prof. dr. sc.

Tanja Roje-Bonacci

Poboljanje svojstava temeljnog tla

Svrha poboljanja temeljnog tla je: 1. Poveanje nosivosti i smanjenje slijeganja; poveanje nosivosti na dodirnoj plohi temelj tlo, odnosno poveanje nosivosti sloja tla na kojem neposredno lei temelj, nasip ili kolnika konstrukcija; smanjenje slijeganja tla ispod nasipa i temelja uslijed dodatnog optereenja nasipom, prometom ili temeljima; poveanje nosivosti sloja tla i smanjenje slijeganja tog istog sloja; poveanje nosivosti ismanjenje slijeganja tla u veim dubinama kada se dodatno naprezanje rasprostire u vee dubine, a tlo je izrazito loe i na tim dubinama; ubrzanje procesa konsolidacije tj. smanjenje vremena trajanja slijeganja; ublaavanje opasnosti od likvefakcije 2. Smanjenje vodopropusnosti za razliite svrhe u geotehnikom inenjerstvu; 3. Poboljanje fiziko-mehanikih svojstava tla, da bi se u njemu nesmetano mogli vriti duboki iskopi, ili ak podzemni zahvati.

POBOLJANJE PLITKIH SLOJEVA TEMELJNOG TLA

Zamjena povrinskog loeg sloja tla je najstariji poznati nain poboljanja podtemeljnog tla.
Bitno se razlikuju postupci zamjene, kada je razina podzemne vode duboko ispod temeljne plohe od onih kada je razina podzemne vode neposredno ispod temeljne plohe ili ak na povrini terena.

1. Zamjena betonom i produbljeno temeljenje 2. Zamjena nasipom traene zbijenosti iznad razine podzemne vode 3. Zamjena tla nasipom kod visoke razine podzemne vode

Voda duboko ispod kote temeljenja ad 1 produbljeno temeljenje

i/ili zamjena betonom

treba provjeriti novu vitkost stupova zbog poveane duine

Povrina terena u kru

ovo zavisi o tome koliko projektant poznaje svojstva okrene stijene ili openito temeljnog tla

ad 2 Zamjena nasipom traene zbijenosti iznad razine podzemne vode - poveanje nosivosti Ugradnjom sloja traene kakvoe postie - smanjenje slijeganja se vea zbijenost ugraenih slojeva, od one koju ima prirodno tlo. Time se poveava kut unutarnjeg trenja ugraenog tla , ime se postie vea nosivost.

Kada je slabo nosivi sloj vee monosti, nije ga potrebno zamijeniti u cijelosti ve samo do odreene dubine.

smanjenje slijeganja; Slijeganje je ee kritina, zadana veliina.

Stiljiv sloj ograniene debljine

Kada je slabi, stiljivi sloj vee monosti, zamjena se vri samo do potrebne dubine,

poveanje nosivosti i smanjenje slijeganja Najee je, kod pojave sloja slabe nosivosti i temeljne plohe na projektiranoj dubini, potrebno izvriti zamjenu temeljnog tla da bi se poveala nosivost i smanjilo slijeganje. U tom sluaju postoji mogunost prilagodbe raspodjele dodatnih naprezanja po dubini, odgovarajuim odabirom irine temeljnih stopa, ili traka.

pretpostavka: na temelj djeluje jednako ukupno optereenje u oba sluaja

Pri odreivanju projektnih modula stiljivosti zamjenskih slojeva, potrebno je poznavati modul stiljivosti povrine prirodnog tla, na koju se ugrauje prvi zamjenski sloj. Moduli stiljivosti (zbijenost) zamjenskih slojeva nisu neovisni o zbijenosti prirodnog tla niti prethodno ugraenog sloja. Postoji veza izmeu zbijenosti prethodnog sloja, debljine sloja koji se ugrauje i najvee mogue zbijenosti koja se moe postii u sloju koji se ugrauje. Ta veza propisana je na primjer Voss-ovim (Fos) dijagramom.

Ispitivanje probnom ploom

Koriste se dvojako: 1. za ispitivanje povrinskih slojeva tla kada su oni podloga buduem nasipu, kolnikoj konstrukciji i/ili konstrukciji poda koji lei na tlu; 2. za ispitivanje zbijenosti slojeva tla izvedenih nasipavanjem i zbijanjem nekim od sredstava za zbijanje. Procedura ispitivanja propisana je normom EN ISO 22476-13.
Trajanja jednog stupnja optereenja treba odrediti prema vrsti tla.

Probna ploa s opremom manometar drai mjeraa pomaka

tijesak

nogari

Rezultati ispitivanja probnom ploom su deformacijska svojstava povrine tla. To su modul stiljivosti (Mk), modul deformacije (Ev) i koeficijent reakcije podloge (ks). Prema EUROCODE 7, dio 2., pokus se koristi u svim vrstama tla, ali se ne preporuuje za vrlo meka sitnozrna tla. EUROCODE 7 daje mogunost koritenje rezultata ispitivanja probnom ploom za odreivanje modula slijeganja odreenog ploom Eplt, koeficijenta reakcije podloge ks, odreivanja nedrenirane posmine vrstoe (cu) i izravni proraun slijeganja plitkih temelja na pjeskovitom tlu.

DIN18134
M k = 1,18 B s
E v1 = 1,5
E v 2 = 1,5

EUROCODE 7
E PLT = B 1 2 s 4

B s1 2
B s 2 2

Vrijednost Poissonovog koeficijeta uzima se za nedrenirane uvjete u sitnozrnim tlima 0,5, a za krupnozrna tla 0,3.

