MATERIJALI

1) Navesti neke od neželjeznih metala.

Al, Cu, Ti, Ni, Cr i dr.

2) Osnovna svojstva neželjeznih metala i njihovih legura su: željezo nije glavni element, ali može biti
prisutan u manjim količinama.

3) Navesti prednosti aluminija i njegovih legura.

To su: niska specifična masa, visoka električna vodljivost, visoka toplotna vodljivost, dobra
postojanost prema koroziji, visoka plastičnost, dobra zavarivost, visoka čvrstoća.

4) Gdje je našao primjenu aluminij i njegove legure?

U graditeljstvu, proizvodnji vozila i za pakiranje.

5) Prednosti legura na bazi Mg su: mala masa, dobra livkost, visoka duktilnost i žilavost.

6) Gdje se koristi čisti nikl?

Koristi se tamo gdje se traži specijalna otpornost prema koroziji, primarno u hemijskoj industriji,
elektro i prehrambenoj industriji.

7) Za što se najviše koristi nikl (40%)?

Koristi se za proizvodnju nehrđajućih čelika.

8) Kakve su to superlegure na bazi Ni?

Legure Ni sa visokim mehaničkim i korozionim svojstvima kod povišenih temperatura poznate su
kao superlegure, zbog njihovih naglašenih čvrstoćnih karakteristika na visokim temperaturama i u
nizu slučajeva dobre dobrekorozione postojanosti.

9) Kakav Cu se koristi za izradu žica za električne provodnike?

Koristi se bakar čija čistoća iznosi 99,9%.

10) Mesing je legura bakra sa cinkom.

11) Prednosti Ti i njegovih legura su: lagan je, ima odličnu korozijsku otpornost i visok odnos čvrstoće
prema masi.

12) Navesti osnovna statička mehanička ispitivanja.

To su: opterećenja na zatezanje, pritisak, savijanje, uvijenje i smicanje.

13) Navesti osnovna dinamička mehanička ispitivanja.

To su: udarna opterećenja, opterećenja na zatezanje, pritisak, savijanje i uvijanje.

14) Kako se dijele mehanička ispitivanja prema temperaturi ispitivanja?

Dijele se na ispitivanja na: sobnoj, povišenoj i sniženoj temperaturi.

15) Kako se mehanička ispitivanja dijele prema vremenu trajanja?

Dijele se na kratkotrajna i dugotrajna.

16) Kako se mehanička ispitivanja dijele prema načinu djelovanja opterećenja?

Dijele se na opterećenja na: zatezanje, pritisak, savijanje, uvijanje, smicanje, te kombinacija kao
zatezanje i pritisak.

17) Kako se mehanička ispitivanja dijele prema brzini djelovanja opterećenja?

Dijele se na statička i dinamička.
18) Deformacija je promjena dimenzija i oblika tijela usljed djelovanja opterećenja i naprezanja.

19) Opterećenje je djelovanje vanjske sile na kontrukcioni element.

20) Naprezanje je rezultat nastojanja unutrašnjih sila materijala da se odupru spoljašnjim silama
(unutrašnje sile u materijalu svedene na jedinicu površine).

21) Kad nastaje naprezanje u materijalu?

Nastajeusljed djelovanja vanjskih sila (opterećenja).

22) Čvrstoća je sposobnost materijala da se odupire deformacijama i lomu.

23) Koja ispitivanja se obično provode na krtim materijalima?

Vrše se ispitivanja pritiskom

24) Koji parametri se određuju kod ispitivanja pritiskom?

To su: pritisna čvrstoća, granice pritiska, konvencionalna granica pritiska, tehnička granica
elastičnosti pritiska, konačno skraćenje i konačno proširenje epruvete.

25) Navesti parametre koji se određuju pri ispitivanju na savijanje.

To su: savojna čvrstoća, ugib pri prelomu, krutost i faktor savijanja.

