6

I
Mehanika loma "

(D. Rubesa)

6.1 Opasnost od rasta pukotina

Proracuni cvrstoce zasnivaju se na pretpostavci o tijelu kao homog~~1\

neprekinutoj sredini, odnosno materijalnom kontinuumu. Time je mo~',,
proracunati tek makroskopsku raspodjelu naprezanja u nekom konstrukcijskom;
elementu, buduci da se ona mogu smatrati srednjim vrijednostima naprezanja:11:
dovoljno velikom djelicu volumena. U stvarnosti, medutim, tijela, odnosn;or
materijal od kojeg su izradena, imaju diskretnu strukturu, a na mikroskopsko'f1:
razini izrazito su nehomogeni. To postaje bitnim, ako je raspodjelu naprezanj1'
potrebno razmatrati i na toj razini. Najbolji su primjer za to pukotine iii njima,
slicne greske u gradi materijala. Kako naime do Joma mehanicki opterecenih!;'
dijelova strojeva iii konstrukcija cesto dolazi upravo uslijed, rasta ispocetia{f
mikroskopski sitnih pukotina, tu je pojavu moguce razumjeti i, sto je jos vaznijef:
sprijeciti vec pri konstruiranju tek uzimajuci u obzir krajnje nejednoliku lokaln~ '
raspodjelu naprezanja i deformacija u neposrednoj blizini pukotina. To· je.: ,,
predmet mehanike Joma. j":
Mehanika loma op6enito se bavi utvrdivanjem uvjeta rasta pukotina, ·kako bi s~\
mogla procijeniti cvrsto6a, odnosno nosivost tijela koja sadrze pukotine ru: \
strukturne greske odredene velicine. Neke od njih neizbjezno se pojavljujii .'',
tijekom samoga tehnoloskog postupka proizvodnje materijala i izradbe strojnjh \
dijelova, dok druge mogu nastati u eksploataciji, kao npr. uslijed zamora :,
materijala iii korozije. Ovisno o nacinu ponasanja materijala pod odredenim ,,
uvjetima optere6enja mehanika Joma dolazi do razlicitih kriterija rasta pukotina, {
koji moze dovesti do loma. U svim se tim kriterijima pojavljuju razlicite mjere
za iilavost materijala, kao njegovo svojstvo da se opire rastu pukotina.

262
 6. Mehanika loma

6.2 Provjera sigurnosti s obzirom na krhki lorn

6.2.1 K-koncept
Najjednostavnije je doci do kriterija naglog rasta pukotine pri lineamo­
-elasticnom ponasanju materijala u uvjetima ravninskog stanja deformacije.
(Kaze se da se materijal ponasa lineamo-elasticno, ako naprezanje ne prelazi
granicu prop<Jrcionalnosti Rp, v. pogl. 4.3.1. 0 uvjetima ravninskog stanja
deformacije bit ce jos rijeci.) Utvrdeno je da ce se u navedenim uvjetima neka
pukotina iii njoj slicna greska karakteristicne duljine a naglo, i najcesce
nezaustavljivo, prosiriti, ako tzv. faktor intenzivnosti naprezanja K1 dosegne
izvjesnu kriticnu vrijednost K1c. Faktor intenzivnosti naprezanja definiran je
izrazom
(6.1)
gdje je a normalno naprezanje okomito na ravninu pukotine koje bi se pojavilo
na mjestu pukotine kad nje tamo ne bi bilo (zvat cemo ga nazivnim
naprezanjem), a bezdimenzijski koeficijent Y, reda velicine I, ovisi o velicini i
obliku tijela i pukotine te njezinom polozaju i orijentaciji u odnosu na polje
naprezanja. Faktor intenzivnosti naprezanja K1 predstavlja izvjesnu mjeru za
jacinu lokalne koncentracije naprezanja izazvane prisutnoscu pukotine u slucaju
lineamo-elasticnog ponasanja materijala. Ne valja ga zamijeniti s faktorom
koncentracije naprezanja, o kojem je bilo rijeci u pogl. 4.9. Mjera opterecenja
materijala nije dakle siimo naprezanje, kao sto je to slucaj u konvencionalnim
proracunima cvrstoce, vec odredena kombinacija naprezanja i velicine pukotine.
Sto se tice kriticne vrijednosti K1c faktora intenzivnosti naprezanja, pri kojoj pri
lineamo-elasticnom ponasanju materijala u uvjetima ravninskog stanja
deformacije dolazi do tzv. krhkog Joma uslijed naglog rasta pukotine, ta je
velicina materijalna znacajka poznata kao lomna ii/avast. Njezina se vrijednost
za pojedini materijal, kao mjera njegove otpomosti prema krhkom lomu,
odreduje razlicitim normiranim pokusima s posebnim ispitnim uzorcima
(epruvetama) sa zarezom na koji se nastavlja uska pukotina definirane velicine.
Pukotina je postavljena okomito na smjer vlacnog naprezanja, koje je na taj
nacin otvara. To je tzv. prvi (I.), a ujedno i najnepovoljniji, nacin opterecenja
pukotine (slika 6.1), pa odatle i indeks I u oznakama za lomnu zilavost i
odgovarajuci faktor intenzivnosti naprezanja. Za preostala dva osnovna nacina
opterecenja pukotine definiraju se analogni faktori intenzivnosti naprezanja Kn i
Km te njihove kriticne vrijednosti Kn, odnosno Km,- U elementamoj prakticnoj
primjeni teorije mehanike Joma te su velicine manje vazne. U tablici 6.1
navedeni su rasponi vrijednosti lomne zilavosti K1c nekih vrsta konstrukcijskih
materijala pri sobnoj temperaturi.

