Stabilnost kosina u stijenskom masivu

Mehanizmi loma u stijenskom masivu

Lom kosine u stijenskom masivu podrazumjeva svaku pojavu nestabilnosti kosine uslijed promjene uslova
u kosini. Do loma će doći onda kada se prekorači čvrstoća na smicanje materijala na kliznoj plohi. Na
osnovu utvrđene geološke strukture stijenske mase u kosini i stanja naprezanja u stijenskoj masi, moguće
je pretpostaviti mehanizme loma koji će se pojaviti u kosini. Mehanizam loma predstavlja opis fizičkog
procesa u stijenskoj masi pri kojem je došlo do porasta opterećenja i pojave sloma te razvoja sloma u
padini. [1]
Lom kosine dešava se po jednom od sljedeća dva modela [3]:
➢ Nestabilnost stijenske mase koja se ponaša kao ekvivalentni kontinuum (slika 1 a))
➢ Nestabilnost stijenske mase koja se ponaša kao diskontinuum (slika 1 b)).

Slika 1 Modeli loma stijenske mase

Postoji i međuslučaj kada ploha loma prolazi djelomično kroz stijensku masu koja se ponaša kao
ekvivalentni kontinuum, a djelomično slijedi plohu (plohe) diskontinuiteta. Većina lomova u tlu dešava
se po modelu koji opisuje lom kontinuuma dok je većina klizanja u stijenskoj masi posljedica nepovoljne
orijentacije diskontinuiteta. U stijenskoj masi ploha loma uglavnom prati diskontinuitete pošto je njihova
čvrstoća neuporedivo niža od čvrstoće intaktne stijene.
Na relativno blago nagnutim kosinama (pod uglom manjim od 45°) u slaboj stijeni i tlu formirat će se
zakrivljena klizna ploha (kružna kao specijalan slučaj općenito zakrivljene klizne plohe). Na strmijim
kosinama klizna ploha je skoro ravna.[3]
Općenito se mehanizmi lomova kosine u stijenskom masivu dijele na:
➢ Lom po zakrivljenoj plohi – rotacijski lom (curvilinearslip)
➢ Ravni (planarni) lom (planefailure)
➢ Klinasti lom (wedgefailure)
➢ Blokovsko klizanje i lom prevrtanjem (toppling)
➢ Lomljenje i izbacivanje sloja
➢ Složeni lomovi

Tabela 1 Modeli lomova u stijenskom masivu [4],[8]

Zakrivljeni rotacijski lom
Rotacijski lom je lom koji se kroz stijensku masu odvija po zakrivljenoj kliznoj plohi. Javlja se u jako
raspucaloj stijenskoj masi u kojoj ne postoje jasno izraženi dominantni diskontinuiteti ili slabije zone
stijenske mase koje određuju pojavu nekog drugog mehanizma loma, slika 2.

Slika 2 Primjer rotacijskog loma

Osim rotacijskog loma bez formiranja vlačne pukotine, moguća je i pojava rotacijske nestabilnosti stijenske
mase usljed formiranja vlačne pukotine, slika 3. [1]

Slika 3 Rotacijski lom bez i sa vlačnom pukotinom

Rotacijski lom se prikazuje kao dvodimenzionalni lom dok je u stvarnosti trodimenzionalna pojava.

Ravni (planarni) lom

Planarni lom u stijenskoj masi pojavljuje se duž određenog geološkog diskontinuiteta. Uslovi nastanka
takvog sloma su: da se ravnina diskontinuiteta po kojoj se lom dogodio mora pružati približno paralelno
sa licem pokosa, ali njen nagib mora biti manji od nagiba lica pokosa (ψf > ψp), i veći od ugla unutrašnjeg
trenja stijenske mase (ψp> φ), slika 4. Za određivanje bočnih granica kliznog tijela posmatraju se tzv.
ravnine otpuštanja koje pružaju neznatnu otpornoost klizanju.
 Slika 4 Ravni lom

Nestabilnost kosine može, ali ne mora, prouzrokovati pojavu vlačne (zatežuće) pukotine, koje se javljaju
iz razloga neznatne čvrstoće na zatezanje stijene u tom dijelu. Mogu se pojaviti na vrhu pokosa ili na licu
pokosa, slika 5. [3]

a) b) c)

Slika 5 a) vlačna pukotina na gornjoj plohi kosine, b) vlačna pukotina na licu pokosa, c) kosina bez vlačne pukotine

Stabilnost lamele jedinične širine (debljine) razmatra se kod dvodimenzionalnih analiza stabilnosti. Iz toga
se vidi da je površina klizne plohe predstavljena njenom dužinom, a zapremina kliznog tijela njegovom
površinom u dvodimenzionalnom prikazu, slika 12.6.

Slika 12.6 Lamela jedinične širine u dvodimenzionalnim analizama [3]

Klinasti lom
Klinasti lom u stijenskoj masi pojavljuje se duž dva diskontinuiteta koji se nalaze pod određenim uglom u
odnosu na lice pokosa, te formirano klizno tijelo klizi prema iskopu po presječnici ravnina tih
diskontinuiteta. Do klinastog loma dolazi pri puno većem opsegu geoloških i geometrijskih uslova nego
što je to slučaj s planarnim lomom. [1]
Nagib presječnice mora biti manji od nagiba lica pokosa (ψf > ψi), i veći od srednje vrijednosti uglova trenja
stijenske mase dobivenih na pojedinim kliznim plohama (ψi> φ), slika 12.7.

Slika 7 Elementi klinastog loma

Slom se može pojaviti bez prisustva vlačne pukotine ili uz prisustvo vlačne pukotine, slika 12.8.

Slika 8 Klinasti lom: Bez vlačne pukotine (lijevo), sa vlačnom pukotinom (desno) [1]

Prevrtanje i blokovsko klizanje

Slom prevrtanjem nastaje uslijed sloma slojeva stijenske mase nagnutih u kosinu po diskontinuitetima
subhorizontalnog položaja u odnosu na položaj slojeva. Razlikuje se primarno prevrtanje uzrokovano
gravitacijom i naprezanjima u stijenskoj masi te sekundarno prevrtanje uzrokovano drugim faktorima, slike
9 i 10. [1]
 Slika 9 Tipovi loma prevrtanje: lom prevrtanjem usljed loma u nožici (lijevo), primarni lom prevrtanjem (desno)

Slika 10 Primjeri loma prevrtanjem

Blokovsko klizanje nastaje nakon sloma u nožici pokosa, nakon čega nastaje pojava progresivnog sloma uz
pokos. Pritom je slom uslovljen položajem diskontinuiteta nagnutih približno okomito na nagib pokosa.
Nakon sloma stijenske mase u nožici padine javlja se slom po diskontinuitetima, uslijed čega dolazi do
odvaljivanja, odnosno klizanja blokova po formiranoj plohi loma, slike 11 i 12. [1]

Slika 11 Tipovi blokovskog klizanja: Mehanizam nastanka blokovskog klizanja (lijevo) I blokovsko klizanje i ravni lom (desno)
 Slika 12 Primjeri blokovskog klizanja

Lomljenje i izbacivanje sloja

U ovu kategoriju pripada slom tanko uslojenih stijenskih masa koji uključuje i izbacivanje pojedinih slojeva
stijene uslijed prekoračenja naprezanja. Javljaju se u pokosima s kontinuiranim diskontinuitetima ili
slojevima u stijenskoj masi u slučajevima kada je položaj diskontinuiteta ili sloja paralelan s površinom
padine. Slom po slojevima stijenske mase nastupa uslijed sloma u nožici ili kao ravni slom duž poprečne
pukotine. Pri tome značajan utjecaj može imati i prirast hidrostatskog pritiska uzrokovan porastom nivoa
podzemne vode u padini, slika 13.

