UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

GRAĐEVINA

KLASIFIKACIJA STIJENSKE MASE ZA INŽENJERSKE

POTREBE

NOVE TEHNOLOGIJE INŽENJERSTVA

Kandidat: Mentor:

Davor Vučić doc.dr. Ivan Damjanović

Travnik, studeni, 2017.

Sadržaj:

Sadržaj:......................................................................................................................2
Uvod..........................................................................................................................3
1. Terzaghijeva klasifikacija.....................................................................................5
2. Laufferova klasifikacija........................................................................................6
3. Rock Quality Designation (RQD) index.............................................................7
4. Rock Structure Rating klasifikacija (RSR)........................................................11
5. Geomehanička klasifikacija (RMR- Rock Mass Rating)..................................13
6. Q klasifikacija (Rock Mass Quality System)....................................................17
Zaključak..................................................................................................................21
Literatura.................................................................................................................22

2
Uvod

Klasifikacija stijenske mase nezamjenjiv je element empirijskog pristupa projektiranju

geotehničkih građevina. Korištenje jedne od klasifikacija stijenske mase omogužava stvaranje
predodžbe o ocjeni stabilnosti stjense mase, kao i o ocjeni značajki čvrstoće i deformabilnosti
stijenske mase. Iako su tehnike ispitivanja stijena i stijenskih masa dostigle zavidan nivo, ostaje
još uvijek mnogo problema pri primjeni teorija na rješavanje praktičnih inženjerskih problema.
Sve klasifikacije uključuju nekoliko ključnih parametara stijenske mase i pridruživanje
pojedinog parametra nekoj od unaprijed određenih klasa, a svakoj od klasa pridružena je
odgovarajuća numerička vrijednost. Zbrajanjem pridruženih numeričkih vrijednosti za svaki od
parametara stijenske mase, dobije se konačna numerička vrijednost koja obilježava ponašanje
tretirane stijenske mase.

Ciljevi inženjerskih klasifikacija su:

 Identificirati najznačajnije parametre koji utječu na ponašanje stijenske mase

 Podijelu stijenske mase na strukturne regione u kojima stijenska masa ima slično
ponašanje
 Osigurati bazu za razumijevanje karakteristika svake klase
 Usporediti iskustvo sa svojstvima stijenske mase na jednoj lokaciji sa svojstvima na
nekoj drugoj lokaciji
 Ponašanje stijenske mase opisati numeričkim vrijednostima kako bi se mogle obaviti
analize
 Osigurati temelje za komunikaciju između geologa i inženjera

Prvi korak u procesu definiranja ponašanja stijenskih masa su identifikacija i klasifiakcija.

Bienawski 1989. pravi razliku između ovih pojmova. Klasifikacija se definira kao postupak
grupiranja objekata na bazi njihovih međusobnih odnosa, a indetifikacija znači svrstavanje
neidentificiranih objekata u odgovarajuću klasu koja je prethodno ustanovljena klasifikacijom.

Klasifikacija se može bazirati samo na jednom svojstvu „jednovarijantna“ ,te na dva ili više
svojstava „dvovarjantna“ ili „viševarjantna“. Što je više parametara uključeno to je i slika o
proučavanim objektima bolja. Prva klasifikacija bila je bazirana na jednom parametru, tj. jednoj
tlačnoj čvrstoći. Stijene su bile klasificirane od slabih do jakih, tj. razdvajala je stijene koje se
mogu ripati, od onih koje se moraju minirati. Spoznajom da diskontinuiteti imaju odlučujuću
ulogu u ponašanju stijenske mase, dovela je do klasifikacije koja je bazirana na tzv, RQD
parametru (Rock Quality Designation).

3
Ubrzo je postalo jasno da klasifikacije bazirane na jednom parametru ne mogu dati odgovarajuću
sliku o stanju stijenske mase, te tako dolazi do uvođenja klasifikacija s dva i više parametara.

Od viševarijantnih klasifikacijskih sustava najčešće se koriste:

 Terzaghijeva klasifikacija (1946)

 Lauferova klasifikacija (1958)
 Modifikacija Lauferove klasifikacije kao dio NATM pristupa (New Austrian Tunneling
Method)
 RSR (Rock Structure Rating 1972)
 Geomehanička klasifikacija Bieniawskog ( RMR – Rock Mass Rating System)
 Q – klasifikacija Bartona ( Rock Tunneling Quality Index)

Danas se najčešće koriste Geomehanička klasifikacija Bieniawskog i Q – klasifikacija Bartona.

