Određivanje krutosti pomoću

klasifikacija stijenske mase

Koncept određivanja krutosti odnosno deformabilnosti stijenske mase pomoću klasifikacija stijenske mase
bez da se provode laboratorijski ili terenski opiti deformabilnosti je predložio Bieniawski. Cilj je bio da se
pomoću klasifikacija odredi očekivani modul unutar tačnosti od 20%, a da se onda na temelju njega
izrađuje program terenskih istražnih radova. Ovaj pristup je prihvaćen kako u naučnim krugovima tako i u
inženjerskoj praksi.
Za RMR>50, Bieniawski (1979) je stavljajući u
korelacijski odnos rezultate terenskih ispitivanja modula
deformabilnosti i rezultate RMR klasifikacije prilikom provedbe
istražnih radova za tri velika hidrotehnička projekta u Južnoj Africi predložio slijedeći izraz:

𝐸𝑟𝑚 = 2𝑅𝑀𝑅 − 100, (𝐺𝑃𝑎) (9.1)

Nakon toga, Serrafim i Perreira (1983), imajući na raspolaganju veliki broj rezultata istraživanja sa lokacija
brana u Portugalu, u intervalu RMR<50, predlažu novu korelaciju, koja pokriva širi interval od veoma malih
do veoma visokih vrijednosti za RMR:

𝑅𝑀𝑅−10
𝐸𝑟𝑚 = 10 40 , (𝐺𝑃𝑎) (9.2)

Najveće istraživanje na području primjene RMR klasifikacije za određivanje

modula deformabilnosti stijenske mase do sada su proveli Galera,
Alvarez i Bieniawski na bazi od preko 700 rezultata terenskih
mjerenja modula deformabilnosti a i uključili su i podatke koje su
objavili Bieniawski te Serafim i Pereira.
 Slika 9.1 Zavisnost modula deformacije Erm od RMR vrijednosti prema Galera,
Alvarez i Bieniawski

Izraz koji su predložili Serafim i Pereira poboljšan je novim

izrazom koji za 10% daje bolju procjenu modula
deformabilnosti:

𝐸𝑟𝑚 = 𝑒 (𝑅𝑀𝑅−10)/18 , (𝐺𝑃𝑎) (9.3)

Predložili su i izraz koji nešto bolje prognozira modul

deformacije od gornjeg izraza:

𝐸𝑟𝑚 = 147,280 𝑒 (𝑅𝑀𝑅−100)/24 − 0,202 𝑅𝑀𝑅 (9.4)

te izraz koji se sastoji iz linernog i nelinearnog dijela, a koji za
15% daje bolju procjenu od izvornog izraza Serafima i
Pereire:

𝐸𝑟𝑚 = 0,0876𝑅𝑀𝑅; (𝑅𝑀𝑅 < 50) (9.5)

𝐸𝑟𝑚 = 0,0876𝑅𝑀𝑅 + 1,056(𝑅𝑀𝑅 − 50) + 0,015(𝑅𝑀𝑅 − 50)2 ; (𝑅𝑀𝑅 > 50)

(9.6)
Jovanovski i Gapkovski (1998), predlažu izraz dobiven iz nekoliko projekata na lokaliltetu Republike
Makedonije i bivše Jugoslavije:

𝐸𝑟𝑚 = 1,69−6 𝑅𝑀𝑅3,9 , (𝐺𝑃𝑎) (9.7)

Jašarević (1999), daje izraz za karbonatne stijenske masive na području Hrvatske:

𝐸𝑟𝑚 = 𝑒 (4,407+0,081𝑅𝑀𝑅) , (𝐺𝑃𝑎) (9.8)

GSI vrijednost su za potrebe određivanja modula deformacije prvi put uveli

Hoek i Brown. Oni su korigovali izraz Serafim-a i Pereira (1983) zamjenjujući RMR
sa GSI te uvodeći redukciju modula deformacije za stijene kod kojih
je jednoosna čvstoća na pritisak ci < 100 MPa:

𝐺𝑆𝐼−10
𝜎
10(
𝑐𝑖 )
𝐸𝑟𝑚 = √100 40 , (𝑀𝑃𝑎) (9.9)

Hoek, Carranza-Torres, Corkum (2002), su napravili korekcije za relaciju Hoek-a i Brown-a uvažavajući
poremećenost stijenske mase miniranjem ili relaksacijom D (gdje je jednoaksijalna čvrstoća na pritisak ci
 100MPa):

𝐺𝑆𝐼−10
𝐷 𝜎
10(
𝑐𝑖 )
𝐸𝑟𝑚 = (1 − 2 ) √100 40 , (𝑀𝑃𝑎) (9.10)

