MATERIJALI DRUGA PARCIJALA

1.Ispitivanje udarom prema standardu BAS EN 10024

2.Ispitivanje savijanjem

Ispitivanje savijanjem je postupak koji se često primjenjuje za utvrđivanje ponašanja

materijala prilikom savijanja pri uslovima kakvim će materijal, odnosno njihovi proizvodi, biti
izloženi u eksploataciji. Ovim postupkom se, uglavnom, ispituju čelični limovi, ali i proizvodi
od legura bakra i aluminijuma.

Prema standardu JUS C.A4.005 (i normi HRN C.A4.005) koji se odnosi na ispitivanje čelika
savijanjem, ispitivanje se vrši tako što se epruveta kružnog ili češće poligonalnog poprečnog
presjeka postavlja na dva paralelna oslonca i u sredini savija pomoću valjka (slika 1.).
Savijanje se vrši dotle dok oba kraka epruvete ne dostignu propisani ugao. Pri savijanju do
180° krakovi epruvete mogu, u zavisnosti od zahtjeva u standardu za posmatrani proizvod,
naleći jedan na drugi ili biti paralelni na propisanom odstojanju; radi kontrole odstojanja
često se koristi umetak odgovarajuće debljine​.

3.Ispitivanje tvdroće po Brinellu,Vikersu ,Rokvelu

: mjeri se na ravnom uzorku utiskivanjem čelične kuglice ili kuglice od tvrdog

Po Brinelu​
metala prečnika D = 10, 5, 2.5​mm.

Zavisno od utiskivača oznaka za tvrdoću po Brinelu može biti:

⚫ HBS​– tvrdoća kada se koristi utiskivač čelična kuglica

⚫ HBW​- tvrdoća kada se koristi utiskivač od tvrdog metala.

Primjer oznake: 600 HBW 1/30/20 – Brinellova tvrdoća od 600 je određena sa kuglicom od
tvrdog metala prečnika 1 mm, silom od 294,2 N za vrijeme od 20 s (ispitna sila se množi
sa 9,81, tj. 30 ⋅ 9,81=294,2).

Vikersova tvrdoća (HV):​mjeri se pomoću dijamantske piramide sa uglom pri vrhu od 136º
koja se utiskuje pod opterećenjem u materijal​.

Metoda po Vikersu naročito je pogodna za kontrolu tvrdoće veoma tvrdih površina kao što
su ​
kaljene, cementirane, nitrirane ili difuziono metalizirane​. Pored toga mogu se meriti
tvrdoće tankih predmeta ako se primene mala opterećenja kojima se djeluje na
utiskivač. Utiskivač je izrađen od dijamanta u obliku pravilne četvorostrane piramide sa
uglom pri vrhu 136°±0.5°. Stranice utiskivača moraju biti podjednako nagnute prema osi,
tako da linija veze izmedju suprotnih stranica ne bude duža od 0.002 mm
Tvrdoća HV bliska je tvrdoći HB u granicama 250-600; izvan ovog intervala tvrdoće se znatno
razlikuju, te za prevođenje jedne u drugu služe uporedne tablice.

Primjer,​130 HV 10/30 označava tvrdoću po Vickersu od 130 HV za čije je određivanje

primijenjena sila od 10⋅9,81=98,1 N u trajanju od 30 s.

Rokvelova tvrdoća (HRC, HRB)

mjeri se direktnim očitavanjem na skali aparata. Utiskivač kod metode HRC je dijamantska
kupa sa uglom od 120º. Druga skala HRB upotrebljava se za mjerenje tvrdoće relativno
mekših materijala (HB < 400). Kao utiskivač koristi se čelična kuglica prečnika 1/16
inča.Mjerenje tvrdoće po Rokvelu je veoma brzo, a otisak je gotovo nevidljiv.Utiskivač je:
Dijamantski konus, HRC, - koristi se za srednje, velike i izuzetno velike tvrdoće.Čelična
kuglica, HRB, - koristi se za ispitivanje mekih i vrlo mekih materijala

Postupci po Brinellu i Vickersu daju tačnije vrijednosti tvrdoće, međutim i ispitivanje po

Rockwellu, zahvaljujući svojoj jednostavnosti, odnosno mogućnosti brzog mjerenja, ima
široku primjenu u praksi, naročito za pogonska ispitivanja

4.Dinamičke metode ispitivanja tvrdoće

Ovdje spadaju metode ispitivanja tvrdoće udarom i padom , Skleroskopska tvrdoća(po Šoru)
i ispitivanje tvrdoće dinamičkim dejstvom sile.

Ispitivanje tvrdoće udarom​izvodi se pomoću aparata sa oprugom (postupci po

Baumann-Steinrücku, Wilku i dr.). Dejstvom prethodno zategnute opruge čelična kuglica
(prečnika 5 ili 10 mm) udara određenom silom na površinu ispitivanog komada. Pomoću
baždarenih vrijednosti aparata i izmjerenih prečnika otisaka iznalaze se odgovarajuće
vrijednosti tvrdoće po Brinellu.

Skleroskopska tvrdoća​-određuje se ​prema visini elastičnog odskoka ​malog tega koji slobodno
pada sa određene visine. Posle mjerenja ne ostaju nikakvi tragovi, koji bi mogli djelovati kao
inicijalne pukotine kod dinamički opterećenih dijelova.

ispitivanju tvrdoće statičkim dejstvom sile​utiskivač je izložen dejstvu sile za neko

Pri ​
određeno vrijeme, a kod ispitivanja tvrdoće dinamičkim dejstvom sile kuglica ili valjčić
udaraju sa izvjesnom kinetičkom energijom na ispitivani komad. Uređaji za ispitivanje
tvrdoće dinamičkim dejstvom sile jednostavniji su i jeftiniji od aparata za statičke postupke.
Kao lako pokretljivi uređaji, podesni su, prije svega za određivanje tvrdoće velikih komada i
uopšte materijala na skladištima.Kao osnova za određivanje tvrdoće služi ili nastali otisak
(kao kod ​ ispitivanja tvrdoće padom ili udarom​), ili visina odskoka (kao kod postupka
ispitivanja tvrdoće elastičnim odskakanjem)​.

5.Dinamičko ispitivanje materijala-prikažite grafički šta su to naizmjenična naprezanja

6.Dinamičko ispitivanje materijala-Velerova kriva

Krivulja koja prikazuje zavisnost broja izdržanih ciklusa od primijenjenog naprezanja pri
ispitivanju naziva se Wöhler-ova ili S-N krivulja (Stress-Number curve).

