Ivan Vrkljan

10 Klasifikacija stijenskih masa

Klasifikacija stijenskih masa nezamjenjiv je element empirijskog pristupa
projektiranju geotehničkih građevina.
Opisani su danas najčešće korišteni klasifikacijski sustavi-RMR klasifikacija
Bieniawskog i Bartonov Q-sistem. Prikazan je i način korištenja
klasifikacije za određivanje elemenata podgradnih sustava kao i mehaničkih
svojstava stijenske mase.

10-Klasifikacija stijenskih masa.doc

Inženjerska mehanika stijena 2

10 Klasifikacija stijenskih masa

10.1 Uvod .................................................................................................................................3
10.2 RMR-Gemehanička klasifikacija (Rock Mass Rating system) ...............................................5
10.2.1 Primjena geomehaničke klasifikacije ...........................................................................7
10.3 Q sistem ..........................................................................................................................10
10.3.1 Primjena Q-sistema ..................................................................................................14
10.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije ..................................................................................17
10.5 Rječnik ...........................................................................................................................18
10.6 Literatura ........................................................................................................................18
10 Klasifikacija stijenskih masa 3

10.1 Uvod

«....when you can measure what you are speaking about, and express it in numbers, you know
something about it, but when you can not express it in numbers, your knowledge is of a meagre
and usatisfactory kind....» Lord Kelvin (1824-1907)
Barton, Lien, Lunde, 1974

Iako su tehnike ispitivanja stijena i stijenskih masa dostigle zavidan nivo, ostaje još uvijek mnogo
problema pri primjeni teorija na rješavanje praktičnih inženjerskih problema. U takvim okolnostima
pojavile su se klasifikacije kao kompromis između korištenja teorijskih rješenja i potpunog ignoriranja
svojstava stijenske mase. Sve klasifikacije uključuju nekoliko ključnih parametara stijenske mase i
pridruživanje pojedinog parametra nekoj od unaprijed određenih klasa. Svakoj od klasa pridružena je
odgovarajuća numerička vrijednost. Zbrajanjem pridruženih numeričkih vrijednosti za svaki od
parametara stijenske mase, dobije se konačna numerička vrijednost koja obilježava ponašanje tretirane
stijenske mase.

Ciljevi inženjerskih klasifikacija su:

• identificirati najznačajnije parametre koji utječu na ponašanje stijenske mase,
• podjelu stijenske mase na strukturne regione u kojima stijenska masa ima slično ponašanje,
• osigurati bazu za razumijevanje karakteristika svake od klase,
• usporediti iskustvo sa svojstvima stijenske mase na jednoj lokaciji sa svojstvima na nekoj drugoj
lokaciji,
• ponašanje stijenske mase opisati numeričkim vrijednostima kako bi se mogle obaviti analize,
• osigurati temelje za komunikaciju između geologa i inženjera.

Identifikacija i klasifikacija stijenskih masa predstavljaju prvi korak u procesu definiranja njihovog
ponašanja. Bienawski (1989, p 1) pravi razliku između ovih pojmova na sljedći način: Klasifikacija se
definira kao postupak grupiranja objekata na bazi njihovih međusobnih odnosa. Identifikacija znači
svrstavanje neidentificiranih objekata u odgovarajuću klasu koja je prethodno ustanovljena
klasifikacijom.
Klasifikacija se može bazirati samo na jednom svojstvu i tada se naziva jednovarijantna (univariate).
Ako se klasifikacija bazira na dva ili više svojstava, tada se naziva dvovarijantna (bivariate) ili
viševarijantna (multivariate). Što je više parametara u igri to je i slika o proučavanim objektima bolja.
Međutim i tu se mora postići kompromis između broja parametara i zahtjeva koji se postavljaju pred
klasifikaciju. Osnovni princip kod stvaranja klasifikacijskog sustava je da treba koristiti samo one
parametre koji imaju najveći utjecaj na ponašanje stijenske mase, te da se ti parametri mogu odrediti na
jednostavan način.
U samim počecima inženjerske geologije, ime stijene se koristilo kao indikacija mehaničkih svojstava.
Naravno da su se pri tome dešavala vrlo velika iznenađenja. Slijedeći korak bilo je uvođenje tzv.
klasifikacije trošenja (weathering classification). Po ovoj klasifikaciji, uz ime stijene su se dodavali
termini - svježa (frech), ili jako trošna (highly weathered). Međutim i ova je klasifikacija pokazala niz
nedostataka što je dovelo do uvođenja pokusa s ciljem mjerenja određenih parametara.