26) U kojem slučaju ispitivanje uvijanjem ima najčešću primjenu?

Važno je za materijale koji se koriste za izradu mašinskih dijelova izloženih uvojnim (torzionim)
opterećenjima, kao što su vratila, cijevi i sl, a znatno veću primjenu ima kao tehnološko ispitivanje
za žicu.

27) Kada se provodi ispitivanje smicanjem?

Ispitivanje smicanjem vrši se radi određivanjasmicajne čvrstoće materijala koji su u upotrebi izloženi
smicajnom naprezanju (vijci, matice, prosijecanje limova itd.).

28) Mašine za ispitivanje zatezanjem mogu biti sa mehaničkim i hidrauličnim pogonom.

29) Zašto se uređaj za ispitivanje zatezanjem naziva univerzalnim?

Ovakve mašine se najčešće sreću u labaratorijama širom svijeta, a pored ispitivanja zatezanjem
mogu se koristiti i za ostala statička ispitivanja (uglavnom sva izuzev uvijanja).

30) Uzorak je dovoljna količina materijala uzeta od uzorka proizvoda u cilju izrade jedne ili vise
epruveta.

31) Epruveta je dio uzorka određenih dimenzija, mašinski obrađen ili neobrađen, koji ispunjava
zahtjeve stanja date kod ispitivanja.

32) Epruvete za ispitivanje zatezanjem mogu biti kratke proporcionalne epruvete prečnika 10mm za
okrugle šipke i kratke proporcionalne pljosnate epruvete za limove i trake.

33) Kakva je razlika između oznaka A5 i A10?

Vrijednost izduženja A5 obično je ta 20% veća od vrijednosti A10, jer one zavise od dimenzije
epruvete i suženja na mjestu preloma.
34) Nacrtati dijagram pri ispitivanju zatezanjem i označiti sve karakteristične tačke.

35) Nacrtati dijagram pri ispitivanju zatezanjem i označiti elastično i plastično područje.

36) Napon tečenja (kod ispitivanja zatezanjem) može biti konvencionalni napon tečenja i gornji napon
tečenja.

37) Zatezna čvrstoća je maksimalan napon kojim se materijal može opteretiti zatezanjem, a da pri tome
ne dođe do loma.

38) Svojstva deformabilnosti kod ispitivanja zatezanjem su ukupno suženje i ukupno izduženje.

39) Modul elastičnosti je naprezanje potrebno da se dvostruko poveća dužina epruvete (fiktivno),
odnosno on karakterise otpornost materijala prema deformisanju tj. njegovu krutost.

40) Navesti vrste loma kod epruveta.

To su krti i žilavi lom.

41) U odnosu na način zagrijavanja kako je moguće izvesti ispitivanje na zatezanje na povišenim
temperaturama?
Moguće je izvesti sa kratkotrajnim i dugotrajnim zagrijavanjem.

42) Ispitivanje na zatezanje na povišenim temperaturama sa dugotrajnim zagrijavanjem moze biti

ispitivanje puzanjem i ispitivanje na relaksaciju.
43) Kako se ponaša čvrstoća materijala sa povećanjem temperature?
Povećanjem temperature čvrstoća materijala opada.

44) Kako se ponaša duktilnost materijala sa povećanjem temperature?

Povećanjem temperature duktilnost materijala se povećava.

45) Koja metoda se kod nas koristi za ispitivanje (žilavosti) udarne radnje loma?
Primjenjuje se Charpyjeva metoda.

46) Šta je mjera žilavosti materijala?

Radnja (energija) utrošena za lom epruvete je mjera za žilavost materijala.

47) Kakve mogu biti epruvete za ispitivanje žilavosti (nacrtati)?

Mogu biti epruvete sa U-zarezom i V-zarezom.

48) Na koliko epruveta se vrši ispitivanje žilavosti?

Na tri iste epruvete.

49) Kako se izračunava žilavost?