Slika 13 Lomljenje i izbacivanje sloja: usljed loma u nožici (lijevo) i izbacivanje sloja (desno)

Složeni lomovi
Osim navedenih vrsta lomova, mogući su i složeni lomovi stijenske mase, a neki primjeri složenih lomova
su prikazani na slici 14.
 Slika 14 Neki primjeri složenih lomova

Metode analize različitih mehanizama loma

Općenito o metodama analiza

Projektovanje kosina u stijenskoj masi po definiciji podrazumjeva odabir stabilne geometrije i/ili potrebnih
odgovarajućih mjera sanacije odnosno podupiranja ili podgrađivanja.
Na temelju terenskih i laboratorijskih istražnih radova, kao i na temelju klasifikacija stijenske mase,
dobivaju se parametri čvrstoće i deformabilnosti na temelju kojih se izrađuju geotehnički modeli potrebni
za provođenje analiza stabilnosti.
Analize stabilnosti provode se prema jednoj od odgovarajućih metoda uz prethodno utvrđene moguće
mehanizme sloma. Rezultat analiza stabilnosti je faktor sigurnosti. Ukoliko se takvim analizama ne dobiju
zadovoljavajući faktori sigurnosti, u geotehnički model uvode se efekti upotrebe odabranih sistema
sanacije odnosno podupiranja i podgrađivanja kosine kojima se osigurava tražena stabilnost kosine
iskazana traženim faktorom sigurnosti.
Osim što se provode za utvrđivanje moguće pojave sloma u prirodnoj ili vještačkoj kosini, analize
stabilnosti se provode i u cilju utvrđivanja parametara čvrstoće materijala u kosinama u kojima je slom
nastupio (povratne analize).
Zajedničko većini metoda analiza stabilnosti kosina je koncept podjele kosine u odvojene projektne
geotehničke cjeline odnosno kvazihomogene zone. Projektna geotehnička cjelina predstavlja dio kosine u
kojem su parametri (litologija, diskontinuiteti, osobine stijenske mase, geometrija iskopa, faktori koji
proizilaze iz tehnologije izvođenja radova) a koji mogu utjecati na stabilnost kosine konstantni. [1]
Osnovna podjela analize kosina:
➢ Metode granične analize
➢ Metode analize granične ravnoteže
➢ Numeričke metode
➢ Probabilističke metode
➢ Empirijski pristup
➢ Fizički modeli

Metode granične analize

Granične analize stabilnosti podrazumjevaju egzaktno rješenje problema stabilnosti kosine u stijenskom
masivu čije je ponašanje definisano metodama mehanike kontinuuma.
Egzaktno rješenje podrazumjeva potpuno zadovoljenje uslova ravnoteže i kompatibilnosti kosine u svim
tačkama kosine. To uključuje zadovoljenje diferencijalnih jednačina ravnoteže, jednačina kompatibilnosti
pomaka, konstitutivnih jednačina ponašanja materijala, kao i zadovoljenja konturnih uslova postavljenog
problema.
Zatvoreno rješenje za naprezanja i pomake u stijenskom pokosu moguće je dobiti jedino za vrlo
jednostavne geometrije i konstitutivne modele, stoga problem treba pojednostaviti. [1]

Metode analize granične ravnoteže

Ove metode zasnovane su na ispitivanju stabilnosti cjelokupnog kliznog tijela za stvarne ili potencijalne
klizne površine duž kojih se pomjera nestabilna masa kao cjelina. Zbog toga se još i nazivaju metodama
analize stabilnosti sa potencijalnim kliznim površinama, ali se u literaturi najčešće nazivaju metode
granične ravnoteže. Izbor mjesta i oblika kliznih površina vrši se na bazi geotehničkih istražnih radova, po
intuiciji i iskustvu. Ranije su se koristile klizne površine u obliku pravca, kruga ili spirale, danas postoje i
metode za proizvoljan oblik klizne površine. Metodama granične ravnoteže razmatra se granična
ravnoteža mase tla iznad klizne površine ispitivanjem statičkih uslova.
U metodama analize granične ravnoteže nije u potpunosti zadovoljena niti jedna od osnovnih jednačina
mehanike kontinuuma koja opisuje ravnotežu, deformacije i konstitutivno ponašanje materijala na
pokosu.
Deformacije se pri tom uopće ne uzimaju u razmatranje, a uslovi ravnoteže zadovoljeni su jedino za sile
koje djeluju u pokosu. Usvaja se postojanje plohe sloma, a čvrstoća materijala na plohi sloma opisuje se
usvojenim kriterijem čvrstoće.
Upoređivanjem sila otpora i aktivnih sila duž klizne površine određuje se stepen stabilnosti kosine,
odnosno koeficijent sigurnosti. Koeficijent sigurnosti ispituje se za više potencijalnih kliznih površina i
usvaja se ona sa minimalnim koeficijentom sigurnosti i naziva se mjerodavna ili kritična klizna površina.
U najjednostavnijem obliku analize granične ravnoteže, zadovoljena je jedino ravnoteža sila. Faktor
sigurnosti određen je kao odnos sila mogućeg otpora i aktivnih sila koje djeluju na padinu. [1]
Faktor sigurnosti može se izraziti kao: odnos sila mogućeg otpora i aktivnih sila, odnos naprezanja na plohi
sloma i čvrstoće materijala, odnos parametara čvrstoće u kosini i parametara čvrstoće potrebnih za
održanje stabilnosti kosine i odnos momenata otpora i momenata aktivnih sila na plohi sloma.
Ako je koeficijent sigurnosti F < 1,0 tada je kosina nestabilna, a ako je F>1,0, tada je kosina stabilna i
pokazuje nam koliko je stabilna. Obično se zahtjeva da koeficijent sigurnosti iznosi F > 1,2 ali bi ga trebalo
usvojiti ovisno o stanju napregnutosti kliznog tijela i značaju objekta.
Potreban koeficijent sigurnosti F zavisi od:
➢ Značaja objekta, te što je veći značaj objekta, veći je potrebni koeficijent F;
➢ Obima, kvalitete i tačnosti izvedenih istražnih radova (kod obimnijih, kvalitetnijih i tačnije izvedeni
istražnih radova može se računati sa manjim koeficijentom sigurnosti);
➢ Primjenjene metodo proračuna stabilnosti kosina (ako je metoda savršenija, onda se dozvoljavaju niži
koeficijenti i obratno)

Na raspolaganju su različite metode analize granične ravnoteže ovisno o mehanizmu sloma koji se
posmatra (npr. planarni ili rotacijski) te o pretpostavkama koje se usvajaju kako bi se dobilo egzaktno
rješenje. [1]
Faktor sigurnosti kod metoda graničnog ravnotežnog stanja može se izračunati za ravni (planarni) lom,
lom po zakrivljenoj ploh (rotacijski lom) i klinasti lom. Posljednjih godina razvijen je niz komercijalnih
računalnih programa koji se temelje na analizi granične ravnoteže (Swedge-Rocscience, Rocplane-
Rocscience, Slope/W-Geostudio, GEO5).

Analiza ravnog loma

Geometrijski elementi ravnog sloma
Ukoliko kosinu sačinjava stijenska masa s izraženim ravnim diskontinuitetima te ako njihov položaj u
odnosu na položaj lica pokosa zadovoljava uslove ravnog loma, onda će ovi diskontinuiteti u potpunosti
kontrolisati lom kosine. Položaj ovih diskontinuiteta u principu nije teško identificirati na terenu.
Ukoliko diskontinuiteti nisu izraženi tada je definisanje geometrije i položaja klizne plohe težak zadatak.
Prvo treba pretpostaviti oblik klizne plohe. U relativno blago nagnutim pokosima (ψf<45 )̊ u slaboj stijeni
formirat će se zakrivljena klizna ploha (kružna kao specijalan slučaj općenito zakrivljene klizne plohe). [1]
U strmim stijenskim kosinama klizna ploha je skoro ravna i za suhu kosinu kritičan nagib klizne plohe je:
1
𝜓𝑝 = 2 (𝜓𝑓 + 𝜑) (1)

gdje su oznake za uglove u izrazu 1 date na slici 4.

