UNIVERZITET U SARAJEVU

GRADJEVINSKI FAKULTET

Prof.dr.Nenad GRUBIĆ dipl.ing.građ

MEHANIKA TLA I STIJENA

-dodiplomski studij-
Dio 2 (poglavlja 7 do 9 )
 ZBIJANJE TLA I POSTUPCI KONTROLE
ZBIJENOSTI
Općenito o zbijanju tla
Pri konstrukciji mnogih građevina, kao što
su :
• nasipi za autoputeve,
• hidraulički nasipi (duž rijeka),
• zemljane brane,
• i druge,
 Meka i rastresita tla moraju biti
kompaktirana kako bi im se poboljšala
svojstva. Kompakcijom postižemo
povećanje gustoće tla, što dovodi do dva
pozitivna efekta, i to:
• povećavamo čvrstoću materijala, dakle
povećavamo nosivost tla i stabilnost
pokosa,
• smanjujemo deformabilnost tla.
 Valjci raznih vrsta upotrebljavaju se za
površinsko zbijanje tla, dok se za dubinsko
zbijanje tla koristimo koristimo specijalnim
uređajima kao što je vibroflot.

Valjci mogu biti :

• glatki valjci sa vibracijom ili bez nje,
• valjci s izbočinama (jež) isto tako sa
vibracijom ili bez nje,
• valjci sa kotačima od gume.
• Kompakcija tla je ustvari zgušnjavanje tla
izbijanjem zraka iz pora tla.
• Postignutu zbijenost tla mjerimo
određivanjem suhe zapreminske težine
nakon postupka zbijanja.
• Dodavanje malih količina vode pomaže
kompakciju, jer čestice tla kližu i time
stvaraju gušću strukturu.
 Vidimo da se
povećanjem vlage
do w2 postiže sve
veća zbijenost

Vlažnost pri kojoj

se postiže
maksimalna suha
zapreminska težina
naziva se
optimalma vlažnost
(w-opt).
 Standardni
Proctorov pokus

- kalup volumena
943.3 cm3
Postupak:
• prosušeno tlo se
pomiješa sa
određenom količinom
vode i ubacuje se
sukcesivno u tri sloja
u kalup,
• batom težine 2.5 kg
koji pada sa visine
304.8 mm,
kompaktira se svaki
sloj sa 25 udaraca.
 Prikaz
rezultata
standardnog
Proctorovog
pokusa na
prahovitoj
glini
 Faktori koji utječu na kompakciju

U prethodnom tekstu smo pokazali da

vlaga ima značajan utjecaj na nivo
zbijenosti.

Istraživanja su pokazala da postoje još

dva faktora koja su od značaja:
• tip tla,
• energija zbijanja.
 Utjecaj tipa tla
Tip tla je pojam pod kojim razmatramo:
• granulometrijski sastav,
• oblik zrnaca tla,
• specifičnu težinu zrnaca tla,
• količina prisutne gline,
• tip minerala gline.
 Materijali tla gledano
odozgo prema dolje:

pjeskoviti prah

prahovita glina

visoko plastična glina

slabo graduirani pijesak

Četiri tipa kompakcionih krivulja
 Energija zbijanja:
1. 20 udaraca po sloju
2. 25 udaraca po sloju
3. 30 udaraca po sloju
4. 50 udaraca po sloju

Povećanjem energije
zbijanja se postiže:

-raste maksimalna suha

zapreminska težina tla,
-pada optimalna vlaga
 Efekti zbijanja na glinovito tlo
Kompakcijom dolazi do promjene strukture
glinovitog tla. Posljedice promjene
strukture su promjene:
• vodo propusnosti,
• stišljivosti,
• čvrstoće.
Terensko površinsko zbijanje

Glatki valjak
Valjak sa gumenim kotačima
Valjak sa izbočinama («jež»)
Shematski prikaz ekscentara u «bubnju»
valjka, kojima se
proizvode vibracije
 Utjecaj broja
prelazaka valjka
Prikaz utjecaja
broja prelazaka
valjka (apscisa)
na suhu
zapreminsku
težinu
 Relativna gustoća
Dr = ( emax – e ) / ( emax – emin )