Wöhlerova krivulja (ili dijagram) konstruiše se za jedan od odabranih tipova promjenljivog

naprezanja na temelju podataka o izvršenom ispitivanju.Za svaki nivo naprezanja kod
ispitivanja zamaranjem potrebno je 6 do 10 epruveta, a za kompletni Wöhlerov pokus treba
koristiti najmanje pet nivoa naprezanja. Sve epruvete korištene za jedan Wöhlerov pokus ili
za jednu seriju ispitivanja zamaranjem moraju biti fino obrađene (brušene ili čak polirane)
jer i najmanje oštećenje površine može biti inicijalno mjesto budućeg loma, moraju biti
identične u pogledu materijala, oblika i dimenzija. Broj epruveta potreban za ispitivanje
zamaranjem može biti vrlo različit u zavisnosti od podataka koji se traži. Tako za statistička
ispitivanja treba znatno veći broj epruveta nego za ispitivanja skupih konstrukcijskih dijelova.
Za jedno ispitivanje s običnim epruvetama treba najmanje 10 epruveta​*​. Oblik i dimenzije
epruveta za normalna ispitivanja zamaranjem propisani su u odgovarajućim standardima u
zavisnosti od načina i cilja ispitivanja (JUS C.A4.035 i HRN C.A4.035)​.​Kod materijala s
nepoznatim svojstvima uzima se 12 do 16 epruveta za jedno ispitivanje, a 8 epruveta kod
poznatih svojstava.
7.Nacrtajte Velerovu krivu i napišite definicije karakterističnih veličinapri dinamičkom
ispitivanju​(odg na proslom pitanju)

8.Dinamičko ispitivanje materijala-Smitov dijagram

Vrijednosti naprezanja iz Wöhlerovog dijagrama zamaranja vrijede samo za jednu vrijednost

srednjeg ili donjeg naprezanja, koje su konstantne za cijeli opit. Mašinski dijelovi su u
uslovima upotrebe izloženi različitim vrstama promjenljivih opterećenja
(naizmjeničnih-kombinacije zatezanje-pritisak ili istosmjernih-zatezanje ili pritisak.Za
pregledno prikazivanje dinamičke izdržljivosti materijala u zavisnosti od srednjeg naprezanja,
gornjeg ili donjeg naprezanja ili amplitude, koriste se Smithovi dijagrami. Smithov dijagram
daje zavisnost gornjeg i donjeg naprezanja od srednjeg naprezanja. Za njegovo konstruisanje
treba prethodno izvršiti seriju Wöhlerovih pokusa zamaranjem za različite vrijednosti
srednjeg naprezanja. Radi lakše konstrukcije i analize Smithovog dijagrama povlači se iz
koordinatnog početka pravac pod uglom α=45​o​. Spajanjem tačaka 1, 2, 3 i 4 dobije se ​linija
gornjeg graničnog naprezanja​LGGN, a spajanje tačaka 1’, 2’, 3’ i 4’ daje ​liniju donjeg
graničnog naprezanja​LDGN. Ove linije ograničavaju područje promjenljivih naprezanja koje
materijal može izdržavati bez lomova, tj. to je područje sigurnosti (šrafirano). Područje
sigurnosti zatvara s gornje strane povučena horizontala iz tačke 5 – vrijednosti napona
tečenja do presjecišta s LGGN jer se materijal ne smije u praksi opteretiti više od R​eH​. U
praksi se koriste pored Smithovih dijagrama za zatezanje-pritisak (crte 1-1’, 2-2’ su slučajevi
naizmjeničnih naprezanja, a crte 3-3’ i 4-4’ su slučajevi istosmjernih zateznih naprezanja) i
Smithovi dijagrami za savijanje (koji daju najveća područja sigurnosti), te Smithovi dijagrami
za uvijanje (koji daju najmanja područja sigurnosti). Vrijednost zatezne čvrstoće materijala
(tačka 6) predstavlja teoretski završetak Smithovog dijagrama, te područje predstavljeno
isprekidanom linijom ne garantuje više sigurnost od loma.

9.Tehnoloska ispitivanja

Tehnološka ispitivanja predstavljaju najstariji način ispitivanja metala. Ona imaju za cilj da se
ustanovi prednost materijala za različite uslove primjene. Postupci ispitivanja su jednostavni,
ne zahtijevaju složene uređaje i aparature ni skupu pripremu uzoraka. Vremenom su ova
ispitivanja usavršena tako da danas za većinu postupaka postoje propisi i standardi koji
tačno definišu uslove ispitivanja, kao i uslove koje pojedini standardizovani proizvodi treba
da ispune. Uslovi ispitivanja se tako podešavaju da što je moguće više odgovaraju uslovima
primjene. Uzorci za ispitivanje moraju biti u stanju u kakvom će biti primijenjeni.Ovakvim
ispitivanjima podvrgavaju se limovi, žice, cijevi i drugi metalurški proizvodi s ciljem da im se
ustanovi sposobnost za deformisanje.​​Najčešće primjenjivana tehnološka ispitivanju su:
ispitivanje limova savijanjem i izvlačenjem, ispitivanje žice previjanjem, uvijanjem i
namotavanjem, ispitivanje cijevi gnječenjem, proširivanjem, posuvraćivanjem, sabijanjem
itd.

10.Defektoskopska ispitivanja-ultrazvučna kontrola materijala

11.Defektoskopska ispitivanja –magnetna ispitivanja

12. Najvažniji evropski standardi za označavanje čelika

Najvažniji evropski standardi za označavanje čelika su:

-EN 10020:2000-Definiranje i klasificiranje vrsta čelika

-EN 10027-1:1991-Sistemi označavanja za čelike-1.dio- Glavni simboli i oznake

-EN 10027-2:1991-Sistemi označavanja za čelike-2.dio-Brojčane oznake
-CR 10260:1998-Sistemi označavanja čelika-Dodatne oznake (CEN izvještaj)
-EN 10079:1992-Definicije čeličnih proizvoda
-Committėe Draft ISO/DTS 4949:2002-Nizovi čelika pomoću slovnih simbola.

13.Definicija čelika prema standardu BAS EN 10020:2000 IDT

Prema definiciji međunarodnog standarda ISO 4948/1, usaglašenoj i sa standardima
Euronorm 1 i 20, kao i BAS EN 10020, važi definicija : "Čelik je materijal koji sadrži željeza
više nego bilo kojeg drugog pojedinačnog elementa, sa sadržajem ugljenika, općenito,
manjim od 2 % i uz sadržaj drugih elemenata. Jedan broj čelika sa kromom može da sadrži
više od 2 % ugljenika, mada je 2 % uobičajena granica razdvajanja između čelika i livenog
gvožđa."

