Univezitet u Tuzli

Rudarsko – geološko – građevinski fakultet

Rudarstvo, II god.

SEMINARSKI RAD
Tema: Propisi za siguran rad pri miniranju
Štetno djelovanje miniranja,zone opasnosti

Student Profesor

Muamer Alić dr.sc.Nedžad Alić,vand.prof

 Univezitet u Tuzli

SADRŽAJ:

1. UVOD......................................................................................................................................................... 3
2. ODREĐIVANJE SIGURNOSNIH ZONA PRI MINIRANJU ............................................................................... 4
2.1. Određivanje sigurnosne zone zbog djelovanja seizmičkih efekata.................................................... 5
2.2. Seizmičko štetno djelovanje miniranja .............................................................................................. 5
3. Norme općenito ........................................................................................................................................ 8
4. Maksimalno dozvoljena količina eksploziva po stupnju paljenja Qdozv .................................................. 9
5. Razbacivanje minirane mase u okoliš ..................................................................................................... 10
6.POSEBNE MJERE ZAŠTITE PRI BUŠAČKO - MINERSKIM RADOVIMA ........................................................ 11
6.1. Zaštita od nekontroliranog aktiviranja eksploziva i eksplozivnih sredstava ................................. 11
6.2. Zaštita od razbacivanja stijenskih komada prilikom miniranja provodi se: ..................................... 12
6.3. Zaštita od seizmičkog djelovanja ..................................................................................................... 12
6.4. Zaštita od zatajenih mina i nedetoniranog eksploziva i eksplozivnih sredstava: ............................ 12
7. ZAKLJUČAK .............................................................................................................................................. 13
8. LITERATURA: ........................................................................................................................................... 14
 Univezitet u Tuzli

1. UVOD

Kamen je tradicionalni građevinski materijal koji se danas, kao i u prošlosti, koristio za izradu
raznih objekata kao što su suhozidi, kuće, ceste itd. Koristi se na dva osnovna načina: kao
arhitektonsko-građevni kamen te tehničko-građevni kamen. Arhitektonsko-građevni kamen se
dobiva pažljivijom obradom i koristi se za oblaganje zidova, popločavanje, za izradu spomenika
i slično. Tehničko-građevni kamen koristi se za razne vrste nasipavanja, kao agregat za betone i
asfalte, kao mineralna sirovina u proizvodnji nekih drugih materijala i slično. Dobiva se strojnim
iskopavanjima i miniranjem. Miniranje je postupak u kojemu se detonacijom eksploziva razara i
drobi stijena ili neki drugi materijal, odnosno ruše objekti, a danas ima nezamjenjivo značenje u
pojedinim fazama radova u rudarstvu i graditeljstvu. Budući da je detonacija eksploziva vrlo brza
reakcija kod koje se razvija visoki tlak, toplina i plinovi, vrijeme u kojemu je moguća nesreća je
vrlo kratko pa je stoga potrebno provesti određene mjere sigurnosti, odnosno zaštite.
 Univezitet u Tuzli

2. ODREĐIVANJE SIGURNOSNIH ZONA PRI MINIRANJU

Tijekom miniranja veći dio energije eksploziva troši se na drobljenje stijenske mase,
razbacivanje stijenske mase, zagrijavanje neposrednog okoliša kao i na ostale nekorisne
oblike, poput stvaranja seizmičkih valova, zračnih valova i odbacivanja komada minirane
stijene.

