UNIVERZITET U TUZLI MAINSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
Tema: Predmet:

ISPITIVANJE NA ZATEZANJE
TEHNOLOGIJA PLASTINOSTI I

1. UVOD
Znaaj ispitivanja materijala za razvoj tehnike, te dananja dostignua na polju gradnje automobila, eljeznica, brodova, turbina itd. je veliki. Ispitivanja materijala se ne vre samo radi utvrivanja osobina prilikom proizvodnje ili prijema ve i u svrhu utvrivanja naina upotrebe i odgovornosti, ali i u cilju poboljanja osobna kako bi se dobili materijali za nove proizvode, odnosno nova podruja primjene. Svakodnevni tehniki razvoj prati izvoenje novih i usavravanje postojeih metoda i postupaka ispitivanja, kao i opa tenja za njihovu meunarodnu primjenu. Temeljni zadaci ispitivanja materijala su: - odreivanje pogodnih veliina za karakterizaciju svojstavamaterijala i njihovo kvantitativno izraavanje u obliku upotrebljivih karakteristika; - kontinuirana i iroka automatizirana kontrola promjena svojstava materijala, koje nastaju kod proizvodnje, prerade i obrade materijala s otkrivanjem moguih greaka materijala; - periodina eksploatacije; kontrola stanja materijala nakon odreenog vremena

- istraivanje sluajeva raznih oteenja i uzroka lomova mainskih dijelova u eksploataciji; Ispitivanje materijala se ne vri samo radi utvrivanja svojstava prilikom proizvodnje, ili prijema; ve i vrlo esto radi raznih ekspertiza usvrhu utvrivanja naina upotrebe i odgovornosti koja nastaje usljed necjelishodne upotrebe. U razvojnim centrima veih industrijskih preduzea i naunoistraiva kim institutima ispitivanja se vre u cilju to potpunijegupoznavanja svojstava metala, kao i u cilju poboljanja tih svojstava kako bise dobili materijali za nove proizvode, odnosno nova podruja primjene. Sve vei broj raznovrsnih materijala u primjeni i sve otriji zahtijevi upogledu kvaliteta nametnuli su potrebu da se izvri standardizacija i propiu osnovna svojstva raznih vrsta materijala, a samim tim i standardizacija postupaka ispitivanja. Podjela ispitivanja materijala se vri na osnovu svojstava materijala, pa tako imamo sljedee vrste ispitivanja materijala: - mehanika ispitivanja - tehnoloka ispitivanja
2

- ispitivanja bez razaranja - metalografska ispitivanja - hemijska ispitivanja - fizika ispitivanja

2. ISPITIVANJE ZATEZANJEM
Ispitivanje zatezanjem je najznaajniji nain ispitivanja materijala u cilju odreivanja mehanikih svojstava materijala, kao to su svojstva vrstoe: napon teenja Rc i zatezna vrstoa Rm. Istovremeno sa ispitivanjem svojstava vrstoe moemo dobiti i podatke o mogunosti deformisanja materijala: izduenje A i suenje Z. Ispitivanje zatezanjem izvodi se na maini za ispitivanje zatezanja koja treba da obezbjedi ravnomjerno prenoenje sile na epruvetu uglavljenu u eljusti maine. Epruveta se u podunom pravcu izlae zateznim silama do prekida, pri emu se na ureaju za registrovanje optereenja prati tok promjene sile.

Slika 1. Kidalica Zwick Z400E 400 kN

Za ispitivanje zatezanjem potrebno je izraditi epruvete. Epruvete mogu biti razliitih dimenzija i razliitih poprenih presjeka: krunog, pravougaonog i kvadratnog presjeka. Krajevi epruvete su veeg presjeka i slue za vezu sa mainom za ispitivanje kidalicom. Ispitivanje zatezanjem ponekad se izvodi na gotovim elementima i dijelovima konstrukcija, koji su pri eksploataciji
3

izloeni zateznim naprezanjima, da bi im se ustanovila nosivost, odnosno sila potrebna da izazove prekid.