• Dr = relativna gustoća (obično u postotku),

• e = koeficijent pora tla u prirodi (in situ),
• emax = koeficijent pora tla u
najrastrasitijem stanju,
• emin = koeficijent pora tla u maksimalno
zbijenom stanju
Kvalitativan opis tla u relaciji prema Dr
Specificiranje terenske kompakcije
Od izvođača se u pravilu zahtijeva da
postigne 90 do 95 % od γd-max dobivene
bilo Standardnim ili Modificiranim Proctor-
ovim pokusom.
Taj odnos nazivamo relativna
kompakcija,koju možemo izraziti kao:
• R (%) = ( γ d-in situ / γ d-max lab ) * 100
• Treba uočiti da maksimalna zbijenost
dobivena Proctor-ovim pokusom može biti
različita od pokusa maksimalne zbijenosti
(vibracioni stol) koji se koristi pri
određivanju Dr.
• Na osnovi istraživanja na 47 uzoraka tla
Lee i Singh (1971) postavili su korelaciju:
R = 80 + 0.2 Dr
Primjer: Ako je specifikacijom zemljanih
radova traženo da se postigne Dr = 80 %,
onda relativan zbijenost mora iznositi
najmanje R = 96 %.
Oprema za kompaktiranje i metode rada (prema Jack
Hilf (1975))
 Terenski pokusi ispitivanja zbijenosti
• Za glinovite materijale bez krupnijih
primjesa moguće je koristiti jednostavnu
metodu, koja koristi tipski čelični cilindar.
Cilindar se utisne u glinoviti medij, nakon
čega se iskopa i odnosi u laboratorij.
• Postupak određivanja suhe zapreminske
težine i vlažnosti uzorka je jednostavan jer
su volumen i težina cilindra poznati.
Za materijale tla proizvoljnog sastava koriste
se uglavnom dolje navedena tri postupka:
a) Metoda sa kalibriranim pijeskom (engl. Sand cone
method) kao najčešće specificirana metoda
ispitivanja.
b) Metoda sa vodom koja puni gumeni balon.
c) Nuklearni denzitometar
Pored toga često se primjenjuje i pokus
probnom pločom kojom se može odrediti
da li je kompakcijom tla postignut potreban
nivo parametara deformabilnosti tla.
Metoda sa kalibriranim pijeskom
• U tlu se iskopa mala udubina, kroz otvor na metalnoj
ploči. Iskopano tlo odnosi se u laboratorij gdje se odredi
težina vlage i suhog uzorka.
• Kontejner se prisloni sa konusom na ploču i otvori ventil,
koji ispusti pijesak u rupu. Vaganjem se odredi razlika
početne ukupne težine ( W1) i težine ispuštenog pijeska
(pazi - volumen konusa i otvora u ploči je poznat).
Odavde imamo volumen rupe u tlu:
• V = ( W5 – Wc) / γ kalibriranog pijeska
W5 = težina pijeska koji ispuni rupu, otvor u ploči i konus,
Wc = težina pijeska koji ispuni konus i otvor u ploči

Metoda je i pored toga što je preferirana propisima i

svjetskim specifikacijama nepraktična, jer se na rezultate
obično treba čekati jedan dan. Stoga nije moguće
efikasno pratiti brzi progres radova
Postupak primjene na terenu je slijedeći:

• Autokalibracija uređaja na standardnoj ploči

(sastavni dio kompleta)
• Šiljkom i čekićem koji su sastavni dio kompleta
izbušiti rupu u tlu koje će se ispitivati,
• Namjestiti uređaj tako da se šipka nosač
radioaktivnih izvora može bez otpora spustiti u
rupu,
• Povući kočnicu-otponac i spustiti šipku nosač,
koja treba bez otpora klizati po šipki «klizaču»,
• Pritisnuti odgovarajuću tipku na komandnoj tabli
kojom se pokreće postupak mjerenja,
• Očitati rezultat (γd i w) na ekranu.
Pokus probnom • (1) kruta čelična ploča
pločom dimanzija promjera 30 cm
do 1,0 m;
• (2) hidraulična preša
kojom se nanosi sila
5
prema dolje a odupire se
preko čeličnog
4