263

.--- -
 - -
----

!
1:

II III I
i
Stika 6.1 Tri osnovna nacina opterecenja pukotine i njima izazvane deformacije

Tablica 6.1 Lomna zilavost nekih vrsta materijala pri sobnoj temperaturi
Lomna zilavost
Materijal
K1c (MPa m½)
Opci konstrukcijski celici 40... 160
Celici povisene i visoke cvrstoce 20... 120
Titanove slitine 40... 120
Aluminijske slitine 20...60
Sivi lijev 20.. .40
Tvrdi metal (WC-Co) 10... 20
Konstrukcijska keramika 2... 15
(Al203, Zr02, SiC, Si,N, i dr.)
Polimeri 0,5...6
Mramor 1,2... 2,2
Staklo 0,5 ... 1,2
Belon 0,2... 1,0

Kriterij k:rhkog Joma za I. nacin optere6enja pukotine u uvjetima ravninskog

stanja deformacije moze se, dakle, izraziti formulom
K1 = K1c , (6.2)
odnosno
Ya�= K1c. (6.3)
Za razliku od konvencionalnog proracuna cvrsto6e, gdje se, pretpostavljaju6i da
u tijelu nema nikakvih gresaka, pukotina ili zareza, odgovarajuce ekvivalentno
naprezanje a, usporeduje bilo s vlacnom cvrstocom Rm bilo s.. granicom tecenja
R, (iii Rpo,2), ovdje se faktor intenzivnosti naprezanja K1, kao kombinacija ·
naprezanja i velicine pukotine, usporeduje s jednim drugim svojstvom materijala
- lomnom zilavoscu K1c.

26 4

.-
 ,,I

6. Mehanikaloma

Da bi se kriterij (6.3) mogao primijeniti na neki konkretan sJucaj, treba

poznavati vrijednost geometrijskog koeficijenta Y za danu konfiguraciju tijeJa,
pukotine i opterecenja. Za sJucaj vJacnog opterecenja debeJe pJoce s uskom
poprecnom pukotinom, tj. prorezom, duJjine 2a u sredini, vrijednost koeficijenta
Y moze se ocitati iz dijagrama na slici 6.2. Za granicni je sJucaj beskonacno sitne
pukotine u odnosu na veJicinu pJoce tocno Y = 1. Odredivanje vrijednosti
geometrijskog koeficijenta Y, odnosno faktora intenzivnosti naprezanja za
razJicite geometrijske obJike i nacine opterecenja konstrukcijskih eJemenata koji
se srecu u inzenjerskoj praksi jedna je od osnovnih zadaca linearno-eJasticne
mehanike Joma. Nadena rjesenja za veJik broj sJucajeva mogu se naci u
specijaJiziranoj Jiteraturi i prirucnicima.

(J

0,5
a

h
0,6 2b

y
I I I
0,7 (J

0,8
t - debljina ploce
0,9
1,0

ro� K1 � Ya{ffa
F
a= A
A=2bt
.
0, 1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8
Ii(,!'.''
,,,.
alb