Slika 2. Oblik i mjere epruvete za ispitivanje zatezanjem

Po pravilu, naroito za tanija ispitivanja, od materijala ili elementa koji se ispituje, izrauju se epruvete cilindrinog ili prizmatinog oblika. Srednji dio epruvete ima manju povrinu poprenog presjeka od krajeva kako bi se osiguralo da prekid nastane u srednjem mjernom dijelu. Kod epruveta, ija je mjerna duina u odnosu na povrinu poprenog presjeka dovoljno velika i kod kojih je prelaz od srednjeg dijela ka krajevima postepen, moe se smatrati da su poduni normalni naponi, po presjeku srednjeg dijela epruvete, ravnomjerno podijeljeni, to omoguava jednostavno i oigledno tumaenje rezultata ispitivanja. Idealan sluaj homogenog naprezanja, sa istim normalnim naponima, nastaje samo u ravnima presjeka upravnim na osu epruvete. U svim drugim ravnima, pored normalnih, nastaju i smiui naponi. Najveu vrijednost smiui naponi imaju u ravnima koje su za 45 0 nagnute prema osi epruvete. Ispitivanje zatezanjem, u poreenju sa ostalim statikim postupcima ispitivanja vrstoe, prua najpotpuniju sliku o mehanikim svojstvima metala pa se stoga najee primjenjuje. Ono se moe izvoditi dok se potpuno ne iscrpi sposobnost deformisanja metala, pa se time mogu dobiti brojni podaci o svojstvima otpornosti a istovremeno i karakteristini podaci za mogunost deformisanja materijala.

2.1 - dijagram napon jedinino izduenje Ponaanje materijala pri ispitivanju zatezanjem moe se pratiti na dijagramu kidanja. Dijagram kidanja crta maina za vrijeme ispitivanja. Na ordinati registruje se sila F (N) a na apcisnoj osi trenutno l (mm) u odgovarajuoj razmjeri. Da bi se otklonio uticaj dimenzija probnog uzorka, konstruie se, na osnovu dijagrama kidanja, dijagram napon jedinino izduenje .
4

Slika 3. Hookov dijagram

Pri porastu sile, epruveta se deformie izduuje, proporcionalno porastu sile, to znai da izmeu sile i izduenja postoji linearna zavisnost (Hukov zakon). Granini napon do kojeg je izduenje proporcionalno naponu naziva se granicom proporcionalnosti (taka P na dijagramu). Ako se u podruju pravolinijskog porasta napona epruveta rastereti, nastala mala izduenja nestaju, a epruveta se vraa u svoju prvobitnu duinu i oblik. Materijal se ponaa potpuno elastino. Napon koji ne prelazi vrijednost granice proporcionalnosti, praktino izaziva samo elastine deformacije pa se prema tome moe poistovjetiti sa granicom elastinosti. Granica elastinosti odreuje se kao napon pri kojem ostajnu trajne deformacije od 0,05% od poetne duine epruvete. Na dijagramu napon jedinino izduenje, do take proprocionalnosti napon je proporcionalan deformaciji (prava) linija. Tangens ugla , izmeu prave (OP) i apcisne ose, definie vrijednost modula elastinosti E. U fizikom smislu, modul elastinosti predstavlja otpornost materijala prema deformaciji, tj. pomjeranje atoma iz njihovog ravnotenog poloaja u reetki i odreen je silama meuatomskih veza. Pri daljem porastu sile prestaje linearna zavisnost, te za jednake prirataje sile izduenja su vea. Napon pri kojem izduenje poinje bre da raste naziva se granicom teenja. Granica teenja je odreena naponom koji ostavlja trajnu plastinu deformaciju od 0,2% poetne duine probnog uzorka. Daljim poveavanjem napona, preko granice teenja, dolazi do veih plastinih
5

deformacija, popreni presjek se stalno i ravnomjerno smanjuje po cijeloj mjernoj duini epruvete. Ako bismo epruvetu rasteretili od napona koji je neto vei od napona teenja, kriva na dijagramu napon jedinino izduenje, vraa se i to paralelno sa krivom pri porastu napona ostavljajui trajnu deformaciju. Daljim poveanjem sile, napon raste i dostie maksimum, pa zatim opada sve dok se epruveta ne prekine. Maksimalna vrijednost napona naziva se zatezna vrstoa Rm.

2.2. POKAZATELJI VRSTOE I PLASTINOSTI PRI ISPITIVANJU ZATEZANJEM 2.2.1. Zatezna vrstoa Rm Statika vrstoa pri ispitivanju zatezanjem naziva se zatezna vrstoa. Ona predstavlja izraunati napon koji proizvodi maksimalna sila zatezanja FM na jedinicu povrine prvobitnog presjeka epruvete:

Brzina porasta sile mora da bude takva, da specifino optereenje zatezanjem u materijalu ne prelazi 10 Mpa u jednoj sekundi, u podruju do granice razvlaenja.

Slika 4. Poloaj zatezne vrstoe

2.2.2. Granica razvlaenja - Rv Granina sila pri kojoj za male promjene vrijednosti sile nastaju osjetno vee promjene duine nego do tada naziva se sila na granici razvlaenja F v. Pod granicom razvlaenja podrazumjeva se izraunati napon koji proizvodi sila F v na jedinicu povrine prvobitnog presjeka epruvete:
6

Ako pri granici razvlaenja nastane osjetan pad sile razlikuju se gornja i donja granica razvlaenja. Gornja granica razvlaenja odgovara naponu pri kojem nastaje prvi prevoj krive napon jedinino izduenje a donja granica razvlaenja onom naponu, koji se poslije dostizanja gornje granice razvlaenja, ustali za vrijeme primjetnog izduivanja.

