Professional Documents
Culture Documents
org
1. UVOD .................................................................................................................................... 1
2. ZAKONSKA REGULATIVA ZAŠTITE OKOLIŠA REPUBLIKE HRVATSKE.............................1
2.1.PROPISI VEZANI ZA ZAŠTITU VODA.............................................................................3
2.1.1 POVRŠINSKE KOPNENE VODE.........................................................................6
2.1.2 PODZEMNE VODE...............................................................................................9
3.. DIREKTIVE EUROPSKE UNIJE............................................................................................9
3.1.PROPISI VEZANI ZA ZAŠTITU VODA............................................................................11
3.1.1 POVRŠINSKE KOPNENE VODE.........................................................................13
3.1.2 PODZEMNE VODE..............................................................................................14
4. USPOREDBA PROPISA REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU...........................16
5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................... 16
6. BIBLIOGRAFIJA.................................................................................................................... 17
7. PRILOZI................................................................................................................................ 18
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
1. UVOD
Nesavjesnim ponašanjem prema okolišu tijekom dugog vremenskog razdoblja razvojem industrije
kao i povećanjem broja ljudi na zemlji dovelo je do onečišćenja mnogih prirodnih resursa koji
imaju direktan utjecaj na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet. Prvenstveno se to
odnosi na onečišćenje zraka, tla i vodenog okoliša.
Upravo stoga provedena su i dalje se provode detaljna znanstvena istraživanja na osnovu kojih su
doneseni razni zakonski akti kojima se pokušava regulirati zaštita kakvoće okoliša prvenstveno
racionalnim korištenjem prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš u svrhu
očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti kao uvjet za zdravi život i temelj održivog razvoja.
Republika Hrvatska je Ustavom i zakonskom regulativom koja uključuje zakone, uredbe, planove,
odluke i pravilnike sa područja zaštite okoliša osigurala svima pravo na zdravi život i zdrav okoliš
te uvjete održivog razvoja. Isto tako nastoji slijediti suvremene trendove u zaštiti okoliša i
implementirati u svoje zakonodavstvo preporuke iz direktiva Europske unije i međunarodnog
zakonodavstva. Tijekom godina Europska zajednica pokazuje veliki interes za zaštitu okoliša što
dokazuje i veliki broj pravnih i drugih strateških dokumenata koji se odnose na zaštitu okoliša. U
procesu pristupanja Europskoj uniji Hrvatska se suočava sa nizom izazova prilikom postizanja
ciljeva koje postavlja Europska unija, što je ujedno i izuzetna prilika i poticaj za djelovanje na
području zaštite okoliša. Prema Izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske za 2009. godinu
[1] na području okoliša postignut je napredak na područjima mjerenja kakvoće zraka, kontroli
industrijskih onečišćenja i upravljanja rizikom, kao i klimatskim promjenama. Međutim potrebno je
poboljšati provedbu horinzontalne pravne stečevine, strateško vrednovanje okoliša, te pristup
pravosuđa u pitanjima okoliša. Značajnije napore potrebno je uložiti u sektor zaštite voda i prirode,
posebno u odnosu na okvirne direktive o vodama. U ovom radu usporediti će se zakonska
regulativa Republike Hrvatske sa direktivama Europske unije na području zaštite okoliša sa
posebnim naglaskom na zaštitu kopnenog vodnog okoliša.
Očuvanje prirode i okoliša svrstani su u kategoriju najviših vrednota ustavnog poretka Republike
Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske [2] odredio je, da Hrvatski sabor i narod neposredno odlučuju
o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom korištenju. Prvi pravni akt na području
zaštite okoliša koju je Hrvatski sabor donio 1992. godine na temelju Ustava Republike Hrvatske je
Deklaracija o zaštiti okoliša [3]. Deklaracija je opredjeljena na izgradnji pravnog sustava sukladno
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZA ŠTITE KOPNENIH VODA
3
opredjeljenja da se to može ostvariti dogradnjom postojećeg sustava zaštite okoliša i pripravljanje
za izazove koji su pred nama: usmjeravanje ka održivom razvoju, ulazak Republike Hrvatske u
dugotrajan i zamršen proces europskih integracija, uspostave cjelovitog sustava praćenja i ocjene
stanja okoliša, zaštitom nekih dijelova teritorija, osobito Jadranskog mora, te ućiniti sve potrebno
da se prilagodimo klimatskim promjenama i uvođenju novih tehnologija. Strategija zaštite okoliša
pokušava odgovoriti na pitanje što valja činiti da se postavljeni ciljevi ostvare s postojećim
resursima? Samo Program zaštite okoliša Republike Hrvatske, utemeljen na nekoj dogovorenoj
strategiji, može tu strategiju oživjeti i ponuditi odgovore na druga važna pitanja: kako to ostvariti,
čime i do kada? Sastavni dio svakog poglavlja Strategije su planovi djelovanja na okoliš koji su u
obliku tablice u kojoj su navedeni cilj, mjera, razina djelovanja, ciljne skupine, odgovorni nositelji,
rok, veza sa drugim poglavljima te veza s EU-ovim smjernicama i/ili međunarodnim obvezama.