Položaj vlačne pukotine

Ukoliko je već došlo do klizanja, položaj vlačne pukotine može se utvrditi na gornjoj plohi pokosa ili na licu
pokosa.
 Slika 12.15 Položaj vlačne pukotine

Ako je gornja ploha pokrivena nasipnim materijalom, vlačna pukotina može ostati nevidljiva, te u slučaju
da je vlačna pukotina nevidljiva ili da u vrijeme analiziranja stabilnosti još nije ni formirana (faza
projektiranja iskopa), može se izračunati njen položaj koji daje najmanji faktor sigurnosti:

𝑧 = 𝐻(1 − √𝑐𝑜𝑡 𝜓𝑓 − 𝑡𝑎𝑛 𝜓𝑝 ) (2)

𝑏 = 𝐻(√𝑐𝑜𝑡𝜓𝑓 − 𝑐𝑜𝑡𝜓𝑝 −𝑐𝑜𝑡 𝜓𝑓 ) (3)

Jednačina je izvedena iz jednačine koja definiše faktor sigurnosti pod pretpostavkom suhe kosine (nema
vode u vlačnoj pukotini i na kliznoj plohi). Tačnost gornje jednačine se smanjuje s povećanjem visine vode
u vlačnoj pukotini: [1]

𝑏 = (𝐻 − 𝑧)𝑐𝑜𝑡𝜓𝑝 − 𝐻𝑐𝑜𝑡𝜓𝑓 (4)

Što se tiče prisustva vode može se desiti slučaj da je vlačna pukotina vertikalna i ispunjena vodom do
dubine zw, te slučaj da voda ispunjava diskontinuitet i curi iz njega u nožici pokosa [3]
Čvrstoća na smicanje diskontinuiteta
Većina diskontinuiteta ima nelinearan kriterij čvrstoće. Kohezija i ugao trenja definisani na ovaj način
obično se zovu trenutačnom (instantaneous) ili prividnom (apparent) kohezijom odnosno uglom trenja.
[3] kako je objašnjeno u poglavlju 5.2.2.5. Da bi se iz nelinearnog kriterija odredile prividne vrijednosti
kohezije i ugla trenja, potrebno je odrediti prosječno normalno naprezanje na kliznoj plohi. Kod
izračunavanja normalnog naprezanja na kliznoj plohi (σn), treba voditi računa da se radi o efektivnim
normalnim naprezanjima.
Uticaj zemljotresa
Raspodjela ubrzanja u stijenskoj masi izloženoj opterećenju od zemljotresa ili miniranja je vrlo
kompleksna. Isti potres generirat će različite magnitude zemljotresa na različitim lokacijama.
Kod analize stabilnosti uvode se pojednostavljene pretpostavke koje omogućavaju jednostavno
uključivanje efekta zemljotresa.
Tradicionalna metoda uključivanja ubrzanja, koje je prouzrokovano zemljotresom ili snažnim miniranjem
u analize stabilnosti, je zamjena ovog djelovanja ekvivalentnom statičkom silom koja djeluje
horizontalnom prema licu kosine:
𝐻 = 𝛼𝑊 (5)

gdje je α horizontalno ubrzanje koje se izražava kao dio ubrzanja sile zemljine teže g (Tabela 2). Ova
pseudostatička analiza je konzervativna (daje veće opterećenje od realnog) te je njen rezultat na strani
sigurnosti.

Tabela 2 Horizontalno ubrzanje tla

Područje intenziteta potresa u

Horizontalno ubrzanje tla
stepenima ljestvice MKS-64
6 0,05g

7 0,1g

8 0,2g

9 0,3g

10 posebna istraživanja

Utjecaj miniranja jednostavno je utvrditi postavljanjem instrumenata prije miniranja i mjerenjem efekata
miniranja. Više instrumenata na različitim lokacijama dat će potpun uvid u raspodjelu ubrzanja. Kod
zemljotresa je to gotovo nemoguće jer se ne zna kada će on nastupiti. Zato se podaci o vjerojatnom
zemljotresu na lokaciji kosine trebaju tražiti u seizmološkim službama koje imaju zabilježene prethodne
potrese i koje mogu dati podatke kojem području inteziteta potresa prema Merkalijevoj skali pripada
lokacija. [1]Kod izgradnje velikih kapitalnih objekata provode se i mikroseizmička istraživanja kako bi se
dobile vrijednosti horizontalnih ubrzanja za razmatranu lokaciju.
Na slici 17 je prikazan blok na nagnutom diskontinuitetu (ravni lom). Za stabilizaciju je primjenjeno sidrenje
kosine. Izvešće se izraz za koeficijent sigurnosti stabilizovane kosine preko metoda analize granične
ravnoteže.
 Slika 17 Analiza stabilnosti bloka na nagnutom diskontinuitetu

Sile koje djeluju na blok:

➢ Vlastita bloka W
➢ Sila koja je posljedica pritiska vode u vlačnoj pukotini V
➢ Sila koja je posljedica pritiska vode na kliznoj pukotini U
➢ Sila prednaprezanja sidra T
➢ Otporna sila na kliznoj plohi R

Granično stanje ravnoteže definisano je sljedećim odnosom:

𝑊𝑠𝑖𝑛𝜓 + 𝑉 − 𝑇𝑐𝑜𝑠𝛽 = 𝑐𝐴 + (𝑊𝑐𝑜𝑠𝜓 − 𝑈 + 𝑇𝑠𝑖𝑛𝛽)𝑡𝑎𝑛𝜑 (7)

Na lijevoj strani izraza 7 su aktivne sile koje izazivaju poremećaj (nestabilnost), a komponenta sile sidrenja
𝑇𝑐𝑜𝑠𝛽 je stablizirajuća i smanjuje destabilizirajuće dejstvo aktivnih sila. Na desnoj strani izraza 7 su
komponente otporne sile R, a druga komponenta sile sidrenja 𝑇𝑠𝑖𝑛𝛽 povećava vrijednost otporne sile.
Najmanja sila sidrenja potrebna za stabiliziranje bloka ima položaj definiran uglom unutrašnjeg trenja ϕ =
β.
Faktor sigurnosti usidrenog bloka na nagnutom diskontinuitetu definisan je jednačinom:

𝑐𝐴+(𝑊𝑐𝑜𝑠𝜓−𝑈+𝑇𝑠𝑖𝑛𝛽)𝑡𝑎𝑛𝜑
𝐹= 𝑊𝑠𝑖𝑛𝜓+𝑉−𝑇𝑐𝑜𝑠𝛽
(8)

U gornjoj jednačini faktor sigurnosti za usidrenu kosinu definisan je je kao:

𝑂𝑡𝑝𝑜𝑟𝑛𝑒 𝑠𝑖𝑙𝑒
𝐹 = 𝑆𝑖𝑙𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑚𝑒ć𝑎𝑗𝑎−𝑇𝑐𝑜𝑠𝛽 (9)
gdje je T sila sidrenja. To znači da je pretpostavljeno da sila T umanjuje destabilizirajuće sile. Međutim,
djelovanje sile sidrenja moguće je uključiti na način da ona povećava otporne sile.

