TVRDOĆA MATERIJALA

1. Tvrdoća je otpornost materijala prema prodiranju stranog tijela u njegovu površinu.

2. Statičke metode ispitvanja tvrdoće materijala su Brinellova, Vickersova i
Rockwellova.
3. Brinellova metoda se koristi za meke i srednje tvrde materijale, radi se s kuglicama.
Vickersova metoda je slična kao i Brinellova, primjenjuje se za tvrde i meke
materijale. Mjeri se s četverostranom istostraničnom dijamantnom piramidom s
vršnim kutom od 136°.
Vickersova metoda upotrebljava više vrsta penetratora: za meke materijale mala
čelična kuglica i za tvrde materijale dijamantni stožac.
4. Ispitivanje po Brinellu se vrši tako da u ispitivanom materijalu nastaje otisak u obliku
kalote promjera baze d i dubine h. Tvrdoća po Brinellu (oznaka HB) je omjer
primijenjene sile F (N) i površine kalote otiska S (mm2). HB=Fx0.102/S. Normirani
promjeri kuglice D su 10, 5, 2,5, 2 i 1 mm, a mjerenje je valjano ako promjer otiska d
iznosi od 0,25 do 0,6 D. Zbog toga je uveden stupanj opterećenja: X=Fx0.102/D 2.
Prednosti: jednostavna priprema površine, lako mjerenje promjera otiska.
Nedostaci: ne mogu se mjeriti tvrdoće ≥ 650 HB, tvrdoća je ovisna o opterećenju i
prema X (stupnju, opterećenja) potrebno je izabrati odgovarajuću silu F, nakon
mjerenja otisak je velik i ostavlja vidljiv trag.