Zaštita pojedinih sastavnica okoliša koje uključuju zaštitu tla i zemljine kore, zatim zaštitu prirode,
šumskog područja, voda (uključujući podzemne i površinske vode) te zaštitu mora i obalnog
okoliša kao i zaštita od štetnih utjecaja na okoliš (zaštita od GMO proizvoda, buke, zaštita od
ionizirajućeg i nuklearnog zraćenja, svjetlosnog onečišćenja, utjecaja kemikalija te gospodarenje
otpadom) pobliže su određene i propisane uredbama i planovima koje propisuje Vlada Republike
Hrvatske i pravilnicima koja propisuju Ministarstva.
4
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VO DA
Zaštita voda od onečišćenja provodi se radi očuvanja života i zdravlja ljudi te zaštite ostalih
sastavnica okoliša omogućavajući neškodljivo i nesmetano korištenje voda za različite namjene.
Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće voda te izvora onečišćenja,
spriječavanjem i ograničavanjem radnji koje mogu utjecati na onečišćenje voda i okoliša, te
ostalim djelovanjem usmjerenim na očuvanje i poboljšanje kakvoće voda.
Uz Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), najvažniji zakonski akt na području zaštite voda u
Republici Hrvatskoj je Zakon o vodama (NN 153/09) [6] koji je stupio na snagu u prosincu 2009.
godine. Ovim zakonom uređuje se pravni status voda, vodnog dobra i vodnih građevina,
upravljanjem kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna
melioracijska odvodnja i navodnjavanja, djelatnosti javne vodoopsrbe i javne odvodnje, posebne
djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga
pitanja vezana za vode i vodno dobro. Odredbe zakona odnose se na:
• na površinske i podzemne vode
• priobalne vode u pogledu njihovog kemijskog i ekološkog stanja
• vode teritorijalnog mora u pogledu njihovog kemijskog stanja u odnosu na nalazišta
vode za piće
• mineralne i termalne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu
pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe što se
uređuje drugim pravnim aktima.
Zakon propisuje izradu planskih dokumenata upravljanja vodama, Strategiju upravljanja vodama i
Plan upravljanja vodnim područjima.
Na temelju odredbi Zakona o vodama (NN 107/95, NN 105/05) [7], Strategiju upravljanja vodama
(NN 91/08) [8], donio je Hrvatski sabor u srpnju 2008. godine. Nacrt prijedloga Strategije dani su
od strane Hrvatskih voda.
Strategija upravljanja vodama je planski dokument kojim se utvrđuje vizija, misija, ciljevi i zadaci
državne politike u upravljanju vodama u dugoročnom razdoblju. Zasniva se na znanstvenim
istraživanjima, kontinuiranom praćenju rasporeda stanja i pojava u vezi s vodama i njihovim
korištenjem, uvažavanju specifičnosti vodne problematike svakog vodnog područja i cjelovite
zaštite okoliša. Daje strateška opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva polazeći od
zatečenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogućnosti, međunarodnih
obveza te potreba za očuvanjem i unapređenjem stanja voda te vodnih i o vodi ovisnih
ekosustava. Njezin je sadržaj usklađen s relevantnim direktivama Europske unije, te stoga čini
osnovnu podlogu za pripremu pregovaračkih stajališta za pristupne pregovore, ali isto tako i jednu
od podloga za pripremu aplikacija za korištenje sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske
unije. Strategija upravljanja vodama je dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog
sektora kako
3i
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama. Strategijom upravljanja vodama definirani
su legislativni, organizacijski, financijski, tehnički, znanstvenoistraživački i informatički okviri
djelovanja vodnog gospodarstva u sadašnjim društveno-gospodarskim okolinostima pristupnog
procesa Republike Hrvatske Europskoj uniji, te u budućim okolnostima punopravnog članstva.