𝑂𝑡𝑝𝑜𝑟𝑛𝑒 𝑠𝑖𝑙𝑒+𝑇𝑐𝑜𝑠𝛽
𝐹= 𝑆𝑖𝑙𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑚𝑒ć𝑎𝑗𝑎
(10)

Ove dvije jednačine daju različite rezultate. Koju od njih koristiti? Londe preporučuje da se koristi
jednačina 9 kada se koristi aktivno sidro. Kao što znamo od ranije aktivno sidro je prednapregnuto prije
nego se desi bilo kakav pomak i ona kao što to daje jednačina 3 smanjuje sile poremećaja od početka. Kod
pasivnog sidra (sidro nije prednapregnuto već samo injektirano) otporna sila se javlja tek nakon što se
desio pomak. Kod pasivnog sidra Londe preporučuje da se koristi jednačina 10.

Slika 16 Aktivo i pasivno sidro

Slika 17 Optimalan položaj sidra

Analiza klinatog loma

Klin kliže istovremeno po dvije ili više ploha. (preuzeto iz Hudson & Harrison, 1997.)
 Slika 18 Elementi za pojednostavljenu analizu stabilnosti klina [2]

S oznakama sa skice, iz analize sila na pojednostavljenom primjeru, može se faktor sigurnosti izraziti kao
[2]:

𝑠𝑖𝑛𝛽 𝑡𝑔𝜑𝑗
𝐹= 1 . 𝑡𝑔𝜓 (11)
𝑠𝑖𝑛( 𝛿) 𝑖
2

gdje su:
α – ugao nagiba kosine
β – ugao otklona simetrale klina po presječnici
δ – ugao između ploha koje određuje klin, mjeren u ravnini okomito na presječnicu
ϕj – ugao trenja po diskontinuitetu
ψi – ugao nagiba presječnice u odnosu na horizontalu

Analiza zakrivljenog rotacijskog loma

U praksi se često javljaju kosine u nehomogenom i anizotropnom materijalu što će za posljedicu imati
pojavu klizanja duž kliznih ploha proizvoljnog oblika.
Kod ovih metoda određuje se faktor sigurnosti za više pretpostavljenih (potencijalnih) kliznih ploha.
Mjerodavnom (kritičnom) smatra se klizna ploha s minimanim faktorom sigurnosti. Izbor potencijalnih
kliznih ploha najviše se zasniva na iskustvu i intuiciji ako istražnim radovima nije jasno dokazana
potencijalna klizna ploha. [3]
U osnovi su dva postupka analize stabilnosti tla i stijene iznad pretpostavljene
klizne površine, i to:
(1) Analizira se ravnoteža cjelokupne mase tla/stijene iznad klizne površine i te metode poznate su pod
imenom rezultantne metode od kojih su najpoznatije:
➢ metoda kruga trenja;
➢ logaritamska spirala;
 ➢ grafička metoda.

(2) Klizno tijelo se izdijeli na niz lamela, pa se ispituje ravnoteža svih lamela
ponaosob. To su metode lamela, koje se provode:
(a) grafički i
(b) analitički od kojih su posebno u upotrebi:

➢ Švedska metoda (Pellenius, 1927);

➢ Bishopova (Bišop, 1955);
➢ Janbuova (Janbu, 1954);
➢ Uprošćena Janbuova metoda;
➢ Metoda Morgensterna i Price (1965);
➢ Nonveillerova metoda (1965);
➢ Spencerova metoda (1964. i 1973).

Jedna od prvih u nizu analitičkih metoda koje uzimaju u obzir međulamelarne sile predstavio je 1954.
godine Bishop na konferenciji o stabilnosti zemljanih materijala u Stockholmu (Bishopova metoda). Ova
metoda u pojednostavljenom obliku široko se koristi još i danas a pretpostavlja kružnu kliznu plohu (slika
19).

Slika 19 Kružna klizna ploha

Ostale navedene metode pretpostavljaju proizvoljnu kliznu plohu i samim tim mogu analizirati i kružnu
kliznu plohu kao specifičan slučaj (slika 20).

Slika 20 Proizvoljna klizna ploha

Faktor sigurnosti F predstavlja odnos raspoložive (stvarne) čvrstoća na smicanje prema mobiliziranom
smičućem naprezanju na bazi lamele. [3]
Stvarna čvrstoća na smicanje [3]:
τ = c ′ + 𝜎 ′ . tgφ′ (12)

Mobilizirana čvrstoća na smicanje:

𝜏 1
τ𝑚 = 𝐹 = 𝐹 (c ′ + 𝜎 ′ . tgφ′ ) (13)

Kod metoda lamela razmatraju se uslovi ravnoteže za svaku od lamela posebno i za cjelokupno klizno
tijelo. Metode se razlikuju međusobno po različitim pretpostavkama o djelovanju međulamelarih sila, kao
i po redoslijedu i tehnici proračuna.
Kod ravnih problema svaka sila definisana je s tri podatka: dvije komponente i napadnom tačkom.
Napadna tačka definisana je jednom koordinatom jer je druga poznata (naprimjer granica između dvije
lamele ima definisanu x koordinatu). [3]

Slika 20 Klizna ploha prizvoljnog oblika

Poznate sile koje djeluju na svaku lamelu širine bi:

Wi - vlastita težina lamele
qibi - kontinuirano opterećenje površine
Pi-1; Pi - rezultante pritiska vode na međulamelarnim plohama
Ui - rezultante pritiska vode na bazi lamele
Hi - rezultanta horizontalnih sila (naprimjer-seizmičke sile)
P - vertikalno koncentrisano opterećenje na površini
Ea - sila koja djeluje na prvu lamelu (na primjer uticaj potpornog zida)
Eb - sila koja djeluje na posljednju lamelu
 Slika 21 Međulamelarne sile [3]

Ako je sila E'i-1 određena iz analize ravnoteže prethodne lamele, onda su nepoznate veličine: sile E'ix i E'iy tj.
dvije komponente sile E'i i veličina YEi koja definiše napadnu tačku sile E'i, zatim rezultanta otpora tla
odnosno stijene na bazi lamele Q'i koja kako se vidi sa slike 21 zavisi od nepoznate normalne komponente
sile otpora na bazi lamele N'i, položaja njene napadne tačke X'Qi te faktor sigurnosti F. Znači imamo ukupno
6 nepoznatih (E'ix , E'iy, YEi, N'i, XQi i F) a na raspolaganju nam stoje tri uslova ravnoteže:

∑𝑋 = 0 ∑𝑌 = 0 ∑𝑀 = 0 (12.14)

Prema tome, problem je statički neodređen. Za postizanje statičke određenosti trebalo bi uvesti još tri
deformacijska uslova. Kako su veze naprezanja i deformacija komplikovane, išlo se na usvajanje drugih
pretpostavki koje pojednostavljuju analizu stabilnosti. [Vrkljan] Različiti autori usvajali su različite
pretpostavke i po tome se metode međusobno razlikuju. Npr. Janbu uvodi pretpostavku o položaju sile
E'i. Nonveiller uvodi pretpostavku o veličini sile E'iy. Morgestern i Price uvode pretpostavku o odnosu sila
E'ix i E'iy. Svi autori uvode pretpostavku da sila N'i djeluje na polovini širine lamele te da je faktor sigurnosti
isti za sve lamele.