Za ci > 100MPa, koristi se izraz:

𝐺𝑆𝐼−10
𝐷
𝐸𝑟𝑚 = (1 − 2 ) 10( )
40 , (𝑀𝑃𝑎) (9.11)

Hoek i Diederichs (2006) daju generalizovani izraz koji uvodi modul elastičnosti intaktnog dijela stijenske
mase Ei :

1−𝐷/2
𝐸𝑟𝑚 = 𝐸𝑖 (0,02 + 1+𝑒 ((60+15𝐷−𝐺𝑆𝐼)/11 ) , (𝑀𝑃𝑎) (9.12)

U slučaju kada Ei nije poznato može se koristiti i pojednostavljeni Hoek i Diederichs (2006) izraz:
 1−𝐷/2
𝐸𝑟𝑚 = 100000 (1+𝑒 ((75+25𝐷−𝐺𝑆𝐼)/11 ) , (𝑀𝑃𝑎) (9.13)

ili se u izrazu 9.12 može uvrstiti vrijednost za Ei dobivena preko jednakosti:

𝐸𝑖 = 𝑀𝑅 ⋅ 𝜎𝑐𝑖 (9.14)

gdje je MR odnos modula deformacije stijenskog masiva i modula monilitnog

dijela stijenskog masiva 𝐸𝑟𝑚 /𝐸𝑖 , koji je se daje tabelarno, Tabela 9.1.

S druge strane, Barton (1983) predlaže slijedeći izraz u zavisnosti od Q sistema klasifikacije:

𝐸𝑟𝑚 = 25 𝑙𝑜𝑔 𝑄 , (𝐺𝑃𝑎) (9.15)

Tabela 9.1 Vodič za izbor vrijednosti MR (odnos modula deformacije stijenskog masiva E rm i modula intaktnog dijela
stijenskog masiva Ei) – zasnovan na radovima Deerea, 1968 i Palmstroma i Singha, 2001.

U izrazima 9.1 do 9.15 modul deformacije je označen kao Erm (rock mass modulus of deformation) prema
nazivu na engleskom jeziku, a ne sa D kao što to zna biti slučaj u literaturi sa ovog govornog područja, a i
da bi se razlikovao od oznake za faktor poremećenosti D (disturbance factor).

Zavisnosti brzine longitudinalnih talasa vl i statičkog modula deformacija Erm od kvalitetom stijenske mase
za karbonatni stijenski masiv na lokalitetu brana Salakovac i Grabovica date su izrazima:

𝑅𝑀𝑅 = 5,1772𝑥𝑣𝑙1,6825 , R2 = 0,9716 (Salakovac) (9.16)

𝑅𝑀𝑅 = 9,4537𝑥𝑣𝑙1,2179 , R2 = 0,9905 (Grabovica) (9.17)
𝐸𝑟𝑚 = 0,1369𝑥𝑒 0,0657𝑅𝑀𝑅 (GPa), R2=0,9304 (Salakovac) (9.18)
𝐸𝑟𝑚 = 1,6963𝑥𝑒 0,0295𝑅𝑀𝑅 (GPa), R2 = 0,9219 (Grabovica) (9.19)

Izrazi su uspostavljeni na osnovu klasifikacije stijenske mase po RMR sistemu u zoni mjernih mjesta gdje
su provedena komparativna sezmička ispitivanja dinamičkih karakteristika stijenskog masiva i ispitivanja
statičkog modula deformabilnosti hidrauličkim jastucima. Dobiveni koeficijenti determinacije ukazuju na
jaku povezanost između ispitivanih parametara.
Niže vrijednosti RMR i vl odnose se na kategoriju jako slabih do slabih stijenskih masa (20 – 30 RMR bodova
i vl uglavnom od 2470 – 3000 m/s za Salakovac i 25 – 30 RMR i vl uglavnom 2850 – 3000 m/s za Grabovicu).
Druga grupa vrijednosti parametara odgovara povoljnoj do dobroj stijenskoj masi (42 – 69 RMR bodova i
vl od 3500 – 5050 m/s za Salakovac, odnosno 44 – 69 RMR bodova i vl od 3500 –5830 m/s). Korelacione
zavisnosti između kvalitete stijenske mase RMR i brzina logitudinalnih talasa vl za brane Salakovac,
Grabovica i „Sveta Petka” pokazuju dobru usaglašenost, slika 9.2.
Sa slike 9.3 se vidi da postoji dobra podudarnost između uspostavljenih korelacionih zavisnosti za modul
deformacije Erm i kvalitet stijenske mase RMR za lokalitet brane Salakovac, brane „Sveta Petka“, te
korelacija koje su dali Jovanovski i Gapovski i Jašarević. Također, se i kriva za lokalitet brane Grabovica
približava ovim krivima sa povećanjem vrijednosti RMR. S druge strane izraz koji su dobili Serrafim i
Perreira daje nešto veće module deformacije D za istu vrijednost RMR.
Analitički modeli koji su formirani pomoću izraza Hoek, Carranza-Torres, Corkum i Hoek i Diederichs za
lokalitet brane Sveta Petka (srednja vrijednost jednoaksijalne čvrstoće na pritisak σci = 44 MPa, vrijednost
faktora poremećaja Df = 0.8, što su vrijednosti za branu Sveta Petka, vrijednost MR odnos modula
deformacije stijenskog masiva i modula intaktnog dijela stijenskog masiva E rm / E i = 850 – što odgovara
mermerima) pokazuju dobro poklapanje sa krivom koja je dobivena ekstrapolacijom rezultata ispitivanja
na lokalitetu brane Sveta Petka.