Ona vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima je donesena u razdoblju trajanja dva
petnaestogodišnja investicijska ciklusa do kraja 2038. godine. Provedene analize postojećeg
stanja i razvojnih potreba pokazale su da Hrvatska raspolaže dovoljnim količinama vode za svoje
potrebe, te da vodni resursi svojom količinom i kakvoćom nisu ograničavajući čimbenik
gospodarskog razvoja. No, zbog izražene vremenske i prostorne neravnomjernosti vodnog
režima, učinkovito i ekološki prihvatljivo upravljanje vodama zahtjeva sustavna ulaganja u razvoj i
redovita održavanja funkcionalnosti vodogospodarskih sustava. Temeljni cilj strategije jest
postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju i na svakom od četiriju
vodnih područja (vodno područje sliva Save, vodno područje slivova Drave i Dunava, vodno
područje primorsko-istarskih slivova i vodno područje dalmatinskih slivova) što uključuje:
• osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu
stanovništva
• osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske
namjene
• zaštitu ljudi i materijalnih dobara od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda
• postizanje i očuvanje dobrog stanja voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih
ekosustava
Plan upravljanja vodnim područjima [9] donosi Vlada Republike Hrvatske. Sukladno odredbama
Zakona o vodama potpuni plan je potrebno donjeti do 2012. za svako vodno područje. Plan se
odnosi na razdoblje od šest godina, nakon čega se mijenja i nadopunjije za sljedeće razdoblje od
šest godina.
Prema Zakonu o vodama plan upravljanja vodnim područjima obuhvaća za svako vodno područje:
• opis prirodnih značajki i stanja voda i u okviru toga osobito:
- za površinske vode, uključivo priobalne vode: prikaz položaja i granica vodnih tijela,
prikaz tipova vodnih tijela i opis njihovih značajki i ocjenu količinskog stanja voda,
- za podzemne vode: prikaz položaja i granica vodnih tijela i opis njihovih značajki,
ocjenu onečišćenja iz raspršenih izvora uključivo i pregled značajnijih utjecaja na
vodni okoliš,
- sažetak značajnijih opterećenja i utjecaja ljudske aktivnosti na stanje površinskih
voda, uključivo i priobalnih voda te podzemnih voda, a osobito ocjenu onečišćenja iz
točkastih izvora, ocjenu onečišćenja iz
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
6
• sažeti prikaz donesenih programa mjera za postizanje ciljeva kakvoće voda,
uključujući i načine postizanja ciljeva tim mjerama, uključujući osnovne mjere i
dopunske mjere;
• utvrđivanje sredstava potrebnih za provedbu programa mjera iz ovoga Plana,
• pravila primjene pojedinih sastavnica Plana.
U svrhu provedbe zaštite površinskih i podzemnih voda te mora od onečišćenja s kopna i otoka
donesen je Državni plan zaštite voda (NN 8/99) [10] koji sadrži:
Cilj je Plana, da se vodama upravlja prema načelu jedinstvenog vodnog sustava i načelu održivog
razvitka.
U Planu se polazi prvenstveno od načela prevencije koje podrazumijeva planiranje i poduzimanje
potrebnih mjera u zaštiti voda, kada i ne postoje čvrsti dokazi o promjenama u kakvoći voda.
Preventivne mjere su mjere sprečavanja i ograničavanja u ispuštanju opasnih i drugih tvari, koje bi
mogle uzrokovati onečišćenje ili zagađenje voda.
Nadzor onečišćenja je radnja kojom se osigurava stalno praćenje ispuštanja otpadnih voda na
samom izvoru onečišćenja.