Ev2 modul pri ponovljenom optereenju B promjer ploe

DIN18134

Na povrini tla ispitivanje se izvode velikom ploom ( 600mm) na loijem tlu i ploom promjera 300mm boljem tlu. za isto ukupno optereenje P

Kod ispitivanja kakvoe ugraenog tla u nasipe ili pri ispitivanju u tamponskim, filtarskim, drenanim, kao i u zamjenskim slojevima kolnikih i podnih konstrukcija, ispitivanja se vre srednjom, standardnom ploom ( 300mm). Eurocode 7 predvia mogunost ispitivanja stiljivosti tla ptobnom ploom i u buotini

Za tekua i kontrolna ispitivanja slue gotovi obrasci u kojima su unaprijed ucrtani pravci vrijednosti modula stiljivosti. To olakava rad osoblju na terenu na nain da se odmah nakon ucrtavanja podataka mjerenja u dijagram, vidi da li rezultat zadovoljava ili ne. pri tom je veliina slijeganja s prosjek oitanja sa sva tri mjerna mjesta

oitano Mk=24MN/m2

Zamjena tla nasipom kod visoke razine podzemne vode

itko i slabo nosivo tlo esto se javlja na movarnim i muljevitim terenima. Ovakva se tla nalaze na rijenim uima, plitkim lagunama, obalama jezera, starim koritima naknadno zapunjenim nanosom i slinim lokacijama.

Poboljanje itke podloge vibriranjem krupnog kamena u mulj sa ili bez ogranienja u tlocrtu

Zamjena tla slojevima projektirane zbijenosti pod temeljem, pri visokoj razini podzemne vode

Crpljenje je potrebno provoditi 24 sata na dan toliko dugo dok se ne postigne dovoljna teina graevine da moe nadoknaditi utjecaj uzgona. Za zbijanje i odabir granulometrijske krivulje zamjenskog tla vrijedi sve reeno za zamjenu bez prisustva vode.

Likvefakcija
Liquefaction is one of the primary causes of lateral spreading, failures of bridge foundations, embankments, and ports and harbor facilities during earthquakes (e.g., 1964 Alaska earthquake, 1995 Kobe earthquake). Likvefakcija je pojava koja uzrokuje bono rastezanje tla, slom temelja mostova, nasipa, pristanita i lukih postrojenja, tijekom potresa. (primjer 1964. Aljaska, 1995. Kobe) by Thevachandran Shenthan, Rafeek G. Nashed, Sabanayagam Thevanayagam and Geoffrey R. Martin Likvefakcija je pojava koja se javlja u rahlim, vodom zasienim pijescima uskog granulometrijskog sastava, u trenutku ciklike promjene stanja naprezanja uzrokovanog potresom. Ciklika promjena stanja naprezanja izaziva potresanje tla, koje gubi vrstou na smicanje, te se ponaa kao viskozna tekuina. Da bi dolo do likvefakcije moraju istovremeno biti ispunjena dva uvjeta: 1. Tlo mora biti rahlo, zasieno vodom, pjeskovito i na dubini od 0 do 10 metara ispod povrine tla; 2. Potres mora biti dovoljno jak da bi izazvao tlo sklono likvefakciji da se pokrene.

Ispusi pijeska i izvori tople vode kao posljedica likvefakcije uzrokovane Bhuj potresom. U blizini Lodai, Indija.

Krinitzsky, E.L., Hynes M.E. (2002), The Bhuj, India, earthquake: lessons learned for earthquake safety of dams on alluvium. Engineering Geology 66 163196

Iz navedenog, oito je da je mogue odrediti podruja koja su sklona likvefakciji, globalno, kao i mogunost iste pojave lokalno. U tu je svrhu potrebno odrediti stupanj mogunosti pojave likvefakcije (liquefaction potential). S jedne strane je potrebno odrediti stupanj seizminosti podruja, a s druge strane svojstva tla. Dok odreivanje stupnja seizminosti spada u geofiziku struku, odreivanje svojstava tla je geotehniki zadatak.

Granulometrijski sastav tla za koji se zna da je podlono likvefakciji

Karta stupnja mogunosti pojave likvefakcije za dravu Utah SAD Kartom je odreena vjerojatnost pojave likvefakcije vezana za odreivanje potresnih zona s povratnim razdobljem od 100 godina. Visoki potencijal likvefakcije podrazumijeva vjerojatnost veu od 50%, a vrlo mali manju od 5%.

Odreivanje stupnja mogunosti pojave likvefakcije vezanih za svojstva tla Postoji nekoliko uobiajenih, moguih pristupa: 1. pomou izuavanja ciklikih izazvanih naprezanja; 2. pomou izuavanja cikliki izazvanih deformacija. Obje metode mogu se izuavati temeljem laboratorijskih i terenskih pokusa. U laboratoriju se mogu izvesti ciklika troosna ispitivanja, ciklika direktna smicanja i ciklika torziona smicanja. Na terenu se koriste dinamika penetracija (SPT), statika penetracija (CPT) i geofizika metoda mjerenja posminih valova. Osim ovih razvijene su jo neke metode. Najjednostavniji za praktinu primjenu su dijagrami nastali temeljem izuavanja niza potresa i pojave ili ne pojave likvefakcije pri tim potresima.