Prva kvantitativna klasifikacija bila je bazirana na jednom parametru - jednoosnoj tlačnoj čvrstoći. Stijene
su bile klasificirane od slabih do jakih. Ova klasifkacija može poslužiti za razdvajanje stijena koje se
mogu ripati od onih koje se moraju minirati. Kasnije spoznaje, da diskontinuiteti imaju odlučujuću ulogu
u ponašanju stijenske mase, dovele su do klasifikacije koja je bazirana na tzv. RQD parametru (Rock
Quality Designation). RQD indeks razvio je Deere, 1967.
Ubrzo je postalo jasno da klasifikacije bazirane na jednom parametru ne mogu dati odgovarajuću sliku o
stanju stijenske mase. Tako je došlo do uvođenja klasifikacija s dva (bivariate) i više (multivariate)
parametara.
 Inženjerska mehanika stijena 4

Deere i Miller su 1966. god. predložili klasifikacijski sistem koji je uzimao u obzir jednoosnu tlačnu
čvrstoću i Young-ov modul. Ova klasifikacija ima dva osnovna nedostatka: jednoosna tlačna čvrstoća i
modul elastičnosti nisu parametri koji imaju dominantan utjecaj na ponašanje stijenske mase; modul
elastičnosti se ne može odrediti jednostavnim postupcima na terenu.

Od viševarijantnih klasifikacijskih sustava u praksi se najčešće korite:

• Terzaghijeva klasifikacija (1946)

• Lauferova klasifikacija (1958)
• Modiffikacija Lauferove klasifikacije kao dio NATM pristupa (New Austrian Tunneling Method)
• RSR (Rock Structure Rating, Wickeham i dr. 1972)
• Geomehnička klasifikacija Bieniawskog (RMR-Rock Mass Rating System)
• Q-klasifikacija Bartona (Rock Tunnelling Quality Indexs, Q)
Treba naglasiti da klasifikacija stijena ne može i ne smije zamijeniti kompletnu proceduru projektiranja.
Međutim, kompletna procedura projektiranja zahtjeva detaljno poznavanje stanja naprezanja i svojstava
stijenske mase te uvjete tečenja vode što obično nije slučaj u ranoj fazi projektiranja.

Kod primjene klasifikacijskih sistema, stijenska masa se podjeli u strukturne regione, i svaki se region
klasificira odvojeno. Granice strukturnih regiona obično se podudaraju sa glavnim strukturnim
obilježjima kao što su rasjedi ili s granicama različitih tipova stijena. U nekim slučajevima značajne
promjene u gustoći pojave diskontinuiteta tražit će da se u jednom tipu stijene izdvoji više strukturnih
regiona.

Danas se najčešće koriste Gemehanička klisfikacija Bieniawskog i Q-klasifikacija Bartona.

Slika XXX Strukturni regioni tunela Sv. Rok

10 Klasifikacija stijenskih masa 5

10.2 RMR-Gemehanička klasifikacija (Rock Mass Rating system)

RMR sistem razvijen je u Južnoj Africi, 1973. god. Detalje ovog sistema objavio je Bieniawski, 1976.
god. Tijekom godina sistem se razvijao te je Bieniawski 1989 godine objavio sistem u kojem se
određenim parametrima pridružuju druge vrijednosti bodova u odnosu na verziju iz 1976. Kako se još
uvijek neka druga istraživanja vezuju na klasifikaciju iz 1976 godine, treba razlikovati ove dvije varijante:
RMR (1976) i RMR (1989)

U nastavku će biti opisana verzija iz 1989 godine.

Ovaj sistem uzima u obzir šest parametara:

1. jednoosnu tlačnu čvrstoću,

2. indeks kvalitete jezgre (rock qualiti designation index-RQD),
3. razmak diskontinuiteta (diskontinity spacing),
4. stanje diskontinuiteta,
5. uvjete podzemne vode,
6. orijentaciju diskontinuiteta.

Tablica XXX RMR-Gemehanička klisfikacija (Rock Mass Rating system) (Bieniawski 1989)
A. Klasifikacijski parametri i njihovi bodovi
Parametri Vrijednosti parametara
Čvrstoća Indeks čvrstoće Preporča se ispitati
u točki
>10 4-10 2-4 1-2
intaktne jednoosnu tlačnu č.
1 stijene Jednoosna
(MPa) tlačna čvrstoća
250 100-250 50-100 25-50 5-25 1-5 <1
Bodovi 15 12 7 4 2 1 0
RQD (%) 90-100 75-90 50-75 25-50 <25
2
Bodovi 20 17 13 8 3
Razmak diskontinuiteta >2 m 0,6-2 m 200-600 mm 60-200 mm <60 mm
3
Bodovi 20 15 10 8 5
Vrlo hrapave
Neznatno hrapave Neznatno hrapave Mekana ispuna >5 mm
površine Skliski ili ispuna<5 mm
površine površine debljine
Nisu kontinuirani debljine
Stanje diskontinuiteta (vidi E) Zijev<1 mm zijev<1 mm ili
4 Zijev = 0 mm Zijev 1-5 mm
Stijena u zidovima Stijena u zidovima Zijev>5 mm
Zidovi nisu Kontinuirani
neznatno rastrošena jako rastrošena Kontinuirani
rastrošeni
Bodovi 15 10 7 4 0
Dotok na 10 m duljine
nema <10 10-25 25-125 >125
Podzemna voda

tunela (l/m)
Odnos tlaka pukotinske
5 vode i većeg glavnog 0 <0,1 0,1-0,2 0,2-0,5 >0,5
naprezanja
Općeniti uvjeti kompletno suho vlažno mokro kapanje tečenje
Bodovi 15 10 7 4 0
B. Korekcija bodova s obzirom na orijentaciju diskontinuiteta (vidi F)
Orijentacija diskontinuiteta Vrlo povoljna Povoljna Dobra Nepovoljna Vrlo nepovoljna
Tuneli i rudnici 0 -2 -5 -10 -12
Bodovi Temelji 0 -2 -7 -15 -25
Kosine 0 -5 -25 -50 -60
 Inženjerska mehanika stijena 6