14.Definiranje i klasificiranje vrsta čelika (podjela vrsta celika) prema standardu BAS EN
10010:2000 IDT
Neke dosadašnje uobičajene podjele čelika su na:
· konstrukcione (ugljik je obično u granicama 0,05 % do 0,8 %)

· alatne (ugljik se kreće obično od 0,80 % do 1,35 %).

Unutar ove dvije velike grupe date su i podjele s obzirom na udio legirajućih elemenata i to
na:

· ugljične ili nelegirane čelike (nemaju druge legirajuće elemente u količinama koje bitno
utječu na osobine),

· niskolegirane (sa dodatkom do 5 % legirajućih elemenata) i

· visokolegirane (sa dodatkom više od 5 % legirajućih elemenata pojedinačno, ili ukupno)

15. Označavanje čelika prema BAS EN 10027-1, BAS EN 10027-2 i CR 10026 – šta znače
oznake: npr. L 360 NB; P 265 NB; E 295; S 355 JR G2

a) L 360 NB-: L- čelici za cjevovode , 360 – minimalni napon tečenja (Re)(N/mm2) za

područje najmanje debljine , N- normalizovano ,valjano , B- plinska boca .
b) P 265 NB- P-čelici za posude pod pritiskom , ¸256 –min. Napon tečenja Re (N/mm2) za
područje najmanje debljine , N- normalizovano ,valjano , B-plinske boce
c) E 295-: E-čelici za mašinogradnju , 295 – min. Napon tečenja Re(N/mm2) za područje
najmanje debljine ,
d)S 355 JR G2- S-konstrukcioni čelik, 355- minimalni napon tečenja za područje najmanje
debljine ; JR-udarna energija u džulima (J) na temperaturi ispitivanja 20 stepeni;
G2-umiren(fizička osobina)

16. Prevedite oznake čelika prema JUS-u u oznake prema BAS EN 10027-1 i 2:npr.Č.0361;
Č.0362; Č.0363

17. Pojam i osnovne osobine usmjerene i monokristalne strukture

18. Aluminijum i legure aluminijuma (sistemi legiranja Al)

-Aluminijum, spada u lahke, lahko topljive, obojene metale. U periodnom sistemu elemenata
smješten je u trećoj grupi (3.) sa atomskim brojem 12. Gustoća mu je 2,7 g/cm3 , a
temperatura topljenja 660 C. Aluminijum ulazi prilično u ferit i jedva nešto u austenit. U
čeliku ne ulazi u karbide niti ih tvori. Alfa-gen je, podiže granice A1, A3, Acm . Povećava
otpornost prema vatri (Al2O3 obavija kristalite). S niklom i kobaltom znatno povećava
magnetnu koercitivnu silu pa se dodaje za trajne magnete.S kromom zajedno povećava
električnu otpornost. Legira se u količinama od 0,6 do13%. ​Aluminij kao i njegove legure,
imaju veliku zastupljenost u mašinstvu. Ovo je materijal koji je načinio revoluciju u
metalurgiji, ali i u drugim oblastima. Osobine tehnički čistog aluminijuma zavise od njegove
čistoće. Najčešće primjese prisutne u teh aluminijumu su Ti,V,Cr i MN, čiji ukupni sadržaj ne
smije da bude veći od 0,03%, a osim njih prisutni su u tragovima još i Si,Fe,Ca,Co,Cu i
Zn.Legure aluminija su A-Si; Al-Cu,Al-Mg-Al-Mn,Al-Fe

19. Nikal i superlegure na bazi nikla

Nikal, spada u teške, teško topljive, crne metale. U periodnom sistemu elemenata nalazi se
u četvrtoj (4.) grupi sa rednim brojem 28. Gustoća mu je 8,9 g/cm3 , temperature topljenja
14550 C.

-Nikal očvršćuje feritnu fazu, povećavajući joj ujedno žilavost pri normalnim I pri sniženim
temperaturama. Još u većoj, gotovo neograničenoj mjeri, ulazi u austenitnu strukturu.
-U karbide ne ulazi niti ih stvara.
-Gama-genog je karaktera, obarajući A1 i A3. Omogućava postojanje austenite na sobnoj
temperature.
- Povećava histerezu, prokaljivost, žilavost(koja onda postoji i pri negativnim (niskim)
temperaturama te električnu otpornost.
-Feromagnetičan je, upotrebljava se za trajne magnete. Smanjuje toplotnu dilataciju. Uz
visoke sadržaje daje određene dilatacijske osobine.
Legira se u količinama od 0,3 do 30%

Nikal je​srebrnasto-bijel, sjajan, tvrd, plastičan, žilav i teško taljiv metal.Zbog velike
otpornosti na koroziju nikal se upotrebljava za izradu opreme za prehrambenu i kemijsku
industriju, konstrukcijskih dijelova u brodogradnji, metalnog kovanog novca, posuda te za
prekrivanje površina mnogih metala elektrolitičkim niklovanjem​Superlegure
su​višekomponentni sastavi na osnovi nikla i kobalta s visokim udjelom kroma i manjim
udjelima molibdena i volfrana te titana i aluminija.Glavna faza kod superlegura na bazi nikal
je garam prim faza Ni3(Ti,Al).. temperatura legura se održava iznad likvidusa. Superlegure
moraju da zadovoljavaju osobine na visokim temperaturama i abrazije i u korozivinim
sredinama. Dodavanjem Ti i Al poboljšava se superlegura i stvaraju se 2 faze gama prim i
gama faza.
20.Kako se mogu svrstati hemijski elementi koji se javljaju u čeliku?

Hemijski elementi koji se javljaju u čeliku mogu se svrstati u prateće, skrivene, slučajne i
-​
legirajuće,

21.U kojim oblicima se javljaju legirajući elementi u čeliku?

-Mogu biti slučajni i namjerni

22.Uticaj ugljika i pratecih elemenata na osobine celika

23.α-geni elementi u čeliku

Alfa-geni (​α-geni) elementi sužavaju austenitno područje. Iznad određenog sastava , ni pri
-​
kojoj temperaturi se više ne pojavljuje austenit, već se na svim temperaturama javlja samo
α-struktura – ferit. Takvi čelici se nazivaju "feritnim čelicima". Značajne osobine feritnih
čelika su: ne mogu se kaliti; naginju gruboj kristalizaciji; istezljivost u hladnom stanju im je
manja nego kod austenitnih čelika pa zato pri hladnom gnječenju I manje otvrdnu; otporni
su prema koroziji.

