SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

Ime i prezime:
OBLIKOVANJE MATERIJALA
DEFORMIRANJEM Vježba broj: Škol. god.

UVOD1

Jedan od temeljnih zahtjeva pri proračunu elemenata konstrukcija, jest poznavanje

karakterističnih veličina Hookeova dijagrama. Među dotičnim veličinama, konvencionalna
ε =0. 2% ) i vlačna čvrstoća R , određene su kao kvocijent
granica razvlačenja Rp0.2 ( trajno M

odgovarajuće sile razvlačenja i početnog presjeka epruvete A0. Međutim, u postupcima

oblikovanja deformiranjem, potrebno je odrediti naprezanje u varijabilnom presjeku A, kad
materijal plastično teče. Prema konvenciji, tečenje materijala se promatra od točke Rp0.2
slika 1, kada se presjek A počinje bitno razlikovati od početnog poprečnog presjeka
epruvete. Zato se i pomoću njega određena naprezanja kf na krivulji tečenja, razlikuju od
onih na krivulji razvlačenja , poznatoj još i kao Hookeov dijagram.
naprezanje

k r iv u lja te č e n ja
F
k f 
A
R M

R p 0 .2
k r iv u lja r a z v la č e n ja
F
 
A0

d e fo r m a c ija
0 .2 %
M
A   pl
 el

Slika 1. Usporedni prikaz krivulje razvlačenja i krivulje tečenja; Rp0.2 konvencionalna

granica razvlačenja (definirana trajnom, plastičnom deformacijom po
rasterećenju od 0.2%), RM vlačna čvrstoća,  najveća deformacija prije
lokalne kontrakcije presjeka epruvete, A istezljivost [%], pl plastična
deformacija, el elastična deformacija.

1
 SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

Budući se postupci oblikovanja deformiranjem odvijaju većinom u više faza, uvodi

se pojam logaritamskog stupnja deformacije , kao aditivne veličine. Prema definiciji on je
jednak;
h0
h0 A1 dh 1
ϕ=ln =ln =∫ =ln
h1 A0 h1 h 1−ε h

Pretpostavimo li kako se radi o razvlačenju šipke duljine

l0 na duljinu l1 koje
nije moguće izvršiti u jednoj fazi, već je potrebno uvesti međufazu u kojoj će njena duljina
l
iznositi M , dobivamo slijedeću jednakost ;

l1 l l l l
ϕ=ln =ln 1 M =ln 1 +ln M =ϕ 1 +ϕ2
l0 l M l0 lM l0

Navedena jednakost potvrđuje primjerenost svojstva aditivnosti logaritamskog stupnja

deformacije, postupcima oblikovanja deformiranjem.

Kako bi materijal uopće počeo teći, potrebno je u njemu postići naprezanje

plastičnog tečenja kf (slika 1), koje je pak neophodno postizanju određenog logaritamskog
stupnja deformacije . Interpolacijom eksperimentalno utvrđenih uređenih parova ( , kf),
dobivamo krivulju plastičnog tečenja materijala. Na njen oblik utječe više faktora od kojih
na neke, kao što su; brzina razvlačenja, temperatura i stupanj deformacije, možemo
utjecati. Ono na što ne možemo izravno utjecati je pojava očvršćenje materijala. Kod
postupaka oblikovanja u hladnom stanju, očvršćenje je najovisnije o logaritamskom
stupnju deformacije, i kao takvo ima izravan utjecaj na deformabilnost, odnosno tečenje
materijala u konkretnim tehnološkim uvjetima procesa. Deformabilnije materijale,
karakterizira veća površina ispod krivulje plastičnog tečenja materijala, koja ujedno i
predstavlja specifični rad deformacije w.
ϕ
w=∫ k f dϕ
0