Načelo "uporabe najbolje raspoložive tehnologije" podrazumijeva: štednju sirovina i energije,
isključivanje opasnih tvari iz tehnoloških procesa, te smanjenje količina i štetnosti svih ispuštenih
tvari prije njihova ispuštanja u prijemnik. Načelo "onečišćivač plaća", znači da za svako
onečišćenje voda, korisnik voda koji je to onečišćenje izazvao, ima obavezu platiti naknadu u
skladu sa stupnjem izazvanog onečišćenja. Također ima obavezu podmirenja troškova čišćenja i
uklanjanja zagađenja kao i naknadu štete koja je izravna posljedica zagađenja. Osiguranje stalnih
informacija o stanju kakvoće voda i razmjena podataka sa susjednim državama je načelo od
osobite važnosti za upoznavanje javnosti i poduzimanje potrebnih mjera za zaštitu voda.
U svhu ocjene onečišćenosti površinskih voda propisana je Uredba o klasifikacija voda (NN 77/98
i 137/08) [11] i Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 137/08) [12]. Uredbom o klasifikaciji
voda određuju se vrste voda koje odgovaraju uvjetima kakvoće voda u smislu njihove ekološke
funkcije, kao i uvjetima korištenja površinskih voda za određene namjene. Vode se svrstavaju u
vrste na temelju dopuštenih graničnih vrijednosti pojedinih skupina pokazatelja, koji obilježavaju
izvore i uzročnike onečišćenja voda. Pokazatelji za klasifikaciju svrstani su u dvije skupine:
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Prema uvjetima za korištenje voda za određene namjene odgovaraju sljedeći kriteriji Vrsta I.
Vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon dezinfekcije mogu koristiti
za piće ili u prehrambenoj industriji, te vode koje se mogu koristiti i za uzgoj
plemenitih vrsta riba (pastrve). Vrsta II. Vode koje se u prirodnom stanju mogu koristiti
za kupanje i rekreaciju, za
sportove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje se nakon
odgovarajućeg pročišćavanja mogu koristiti za piće i druge namjene u
industriji i sl.
Vrsta III. Vode koje se mogu koristiti u industrijama koje nemaju posebne zahtjeve za kakvoćom
vode, te u poljoprivredi. To su vode koje se pročišćavaju da bi se koristile za određene
namjene.
Vrsta IV. Vode koje se mogu koristiti isključivo uz pročišćavanje na područjima gdje je veliko
pomanjkanje vode.
Vrsta V. Vode koje se gotovo ne mogu koristiti ni za kakve namjene, jer ne zadovoljavaju kriterije
za namjene po Uredbi.
Uredbom o opasnim tvarima u vodama propisuje se koje tvari i u kojim količinama se smatraju
opasnim tvarima u površinskim vodama. Određen je Standard kakvoće vode (SKV) za prioritetne
opasne tvari za koje je određena prosječna godišnja koncentracija i maksimalna dozvoljena
koncentracija. Popis parametara dan je u prilogu 3). U uredbi je dan i popis tvari koje također
onečišćuju vodu ali za njih određene maksimalno dozvoljene koncentracije, na tom popisu nalaze
se sljedeće skupine tvari:
• Metali, metaloidi i njihovi spojevi
• Anorganski pokazatelji
• Ugljikovodici
• Halogenirani ugljikovodici
• Nitrirani ugljikovodici
• Fenoli
• Pesticidi
• Ostali organski spojevi
8
Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08) [13]
odnosi se na prikupljanje, odvodnju, pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz sustava javne
odvodnje te pročišćavanje i ispuštanje tehnoloških otpadnih
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODR UČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
voda iz pojedinih industrija. Cilj Pravilnika je zaštita okoliša i štetnog utjecaja od ispuštanja
navedenih otpadnih voda.
Pravilnikom se propisuju granične vrijednosti, odnosno dozvoljene koncentracije pokazatelja
opasnih i drugih tvari za:
• tehnološke otpadne vode prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje otpadnih
voda ili u površinske vode,
• otpadne vode sustava javne odvodnje (komunalne otpadne vode), koje se nakon
pročišćavanja ispuštaju u površinske vode.
Tehnološke otpadne vode, kada se ispuštaju u sustave javne odvodnje ili u površinske vode
podliježu potrebnom pročišćavanju kako bi se:
• zaštitilo zdravlje radnika koji rade na održavanju sustava prikupljanja,
odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
• osiguralo, da ne dođe do oštećenja sustava prikupljanja, odvodnje, opreme i rada
uređaja za pročišćavanje te postrojenja za obradu mulja,
• osiguralo, da se ispuštanjem efluenta ne počini štetan utjecaj na okoliš te postiglo
dobro stanje voda i
• osiguralo odlaganje mulja na ekološko prihvatljiv način.