3
6 produžetka (4);
2

1 7
• (3) ćelija za mjerenje sile;
• (5) kontra teret;
Tlo koje se
ispituje
• (6) referentna greda;
• (7) mikrometri – odnosno
uređaji za mjerenje
pomaka
VODA U TLU I TEČENJE VODE U TLU
Podzemna voda
 Kapilarna voda
• Kapilarna voda je voda koja se uzdiže iznad
slobodnog nivoa podzemne vode pod
djelovanjem kapilarnih sila. Do odredjenog
nivoa kapilarna voda ispunjava sve pore tla
(zona kapilarne vode). Iznad te zone voda se
nalazi samo u sitnijim porama dok su kripnije
pore ispunjene plinom.
Viseća voda
• Vodu koja potpuno ispunjava pore tla ponekad
nalazimo iznad pravog nivoa vode. Ta pojava
posljedica je rasprostiranja pojedinih slojeva tla
Tečenje vode u tlu
Pore u tlu su povezane. Stoga voda može teći kroz te
povezane pore. Često se ta pojava zove i filtracijom
vode kroz tlo.

Poznavanje ovog fenomena je jedno od bitnih poglavlja

mehanike tla. Praktičnu primjenu takvog znanja
nalazimo pri :
• proračun količina vode koje treba ispumpati iz duboke
gradjevne jame,
• stabilnost tla u gradjevnoj jami (otpornost na tzv.
hidraulički slom dna jame),
• proučavanje stabilnosti kosina,
• analiza zemljanih brana,
• potporne konstrukcije.
 BERNOULLI – eva jednandžba

• Bernoulli-eva jednadžba kaže da je potencijal ili

nivo h u nekoj točci vode koja se giba jednak sumi
utjecaja od pritiska, brzine i položajne visine.

u v2
h= + + Z
γw 2g
– h = totalni nivo ili potencijal,
– u = pritisak,
– v = brzina,
– g = akceleracija gravitacionog polja,
• Gubitak nivoa ( potencijala ) izmedju točke “A” i
točke “B” se može izraziti kao :
• ∆h = (ua/ γw + Za ) - (ub/ γw + Zb )

• Nadalje gubitak nivoa koji se desio na putu L,

nazivamo hidraulički gradijent, tj.:
• i = ∆h / L

• Prema iskustvu uzima se da je za najveći broj

tala tečenje u tlu laminarno. Ipak u raspucaloj
stijeni i krupnom šljunku mogu nastupiti
turbulentni uvjeti.
DARCY –ev zakon
• Darcy (1856) predložio jednostavnu jednadžbu
za tečenje vode kroz saturirano tlo:
• v=ki
• gdje su v = prosječna brzina tečenja vode u tlu,
• i = hidraulički gradijent,
• k = koeficijent propusnosti.

• Navedenu jednadžbu je Darcy postavio na

osnovi rezultata eksperimenata sa čistim
pijeskom.
Tabela tipičnih vrijednosti koeficijenta
propusnosti
 Laboratorijsko odredjivanje
vodopropusnosti
Pokus sa konstantnim nivo-om vode
• Q = A v t = A k i t,

• gdje je jedina nova varijabla t= vrijeme.