Stika 6.2 Geometrijski koeficijent Y faktora intenzivnosti naprezanja K1 za vJacno

opterecenu debelu plocu s uskom poprecnom pukotinom u sredini
Kad se u kontekstu mehanike Joma govori o ravninskom stanju deformacije ili o
ravninskom stanju naprezanja, misli se na karakter stanja deformacije i
naprezanja u neposrednoj blizini vrha pukotine. Najcesce se tu uspostavlja
ravninsko stanje deformacije. Jedino ispred vrha pukotina koje se protezu kroz
citavu debljinu ploca ravninsko stanje deformacije smanjivanjem debljine ploce
postupno prelazi u ravninsko stanje naprezanja. Primjeri su takvih pukotina ''I(,

prorez u prethodnom primjeru na slici 6.2 iii pak pukotina po citavoj debljini

265
 I
ruba ploce. Da bi se u takvim slucajevima ispred vrha pukotine uspostavilo
ravninsko stanje deformacije, debljina ploce t mora zadovoljavati uvjet

t >
q R (_l(__i_J'
po,2
(6.4)

pri cemu vrijednost faktora q lezi negdje izmedu 2 i 4, a najcesce se uzima da je 1

q = 2,5. "I

Treba napomenuti da se udaljavanjem od uvjeta ravninskog stanja deformacije i

prelaskom k ravninskom stanju naprezanja, kriticna vrijednost koju faktor
intenzivnosti naprezanja mora dosegnuti da bi doslo do krhkog Joma povecava.
Ona vise nije iskljucivo znacajka materijala, vec ovisi i o geometriji tijela
(debljini ploce) i pukotine. Buduci da lornna zilavost K1c predstavlja donju
granicu te velicine, njezinim se koristenjem pri odstupanju od ravninskog stanja
deformacije dobivaju rezultati na strani sigurnosti.

6.2.2 Primjena K-koncepta

Na osnovi kriterija (6.3) moze se izracunati kriticna vrijednost koju nazivno

naprezanje mora dosegnuti da bi doslo do krhkog loma nekog tijela koje sadrzi
pukotinu iii gresku zadane karakteristicne duljine a, i to prema formuli

Cf
I Krc
= -•-- (6.5)
c y �·
Kao primjer moze se uzeti vlacno opterecena debela ploca koja na rubu,
poprecno na smjer normalnog naprezanja, po citavoj debljini t ima usku
pukotinu (zarez) dubine a = 2 mm. Vrijednost geometrijskoga koeficijenta za taj
slucaj iznosi Y= 1,12. Neka je ploca izradena od opcega konstrukcijskog celika
vlacne cvrstoce Rm= 400MPa, konvencionalne granice tecenja R po,2 = 250MPa i
lornne zilavosti K1c = 100MPam\ na osnovi formule (6.5) tada slijedi
1/2
I 100MPa m
ac = -·c===== = 1120MPa.
l, l2 �n·2·10-3m

Do krhkog loma takve ploce zbog rubne pukotine, dakle, ne moze <loci, jer
naprezanje ne moze dosegnuti proracunatu vrijednost od 1120MPa. Ploca bi,
naime, vec pri naprezanju jednakom vlacnoj cvrstoci R m= 400MPa puknula iz
sasvim drugog razloga, tj. uslijed prekomjemoga plasticnog tecenja materijala i
tzv. plasticnoga kolapsa. U nakani da se pri istim dimenzijama poveca nosivost
ploce moglo bi se posegnuti za nekim celikom vise cvrstoce. Povisenjem
cvrstoce celika, medutim, kao sto je poznato, opcenito mu se smanjuje zilavost,

266
 1
I
(l �

6. Mehanikaloma

pa tako i lo!IJila ziJavost K". Moglo bi se, recimo, odabrati ceJik vrJo visoke
vlacne cvrstoce Rm= 2000 MPa, konvencionalne granice tecenja Rpo:,. = 1500 MPa
i Jomne zilavosti K1o= 40 MPam ½. Ponovi li se gornji racun s novom, nizom
vrijednoscu lomne zilavosti, za kriticno naprezanje pri kojemu zbog prisutnosti
rubne pukotine doJazi do krhkog Joma dobiva se ,7c = 450 MPa. To je mnogo
nize od vJacne cvrstoce, pace i od granice tecenja tog materijaJa. Stoga kriterij
'' krhkog Joma postaje odJucujucim i mjerodavnim za nosivost takve ploce s
pocetnom pukotinom. Pritom sirina pJoce nema gotovo nikakav utjecaj. Naime,
?;
kad rubna pukotina pri kriticnom nazivnom naprezanju ac postane nestabilnom,
nezaustavljivo ce se i prakticki trenutno protegnuti preko citave sirine pJoce. Isto
tako ni debljina pJoce nema vaznosti, osim ako je pJoca dovoJjno tanka da bi
' doslo do odstupanja od ravninskog stanja deformacije ispred vrha pukotine, v.
kriterij (6.4). Tada je, kao sto je spomenuto, kriticna vrijednost koju faktor
intenzivnosti naprezanja K1 mora dosegnuti da bi doslo do krhkog Joma veca od
Jomne zilavosti Kie· To znaci da bi se kod dovoJjno tanke pJoce smanjenjem
njezine debljine nosivost pJoce cak i povecaJa. Dodatna nezgoda u svemu tome
jest i to da 6e pri dostignutom kriticnom naprezanju ac do loma doci bez ikakva
prethodnog upozorenja u obJiku zamjetljivih pJasticnih deformacija. Ako bi se
dakle pojaviJa pukotina kakva je pretpostavJjena u proracunu, unatoc
peterostruko visoj cvrstoci (i znatno visoj cijeni) novoodabranog celika nosivost
ploce jedva da bi bila povecana, dok bi za nesto dubJju pukotinu biJa cak i
smanJena.
Funkcijska ovisnost kriticnog naprezanja krhkog Joma ac o veJicini pukotine
(6.5) za obje vrste celika iz prethodnog primjera prikazana je dijagramima na
slici 6.3.