Da bi se moglo koristiti dijagramima potrebno je odrediti koeficijent ciklikog posminog naprezanja (cyclic shear stress ratios) CSR koji se javlja prilikom pomicanja tla uzrokovanog potresom na dubini, z. Ova se vrijednost odreuje jednadbom:

v0 * a max CSR = 0,65 v0

rd

gdje su: v0 i v0 totalno i efektivno naprezanje na dubini z, amaks najvee vodoravno ubrzanje povrine tla izraeno preko gravitacije, rd imbenik smanjenja ovisan o krutosti tla (za kruto tlo rd=1)

Shematski prikaz odreivanja najveeg posminog naprezanja maks i koeficijenta smanjenja naprezanja rd potrebnog za odreivanje vrijednosti CSR

kruto deformabilno

v0 * a max CSR = 0,65 v0

rd

Stup tla se pri potresu za analizu, ponaa kao kruto tijelo te je posmino naprezanje na dubini h (max)r. Meutim je stup tla deformabilan te e naprezanje pri analizi odgovora tla na potres biti manje (max)d. Proizlazi da je (max)d=rd* (max)r. Kada je poznata vrijednost CSR moe se pomou vrijednosti dobivenih terenskim ispitivanjem i dijagrama koji slijede odrediti vjerojatnost pojava likvefakcije

Terenski pokusi tijekom buenja i pokusi neovisni o buenju

koji se koriste za odreivanje zbijenosti, a pomou nje o stupnju opasnosti od pojave likvefakcije

1.dinamika penetracija; 2.statika penetracija; ad 1) Dnamiki (standardni) penetracijski pokus (SPT ili SPP) izvodi se tijekom buenja u buotini, ali ne uvijek. Penetracije se u sitnnozrnim, nekoherentnim i/ili slabo vezanim tlima izvode pomou noa. U ljuncima (kada je promjer zrna veliine promjera noa) se penetracija vri pomou iljka.

Rezultat dinamike penetracije je broj udaraca N koji je potreban da se pribor zabije na propisanu dubinu. Ima vie varijanti naina brojenja udaraca. Treba primijeniti vaei standard. Taj je slijedei: 3 broj udaraca potreban da pribor, pod udarcem utega tekog 63,5kg, koji pada s visine od 762 mm, prodre u tlo za 315 cm (ukupno 45 cm). Kao broj udaraca N uzima se zbroj udaraca druge i tree grupe, tj. broj udaraca potreban da pribor prodre za posljednjih 30cm. Time se izbjegava utjecaj poremeaja tla nastalog buenjem u prvih 15cm. Broj udaraca se upisuje u obrasce za sondane profile. Dobiveni broj udaraca treba svesti popravcima za iljak, mali nadsloj, utjecaj vode i jo neke na standardni N60, koji se koristi u dijagramima za ocjenu podlonosti likvefakciji. Postoji korelacija pomou koje se iz podatka o broju udaraca moe dobiti odgovarajua vrijednost kuta trenja . Drugi podatak koji se moe dobiti je vrijednost otpora prodiranja iljka qc, koji je inae rezultat statike penetracije na nain da je : qc= N*a gdje a ovisi o vrsti tla. Postoji i veza broja udaraca N i relativne gustoe Dr

D r = a1 log N a 2 (g )D + a 3 za D = 0, dubina D r = a1 log N + a 3

Veza izmeu CSR i broja udaraca SPP-a (N) za iste pijeske temeljem rezultata objavljenih u razdoblju 1980.-2004. Krivulje su preporuljive za M=7 i v0= 1 atm
v0 a max CSR = 0,65 v0 rd

Statika penetracija
Neovisno o buenju izvode se pokusi statike penetracije (CPT), bez i (CPTU) sa mjerenjem pornog tlaka. Za ova ispitivanja postoji neovisna oprema. Sastoji se od utiskivanja stoca, poprenog presjeka baze od 10cm2, stalnom brzinom od 20,5 cm/s, za 8cm. Mjeri se sila P, potrebna za takvo utiskivanje. Rezultat je otpor vrha (qc=P/Av; Av=10cm2). U slijedeem koraku mjeri se otpor trenjem po platu valjka. Dobiva se vrijednost trenja po platu, f. Zatim se zajedno utiskuju stoac i plat. Mjeri se ukupna sila F, potrebna za to utiskivanje. Temeljem vrijednosti otpora iljka, qc moe se procijeniti mogunost pojave likvefakcjie iz dijagrama. izvorni Dutch Cone-Delft kasnija poboljana verzija

D r = a 4 log q c + a 5
Eurocode 7, dio 2. prihvaa koritenje obiju vrsta penetracija

Veza izmeu CSR i otpora iljka (qc) pri statikom penetracijskom pokusu (CPT) za iste pijeske su preporuljive za M=7 i v0= 1 atm
v0 a max CSR = 0,65 v0 rd

U odreivanju potencijala likvefakcije kao mjere mogunosti pojave, kljunu ulogu igra relativna gustoa tla Dr.

Dr =

e maks e prirodno e maks e min

Odreivanje emaks i emin izvodi se standardiziranim postupkom u laboratoriju.

pore

emaks

pore

emin

vrste estice

vrste estice

eprirodno ???????

dw= razina podzemne vode (u inch-ima)

Veza otpora vrha statikog penetrometra qc i relativne zbijenosti Dr u zavisnosti o dubini prikazanoj preko efektivnog naprezanja v.

D r = a1 log N a 2 (g )D + a 3 za D = 0 D r = a1 log N + a 3
qc= N*a

D r = a 4 log q c + a 5

Metode za odreivanje dinamikog modula smicanja potrebnog za modeliranje ponaanja tla prilikom potresa

Vrste pokusa za utvrivanje modula smika

Stabilizacija tla dodacima

Pod stabilizacijom tla dodacima se podrazumijeva mijeanje prirodnog tla s razliitim dodacima i vodom. Stabilizacija se moe provoditi u plitkim, ali zahvaljujui novim tehnologijama i u dubokim slojevima tla. Stabilizacija se provodi u cestogradnji za poboljanje kakvoe posteljice, odnosno zavrnog sloja prije izrade kolnike konstrukcije. Izvodi se na loem prirodnom tlu, a moe se izvoditi kao zavrni sloj nasipa, kada kolnika konstrukcija to zahtjeva. Moe se izvoditi i za ujednaavanje kakvoe tla ispod temelja. Krupno zrnim tlima loeg granulometrijskog sastava mogu se dodavati zrnati dodaci tla u onom podruju u kojem nedostaje estica i tako poboljati granulometrijski sastav. Tlu se mogu dodavati veziva. Vapno je jedno od klasinih dodataka, a pridruio se i cement. U novije doba koriste se sintetiki materijali, ulja, bitumeni i td. kao i najrazliitiji industrijski ostaci (topionika ljaka, pepeo i ljaka iz termoelektrana, letei pepeo, ugljena praina, cementna praina), koji slue kao vezivo ali neki mogu sluiti i kao punilo.