Sl. 2.0 Shematski prikaz iskorištenja potencijalne energije pri miniranju

Određivanje sigurnosnih zona pri izvođenju minerskih radova odnosi se na:

- određivanje sigurne udaljenosti zbog djelovanja seizmičkih efekata,
- određivanje sigurne udaljenosti zbog djelovanja zračnih udarnih valova,
- određivanje sigurne zone od razbacivanja komada odminirane stijenske mase

Sigurne zone oko mjesta miniranja ovise o količini i vrsti eksplozivnog punjenja, rasporedu
minskih bušotina, izboru milisekundnog razmaka usporenja, načinu aktiviranja minskog
polja, sastavu stijene i sl.
 Univezitet u Tuzli

2.1. Određivanje sigurnosne zone zbog djelovanja seizmičkih efekata

Pri detonaciji eksploziva dolazi do naglog oslobađanja energije. Znatan se dio pretvara
u kinetičku energiju seizmičkih valova, koji se od mjesta eksplozije radijalno prostiru
na sve strane.
Dio energije ekslozivnog punjenja, koji nije utrošen na drobljenje i odbacivanje stijene,
pretvara se u kinetičku energiju različitih tipova elastičnih valova. Oni se međusobno
razlikuju u brzini širenja, intenzitetu i obliku deformacija.
U zoni djelovanja tih valova nema drobljenja stijene uslijed tlačnog udarnog vala, ne
pojavljuju se radijalne i koncentrične pukotine, već nastaju samo elastične deformacije
u obliku titranja čestica stijenske mase.
Nailazak seizmičkih valova do nekog objekta različitih fizikalno-mehaničkih značajki
izaziva u njemu dinamička naprezanja. Ako naprezanja pređu graničnu čvrstoću
materijala od kojeg je objekat građen, mogu u njemu izazvati trajne deformacije.

Miniranjem izazvane seizmičke oscilacije tla slične su oscilacijama tla koje izazivaju
potresi. Razlika je uglavnom u vremenu trajanja i dužini vremena oscilacija. Oscilacija
tla izazvane potresom traju duže i imaju dužine perioda osciliranja od 0,5 do 5,0 s, dok
su oscilacije tla izazvane minirajem kraće, od 0,004 do 0,25 s.

Seizmički efekti izazvani potresima istog stupnja, znatno su veći kod miniranja zbog
učestalog pojavljivanja. Budući da se miniranja izvode često, građevine u blizini mjesta
miniranja su stalno izložene njihovom utjecaju.
Zbog toga se pri miniranju dopuštaju oscilacije, ovisno o građevini, koje su za stupanj
dva niže od onih koje su dopuštene pri potresu.

2.2. Seizmičko štetno djelovanje miniranja

Seizmičko štetno djelovanje miniranja manifestira se u vidu oscilacija i elastičnih

deformacija stijene, te u biti predstavlja umjetni potres, pri kojem je mjesto eksplozije
njegov epicentar. To zapravo znači, da se dio oslobođene energije eksplozivnog
punjenja pretvorio u kinetičku 10 energiju elastičnih valova, koji se međusobno
razlikuju u brzini širenja, intenzitetu i obliku deformacije. Nastanak i širenje seizmičkih
valova najegzaktnije se dokazuje teorijom elastičnosti. Postoje dvije vrste osnovnih
deformacija koje homogeno izotropno tijelo može pretrpjeti pod djelovanjem vanjskih
sila, a to su :
• deformacije volumena,
 Univezitet u Tuzli

• deformacije oblika. Deformacije volumena i oblika prenose se u sredstvu odvojeno i

različitom brzinom. Pri tomu se deformacije volumena prenose većom brzinom. Ta
brzina se obično označava sa vp, a valovi se zovu uzdužni, ili longitudinalni, slika 3.

Valovi kojima se prenose deformacije oblika, šire se u sredstvu manjom brzinom, i

označavaju se obično sa vs. Zovu se transverzalni ili poprečni, pri čemu su oni
horizontalni i vertikalni seizmički valovi, slika 4.

Nadalje, treba razlikovati gore opisane brzine širenja uzdužnih i poprečnih seizmičkih
valova od oscilacija koje oni pri svom prolasku kroz tlo ili stijenu uzrokuju.