24.gama-geni elementi u čeliku

-Djelovanjem γ-genih elemenata austenitno područje se proširuje i postiže temperature

okoline pri određenom sadržaju elementa, dodanog za legiranje. Legure sa sadržajem
legirajućeg elementa većim od x imaju, dakle, austenitnu strukturu postojanu i pri sobnoj
temperaturi. Takvi čelici se nazivaju "austenitni čelici". Značajne osobine austenitnih čelika
su: nisu magnetični, ne mogu se kaliti, čvrstoća i tvrdoća su im relativno male, ali ti čelici pri
većim deformacijama u hladnom neobično otvrdnu i postaju vrlo otporni prema habanju;
otporni su prema koroziji.

25. Opišite osnovne mikrokonstituente u čeliku na sobnoj temperaturi (prema dijagramu

Fe-Fe3C)

26. Nacrtajte krivu hlađenja čelika sa 0,8% C

27. Objasnite djelovanje pojave sekundarnog cementita u strukturi na mehaničke osobine

čelika
28. Sastavni dijelovi standarda EN 10025:2005

EN 10025 Toplovaljani proizvod od nelegiranih konstrukcionih čelika :

Tehnički zahtjevi za isporuku
EN 10025-1 Toplovaljani proizvod od konstrukcionih čelika – Dio 1: tehnički
uslovi isporuke
EN 10025-2 Toplovaljani proizvod od konstrukcionih čelika Dio 2: tehnički
uslovi isporuke za nelegirane konstrukcione čelike
EN 10025-3 Toplovaljani proizvod od konstrukcionih čelika Dio 3- tehnički
uslovi isporuke za naormalizovane/normalizovano valjane zavarljive
finozrne konstrukcione čelike
EN 10025-4 Toplovaljani proizvod od konstrukcionih čelika - Dio 4- tehnički
uslovi isporuke za termomehanički valjane zavarljive finozrne
konstrukcione čelike
EN 10025-5 Toplovaljani proizvod od konstrukcionih čelika – Dio 5 – tehnički
uslovi isporuke za kontrukcione čelike sa poboljšanom otpornošću na
atmosfersku koroziju.
EN 10025-6 Toplovaljani proizvod od konstrukcionih čelika- Dio 6- tehnički
uslovi isporuke za pljosnate proizvode od konstrukcionih čelika visokih
granica tečenja u poboljšanom stanju.

29. Konstrukcioni čelici

Konstrukcioni čelici ili opšti konstrukcinoni čelici su nelegirani i niskolegirani čelici čije su
osnovne karakteristike zatezna čvrstoća i napon tečenja na sobnoj temperaturi. Veći dio
ovih čelika upotrebljava se u termički neobrađenom stanju, dok se manji dio isporučuje u
normalizovanim ili u valjanom stanju sa reguliranom temperaturom.Upotrrebljavaju se
prema mehaničkim osobinama koje se odnose na uobičajeno stanje isporuke, a dimenzije ne
prelaze 100mm. PrImjenjuju se za izradu zavarenih konstrukcija i cjevovoda, konstrukcija
spojenih zavrtnjima i zakovicama, u visokogradnji, mostofradnji, hidrogradnji,...

30. Sitnozrni čelici

Sitnozrni konstrukcioni čelici nazivaju se još i mikrolegiranim sa aluminijumom (Al),

niobijumom (Nb), vanadijumom (V), titanijumom (T). Navedeni elementi stvaraju nitride,
karbide ili karbonitride i spriječavaju rast kristalnih zrna u austenitnom području. To
omogućava dobijanje zrna sa veličinom 6 ili manje z stanju isporuke ili poslije zavarivanja.
Svojstva sitnozrnih konstrukcijskih čelika propisana su standardom JUS C.B0.502-79. Obično
se proizvode u debljinama 50mm, imaju sposobnost za zavarivanjem po svim
načinima.isporučeni u normaliziranom stanju imaju garantirani minimalni napon tečenja od
250 do 500N/mm2(na kvadrat) za debljine prizvoda do 16mm (najčešće limovi i trake).
Posljednjih dvadest godina velika je upotreba ovih čelika u svim dijelovima tehnike, gdje se
traži visoka nosivost čelika i gdje ograničeni presjeci treba da prenesu velike sile . ovakvi
čelici imaju nizak sadržaj ugljika.
Označavanje sitnozrnih čelika : oznaka se sastoji od slovnog simbola Č i osnovne oznake
(koju čine dva slovna i tri brojčana simbola ) : 1. ČRO – osnovni čelici
2. ČEV – čelici za upotrebu na povišenim
temperaturama
3. ČRN – čelici za upotrebu na sniženim temperaturama
Ovi čelici koriste se za izradu zahtjevnih konstrukcija poput: cjevovoda i sudova pod
pritiskom, željezničkih vagona, cisterne za prevoženje plina, mostova, industrijskih hala,
elemenata drumskuh vozila,...
Veličina zrna određuje se po definiciji ASTM-a (American Society for Testing Materials)
Osim limova i traka profili izrađeni od sitnozrnih čelika mogu biti još:okrugli,
kvadratni,pljosnati.šestougaoni, te nosači i ugaonici.

31. Ugljični čelici za tanke limove sa garantovanim mehaničkim svojstvima

Ugljični čelici za tanke limove sa garantovanim mehaničkim svojstvima isporučuju se sa

stanjima površine prema tabeli.

SLIKA- TABELA 24( STRANA 104 )

32. Nacrtajte dijagram sposobnosti dubokog izvlačenja ugljičnih čelika za tanke limove po
Eriksenu.

SLIKA 89 – STRANA 104

33. Čelici za trake

Čelici koji se koriste za izradu hladno valjanih traka sa različitim stepenom tvrdoće imaju
sadržaj ugljika ispod 0,1%. Oni spadajuu grupu niskougljičnih čelika od kojih se izrađuju i
tanki limovi i žice. Zbog niskog sadržaja ugljika ovi čelici za trake posebnim tretmanom mogu
biti ojačani, što se označava dopunskom oznakom.osnovni materijali od kog se izrađuju
hladno valjani čelici za trake su Č.0146, Č.0147, Č.0148. Simbolom HT se označava stepen
tvrdoće a brojni simbol označava garantovanu minimalnu zateznu čvrstoću.
Za stepen tvrdoće mogu se koristiti i sljedeće oznake : mehko žareno, ojačano, ¼ tvrdo, ½
tvrdo,...
Za hladno valjane trake značajno je stanje ivica koje može biti: obrezano,neobrezano i
zaobljeno. Normalno se isporučuju obrezane trake koje se poslije hladnog valjanja sijeku na
pgređenu širinu.
Zavarljivost čelika za hčadnovaljane trake topljenjem je dobra, amoguća je i primjena
tačkastog zavarivanja.
Hladno valjane trake koriste se i za duboko izvlačenje i to u stepenu tvrdoće mehko žarenom
HT28 odnosno ojačanom HT30.