• Slijedi: k = Q / ( A i t),
• kako je i = h / L
• imamo: k = ( Q L) / (A h t)
Pokus sa padajućim nivo-om
• Protok kroz uzorak u vremenu “t” možemo
izraziti kao:
• dQ = a dh ..............u cjevčici u kojoj se
nalazi voda
• dQ = A v dt = A k h / L ............kroz uzorak
• odavde sredjivanjem dobivamo:
dh / h = k A dt / (a L)
• rješenje ove diferencijalne jednadžbe je oblika:
ln h = k t A / (a L) + C
• Ako je vrijeme trajanja pokusa t = t2 – t1
• Rješenje je: k = 2,303 (L a) log (h1/h2) / (A t)
Empiričke korelacije za koeficijent propusnosti
• Hazen (1930) je na osnovi ispitivanja
vodopropusnosti čisti filterskih pijesaka došao
do odnosa:
• k (cm/s) = c D102
gdje je : c= konstanta koja varira izmedju 1.0 do 1.5
D10 = promjer efektivnog zrna u (mm)
• Ova formula nije upotrebljiva kada u pješčanom
tlu postoje primjese praha ili gline.
Terenski test – crpljenjem iz bunara
• Ukoliko je ispravno koncipiran, izveden i
adekvatno interpretiran terenski pokus
crpljenjem iz bunara daje najpouzdanije
podatke za projektiranje velikih gradjevnih
jama.
• Postoje razne formule interpretacije za
razne slučajeve vodonosnog sloja.
• Na dnu bunara koji je formiran kao čelična cijev
(kolona) nalaze se otvori kroz koje ulazi voda.
Ispiranje tla spriječava ugrađeni filter. Voda se
pumpa iz bunara konstantnom brzinom.
Tijekom testa kontinurano se mjeri i količina
iscrpljene vode, kao i odgovarajući nivoi vode u
piezometrima. Kada se postigne nivo stabilni
nivo vode u bunaru imamo stacinarno stanje
tečenje vode u bunar. Za taj slučaj možemo
zapisati:
•
⎛ r1 ⎞
2 , 303 q log 10
⎜⎜ ⎟⎟
k = ⎝ r2 ⎠
π (h 1
2
− h 22 )
• U slučaju ozbiljnijih tehničkih zahvata interpretacija
se vrši primjenom odgovarajućeg software-a na bazi
metode konačnih elemenata (FEM) ili metode
konačnih diferencija. Redoslijed postupka je slijedeći:
• Iz provedenih geomehaničkih istražnih radova definira se
tzv. projektni profil ili profili tla koji reprezentiraju tlo u
pojedinim zonama,
• Na osnovi rezultata laboratirijskih pokusa i korelacija
odrede se početne vrijednosti koeficijenata propusnosti
“k” u vertikalnom i horizontalnom smjeru,
• Primjenom odgovarajućeg FEM programa modelira se
pokus crpljenja,
• Dobivene količine crpljenja i nivoi slobodnog vodnog lica
usporedjuju se sa terenskim mjerenjima,
• FEM model se podešava (vrijednosti k) dok se
proračunske vrijednosti ne podudare sa mjerenima
vrijednostima crpljenja (q) i odgovarajućih nivoa vode u
piezometrima.
Kapilarno uzdizanje vode
• Podsjetimo se iz fizike da molekule vode djeluju
jedna na drugu silama koje djeluju u svim
pravcima. Pri površini gornje molekule stoga
stvaraju tzv. napetost vode, koja u stvari djeluje
kao da tvori tanku membranu napovršini vode.
Sjeti se da u vodama stajaćicama vodeni
paukovi normalno hodaju po površini vode. Isto
tako probaj nježno spustiti tanku iglu na površinu
vode u čaši. Ukoliko si strpljiv igla će ostati
plutati na površini vode.
• Taj fizikalni efekt dovodi do uzdizanja vode u
cjevčici malog promjera (kapilari). Iskustvo
govori da se voda više uzdiže u cjevčicama
manjeg promjera.
• Hazen (1930) je dao formulu za procjenu
kapilarnog uzdizanja u tlu:
• h1 (mm)= C / ( e D10)
gdje je: D10 = efektivni promjer zrna (mm),
e =koeficijent poroznosti,
C = konstanta 10 do 50 mm2
LAPLACE-ova jednadžba kontinuiteta
• Pretpostavimo da smo ugradili
nepropusnu barijeru (žmurje ili dijafragma)
u sloj vodopropusnog materijala, kao što
se vidi na prethodnoj slici.
• U slučaju stacionarnog tečenja sa
uzvodne na nizvodnu stranu dešava se u
ovom slučaju dvodimenzionalno tečenje
vode kroz tlo, koje je na slici prikazano za
element A.
• Pretpostavivši da je voda nestišljiva, te da nema
promjene volumena tla, možemo zapisati:

⎡⎛ ∂ vx ⎞ ⎛ ∂ vz ⎞ ⎤
⎢⎜⎜(v x + d x) dzdy⎟⎟ + ⎜⎜vz + dz⎟⎟ dxdy⎥ −[vx dzdy+vz dxdy]=0
⎢⎣⎝ ∂x ⎠ ⎝ ∂z ⎠ ⎥⎦