2000 2000+.----Rm------
MPa MPa
1500 1500 - - - - --- - - Rpo ,2--- - ---- - -------

1000 1000

500 500
>----Rm --------
---..-.-:-- Rpo ,2____ ---------- - -- ---
0+------------ O+-----------�
0 2 3 mm 4 0 2 3 mm 4
a a
a b
Stika 6.3 Ovisnost kriticnog naprezanja krhkog Joma u, vlacno optere6ene debele ploce
o dubini rubne pukotine a za celik sa svojstvima: a) Kie= I 00 MPa m\ Rp0,2 = 250 MPa,
R,. = 400 MPa; b) Kk = 40 MPa m½, Rp0;2 = 1500 MPa, Rm= 2000 MPa

267
 U slucaju odabranoga opcega konstrukcijskog celika (sl. 6.3a) kriticno
naprezanje krhkog loma daleko je vise od vlacne cvrstoce Rm, te ona ostaje
mjerodavnim kriterijem cvrstoce ploce. U slucaju celika visoke cvrstoce
(sl. 6.3b) zajedno s njom podignuta je i granica tecenja, dok je krivulja kriticnog
naprezanja krhkog loma a, uslijed snizene lomne zilavosti polozena znatno nize.
Zato, ako se pojavi cak i relativno plitka pukotina, za cvrstocu place
mjerodavnim postaje kriterij krhkog lama. U tome se i ogleda sklonost takva
materijala krhkom lomu.
Na osnovi kriterija (6.3) kriticna karakteristicna duljina pukotine koja bi se pri
zadanom nazivnom naprezanju a mogla naglo prosiriti uzrokujuci krhki lorn
maze se izracunati prema formuli
2
_l__(K1cJ (6.6)
ac =
n Ya
Ona se, kao inverzna funkcija ovisnosti (6.5), takoder maze ocitati iz dijagrama
poput onog na slici 6.3b.
Pri uporabi krivulja na slici 6.3, tj. one na sl. 6.3b, kao kriterija cvrstoce place,
valja biti oprezan. Prvo, vrijednost geometrijskoga koeficijenta Y ovisi o
relativnoj velicini pukotine u odnosu na izmjere place (usp. slucaj na sl. 6.2), pa
maze biti da ga za vece vrijednosti a treba u tom smislu korigirati. Drugo, u
izvjesnim slucajevima moguce je da dolazi do odstupanja od ravninskog stanja
deformacije, v. uvjet (6.4). Tada bi umjesto lomne zilavosti Kic u formulu (6.5)
trebalo uvrstavati odgovarajucu visu kriticnu vrijednost faktora intenzivnosti
naprezanja. Ako se to ne ucini, proracunato kriticno naprezanje a, bit ce, kao sto
je vec bilo napomenuto, na strani sigumosti. I naposljetku, upotrebljivost
krivulja odnosno formule (6.5) ogranicena je opcim uvjetom primjenljivosti
kriterija krhkog lama, o cemu je rijec u nastavku.

6.2.3 Uvjeti primjenljivosti K-koncepta kod zilavih materijala

Objasnjeni K -koncept na osnovi kojega se maze provjeriti sigurnost s obzirom
na nestabilan rast pukotine zasnovan je na pretpostavci o linearno-elasticnom
ponasanju materijala sve do lama. On se, medutim, uz odgovarajucu korekciju
maze prirnijeniti i kad u blizini vrha pukotine dolazi do lokaliziranoga
plasticnog tecenja. Stvarnu pukotinu u proracunima tada treba fiktivno produljiti
za polumjer plasticne zone ispred pukotine. On se najcesce maze grubo
procijeniti po formuli