Te oscilacije mogu pruzročiti oštećenja ili rušenje različitih stambenih zgrada ili
gospodarskih objekata. Intenzitet oscilacija, pri miniranjima ovisi o količini i vrsti
eksplozivnog punjenja, udaljenosti od mjesta miniranja, te mediju kroz koji se valovi
šire, a izražava se:
• maksimalnim pomakom,
• maksimalnom brzinom,
• maksimalnim ubrzanjem, gdje su:
• A – maksimalna amplituda [cm]
• f – frekvencija oscilacija [cm/s]
 Univezitet u Tuzli

Zaštita okoliša prilikom izvođenja masovnih miniranja u kamenolomu treba biti

dvojaka:
• zaštita od prevelikih seizmičkih oscilacija odnosno umjetnih potresa koji mogu
uzrokovati štete u vidu stvaranja pukotina na objektima okoliša,
• zaštita od razbacivanja miniranog materijala u okoliš. Opasnost od zračnog udara
prilikom masovnih miniranja ne postoji jer će se povezivanje minskih polja izvoditi
sigurnim neelektričnim – NONEL detonatorima. Brzine oscilacija svode se u
dozvoljene granice određivanjem dozvoljene količine eksploziva po stupnju paljenja,
a razbacivanje miniranog materijala u okoliš spriječava se pravilnim odabirom
geometrije i/ili pokrivanjem minskih polja.
 Univezitet u Tuzli

3. Norme općenito

Brzina oscilacije čestica tla ili stijena izazvanih detonacijama eksploziva u minskoj
bušotini ključni je kriterij temeljem kojeg se ocjenjuje ugroženost pojedinog objekta
od seizmičkog djelovanja. Brzina oscilacija tla izazvanih miniranjem u izravnoj je vezi
sa količinom eksplozivnog punjenja koji detonira u pojedinom intervalu paljenja,
udaljenošću mjesta opažanja od minskog polja, te značajkama osnovnog tektonskog
sklopa, ili općenito inženjersko-geološkim i fizičko-mehaničkim karakteristikama
stijenskih masa. U posljednjih desetak i više godina u Hrvatskoj je sazrijela svijest o
potrebi seizmičkih opažanja prilikom miniranja kada se ona izvode u blizini ugroženih
objekata. Dozvoljene brzine oscilacija 12 čestica tla ili stijenskih masa za određene
objekte nisu normirane hrvatskim propisima, te se u praksi koriste međunarodne norme
DIN, BS, USBM i drugi

Klasifikacija potresa po kriteriju S. V. Medvedeva usvojena 1963. u San Franciscu, a

temelji se na količini i vrsti oštećenja na objektima prema pripadajućim vrijednostima
rezultantne brzine oscilacija tla. Ona se podudara s međunarodnom konvencionalnom
skalom za procjenu učinka potresa MCS (Mercali-Cancani, Sieberg), tablica 5. Prikaz
određivanja intenziteta stupnja potresa na osnovi izračunatih rezultantnih brzina na
mjestima opažanja po skali S.V. Medvedeva.

Tablica 5. MCS (Mercali – Cancani, Sieberg) ljestvica za procjenu učinka potresa

 Univezitet u Tuzli

4. Maksimalno dozvoljena količina eksploziva po stupnju paljenja Qdozv

U nastavku pokazuje se kako se uporabom DIN 4150 standarda i empirijskog dijagrama

dobivenog na osnovi niza mjerenja seizmičkih oscilacija prilikom pokusnih i
prozvodnih miniranja u sedimentnim stijenskim masama, može utvrditi preliminarna
količina eksploziva za miniranja, prema lokalnim uvjetima: poziciji okolnih objekata u
odnosu na minsko polje i inženjersko geološkim značajkama stijene u kojoj će se
izvoditi miniranja.
Relativna seizmička osjetljivost predmetne stijene RSO (RSS) je parametar koji
pokazuje koliki intenzitet oscilacija može podnijeti određeni inženjersko-geološki tip
stijene (definiran geološkim indeksom čvrstoće GSI) prilikom detonacije određene
količine eksplozivnog naboja. Znanstvenim istraživanjima je dokazano da je u slabijim
stijenama, dakle onima sa manjim GSI vrijednostima intenzitet seizmičkih oscilacija
mjeren na mjestu opažanja prilikom detonacije identične količine eksplozivnog naboja,
puno veći nego kod čvršćih i 15 homogenijih stijena ( sa većim GSI vrijednostima). To
nadalje znači, da su i objekti građeni na slabijim podlogama prilikom miniranja više
ugroženi.
 Univezitet u Tuzli