Slika 5. Poloaj granice razvlaenja

2.2.3. Tehnika granica razvlaenja Ako granica razvlaenja pri ispitivanju zatezanjem nije otro istaknuta, umjesto nje odreuje se granica 0,2% (R 0,2) tj. napon pri kojem trajno izduenje iznosi 0,2% prvobitne mjerne duine.

2.2.4 Granica elastinosti RE Granica elastinosti nekog materijala je granini napon od kojeg ne nastaju nikakve trajne deformacije. S obzirom na tekoe sa kojima je vezano precizno odreivanje ovog graninog napona. Jo odavno je usvojeno da se kao praktina vrijednost granice elastinosti uzima napon koji izaziva pouzdano mjerljivu malu vrijednost trajnog izduenja. Ove vrijednosti se kreu izmeu 0,001% i 0,05% mjerne duine.

2.2.5. Granica proporcionalnosti - Rp

7

Najvei napon pri kome jo postoji proporcionalnost izmeu napona i jedininog izduenja naziva se granica proporcionalnosti. Kriva napon jedinino izduenje do granice proporcionalnosti bit e prava linija. Pri porastu napona iznad ove granine vrijednosti, proporcionalnost izmeu napona i jedininog izduenja prestaje: izduenje, u odnosu na napon, poinje da raste bre. Poto je ovaj prelaz sasvim postepen, odstupanja od proporcionalnosti ostaju najprije u granicama tanosti mjerenja napona i deformacija tako da precizno odreivanje granice proporcionalnsoti nije mogue ni pri upotrebi tanosti mjerenja.

3. DEFORMACIJE
U toku procesa obrade deformisanjem dolazi do trajne promjene oblika i dimenzija poetnog komada tj. pripremka. Veliina deformacije je kvantitativni pokazatelj ovih promjena na bazi kojih se direktno ili indirektno odreuju i svi ostlali parametri procesa kao to su napon na granici teenja deformaciona sila, deformacioni rad, i tako dalje. U praksi se koristi vei broj postupaka za izraunavanje deformacija. U okviru vjebi potrebno je: 1. Prije istezivanja epruvete izmjeriti poetne dimenzije: a) Ukupna duina ispitivanja lo b) irina epruvete bo c) Debljina epruvete So d) Duinu pojedinih podioka

2. Izvriti kidanje epruvete uz istovremeno snimanje (-) dijagram. 3. Poslije stezanja izmjeriti promjene dimenzija: a) mjernu duinu kidanja L1 b) duinu,debljinu,irinu podioka (l,b,s) 4. Na onsovu rezultata mjerenja potrebno je izraunati: a) ukupnu apsolutnu i relativno izduenje epruvete (L, l) b) relativno izduenje podioka (1 2 3 ...10) c) logaritamsku deformaciju podioka po duini, irini i debljini (l b s)
8

5. Promjena logaritamske deformacije Li te odrediti broj ravnomjerno deformisanih podioka epruvete lijevo i desno od mjesta lokalizacije (mjesta pukotine). 6. Izraunati maksimalno ravnomjerno izduenje (Lm). Izraunati najveu ravnomjernu logaritamsku deformaciju (lM bM sM). 7. Na osnovu izmjerenih vrijednosti dvije dimenzije odrediti raunsku debljinu lima (Sra). Te je uporediti sa izmjerenim vrijednostima. 8. Rezultati mjerenja i izraunavanje zbirno prikazati u tabeli.

4. KRIVA TEENJA I PARAMETRI PLASTINOSTI

Pri projektovanju procesa obrade plastinim deformacijama bitna osobina je poznbavanje odraenih karakteristika obraivanog materijala, meu koje spadaju napon teenja (specifini deformacioni otpor). Granina deformabilnost i ostali parametri plastinosti, da bi se odredio napon na granici teenja a na osnovu njega i ostali parametri plastinosti neophodno je pozbavati odgovarajuu krivu teenja. Ova kriva teenja iskljuivo se odreuje ekspirementalnim ispitivanjima. Uzimajui u obzir iz prvog djela labaratorijskih ispitivanja potrebno je odrediti parametre plastinosti: 1. Odrediti: a) Odnos napona na granici razvalaenja i jaine materijala (a) b) Kontrakciju predmeta na mjestu prekida () c) eksponent krive deformacionong ojaavanja (n) d) koeficijent normalne anizotropije (r) Na osnovu dobijenih rezultata dati ocjenu plastinosti materijala.