K=
S [ ]
KU (ili KV ) J
cm
2

50) Objasniti oznaku KU 300/3 ili KU 150/2.

Epruvete sa plićim U-zarezom dopunjava se oznaka udarne radnje loma KU odgovarajućim
oznakama potencijalne energije i dubine zareza npr. KU 300/3 ili KU 150/2.

51) Faktori koji utiču na žilavost materijala su: temperatura ispitivanja, mikrostruktura (osobito
veličina zrna), oblik i dimenzije zareza, dimenzije epruvete, brzina udara itd.

52) Navesti ostale metode ispitivanja žilavosti (osim po Šarpiju).

To su: po Pelliniju, po Izodu, po Bruggeru, tehnološko ispitivanje itd.

53) Zamaranje je pojava postepenog oštećivanja materijala usljed dugotrajnog djelovanja periodičnih
promjenljivih opterećenja, odnosno naprezanja.

54) Šta je najčešći uzrok loma materijala?

Uzrok je zamaranje materijala.

55) Wöhler-ova ili S-N krivulja je krivulja koja prikazuje zavisnost broja izdržanih ciklusa od
primijenjenog naprezanja pri ispitivanju.

56) Dinamička čvrstoća je ono najveće primijenjeno naprezanje pod kojim ispitivana epruveta izdrži
propisani ili beskonačan broj ciklusa bez pojave loma ili nekog drugog propisanog učinka

57) Za što se koriste Smithovi dijagrami?

Koriste se za pregledno prikazivanje dinamičke izdržljivosti materijala u zavisnosti od srednjeg
naprezanja, gornjeg ili donjeg naprezanja ili amplitude.
58) Navesti statičke metode ispitivanja tvrdoće.
To su: Brinellova, Vickersoova i Rockwellova metoda.

59) Navesti dinamičke metode ispitivanja tvrdoće.

To su: Baumannova, Poldijeva, Shoreova i Lessenova metoda.

60) Tvrdoća je otpornost ispitivanog materijala prema prodiranju u njega drugog znatno tvrđeg tijela.

61) Šta predstavlja Mohsova skala?

Prema Mohsovoj skali načinjena je podjela minerala u 10 razreda tako da svaki naredni član ove
skale mora zaparati površinu prethodnog člana.

62) Koja vrsta kuglice se koristi kod ispitivanja tvrdoće po Brinelu i kako se označava ta tvrdoća?
Koristi se kuglice izrađene od kaljenog čelika, tvrdoće najmanje 850 HV, površina kuglice mora biti
ispolirana.
Tvrdoća po Brinellu označava se "HB".

63) Na osnovu čega se određuje tvrdoća po Brinellu?

Određuje se odnosom određene sile kojom se u ispitivani materijal utiskuje tvrda čelična kuglica
određenog prečnika i površine nastalog otiska u materijalu.

64) Kalota je površina nastalog otiska u materijalu.

65) Koja vrsta utiskivača se koristi kod ispitivanja tvrdoće po Brinelu?

Koristi se tvrda čelična kuglica.

66) Koja vrsta utiskivača se koristi kod ispitivanja tvrdoće po Vikersu?

Koristi se piramida kao utiskivač.

67) Koja vrsta utiskivača se koristi kod ispitivanja tvrdoće po Rockwelu?

Koristi se utiskivač u obliku konusa ili kuglice.

68) Objasniti oznaku 600 HBW 1/30/20.

Brinellova tvrdoća od 600 je određena sa kuglicom promjera 1 mm, silom od 294,2 N za vrijeme od
20 s.

69) Prednosti ispitivanja tvrdoće Brinelovom metodom.

To su: lako mjerenje veličine otiska (dovoljno je pomično mjerilo), jednostavna priprema površine
(dovoljno je i grubo brušenje), metoda je selektivna.

70) Nedostaci ispitivanja tvrdoće Brinelovom metodom.