Numeričke metode
Naziv numeričke metode u anlizama stabilnosti kosina koristi se kao termin koji opisuje numerička
modeliranja stanja u kosini i numeričke postupke kojima se isto stanje određuje.
Numeričkim analizama potrebno je zadovoljiti konturne uslove uspostavljenog numeričkog modela,
diferencijalne jednačine ravnoteže, konstitutivne jednačine materijala te odgovarajuće jednačine pomaka.
Kao rezultat analiza u numeričkim modelima dobivaju se vrijednosti stanja naprezanja i deformacija u
elementima modela izloženog vanjskim opterećenjima i ograničenog konturnim uslovima. U usvojenom
modelu mogu se koristiti različiti konstitutivni odnosi ponašanja materijala i praktično neograničeni broj
različitih vrsta materijala, što ovoj metodi daje veliku prednost jer se znatno bolje mogu opisati složeni
uslovi u geometriji kosine u odnosu na metode granične ravnoteže.
U numeričkim analizama uglavnom se koriste numeričke metode kontinuuma kao što su metoda konačnih
elemenata, metoda rubnih elemenata, metoda konačnih razlika te metoda diskretnih elemenata koja za
razliku od prethodnih opisuje ponašanje diskontinuuma.
Neki od programskih paketa koji rade na metodi konačnih elemenata su Phase2, RS3, Plaxis i dr.
Numeričkim metodama nije moguće eksplicitno odrediti faktor sigurnosti pojedinih kosina. Mogu se
koristiti kao prvi korak u analizi stabilnosti pokosa u kojem se utvrđuje stanje naprezanja duž plohe sloma.
U drugom koraku koriste se analizi granične ravnoteže u kojem se utvrđuje kritična ploha sloma te
odgovarajući faktor sigurnosti. [1]

12.1.1.1 Probabilističke metode

Probabilističke metode polaze od pristupa da su faktori koji utiču na stabilnost kosine podložni određenim
prirodnim varijacijama koje se u idealnim uslovima mogu uključiti u analize.
Za svaki od faktora određuje se funkcija raspodjele vjerovatnoće s kojima se ulazi u usvojen tip analize.
Funkcijom raspodjele mogu se prikazati vrijednosti parametara čvrstoće, nivoa podzemne vode, nagib
diskontinuiteta i jedinične težine stijenske mase.
Analiza se provodi odabirom vrijednosti za svaku odabranu funkciju raspodjele metodom slučajnih odabira
na osnovu čega se određuje faktor sigurnosti za vrlo veliki broj provedenih analiza. [1]

Empirijski pristup
Empirijski pristup zasniva se na iskustvima stečenim posmatarnjem ponašanja kosina tokom izvedbe.
Za razliku od prethodno opisanih metoda koje se zasnivaju na teoriji mehanike kontinuuma, empirijski
pristip koristi dostupne podatke izvedenih kosina prikazane bazom podataka, pri čemu se anliziraju svi
dostupni podaci izvedenih kosina u različitim uslovima prikazani u odnosu visine i nagiba izvedene kosine.
[1]
Metoda dijagrama kružnog loma Hoeka i Braya
Dijagrami kružnog loma Hoeka i Braya izvedeni su uz sljedeće pretpostavke [3]:
➢ Stijenska masa u kosini je homogena po parametrima mehaničkih svojstava.
➢ Vrijedi Coulomb-Mohrov kriterij čvrstoće
➢ Lom se dešava po kružnoj plohi loma koja prolazi nožicom kosine.
➢ Vertikalna vlačna pukotina formira se na gornjoj plohi kosine.
➢ Položaj vlačne pukotine i plohe loma je takav da za zadanu geometriju kosine i uslove tečenja
podzemne vode, dobije minimalni faktor sigurnosti.
➢ Uslovi podzemne vode variraju od suhe kosine do potpuno zasićene kosine.

Za izračunavanje faktora sigurnosti, dijagrami kružnog loma koriste se na sljedeći način (slika 12.22 a)):
➢ Odredi se kojem od pet dijagrama sa slike 23 najbolje odgovaraju uslovi podzemne vode u kosini koja
se analizira.
𝑐
➢ Izračuna se vrijednost
𝛾 𝐻 𝑡𝑎𝑛 𝜑
gdje je:
c – kohezija stijenske mase
γ – jedinična težina stijenske mase
H – visina kosine
ϕ – ugao trenja stijenske mase

➢ Naći izračunatu vrijednost na kružnom dijelu dijagrama. Slijediti radijalnu liniju koja najbolje
odgovara izračunatoj vrijednosti (1) do presjecišta s linijom koja definiše ugao nagiba pokosa.
𝑡𝑎𝑛𝜑 𝑐
➢ Očitati odgovarajuće vrijednosti 𝐹
ili 𝛾𝐻𝑡𝑎𝑛𝜑

Ako se želi izačunati visina kosine H koja je stabilna s određenim faktorom sigurnosti F, treba provesti
sljedeće korake (slika 22 b))::
➢ Odredi se kojem od pet dijagrama sa slike 23 najbolje odgovaraju uslovi podzemne vode u kosini koja
se analizira.
𝑡𝑎𝑛𝜑
➢ Izračuna se vrijednost 𝐹
➢ Nađe se izračunata vrijednost na ordinati dijagrama. Slijedi horizontalna linija koja najbolje odgovara
izračunatoj vrijednosti do presjecišta s linijom koja definiše ugao nagiba kosine.
𝑐
➢ Očita se vrijednost 𝛾𝐻𝐹
na apscisi te izračuna koeficijent sigurnosti F

Slika 22 a) Redoslijed koraka pri određivanju faktora sigurnosti koristeći dijagrame kružnog loma Hoeka i Braya; b)
Redoslijed koraka pri određivanju visine kosine za poznati faktor sigurnosti koristeći dijagrame kružnog loma Hoeka
i Braya [3]
Slika 23 Dijagrami kružnog luka --------

Slika 23 Dijagrami kružnog luka --------

12.1.1.2 Fizički modeli
Fizički modeli služe za simulaciju uslova ponašanja kosine u kontrolisanom okruženju pri čemu se uslovi
koji utiču na stabilnost mogu lako varirati. Također postoji mogućnost ispitivanja i utvrđivanja stanja
kosine pri kojem se javlja slom u kosini, a koji može biti odgovarajući pojavi sloma na terenu. Fizički modeli
omogućuju prepoznavanje mehanizama sloma u kosini, a također služe i za potvrdu ponašanja materijala
utvrđenu odgovarajućim numeričkim modelima. [1]
Tri osnovna tipa modelskih ispitivanja su: umanjeni model kosina, modeli ponašanja u konvencionalnoj
laboratorijskoj opremi i modeli ponašanja ispitivani centrifugom.

Metode stabilizacije stijenskih kosina

Metode stabiliziranja stijenskih kosina se mogu podijeliti na:
➢ metode koje eliminiraju ili reduciraju aktivne (napadne) sile (dreniranje podzemne vode ili
iskopi)
➢ metode koje povećavaju sile otpora (različite potporne konstrukcije)

Metode koje eliminiraju ili reduciraju aktivne (napadne) sile

Najčešće korištena metoda eliminacije ili redukcije napadnih sila
je snižavanje podzemne vode u kosini, čime dolazi do
smanjenja pornih pritisaka i povećanja stabilnosti stijenskog
pokosa (slika 24). Navedeno se postiže instaliranjem drenažnog sistema koji se
općenito smatra jednom od jeftinijih metoda stabilizacije
stijenskih kosina.
Kao dio drenažnih sistema, mogu se korisiti horizontalni drenovi (pod
nagibom), vertikalni bunari, te podzemne drenažne galerije kao i kolektorski
kanali za prikupljanje površinskih voda ili kombinacije navedenog.

Slika 24 Drenažni sistem kod stijenskih pokosa

Kod primjene ovih mjera treba voditi računa da drenažni sistem presjeca pukotine ako se voda nalazi u
njima. Treba također voditi računa o tome da se drenažni sistem ne začepi. Potrebno je instalirati sistem
piezometara kako bi se mjerili porni pritisci prije, u toku i te nakon izvedbe pokosa.