C. KATEGORIZACIJA STIJENSKE MASE NA OSNOVI UKUPNOG BROJA BODOVA

Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
Oznaka kategorije I II III IV V
VRLO DOBRA DOBRA POVOLJNA VRLO SLABA
Opis
STIJENA STIJENA STIJENA slaba stijena STIJENA

D. ZNAČENJE POJEDINIH KATEGORIJA

Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
Oznaka kategorije I II III IV V
20 godina za 15 m 1 godina za 10 m 1 tjedan za 5 m 10 sati za 2,5 m 30 min za 1 m
Srednje vrijeme
raspona raspona raspona raspona raspona
Kohezija stijenske mase (kPa) >400 300-400 200-300 100-200 <100
Kut trenja (stupnjevi) >45 35-45 25-35 15-25 <15

E. Vodič za klasifikaciju stanja diskontinuiteta

Duljina diskontinuiteta (m) <1 1-3 3-10 10-20 >20
Bodovi 6 4 2 1 0
Zijev diskontinuiteta nema zijeva <0,1 mm 0,1-1,0 mm 1-5 mm >5 mm
Bodovi 6 5 4 1 0
Hrapavost diskontinuiteta vrlo hrapavi hrapavi neznatno hrapavi glatki skliski
Bodovi 6 5 3 1 0
tvrda ispuna>5 mekana ispuna<5 mekana ispuna>5
Ispuna diskontinuiteta nema ispune tvrda ispuna<5 mm
mm mm mm
Bodovi 6 4
2 2 0
umjereno
Rastrošnost zidova diskontinuiteta nerastrošeni neznatno rastrošeni jako rastrošeni potpuno rastrošeni
rastrošeni
Bodovi 6 4 1 0
2

F. Efekt orijentacije diskontinuiteta u tunelogradnji

Pružanje okomito na os tunela Pružanje paralelno s osi tunela
Iskop u smjeru nagiba Iskop u smjeru nagiba diskontinuiteta
Nagib 45-900 Nagib 20-450
diskontinuiteta 45-900 20-450
Vrlo povoljno Povoljno Vrlo nepovoljno dobro
Iskop u smjeru suprotnom od Iskop u smjeru suprotnom od nagiba 0
Nagib 0-20 bez obzira na pružanje
nagiba diskontinuiteta 45-900 diskontinuiteta 20-450
Dobro Nepovoljno Dobro

Sjever
(North)
Reversno pružanje = Pravac
0
nagiba-90
(Reverse strike)

Pravac nagiba
(Dip Direction;
Azimuth)

Pružanje= Pravac
0
nagiba+90
(Strike)

Nagib
(Dip)
10 Klasifikacija stijenskih masa 7

10.2.1 Primjena geomehaničke klasifikacije

Geomehanička klasifikacija prevenstveno je namjenjena definiranju podgrade tunela i drugih podzemnih

građevina u građevinarstvu.

Postoji više modifikacija RMR sistema koje su napravljene s ciljem da se područje primjene RMR
sistema proširi i na druge građevina. Četiri najpoznatije modifikacije su:

1. MRMR-Modified Rock Mass rating system for mining MBR (Modified Basic RMR) objavili su
Cummings i dr. (1982)
3. SRM (Slope Mas Rating), Romana 1985
4. QTBM (Q sistem prilagođen strojnom iskopu tunela) (Barton, 2000)

Kako je RMR klasifikacija tijekom vremena postala opće prihvaćena, počela se koristiti i kao polazište za
određivanje mehaničkih parametara stijenske mase.

Primjećujući da se često RMR klasifikacija nekritički primjenjuje, Bieniawski 1989, upozorava da RMR
sistem treba koristiti u slučajevima za koje je i razvijen a ne kao odgovor na sva projektne probleme.

Preporuke za iskop i podgrađivanje tunela

Raspon (m)

Trenutni lom

Nije potrebno podgrađivanje

Primjeri tunela
Primjeri rudnika

Vrijeme stabilnosti (sati)

Slika XXX Vrijeme stabilnosti u odnosu na raspon za različite vrijednosti RMR

Bieniawski je 1989 objavio preporuke za iskop i podgrađivanje tunela na osnovi vrijednosti RMR (tablica
xxx). Preporuke u tablici xxx odnose se na tunel potkovičastog oblika, raspona 10 m koji je iskopan
miniranjem u stijenskoj masi s primarnim vertikalnim naprezanjem <25 MPa (ekvivalentna dubina <900
m).