To su: ne mogu se mjeriti materijali visoke tvrdoće, tvrdoća je ovisna o opterećenju, pa prema
stepenu opterećenja treba izavbrati odgovarajuću silu, otisak je relativno velik, pa funkcionalno ili
estetski nagrđuje površinu (ako se tvrdoća mjeri na proizvodu,a ne na uzorku).

71) Koje mehaničko svojstvo možemo odrediti na osnovu poznavanja tvrdoće?

Možemo odrediti čvrstoću materijala.

72) Kad se najčešće koristi metoda za ispitivanje tvrdoće po Vikersu?

Naročito je pogodna za kontrolu tvrdoće veoma tvrdih površina kao što su kaljene, cementirane,
nitrirane ili difuziono metalizirane.
73) Objasniti oznaku 130 HV 10/30.
Označava tvrdoću po Vikersu od 130 HV za čije je određivanje primijenjena sila od 98,1 N u trajanju
od 30 s.

74) Na osnovu čega se određuje tvrdoća po Vikersu?

136 °
2 Fsin
2 F
HV =0,102 2
=0,1891 2
d d

75) Prednosti ispitivanja tvrdoće metodom Vickersa.

To su: pogodna za labaratorijska ispitivanja, moguće je mjeriti najtvrđe materijale, nije ovisna o
primijenjenoj sili, otisak je vrlo malen pa ne oštećuje površinu, moguće je mjeriti i vrlo tanke uzorke
primjenom male sile, moguće je mjeriti tvrdoću pojedinih kristalnih zrna upotrebom male sile.

76) Nedostaci ispitivanja tvrdoće metodom Vickersa.

To su: trajanje samog postupka jer se otisak intendora treba mjeriti optički uz korištenje mikroskopa
ili projektora sto povećava i mogućnost pogreške u mjerenju, osim finog brušenja potrebno je i
poliranje uzoraka.

77) Koja je razlika ispitivanja tvrdoće po Rokvelu u odnosu na metode po Brinelu i Vikersu (u odnosu
na opterećenje)?
Za razliku od tvrdoće po Brinelu i Vikersu, koje se izražavaju odnosom sile utiskivanja i površine
nastalog otiska, tvrdoća po Rokvelu se određuje na osnovu trajanja dubine otiska koji načini
utiskivač u obliku konusa ili kuglice u ispitivanom materijalu.

78) Prednosti ispitivanja tvrdoće metodom Rokvel.

To su: mjerenje je brzo, tvrdoća se očitava na skali tvrdomjera, nije potrebna brižljiva priprema
mjerne površine.

79) Nedostaci ispitivanja tvrdoće metodom Rokvel.

To su: slaba selektivnost metode, pa se ova metoda koristi samo u pogonima, gotovo isključivo na
toplinski obrađenim čelicima, nepreciznost.

80) Kod dinamičkih metoda ispitivanja tvrdoće šta služi kao osnova za određivanje tvrdoće?
Kao osnova za određivanje tvrdoće služi ili nastali otisak (kod ispitivanja tvrdoće padom ili udarom)
ili visina odskoka (kod postupka ispitivanja tvrdoće elastičnim odskakanjem).

81) Na osnovu čega se određuje tvrdoća po Šoru?

Određuje se prema visini elastičnog odskoka malog tega koji slobodno pada sa određene visine.

82) Mikrotvrdoća je tvrdoća određena pod djelovanjem manjih sila utiskivanja.

83) Za šta se koristi ispitivanje mikrotvrdoće?

Koristi se za ispitivanje čvrstoće vrlo tankih ili malih dijelova i ispitivanje čvrstoće
mikrokonstituenata uključka pri metalografskim ispitivanjima.

84) Na kojim epruvetama se provodi tehnološko ispitivanje?

Ispitivanje se provodi na ispitnim uzorcima (epruvetama) okruglog ili četvrtastog

poprečnog presjeka (limovi)

85) Na kojim proizvodima se obično provode tehnološka ispitivanja?