Stabilizacija plitkih slojeva tla kolnik, vrlo jak, trajan, vodonepropustan, skup stabilizirana podloga, jaka, vodopropusna, jeftinija

nasip, slabiji od prethodnog sloja, vodopropustan, jo jeftiniji

prirodno, loe temeljno tlo osjetljivo na promjenu vlage Postoje dvije mogunosti izvedbe plitke, povrinske stabilizacije tla. 1) rijanje prirodne povrine tla s dodavanjem sredstva za stabilizaciju. Nakon toga se ponovnim rijanjem mijea tlo s dodatkom i konano zbija valjanjem bez ili sa vibriranjem, ovisno o vrsti tla. Na ovaj se nain mogu stabilizirati samo relativno tanki, povrinski slojevi tla. 2) stabilizirana se podloga pripravi van prostora ugradbe i ugrauje slino kao i zamjenjujue tlo, u slojevima uz valjanje, bez ili s vibriranjem, ovisno o vrsti tla.

Mehanika poboljanja slabo graduiranog tla Krupnozrnim tlima loeg granulometrijskog sastava (naroito zrna jednakog promjera) mogu se dodavati zrnati dodaci tla u onom podruju u kojem nedostaje estica i tako poboljati granulometrijski sastav. Potrebno je izvriti mijeanje temeljnog tla s dodatnim granulacijama da bi se dobila traena granulometrijska krivulja. Potrebni dodaci teoretski se mogu odrediti teorijama mjeavina. Nakon to je postignuta pravilna mjeavina, vri se zbijanje valjanjem ili vibriranjem ovisno o vrsti tla. Pri ovim mijeanjima treba voditi rauna o osjetljivosti mjeavine na zamrzavanje.

Stabilizacija vezivima Tlu se mogu dodavati veziva (prema OTU): a) 1 Vapno, hidratizirano; 2 Vapno, mljeveno, ivo (negaeno); b) 1 Cement, portland; 2 Cement, portland s dodacima (zgura ili pucolan); c) Industrijski ostaci (topionika ljaka, ljaka iz termoelektrana, letei pepeo, cementna praina troska i drugo). Vapno je jedno od klasinih dodataka. Koristi se za stabilizaciju sitnozrnog, vezanog tla. Cement se koristi za stabilizaciju nekoherentnog tla i mijeanog tla.

Podruja primjene sredstava za stabilizaciju tla prema OTU

Stabilizacija vapnom koristi se za poboljanje svojstava koherentnog tla. U mjeavini nastaje kemijska reakcija izmeu vapna i minerala gline. Kemijska je reakcija brza pa poboljanje kakvoe nastaje gotovo trenutno u smislu bolje obradivosti, mogunosti zbijanja i poetne vrstoe. Nakon toga nastaje dugotrajna pucolanska reakcija izmeu vapna, aktivnih silikata i minerala gline. Na taj se nain poveava vrstoa tla. U tlu dolazi do bitnih kemijskih promjena koje sljepljuju zrna tla, smanjuju vlanosti i indeks plastinosti. Time se poveava vrstoa na smicanje i nosivost. Stabilizacija se izvodi dodavanjem 3-5%, iznimno 10% vapna na masu suhog tla ili 1015 kg/m2 stabilizirane povrine (za dubinu od 15-20 cm).

Primjena vapna ekonominija je od primjene cementa. Uinci stabilizacije su slijedei: smanjenje vlanosti tla zbog kemijske reakcije pri kojoj nastaje toplina a voda isparava. stvara se vrsti kostur vezivanjem vapna za estice gline spora, pucolanska reakcija s glinom tvori polako vrsti silikatni kostur (kroz 2-3 godine) kemijska reakcija uvjetuje rast granice plastinosti wp i smanjenje Ip,.
Z AP R E M N I N A Ip=wL-wP a

NAJMANJA MOGUA Z AP R E M N I N A

P R IR O DNA VLAN O ST wS G R ANIC A STE ZAN J A KR UT O wP G R ANIC A P LAST I NOST I w0 wL G R ANIC A T E EN J A IT KO VLANO ST w %

P LAST I NO

Uinak je mjerljiv CBR pokusom prikazanim na slijedeem dijagramu.

CBR pokus odreen je normom HRN U.B1.042. Sastoji se od utiskivanja klipa promjera 50 mm u uzorak zbijen u standardiziranom kalupu, s odreenom energijom zbijanja (530 kNm/m3 odnosno 2430 kNm/m3). Slui za ocjenu krutosti tla. Izvodi se u laboratoriju i na terenu.