Tablica XXX Preporuke za iskop i podgrađivanje tunela raspona 10 m prema geomehaničkoj klasifikaciji
Kategorija stijenske Sidra (promjer 20
Iskop Mlazni beton Čelični lukovi
mase mm, adheziona)
 Inženjerska mehanika stijena 8

I-Vrlo dobra
Puni profil,
stijenska masa Općenito nije potrebna podgrada osim mjestimičnog sidrenja
napredovanje 3 m
RMR: 81-100
Puni profil, Mjestimično sidrenje
II-Dobra stijenska napredovanje 1-1,5 svoda. Sidra duljine
50 mm u krovu po
masa m. Kompletna 3 m na razmaku 2,5 Nepotrebno
potrebi
RMR: 61-80 podgrada 20 m od m. Mjestimično
čela iskopa čelična mreža.
Iskop u dvije faze.
Napredovanje u Sistematsko sidrenje
svodu 1-3 m. u svodu i zidovima.
III-Povoljna
Započeti Sidra duljine 4 m na 50-100 mm u krovu i
stijenska masa Nepotrebno
podgrađivanje nakon razmaku 1,5-2 m. 30 mm na zidovima
RMR: 41-60 svakog miniranja. Čelična mreža u
Kompletna podgrada svodu.
10 m od čela iskopa
Iskop u dvije faze.
Napredovanje u Sistematsko sidrenje
svodu 1-1,5 m. u svodu i zidovima.
IV-Slaba stijenska 100-150 mm u krovu Lagani do srednji
Započeti Sidra duljine 4-5 m
masa i 100 mm na lukovi na razmaku
podgrađivanje nakon na razmaku 1-1,5 m.
RMR: 21-40 zidovima 1,5 m po potrebi
svakog miniranja. Čelična mreža u
Kompletna podgrada svodu i zidovima
10 m od čela iskopa
Sistematsko sidrenje
Razrada profila, u svodu i zidovima. Srednje teški do
napredovanje u
Sidra duljine 5-6 m teški lukovi na
svodu 0,5-1,5 m. 150-200 mm u
IV-Vrlo slaba na razmaku 1-1,5 m razmaku 0,75 m s
Podgrađivanje krovu, 150 mm na
stijenska masa u krovu i zidovima. čeličnim platicama i
usporedo s iskopom. zidovima i 50 mm na
RMR:<20 Čelična mreža u predbijanjem po
Nanošenje mlaznog čelu
svodu i zidovima. potrebi. Zatvaranje
betona odmah nakon
Sidrenje podnožnog podnožnog svoda.
iskopa
svoda.
10 Klasifikacija stijenskih masa 9

Coulomb-Mohrov kriterij čvrstoće

Polazeći od pretpostavke da za stijensku masu vrijedi Coulomb-Mohrov kriterij čvrstoće, Bieniawski

(1989) je uspostavio vezu između RMR i Coulomb-Mohrovih parametara (kohezija i kut trenja).
Vrijednosti kuta trenja i kohezije za pojedine kategorije stijenske mase dani su u tablici 3.1. Treba
naglasiti da se radi o parametrima vršne čvrstoće.

Deformabilnost stijenske mase

Bieniawski (1989) preporuča sljedeću vezu RMR i modula deformabilnosti:

Estijenske mase=2*RMR-100 (GPa) (za RMR>50)

Serafim i Pereira (1983) predložili su odnos između in situ modula deformabilnosti i RMR klasifikacije
Bieniawskog.

 RMR −10 
 
E m = 10  40 
[GPa ]
Ovaj odnos temeljen je na povratnim analizama pomaka temelja brana i dobro odgovara boljoj kvaliteti
stijenske mase. Međutim za mnoge stijene lošije kvalitete čini se da je prognozirani modul previsok.

U ranijim verzijama Hoek-Brownovog općenitog kriterija, Hoek i suradnici uspostavili su ovisnost

deformacijskog modula stijenske mase i RMR-a. U posljednjoj verziji ovog kriterija (Hoek, Carranza-
Torres i Corkum, 2002), autori uspostavljaju vezu deformacijskog modula i indeksa GSI (Geological
Strength Indeks) te uvode efekt oštećenja stijenske mase usljed miniranja preko faktora (D) na sljedeći
način:

 D  σ ci ((GSI −10 ) / 40 )
E m (GPa ) = 1 −  10 (σ ci < = 100 )
 2  100

 D
E m (GPa ) = 1 − .10 ((GSI −10 ) / 40 ) (σ ci 〉 100)
 2

GSI-Geological Strength Indeks

D-faktor koji uključuje oštećenje stijenske mase uslijed miniranja i naponske relaksacije
 Inženjerska mehanika stijena 10

10.3 Q sistem

Q sistem su razvili Barton, Lien i Lunde, 1974 na Norveškom geotehničkom institutu. Indeks kvalitete
stijene Q, služi za određivanje kvalitete stijenske mase i elemenata podgradnog sustava u tunelogradnji.
Numerička vrijednost indeksa Q varira na logaritamskoj skali u granicama od 0,001 do 1000. Indeks Q
definiran je izrazom:

RQD J r J
Q= * * w
Jn J a SRF

Ovaj sistem uzima u obzir slijedećih šest parametara:

RQD-Indeks kvalitete jezgre,

Jn-broj familija pukotina,
Ja-koeficijent alteracije pukotina,
Jr-koeficijent hrapavosti pukotina,
Jw-faktor koji uzima u obzir vodu u pukotinama,
SRF-faktor koji uzima u obzir naponsko stanje.