Ovoj vrsti ispitivanja podvrgavaju se limovi, žice, cijevi itd.
86) Navesti osnovne tehološke postupke ispitivanja.

Ispitivanje limova savijanjem i izvlačenjem, ispitivanje žice previjanjem, uvijanjem i namotavanjem,

ispitivanje cijevi gnječenjem, proširivanjem, posuvraćanjem, sabijanjem itd.

87) Šta su standardi (norme)?

Norme (standardi) su propisi pomoću kojih se određuje izrada i kvalitet proizvoda i materijala,
propisuje postupak ispitivanja, kontrole, naziva, oznaka, mjera i preuzimanja.

88) Šta sadrže standardi?

Sadrže detaljne informacije koje se tiču sastava materijala, relevantih fizičkih, mehaničkih ili drugih
tipova karakteristika, kao i metode obrade materijala.

89) Standardi se mogu primijeniti na materijale, procese, proizvode i ispitivanja.

90) Navesti vrste standarda koji imaju strogo definisan cilj i namjenu.
To su: međunarodni (internacionalni), regionalni, nacionalni, industrijski i interni standardi.

91) Prema propisima bivšeg jugoslovenskog standarda JUS C.B0.002 na koji način se vrši označavanje
čelika?
Oznaka vrste nekog čelika sastoji se iz:
- slovnog simbola "Č" (oznaka za čelik) ili "ČL" (oznaka za čelični liv)
- osnovne oznake koja se sastoji iz 4 odnosno 5 brojčanih simbola, kojima se označava vrsta čelika
- dopunska oznaka sastoji se iz jednog ili više brojčanih i slovnih simbola i njihovih kombinacija,
kojima se po potrebi označava stanje čelika, odnosno namjena
- ostale dopunske oznake sastoje se iz jednog, dva ili više brojčanih ili slovnih simbola i njihovih
kombinacija, kojima se po potrebi označavaju druge karakteristike čelika.

92) Šta označavaju brojčani simboli iz kojih se sastoji osnovna oznaka?

Označavaju pripadnost nekoj grupi i to:
- čelici sa djelimično garantovanim ili negarantovanim hemijskim sastavom, a garantovanim
mehaničkim svojstvima
- čelici sa garantovanim hemijskim sastavom i garantovanim mehaničkim svojstvima.

93) Navedite i objasnite primjer čelika sa djelimično garantovanim ili negarantovanim hemijskim
sastavom, a garantovanim mehaničkim svojstvima.
U ovu grupu spadaju ugljenični čelici trgovačkog kvaliteta: ugljenični čelici s propisanim mehaničkim
svojstvima, bez propisanog hemijskog sastava ili sa propisanim sadržajem P i S ili sa propisanim
sadržajem nekog hemijskog elementa, te ugljenični čelici za automate.
Simbol na prvom mjestu je 0 i označava pripadnost čelika ovoj grupi.
Simbol na drugom mjestu označava grupu minimalne zatezne čvrstoće u stanju isporuke, čelika
vruće oblikovanog ili normalizaciono žarenog.

94) Navedite i objasnite primjer ugljeničnog čelika sa garantovanim hemijskim sastavom i