U pravilniku je također dan i popis pokazatelja koje je potrebno pratiti prilikom monitoringa
kvalitete vode za pi ć e. Sve tabele dane su u prilogu 6.
Tijekom razvoja Europske unije zemlje članice težile su osnivanju zajedničkog zakonodavnog
tijela, u kojem će prilikom kreiranja okolišne politike sudjelovati sve zemlje članice. Stoga je
Europska unije osnovala tri zakonodavne institucije koje kreiraju legislativu na području zaštite
okoliša [15]:
• Direkcija Europske komisije
• Vijeće ministara
• Europski parlament
Razvojem svijesti o okolišu 1987. godine u Rimski sporazum uveden je jedinstveni Europski akt
(Single European Act SEA)) vezan za područje zaštite okoliša, koji je dao okolišnoj politici novu
bazu za provedbu odluka na području zaštite okoliša.
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
1973. godine u sklopu Pariškog samita objevljen je plan djelovanja u zaštiti okoliša (Environmental
Action Programme (EAP)) koji je bio važan korak u okolišnoj politici, jer su nakon njega objavljena
još pet programa [16]:
10
- Novi pristup okolišu - visoki standardi zaštite postali su imperativom
gospodarskog i općeg razvoja
- Osnivanje Europske agencije za okoliš (baze podataka o okolišu indikatori okoliša)
- Financiranje zelenih projekata (otpad) od strane EIB
- Uključivanje javnosti u razmatranjima pitanja o okolišu
• Peti program zaštite okoliša (1992-2000) "Towards sustainability"
- Strategija održivog razvoja i jedinstveni standardi na području EU
• Šesti program zaštite okoliša EU (od 2000)
- Politika zaštite okoliša EU prema Šestom programu temelji se na:
- integraciji zaštite okoliša u sve druge razvojne politike,
- preventivnom djelovanju,
- načelu onečišćivač plača,
- sprječavanju onečišćenja na samom izvoru,
- podijeljenoj odgovornosti svih sudionika u razvoju,
- promicanju održivog razvoja
Prilikom donošenja Petog programa zaštite okoliša donešen je i sporazum Europske unije
(Sporazum u Maastrichtu) koji kreira još ambiciozniju okolišnu politiku u odnosu na SEA. Glavne
ambicije ovog sporauzma su:
• Kvaliteta okoliša
• Ljudsko zdravlje
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
• Iskorištavanje resursa
• Onečišćivač plaća
1) Okvirna direktiva o vodama (2000/60 EC) [17] je krovni zakonski dokument na području zaštite
voda. Svi ostali akti proizlaze iz odredaba ove direktive. Svrha ove Direktive je uspostavljanje
okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, priobalnih voda i podzemnih
voda koja:
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Neki od ostalih općih zakonskih koje proizlaze iz odredaba Okvirne direktive o vodama su:
• Priopćenje Europske komisije vijeću, Europskom parlamentu, te ekonomskom i socijalnom
parlamentu o određivanju materijalne vrijednosti i dugoročno upravljanje vodama (COM
(2000) 477) [18]
• Direktiva o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (2007/60/EC) [19]
• Pripoćenje Europske komisije u svezi izazova nestašice voda i suša u Europskoj uniji
(COM (2007) 414) [20]
S obzirom na temu ovog rada koja se prvenstveno odnosi na zaštitu kvalitete kopnenih voda biti
će izabrane one direktive koje se odnose na to područje. Pa stoga što se tiće upotrebe voda
spoment ću sljeće direktive:
12
• Direktiva o kvaliteti vode za piće (98/83/EC) [21]. Ova direktiva namjenjena je zaštiti
ljudskog zdravlja od nepovoljnog utjecaja onečišćenja u vodi namjenjenoj za piće, a odnosi
se na vode u njihovom prirodnom stanju ili nakon pročišćavanja
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
bez obzira na njihovo porijeklo. U ovoj direktivi dane su granične vrijednosti mikrobioloških,
kemijskih i radioaktivnih parametara koji određuju kvalitetu vode za piće, kao i indikacijskih
parametara koje je potrebno pratiti prilikom monitoringa voda. Tabele sa popisom
parametara i njihove granične vrijednosti dane su u prilogu 7.