Korištenje krivulja plastičnog tečenja za slučajeve višeosno napregnutih stanja,

moguće je upotrebom uvjeta plastičnog tečenja. Njihovom primjenom prevodi se tenzor
napregnutog stanja u ekvivalentno naprezanje, to jest skalar, čiju je vrijednost moguće
usporediti s onom u dijagramu ili tablici plastičnog tečenja materijala. Najčešće korištene
su Trescina i Von Misesova teorija određivanja
σ ekv . Prema navedenim teorijama do
tečenja materijala dolazi ukoliko,
σ ekv =k f . Prema Von Missesovoj teoriji uvjet plastičnog
tečenja glasi:

2 2 2
( σ 1 −σ 2 ) +( σ 2 −σ 3 ) +( σ 3−σ 1 ) =2 σ 2 =2 k 2
ekv f

2
 SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

Gdje su
σ 1 , σ 2 i σ 3 glavna naprezanja za koja vrijedi σ 1 > σ 2 > σ 3 . Prema
teoriji najvećih smičnih naprezanja za dvoosno napregnuto stanje uvjet plastičnog tečenja
glasi;

σ 1 −σ 2=k f za istoimena naprezanja

σ 1 +σ 2 =k f za raznoimena naprezanja

Jednostavne metode snimanja krivulja plastičnog tečenja materijala dijele se u dvije

osnovne grupe. U prvu spadaju metode temeljene na vlačnome pokusu, dok u drugu
spadaju metode temeljene na tlačnome pokusu. Kako bi se u obje metode postiglo
jednoosno napregnuto stanje, koriste se različiti pristupi. U slučaju razvlačenja epruvete,
kad pojava vrata naruši jednoosno stanje naprezanja, empirijskom se formulom djelujuće
višeosno napregnuto stanje, aproksimira jednoosnim stanjem naprezanja. Pri sabijanju
valjčića naprotiv, umjesto korištenja empirijskog izraza, vrši se podmazivanje kontaktnih
površina, i na taj način nastoji se eliminirati pojava bačvanja, kao vidljivi znak višeosno
napregnutog stanja.

3
 SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

METODE TEMELJENE NA VLAČNOM POKUSU

Postoji više metoda temeljenih na vlačnom pokusu kao što su DIN 50145, Reihl,
Körber - Müller, Siebel - Schwaigerer, a koriste se uglavnom za procese valjanja i vučenja.
Od navedenih, najčešće korištena je Siebel - Schwaigererova metoda radi jednostavnosti
izvođenja. U području homogene deformacije, vlačna sila F ima isti upliv na sve točke
poprečnog presjeka. Tijekom rastezanja epruvete, površina poprečnog presjeka A,
jednoliko se smanjuje duž cijele epruvete. Dijeleći silu F i trenutnu površinu A, dobivamo
naprezanje plastičnog tečenja kf prema DIN 50145;

F F
kf= =
A A 0⋅l 0
l 0 + Δl

gdje je Δl produljenje epruvete prije pojave vrata.

Gornju granicu homogene deformacije epruvete, karakterizira pojava ekstrema

naprezanja RM u Hookeovom dijagramu. Nakon dotične točke dolazi do lokalne kontrakcije
presjeka i pojave vrata, slika 3.

F F
2r

Slika 3. Pojava vrata u toku razvlačenja epruvete

Ograničavajući daljnju deformaciju na područje vrata, spomenuti efekt dokida

homogenu deformaciju epruvete a radijalna distribucija aksijalnih naprezanja biva kao na
slici 4. Kod čelika, to se dešava već pri stupnju deformacije  = 0.2 .. 0.3. Nakon lokalne
kontrakcije presjeka, odnosno pojave vrata na epruveti, više nije moguće naprezanje
plastičnog tečenja odrediti prema DIN 50145. Tada se koristi Siebel – Schwaigererova
empirijska formula određivanja naprezanja plastičnog tečenja kf. Uvodeći modifikaciju u
nazivnik polazne formule iz DIN 50145, Siebel - Schwaigererovom formulom, uzimaju se u
obzir slijedeće činjenice; kako se daljnja plastična deformacija odvija samo na mjestu
kontrakcije presjeka, kako u vratu imamo troosno napregnuto stanje, te kako je dimenzija
poprečnog presjeka epruvete bitno veća od dimenzije kristalnog zrna ispitivanog
materijala.