garantovanim mehaničkim svojstvima.
U ovu grupu spadaju:
- obični ugljenični konstrukcioni čelici s garantovanim hemijskim sastavom i mehaničkim svojstvima
- kvalitetni i plemeniti ugljenični čelici s propisanim hemijskim sastavom i mehaničkim svojstvima
koji se prije upotrebe podvrgavaju određenoj termičkoj obradi (cementacija ili poboljšanje)
- legirani čelici, pri čemu se legiranim čelicima smatraju svi čelici koji sadrže jedan ili više legirajućih
elemenata u masenim % jednakim ili većim od navedenih.
Simbol na prvom mjestu je uvijek 1.
Simbol na drugom mjestu je 10x%C zaokružen na deseticu.
95) Kako se označavaju nelegirani čelici po DIN-u 17006?
Označavaju se kako slijedi:
a) obični konstrukcioni čelici, upotreba bez termičke obrade:
- sa slovnim simbolom St (Stahl)
- brojem minimalne zatezne čvrstoće u MPa
- po potrebi dopunskim oznakama ispred nazivne oznake ili iza nazivne oznake
b) kvalitetni i plemeniti ugljenični čelici, upotreba u termički obrađenom stanju:
- sa slovnim simbolom C za srednji udio ugljika pomnožen sa 100 (kvalitetni čelici)
- sa slovnim simbolom C za srednji udio ugljika pomnožen sa 100 i sa dodatnim malim slovom k
(plemeniti čelici)

96) Kako se označavaju legirani čelici po DIN-u 17006?

Označavaju se kako slijedi:
a) niskolegirani čelici
- sa brojčanim simbolom srednjeg sadržaja ugljika u % x 100
- sa slovnim oznakama legirajućih elemenata poredanim po uticajnosti
- sa prosječnim sadržajem legirajućih elemenata pomnoženih sa njihovim faktorima vrijednosti
b) visokolegirani čelici
- sa simbolom X ispred oznake po kojem se razlikuju od niskolegiranih čelika
- sa srednjim sadržajem ugljika u % x 100
- sa oznakama legirajućih elemenata poredanih po uticajnosti
- sa prosječnim udjelima legirajućih elemenata

97) Navedite i objasnite primjer visokolegiranog čelika prema DIN-u 17007.

X165CrMoV12 - najvažniji uticajni elementi su Cr, Mo i V i radi se o visokokvalitetnom alatnom
čeliku za rad u hladnom stanju koji se upotrebljava za rezne alate.

98) S obzirom na veliki broj grupacija i vrsta čelika koje su dvije osnovne grupe čelika prema BAS EN
standardu?
To su: čelici označeni prema njihovoj namjeni i mehaničkim i fizičkim svojstvima (grupa 1) i čelici
označeni prema hemijskom sastavu (grupa 2).

99) Navedite i objasnite primjer čelika (grupa 1) prema BAS EN standardu.

Prema ovom sistemu označavanja, oznaka čelika je data samo brojevima, pri čemu svi čelici na
početku oznake imaju broj 1 npr. 1.0037

100) Objasnite primjer oznake čelika Y1770C prema BAS EN standardu.

Y - čelik za prenapregnute betonske konstrukcije
minimalni Rm je 1770 MPa
C - hladno vučena žica

101) Objasnite primjer oznake čelika C40E prema BAS EN standardu.

C - ugljik (nelegirani čelici)
40 - razlikovanje vrste čelika prema pripadajućem standardu za proizvod
E - propisani najveći sadržaj sumpora

102) Objasnite primjer oznake čelika 15CrMoV5-9 prema BAS EN standardu.

- grupa 3- legirani čelici s definiranim hemijskim sastavom, niskolegirani sa 0,15% C

- legirajući elementi redom: Cr, Mo, V

- sadržaj legirajućih elemenata redom: 5/4=1,25% Cr, 9/10=0,9 Mo, bez navođenja % V
103) Objasnite primjer oznake čelika X82WMoCrV6-5-4 prema BAS EN standardu.

- grupa 3- čelici sa definiranim hemijskim sastavom, visokolegirani čelik

- sadrži 0,82% C

- legirajući elementi redom: W, Mo, Cr, V

- sadržaj legirajućih elemenata redom: 6% W, 5% Mo, 4% Cr, bez navođenja % V

104) Objasnite primjer oznake čelika HS18-1-2-5 prema BAS EN standardu.

- grupa 3- čelici s definiranim hemijskim sastavom, brzorezni čelik,

- sadržaj legirajućih elemenata redom 18% W, 1% Mo, 2% V, 5% Co