4
 1. Terzaghijeva klasifikacija

Karl von Terzaghi 1946. godine predstavlja prvu praktičnu i prvu racionalnu metodu
(Terzaghijeva klasifikacija) razvijenu na osnovi mogućeg opterećenja stijenske mase koja se
prihvaća ugradnjom podgrade od čeličnih lukova. Njegov sustav klasifikacije izrazito je
dominantan bio u tunelogradnji u SAD – u tijekom polovice prošloga stoljeća.

Terzaghijev sustav prestaje biti dominantan i prihvatljiv nakon usvajanja modernih metoda u
tunelogradnji, uz korištenje mlaznog (prskanog) betona i geotehničkih sidara. Jasne definicije i
praktični komentari uključeni u pojedini opis značajki stijenske mase dali su predložak
inžerenjskogeoloških informacija potrebnih za inženjersko projektiranje. Pri tome je značajno
uvođenje pojmova i opisa:

 intaktne stijenske mase

 uslojene stijenske mase
 umjereno ispucale stijenske mase
 stijenske mase u blokovima, te raspucale stijenske mase
 raspadnute stijenske mase
 stijenske mase podložne skupljanju
 stijenske mase podložne bubrenju

5
Značajka Terzaghujeve klasifikacije je doprinos opisu pojedinih značajki stijenske mase, koje
daju presudan utjecaj na ponašanje stijenske mase, naročito u uvjetima u kojima geostatička
naprezanja imaju presudan utjecaj.

Nakon detaljnih studija ( Cecil, 1970) došlo se do zaključka da Terzaghijeva klasifikacija ima
nedostatke kao što su:

 klasifikacija je preopćenita da bi dozvolila objektivnu procjenu kvalitete stijenske mase

 ne daje kvantativne informacije o osobinama stijenske mase

2. Laufferova klasifikacija

Godine 1958 Lauffer zasniva tkz. „Laufferovu klasifikaciju stijenske mase“. Zasnovana je na
ranijim saznanjima australca Stinija (Stini, 1950) iz područja mehanike stijena i tunela. „Otac“
austrijske škole tunelogradnje, kako su ga nazivali je naglašavao značaj strukture stijenske mase.

Laufferovaklasifikacija predlaže korelaciju između vremena postojanosti stijenskog iskopa

nepodgrađenog raspona u odnosu na različite klase stijenske mase. Vrijeme postojanosti
nepodgrađenog raspona predstavlja vrijeme u kojem tunelski nepodgrađeni raspon može stajati
bez podgrađivanja. Nepodgrađeni raspon je širina tunelskog iskopa ili udaljenost od izvedene
podgrade do lica iskopa, ukoliko je isti raspon manji od raspona iskopa. Pri tome velik broj
utjecaja, kao što su:

 orjentacija osi tunela u odnosu na strukturni sklop stijenske mase

 nagib u poprečnim presjecima
 metoda iskopa
 metoda podgrađivanja

utječu na predloženi odnos.

Orginalna Laufferova klasifikacija mijenjana je u više navrata, a najviše 1974. ( Pacher,

Rabcevic, Gloser), što vodi prema razvoju NATM (New Austrian Tunneling Method).

Ova metoda uključuje brojne tehnike osiguranja stabilnosti iskopa u stijenskoj masi u kojoj je
vrijeme prije pojave sloma ograničeno, kao i u stijenskim masam gdje stabilnost stijenske mase
oko izvršenog iskopa nije vremenski ovisna. Klasifikacija je rađena tunele većih presjeka,
promjera 10 – 15 m. Zasnovana je na rezultatima znanstvenog istraživanja ponašanaj stijenske
mase u zoni oko tunelskog otvora. Značaj Laufferove klasifikacije ili koncepta vremena
nepodgrađenog iskopa je u zahtjevima na skraženju vremena potrebnog za ugrađivanje podgrade.

6
Stijenska masa je podjeljenja u 4 grupe (A, B, C i D) odnosno na 6 klasa ( I, II, III, IV, Va i Vb).
U grupu A spadaju klase I i II, odnosno neznatno do jako obrušljive stijenske mase. Sekundarna
naprezanja izazvana otvaranjem podzemnog iskopa ne prelaze čvrstoću stijenske mase. Iskop se
izvodi u punom profilu.
U klasu I spadaju stabilne do neznatno obrušljive stijenske mase sklone ispadanju pojedinih
blokova. Stijena oko podzemnog otvora ostaje stabilna bez podgrađivanja ili sa osiguranjem
lokalnih slabih mjesta. U klasu II spadaju jako obrušljive stijene kod kojih je prisutno jače
odvajanje kao rezultat uslojenosti i ispucalosti te su potrebne površinske odnosno lokalne mjere
zaštite.