268

•
 I
'
i

6. Mehanika loma

1 Kr (6.7)
( )2
2k:rr. R po,2
� =-· - -
p '
gdje se u slucaju ravninskog stanja naprezanja uvrstava k = l, a u slucaju

r
ravninskog stanja deformacije k = 3. Pomocu izraza (6.1) ta se aproksimacija
moze izraziti i u obliku

rp (6.8)
= 2k° { y . R;,2

Polje naprezanja u blizini pukotine oko koje dolazi do lokaliziranoga plasticnog

tecenja moze se, dakle, priblizno karakterizirati korigiranim, tzv. efektivnirn,
faktorom intenzivnosti naprezanja
(6.9)

pri cemu i vrijednost geometrijskoga koeficijenta Y treba odrediti na osnovi

korigirane, efektivne velicine pukotine a,, = a+ rp. Na isti nacin korigirana
formula (6.5) za proracun kriticnog naprezanja pri kojemu dolazi do naglog rasta
pukotine karakteristicne duljine a tada glasi
1 K1c (6.10)
Y �n(a+r )
Uc. ==-· '
p

odnosno, po uvrstenju aproksimacije (6. 7),

1 K1c
aC = - • ,c==========sc (6.11)

n [a+-! .( �) ]
2

y
l
2k:rr. Rpo,2

Primjenljivost opisane korekcije ogranicena je na slucajeve gdje je plasticna

zona mnogo manja od duljine pukotine, jer se u protivnom polje naprezanja oko
pukotine bitno razlikuje od onog sto ga pretkazuje linearno-elasticna teorija, a na
osnovi kojeg se odreduje faktor intenzivnosti naprezanja K1• Iz izraza (6.8) vidi
se da se taj uvjet moze izraziti omjerom nazivnog naprezanja a i granice tecenja
Rpo,2- Pokazuje se da je predmetna korekcija primjenljiva, ako je
alRp0.2 < 0,8 ... 0,9. Ako je alRpo, 2 < 0,4 ... 0,5, tada korekcija prakticki nije ni
potrebna. Za naprezanje au ovim kriterijirna treba uvrstavati nazivno naprezanje
u presjeku tijela preostalom po odbitku povrsine preko koje se prosirila
pukotina.

269
 I
U razmatranom primjeru ploce s rubnom pukotinom dubine a = 2 mm za celik
visoke cvrstoce bilo je proracunato kriticno naprezanje krhog Joma I
a, = 450 MPa. To daje omjer a,/ Rpo,2 = 0,3. Na osnovi korigirane fonnule (6.1 I)
dobiva se pod pretpostavkom ravninskog stanja deformacije prakticki ista
vrijednost, a za slucaj ravninskog stanja naprezanja tek nesto manja, tj.
a, = 440 MPa. Ako se proracun ponovi za pukotinu dubine a = 0,5 mm, formula 1
(6.5) daje CJ, = 900 MPa, a omjer CJ,! Rpo,2 penje se na CJj Rpo.2 = 0,6. Korekcija .,I
prema formuli (6.11) tada je i potrebna i moguca, a daje vrijednost a, = 870MPa
za ravninsko stanje deformacije odnosno CJ, = 810MPa za ravninsko stanje
naprezanja, sto je vec znatnija razlika. Doduse, u slucaju ravninskog stanja
naprezanja umjesto lomne zilavosti K1c u formulu (6.11) trebalo bi uvrstavati
odgovarajucu visu kriticnu vrijednost faktora intenzivnosti naprezanja, cime se
kriticno naprezanje CJ, opet povecava. Uvrstavanjem vrijednosti K1c i u tom
slucaju proracun, kao sto je vec napominjano, ostaje na strani sigurnosti.

6.2.4 Primjenljivost K-koncepta kod krhkih materijala

Buduci da krhke materijale karakterizira upravo njihovo lineamo-elasticno

ponasanje sve do Joma, u njihovu se slucaju na prirnjenljivost K-koncepta ne
postavljaju nikakvi uvjeti. Granica tecenja kod krhkih materijala prakticki ne
postoji. Stoga ovisnost kriticnog naprezanja krhkog loma CJ, o velicini pukotine
(6.5), odnosno odgovarajuca krivulja poput one na slici 6.3b, u podrucju
razmjemo malih pukotina vrijedi sve do naprezanja jednakog vlacnoj cvrstoci
Rm ,
Nemogucnost plasticnog deformiranja krhkih materijala ujedno je i uzrokorn
njihove niske lomne zilavosti K1o. Zato je i sama vlacna cvrstoca Rm takvih
materijala zapravo odredena velicinom sitnih, neizbjeznih struktumih gresaka
unutar iii na povrsini tijela. Tocnije, odredena je velicinorn najvecih gresaka, od
kojih ce jedna, ponasajuci se poput pukotine, pod danim naprezanjern postati
nestabilnom i prouzrociti krhki lorn. To se, analogno izrazu (6.5), rnoze izraziti
formulom
- _I_· K1c
R (6.12)
m - y �namax
Greske u gradi materijala stohasticki su rasporedene po volumenu tijela. Njihova
velicina takoder je slucajna varijabla. Uslijed toga i sama vlacna cvrstoca Rm ima
izrazito stohasticki karakter, te se mora opisati odgovarajucom funkcijorn
vjerojatnosti. Najprikladnija je, a i najcesce se u tu svrhu rabi, Weibullova
razdioba.