2. Na snimljenom dijagramu istezanja (-) ucrtati krivu napona teenja (k) za podruje ravnomjerne deformacije.

3. Na osnovu ekspirementalnog odreene krive teenja nacrtati istu krivu zanemarujui elastine deformacije (dijagram k-).

4. Za poznati analitiki oblik krive teenja K=C *n . Odrediti konstantu c i eksponent n na osnovu podataka kidanja epruvetate nacrtati krivu u irem dijapazonu informacija.
9

5. Odrediti efektivnu deformaciju e i efektivni napon e za sluaj maksimalnog ravnomjernog optereenja

4. LABORATORIJSKA VJEBA
Ispitivanje elika .0545 poetnih dimenzija: Lo x bo x so =40 x 9,5 x 2,5 (mm) 1. Dimenzije podioka L01=4 mm L02= 4 mm L03= 4 mm L04= 4 mm L05= 4 mm 2. Dijagram L06=4 mm L07=4 mm L08=4 mm L09=4 mm L010=4 mm

Slika 6. - dijagram

3. Dimenzije nakon istezanja a) L01=65,43 mm b) L1=6,31 mm L6=4,50 mm

10

L2=6,33 mm L3= 4,88 mm L4=4,79 mm L5=4,58 mm b1=8,54 mm b2=6,89 mm b3=8,55 mm b4=8,71 mm b5=8,72 mm s1=2,32 mm s2=1,88 mm s3=2,39 mm s4=2,39 mm s5=2,43 mm

L7=4,45 mm L8=4,24 mm L9=4,29 mm L1o=4,30 mm b6=8,74 mm b7=8,84 mm b8=8,89 mm b9=8,92 mm b10=8,95 mm s6=2,44 mm s7=2,46 mm s8=2,48 mm s9=2,49 mm s10=2,50 mm

4. Odrediti: a) Ukupno apsolutno i relativno izduenje epruvete

b) Relativno izduenje podioka

11

c) Logaritamska deformacija podioka po duini, irini i debljini

12

13

5. Promjena logaritamske deformacije Li te odrediti broj ravnomjerno deformisanih podioka epruvete lijevo i desno od mjesta lokalizacije.

Slika 7. Promjena logaritamske deformacije Li

Ravnomjerno deformisani podioci k=8.

6. Izraunati najvee ravnomjerno relativno izduenje LM , najveu ravnomjernu logaritamsku deformaciju LM, SM, BM
14

7. Na osnovu izmjerenih vrijednosti dvije dimenzije odrediti raunsku debljinu lima Sra te ih uporediti sa izmjerenim vrijednostima.

Razlika izmeu stvarno izmjerenih veliina (iz take 3) i raunsko dobijenih veliina (taka 7) rauna se kao:

15

8. Rezultati mjerenja i izraunavanja; zbirno pokazivanje u tabeli

Sra (mm) S1 (mm)

2,32 2,32

1,88 1,88

2,39 2,39

2,39 2,39

2,43 2,43

2,44 2,44

2,46 2,46

2,48 2,48

2,49 2,49

2,50 2,50

16

Slika 8. Poreenje raunskih i izmjerenih vrijednosti debljine lima

5. KRIVA TEENJA I PARAMETRI PLASTINOSTI 5.1. Odnos napona na granici razvalaenja i jaine materijala: a)

b) Kontrakcija presjeka na mjestu prekida:

c) Eksponent krive deformacionog ojaanja: 0,117 d) Koeficijent normalne anizotropije

Komentar: Vrijednosti dobivenih parametara (a,n,r) ukazuje da ispitivani materijal posjeduje dobru plastinost te se kao takav moe uspjeno obraivati skoro svim metodama tehnologije plastinosti. 5. 2. Kriva napona teenja (k-)

II

II
17

>>

Dobije se da je:

406 472,60 517,27

18

551,35 587,05 613,67

Slika 9. Kriva napona teenja

5.3 Dijakram k- Kako prikazana kriva prekriva malu oblast logaritamske deformacija ( od 0 do 0,126) potrebno je datu krivu produiti, tj. definisati je u veem intervalu stepena deformacije. Ekstrapolaciju krive potrebno je izraunati preko poznate analitike funkcije: k=Cn. Konstanta c se odreuje iz uslova da analitika kriva mora prolaziti kroz taku sa koordinatama (M, km) pa iz toga vai:

Iz toga slijedi:

Iz toga se dobije oblik (matematski model) stvarnog deformacionog otpora u obliku jednaine:

k (MPa)

0 0

0,01 459,7 5

0,025 511,7 8

0,05 555

0,1 601,9
19

0,2 652,7 5

0,3 684,4 6

0,5 726,6

0,7 755,8

Slika 10. Dijagram k-

5.4 Odreivanje efektivne deformacije i efektivnog napona Efektivni napon:

S obzirom da je upitanju jednoosno zatezanje imamo da je:

Efektivna deformacija:

0,1675

20