Još jedna metoda eliminacije ili redukcije napadnih sila uključuje

iskope čime se smanjuje ukupna težina potencijalnog kliznog tijela (slika 25). Iskopi se vrše s krune kosine,
jer zasijecanje nožice može dovesti
do potencijalnih nestabilnosti kosine. Količina stijenskog materijala
koju je potrebno ukloniti se može odrediti numeričkim povratnim
analizama.
Osim uklanjanja gornjeg dijela kosine, stabilizacija se može vršiti
uređenjem kosine pod manjim uglom. Nagib pokosa koji
zadovoljava tražene faktore sigurnosti se može također dobiti iz
povratnih analiza.

Slika 25 Stabilizacija kosine u stijenskom pokosu iskop materijala

Metode koje povećavaju sile otpora

Metode koje povećavaju sile otpora kao što je to ranije rečeno se mogu podijeliti na dvije vrste:
➢ metode armiranja stijenske mase – tzv. “unutrašnje” povećanje sila otpora
➢ metode podupiranja stijenske mase - tzv. “vanjsko” povećanje sila otpora

Ako postoji opasnost od formiranja plohe sloma, sile otpora se

mogu povećati ugradnjom aktivnih i pasivnih sidara, te se
takva procedura naziva “armiranjem stijenske mase“.
Iako je u stijenskim masama češća upotreba pasivnih (štapnih) sidara koji se
aktiviraju pomakom stijenske mase, koriste se i aktivna (prednapregnuta) sidra
u koja se unosi zatežuća sila čime se dodatno povećava sila otpora na plohu sloma (slika 26).
 Slika 26 Štapna sidra (lijevo), prednapregnuta sidra (desno)

Pod elementom armiranja se ubraja i mlazni beton, iako se ugrađuje

na lice pokosa. Naime, sloj mlaznog betona služi samo za za
sprečavanje rahljenja stijene i ispadanja pojedinih manjih
blokova. Kako praktički nema nosivost, zajedno sa sidrima forira
sistem za armiranje stijenskih kosina (slika 12.27).

Slika 27 Zaštita stijenskog pokosa mlaznim betonom

Sistemi za podupiranje se ugrađuju na ili ispred lica pokosa sa

ciljem u ograničavanju pomaka konture iskopa na definisanu
vrijednost. Kao sistemi za podupiranje stijenskih pokosa se koriste tzv. čepovi,
betonski i armirano-betonski potporni zidovi ili gabionski zidovi.
Čepovi su čelične šipke ili kontinurani betonski blokovi koji se
ugrađuju u nožicu potencijalno nestabilnih kosina te pružaju pasivni
otpor klizanju (slika 28).
 Slika 28 Čepovi za podupiranje kosina u stijenskom masivu

Potporni zidovi su konstrukcije koje se izvode na dnu stijenskog

pokosa ili ispod ‘visećeg’ dijela stijene i pružaju otpornost
klizanju. Zidovi bi trebali imati dovoljnu masu da i čvrstoću da
pruže otpor težine stijene koja se nalazi iza zida. Također se mogu,
u cilju sprečavanja prevrtanja zida, dodatno sidriti u stijensku
masu.
Umjesto arimrano-betonskih zidova, moguće je kao metodu
stabilizacije stijenskih pokosa koristiti i gabionske zidove. Gabionski zidovi se sastoje od niza žičanih košara
ispunjenih lomljenom kamenom ispunom. Karakterizira ih
veća deformabilnost i manja cijena nego potporne zidove od armiranog betona. Također radi svoje
propusnosti omogućavaju slobodnu drenažu stijenskog masiva. Prednost armirano-betonskih i gabionskih
zidova je u činjenicu da
za njihovo izvođenje nisu potrebni radovi na vrhu pokosa čime bi
se unijela dodatna nestabilnost.

12.2 Numerički primjeri

12.4.1. Primjer 1.
Analiziraće se stabilnost kosine u gabru za slučaj ravne klizne plohe. Proračun je proveden u softverskom
paketu GEO 5, preko EUROCODE 7, projektni pristup 3, [5]. Analiziran je slučaj stalno opterećenje i nivo
vode 3,5 m u odnosu na nožicu kosine bez seizmike i stalno opterećenje i nivo vode 3,5 m u odnosu na
nožicu kosine sa seizmikom. Kao seizmičko opterećenje razmatrana je Jablanička zona, tj. seizmička zona
7. Kao stalno opterećenja razmatrani su: vlastita težina i ravnomjerno opterećenje na vrhu kosine koje
iznosi 15 kN/m2.
Stalno opterećenje bez uticaja seizmike

Slika 12.29 Analizirani profil stijenskog masiva (gabro) sa ravnom kliznom plohom i vlačnom pukotinom (stalno
opterećenje)

Analiza stabilnosti (zbog ograničene dužine rada u nastavku će biti dat samo dio ispisa sa ulaznim
parametrima i rezultatima analize iz programskog paketa GEO5):
Metodologija verifikacije: U skladu sa EN 1997
Tabela 12.3 Projektni pristup 3 – parcijalni faktori sigurnosti za djelovanja i tlo

Stijena:
Jedinična težina: γ = 27, 0 kN/m3
Kriterij čvrstoće: Barton-Bandis
Koeficijent hrapavosti: JRC = 16.00
Pritisna čvrstoća zidova diskontinuiteta: JCS = 150.00 kPa
Rez. ugao unutarašnjeg trenja: ϕr = 41.00 ˚
Proračunska situacija za analize stabilnosti: slučajna
Rezultati:
Otporna sila Tresist = 225.79 kN/m1
Aktivna sila Tdriv = 588.11 kN/m1
Stabilnost kosine stijene: NIJE ZADOVOLJAVAJUĆA

Stabilnost kosine sa uticajem seizmike

Slika 12.30 Analizirani profil stijenskog masiva (gabro) sa ravnom kliznom plohom i vlačnom pukotinom (stalno
opterećenje+seizmika)

Analiza stabilnosti (zbog ograničene dužine rada u nastavku će biti dat samo dio ispisa sa ulaznim
parametrima i rezultatima analize iz programskog paketa GEO5):
Metodologija verifikacije: U skladu sa EN 1997
Tabela 12.4 Projektni pristup 3 – parcijalni faktori sigurnosti za djelovanja (stalno opterećenje + seizmike) i tlo

Potres
Faktor horizontalnog ubrzanja kh = 0.0250
Faktor vertikalnog ubrzanja kv = 0.0250
Proračunska situacija za analize stabilnosti: slučajna
Rezultati:
Otporna sila Tresist = 225.79 kN/m1
Aktivna sila Tdriv = 589.82 kN/m1
Stabilnost kosine stijene NIJE ZADOVOLJAVAJUĆA

Sanacija kosine upotrebom ankera (stalno opterećenje + seizmika)

Slika 12.31 Analizirani profil stijenskog masiva (gabro) saniran ankerima (stalno opterećenje+seizmika)
Tabela 12.5 Položaj i dimenzije ankera

Rezultati: .
Otporna sila Tresist = 225.79 kN/m1
Aktivna sila Tdriv = 205.28 kN/m1
Stabilnost kosine stijene ZADOVOLJAVAJUĆA

12.4.2. Primjer 2.
Analiziraće se stabilnost kosine u gabru za slučaj zakrivljene klizne plohe. Proračun je proveden u
softverskom paketu GEO 5, prema klasičnoj metodi pomoću faktora sigurnosti, [5]. Analiziran je slučaj
stalno opterećenje i nivo vode 3,5 m u odnosu na nožicu kosine bez uticaja seizmike. Kao stalno
opterećenja razmatrani su: vlastita težina i ravnomjerno opterećenje na vrhu kosine koje iznosi 15 kN/m2.
 Slika 12.32 Analizirani profil stijenskog masiva (gabro) sa zakrivljenom kliznom plohom