34. Prikažite grafički stepene tvrdoće u kojima se izrađuju hladno valjane trake ( ​¼​tvrdo,
½ tvrdo ).

SLIKA91 – STRANA 108

35. Čelici za vijke i navrtke.

U ovu grupu čelika spadaju: niskougljični čelici koji sadrže 0,09% C do 0,19%C, sa navećom
debljinom polufabrikata do 40mm. Svojstva ovih čelika propisana su standardima : JUS C.BO
506-74 i DIN 17111. Primjenjuju se za izradu zavrtnjeva, navrtki i zakiva, hladnim ili toplim
postupkom. Ovisno o načinu izrade ovi čelici se dijele prema kvalitetnom stuplju u tri grupe:
 1. Grupa A kod koje se osnovna oznaka završava brojem 5. ( koriste se za ozradu vijaka i
zakovica toplim i hladnim načinom, a razlikuju se po sadržaju fosfora, sumpora i
dušika)
2. Grupa B kod koje se osnovna oznaka završava brojem 6. (koriste se za izradu matica
toplim načinom, imaju povišen sadržaj fosfora zbog čega ti čelici imaju smanjenu
sklonost za pojavu toplih prskotina)
3. Grupa C kod koje se osnovna oznaka završava brojem 7. (koriste se za izradu matica
hladnim načinom, odlikuju se povišenim sadržajem sumpora radi bolje obradivosti)

36. Alatni čelici

Alatni čelici služe za izradu alata kojima se obrađuju i oblikuju metalni ili nemetalni
materijali. Neki primjeri vrsta alata su:

a)alati za obradu odvajanjem čestica: tokarski i blanjački noževi, glodala, svrdla, razvrtala,
turpije, dlijeta, pile...
b)alati za rezanje i hladno oblikovanje metala: štance (rezanje), makaze, sjekači, kalupi za
duboko vučenje
c)alati za toplo oblikovaje metala: ukovnji, kokile za lijevanje obojenih metala, kalupi za
presovanje metala, kalupi za toplo vučenje
d)alati za oblikovanje nemetala: kalupi za presovanje keramike, kalupi za presovanje
polimera, kalupi za injekcijsko presovanje polimera
e)mjerni alati: kalibri, granične pločice, pomična mjerila, mikrometarski vijci, ugaonici.
Zbog visokih opterećenja i specifičnih funkcija u radu, od alatnih se čelika zahtjevaju
posebna svojstva kao na primjer: visoka tvrdoća i otpornost na trošenje, postojanost
tvrdoće na povišenim temperaturama, dobra ponašanja pri toplinskoj obradi i slično. Alatni
čelici se primjenjuju u zakaljenom i popuštenom stanju. Zbog zakaljivosti i prokaljivosti
moraju imati viši %C od konstrukcionih čelika, a kod složenih zahtjeva, dodatno su legirani.
Alternativno ili dodatno se provode i neki od postupaka za oplemenjivanje površine. Alatni
čelici su najčešće nadeutektoidni ili podeutektički.

Zahtjevi za alatne čelike se dijele na primarne i proizvodni i ekonomske (sekundarne)

zahtjeve i svojstva. Primarni zahtjevi su: - otpornost na trošenje - otpornost na popuštanje (
važno za čelike za rad pri povišenim temperaturama ) - žilavost.

Proizvodni i ekonomski (sekundarni) zahtjevi i svojstva su: - mogućnost obrade alata –

obradljivost odvajanjem čestica (sposobnost za rezanje), - što viša prokaljivost, - što viša
zakaljivost, - sto manja sklonost ogrubljenju zrna prilikom austenitizacije, - što manja
promjena mjera u radu, - što manje deformacije u radu, - prikladnost za poliranje, - što
manja cijena, - dovoljna otpornost na koroziju, - sigurnost protiv pojave pukotina i lomova za
vrijeme termičke obrade, - što manja sklonost razugljičenju prilikom termičke obrade.

Podjela alatnih čelika: Prema hemijskom sastavu: nelegirani,niskolegirani,visokolegirani

Prema radnoj temperaturi: alatni čelici za hladni rad, za topli rad i
brzorezni.
37. Ugljični čelici

Ugljični-nelegirani alatni čelici u svom sastavu sadrže od 0,5-1,35%C, manji sadržaj silicijuma
i mangana, au nekim slučajevima mali doadatak vanadijuma radi dobijanja finij estrukture.
Osobine im ovise o masenom udjelu ugljika. Povećan sadržaj ugljika obezbjeđuje visoku
tvrdoću, otpornost prema habanju kao i veliku udarnu žilavost jezgra, osnovni nedostatak
ovih čelika je mala prokaljivost koja iznosi svega nekoliko milimetara.ovi čelici se kale u
običnoj vodi a nekada u slučaju potrebe koristi se voda sa dodatkom kuhinjske soli.ovi čelici
se lakše obrađuju odvajanjem čestica, jeftini su i proizvode se sa velikim izborom dimenzija.
Od njih se izrađuju manji alati jednostavnijeg oblika i manjih presjeka- turpije, kliješta,čekići,
ručne makaze, sjekači,...

38. Šta znate o čeliku Č.1940?

Najvažniji predstavnik grupe ugljičnih-nelegiranih alatnih čelika je čelik Č.1940 (C135U) koji
ima tvrdoću oko 65 HRC i dubinu prokaljivosti 8-10mm. Primjenjuje se za alate za hladnu
obradu metala, alate za tvrdi kamen, alate za rezanje navoja, razvrtače, probijače, brojeve i
slova za markiranje čelika, veće matrice za izvlačenje, alate za obradu drveta, džepne i
mesarske noževe i drugo.