U grupu B spada klasa III odnosno rastresene do vrlo rastresene stijenske mase. Sekundarna
naprezanja na obodu otvora prelaze čvrstoću stijenske mase. Iskop se ne može vršiti u punom
profilu. Pored površinske potrebne su i sistematske mjere zaštite.

U grupu C spadaju klase IV i Va odnosno stijenske mase koje nakon iskopa izazivaju pritiske na
podradni sklop. Sekundarna naprezanja izazvana otvaranjem podzemnog iskopa prelaze čvrstoću
stijenske mase već kod djelomičnog iskopa.
U klasu IV spadaju stijenske mase koje izazivaju umjerene pritiske na podgradni sklop, a u klasu
Va stijene koja izazivaju jaki pritisak na podgradni sklop. Potrebne su sistematske mjere zaštite,
razrada podzemnog otvora i zatvaranje podgradnog prstena

U grupu D spada klasa Vb odnosno posebni slučajevi, kao što su bujajuće stijenske mase ili
potpuno nekoherentan materijal za koje klasične metode mehanike stijena nisu dostatne.
Potrebne su posebne mjere podgrađivanja.

Nedostaci modificirane Laufferove klasifikacije:

 potrebno je dosta praktičnog iskustva za primjenu,

 nije temeljena na bodovnom sustavu, a opis stijenske mase je kvalitativan,
 podgrada je određena samo kvalitativno

3. Rock Quality Designation (RQD) index

Deere 1967. godine razvija RQD (Rock Quality Designation) kao klasifikaciju stijenske mase,
koja nije isključivo vezana za tunele, kao pokazatelja kvalitete stijenske mase u vrijeme kad je
informacija o kvaliteti stijenske mase proizlazila jedino iz opisa danog od strane geologa i
postotka dobivene jezgre (Deere and Deere, 1988).

7
RQD je definiran kao postotak intaktne jezgre koja sadrži odlomke dužine 100 mm ili duže u
ukupnoj dužini izbušene jezgre, slika 2. Za određivanje vrijednosti RQD, ISRM (International
Society for Rock Mechanics) određuje promjer jezgre (54.7 mm) bušen s dvostrukom sržnom
cijevi. Točan postupak mjerenja i izračunavanja vrijednosti RQD dan je na slici 3.

Sl.2. Predloženi odnos između RQD indeksa i kvalitete stijene (Deere, 1968)

Sl.3. Postupak mjerenja i izračunavanja RQD indeksa (Deere, 1989)

8
S obzirom na izvornu definiciju određivanja RQD indeksa na jezgri NX promjera 54.7 mm,
tijekom godina je predloženo više korekcijskih faktora za izračunavanje RQD za različite
promjere jezgre (bušenja). Najpopularniji pristup je da se kao granična vrijednost mjerenih
odlomaka jezgre odredi dvostruka vrijednost promjera jezgre. To je naročito značajno za manje
promjere jezgre (bušenja), kod kojih se granična vrijednost mjerenih odlomaka jezgre smanjuje
ispod 100 mm, a razlog tome je veća osjetljivost jezgre manjeg promjera na pucanje uslijed
bušenja i rukovanja. Ipak, prevladava mišljenje da se granična vrijednost od 100 mm može
koristiti za sve veličine promjera jezgre ukoliko se prilikom mjerenja isključuju oštećenja jezgre
nastala bušenjem i rukovanjem (Milne et al., 1998). Jedini slučaj pri kojem treba korigirati
granične vrijednosti 100 mm je onda, kada nije moguće razlikovati prirodno nastale slomove
jezgre od onih uzrokovanih bušenjem.
Procjena vrijednosti RQD indeksa često je potrebna na lokacijama na kojima je provedeno
inženjerskogeološko kartiranje. U tim područjima nije potrebno koristiti jezgru iz bušotine
ukoliko se bolja slika stijenske mase može dobiti inženjerskogeološkim kartiranjem. U tom
slučaju preporučuju se dvije metode procjene RQD indeksa:
 Iz kartiranja na površini (npr. zasjek u stijenskoj masi) može se dobiti prosječna
udaljenost pukotina (broj pukotina podijeljen s dužinom intervala na kojem je kartiranje
izvršeno).
Bieniawski je 1989, na osnovi prethodnog rada Priesta i Hudsona, dao vezu između prosječne
udaljenosti pukotina i RQD, slika 4.