270

•
 •

• 6. Mehanika Joma
"I

ik Proracun cvrstoce strukturnih elemenata od izrazito krhkih materijala temelji se

ta upravo na primjeni kriterija krhkog loma, odnosno K -koncepta, a u svojoj je
l) osnovi probabilisticki, tj. to je zapravo proracun vjerojatnosti loma. Potonja se,
ta naravno, moze zadati odnosno odabrati po volji malom.
J.
la Zbog stohasticke raspodjele strukturnih gresaka po volumenu kod tijela
izradenih od krhkih materijala nailazi se na jos dvije specificnosti. Prvo, cvrstoca
1a tijela opada s povecavanjem velicine tijela. Vjerojatnost da se u tijelu nade veca
'a
e najveca greska, naime, sama po sebi raste s njegovom velicinom, a cesto je to jos
a pojacano tehnoloskim uvjetima izrade i obrade takvih tijela. Druga se
ti specificnost izravno odrazava na sam postupak proracuna cvrstoce. Kod
e nehomogenog polja nazivnog naprezanja moguce je naime da se kriticna
n strukturna greska ne nade bas na mjestu najveceg naprezanja. Do loma moze
<loci kako zbog vece greske na mjestu nizeg naprezanja, tako i zbog neke manje
na mjestu viseg. I jedna i druga greska doprinose ukupnoj vjerojatnosti opasnosti
od Joma. Proracunom dakle treba obuhvatiti vjerojatnost loma koji bi mogao
poteci s bilo kojeg mjesta. Dok je za konvencionalni proracun cvrstoce
karakteristicno da se trazi velicina najveceg (ekvivalentnog) naprezanja u
D konstrukcijskom elementu, u slucaju krhkih materijala vazno je sto je moguce
e tocnije poznavati te uzimati u obzir raspodjelu naprezanja u cijelom tijelu. Pored
e toga, uslijed nemogucnosti lokalne preraspodjele naprezanja plasticnim
deformiranjem, krhak materijal nece tolerirati kako prisutnost nepredvidene
l
pukotine ili greske, tako ni pogreske u proracunu.

6.3 Provjera opasnosti od Joma pri izrazito neelasticnom

ponasanju materijala
Kako se pri nelinearnom odnosno elasto-plasticnom ponasanju materijala
K-koncept ne moze primijeniti, umjesto za faktorom intenzivnosti naprezanja u
tom slucaju treba posegnuti za takvim parametrima za karakterizaciju stanja u
blizini yrha pukotine koji uzimaju u obzir plasticno deformiranje sireg podrucja
ispred pukotine. Ova takva parametra prikladna za prakticne proracune jesu tzv.
J-integral i otvaranje vrha pukotine t5, (engl. crack tip opening displacement,
CTOD). Kriterij koji mora biti zadovoljen da bi neka pukotina pocela rasti
definira se, analogno izrazu (6.2), uvodenjem kriticnih vrijednosti tih parametara
kao novih materijalnih znacajka:
J = J, (6.13)
odnosno
(6.14)