Oprema za CBR pokus

Dijagram zavisnosti prodora valjka za [mm] uslijed djelovanja naprezanja [kN/m2]. Pri tom je 1=2,5 [mm], a 2=5 [mm].
CBR1 = 1 100% P1n
CBR 2 = 2 100% P2n

P1n =7[MPa] i P2n=10,2[Mpa] su normativne vrijednosti za dubine utiskivanja 1 i 2. Minimalne vrijednosti CBR-a za pojedine vrste tla iznose: sitnozrno tlo pijesak ljunak min CBR=5-7% min CBR=8-12% min CBR 15%

Stabilizacija cementom ima najvei uinak kod prainastih i pjeskovitih tala i kod glinovito prainastih tala. Uinak cementne stabilizacije razliit je kod koherentnog i nekoherentnog tla. Kod koherentnog tla, dodatkom cementa uz prisutnost vode dolazi do hidratacije cementa i sljepljivanja i povezivanja zrnaca. Zbog relativno male koliine cementa obavijanje zrnaca je nepotpuno, tako da mjeavina ima veliku poroznost, ali je vrsta i stabilna, sa znatno poboljanom otpornou na djelovanje vlage i mraza. Kod koherentnog tla postoji i dodatni stabilizacijski uinak. Pri hidrataciji se iz cementa oslobaa odreena koliina ivog vapna, koja reagira s aktivnim silikatima i mineralima gline iz tla i u jednom daljem razdoblju dodatno poveava vrstou stabiliziranog tla. Poboljano koherentno tlo sadri 6-12% mase cementa u odnosu na masu suhog tla odnosno 22 do 37 kg/m2. Kod nekoherentnog tla razlikuje se nekoherentno (zrnato) tlo poboljano cementom sa 2-5% cementa i cementirano tlo sa 5-15% cementa u odnosu na masu suhog tla.

Mehaniki sustavi Keller za mijeanje do 4 m dubine

dodaci su cement, vapno ili ljaka, odnosno njihova kombinacija Vapno se koristi za stabilizaciju glinovito prainastog tla. Za nekoherentna tla koristi se cement te se u literaturi takva mjeavina nalazi pod nazivom soil-cement, cementirano tlo.

Stabilizacija zamjenom slojeva tla

Stabilizacija tla se moe upotrijebiti kada se naie tlo izrazito razliitih svojstava na tlocrtnoj povrini jedne te iste graevine. Primjer: temeljenje bazena

NOVE MOGUNOSTI U POBOLJANJU TEMELJNOG TLA

1) Dubinsko mijeanje tla s dodacima 2) Dubinsko zbijanje tla s povrine 3) Dubinsko zbijanje tla sondama i vibroflotacija 4) Zbijanje tla miniranjem 5) Upravljanje procesom konsolidacije 6) ljunani stupovi 7) Sloene tehnike poboljanja temeljnog tla

Stabilizacija dubokih slojeva tla dodacima Dananja tehnologija omoguuje dodavanje veziva i mijeanje s tlom u dubokim slojevima. Na slici je prikazan nain izvedbe ovakvog poboljanja tla. Pribor se vrti i razrahljuje tlo do potrebne dubine. Zatim se kroz sredinju cijev pod pritiskom ubacuje vezno sredstvo, pribor ubrzano rotira i mijea tlo i vezivo, a istovremeno se pribor programirano podie.

Mijeanje s tlom u dubokim slojevima II

Izgled mjealice za dubinsko mijeanje tla i dodataka

Ovaj postupak se razlikuje od mlaznog injektiranja

Da je tehnologija zanimljiva pokazuje i interes koji su pokazali geotehniari Sveuilita u Oxfordu. 2007. godine su zapoeli rad na projektu SMiRT (Soil Mix Remediation Technology), ispitujui razne vrste pribora za izvoenje i razne vrste veziva za razne vrste tala. MIJEANJE U KANALU

MIJEANJE DVOSTUKIM REZAEM

SUSTAV SVRDLANIH STUPOVA

SUSTAV SVRDLANIH STUPOVA, II,

Mjealica za suho mijeanje tla i dodatka

Otkopana tijela stabiliziranog tla Postoje nerazarajue metode za provjeru uinka ove stabilizacije. Na pr. spektralna analiza povrinskih valova (SASW)

Dubinsko zbijanje tla

Dinamika stabilizacija tla s povrine Dinamika stabilizacija tla s povrine s dodavanjem tla u nastale udubine Dinamika stabilizacija vibriranjem ispod povrine i vibroflotacija

Dinamika stabilizacija tla s povrine

Uinak zbijanja moe se priblino proraunati pomou jednadbe

D maks = n WH

pri emu je W = teina utega u tonama, H = visina padanja u metrima, a n je iskustveno 0,5

Uinak zbijanja u prostoru

Dinamika stabilizacija tla s povrine s dodavanjem tla u nastale udubine

Polje s nizom strojeva za dinamiku stabilizaciju s dodatnim nasipanjem

Dinamika stabilizacija vibriranjem ispod povrine i vibroflotacija

Ovaj nain poboljanja temeljnog tla je uinkovitiji od zbijanja s povrine. Vrlo je koristan za tla sklona likvefakciji (rahli pijesci jednolikog granulometrijskog sastava), kao i za ojaanje hidraulikih nasipa, nastalih refuliranjem pijeska. Primijenjen je prvi put 70-tih godina 20. stoljea u Njemakoj. Relativno je jeftin i vremenski brz. Pokazalo se da je uinkovit do dubine od oko 4,0m. Moe se izvoditi bez ili sa dodavanjem nekoherentnog tla u podtemeljno tlo. Postupak se temelji na pobudi estica nevezanog tla, koje se premjetaju iz rahlog u zbijeniji poloaj. Na taj se nain postie vea relativna zbijenost (Dr) i poboljavaju fiziko-mehanika svojstva tla.

ljunani stupovi, kao mjera poboljanja temeljnog tla pri likvefakciji

Veina metoda poboljanja svojstava temeljnog tla djeluje izmeu ostalog i na smanjenje mogunosti pojave likvefakcije. Na slici je prikazano djelovanje ljunanih stupova u skraenju vremena konsolidacijskog slijeganja i u sprjeavanju likvefakcije prilikom potresa.

Postupak premjetanja estica prilikom vibroflotacije

raspodjela dodirnih toaka prije i nakon vibroflotacije U novoj strukturi je povean kut unutarnjeg trenja i smanjen porozitet e, poveana relativna gustoa Dr. Smanjena je pokretljivost estica.