Analiza stabilnosti (zbog ograničene dužine rada u nastavku će biti dat samo dio ispisa sa ulaznim
parametrima i rezultatima analize iz programskog paketa GEO5
Metodologija verifikacije: Faktori sigurnosti (ASD) SFs = 1,0

Stijena:
Jedinična težina: γ = 27, 0 kN/m3
Kriterij čvrstoće: Mohr-Coulmb
Ugao unutrašnjeg trenja: ϕ = 41˚
Kohezija: c = 99 kPa
Proračunska situacija za analize stabilnosti: slučajna
Rezultati:
Parcijalni rezultati
Blok Br.1
Težina bloka G = 382.86 kN/m
Sile zbog preopterećenja Pz = 47.44 kN/m
Pritisak na vanjsku površinu U = 89.73 kN/m
Blok Br.2
Težina bloka G = 421.68 kN/m
Sile zbog preopterećenja Pz = 63.98 kN/m
Jedinica sile otpora Tresist = 2.40 kN/m
Jedinica aktivne sile Tact = 1.00 kN/m
Faktor sigurnosti = 2.40 > 1.00
Stabilnost kosine stijene ZADOVOLJAVAJUĆA
12.4.3. Primjer 3.
Analiziraće se stabilnost kosine u gabru za slučaj klinastog loma. Proračun je proveden u softverskom
paketu GEO 5, preko EUROCODE 7, projektni pristup 3, [5]. Analiziran je slučaj stalno opterećenje i nivo
vode 3,5 m u odnosu na nožicu kosine bez seizmike. Kao stalno opterećenja razmatrani su: vlastita težina
i ravnomjerno opterećenje na vrhu kosine koje iznosi 15 kN/m2.

Slika 12.33 Analizirani profil stijenskog masiva (gabro) sa zakrivljenom kliznom plohom
Analiza stabilnosti (zbog ograničene dužine rada u nastavku će biti dat samo dio ispisa sa ulaznim
parametrima i rezultatima analize iz programskog paketa GEO5):
Metodologija verifikacije: U skladu sa EN 1997
Tabela 12.6 Projektni pristup 3 – parcijalni faktori sigurnosti za djelovanja i tlo

Geometrija klina
Geometrija definisana uglovima i azimutima.
Smjer gradijenta za čelo stijene ϕ1 = 88.00 ˚
Gradijent čela stijene α1 = 79.00 ˚
Smjer gradijenta na vrhu čela ϕ2 = 91.00 ˚
Smjer vrha čela α2 =22.00 ˚
Visina čela H = 6.00 m
Klizna površina
Geometrija definirane klizne površine:
Smjer gradijenta klizne površine 1 ϕ1 =43.00 ˚
Gradijent klizne površine 1 α1 = 62.00 ˚
Smjer gradijenta klizne površine 2 ϕ2 = 133.00 ˚
Gradijent klizne površine 2 α2 = 58.00 ˚
Pukotina
Smjer gradijenta napona pukotine ϕs3 = 88.00 ˚
Gradijent napona pukotine αs3 = 80.00 ˚
Udaljenost napona pukotine L = 3.00 m

Stijena
Specifična težina stijene γ = 27.00 kN/m3
Ugao unutrašnjeg trenja na klizu površine ϕ1 = 39.00 ˚
Ugao unutrašnjeg trenja na klizu površine ϕ2 = 41.00 ˚
Kohezija klizne površine c1 = 99. kPa
Kohezija klizne površine c2 = 90.00 kPa

Proračunska situacija za analize stabilnosti: slučajna

Rezultati:
Otporna sila Tresist = 3239.32 kN/m
Vozna sila Tdriv = 683.20 kN/m
Stabilnost kosine stijene ZADOVOLJAVAJUĆA

12.4.4. Primjer 4. Analiza stabilnosti zasjeka u krečnjačkom stijenskom masivu

U projektnom zadatku definisan je Projektovani oblik zasjeka za koji će se provesti analiza stabilnosti
kosine. Ukoliko se dobije vrijednost faktora sigurnosti puno veća od 1,5 izvršit će se optimizacija nagiba
kosine kako bi se dobio maksimalan nagib kosine koji i dalje ima zadovoljavajuću vrijednost faktora
sigurnosti koja u ovom slučaju iznosi Fs=1,5 (minimalno dopustiva vrijednost definisana projektnim
zadatkom), u cilju minimiziranja troškova iskopa.
Analiza stabilnosti izvedenih zasjeka izvršit će se u programu "Slide" (Rockscience, Inc.). Pri analizi
stabilnosti koristit će se metode Morgenstern i Price te Spencer-ova metoda prema preporukama datim
u [2].
Pri definisanju mehaničkog ponašanja stijenskog masiva korišten je Hoek-Brownov kriterij čvrstoće.
Usvojene su sljedeće vrijednosti pojedinačnih veličina korištenih u ovom kriteriju čvrstoće:
➢ Na osnovu podataka dobivenih laboratorijskim ispitivanjima definisana je vrijednost jednoaksijalne
čvrstoće na pritisak monolitnog dijela stijenskog masiva σc i= 70 MPa.
➢ Pomoću RMR klasifikacionog sistema određena je vrijednost Geološkog indeksa čvrstoće GSI = 37, dok
je na osnovu procjene pomoću Hoek-Brow-novog dijagrama GSI u intervalu od 35 do 55.
➢ Vrijednost Hoek-Brownove konstante za stijenski masiv mi = 8 prema preporukama datim u [5],
➢ Vrijednost koeficijenta MR=900 prema preporukama datim u [6]

Faktor poremećenosti D ovisi o načinu miniranja te rasterećenju usljed skidanja nadsloja. Prema
preporukama datim u [7] usvojene su dvije vrijednosti faktora poremećenosti, te su na osnovu različitih
vrijednosti faktora poremećenosti usvojena dva različita materijala koji će biti korišteni pri analizi
stabilnosti kosine:
Materijal 1: Mikritni krečnjak sa faktorom poremećenosti D=0,5 (relativno mali uticaj miniranja na
poremećenost stijenskog masiva)
Materijal 2: Oslabljeni mikritni krečnjak sa faktorom poremećenosti D=1,0 (izražen uticaj miniranja te
rasterećenja usljed skidanja nadsloja). Pretpostavljeno je da se uticaj miniranja proširio na dubinu od cca
3 m od lica kosine prema preporukama datim u [7].
Na osnovu gore navedenih podataka određeni su parametri stijenske mase pomoću programa "Rocklab"
(Rockscience Inc.):

Slika 12.34 Ispis iz RocLab-a mikritni krečnjak

 Slika 12.35 Ispis iz RocLab-a oslabljeni mikritni krečnjak

Analiza stabilnosti projektovanog zasjeka

Definisan je projektovani zasjek sa usvojenim nagibom kosina 3:1, te širinom bermi 4 m.
Analizom stabilnosti zasjeka u programu "Slide" dobivene su sljedeći rezultati:
Kružna klizna ploha sa mogućnošću kompozitne klizne plohe te stvaranja vlačne pukotine:
Slika 12.36 Rezultat analize stabilnosti projektovanog zasjeka, Morgenstern i Price metoda, kružna klizna ploha sa
mogućnošću kompozitne klizne plohe te stvaranja vlačne pukotine za obrnute krivine

Slika 12.37 Rezultat analize stabilnosti projektovanog zasjeka, Spencerova metoda, kružna klizna ploha sa
mogućnošću kompozitne klizne plohe te stvaranja vlačne pukotine za obrnute krivine
 • Klizna ploha proizvoljnog oblika

Slika 12.38 Rezultat analize stabilnosti projektovanog zasjeka, Morgenstern i Price metoda, klizna ploha
proizvoljnog oblika

Slika 12.39 Rezultat analize stabilnosti projektovanog zasjeka, Spencer metoda, klizna ploha proizvoljnog oblika
Tabela 12.7 Tabelarni prikaz rezultata analize stabilnosti projektovanog zasjeka
Metoda analize Fs (kružna klizna Fs (klizna ploha proizvoljnog Minimalna vrijednost
stabilnosti ploha) oblika) Fs
Morgenstern i Price 2,019 1,972
1,972
Spencer 2,031 1,978

Rezultati analize stabilnosti pokazuju približno istu vrijednost faktora sigurnosti za različite metode
proračuna pri istoj kliznoj plohi. Vidljivo je i da se dobiva manji faktor sigurnosti za kliznu plohu
proizvoljnog oblika koja predstavlja bližu aproksimaciju stvarnog stanja.
Minimalna vrijednost faktora sigurnosti iznosi 1,972 te će se na osnovu toga pristupiti optimizaciji nagiba
kosine tako da se dobije maksimalan nagib kosine koji će i dalje imati zadovoljavajuću vrijednost faktora
sigurnosti od Fs = 1,5.