Sl.4. Odnos između razmaka diskontinuiteta i RQD indeksa (Bieniawski, 1989)

9
Potrebno je naznačiti da maksimalna moguća vrijednost RQD indeksa dobivena na osnovi
mjerenja razmaka pukotina prema Bieniawskom odgovara u potpunosti odnosu predloženom
prema Priestu i Hudsonu. Vrijednost RQD indeksa može se odrediti na osnovi prosječnog
razmaka pukotina prema slijedećem izrazu (Priest and Hudson, 1976):

Korelacija razmaka pukotina i prosječnog RQD indeksa iz dijagrama vodi ka konzervativnim

procjenama. Prihvatljiviji je dani izraz. Također nije naznačeno da je odnos vezan i na nagib
pukotina u odnosu na kartirani presjek.
 Na osnovi rezultata prostornog kartiranja stijenske mase moguće je stvoriti
trodimenzionalnu sliku razmaka pukotina. Palmstrom (Palmstrom, 1982) je predložio da
se u slučaju nedostatka podataka o stijenskoj masi dobivenih bušenjem, RQD indeks
može odrediti iz broja pukotina (diskontinuiteta) vidljivih na površini po jedinici
volumena stijenske mase. Palmstrom određuje veličinu Jv kao broj pukotina prisutan u
prostornom metru stijene:

gdje je: S = razmak pukotina u metru promatranog seta pukotina.

RQD indeks je zavisan o Jv za stijensku masu bez glinovitih ispuna prema slijedećem izrazu:

Danas se RQD indeks koristi kao standardan parametar u logovima i formama istražnih bušotina
te kao jedan od osnovnih elemenata obje glavne klasifikacije stijenske mase: RMR i Q
klasifikacije.

10
Nedostaci RQD klasifikacije:
 bez obzira što je RQD jednostavna i relativno jeftina metoda određivanja kvalitete
stijenske mase, sama nije dovoljna za adekvatan opis stijenske mase,
 glavni nedostaci su što ne uzima u obzir orijentaciju pukotina, širinu i materijal ispune, te
posebno kut trenja i hrapavost zidova pukotina,
 problemi se javljaju i pri korištenju RQD indeksa za stijensku masu vrlo slabe kvalitete.
U osnovi, RQD predstavlja praktičan parametar za opis stijenske mase zasnovan na
mjerenju postotka jezgre ‘dobre’ stijenske mase u bušotini

4. Rock Structure Rating klasifikacija (RSR)

RSR (Rock Structure Rating) koncept, kao model za predviđanje potrebnog podgradnog sustava
pri iskopu tunela razvijen je u USA od strane Wickhama, Tiedemanna i Skinnera (Wickham et
al., 1972).
RSR koncept daje kvantitativnu metodu opisa kvalitete stijenske mase i odabira potrebnog
podgradnog sustava i predstavlja prvi cjeloviti sustav klasifikacije stijenske mase predložen
nakon Terzaghijeve klasifikacije. U razvoju ove klasifikacije korišteni su podaci o izvedbi tunela
u stijenskoj masi kod kojih je većina malog raspona izvedena sa čeličnom podgradom. RSR
klasifikacija je ujedno i prva koja je usvojila mlazni beton kao sustav podgrade. Unatoč svojih
ograničenja, RSR klasifikacija predstavlja prvu klasifikaciju koja u pojedinim detaljima
predstavlja sustav kvazi kvantitativne klasifikacije stijenske mase (Hoek, 2000).
RSR koncept predstavlja korak unaprijed u klasifikacijama stijenske mase u više svojih dijelova.
To je kvalitativna klasifikacija za razliku od Terzaghijeve, usvaja više parametara stijenske mase
za razliku od jednog parametra kao što je RQD indeks ograničen kvalitetom jezgre iz bušotine, a
za razliku od Laufferove i drugih klasifikacije proizašlih iz iste, zasnovana je na praktičnim
iskustvima proizašlim iz kvalitete stijenske mase, koja su rezultirala podacima kao što su vrijeme
potrebno za ugradnju podgrade i potreban tip podgrade (Bieniawski, 1989).
Glavna značajka RSR sustava bila je da isti sustav predstavlja sustav bodovanja stijenske mase.
Sam sustav predstavlja zbroj vrednovanja pojedinih parametara usvojenih u sustavu klasifikacije.

11
Geološki parametri su: tip stijenske mase, prosječan razmak pukotina, orijentacija pukotina
(nagib i smjer), tip diskontinuiteta, glavni smjer rasjeda, smicanja i preklapanja značajke
stijenske mase, trošenje ili alteracija. Pri tom su pojedine značajke promatrane odvojeno, a
pojedine skupno.
Parametri podgradne konstrukcije su: veličina (raspona) tunela, smjer napredovanja tunela,
metoda iskopa.