Ako se analizira struktura gornje jednadžbe, vidi se da je indeks Q funkcija tri parametra:

Veličine bloka RQD/ Jn

Posmične čvrstoće među blokovima Jr/Ja
Aktivnog naprezanja Jw/ SRF

Tablica XXX prikazuje klasifikaciju pojedinačnih parametara koji dovode do indeksa Q.

10 Klasifikacija stijenskih masa 11

Tablica XXX Klasifikacija pojedinačnih parametara korištenih u Q-klasifikaciji (Barton. 2007.)

Opis Vrijednost
1. Indeks kvalitete jezgre RQD
A vrlo slaba 0-25
B slaba 25-50
C povoljna 50-75
D dobra 75-90
E odlična 90-100
Napomene:
• Kada se izmjeri RQD<10 (uključujući i 0) kod izračunavanja vrijednosti Q uzima se da je RQD=10
• Dovoljno je točno da se RQD izrazi u intervalima od 5 (100; 95, 90 i.t.d)
2. Boj familija pukotina (J) Jn
A. masivna stijena bez ili s nekoliko pukotina 0,5-1,0
B. jedna familija pukotina 2
C. jedna familija pukotina i slučajne pukotine 3
D. dvije familije pukotina 4
E. dvije familije pukotina i slučajne pukotine 6
F. tri familije pukotina 9
G. tri familije pukotina i slučajne pukotine 12
H. četiri ili više familija pukotina, slučajne pukotine, jako ispucale stijene 15
J. razdrobljena stijena slična zemlji 20
Napomene:
• Na križanjima tunela koristi (3,0*Jn)
• Za portale koristi (2,0*Jn)
3. Indeks hrapavosti pukotine Jr
a) kontakt zidova pukotina i b) kontakt zidova pukotine prije posmika od 10 cm

A. diskontinualne pukotine 4
B. hrapave ili nepravilne pukotine, valovite 3
C. glatke, valovite 2
D. skliske valovite 1,5
E. hrapave ili nepravilne, ravne 1,5
F. glatke, ravne 1,0
G. skliske, ravne 0,5
Napomene:
• Opis se odnosi na malu i srednju skalu promatranja

b) nema kontakta zidova pukotina pri posmiku

H. glinovita min. ispuna dovoljne debljine da spriječi kontakt stijenki pukotine 1,0
J. pjeskovita, šljunčana ili zdrobljena ispuna dovoljne debljine da spriječi kontakt stijenki pukotine 1,0
Napomene:
• Dodaj 1,0 ako je srednji razmak kod mjerodavnog skupa pukotina veći od 3 m
• Jr=0,5 za planarne pukotine koje imaju izraženu lineaciju
• Jr i Ja klasifikacija primijenjena je an skup diskontinuiteta koji je najnepovoljniji za stabilnost s gledišta orijentacije i
posmične čvrstoće, τ (τ~tan-1(Jr/Ja)
Približni
rezidualni
4. Indeks alteracije pukotina Ja kut trenja
(0)
a) kontakt zidova pukotina (nema mineralne ispune, samo prevlaka (coating)
A. zbijena, zacijeljena, čvrsta pukotina, nerazmekšavajuća, nepropusna ispuna 0,75 -
B. nepromijenjen zid pukotine, površina samo s mrljama 1,0 25-350
neznatno promijenjeni zid pukotine. Nerazmekšavajuća mineralna prevlaka pjeskovite
C. 2,0 25-300
čestice, dezintegrirana stijena bez gline itd.
prašinasta ili pjeskovito-glinovita prevlaka, mali dio glinene frakcije
D. 3,0 20-250
(nerazmekšavajuća)
prevlaka od glinenih materijala, meka ili s niskim kutom trenja (diskontinualna
E. 4,0 8-160
prevlaka, 1-2 mm ili manje debljine)
b) kontakt zidova pukotine prije posmika od 10 cm (tanka mineralna ispuna)
F. pjeskovite čestice, dezintegrirana stijena bez gline itd. 4,0 25-300
 Inženjerska mehanika stijena 12

jako prekonsolidirana nerazmekšavajuća glinovito mineralna ispuna (neprekinuta, < 5 mm

G. 6,0 16-240
debljine)
srednja ili mala prekonsolidacija, razmekšana glinovito mineralna ispuna (neprekinuta < 5 mm
H. 8,0 12-160
debljine)
bubriva glinovita ispuna tj. montmorilonit (neprekinuta < 5 mm debljine). Vrijednosti
J. 8,0-12,0 6-120
Ja ovise o postotku bubrivih glinovitih čestica, pristupu vode itd.
c) nema kontakta zidova pukotina pri posmiku (debela mineralna ispuna)
zone ili pojasevi dezintegrirane ili zdrobljene stijene i gline (vidi G, H i J za opis uvjeta
K,L,M 6,8, ili 8-12 6-240
u pogledu gline)
N zone ili pojasevi prašinaste ili pjeskovite gline, mala frakcija gline (nerazmekšavajuća) 5,0 -
O,P,R debela neprekinuta zona ili pojas gline (vidi G,.H i J za opis uvjeta u pogledu gline) 10, 13. ili 13-20 6-240
Napomene:
• Rezidualni kut trenja odnosi se na produkte alteracije ako postoje