4
 SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

F F

σ σ  A
 σ pov pr sr m in

2r 2r
D1

F F

Slika 4. Radijalni raspored aksijalnih Slika 5. Mjerene dimenzije kod Siebel -

naprezanja u vratu epruvete Schwaigererove metode
snimanja krivulja

Kod razvlačenja epruveta okruglog presjeka Siebel – Schwaigererova formula glasi ;

F
kf=
r
A min⋅(1+ )
4⋅ρ

Pripadajući stupanj deformacije  iznosi;

A0 D
ϕ=ln =2 ln 0
A min 2r

Prema slici 5, jasno je značenje pojedinih članova Siebel Schwaigererove formule.

F djelujuća sila u trenutku prekida procesa razvlačenja

Amin površina minimalnog poprečnog presjeka
r radijus minimalnog poprečnog presjeka
 radijus zakrivljenosti, slika 5
A0 površina početnog poprečnog presjeka epruvete
D0 početni promjer epruvete

5
 SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

METODE TEMELJENE NA TLAČNOM POKUSU

Kao i kod vlačnog pokusa postoji više metoda snimanja krivulja plastičnog tečenja.
Osim standardizirane metode sabijanja valjčića prema DIN 50106, razvijene su i druge
metode s ciljem smanjivanja utjecaja trenja. Osnovni problem kod izvođenja tlačnog
pokusa je pojava bačvanja, slika 6, kao izravne posljedice kontaktnog trenja.

h1
Slika 6. Pojava bačvanja valjčića

Stoga se pristupa posebnim pripremama kontaktne površine, kako bi se umanjio

utjecaj trenja;

- Urezivanjem koncentričnih utora na čelu valjčića, slika 7.

- Tlačenjem uzoraka upuštenih čela, koja popunjava određeno mazivo, slika 8.
- Tlačenjem višeslojnih šupljih valjčića s vanjskim vođenjem slika 9 i unutarnjim
vođenjem slika 10.
- Izradom konusnog alata i konusnog čela valjčića, slika 11.

Međuobradama kod stupnjevitog sabijanja je moguće eliminirati utjecaj bačvanja, no

prednost ima upotreba efikasnijih maziva. Kod preciznijih mjerenja treba voditi računa i o
hrapavosti kontaktnih površina. Omjer visine i promjera mora biti manji od 2.5 kako bi se
izbjeglo izvijanje valjčića, dok je preporučljivi promjer valjčića iznad 10 mm zbog
eliminacije eventualnog utjecaja veličine kristalnog zrna.

t1 t2 t 3 u
t
s

h0

d 0
r0

Slika 7. Čeoni koncentrični utori Slika 8. Upuštena čela valjčića

6
 SNIMANJE KRIVULJA PLASTIČNOG TEČENJA MATERIJALA

F F

trn z a v o đ e n je

š u p lji v a ljč ić i

a la t

Slika 9. Vanjsko vođenje Slika 10. Unutarnje vođenje

 d 0

d0
h0
hi

h0
h1
F
F

Slika 11. Konusna čela valjčića Slika 12. Mjerene dimenzije kod
Gubkinove metode

Kod sabijanja valjčića, slika 12, Gubkinova formula za određivanje naprezanja plastičnog
tečenja glasi;

F ϕ
kf= e
A0

Pripadajući stupanj deformacije  za ovu metodu iznosi;

h1
ϕ=ln
h0

7
11
Označanje veličina načinjeno prema – M. Math, Uvod u tehnologiju oblikovanja deformiranjem, FSB,
Zagreb, 1999.