• Obrada otpadnih voda iz urbanih područja (91/271/EEC) [22]. Ova direktiva odnosi se na
obradu i ispuštanje otpadnih voda iz urbanih i industrijskih područja u prirodne recipijente.
Svrha ove direktive je zaštita od nepovoljnog utjecaja otpadnih voda na okoliš.
Zahtjevi koje je potrebno ispuniti prije ispuštanja su:
• Sustav za prikupljanje otpadnih voda mora biti uređen tako da prihvati sve otpadne
vode određenog područja bez obzira na njihov sastav, dobru zaštitu da ne bi došlo do
istjecanja, te ograničenje onečišćenja recipijenata prilikom prekoračenja kapaciteta
dotokom oborinskih voda
• Prije ispuštanja otpadnih voda iz postrojenja za obradu u recipijent potrebno je
ispitati koncentracije određenih tvari u otpadnim vodama koje moraju zadovoljavati
uvjete propisane u tablicama koje su dane u prilogu 8. kako za osjetljiva tako i za
manje osjetljiva područja.
• Prije ulaska inustrijskih otpadnih voda u sustav za prikupljanje i obradu urbanih
otpadnih voda potrebno je izvršiti njihovu predobradu.
• Potrebno je provoditi monitoring sastava otpadnih voda tijekom 24-satnog razdoblja
i to za manja područja (do 50 000 ES) 12 puta godišnje, a za veća područja (više od
50 000 ES) 24 puta godišnje.
U svrhu zaštite kopnenih voda od opasnih tvari propisan je niz direktiva. Neke od tih direktiva su:
• Sukladno odredbama okvirne direktive o vodama donesena je odluka (2455/2001/EC) [23]
u kojoj je dan popis opasnih tvari u vodama. Popis se nalazi u prilogu 9.
• Za zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora propisana je direktiva
(91/676/EEC) [24]. Podzemna ili površinska voda koja sadrži više od 50 mg/l nitrata smatra
se onečišćenom. U direktivi dane su smejrnice za provođenje poljoprivrednih aktivnosti koje
uključuju upotrebu umjetnih gnojiva i kemikalija koje mogu izazvati onečišćenje voda.
U cilju postizanja zadovoljavajućeg kemijskog statusa površinskih voda (kopnene vode i ostale
površinske vode) donesena je direktiva o standardima kvalitete okoliša za
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
površinske vode (2008/105/EEC) [25]. Svaka zemlja članica Europske unije mora ustanoviti za
svaki riječni vodotok ili dijelove vodotoka na području države popis, karte ispuštanja i emisija svih
primarnih i onečišćujućih tvari. Tijekom monitoringa potrebno je pratiti dvije kategorije graničnih
vrijednosti, prosječna godišnja koncentracija i maksimalna dopuštena koncentracija za pojedino
uzorkovanje. Tablica sa popisom parametara i graničnim vrijednostima dana je u prilogu 10.
Granične vrijednosti određenih onečišćujućih tvari propisuje svaka zemlja članica u svojem
nacionalnom zakonodavstu sukladno smjernicama koje su dane u ovoj direktivi.
Određivanje pozadinskih vrijednosti moraju biti bazirane na: • Opsegu interakcije između
podzemne vode i povezanog vodnog i pripadajućeg kopnenog ekosistema
• Povezivanju sadašnje ili potencijalne legitimne upotrebe odnosno funkcije podzemne vode
• Svim onečišćujćim tvarima koje karakteriziraju rizik za tijelo podzemne vode, uzimajući u
obzir listu minimalnog broja onečišćujućih tvari.
■ Željezne tvari ili indikatori koji se mogu pojaviti prirodno ili kao rezultat
ljudske aktivnosti
■ Arsen
■ Kadmij
■ Živa
■ Amonij
■ Kloridi
■ Sulfati
■ Sintetičke tvari - trikloretilen i tetrakloretilen
■ Elektrovodljivost
• Hidrogeološke karakteristike uključujući podatke o razinama i bilanci podzemne
vode
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
14
okolišu
• Živa i njezini pojevi
• Kadmij i njegovi spojevi
• Mineralna ulja i ugljikovodici
• Cijanidi
5. ZAKLJUČAK
Spoznajom da ekonomski napredak uvelike ovisi o prirodnim izvorima, ali isto tako i djeluje na
njegovo uništavanje javila se potreba za zaštitom okoliša i prirodnih resursa. Upravo stoga se u
mnogim zemljama 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća započelo sa kreiranjem politike zaštite
okoliša.