Približni tlak vode

5. Faktor pukotinske vode JW (bara)
A. suhi iskop ili manji priliv
1,00 <1
(dotok<5 l/min, lokalno)
B. srednji priliv ili tlak (ispuna ponegdije isprana iz pukotina) 0,66 1,0-2,5
C. veliki priliv ili visoki tlak vode u zdravoj stijeni (pukotine bez ispune) 0,50 2,5-10,0
D. veliki priliv ili visoki tlak vode, značajno ispiranje ispune pukotina 0,33 2,05-10,0
E. iznimno veliki priliv ili tlak vode kod miniranja, opada s vremenom 0,2-0,1 >10
F. iznimno veliki priliv ili tlak vode koji se nastavlja bez zamjetljivog opadanja 0,1-0,05 >10
Napomene:
• Faktori od C do F su grubo određeni. Povećaj Jw ako je ugrađena drenaža
• Nije razmatrano smrzavanje vode.
• For general characterization of rock masses distant from excavation influences, the use of Jw = 1.0, 0.66, 0.5, 0.33 etc. as depth
increases from say 0-5m, 5-25m, 25-250m to >250m is recommended; assuming that RQD /Jn is low enough (e.g. 0.5-25) for good
hydraulic connectivity. This will help to adjust Q for some of the effective stress and water softening effects, in combinatian with
appropriate characterization values of SRF. Correlations with depth- dependent static deformation modulus and seismic velocity will
then follow the practice used when these were developed.
6 Faktor redukcije naprezanja SRF
a) oslabljene zone sijeku iskop što može uzrokovati rastresanje stijenske mase pri iskopu
A. učestala pojava rasjed. zona koje sadrže glinu ili kem. raspadnutu stijenu, vrlo rastresena okolna stijena (sve dubine) 10,0
B. jedna rasjedna zona koja sadrži glinu ili kem. raspadnutu stijenu (dubina iskopa ≤ 50m) 5,0
C. jedna rasjedna zona koja sadrži glinu ili kem. raspadnutu stijenu (dubina iskopa ≥ 50m) 2,5
D. učestale rasjedne zone u zdravoj stijeni (bez gline) rastresena okolna stijena (sve dubine) 7,5
E. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, dubina iskopa ≤ 50m) 5,0
F. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, dubina iskopa > 50m) 2,5
G. rastresene otvorene pukotine, jaka ispucanost itd. (sve dubine) 5,0
Napomene
• Reduciraj ove vrijednosti SRF-a za 25-50% samo ako relevantne posmične zone ne presjecaju iskop

b) Zdrava stijena, problemi naprezanja σC/σ1 σθ/σ1 SRF

H niska naprezanja, blizu površine >200 >13 2,5
J srednja naprezanja 200-10 13-0,66 1,0
K visoka naprezanja, vrlo zbijena struktura (obično povoljno za stabil., može biti nepovoljno za stabilnost zidova) 10-5 0,66-0,33 0,5-2,0
L gorski udari slabog intenziteta (masivna stijena) 5-2,5 0,33-0,16 5,0-10,0
M gorski udari jakog intenziteta (masivna stijena) <2,5 <0,16 10,0-20,0
Napomene:
Za jako anizotropno polje naprezanja (ako je izmjereno):
• kada je 5 ≤ σ1/σ3 ≤ 10, reducirati σC na 0,75 σC
• kada je σ1/σ3 > 10, reducirati σC na 0,5 σC
σc -Jednoosna tlačna čvrstoća
σ1 i σ3-Veće i manje glavno naprezanje
σθ-maksimalno tangencijalno naprezanje (izračunato po teoriji elastičnosti)

U slučajevima kad je debljina nadsloja manja od širine raspona tunela, SRF treba povećati od 2,5 na 5 (vidi H)

Slučajevi L,M i N su najrelevantniji za projektiranje podgrade dubokih tunela u čvrstim masivnim stijenskim masama, sa RQD /Jn odnosom od
oko 50 do 200.

For general characterization of rock masses distant from excavation influences, the use of SRF = 5, 2.5, 1.0, and 0.5 is recommended as depth
increases from say 0-5m, 5-25m, 25-250 m to > 250m. This will help to adjust Q for some of the effective stress effects, in combination with
10 Klasifikacija stijenskih masa 13

appropriote characterization values of Jw. Correlations with depth -dependent static deformation modulus and seismic velocity will then follow
the practice used when these were developed.

c) zgnječena stijena: plastični tok stijene pod utjecajem visokog naprezanja

N slabi tlak zgnječene stijene 5,0-10,0
O jaki tlak zgnječene stijene 10,0-20,0
Napomene:
• Može doći do gnječenja stijene (squeezing) na dubinama H > 350 Q1/3 prema Singhu J. 993. Tlačna čvrstoća stijenske mase može se
odrediti iz izraza SIGMAcm ~5 γ Qc1/3 (MPa) gdje je γ = gustoća stijene u t /m3, i Qc=Qxσc/100, Barton, 2000
d. bubriva stijena, intenzitet ovisi o raspoloživoj vodi
P slabi tlak bubrive stijene 5,0-10,0
R jaki tlak bubrive stijene 10,0-15,0

Dodatne napomene uz tablicu XXX:

When making estimates of the rock mass Quality (Q), the following guidelines should be followed in addition to the notes listed in the
tables:

1. When borehole core is unavailable, RQD can be estimated from the number of joints per unit volume, in which the number of joints
per metre for each joint set are added. A simple relationship can be used to convert this number to RQD for the case of clay free
rock masses: RQD = 115 - 3.3 Jv (approx.), where Jv = total number of joints per m3 (0 < RQD < 100 for 35 > Jv > 4.5).