∂ vx ∂ vz
+ = 0
∂ x ∂ z
• Uvođenjem Darcy-evog zakona, gdje je:
∂h ∂h
vx = k x ix = k x v z = k z iz = k z
∂x ∂z
• Sređivanjem dolazimo do Laplace-ove jednadžbe:
∂ h 2
∂ h 2
kx + kz =0
∂x 2
∂z 2
• U slučaju izotropnog medija kada su
Darcy-evi koeficijennti k u oba smjera
jednaki jednadžba Laplace-a prelazi u
jednostavan oblik:

∂ h ∂ h
2 2
+ = 0
∂x 2
∂z 2
Strujna mreža
Rješenje prethodno prikazane Laplace-ova jednadžbe
kontinuiteta za izotropni medij predstavljaju dvije grupe
krivulja i to strujnice i ekvipotencijalne linije.
• Strujnice su linije duž kojih kapljica (čestica) vode
putuje od uzvodne do nizvodne strane kroz medij tla.
• Ekvipotencijalna linija je linija duž koje je potencijal hi
jednak. Dakle, kada bi postavili piezometre u raznim
točkama duž ekvipotencijalne linije voda bi se uzdigla u
svima njima do istog nivoa.
• Graf na kome su istovremeno prikazane strujnice i
ekvipotencijalne linije naziva se strujna mreža.
• Konstruiranje strujne mreže ručnim skiciranjem moguće
je samo za najjednostavnije probleme.
Definicija strujnica i ekvipotencijala
strujna mreža
Strujna mreža u slučaju anizotropnog tla
Strujna mreža ispod brane
• Prostor izmedju dvije strujne linije nazivamo
strujni kanal. U nekom idealiziranom slučaju
ekvipotencijalne linije presijecaju strujni kanal na
razmaku koji je jednak širini kanala, dakle
kvadratna mreža.
• Na prethodnoj slici vidimo da imamo četiri
strujna kanala. Broj strujnih kanala označavamo
sa Nf pa je na spomenutoj slici Nf = 4. Pad
piezometarskog nivoa između dvije susjedne
ekvipotencijale je u mreži uvijek isti i naziva se
pad potencijala i označava se sa Nd. Sa slike
također vidimo da imamo Nd =6.
Procjeđivanje kroz strujni kanal sa
“kvadratnim” elementima
-pretpostavka da je ∆q = konstantno
• q=kiA

h1 − h 2 h 2 − h3
∆q = k = k itd .
l1 l2

• kako je:
h1 – h2 = h2 –h3 = h3 – h4 = ....... = H/Nd
Broj “kvadrata” u jednom strujnom kanalu
je Nd. Odavde imamo:
H
∆ q = k
N d
• Kako je određenoj strujnoj mreži broj strujnih
kanala jednak Nf slijedi da je ukupni protok vode
jednak:

H N
q = k
f

N d
• Danas se u inžinjerskoj praksi koriste
komercijalni programi pomoću kojh
proračunavamo strujne mreže, količine protoka
itd. Ovdje prikazani postupak može poslužiti kao
kontrolni postupak kako bi se izbjegle greške,
koje se dešavaju uslijed pogrešaka u unošenju
podataka u program.
Za pojedine specifične i jednostavne slučajeve možemo
naći gotova rješenja u literaturi .
 NAPONI U TLU, EFEKTIVNI NAPON
MOHR-ov krug
Definicija dp
p = lim dA → 0
napona dA

Ravninsko
stanje
naprezanja
Glavni naponi
• Na trokutastom odsječku vidimo da na kosom
presjeku imamo ortogonalnu komponentu σn
(normalni napon) i posmičnu komponentu τn. Kao
što je poznato uvijek je moguće naći takav presjek u
kome je posmično naprezanje jednako nuli, tj. to je
ravnina glavnog napona

σ y +σx σ y −σ x
σn = + cos 2Θ + τ xy sin 2Θ
2 2

σ y −σ x
τn = sin 2 Θ + τ xy cos 2 Θ
2
• Iz prethodnih jednadžbi može naći kut Θ za koji je
posmični napon jednak nuli
• Slijedi da su glavni naponi jednaki:

σx +σ y ⎡σ y − σ x ⎤
2

σ 1,3 = ± τ 2
xy +⎢ ⎥
2 ⎣ 2 ⎦
Odnosno nagib presjeka Θ u kome djeluju glavni naponi
dobivamo iz izraza:

2τ
tan 2 Θ =
xy

σ y − σ x

• Jednadžbe se grafički predstavljaju tz. Mohr-ovim

krugom.
• Specijalan slučaj je kada su rubovi elementarnog kvadrata
postavljeni u smjeru glavnih napona. Tada su naponi u kosom
presjeku sa nagibom α, prikazani na slici
• Tada su naponi u presjeku pod nagibom Θ jednaki:

σ1 +σ σ1 −σ
σ n = 3
+ 3
cos 2 Θ
2 2

σ −σ
τ n = 1 3
sin 2 Θ
2

p – q diagram
• Lambe (1964) je predložio da se stanja napona
prikazuju na dijagramu p-q gdje su p i q koordinate
vrha Mohr-ovog kruga.
p = ( σ1 + σ3 ) / 2
q = ( σ1 - σ3 ) / 2
Trag napona
• Ukoliko u dijagramu p-q prikažemo sukcesivne promjene napona
na nekom uzorku tla. dobijemo niz naponskih točaka. Spajanjem
tih točaka dobijemo liniju ili krivulju koju nazivamo “trag napona”.
Pojam efektivnog napona
• Totalni (ukupni) napon u točci A možemo
zapisati kao:
σ = H γw + ( HA –H) γsat

gdje su : γw = zapreminska težina vode,

γsat = zapreminska težina
saturiranog tla,
H = visina vode iznad tla,
HA = razmak izmedju nivoa
vode i točke A.
Totalni napon σ možemo razdvojiti na dva
dijela:
• Dio koji nosi voda u povezanim porama.
Taj dio djeluje jednakim intenzitetom u
svim smjerovima.
• Ostatak totalnog napona prenose čestice
tla u točkama dodira – kontakta. Suma
vertikalnih komponenata svih sila koje se
javljaju u točkama dodira podijeljenih sa
jediničnim površinama presjeka mase tla
naziva se efektivni napon.
Možemo zapisati da je efektivni napon
jednak:

σ '
=
∑ i = 1 → n
Pi
A
Sređivanjem dolazimo do izraza:
σ = σ’ + u
To je jedan od temeljnih izraza u Mehanici
tla, jer su čvrstoća tla i stišljivost ovisni o
efektivnom naponu.
Vertikalni naponi u saturiranom tlu kroz koje se ne
procjedjuje voda
• Točka A: Totalni napon : σA = H1 γw
• Porni pritisak: uA = H1 γw
• Efektivni napon: σA’ = σA – uA = 0
• Točka B: Totalni napon: σB = H1 γw + H2 γsat
• Porni pritisak: uB = (H1 + H2 ) γw
Efektivni napon: σB’ = σB – uB = H2(γsat - γw )
σB’ = H2 γ’
• Točka C: Totalni napon: σC = H1 γw + z γsat
Porni pritisak: uC = (H1 + z ) γw
Efektivni napon: σC’ = σC – uC = z (γsat - γw )
σC’ = z γ’
γ’ = uronjena zapreminska težina
Naponi u saturiranom tlu kroz koje se procjedjuje
voda
Točka C:
Totalni napon: σC = H1 γw + z γsat
Porni pritisak: uC = (H1 + z + (h z)/ H2 ) γw
uC = (H1 + z + i z ) γw
pazi i = h/ H2

Efektivni napon:
σC’ = σC – uC = z (γsat - γw ) – i z γw
σC’ = z γ’ - z i γw
σC’ = z (γ’ - i γw) = z γ’’

gdje je : i γw = volumska sila procjedjivan

γ’’ = olakšana uronjena zapreminska težina
• strujanje prema gore: γ’’ = γ’ – i γw
• strujanje prema dolje: γ’’ = γ’ + i γw

• možemo pronaći odnos izmedju uronjene

zapreminske težine tla i sile procjedjivanja za slučaj
kada je efektivni napon jednak nuli :
• σC’ = z γ’ - z i γw = 0 i cr = γ’ / γw

• Znači kada se sila procjedjivanja izjednači sa

uronjenom zapreminskom težinom tla nastupa
hidraulički slom.