271
Otvaranje vrha pukotine o, upravo je ono sto mu sam naziv kaze: pod odredenim
naprezanjem pukotina se deformira, odnosno otvara, tako da se njezine stranice
pri samom vrhu medusobno razmicu za velicinu o,. Pukotina 6e rasti dosegne Ii
otvaranje vrha pukotine o, kriticnu vrijednost o". Fizikalno znacenje J -integrala
nesto je slozenije: to je specificna energija deformacije koja se oslobada pri rastu
pukotine. Ako je ona toliko velika koliko je potrebno za rast pukotine, a sto se
izrazava vrijedns6u J" onda 6e se to i dogoditi.
Vrijednost J-integrala i otvaranje vrha pukotine o, medusobno su ovisne velicine,
a u posebnom slucaju lineamo-elasticnog ponasanja materijala funkcijski su
povezane s faktorom intenzivnosti naprezanja K1 • Isto, naravno, vrijedi i za
kriticne vrijednosti tih velicina J, i Ooc, koje predstavljaju razlicite mjere za
zilavost materijala. U posebnom slucaju lineamo-elasticnog ponasanja materijala
one su funkcijski povezane s lomnom zilavos6u K1c.
Proracun opasnosti od loma primjenom bilo J-integrala bilo otvaranja vrha
pukotine nije (jos) dio svakodnevne inzenjerske prakse. Odredivanje vrijednosti
tih parametara u pojedinim slucajevima znatno je teze od odredivanja faktora
intcnzivnosti naprezanja i zahtijeva primjenu numerickih metoda proracuna
naprezanja i deformacija te posebnih postprocesora. Uz to, podaci o kriticnim
vrijednostima doticnih parametara najcesce nisu na popisu poznatih svojstava
materijala, te ih, ako su potrebni, tek treba odrediti razmjemo slozenim
pokusima. Objektivno je, medutim, proracun opasnosti od Joma pri izrazenom
plasticnom ponasanju materijala potreban mnogo rjede od lineamo-elasticnog
proracuna. Napokon, podrobnije objasnjeni K-koncept primjenljiv je u vrlo
sirokim granicama (v. pogl. 6.2.3). lpak, treba upozoriti da se primjenom
K -koncepta pri naprezanjima bliskim granici tecenja opasnost od rasta pukotine
podcjenjuje. Svejedno se, iz gore navedenih razloga, u ovom kratkom pregledu
nece dublje ulaziti u tzv. elasto-plasticnu mehaniku loma.

6.4 Primjena M-koncepta na zamor materijala

S obzirom na to da do zamora materijala, kako sto je bilo objasnjeno u
pogl. 5.3.1, dolazi uslijed nastajanja i rasta pukotina pod djelovanjem
promjenljivog optere6enja, mehanika loma nudi mogucnost altemativnog,
direktnog pristupa toj pojavi razmatranjem uvjeta rasta pukotina u takvim
uvjetima.
Kao sto se na osnovi K-koncepta moze provjeriti sigumost s obzirom na krhki
lorn pri statickom (iii kvazistatickom) optere6enju, tako se analogan, tzv.
M -koncept moze primijeniti na proracun vijeka trajanja konstrukcijskog

272

1
 ,,I

6. Mehanlka !oma

elementa pri dinamickom, tj. promjenljivom opterecenju. Za periodicki

promjenljivo, tzv. ciklicko opterecenje s rasponom naprezanja
/',.a= am� - amin• (6.15)
kao razlikom gornjeg i donjeg naprezanja a= odnosno amin, analogno 1zrazu
(6.1) maze se naime definirati raspon faktora intenzivnosti naprezanja
t:J( = Y/',.a�. (6.16)

Pukotina velicine a, koja zahvaljujuci dovoljnoj zilavosti materijala pod

djelovanjem statickog opterecenja maze biti stabilna, pod promjenljivim
opterecenjem napreduje, odnosno raste sa svakom promjenom, tj. svakim
ciklusom opterecenja. Tako se i pri konstantnom rasponu naprezanja /',.a raspon
faktora intenzivnosti naprezanja t:J( neprestano povecava.
Utvrdeno je da se rast pukotine pod ciklickim opterecenjem uglavnom dobro
maze opisati tzv. Parisovim zakonom

(6.17)

gdje N oznacava broj ciklusa opterecenja, pa brzina rasta pukotine da!dN

predstavlja produljenje pukotine po ciklusu, a parametri C i m materijalne su
znacajke. Ovim zakonom, odnosno vrijednoscu parametara C i m odreduje se
otpornost pojedinog materijala prema raslll zamornih pukotina. Vrijednost
eksponenta m za tipicne zilave materijale krece se izmedu 2 i 4, a kod krhkih
materijala penje se i do I 0. Vrijednost koeficijenta C osim o vrsti i stanju
materijala ovisi i o uvjetima opterecenja, u prvom redu o omjeru naprezanja
rlminia- i okolnom mediju.
Parisov zakon (6.17) pocinje vrijediti tek aka raspon faktora intenzivnosti napre­
zanja prijede izvjesni prag M0 te vrijedi sve dok se K pri gomjem naprezanju
a- ne pribilizi vrijednosti lomne zilavosti K1c, a time i t:J( odgovarajucoj
kriticnoj vrijednosti M,. Tada se rast pukotine da!dN sa svakim ciklusom
opterecenja naglo ubrza, a pri dosegnutoj lomnoj zilavosti dolazi do lama.
Na osnovi Parisova zakona (6.17) maze se procijeniti preostali vijek trajanja
konstrukcijskog elementa s pocetnom pukotinom odredene duljine ap pod
ciklickim opterecenjem. Broj ciklusa opterecenja preostalih do Joma uslijed
zamora dobiva se integracijom