Sistem vezanih alatnih čelika zasnovan je na rasporedu 12 grupa alatnih čelika u

koordinatnom sistemu koji ukazuje na pravac promjene, u prvom redu poboljšanja
određenih osobina. U koordinatnom početku smješten je čelik Č.1940 (C135U), sa 15%C u
svom sastavu, a kao što je već navedeno isti se može koristiti u različite svrhe. Pri izboru
kvalitetnijeg čelika od uzetog repernog čelika Č.1940(C135U), može se krenuti u sljedećim
pravcima: - u cilju dobijanja veće tvrdoće i otpornosti na habanje biraju se čelici smješteni
iznadčelika Č.1940, grupa OW; - u cilju dobijanja veće udarne žilavosti biraju se čelici
smješteni ispod čelika Č.1940, grupa OSIKRO; - u cilju dobijanja veće postojanosti tvrdoće na
povišenim temperaturama biraju se čelici smješteni desno od čelika Č.1940, grupa UTOP 2; -
u cilju dobijanja veće dimenzione postojanosti biraju se čelici smješteni lijevo od čelika
Č.1940, grupa MERILO.

39. Legirani alatni čelici za hladan rad

Glavni legirajući elemenat kod visokolegiranih (nehrđajućih) alatnih čelika za hladni rad je
krom (Cr > 5 % ), a osim kroma pojedini čelici sadrže V, Mo i W. Legiranje kromom dovodi do
stvaranja karbida: (Fe,Cr)3C, Cr7C3 ili Cr23C6. Sa povišenjem masenog udjela kroma
smanjuje se eutektoidna koncentracija i povisuju temperature transformacije, što znači da
raste potrebna temperatura austenitizacije. Nadalje, kao što je poznato kod čelika sa
manjim masenim udjelom ugljika i visokim udjelom kroma (Cr > 13 % ) – martenzitni
nehrđajući čelici – postiže se velika otpornost na koroziju u zakaljenom i popuštenom
stanju, ali i manja otpornost na trošenje. Prema mikrostrukturi ovi čelici se mogu podijeliti
na feritne, martenzitne i austenitne. Podjela s obzirom na sastav i mikrostrukturu: čelici s
oko 5 % Cr; visokougljični ledeburitni čelici s 12 % Cr i martenzitni, nehrđajući čelici.
Primjena: matrice za vučenje žice, profilni alati, valjci, alati za presovanje duromera, alati za
hladno oblikovanje, kalibri za provrte i navoje i slično.

40. Koje se osobine ugljičnih čelika poboljšavaju dodavanjem legirajućih elemenata (ima
ih osam)?

41. Sistem vezanih alatnih čelika (raspored 12 grupa alatnih čelika u koordinatnom
sistemu)

Sistem vezanih alatnih čelika zasnovan je na rasporedu 12 grupa alatnih čelika u

koordinatnom sistemu koji ukazuje na pravac promjene, u prvom redu poboljšanja
određenih osobina. U koordinatnom početku smješten je čelik Č.1940 (C135U), sa 15%C u
svom sastavu, a kao što je već navedeno isti se može koristiti u različite svrhe. Pri izboru
kvalitetnijeg čelika od uzetog repernog čelika Č.1940(C135U), može se krenuti u sljedećim
pravcima:

- u cilju dobijanja veće tvrdoće i otpornosti na habanje biraju se čelici smješteni iznadčelika
Č.1940, grupa OW;

- u cilju dobijanja veće udarne žilavosti biraju se čelici smješteni ispod čelika Č.1940, grupa
OSIKRO;

- u cilju dobijanja veće postojanosti tvrdoće na povišenim temperaturama biraju se čelici

smješteni desno od čelika Č.1940, grupa UTOP 2;

- u cilju dobijanja veće dimenzione postojanosti biraju se čelici smješteni lijevo od čelika
Č.1940, grupa MERILO.

42. Nemetalni materijali

Nemetalni materijali se ne koriste samo kao dobra dopuna već i kao zamjena za metalne
materijale u mašinstvu i drugim važnim granama industrije. Kod mnogih konstrukcija u
mašinstvu, funkcija dijela može se ostvariti samo uz upotrebu nemetalnog materijala sa
posebnim osobinama, kao što su guma, plastične mase, koža, drvo, keramika i sl. Neke
njihove posebne osobine su: - nepropusnost (guma i plastične mase), - bolja otpomost na
koroziju (plastične mase), - visoka tvrdoća i otpornost na temperature (keramika), - manja
gustoća i cijena i td. Raspodjela materijala po težinskom učešću u Renou "Supercinq –
monovolumen" je približno sljedeća: limovi – 39 %; čelični otkovci – 13 %; gvožđe – 13 %;
plastika – 4,5 %; staklo – 3,5 %; aluminijum – 3 %; tkanine – 1,2 %; električna oprema – 5 %;
bakar i cink – 0,4 %; , može se pokazati]1[razno – 28 %. Poređenjem sa podacima za Renault
5 iste kategorije utjecaj desetogodišnjeg razvoja u proučavanju materijala za jedan isti
model. Na prvi pogled nema razlike u raspodjeli, osim povećanja od blizu 2% učešća
plastičnih dijelova, što je u velikoj mjeri povezano sa uvođenjem zaštitnih pojaseva u
Renaultu 5. Da bi se otklonila svaka sumnja sa pravca razvoja ostvarenog na materijalima
ovoga vozila, može se navesti nekoliko sljedećih podataka: smanjenje težine vozila za 9,7 %
uprkos povećanoj udobnosti (+6 cm dužine i širine karoserije), gornji svijetli dio kola
olakšan za 13 % spajanjem 230 posuvraćenih komada umjesto 373 na R5, broj tačaka
zavarivanja (dakle i riskantnih tačaka) je smanjen, zastakljena površina je povećana preko
ranijih 19 %.

Relativna stabilnost raspodjele, uprkos savršeno vidljivih uspjeha, pokazuje da ovi čine sve
azimute i da onaj koji postavlja koncepciju ima veoma jak utjecaj na uspjeh upotrebe
materijala, prije svega zahvaljujući razvoju analize funkcija komada, poznavanja mogućnosti .
Na opravdano pitanje kako će]19[karakteristika, proračunu konstrukcija, optimizacije, itd.
ova raspodjela evoluirati za pet, deset ili petnaest godina, pretpostavlja se da će keramika i
kompoziti uzeti mjesto u potpunoj opremi automobila. Pored toga vrše se istraživanja i na
polju sprege metal-plastika. Tu su važni sendvič limovi: dva tanka lima sa plastičnim jezgrom
koje osigurava čvrstoću (krutost, pri smanjenoj težini, bezvučnost, lahkoću bojenja), a kod
kojih su se prva razočarenja pokazala pri otežanoj primjeni. Uprkos razočarenja početnog
rješenja, interesantno je napomenuti spasonosno rješenje pri kome je plastično jezgro
zamijenjeno veoma tankim filmom što dovodi do vrhunca bezvučne limove koje Japanci
počinju industrijalizirati. Konačno, iako metali predstavljaju ogroman potencijal prednosti za
zadovoljenje potreba korisnika, prema nekim . Ipak, to je u dogledno vrijeme malo metali će
na kraju biti potpuno zamijenjeni.