Numerička veličina pojedine dionice tunela sastoji se od RSR = A + B + C, gdje su A, B i C

parametri:
Parametar A, Geologija: Generalna ocjena geološke strukture zasnovana na:
 porijeklu tipa stijena (magmatska, metamorfna, sedimentna)
 tvrdoći stijenske mase (tvrda, srednja, meka, raspadnuta)
 geološkoj strukturi (masivna, slabo raspucala, srednje raspucala, jako raspucala).

Parametar B, Geometrija: Efekt položaja pukotina uz poštivanje smjera napredovanja tunela

zasnovana na:
 razmaku pukotina
 orijentaciji pukotina (nagib i smjer pružanja)
 smjeru napredovanja tunela.

Parametar C: Efekt utjecaja toka podzemne vode i uvjeta pukotina zasnovan na:
 ukupnoj kvaliteti stijenske mase na osnovi kombinacije A i B parametara
 uvjetima pukotinskog sustava (dobar, povoljan, slab)
 vrijednosti dotoka podzemne vode (u gall/min/m’ tunela).

Vrijednost RSR dobiva se sumiranjem numeričkih vrijednosti određenih za pojedini parametar.

Ukupna suma RSR može imati maksimalnu vrijednost 100. Vrijednost RSR povezuje kvalitetu
stijenske mase s potrebnom podgradom. Pri tome su krivulje kojima se određuje tip potrebne
podgrade zavisne od načina izvođenja (iskopa) i raspona tunela.

12
RSR koncept je vrlo uspješna metoda za određivanje podgrade od čeličnih lukova u stijenskoj
masi, ali se ne može preporučiti za odabir kombinacije mlaznog betona i štapnih sidara. Ova
metoda danas se rijetko koristi (uglavnom u USA), ali je tijekom svoje primjene korištena na
velikom broju izvedenih tunela.
Kao nedostatak treba napomenuti da definicije pojedinih parametara koji se koriste u klasifikaciji
nisu jasno određene, ne koriste se u uobičajenim standardnim opisima pukotinskih sustava, te
mogu izazvati određene zabune tijekom odabira adekvatnih.

5. Geomehanička klasifikacija (RMR- Rock Mass Rating)

Geomehanička klasifikacija ili RMR klasifikacijski sustav (Rock Mass Rating System), razvija
Bieniawski tijekom 1972. i 1973. godine u Južnoj Africi, kao sustav karakterizacije stijenske
mase i projektiranje podgradnog sustava za tunele (Bieniawski, 1973). Detalji primjene ovog
sustava opisani su u radu Bieniawskog 1976. godine (Bieniawski, 1976). Tijekom godina je
mijenjana na osnovi rezultata primjene i provjere na većem broju podzemnih građevina u
različitim geološkim sredinama i uvjetima te prilagođavana međunarodnim standardima i
procedurama (Bieniawski, 1979). Brojni drugi autori koji su koristili predmetnu klasifikaciju,
doprinijeli su svojim zapažanjima na osnovi iskustva pri izvođenju tunela, podzemnih prostora,
kamenoloma i rudnika, kosina i temeljenja, te je Bieniawski 1989. godine predložio posljednju
promjenu RMR sustava (Bieniawski, 1989).
S obzirom na dvije inačice predmetnog sustava uz koje se vežu pojedina istraživanja, važno je
naglasiti postojanje razlike inačica iz 1976. (RMR1976) i 1989. godine (RMR1989).

13
Klasifikacijska procedura zasniva se na određivanju slijedećih šest parametara:
 Jednoosna čvrstoća stijenskog materijala

 RQD indeksa (Rock Quality Designation),

 Razmaku pukotina (diskontinuiteta),

 Stanju pukotina (diskontinuiteta),

 Uvjetima podzemne vode,

 Orijentaciji pukotina (diskontinuiteta).

Pri primjeni RMR klasifikacije, stijenska masa se dijeli u pojedinačne strukturne regije koje se
klasificiraju odvojeno od drugih. Granice ovih regija su u pravilu određene značajnijim
strukturnim pojavama kao što su rasjedi, zdrobljene zone ili promjene tipa stijenske mase. U
pojedinim slučajevima, promjene uzrokovane značajnijim promjenama u razmaku
diskontinuiteta ili značajki, a unutar istog tipa stijenske mase, mogu uzrokovati podjele u manje
dijelove strukturnih regija.
Parametri RMR klasifikacije grupirani su u pet odvojenih područja parametarskih vrijednosti.
Kako različiti parametri nisu jednako značajni u sklopu cjelokupne klasifikacije, značaju
pojedinih parametara pridružena je i različita vrijednost bodova, pri čemu veći broj bodova
određuje bolje uvjete stijenske mase. Svakoj su grupi pridružene prosječne vrijednosti, dok za
točnije vrijednosti Bieniawski (Bieniawski, 1989) daje dijagrame bodovanja s obzirom na
jednoosnu čvrstoću stijenskog materijala, RQD, te razmak diskontinuiteta.
Predmetni bodovi se sumiraju i ukupna suma daje vrijednost RMR. Kako je već rečeno RMR
klasifikacija se tijekom vremena i povećanjem raspoloživih podataka mijenjala, a najveći utjecaj
u promjeni pojedinih odnosa bodova je težina značaja pridodana utjecaju razmaka
diskontinuiteta (pukotina), stanju diskontinuiteta (pukotina) i podzemne vode.
Na osnovi ukupno dobivene vrijednosti RMR, Bieniawski dijeli stijensku masu u pet kategorija:
vrlo dobra stijenska masa, dobra stijenska masa, povoljna stijenska masa, slaba stijenska masa i
vrlo slaba stijenska masa sl.5.