5. Razbacivanje minirane mase u okoliš

Razbacivanje komada minirane stijene opasnost je za ljude, stambene i gospodarske

objekte. Ta štetna pojava, njezin intezitet i daljina razbacivanja zavise od čitavog niza
čimbenika kao što su:
• anomalije tektonskog sklopa stijena,
• neracionalno projektiranje minerskih radova, npr. odabirom brizantnijih eksploziva za
miniranje jače raspucalih stijena,
• nepridržavanjem projektiranih veličina prilikom punjenja minskih bušotina, naročito u
pogledu točno određene količine eksploziva u minskoj bušotini i projektirane veličine čepa,
• neprovođenjem mjera zaštite nepokrivanjem minskih polja lociranih u ugroženim
zonama.

Sika 5.0. Razbacivanje minirane mase

 Univezitet u Tuzli

6. POSEBNE MJERE ZAŠTITE PRI BUŠAČKO - MINERSKIM RADOVIMA

Prije izvođenja pokusnih, a potom i proizvodnih miniranja treba pregledati ugrožene

stambene objekte sa jugozapadne strane kamenoloma i o tome uz foto dokumentaciju
sastaviti adekvatan zapisnik o stanju objekata. Tijekom izvođenja bušačko-minerskih
radova na kamenolomu, moguće su pojave opasnosti:
• opasnost od klasičnih povreda pri radu u rukovanju s alatom,
• opasnost od požara na rudarskoj mehanizaciji i zapaljivim materijalima, gorivu i mazivu,
• opasnost izazivanja požara od strane zaposlenika,
• opasnost od eksplozije eksploziva i eksplozivnih sredstava pri manipulaciji i rukovanju,
• opasnost od seizmičkog djelovanja, razbacivanja stijene prilikom izvođenja miniranja.
Bušaći radovi ne smiju se obavljati za vrijeme atmosferskih pražnjenja. Miniranja se ne
smiju izvoditi u sumrak i noću, pri smanjenoj i slaboj vidljivosti kao i za vrijeme
atmosferskih pražnjenja.
Prilikom minerskih radova treba osigurati sljedeću zaštitu:
• zaštita od nekontroliranog aktiviranja eksploziva i eksplozivnih sredstava,
• zaštita od razbacivanja stijenskih komada,
• zaštita od seizmičkog djelovanja,
• zaštita prilikom uništavanja zatajenih mina i nedetoniranog eksploziva i eksplozivnih
sredstava.

6.1. Zaštita od nekontroliranog aktiviranja eksploziva i eksplozivnih sredstava

Zaštita od nekontroliranog aktiviranja eksploziva i eksplozivnih sredstava tijekom

skladištenja, manipulacije, transporta, punjenja minskih bušotina i nakon izvedenog
paljenja minskog polja zahtjeva:
• pažljivo rukovanje eksplozivom i eksplozivnim sredstvima
• zabranu prilaza otvorenim plamenom i pušenje
• prilikom punjenja minskih bušotina patrone eksploziva ne smiju se gnječiti i silom
utiskivati u bušotine
• nabijanje eksploziva i čepa minske bušotine izvoditi pažljivo drvenim zaobljenim
letvama
• bušaću garnituru i ostalu opremu, te radnike koji nisu zaposleni na miniranju odstraniti
s minskog polja na sigurnu udaljenost
• ne izvoditi i obustaviti minerske radove pri atmosferskim pražnjenjima
• nakon miniranja palitelj mina obavlja pregled (najranije 20 minuta po otpucavanju)
odminirane stijenske mase. Kada se palitelj uvjeri da nema nedetoniranog eksploziva u
odminiranoj masi, obavještava tehničkog rukovoditelja kopa koji potom može dopustiti
pristup zaposlenima na minsko polje.
 Univezitet u Tuzli