Europska unija je prilikom kreiranja politike zaštite okoliša donijela veliki broj zakonskih propisa i
strateških dokumenata u svrhu poboljšanja zaštite okoliša u Europi. Hrvatska ima jedinstvenu
priliku analizirati politike zaštite okoliša u zemljama članicama EU te usvojiti odgovarajuću praksu
u njihovom provođenju. Prenošenjem pravne stečevine u nacionalno gospodarstvo Hrvatska
dobiva mogućnost poboljšanja stanja okoliša. Zaštita voda od onečišćenja provodi se u svrhu
očuvanja života i zdravlja ljudi, a isto tako omogućava neškodljivo korištenje voda za razne
namjene. Poboljšanjem i nadogradnjom postojeće zakonske regulative koja za svoju svrhu mora
imati nadzor nad stanjem kakvoće vode i izvorima onečišćenja, spriječavanje i ograničavanje
zabranjenih radnji i ponašanja koja mogu utjecati na onečišćenje voda pridonosimo očuvanju
kvalitete vode.
VODA
6. BIBLIOGRAFIJA
16
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
7. PRILOZI
POKAZATELJI mjerna jedinica I. vrsta II. vrsta III. vrsta IV. vrsta V. vrsta
pH 6,5 - 6,3 6,3 - 6,0 6,0 - 5,3 <5,3
8,5- 6,5
8,5 - 9,0 9,0 - 9,3 9,3 - 9,5 >9,5
FIZIKALNO-
KEMIJSKI Alkalitet mg CaCO3/l >200 200 - 100 100 - 20 20 - 10 <10
Električna vodljivost |jScm-1 <500 500 - 700 700 - 1000 1000-2000 >2000
Amonij mgN/l <0,10 0,10 - 0,25 0,25 - 0,60 0,60 - 1,50 >1,50
Nitriti mgN/l <0,01 0,01 - 0,03 0,03 - 0,10 0,10 - 0,20 >0,20
HRANJIVE TVARI Nitrati mgN/l < 0,5 0,5 - 1,5 1,5 - 4,0 4,0 - 10,0 >10,0
Ukupni dušik mgN/l <1,0 1,0 - 3,0 3,0 - 10,0 10,0 - 20,0 >20,0
Ukupni fosfor mgP/l <0,10 0,10 - 0,25 0,25 - 0,60 0,60 - 1,5 >1,5
tekućice: <0,01 0,01-0,025 0,025-0,06 0,06 - 0,15 >0,15
stajaćice:
BIOLOŠKI P-B indeks saprobnosti 1,0 - 1,8 1,8 - 2,3 2,3 - 2,7 2,7 - 3,2 3,2 - 4,0
VODA
POKAZATELJI mjerna I. vrsta II. vrsta III. vrsta IV. vrsta V. vrsta
jedinica
METALI Bakar jgCu/l <2 2-10 10-15 15-20 >20
Cink jgZn/l <50 50-80 80-100 100-200 >200
Kadmij jgCd/l <0,1 0,1-0,5 0,5-2,0 2,0-5,0 >5,0
Krom jgCr/l <1 1-6 6-15 15-20 >20
Nikal jgNi/l <15 15-30 30-50 50-200 >200
Olovo jgPb/l <0,1 0,1-2 2-5 5-80 >80
Živa jgHg/l <0,005 0,005-0,02 0,02-0,1 0,1-1 >1
ORGANSKI SPOJEVI Mineralna ulja mg/l >0,02 0,02-0,05 0,05-0,1 0,1-0,25 >0,25
Fenoli ukupno mg/l <0,001 0,001-0,005 0,005-0,01 0,01-0,025 >0,025
PCB jg/l <0,01 0,01-0,02 0,02-0,04 0,04-0,2 >0,2
Lindan jg/l <0,01 0,01-0,02 0,02-0,1 0,1-0,2 >0,2
DDT jg/l <0,001 0,001-0,005 0,005-0,01 0,01-0,05 >0,05
RADIOAKTIVNOST Ukupna fS mBq/l <200 200-500 500-1000 1000-2500 >2500
radioaktivnost
VODA
Prilog 3). Standard kakvoće voda (skv) za prioritetne opasne tvari i ostale onečišćujuće tvari prema
Uredbi o opasnim tvarima u vodama (NN 137/08)
Red. Opasne tvari PGK - prosječna godišnja koncentracija MDK-maksimalna dozvoljena koncentracija
broj Mg/L Mg/L Mg/L Mg/L
Površinske vode Ostale vode* Površinske vode Ostale vode*
Benzo(k)fluoranten
Indeno(1,2,3-cd)piren