14
 Sl. 5. Parametri za projektiranje i inženjerske karakteristike stijenske mase (Bieniawski, 1993)

RMR klasifikacija je originalno stvorena na osnovi iskustva u građevinarstvu. Rudarska

industrija prihvatila je predmetnu klasifikaciju kao relativno konzervativnu te su predložene
brojne modifikacije karakteristične i prihvatljive u rudarstvu (Bieniawski, 1989). Na taj način
stvorena je MRMR (Modified Rock Mass Rating) za rudarstvo (Laubscher, 1977, 1984, 1990;
Laubscher and Taylor, 1976; Laubscher and Page, 1990).

15
MRMR sadrži osnovne RMR vrijednosti određene po Bieniawskom, kojima pridodaje u račun i
in-situ naprezanja, naprezanja uslijed promjena opterećenja i promjene naprezanja te utjecaj
miniranja i trošenja. Cummings i drugi (Cummnings et al., 1982) i Kendorski i drugi (Kendorski
et al., 1983) također su modificirali originalnu RMR klasifikaciju i stvorili modifikaciju MBR
(Modified Basic RMR). Klasifikacija je zasnovana na iskopima blokova u kamenolomima USA.
Uz osnovne parametre koristi i utjecaj oštećenja stijenske mase miniranjem, dodatno izazvanih
naprezanja, strukturnih utjecaja, udaljenosti od fronta iskopa te veličine bloka. MBR predlaže i
podgradni sustav za privremenu i trajnu podgradu.
Osim u rudarstvu RMR klasifikacija našla je primjenu pri temeljenju na stijenskim masama kao i
kod analize stabilnosti kosina. Pri tom su izvršene i korekcije RMR klasifikacije radi primjene
iste pri temeljenju brana (Bieniawski and Orr, 1976; Serafim and Pereira, 1983) i analizama
stabilnosti kosina u stijenskim masama (Romana, 1985, 1993), koje koriste elemente osnovne
RMR klasifikacije i proširuju se elementima potrebnim za specifične inženjerske probleme.
Romana (Romana, 1985) u svom radu predlaže SMR klasifikaciju (Slope Mass Rating). SMR
klasifikacija sastoji se od RMR klasifikacije kojoj se oduzima produkt faktora ovisnih o odnosu
položaja pukotina – kosina i dodaje faktor metode iskopa kosine. Na osnovi dobivenih
vrijednosti stijenska masa u kosini dijeli se u kategorije usvojene u RMR klasifikaciji, a stanju
stijenske mase pridružuje se i kategorija stabilnosti kosine i mogući tip sloma u kosini. Za
različite kategorije stijenske mase određuju se potrebne mjere zaštite radi održavanja potrebnog
stanja stabilnosti. Klasifikacija je provjerena na praktičnim saznanjima izvođenja velikog broja
zasjeka i prirodnih pokosa na području Španjolske (Romana, 1993).
Osnovna prednost RMR klasifikacije je da je laka za korištenje. Osnovna kritika vezana uz RMR
klasifikaciju je da je sustav tako osjetljiv da već i male varijacije u kvaliteti stijenske mase mogu
utjecati na značajnu promjenu vrijednosti, što uz konzervativno tumačenje može odrediti bitno
drugačiji podgradni sustav.
Nedostatak je i to što klasifikacija ne usvaja nove sustave ojačanja.. RMR klasifikacija se ne
koristi samo za ono čemu je prvotno i bila namijenjena: klasifikaciji stijenske mase i ispravnom
odabiru podgradnog sustava u tunelima.