6.2. Zaštita od razbacivanja stijenskih komada prilikom miniranja provodi se:

• izvođenjem konstrukcije eksplozivnog punjenja po projektu

• izvesti čep minske bušotine u projektiranoj dubini od propisanog ispušnog materijala
preostalog nakon izrade minske bušotine. U čep se ne smiju stavljati krupniji komadi
stijene.
• sklanjanjem zaposlenih i pokretne opreme na sigurnu udaljenost i sigurne zaklone
• pokretnu opremu i objekte a posebice lako lomljive i vitalne dijelove koji se nalaze u
zoni razbacivanja zaštititi daskama i ostalim provizornim materijalom, to se odnosi i
na spremnik goriva
• prije paljenja minskog polja zabraniti pristup i prolaz te osigurati pristupne putove na
radilište postavljanjem straža radi spriječavanja nekontroliranog ulaska ljudi, životinja
i materijalnih sredstava u ugroženu zonu.

6.3. Zaštita od seizmičkog djelovanja

• izvođenje punjenja minskih bušotina prema projektiranim veličinama

• kontrolna mjerenja brzina oscilacija tla na potencijalno ugroženim objektima, pri
pokusnim miniranjima i pri svakom proizvodnom miniranju.
Seizmografe treba postaviti uz:
• temelj stambenih objekata koji su locirani sa jugozapadne strane na udaljenostima
minimalno 190 m od ruba kamenoloma
• temelj stambenih objekata koji su locirani sa istočne strane na udaljenostima od oko
330 metara od ruba kamenoloma
• oplemenjivačko postrojenje sa jugozapadne strane kamenoloma
• uz željezničku prugu na ulazu u tunel sa južne strane na udaljenosti cca 40 m od ruba
kamenoloma.

6.4. Zaštita od zatajenih mina i nedetoniranog eksploziva i eksplozivnih sredstava:

• Uočene nedetonirane mine treba vidljivo označiti i zabraniti radove i pristup u

ugroženu zonu dok se mine ne unište.
• Ukoliko je do zatajenja mina došlo uslijed prekida neelektričnog upaljača ili
konektora ako se on koristi, mina se može uništiti iniciranjem pomoću sporogorećeg
štapina i rudarske kapisle br.8, dajući propisane zvučne signale i provodeći mjere
osiguranja i zabrane pristupa u ugroženu zonu kao i prilikom masovnog ili sekundarnog
miniranja. U slučaju da prilikom aktiviranja zatajene mine dođe do 29 razbacivanja
materijala, nedetoniranu minu treba uništiti novom minom postavljenom u minsku
bušotinu paralelno zatajenoj mini.
 Univezitet u Tuzli

7. ZAKLJUČAK

U današnje vrijeme gradi se sve više cesta, nasipa, stambenih i ostalih infrastrukturnih
objekata, tako da potreba za tehničko građevnim kamenom, kao neizostavnim
materijalom, postaje sve veća. Tehničko građevni kamen dobiva se, najčešće,
miniranjem čime se potencijalno ugrožava neposredni okoliš. U radu su prikazani
standardi, proračuni i eksperimentalni dijagrami kojima je utvrđeno kako se
najdjelotvornije štiti ugroženi okoliš.
 Univezitet u Tuzli

8. LITERATURA

- Rabljek V. Površinska eksploatacija mineralnih sirovina Institut za rudarska i

kemijsko – tehnološka istraživanja Tuzla, 1970.
- Krsnik J. Miniranje RGN – fakultet, Zagreb, 1990.
- Branko Božić Miniranje u rudarstvu,graditeljstvu i geotehnici.