(6.18)

273
r

gdje se kriticna duljina pukotine ac na gomjoj granici izracunava uvrstavanjem

vrijednosti gomjeg naprezanja amax u izraz (6.6). Zanemari li se moguca
promjena geometrijskoga koeficijenta Y s velicinom pukotine a, dobiva se
sljedeci rezultat
l-m/2 1-m/2

t
ap - ac
Nc = (6.19)
C (y J;° t:.a (m/2 - l)
pri cemu mora biti m ;c 2 .
Za primjenljivost M-koncepta vrijede isti uvjeti kao i kod K-koncepta, tj.
nazivna naprezanja moraju ostati unutar granica lineame elasticnosti. U tom se
slucaju radi o tzv. visokociklickom zamoru. Kad nazivno naprezanje prelazi
granicu tecenja, do lama uslijed zamora dolazi nakon znatno manjeg broja
ciklusa opterecenja, pa se govori o niskociklickom zamoru. U tom se slucaju
moraju primijeniti koncepti elasto-plasticne mehanike loma.

6.5 Zilavi i krhki lorn

Opcenito se u materijalu uvijek natjecu dva kriterija po kojima moze doci do
loma: povecanjem opterecenja nosivost ce biti iscrpljena uslijed prekomjeme
plasticne deformacije, a samo naprezanje dosegnut ce vrijednost cvrstoce
materijala, iii ce pak faktor intenzivnosti naprezanja dosegnuti vrijednost lomne
zilavosti. Tako dolazi bilo do zilavog bilo do krhkog Joma. Koji ce od dvaju
navedenih kriterija prije biti zadovoljen, ovisi o velicini pukotina iii pak gresaka
u strukturi materijala.
Za tzv. krhke je materijale karakteristicno da njihova vlacna cvrstoca zapravo
uvijek ovisi o velicini neizbjeznih, njima svojstvenih strukturnih gresaka. To
stoga sto je sposobnost takvib materijala da se plasticno deformiraju vrlo
ograniccna. Zato je i njihova lornna zilavost relativno niska, pa tako i sama
vlacna cvrstoca materijala postaje ovisnom o velicini najvecih karakteristicnih
struktumih gresaka. Kako je, k tome, velicina tih gresaka slucajna varijabla, to i
cvrstoca krhkih materijala ima naglaseno stohasticki karakter, te je kao takvu
trcba i uzimati.
Osim kod tipicno krhkih materijala, poput keramike iii sivog lijeva, do krhkog
Joma maze, medutim, doci i kod nazivno i u normalnim uvjetima zilavih
materijala. U navedenim je primjerima bilo pokazano kako se povisenje cvrstoce
celika odrazava na njegovo ponasanje u tom smislu. Opcenito sklonost metala
krhkom lomu raste s povisenjem cvrstoce i granice tecenja, ali i s padom
temperature, s povecanjem brzine promjene opterecenja, pogotovo kod udamih
optcrecenja, zatim kod mehanickib iii kemijskih (korozijskih) ostecenja povrsine

274
I .
;

.�.

6. Mehaoika loma

te kod naglih promjena strukture materijala (npr. kao posljedice lose izvedene
toplinske obrade). Pri oblikovanju konstrukcijskih elemenata treba voditi racuna
o tome da se opasnost od krhkog loma povecava i kod naglih promjena presjeka,
utora, ureza, provrta i sl., da je troosno stanje naprezanja opcenito nepovoljnije
od dvoosnog ili jednoosnog te da opasnost raste i s povecanjem dimenzija
elementa. Kod zavarenih konstrukcija stjece se vise nepovoljnih uvjeta koji
pogoduju krhkom lomu: to je mogucnost pojave raznovrsnih gresaka pri
zavarivanju, lokalne promjene strukture te zaostalih naprezanja, a cesto se na
mjestu zavara naglo mijenja i presjek. U specijalnim primjenama treba jos
racunati npr. i s time da metali postaju krhkiji uslijed neutronskog ozracivanja ili
pak dodira s vodikom. Na povecanje krhkosti materijala utjece dakle cijeli niz
strukturnih, tehnoloskih, konstrukcijskih i eksploatacijskih, odnosno pogonskih
cimbenika. Na osnovi spoznaja mehanike loma danas se medutim moze, pa u
mnogim slucajevima svakako i mora, usporedno s konvencionalnim proracunom
cvrstoce provjeriti i sigurnost konstrukcijskih elemenata s obzirom na
mogucnost loma uslijed rasta pukotina.

275