16
 6. Q klasifikacija (Rock Mass Quality System)

Na osnovi velikog broja analiza i izvedenih tunela (212 tunela) i podzemnih iskopa, Barton, Lien
i Lunde (Barton et al., 1974) s Norveškog geotehničkog instituta predložili su Q-system- Q
klasifikaciju stijenske mase, na temelju dvjestotinjak slučajeva iskopa tunela i kaverni. Primarno
je sustav korišten za određivanje karakteristika stijenske mase i odgovarajuće tunelske podgrade.
Klasifikacija je zasnovana na numeričkoj procjeni kvalitete stijenske mase koja se opisuje sa šest
parametara i to:
RQD – Rock Quality Designation, indeks kvalitete jezgre stijenske mase,
Jn – broj skupova pukotina,
Jr – indeks hrapavosti pukotina,
Ja – indeks alteracije (promjena) pukotina,
Jw – faktor pukotinske vode,
SRF – faktor redukcije naprezanja (engl. stress reduction factor) koji uzima u obzir in- situ
naprezanja.
Vrijednost indeksa Q varira (u logaritamskom mjerilu) od 0.0001 do 1000, a sama vrijednost
indeksa Q određena je izrazom:

U objašnjenju značenja pojedinih prametara koji se koriste za odrediti vrijednost Q, Barton, Lien
i Lunde (Barton et al., 1974) daju slijedeće tumačenje:
Kvocijent (RQD/Jn) predstavlja cjelokupnu strukturu stijenske mase i na neki način prezentira
relativnu veličinu bloka. Pri tom je, naravno, učešće glinenih čestica isključeno.
Kvocijent (Jr/Ja) predstavlja veličinu približne posmične čvrstoće između blokova u funkciji
hrapavosti i alteracije pukotina. Ustanovljena je veza u kojoj tan-1 (Jr/Ja)0 odgovara vrijednosti
posmične čvrstoće pukotina.
Kvocijent (Jw/SRF) predstavlja aktivni pritisak kroz odnos pritiska vode u pukotinama i
parametra SRF koji predstavlja opterećenje rastresene zone u području rasjednih zona ili zona
stijenske mase s glinom, naprezanja kod zdravih stijenskih masa ili naprezanja nastala uslijed
gnječenja ili bubrenja plastičnih stijenskih masa.

17
U nedostatku podataka dobivenih bušenjem, vrijednost RQD indeksa može se odrediti iz broja
pukotina po jedinici volumena prema izrazu Palmstroma (Palmstrom, 1982).
Pri procjeni i odabiru parametra Jn koji predstavlja broj skupova pukotina, često se susreće s
pojavom listanja, škriljavosti, plohama cijepanja i slojevitosti. Ova pojava mora se usvojiti kao
skup pukotina. Ukoliko je vidljivo samo nekoliko takvih diskontinuiteta ili ako uslijed istih
pojava dolazi do povremenih pojava pucanja jezgre, opravdano je iste usvojiti kao slučajne
pukotine.
Parametri Jr i Ja, koji predstavljaju posmičnu čvrstoću pukotina, mjerodavni su za najslabiji skup
pukotina ili glinom ispunjeni diskontinuitet u promatranom području. Ukoliko je isti skup
pukotina ili diskontinuitet ispunjen glinom s obzirom na stabilnost pozitivno orijentiran,
potrebno je u usvojiti vrijednosti drugog skupa pukotina ili diskontinuiteta ispunjenog glinom,
koji može imati veći utjecaj na stabilnost, iako isti ima veću vrijednost Jr / Ja.
Ukoliko stijenska masa sadrži glinu, faktor SRF (Stress Reduction Factor) usvaja se prema
smanjenom opterećenju, U tom slučaju je čvrstoća intaktne stijenske mase od manjeg značaja. U
suprotnom slučaju, kad je prisutnost pukotina mala i gotovo potpuno odsustvo glinovitog
materijala u stijenskoj masi, čvrstoća intaktne stijenske mase postaje mjerodavna, a stabilnost
ovisi o odnosu naprezanja u stijenskoj masi i čvrstoće stijenske mase. Jako izotropna polja
naprezanja nepovoljna su za stabilnost i potrebno je procijeniti njihov utjecaj.
Tlačna i vlačna čvrstoća intaktne stijene (sc i st) treba biti ispitana u smjeru mjerodavnom za
stabilnost stijenske mase. To je posebno važno u slučaju jake anizotropnosti stijenske mase.
Nadalje, uzorci moraju biti saturirani u skladu sa sadašnjim ili budućim uvjetima u procijenjenoj
stijenskoj masi. Konzervativna procjena čvrstoće stijenske mase nužna je u uvjetima kada
stijenska masa u uvjetima vlaženja ili saturacije gubi svoje značajke čvrstoće.
Na osnovi vrijednosti Q indeksa, stijenska masa može se kategorizirati u devet kategorija Sl.6.