2. The parameter Jn representing the number of joint sets will often be affected by foliation, schistosity, slaty cleavage or bedding etc. If
strongly developed, these parallel 'joints' should obviously be counted as a complete joint set. However, if there are few 'joints'
visible, or if only occasional breaks in the core are due to these features, then it will be more appropriate to count them as 'random'
joints when evaluating J n .

3. The parameters J r and J a (representing shear strength) should be relevant to the weakest significant joint set or clay filled
discontinuity in the given zone. However, if the joint set or discontinuity with the minimum value of Jr /Ja is favourably oriented for
stability, then a second, less favourably oriented joint set or discontinuity may sometimes be more significant, and its higher value of
Jr /Ja should be used when evaluating Q. The value of Jr /Ja should in fact relate to the surface most likely to allow failure to initiate.

4. When a rock mass contains clay, the factor SRF appropriate to loosening loads should be evaluated. In such cases the strength of
the intact rock is of little interest. However, when jointing is minimal and clay is completely absent, the strength of the intact rock may
become the weakest link, and the stability will then depend on the ratio rock-stress/rock-strength. A strongly anisotropic stress field
is unfavourable for stability and is roughly accounted for as in note 2 in the table for stress reduction factor evaluation.

5. The compressive and tensile strengths (σc and σt) of the intact rock should be evaluated in the saturated condition if this is
appropriate to the present and future in situ conditions. A very conservative estimate of the strength should be made for those rocks
that deteriorate when exposed to moist or saturated conditions.

Q Opis stijenske mase

0,001-0,01 Iznimno loša (Exceptioanlly poor)
0,01-0,1 Krajnje loša (Extremely poor)
0,1-1 Vrlo loša (Very poor)
1-4 Loša (Poor)
4-10 Povoljna (Fair)
10-40 Dobra (Good)
40-100 Vrlo dobra (Very good)
100-400 Krajnje dobra (Extremely good)
400-1000 Iznimno dobra (Exceptioanlly good)
 Inženjerska mehanika stijena 14

10.3.1 Primjena Q-sistema

Preporuke za podgrađivanje tunela

U cilju uspostavljanja veze indeksa Q i potrebne podgrade tunela, Barton i dr. (1974) definirali su dodatni
parametar koji su nazvali ekvivalentnom dimenzijom iskopa, De. Ova dimenzija dobije se dijeljenjem
raspona, promjera ili visine tunela sa veličinom koju su nazvali indeksom podgrade ESR (excavation
support ratio). Vrijednosti ESR dobivene su empirijski i prikazane su u tablici xxx.

Raspon, promjer ili vi sin a tunela (m)

De =
ESR
10 Klasifikacija stijenskih masa 15

Tablica XXX Vrijednosti indeksa podgrade (Barton i dr. 1974)

Kategorija iskopa ESR
A Privremeni rudarski otvori 3-5
Vertikalna okna:
2,5
B • kružni presjek
2,0
• pravokutni presjek
Stalne rudarske prostorije, hidrotehnički tuneli (nisu uključeni tuneli pod visokim tlakom) ,
C 1,6
pilot tuneli, tuneli kod razrade profila za veće iskope
Skladišta, postrojenja za tretman vode, manje značajni cestovni i željeznički tuneli, prilazni
D 1,3
tuneli i slično.
E Skladišta nafte, strojarnice, glavni cestovni i željeznički tuneli, skloništa, portali, raskrižja 1,0
F Podzemne nuklearne centrale, željezničke postaje, sportski i javni objekti, tvornice i slično. 0,8

U odnosu na kvalitetu stijenske mase i ekvivalentnu dimenziju iskopa, Barton i dr (1974) izdvojeili su 38
kategorija iskopa. Grimsted i Barton su 1993. objavili drugi oblik ovog dijagrama u kojem je izdvojeno 9
kategorija stijenske mase kako bi ukazali na povećanu uporabu mikroarmiranog mlaznog betona. Ovaj
drugi oblik Q-ESR dijagrama prikazuje slika xxx.
 Inženjerska mehanika stijena 16

De=

1. Nepodgrađeno 6. Mikroarmirani mlazni beton, 90-120 mm, i

2. Mjestimično sidrenje sidrenje
3. Sistematsko sidrenje 7. Mikroarmirani mlazni beton, 120-150 mm, i
4. Sistematsko sidrenje sa 40-100 mm sidrenje
nearmiranog mlaznog betona 8. Mikroarmirani mlazni beton, >150 mm, sa
5. Mikroarmirani mlazni beton, 50-90 mm, i armiranim lukovima mlaznog betona i
sidrenje sidrenjem
9. Ljevani beton

Slika 3.3 Određivanje podgradnih kategorija na osnovi Q indeksa (Grimsted i Barton, 1993)

Slika 3.4 Armirani lukovi (Grimsted i Barton, 1993)

Barton i dr. (1980) su prikazali dodatne informacije koje se odnose na duljinu sidara, maksimalni
nepodgrađeni raspon i tlak na podgradu u krovu tunela kako bi se dopunile preporuke iz 1974.