Postupak vibroflotacije se u krupnozrnatim tlima vri iskljuivo vibriranjem dok se u koherentnim tlima u prostor nastao vibriranjem i sputanjem sonde, dodatno puni ljunkom i tako nastaju uspravni drenovi koji ubrzavaju proces disipcije pornog tlaka u blioj okolini. U koherentnom tlu nije mogue vibriranjem pokrenuti estice tla.

Uinak vibriranja bez dodataka (detalj)

Vibriranje sa slijeganjem povrine na raun smanjenja poroziteta

Nekoliko vibratora za vibroflotaciju i dubinsko vibriranje

Za bolji uinak moe postojati mogunost razbijanja tla vodom pod visokim pritiskom

Sonda za vibroflotaciju sa cijevi kroz koju se dodaje ljunak u osvojeni prostor u koherentnim tlima, vide se otvori za vodu

Postupak vibroflotacije u rahlom, nekoherentnom tlu bez dodavanja ljunka

Vrh s vodom

Vrh s vodom Gubitak visine na raun zbijanja

Postupak vibroflotacija u koherentnom tlu uz dodavanje ljunka u nastali prostor ispod sonde vibratora

Tandem za vibroflotaciju u radu

Vibroflotacija s ljunanim zasipom, ispod razine vode

Najbolji podaci o postupku dubinskog vibriranja tla mogu se postii izradom probnog polja (slino kao kod injekcionih radova). Na slici je prikazano jedno takvo probno polje s razliitim razmacima izmeu mjesta vibriranja. Provjera zbijenosti vri se, kao i kod dinamike stabilizacije s povrine, statikim (CPT) penetracijskim pokusom ili dinamikim, standardnim (SPP) penetracijskim pokusom, ili nekim drugim pokusom za utvrivanje poboljanja svojstava tla.

Za koritenje ove metode nema izravnih teoretskih rjeenja. Do danas postoje praktina iskustva koja su dostupna najee na nain da ih izvoai stavljaju korisnicima na raspolaganje. Postoje i razraeni modeli za proraune s pripadajuim raunalnim programima. Pored svega bitno je provesti strogu provjeru uinkovitosti postupka. Na slici je prikazan dijagram odnosa efektivnog naprezanja i otpora prodiranja iljka statikog penetrometra u ovisnosti o relativnoj zbijenosti Dr. Dijagram se moe koristiti za ocjenu uspjenosti dubinskog vibriranja u tlu. Prethodno spomenute nerazarajue metode koriste se i ovdje za provjeru uinka stabilizacije. Na pr. spektralna analiza povrinskih valova (SASW)

Zbijanje i zamjena tla miniranjem

Metoda je poznata dugi niz godina. Koritena je u Rusiji za zamjenu loeg, povrinskog sloja tla, naroito treseta, pri gradnji prometnica. Postupak se sastoji u tome da se u tlu izvedu buotine u koje se ugradi eksploziv, a zatim se prostor prekrije odreenom koliinom ljunka tako da nakon eksplozije ljunak utone u novonastali prostor. Tijekom vremena se ova tehnika zamjene tla i poboljanja temeljnog tla usavrila. Danas se na tritu mogu nai izvoai specijalizirani za ove vrste radova

Tehnologija je usavrena tako da se danas koristi u dva pravca: miniranje s povrine i miniranje u buotini. Miniranjem se pobuuju potresni valovi unutar mase tla. Oni izazivaju flotaciju estica. Koristi se za povrinsko i dubinsko zbijanje rahlih, nekoherentnih tala, najee rahlih pijesaka sklonih likvefakciji.

Raspored estica u tlu. Lijevo prije miniranja; desno nakon miniranja

Uinak miniranja na povrini slian je dinamikoj stabilizaciji s povrine. Prema postojeim podacima, 1kg eksploziva (TNT) odgovara energiji udarca malja od 5 tona koji slobodno padne s visine od 100 metara. Tehniku mikrominiranja mogue je primijeniti pri visokoj razini podzemne vode kao i na povrini tla (dnu) ispod vode.

Uinak mikrominiranja na povrini tla i ispod povrine vode

UINAK MINIRANJA NA POVRINI

Mogui naini punjenja pri mikro miniranju u buotini

U koherentnim tlima nije mogue izazvati flotaciju i pomicanje estica. Tu se mikro miniranje moe koristiti za izvedbu pjeanih drenova. Za to je potrebno povrinu, na kojoj se izvodi poboljanje tla, prekriti nasipom od pijeska provjerene granulacije da zadovolji filtarsko pravilo. U trenutku miniranja pijesak puni nastali prostor u koherentnom tlu i oblikuje uspravni dren koji uvjetuje radijalno dreniranje.

Pospjeenje toka vode ka drenovima naizmjeninom izvedbom drenova i eksplozijom izmeu njih

Povrina nasipa pijeska nakon miniranja koherentnog sloja tla

Upravljanje procesom konsolidacije

Konsolidacija je pojava slijeganja tla u vremenu. Nastaje u slabo propusnim, koherentnim tlima s malim vrijednostima koeficijenta propusnosti, k. Pri procesu konsolidacije javlja se teenje vode u porama iz podruja veeg pornog pritiska u podruje manjeg pornog pritiska. Na raun istekle vode smanjuje se zapremina pora. Dugotrajno slijeganje nanosi velike teta graevinama, a u nekom je sluajevima neprihvatljivo te ga je potrebno svesti u vremenski prihvatljive granice. Pojava je naroito neugodna kada na ovakvom tlu lee graevine velikih povrina (nasipi raznih namjena), ali i druge plone graevine kao na pr. bazeni, ureaji za proiavanje voda koji rade na principu gravitacije i slino, a koje nije mogue tokasto temeljiti u dublje, bolje slojeve tla ili bi takvo temeljenje bilo nerazmjerno skupo u odnosu na vrijednost graevine. e pore e1 e2 q[l/s]

vrste estice

Rjeenja se mogu nai koritenjem slijedeih postupaka:

1) Predoptereenje

2) Uspravna drenaa radijalna konsolidacija

Predoptereenje Teret q1 izazvati e ukupno slijeganje s1, u nekom vremenu t. Graevina, koja e na tlo predati teret q2, znatno manji od predpotereenja q1 (q2<<q1), izazvati e proporcionalno manje slijeganje s2<s1. Kako je konsolidacijsko slijeganje veim dijelom nepovratno, to se trajanje predoptereenja moe programirati tako, da izazove odgovarajui, odabrani postotak slijeganja (konsolidacije U%), koje bi izazvala predviena graevina, a nakon kojeg su slijeganja dovoljno mala da ne mogu vie imati tetan utjecaj na stabilnost i uporabivost te graevine.

Kada se predvieno slijeganje postigne, predoptereenje se zamijeni projektiranom graevinom. Ovaj je postupak mogue primijeniti na povrinama, za koje se unaprijed zna da e kroz neko vrijeme postati graevinsko zemljite s unaprijed priblino odreenim optereenjima. Povrina je ograniena koliinom gradiva koje se koristi kao predoptereenje. Postupak se esto koristi za slijeganje veih povrina stiljivog, slabo propusnog tla (mulj) ispod buduih platoa koji nastaju nasipanjem. Tada se moe izvesti nasipe dvostruko i vie vee visine od projektiranih. Kada se postigne zadovoljavajui stupanj konsolidacijskog slijeganja, nasipi se skidaju na projektiranu kotu, a slijeganje je ili zavreno ili preostaje vrlo mali postotak koji ne teti buduoj namjeni platoa. Uobiajene visine nasipa za predoptereenje su 4-6 metara, a uobiajeno izazovu slijeganje od 0,3 do 1,0 metra.

Konsolidacijsko slijeganje ubrzano dodatnim optereenjem

dijagram slijeganja s uinkom predoptereenja

Postupak se moe ubrzati izvedbom uspravnih drenova u malo propusnom tlu ispod predoptereenja,

Uspravna drenaa radijalna konsolidacija Prema teoriji (Terzaghi, 1943.), vrijeme, t, potrebno da se odvije odreeni postotak konsolidacije, U%, ovisi izmeu ostalog o kvadratu puta koji je potreban da prijee estica vode od mjesta najvieg do mjesta najnieg potencijala u promatranom sloju tla

T * H2 t= cv
Bezdimenzionalni vremenski faktor T ovisi iskljuivo o prosjenom stupnju konsolidacije (T=f(U%)), a koeficijent konsolidacije cv o svojstvima tla i gustoi vode (mv, k, w). Te se dvije vrijednosti za odreenu lokaciju i tlo ne mogu mijenjati. Ostaje jedino put vode, H, kao vrijednost pomou koje se moe regulirati vrijeme potrebno da se odvije eljeni stupanj konsolidacije.

Za postizanje takvog uinka pokazali su se idealni uspravni drenovi. Odabirom njihovog meusobnog razmaka moe se regulirati potrebni stupanj konsolidacije.

2R

Istraivanja su pokazala da ove metode poboljanja tla nisu uinkovite za organska tla i tresete, u kojima se slijeganje oituje kao sekundarno. Proraun pretpostavlja da u tlu ne postoje vodoravni slojevi vee propusnost. Veina tala pokazuje anizotropiju u pogledu veliine koeficijenta procjeivanja, k, na nain da je kh>kv. Ova injenica pogoduje primjeni uspravnih drenova u skraenju vremena primarne konsolidacije. Teoretska rjeenja primarne konsolidacije dali su Barron (1948.) i Carrillo (1942.). Pojednostavljeni prikaz postavki potrebnih za proraun prikazan je u osno simetrinom obliku na slici koja slijedi.

Osno simetrini model stanja oko uspravnog drena potrebna za proraun stupnja konsolidacije U %

Da bi se pojavu moglo razmatrati potrebno je da budu zadovoljene slijedee pretpostavke: a) tlo je potpuno zasieno; b) estice tla i vode su nestiljive; c) vrijedi Darcy-ev zakon; d) deformacija je mala; e) stiljivost u tlu se odvija iskljuivo u uspravnom smjeru; f) Koeficijent stiljivosti je nepromjenjiv. Smanjenjem poroziteta mijenjaju se svi ulazni raunski parametri, pa u svim drugim sluajevima pretpostavke nisu tone.

Diferencijalna jednadba disipacije pornog tlaka pri radijalnoj konsolidaciji glasi

2 u 1 u u + = ch 2 t r r r

Pri tome je ch, koeficijent konsolidacije u vodoravnom smjeru; ch=kh/(w*mv); mv, modul promjene volumena iz edometarskog pokusa, a r je udaljenost promatrane toke od osi valjka koji se drenira; u=u0 za t=0 u svim tokama modela, a u =u0 u drenovima za cijelo vrijeme t>0. Rjeenje se moe postii za dva rubna uvjeta. 1) jednoliko raspodijeljenog optereenja na povrini tla slobodna deformacija 2) jednolikog slijeganja povrine jednake deformacije.

Jednostavnije rjeenje daju rubni uvjeti 1).

Pretpostavivi da je uspravno teenje beznaajno, za idealne uvjete prosjeni stupanj konsolidacije moe se izraziti kao: 8Th U h = 1 e F pri emu je

Th =

ch t
2 De

vremenski faktor u vodoravnom smjeru, a De=2Re, promjer valjkastog podruja utjecaja drena. (De=2Re),

Funkcija F se sastoji od tri dijela F=F(n)+Fs+Fr pri emu: F(n) ovisi o razmaku drenova (n=Re/rw); Fs je posljedica poremeaja tla pri ugradnji drena (poremeeno podruje polumjera rs), Fr ovisi o otporu koji teenju prua sam dren.

