SVOJSTVA METALA I NJIHOVA ISPITIVANJA

Kao skupina elemenata, metali imaju niz zajedničkih svojstava, kojima se razlikuju od svojstava
nemetala. 
Ta svojstva čine ih pogodnima za obradu. 

Svojstva materijala su osnova za njihovu obradu i primjenu.

Osobito je to važno za konstrukore i tehnologe.

Konkurencija u proizvodnji je velika i nastoji se proizvesti što jefitiniji, a kvalitetan proizvod.

Konstruktor, kada pozna svojstva materijala, može uštedjeti izborom oblika i dimenzija ( što je
materijal boljih svojstava, možemo upotrijebiti manje materijala, npr. tanji nosač, a da prozvod bude
pouzdan).
Tehnolog , kada dobro poznaje svojstva materijala, odabire najoptimalniji način obrade tog
materijala, čime se također postiže ušteda i kvaliteta.

MEHANIČKA SVOJSTVA METALA:

Najprije moramo definirati slijedeće pojmove, koji se odnose na mehanička svojstva.

OPTEREĆENJE – djelovanje vanjske sile (F) na pojedini strojni dio

NAPREZANJE – djelovanje sile na jedinicu površine npr. F/mm2

ČVRSTOĆA – sposobnost materijala da se unutrašnjim silama (atomskim silama i vezama u kristalnoj

rešetki) odupre djelovanju vanjskih sila.

OPTEREĆENJA I NAPREZANJA su sitematizirana na više raznih načina. Ima jako puno klasifikacija
optrećenja i naprezanja ovisno o načinu djelovanja, brzini izmjene djelovanja, trajanju djelovanja,
temperaturi djelovanja itd. Mi ćemo sada obraditi dvije podjele opterećenja:

Podjela opterećenja PREMA NAČINU DJELOVANJA je:

Podjela optrećenja, PREMA PROMJENAMA TIJEKOM VREMENA DJELOVANJA su:

STATIČKA

 DINAMIČKA (udarno ili promjenjivo-npr. vibracije)

Opterećenja i naprezanja se u radu strojeva rijetko javljaju pojedinačno, uvijek su to kombinirana

opterećenja i naprezanja.
Takvih kombinacija ima vrlo mnogo i različite su. Nazivamo ih SLOŽENA NAPREZANJA.
Navedenim opterećenjima suprotstavlja se ČVRSTOĆA MATERIJALA.
Tako postoji čvrstoća vlaka, tlaka, savijanja, smika, izvijanja i torzije.

Da ne bi došlo do razaranja materijala, njegova čvrstoća mora uvijek biti veća od naprezanja
vanjskim silama.
Prilikom konstruiranja imamo zadano djelovanje vanjske sile.
Primjerice, prije nego se započne sa konstrukcijom jednog čeličnog mosta, moraju se najprije
izračunati i predvidjeti sile vjetra, sile težine same konstrukcjie, sile opterećenja vozila koji će
optretiti most itd. Riječ je o vrlo složenim naprezanjima, kojima će konstrukcija biti izložena.

Čvrstoću strojnog dijela možemo mijenjati na više načina, primjerice:

 izbor materijala više kvalitete, odnosno više normirane čvrstoće.
 korištenje istog materijala, uz povećanje poprečnog presjeka strojnog elementa.
Svaki od ovih načina ima prednosti i mane, prvi je sigurno skuplji, drugi je nešto skuplji (zbog veće
količine utrošenog materijala) i teži (čime konstrukcija dobiva dodatna neželjena opterećenja).