43. Podjela nemetalnih materijala

U praksi postoji više različitih podjela nemetalnih materijala. Često se koriste podjele koje su
uobičajene za građevinske materijale i to prema:
načinu proizvodnje (prirodni i vještački),
upotrebi (konstrukcijski materijali, veziva, izolacijski materijali i materijali za oblaganje),
prema porijeklu (prirodni građevinski materijali su: kamen, drvo, zemlja (glina i ilovača),
prirodni bitumen i asfalt te različiti priručni materijali kao koža, trska i sl).
Vještački građevinski materijali su: kreč, cement, gips, betoni, metali, građevinska keramika
(opeka, crijep, cijevi, elementi) staklo, plastomeri (poliamidi, polivinilklorid, epoksidne, smole
itd.), guma, katran, bitumen, asfalt, troska (ložišna i metalurška).

44. Plastične mase – dobra i nepovoljna svojstva plastičnih masa u poređenju sa metalima

Dobra (ili bolja) svojstva plastičnih masa u poređenju sa metalima su:

mala gustoća (spec. težina) oko 0,92-l,9 g/cm3 ,
dobra električna izolacijska svojstva,
mala toplinska vodljivost, tj. dobra toplinska izolacijska svojstva,
dobra postojanost prema koroziji hemijski agresivnim sredinama,
ne djeluju fiziološki štetno bez okusa i mirisa su,
dobro se obrađuju skidanjem i bez skidanja strugotine, niska cijena koštanja.

Nepovoljna svojstva plastičnih masa nasuprot metalima su:

slabo otporne prema toplini,
veliko im je istezanje na toplini,
mala čvrstoća u većini slučajeva.

45. Da li će plastični materijali u budućnosti iz upotrebe istisnuti metalne?

Termin plastika pokriva jednu veoma široku grupu polimernih materijala, otkrivanje još nije
završeno i čije se osobine usavršavaju dodavanjem vlakana, kratkih, dugih, usmjerenih,
platna, stakla, ugljika itd., dovodeći tako do pojave kompozita. Plastične mase su materijali
čiji su bitni sastojci izgrađeni od makromolekularnih organskih spojeva koji nastaju sintetski
ili pretvorbom prirodnih proizvoda. One su po pravilu, uz određene uslove prikladne za
plastično oblikovanje ili su plastično oblikovane. Plastične mase nisu više obična zamjena za
prirodne proizvode, već konstruktivni materijal u elektrotehnici, mašinstvu itd. Plastične
mase imaju niz svojstava koja klasični materijali npr. metali nemaju.

Značajni istraživački napori danas su usmjereni na razvoj biorazgradivih polimera (prirodno

uništivih – npr. na osnovi ili s dodacima skroba, celuloze, lignina, proteina ili na reciklične
vrste polimera. Masovni polimeri činili su u 1997. godini 80% proizvodnje, odnosno 110
miliona tona. Tokom proizvodnje proizvoda polaznoj se materiji (tvari) pridodaju brojna
obilježja kao npr. oblik, boja orijentacija i slično. Konačna svojstva proizvoda su kombinacija
nekih unutrašnjih svojstava i proizvodnjom pridodanih svojstava. Uz definiciju svojstava
prikladno je definisati i pojam karakteristika.

46. Navedite nazive plastičnih masa​:

PE-polietilen,
PP-polipropilen,
PS-polistiren,
PVC-polivinil - klorid,
PA-poliamid,
PC-polikarbonat,
POM-poliacetal,
ABS- stiren / akrilonitril / polibutilen.

47. Podjela plastičnih masa prema toplotnom uticaju

Plastične mase se mogu podijeliti u dvije velike skupine s obzirom na njihovo ponašanje na
toplini [4]. Termoplastične mase (termoplasti) su mase koje zagrijane do temperature
postaju plastične, tj. mekane, tako da se mogu lako oblikovati presovanjem, valjanjem,
izvlačenjem i slično, a ohlađene na sobnoj temperaturi ponovo postju tvrde, čvrste i dobijaju
osobine koje su imale prije zagrijavanja Ovaj postupak se može ponoviti više puta, a da se
masa hemijski ne promijeni. U tu skupinu spadaju većinom polimerizacioni proizvodi,
proizvodi na bazi celuloze i životinjskih bjelančevina i neki polikondenzati. Termostabilne
mase (duroplasti) su mase koje pri zagrijavanju na višim temperaturama prvo omekšaju,
postaju plastične, zatim se stope, a pri daljnjem zagrijavanju one na izvjesnoj temperaturi
očvrsnu, postaju vrlo tvrde i ostaju stalno (stabilno) u tom stanju. Ponovnim zagrijavanjem
one se ne mogu ponovo razmekšati. U tu skupinu spadaju pretežno polikondenzacijski
proizvodi, koji se pri tom hemijski promijene. Podjela prema fizičkim svojstvima, po
prijedlogu DIN E-7731 novembar 1949.g, plastične mase podijeljene su prema fizikalnim
svojstvima na: Duroplasti su plastične mase koje se pri zagrijavanju hemijski promijene,
omekšaju i mogu se oblikovati, a nakon hlađenja konačno otvrdnu te postaju netopive u
organskim otapalima. Njihove molekule u čvrstom stanju imaju trodimenzionalnu prostornu
mrežicu. Ponovnim zagrijavanjem ne mogu više omekšati. U tu grupu spadaju uglavnom
polikondenzacijski proizvodi. Termoplasti su plastične mase koje pri zagrijavanju omekšaju,
mogu se lako oblikovati, a hemijski se pri tome ne mijenjaju. Kad se ohlade, otvrdnu, ali
ponovnim zagrijavanjem opet omekšaju i postaju plastične. Njihove molekule sastoje se od
dugih lanaca. U tu vrstu spadaju pretežno polimerizacijski proizvodi - polimerizati. Elasti su
tvari koje imaju prvenstveno karakter mekih termoplasta, ali premošćenjem veza prelaze u
gumielastično stanje. Takvo hemijsko lančasto vezivanje zove se vulkanizacija. Fluidoplasti su
tekuće mase koje se upotrebljavaju za izradu pomoćnih sredstava, npr. ljepila.

48. Primjena plastičnih masa u mašinstvu

One su po pravilu, uz određene uslove prikladne za plastično oblikovanje ili su plastično

oblikovane. Plastične mase nisu više obična zamjena za prirodne proizvode, već
konstruktivni materijal u elektrotehnici, mašinstvu itd. Plastične mase imaju niz svojstava
koja klasični materijali npr. metali nemaju.