Vrijeme, potrebno da se odvije prosjeni stupanj konsolidacije,

2 De 1 t= ln 1 U 8c h h

U,hiznosi:

Uobiajeni razmak drenova je odreen na nain da je veliina n>12, a F(n)= . Za vrijednosti, , Stapelfeldt daje izraz: (n=Re/rw) n2 3n 2 1 = ln(n ) 2 n 1 4n 2 za praktinu primjenu moe se koristiti izraz:

kh n F = F(n ) + Fs + Fr = ln + s kw
pri emu je s=rs/rw (prema slici), a kw je smanjena propusnost u poremeenom podruju.

k ln(s) 0,75 + z 2l z 2 h qw

U sluaju kad postoji samo uinak poremeenog podruja tada se za parametar F moe pisati: n kh ln(s) 0,75 F = F(n ) + Fs = ln + s kw odnosno za savreni dren bez otpora, a esto i dovoljno precizno za praktinu primjenu:

F = F(n ) = ln(n ) 0,75

Za proraun vremena, t, potrebnog da se odvije odabrani postotak konsolidacije potrebno je poznavati koeficijent konsolidacije ch koji iznosi:
2 De Th kh ch = = mv w t

De=2Re

Odatle je za odabrani vremenski faktor Th mogue odrediti vrijeme t kao:

2 Th D e t= ch

Krivulje odnosa vremenskog faktora T i prosjenog stupnja konsolidacje , za razliite vrijednosti koeficijenta n (n=funkcija razmaka drenova).

Uspravni se drenovi u pravilu postavljaju u pravokutnim ili esterokutnim rasterima

Odabirom vrijednosti, R, moe se regulirati proces konsolidacije u promatranom prostoru. Pri tom ne treba zanemariti hidrauliki proraun radijusa utjecaja drena ovisno o vodoravnom koeficijentu filtracije kh i drugim prethodno navedenom imbenicima.

Izvedba drenova

Ugradnja ljunanih drenova

Savitljivi, predgotovljeni dren: lijevo plastini, desno prirodna vlakna

Savitljivi (meki) drenovi, lijevo detalj, desno shema guvanja u nasipu

Ureaj za ugradnju savitljivih (mekih) drenova

Polje s ugraenim uspravnim, plastinim drenovima

Uspravna drenaa s vakuumom

Polje podvrgnuto vakuum konsolidaciji

Detalj izlaza cijevi ispod nepropusne membrane

ljunani stupovi (piloti)

Ugradnja ljunanih stupova, pilota je odavno poznati nain poboljanja podtemeljnog tla. Izvodili su se nekom od tehnika za izvoenje pilota, s tim da je umjesto betona u tlo ugraen ljunak. Nove tehnologije znatno su proirile mogunosti izvedbe ljunanih stupova kao i njihovu uinkovitost. Danas se izvode uz vibriranje, to bitno poveava poboljanje podtemeljnog tla u smislu dodatnog zbijanja. Ovako zbijenije tlo ima poveanu vrstou na smicanje ime je poveana nosivost, smanjeno slijeganje, ubrzano dreniranje, a smanjena je i opasnost od likvefakcije. Ugradnja ljunanih stupova je bila jedna od prvih mjera za ublaavanje posljedica likvefakcije. ljunani stupovi imaju dvostruki uinak. Kada se izvode nekom od metoda koje bitno zbijaju okolno tlo, tada imaju uinak zbijanja. U tu se svrhu primjenjuju u rahlim nekoherentnim tlima i u mekim, koherentnim tlima. Prilikom potresa, ljunani stupovi oteavaju nastanak likvefakcije u njoj sklonom tlu. Jedan od razloga je razliita krutost ljunanih stupova i okolnog tla. Na ljunane stupove, kod kojih su dominantne gravitacijske sile, nije mogu tako snaan utjecaj ubrzanja od potresa. ljunani stupovi djeluju drenirajue i trenutno mijenjaju sliku pornih pritisaka u korist poveanja efektivnih naprezanja u okolnom tlu. NE MOGU ZAMIJENITI PILOTE!!! Slue za prostorno ope poboljanje svojstava tla.

Tehnologije izvoenja U svim tehnikama izvoenja smisao je da se postigne: 1) zbijanje okolnog tla; 2) punjenje nastalog prostora nekoherentnim tlom vee propusnosti od okolnog tla. Temeljno je da se ugradnja vri usporedo s dubinskim vibriranjem te se na taj nain zbija okolno tlo, ali se zbija i ugraeni kameni agregat te postiu znaajni uinci.

ljunani pilot punjen odozgo

Detalj - shema izvoenja ljunanog stupa punjenog odozgo: 1 vibriranje i stvaranje otvora; 2 ubacivanje ljunka; 3 vibriranje ljunka; 4 gotovi stup

Stroj za izvedbu ljunanih stupova u radu

ljunani stupovi na povrini tla

Sloene tehnike poboljanja Najnovija istraivanja u SAD-u se kreu u podruju primjene vie metoda poboljanja temeljnog tla istovremeno. 1. Razvoj numerikih modela za simulaciju i izuavanje zgunjavanja tla prilikom ugradnje ljunanih stupova i postupka dinamikog zbijanja; 2. Odreivanje parametara kojim se utvruje gustoa tla po zavretku postupka stabilizacije pri oba postupka; 3. Razvoj uputa za projektiranje poveanja gustoe tla koritenjem navedenih postupaka.

Zbijanje uvibriranim ljunanim stupovima bez i s dodatkom savitljivih drenova

Ogledni raspored ljunanih stupova i mekih drenova