INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK INTERNATIONAL UNIVERSITY TRAVNIK

Seminarski rad iz Tehnologije plastičnosti I

Tema: Analiza naprezanja i momenata savijanja

1. Sadržaj
1. Sadržaj................................................................................................................................................2
2 . Uvod..................................................................................................................................................3
3. Primjena naprezanja...........................................................................................................................4
3.1 Normalno naprezanje.......................................................................................................................4
3.2 Tangencijalno naprezanje.................................................................................................................4
4. Hookeov zakov...................................................................................................................................5
5. Hookeov dijagram..............................................................................................................................6
6. Deformacija.......................................................................................................................................7
7. Dopušteno i proračunsko naprezanje................................................................................................8
8. Savijanje.............................................................................................................................................9
9. Historija............................................................................................................................................10
10. Zaključak.........................................................................................................................................11
11. Literatura........................................................................................................................................12
2 . Uvod

Naprezanje je unutrašnja sila raspodijeljena po jedinici površine nekoga čvrstog

tijela koja se javlja kao reakcija na djelovanje vanjskih sila ili
promjene temperature tijela, sa jedinicom paskal (Pa = N/m2). Veličina
naprezanja u nekoj tački tijela ovisi o orijentaciji presjeka tijela na kojem se
naprezanje posmatra. Takvo puno naprezanje je vektor općenito položen
pod uglom prema normali na presjek i može se rastaviti na tri skalarne
komponente vezane uz koordinatni sistem: jednu u smjeru normale x na presjek
(σx, normalno naprezanje) i dvije na nju okomite koje leže u površini presjeka u
smjeru preostalih dviju osi (τxy i τxz, tangencijalna ili normalna naprezanja).
3. Primjena naprezanja

Ako na neko tijelo djeluju vanjske sile, one nastoje da razdvoje ili približe
pojedine čestice tijela. Tome se tijelo suprostavlja unutrašnjim silama koje
djeluju među njegovim česticama. Unutrašnja sila podijeljena površinom
presjeka na kojem djeluje zove se naprezanje. Prema djelovanju razlikuju se
normalno naprezanje i tangencijalno naprezanje. Normalnim naprezanjem tijelo
se opire međusobnom primicanju ili razmicanju svojih čestica. Tnagencijalno
naprezanjem tijelo se opire klizanju jednog sloja čestica po drugom.

3.1 Normalno naprezanje

Najjednostavniji prikaz naprezanja se dobije ako se posmatra štap što ga rastežu

dvije jednake i suprotno usmjerene sile. Zato što pravac djelovanja sila prolazi
kroz osu štapa kaže se da je osno opterećen. Normalno naprezanje σ djeluje
jednoliko po poprečnom presjeku površine A, pa je ukupna sila u presjeku σ ∙ A.
Iz ravnoteže odsječenog dijela slijedi σ ∙ A = F.

3.2 Tangencijalno naprezanje

Ako se posmatra naprezanje u vodoravnoj šipki uslijed djelovanja dvije okomite

šipke čije su ose pomaknute (kao na primjer makaze), u presjeku vodoravne
šipke pojavljuje se tangencijalno naprezanje. Tangencijalno naprezanje nije
jednoliko raspodijeljeno po presjeku, ali je njegova prosječna vrijednost:
F
Ʈ= A
4. Hookeov zakov

Hookeov zakon je zakonitost koja opisuje ovisnost promjene oblika čvrstoga

tijela u obliku štapa o djelovanju vanjske sile, što je utvrdio Robert Hooke.
Opterećenje izazvano naprezanjem σ razmjerno je deformaciji ε, odnosno:

ƃ= E x Ɛ

Faktor razmjernosti E je modul elastičnosti i karakterističan je za pojedini

materijal. Do određene granice naprezanja Hookeov zakon može se primijeniti
na većinu konstrukcijskih materijala. Za složenija opterećenja tijela različitih
oblika koristi se Hookeov zakon u općem obliku, koji se izražava s više
skalarnih linearnih jednačina.
Hookeov zakon vrijedi samo u određenom području nekog materijala, koje se
naziva elastično područje. Za čelik je elastično područje sve do granice
razvlačenja ili gdje ta granica nije jasno određena, do granice plastičnosti koja je
određena onim naprezanjem pri kojem nastaje trajno produženje od 0,2%
prvobitne dužine šipke ili štapa. Ovo naprezanje nosi oznaku σ0,2.
5. Hookeov dijagram

Dijagram naprezanja niskougljičnih čelika.

Hookeov zakon vrijedi u početnom području od 0 do donje granice razvlačenja.
1. Čvrstoća materijala
2. Granica razvlačenja
3. Lom materijala
4. Područje plastičnih deformacija
5. Područje klonulosti
6. Deformacija

Deformacija (lat. deformatio: izobličenje, nagrđivanje), u fizici, je promjena

oblika tijela (rastezanje, svijanje) pod utjecajem vanjskih ili unutrašnjih sila.
Može biti elastična, kada se nakon prestanka djelovanja sile tijelo vraća u
prvobitni oblik, i plastična deformcija, kada deformisani oblik ostaje i nakon
prestanka djelovanja sile.

Dužinska elastična deformacija (znak ε) fizikalna je veličina koja opisuje

relativnu promjena dužine izduženog elastičnog tijela: ε = ΔL/L0, gdje je ΔL
promjena dužine nakon djelovanja sile, a L0 početna dužina. Može se
opisati Hookeovim zakonom. Mjerna je jedinica dužinske elastične deformacije
je broj jedan.