18
 Sl.6. Klasifikacija stijenske mase na osnovi Q indeksa

Kvaliteta stijenske mase, Q indeks, povezana je s ekvivalentnom dimenzijom iskopa što je

rezultiralo potrebnim podgradnim sustavom tunela (Barton et al., 1974). Ekvivalentna dimenzija
dobivena je kao odnos raspona, promjera ili visine zidova i veličine nazvane indeksom
(koeficijentom) podgrade ESR (Excavation Support Ratio). Vrijednosti ESR utvrđene su
empirijski, odgovarajućim mjerenjima na podgradnim sustavima u različitim uvjetima stijenske
mase na 38 kategorija iskopa (Barton et al., 1974).
Grimstad i Barton (Grimstad and Barton, 1993) predložili su podgradne sustave u odnosu na Q
indeks i ekvivalentnu dimenziju iskopa u izdvojenih 9 kategorija stijenske mase.

Sl.7. Potrebna kategorija podgrade zasnovana na Q - indeksu (Grimstad and Barton, 1993)

19
Na osnovi gornjeg diagrama razlikuje se 9 podgradnih kategorija:
1. Nepodgrađeni prostor između geotehničkih sidara,

2. Mjestimično sidrenje krutim geotehničkim sidrima,

3. Sistematično sidrenje krutim geotehničkim sidrima,

4. Sistematično sidrenje krutim geotehničkim sidrima s 40 do 100 mm nearmiranog mlaznog

betona,
5. Mikroarmirani mlazni beton debljine 50 do 90 mm i sidrenje,

6. Mikroarmirani mlazni beton debljine 90 do 120 mm i sidrenje,

7. Mikroarmirani mlazni beton debljine 120 do 150 mm i sidrenje,

8. Mikroarmirani mlazni beton debljine >150 mm s armiranim lukovima od mlaznog betona i

sidrenje,
9. Lijevani armirani beton.

Na osnovi Q – indeksa također je ustanovljena veza i s RMR klasifikacijom, deformabilnosti

stijenske mase, tlakom na podgradni sustav te vezu s brzinom posmičnih valova u stijenskoj masi
(Barton and Grimstad, 1994).

20
Zaključak

U bilo kojoj grani nauke i inženjerske discipline klasifikacije zauzimaju prve aktivnosti u
organizaciji. Osvrtanjem na dosadašnu literaturu o razvoju i korištenju klasifikacija stijenski
masiva, dolazi se do zaključka da nema u svjetskoj, niti u našoj literaturi zajedničke opće
priznate i prihvaćene jedinstvene klasifikacije za stijenske mase, koja bi uz intrepretaciju mogla
zadovoljiti sva područja građevinarstva i rudarstva.

Radi ovoga postoje klasifikacije prilagođene određenim naukama ili disciplinama, koje
izračunavaju stijenske mase. Svaka klasifikacija stijenskih masa mora zadovoljiti sljedeće
uvjete:

 podjela određene stijenske mase u grupe (kategorije, klase) sa sličnim ponašanjem

 osiguranje osnove za razumijevanje karakteristika i ponašanja svake grupe
 davanje kvantitativnih podataka za inženjerski projekt
 osiguranje zajedničke osnove za uspješnu suradnju svih sudionika u projektu

Te također mora biti jednostavna, razumljiva lako shvatljiva i pamtljiva, svaki izraz mora biti
jasan, a terminologija opće prihvaćena, uključena samo najznačajnija svojstva stijenske mase,
temeljena na parametrima koji se mogu mjeriti i odrediti brzim i jeftinim pokusima na terenu,
temeljena na bodovnom sustavu koji može ocijeniti relativu važnost klasifikacijskih parametara,
te da daje kvantativne podatke za projekt podgradnog sustava.

21
Literatura

1. I. (1999): Prikaz novog klasifikacionog postupka „JAK“ za

stijenske mase. Zbornik radova, Simpozij Mehanika stijena i tuneli, Zagreb.
2. Selimović, M., (2003): Mehanika stijena, Prvi dio, Teoretske osnove.
Građevinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Mostar.
3. Selimović, M., (2004): Mehanika stijena, Drugi dio, Istraživanja stijenskih
masa. Građevinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru,
Mostar.
4. Vrkljan, I. (2003): „Inženjerska mehanika stijena“, Građevinski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.
5. https://www.scribd.com/document/223109240/Klasifikacija-Stijena
6. https://www.grad.unizg.hr/_download/repository/GI_5.predavanje_Klasifikacije_stijensk
e_mase.pdf

22