Optimizacija nagiba kosine, analiza stabilnosti Modifikovanog projektovanog zasjeka

U programskom paketu "Slide" omogućena je opcija "Optimizacija nagiba kosine" koja radi na sljedećem
principu:
Definiše se ugao nagiba kosine (ugao koji zaklapa horizontala sa pravom određenom sa dvije tačke:
nožicom kosine i vrhom, primjer slika 12.40)

Slika 12.40 Ugao nagiba kosine (crvena linija spaja nožicu i vrh)

Omogućeno je pomjeranje vrha kosine horizontalno za različite vrijednosti dužine što ima za posljedicu
povećanje ugla kosine odnosno nagiba kosine (primjer slika 12.41, crvena linija postojeći nagib kosine, siva
linija novi nagib kosine).
 Slika 12.41 Primjer pomjeranja kosine u opciji "Optimizacija nagiba kosine"

Na osnovu gore opisanog paterna varirao se nagib kosine za po 2 metra horizontalno od postojećeg nagiba
te je sukcesivno i opadao faktor sigurnosti kosine. Proces je zaustavljen za onaj nagib kosine za koji je
faktor sigurnosti ispod vrijednosti 1,5 kako je opisano u tabeli 12.8.

Tabela 12.8 Vrijednosti faktora sigurnosti za različite vrijednosti promjene nagiba (korištena Morgenstern i Price
metoda, klizna ploha proizvoljnog oblika)

Pomjeranje vrha horizontalno za vrijednost Nagib kosine Fs (kružna klizna ploha)

2m 56 ̊ 1,779

4m 58 ̊ 1,693

6m 60 ̊ 1,624

8m 62 ̊ 1,512

10 m 64 ̊ 1,474

Usvojeno je pomjeranje vrha horizontalno za vrijednost od cca 8 m. Ovim je okvirno definisan nagib kosine
koji će se koristiti. Izvršena je modifikacija zbog samog oblika linije terena, pošto teren nije horizontalan
kao što je pretpostavljeno pri samom procesu optimizacije nagiba kosine. Provedena je analiza stabilnosti
modifikovanog projektovanog zasjeka za kliznu plohu proizvoljnog oblika te su dobivene sljedeće
vrijednosti:
 Slika 12.42 Rezultat analize stabilnosti Modifikovanog projektovanog zasjeka, Morgenstern i Price metoda, klizna
ploha proizvoljnog oblika

Slika 12.42 Rezultat analize stabilnosti Modifikovanog projektovanog zasjeka, Spencer metoda, klizna ploha
proizvoljnog oblika

Iz provedene analize stabilnosti Modifikovanog projektovanog zasjeka vidljivo je da se optimizaciojm

oblika kosine i dalje zadržava zadovoljavajuća vrijednost faktora sigurnosti (minimalno dopustiva
vrijednost faktora sigurnosti iznosi 1,5). Pokazano je da promjena oblika kosine u obimu u kojem je
provedena kod modifikacije projektovanog zasjeka neće uticati na samu stabilnost zasjeka.
„Sensitivity“ analiza
Laboratorijskim ispitivanjima dobiveni raspon vrijednosti za σci iznosio je od 54 MPa do 91 MPa, pri čemu
je srednja vrijednost, dobivena korištenjem normalne raspodjele, iznosila 70 MPa.
Raspon GSI vrijednosti kreće se od 35 do 55.
Izvršiće će se "Sensitivity" analiza na osnovu koje će se pokazati uticaj ova dva parametra na faktor
sigurnosti. Koristit će se gore navedeni rasponi datih parametara.
U korištenom programskom paketu moguće je samo izvesti "Sensitivitiy" analizu za parametre koji su
direktno unešeni kod izabranog kriterija čvrstoće. U slučaju Hoek-Brown kriterija čvrstoće ulazni parametri
su σci, mb, s, a. Međutim, kako su paremetri mb, s, a funkcije GSI na osnovu toga je u suštini izvršena
"sensitivity" analiza za dva parametra, σci i GSI, kako je prikazano u tabeli 12.9.
Analiza će se sprovesti na rezultatima dobivenim korištenjem Morgenstern i Price metode analize
stabilnosti za kliznu plohu proizvoljnog oblika, na osnovu kojih je dobivena najmanja vrijednost faktora
sigurnosti.

Tabela 3.7 Parametri za "Sensitivity" analizu

Granične vrijednosti korištene u
Posmatrani Nominalne vrijednosti "Senstivity" analizi
parametar parametara Donja
Gornja vrijednost
vrijednost

σci 74 MPa 54 91

GSI 37 35 55

0,07704 0,32147
mb f (GSI) 0,089

1,97*10-5 55,31*10-5
s f (GSI) 2,75*10-5
0,51595 0,50405
a f (GSI) 0,514
Slika 12.43 Zavisnot faktora sigurnosti u odnosu na "σci"

Slika 12.44 Zavisnot faktora sigurnosti u odnosu na "mb"

 Slika 12.45 Zavisnot faktora sigurnosti u odnosu na "s"

Slika 12.46 Zavisnot faktora sigurnosti u odnosu na "a"

Na osnovu rezultata dobivenih "sensitivity" analizom vidljivo je da veći uticaj na stabilnost kosine ima
vrijednost parametra σci (čvrstoća na pritisak monolitnog dijela stijenskog masiva) pri čemu za vrijednost
σci = 54 MPa faktor sigurnosti iznosi 1,36 (slika 12.43). Uticaj GSI na faktor sigurnosti nije toliko izražen što
je vidljivo iz slika 12.44 do 12.46. Razlog za ovakve rezultate leži u činjenici da je u kriteriju čvrstoće
korištena donja vrijednost faktora GSI.
Analiza stabilnosti Modifikovanog projektovanog zasjeka za uticaj seizmike
Prema Seizmološkoj karti Bosne i Hercegovine iz 1987.g. na promatranoj lokaciji se očekuje zemljotres
maksimalnog intenziteta VIII stepeni po MCS skali sa vjerovatnoćom pojave 63% za povratni period od 500
g. Maximalna horizontalna akceleracija iznosi: amax = 0,2 g.
Analiza stabilnosti će se provesti koristeći Morgenstern i Price metodu, klizna ploha proizvoljnog oblika.

Slika 3.15 Rezultat analize stabilnosti Modifikovanog projektovanog zasjeka, Morgenstern i Price metoda, klizna
ploha proizvoljnog oblika, uticaj seizmike

Iz rezultata provedene analize stabilnosti vidljio je osjetno smanjenje faktora sigurnosti za uticaj seizmike,
međutim i dalje je taj faktor veći od 1,0 što čini kosinu stabilnom i za uticaj zemljotresa VIII stepena po
MCS skali.