Volumna elastična deformacija (znak θ) fizikalna je veličina koja opisuje

relativnu promjena volumena elastičnog tijela: θ = ΔV/V0, gdje je ΔV promjena
volumena nakon djelovanja sile, a V0 početni volumen. Mjerna je jedinica
volumne elastične deformacije je broj jedan. 
7. Dopušteno i proračunsko naprezanje

Stvarno neprezanje je ono koje se u konstrukciji pojavljuje u toku rada

konstrukcije, dok je proračunsko naprezanje ono koje se očekuje da će se
pojaviti u konstrukciji na temelju predviđenog opterećenja i proračuna.
Proračunsko naprezanje razlikuje se od stvarnog naprezanja. Za to postoji više
razloga. Često je tome uzrok nedovoljno poznavanje opterećenja koje će
djelovati na konstrukciju. Teško je, računski odrediti sile koje djeluju, na
primjer, na krilo aviona, oplatu broda koji plovi na uzburkanom moru ili
na osovinu pri vožnji na neravnom putu. Drugi je uzrok u izboru načina
proračuna, pri čemu se mnogi detalji zanemaruju. Treći je uzrok ograničena
točnost izraza koji se upotrebljava u nauci o čvrstoći. Osim toga, u konstrukciji
mogu postojati početna, montažna ili toplinska naprezanja koja su najčešće
nepoznata. Zbog toga je proračunsko naprezanje samo procjena stvarnog
naprezanja.

Stvarno naprezanje očito mora biti manje od čvrstoće materijala, inače bi se

konstrukcija slomila. Međutim, vrlo često se ne smije dopustiti pojava ni
najmanje plastične deformacije. Budući da stvarno naprezanje može biti veće od
proračunskog, treba osigurati da najveće proračunsko naprezanje bude manje od
dopuštenog naprezanja σdop, odnosno τdop.
8. Savijanje

Savijanje ili fleksija (engl. bending, flexure) je opterećenje koje djeluje

okomito na uzdužnu osu nosača. Za razliku od osnog opterećenja, pri savijanju
štapa deformiše se uzdužna osa štapa. Deformisana uzdužna osa zove se
elastična linija ili progib. Razlikuje se čisto savijanje i poprečno savijanje. Pri
čistom savijanju sve su komponente unutrašnjih sila jednake nuli,
osim momenta savijanja. Pri poprečnom savijanju osim momenta savijanja
pojavljuje se još i poprečna sila koja uzrokuje smicanje. Čisto savijanje zove se
još i savijanje spregovima, a poprečno savijanje, savijanje silama. Moment
savijanja uzrokuje normalna naprezanja σ koja se zamišljaju razdijeljenima po
presjeku razmjernoj udaljenosti od neutralne ose. Neutralna osa prolazi
kroz težište promatranog presjeka.

Slika 1. Savijanje
9. Historija

Već na početku razvoja civilizacije, kad su se počele graditi

veće zgrade, hramovi, mostovi, brodovi, jednostavni strojevi i naprave, bilo je
potrebno da se sakupe podaci o svojstvima pojedinih konstrukcijskih materijala i
oblika tijela. Bez sumnje su postojala iskustvena pravila o određivanju mjera
pojedinih dijelova konstrukcija, jer bi bez njih bilo nemoguće izgraditi
veličanstvene građevine i spomenike izgrađene još u starom vijeku. Osobito su
se svojim graditeljstvom isticali graditelji Rimskog Carstva. Poznate su
njihove palače, hramovi, arene, bazilike, akvedukti, te katapulti i drugi ratni i
radni strojevi. Nešto o metodama njihova graditeljstva poznato je iz knjige De
architectura libri decem od Marka Poliona Vitruvija. Najveći dio znanja koji su
sakupili stari Grci i Rimljani i drugi narodi izgubljen je u toku ranoga srednjeg
vijeka.

Prve značajne pokuse o ponašanju i čvrstoći materijala obavio je Leonardo da

Vinci na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće. On je ispitivao
čvrstoću žice, greda i stubova. Došao je do ispravnog zaključka da je čvrstoća
grede na dva oslonca razmjerna (proporcionalna) širini i obrnuto razmjerna
rasponu. Nije zabilježeno da li je ispitivao utjecaj visine grede. Galileo Galilei je
prvi pokušao da analitički odredi čvrstoću pojedinih dijelova konstrukcija.
Utvrdio je da čvrstoća geometrijski sličnih tijela opada s porastom dimenzija.
Poznata su njegova razmatranja o savijanju štapa. On je pogrešno pretpostavio
da su sile (naprezanje) pri savijanju jednoliko raspodijeljene po visini presjeka
grede i da se greda pri lomu okreće oko najniže točke oslonca. Uz tu
pretpostavku ravnoteža momenata unutrašnjih i vanjskih sila oko ukliještenog
kraja pravougle (duljine l, širine b i visine h).
10. Zaključak

Zahvaljujući Leonardo da Vinci  koji je vršio jedna od mnogobrojnih ispitivanja

materijala danas imamo građevine iz srednjeg vijeka koje su opstale sve do
danas. U sadašnjosti se vrše mnoga ispitivanja materijala za izradu (zgrada,
mostova, nebodera,hotela, itd.) kako ne bi došlo do pucanja materijala i
urušavanja istih. Materijali koji se koriste kod izrade gore navedenih građevina
koristi se Čelik ili legure nekih materijala ( u današnje vrijeme sve više se
koriste legure).
11. Literatura

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Savijanje

2. Materijal sa vježbi i predavanja

3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Naprezanje

4. https://hr.wikipedia.org/wiki/Deformacija