Duljina sidara u krovu tunela

10 Klasifikacija stijenskih masa 17

2 + 0,15B
L=
ESR

B-širina tunela (m)

Maksimalni nepodgrađeni raspon

Maksimalni raspon (nepodgrađeno)=2 ESR Q0,4

Deformabilnost stijenske mase

Barton i dr. (1980) upozoravaju da se deformabilnost stijenake mase kreće u širokom rasponu.

10 log10Q<E stijenske mase<40 log10Q

Srednja vrijednost deformabilnosti stijenske mase za Q>1 je

E stijenske mase=25 log10Q (GPa)

Tlak na podgradu

Stalni tlak na podgradu u krovu tunela:

 2,0  −1 / 3
Pkrov =  Q (kg / cm 2 )
 Jr 

Kada broj skupova diskontinuiteta padne ispod tri, vrijedi sljedeći oblik gornje jednadžbe:

1
−
2 JnQ 3
Pkrov = (kg / cm 2 )
3J r

Veza Q i brzine P-vala

Vrijednost indeksa Q može se grubo odrediti iz brzine P vala (

 V p −3500 
 
 1000 
Q = 10  

Vp-brzina P vala (uzdužni val) (m/s)

10.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije

Najpoznatija korelacija RMR i Q sistema je:

RMR=9logeQ+44

Ovu jednadžbu treba shvatiti kao grubu aproksimaciju.

10.5 Rječnik
 Inženjerska mehanika stijena 18

10.6 Literatura

Barton, N., By, T.L., Chryssanthakis, L., Tunbridge, L., Kristiansen, J., Lřset, F., Bhasin, R.K.,
Westerdahl, H. and Vik, G. 1992. Comparison of prediction and performancefor a 62 m span sports
hall in jointed gneiss. Proc. 4th. int. rock mechanics and rockengineering conf., Torino. Paper 17.
Barton, N.R. 1987. Predicting the behaviour of underground openings in rock. Manuel RochaMemorial
Lecture, Lisbon. Oslo: Norwegian Geotech. Inst.
Barton, N.R., Lien, R. and Lunde, J. 1974. Engineering classification of rock masses for the design of
tunnel support. Rock Mech. 6(4), 189-239.
Barton, N., (1978), Recent Experiances with the Q-system of Tunnell Support Design, Norwegian
Geotechnical Institute, Publication, Nr. 119, pp.1-9.
Barton, N., (2000), TBM Tunnelling in Jointed and Faulted Rock, Balkema 172.p.
Barton, N., (2007), Rock Quality, Seismic Velocity, Attenaution and Anisotropy, Taylor & Francis 729.p.
Bieniawski Z.T. 1989. Engineering Rock Mass Classifications. Wiley, New York. 251pages.
Bieniawski, Z.T. 1967. Mechanism of brittle fracture of rock, parts I, II and III. Int. J. RockMech. Min.
Sci. & Geomech. Abstr. 4(4), 395-430.
Bieniawski, Z.T. 1976. Rock mass classification in rock engineering. In Exploration for rockengineering,
proc. of the symp., (ed. Z.T. Bieniawski) 1, 97-106. Cape Town: Balkema.
Bieniawski, Z.T. 1979. The geomechanics classification in rock engineering applications. Proc. 4th.
congr., Int. Soc. Rock Mech., Montreux 2, 41-48.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company,
Grimstad, E. and Barton, N. 1993. Updating the Q-System for NMT. Proc. int. symp. on sprayed concrete
- modern use of wet mix sprayed concrete for underground support, Norway. Norwegian Concrete
Associatio.
Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B. (2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002 Edition, Proc.
North American Rock Mechanics Society Meeting in Torinto in July 2002.
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., (1995), Support of Underground Excavations in Hard Rock,
Balkeme, 215 p 27-47 O.K.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ 40-58 O.K
of rock jointing. Proc. 4th congr. Int. Assn Engng Geol., Delhi 5, 221-228.
Singh, B., Goel, R.K., 1999, Rock Mass Classification, A practical approach in civil engineering,
Elsevier, 267 p.
Riedmuller, G., Schubert, W., 1999, Critical Comments on quantitative Rock Mass Classifications,
Felsbau, 17, Nr.3
Mihalić, S., Kvasnička, P., Jurak, V., 2002, Identifikacija i opis stijena i tala u geotehnici, Priopćenja
trećeg savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehničko inženjerstvo, Geotehnika kroz
Eurocode 7, Hvar, 2-5. listopada 2002. str. 322-331.