Slika 9.2 Poređenje korelacionih zavisnosti kvalitete stijenske mase RMR i brzine logitudinalnih talasa vl sa
1,2179
lokaliteta brana Salakovac 𝑅𝑀𝑅 = 5,1772𝑥𝑣𝑙1,6825 i Grabovica RMR=9,4537 x vl sa korelacionim
1, 4979
zavisnostima sa lokaliteta brane „Sveta Petka” RMR=5,6848 x vl .
Slika 9.3 Poređenje korelacionih zavisnosti modula deformacije D (Erm) i kvalitete stijenske mase RMR (GSI)
sa lokaliteta brana Salakovac 𝐸𝑟𝑚 = 0,1369𝑥𝑒 0,0657𝑅𝑀𝑅 (GPa), Grabovica 𝐸𝑟𝑚 = 1,6963𝑥𝑒 0,0295𝑅𝑀𝑅 , (GPa) i
“Sveta Petka” 𝐸𝑟𝑚 = 0,1104𝑥𝑒 0,0703𝑅𝑀𝑅 , (𝐺𝑃𝑎) sa korelacionim zavisnostima koje su uspostavili
Serrafim i Perreira Erm = 10(RMR−10)/40 , (GPa), Jovanovski i Gapovski 𝐸𝑟𝑚 = 1,69−6 𝑅𝑀𝑅3,9 (GPa),
Jašarević 𝐸𝑟𝑚 = 𝑒 (4,407+0,081𝑅𝑀𝑅) (GPa), te Hoek, Carranza-Torres i Corkum (2002) i Hoek i Diederichs
(2006)

Originalne korelativne zavisnosti između kvaliteta stijenskog masiva, statičkih i dinamičkih karakteristika
karbonatnih kompleksa sa lokaliteta brana Salakovac i Grabovica na rijeci Neretvi mogu biti validne za
karbonatne komplekse za cijelo područje BiH, ali ih ne treba rutinski primjenjivati na novoj konkretnoj
lokaciji. Razlike koje se pojavljuju prilikom poređenja modela dobivenih na različitim lokacijama proističu
iz različitih litoloških i strukturno-tektonskih prilika na pojedinim lokacijama, uticaja anizotropije, nivoa
opterećenja koji je primjenjen tokom ispitivanja, načina ispitivanja, volumena stijenskog masiva koji je
obuhvaćen ispitivanjem i sl. Izbor tipa regresionog modela također može uticati na krajnji rezultat, pri
čemu treba naglasiti da se regresioni koeficijenti mijenjaju sa promjenom broja rezultata u narednoj fazi
istraživanja. Formiranje sličnih korelativnih zavisnosti za karbonatne komplekse sa drugih lokacija u BiH i
R. Makedoniji može biti jedan pravaca daljih analiza, ali i način da se ovi modeli modifikuju i dalje razviju.
Jasno je da se kombinacijom empirijskih i terenskih metoda može uspješno obuhvatiti dosta slučajeva koji
su bitni za projektne analize, ali isto tako je jasno da se prikazani primjeri uvijek moraju pažljivo koristiti,
preispitivati i sa dozom rezerve uključivati u geotehničkim modelima.
Iz ovog proizilazi da je verifikacija parametara u višim nivoima projektovanja ili izvođenja objekata jedan
veoma značajan aspekt, koji se uvijek mora imati u vidu pri analizi kapitalnih objekata.