ISPITIVANJE MEHANIČKIH SVOJSTAVA MATERIJALA

Kod primjene metala i ostalih materijala u strojarstvu, temeljna svojstva, koja moramo poznavati, su
MEHANIČKA SVOJSTVA: npr. čvrstoća, granica razvlačenja, istezljivost, žilavost, tvrdoća itd.
Svako pojedino od navedenih mehaničkih svojstava materijala predstavlja  MJERLJIVU VELIČINU, koja
se može brojčano odrediti pomoću NORMIRANIH METODA ISPITIVANJA.
Normirana metoda ispitvanja je metoda ispitvanja koja se vrši na točno određeni način, koji je
ustanovljen normom, odnosno standardom.
Norma (standard) je sporazumno ustanovljen dokument, odobren od mjerodavnoga tijela, koji
definira pravila, upute, značajke djelovanja, te time jamči najviši stupanj usklađenosti u danim
uvjetima.
Primjerice, slijedeća norma određuje kako se vrši ispitivanje čvrstoće na vlak metalnih materijala.
Određeni su oblici epruvete, strojevi na kojima se vrši isptivanje, temperatura itd., sve do najsitnijih
detalja.
HRN EN ISO 6892 – Metalni materijali – Ispitivanje vlačne čvrstoće
Ovo je link hrvatskog zavoda za norme.
https://www.hzn.hr/
Norme nećete lako pronaći na internetu, svatko tko u radu mora koristiti norme, a takvih je mnogo
(npr tko proizvodi vijke, mora te vijke prodavati i proizvoditi prema određenim normama).

STATIČNO VLAČNI POKUS

Statično vlačni pokus je najinformativniji i najčešće korišten pokus ispitivanja svojstava metala i
drugih materijala, kojim se može utvrditi oko 10-tak svojstava materijala (npr. granica razvlačenja,
vlačna čvrstoća, modul elastičnosti, istezljivost,...)
 Riječ je o metodi ispitivanja sa RAZARANJEM (ispitna epruveta se kida). 
Vlačni pokus se provodi uređajima (tzv. KIDALICE) na kojima se ispitni uzorak kontinuirano vlačno
opterećuje do loma. 
Pri ispitivanju se kontinuirano mjere sila i produljenje ispitnog uzorka te se pisačem grafički registrira
dijagram sila – produljenje.

U nastavku je jedan moderan i zanimljiv video, koji zorno prikazuje isptiivanje epruvete na kidalici.
Pogledajte ga.
https://www.youtube.com/watch?v=5hZdkmGzGHk&feature=emb_logo

Nakon što pogledate video, analizirat ćemo dijagrame, koji pokazuju ponašanje materijala prilikom
ispitivanja na kidalici.
Ponovimo oznake:
Sila – F (N) 
Naprezanje – σ (sigma) = F/A (N/m2) – sila na jedinicu površine

Slijedeći dijagram pokazuje odnos sile i produljenja epruvete na kidalici.

Proučimo slijedeće karakteristične točke dijagrama ( u različitim dijagramima, označavaju ih često

različitim slovima, zato je važno razumjeti suštinu).

P – granica PROPORCIONALNOSTI – to je točka do koje vrijedi tzv. Hookov zakon proprocionalnosti.

Do te točke, odnos povećanja sile i deformacije epruvete je pravac
E – granica ELASTIČNOSTI – točka do koje se materijal vraća u prvobitno stanje kada prestane
djelovanje sila.
M – granica MAKSIMALNE ČVRSTOĆE – maksimalna sila, koja je potrebna za kidanje materijala. U
tom trenutku se pri sredini epruvete počinje raditi “vrat” i to je mjesto gdje će kasnije nastati lom.
Kako se presjek epruvete smanjuje, tako su za daljnju deformaciju dovoljne manje sile. Smanjivanje
sile se nastavlja do točke K (ili L) koju zovemo granica loma i u kojoj epruveta puca i ispitivanje
završava.

K ili L – granica LOMA – točka u kojoj ispitna epruveta puca

Dijagrami vlačnog ispitivanja izgledaju različito za različite materijale. 
Na takozvanoj granici RAZVLAČENJA, na prethodnim dijagramima označena sa T ili V, kod većine
metala u jednom trenutku dolazi do popuštanja međumolekularnih sila, koje kasnije ojačaju i to je
vidljivo na dijagramu. Znanost još uvijek nema potpun odgovor zašto do toga dolazi.