49. Savremena keramika – vrste i osobine

Prvi materijali koje su ljudi koristili još u doba prahistorije bili su upravo nemetalni (prirodni)
materijali (kamen i glina). Od gline su pravljene posude za hranu i vodu koje nisu imale
odgovarajuću čvrstoću i koje su propuštale vodu. Napredak kod gline je ostvaren sa
pronalaskom prvog keramičkog materijala - pečene gline [19]

50. Prednosti i nedostaci familije tehničkih keramika

Prednosti familije tehničkih keramika su:
veoma visoka otpornost na visoke temperature,
veoma dobra toplotna izolacija,
veoma dobra otpornost na habanje prilikom trenja.

51. Primjena keramike u mašinstvu (primjer primjene u motornoj industriji)

Pokazuje područje primjene u motorima pozivajući se na prve dvije prednosti.Otpornost na

habanje je ilustrovana razvojem poluge (ležišta) vibracionog ventila ili pločice potiskivača
koja tare obregasto vratilo. Ove keramičke izvedbe su osamdesetih godina instalirane, samo
za istraživanja o tehnikama spajanja i umetanja gvožđa ili legura aluminijuma ili istraživanja
oblika "štrcanja" plazme. Sve to je namijenjeno za ublažavanje gradijenta naprezanja u
primijenjenom sklopu. Jedan drugi oblik razvoja keramike sastoji se u njihovom korištenju u
obliku vlakana, kratkih ili dugih, usmjerenih ili ne. Ovo je pokazano primjenom kod klipa
"Toyote": Jedan "filc" od kratkih vlakana je smješten u zonu segmenta za paljenje u
matriksu, a bliska veza je osigurana zahvaljujući savršenosti već relativno stare, ali slabo
eksploatisane tehnike livenja lakih metala. Zatim slijedi kovanje u tjestastom stanju, poslije
livenja tečnog metala (Squeeze casting). Ova tehnika koja se još usavršava, uz prisustvo
vlakana za ojačavanje, treba da omogući proizvodnju zupčastih kruništa visokog kvaliteta
postignutog, osim ojačavanjem vlaknima, izostajanjem livačkih grešaka, bez nedostataka
ekonomike otkovka.

52. Vrste kompozita

Iako je lako moguće sastaviti kompozit iz različitih materijala, moguće je samo pet osnovnih
vrsta kompozita:

1. kompoziti s vlaknima (sa ili bez matice),

2. kompoziti sa djelićima, 133
3. kompoziti sa pahuljicama,
4. kompoziti sa lamelama, listićima,
5. kompoziti sa punilom.

53. Laminati

Visoka krutost i čvrstoća obično zahtijevaju visoki udio vlakana u kompozitu. Ovo se postiže
slaganjem skupa dugih vlakana u jednu tanku ploču (lamelu). Međutim, takav materijal je
135 visoko anizotropan uglavnom te uglavnom biva slab i popustljiv (ima nisku krutost) u
poprečnom pravcu. Uobičajeno, zahtijeva se visoka čvrstoća i krutost u različitim pravcima
unutar jedne ravni. Rješenje je složiti i sjediniti zajedno jedan broj ploča od kojih svaka ima
vlakna orjentirana u različitom pravcu.

54. Tvrdi metali

Tvrdi metali se sastoje iz osnove, mehaničke mješavine vrlo tvrdih karbida kao nosioca
opštih karakteristika raznih materijala i vezivnih materija koje obezbjeđuju potrebnu
tvrdoću. Karbidi koji se koriste kao osnova tvrdih metala karakterišu se vrlo velikom
tvrdoćom i visokom otpornošću na višim temperaturama. U praksi se kao osnova koriste
tvrdi volfram karbid WC, titan karbid TiC i niobijum karbid NbC, a za posebne kvalitete se
koriste i molibden karbid Mo2C, hrom karbid Cr3C2 i vanadijum karbid VC. Kao vezivni
materijal u tvrdom materijalu, najčešće se koristi kobalt s obzirom na visoku otpornost na
povišenim temperaturama, ali također se koriste nikl i željezo. Uobičajeno je da se metalna
osnova – WC karbidi označavaju kao α – faza, a vezivna materija kao β – faza. Izuzetno se
javlja i γ – faza kod izvjesnih vrsta tvrdih metala, a predstavlja učešće drugih tipova karbida
u tvrdom metalu.

55. Vrste korozije

- ravnomjerna korozija (najčešći oblik je hrđa kod nezaštičenih željeznih legura sa niskom
korozionom otpornošću)
- intergranularna korozija (nastaje po granicama zrna)
- korozija erozijom (korozija ubrzana brzim kretanjem korozionog medija preko površine)
- puting korozija (veličina površinske metala na kojoj se odvija korozija je tačkasta)
- korozono pucanje metala i legura (metal izložen zatezanju uz istovremeno dejstvo agensa)

56. Premazi za antikorozivni zaštitu metalnih konstrukcija

Standard ISO 12 944 predlaže i propisuje odgovarajuću antikorozivnu zaštitu sa premaznim

sredstvima.

Antikorozivna zaštita se nanosi štrcanjem, valjcima ili kistom. Nanosi se minimalno 2x, prvi
put se nanozi tzv. Temeljni premaz koji služi kao podloga pokrovnog premaza koji vrši
funkciju zaštite konstrukcije. Oba premaza moraju biti kompatibilna da bi zaštita djelovala u
skladu sa standardima. Za konstrukcione dijelove obavezna kontrola premaza je svakih 5-6
god, a period obnove premaza je 25-40 god. Obnova se vrši da se uklone prethodni premazi
do čelične površine, pa se novi premaz stavlja lokalno ili po čitavoj površini.

57. Premazi za zaštitu od požara.

Premazi djeluju na principu stvaranja zaštitne, izolirajuće prepreke koji moraju biti u stanju
da na određen perod uspore prijenos topline na podlogu kaoi porast temperature te na taj
način spriječe ili barem odgode početak deformacije. Izolacije je jedan od osnovnih principa
djelovanja. Ova prevlaka ima znatno nižu toplinsku provodljivost, to ukoliko dođe do požara
prvo dolazi do prvo dolazi do bubrenja i pjenjenja ove strukture koja stvara izolirajuću
barijeru.
Najčešće se upotrebljava standrad DIN 4102 koji definira 5 osnovnih klasa temperaturne
otpornosti odnosno protivpožarne zaštite čeličnih konstrukcija.