29. Simazin 1 1 4 4
30. Tributilkositrovi spojevix 0,0002 0,0002 0,0015 0,0015
31. Triklorbenzeni (svi izomeri) 0,4 0,4 - -
32. Triklormetan 2,5 2,5 - -
33. Trifluralin 0,03 0,03 - -
34. DDT ukupni4 0,025 0,025 - -
para-para-DDT 0,01 0,01 - -
35. Aldrin
37. Endrin
38. Izodrin
39. Tetraklorugljik 12 12 - -
40. Tetrakloretilen 10 10 - -
41. Trikloretilen 10 10 - -
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Prilog 4). Dozvoljene koncentracije opasnih i drugih tvari u tehnološkim otpadnim vodama
(efluentu), koje se ispuštaju u površinske vode ili u sustav javne odvodnje otpadnih voda prema
Pravilniku o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08)
Miris bez -
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Prilog 5) Najmanji postotak smanjenja opterećenja otpadnih voda prema Pravilniku o graničnim
vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08)
Osjetljiva područja
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠ TITE KOPNENIH VODA
mikrobiološki pokazatelji
kemijski pokazatelji
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
radioaktivnost
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Prilog 7) Potrebni pokazatelji koje treba ispitati prema Direktivi o kvaliteti vode za piće
(98/83/EC)
mikrobiološki pokazatelji
kemijski pokazatelji
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
indikatorski parametri
radioaktivnost
Pokazatelji
Aluminij
Amonij
Boja
Vodljivost
Mutnoća
Nitrit
Okus Željezo
coli
Ukupni koliformi
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Prilog 8) Potrebni pokazatelji koje treba ispitatite postotak smanjenja opterećenja prema
Direktivi o bradi otpadnih voda iz urbanih područja (91/271/EEC)
Osjetljiva područja
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Prilog 9) Popis opasnih tvari u vodama sukladno odluci (2455/2001/EC)
Opasne tvari
Alaklor Živa i njezini spojevi
Antracen Naftalen
Antrazin Nikal i njegovi spojevi
Benzen Nonifenol
Bromirani difenil 4-(para) nonifenol
Kadmij i njegovi spojevi Oktilfenol
C10-13-Kloralkani para-tert-oktifenol
Klorfenvinfos Pentaklorbenzen
Klorpifos Pentaklorofenol
1,2-Dikloretan PAH
Diklormetan Benzo(a)piren
DEPH Benzo(b)flouranten
Diuron Benzo(g,h,i)perilen
Endosulfan Benzo(k)flouranten
Alfa-endosulfan Indeno(1,2,3-cd)piren
Floranten Simazin
Haksaklorbenzen Tributiltin spojevi
Heksaklorbutadien Tributiltin kation
Heksaklorcikloheksan Triklorobenzeni
Lindan Kloroform
Isoproturon Trifluralin
Olovo i njegovi spojevi
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE KOPNENIH VODA
Benzo(k)fluoranten
Simazin 1 1 4 4
Tributilkositrovi spojevi 0,0002 0,0002 0,0015 0,0015
Triklorbenzeni 0,4 0,4 - -
Triklormetan 2,5 2,5 - -
Trifluralin 0,03 0,03 - -
DDT ukupni4 0,025 0,025 - -
para-para-DDT 0,01 0,01 - -
Aldrin
Endrin
Izodrin
Tetraklorugljik 12 12 - -
Tetrakloretilen 10 10 - -
Trikloretilen 10 10 - -
www.maturski.org