Kolegij PODZEMNE GRAĐEVINE I TUNELI

SVEUČILIŠNI DIPLOMSKI STUDIJ

PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA
ČVRSTOĆA I DEFORMABILNOST
STIJENSKE MASE
izv. prof. dr. sc. Sanja Dugonjić Jovančević
 PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA

• primarna ili in situ naprezanja - posljedica

mase gornje ležećih naslaga i tektonskih
aktivnosti u zemljinoj kori

• sekundarna ili inducirana naprezanja-

izazvana podzemnim ili površinskim
iskopom u stijenskoj masi pri čemu dolazi
do promjene primarnih naprezanja
 PRIMARNA NAPREZANJA
z  z
 x  k0  z
Terzaghi i Richart (1952):
- za gravitacijski opterećenu stijensku masu, kod koje su bočne deformacije bile
spriječene tijekom formiranja gornjih slojeva, k ne ovisi o dubini te je dan
izrazom:
ko= ν/1- ν
gdje je ν Poissonov koeficijent

- mjerenja horizontalnih naprezanja na građevinskim iskopima i rudnicima

dokazuju da k teži većim vrijednostima na manjim dubinama i da se s dubinom
smanjuje
- Sheorey 1994. je predložio izraz elastostatičkog termalnog modela naprezanja
zemljine kore koji uzima u obzir promjene s dubinom
k0  0.25  7 E (0.001  1 / H )
gdje je H visina nadsloja, E prosječni modul deformabilnosti nadsloja
PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA

Primarno i
sekundarno stanje
naprezanja oko
tunelskog otvora

važno je razumjeti
koncept promjene stanja
naprezanja uslijed
iskopa tunela, koje vodi
do smanjenja čvrstoće
stijenskog materijala i
potencijalnog slom
 PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA
Primarna
Primarna naprezanja
naprezanja

Sekundarna
naprezanja

Sekundarna
naprezanja

Tunel bez podgradnog sustava Cjevovod pod pritiskom

PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA

Ilustracija sekundarnih
naprezanja koja djeluju u
blizini tunela u odnosu na
primarna naprezanja

(Hoek, 2007)
PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA

Tipovi sloma u različito

raspucaloj stijenskoj masi
izloženoj različitom stanju
naprezanja

(Hoek i Kaiser, 1995)

PRIMARNA I SEKUNDARNA
NAPREZANJA

Tipovi sloma u različito

raspucaloj stijenskoj masi
izloženoj različitom stanju
naprezanja

(Hoek i Kaiser, 1995)

 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE

• Vršna čvrstoća σc je najveće naprezanje koje stijena može podnijeti pri

određenoj (vršnoj) deformaciji.
• Rezidualna čvrstoća σr je smanjena vrijednost čvrstoće stijene poslije
sloma, gdje postoji značajna deformacija

Procjena čvrstoće(određivanje i
usvajanje parametara čvrstoće stijenske
mase velikih razmjera) i
deformabilnosti stijene predstavljaju
osnovni problem/izazov pri analizama,
u svim vrstama projektiranja u stijenskoj
masi.
 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Mohr-Coulombov kriterij posmične čvrstoće

• Za kliznu plohu na kojoj djeluje efektivno normalno

naprezanje σ', posmična čvrstoća τ, koja se razvija na
toj plohi dana je izrazom

  c   ' tan 
c- kohezija materijala (kN/m2)

- kut unutarnjeg trenja materijala (°)

τ- posmično naprezanje u trenutku sloma (kN/m2)

σ-normalno naprezanje u trenutku sloma (kN/m2)

ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Veza između posmičnih i normalnih naprezanja
na kliznoj plohi
 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Hoek Brownov kriterij čvrstoće

Pri rješavanju inženjerskih

problema u stijenskoj masi
uglavnom se koristi Hoek-
Brownov (empirijski)
kriterij sloma stijenske mase
(Hoek & Brown, 1980).

Uvjeti stijenske mase za koje se može koristiti

Hoek–Brownov kriterij čvrstoće stijenske mase
 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Hoek Brownov kriterij čvrstoće

• Hoek–Brownov kriterij čvrstoće stijenske mase

je empirijski kriterij zasnovan na podacima triaksijalnog
ispitivanja stijenske mase.
Originalni Hoek–Brownov kriterij čvrstoće stijenske mase (1980.)

 1   3  m 3 c  s c 2

m, s -konstante ovisne o karakteristikama stijenske mase,

σc -jednoosna tlačna čvrstoća intaktne stijene.
σ1 -veće glavno naprezanje pri slomu i
σ3 -manje glavno naprezanje pri slomu.
Za intaktnu stijenu vrijedi da je Za raspucalu stijensku masu vrijedi da je
s = 1, m = mi 0 ≤ s < 1, m < mi
Vrijednost mi može se izračunati iz triaksijalnog pokusa na uzorcima stijene pri
različitim naprezanjima
 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Hoek Brownov kriterij čvrstoće

Unaprijeđeni Hoek–Brownov kriterij čvrstoće

• Hoek i Brown su predložili korištenje klasifikacija stijenske mase za

određivanje vrijednosti parametara m i s

NEPOREMEĆENA STIJENSKA POREMEĆENA STIJENSKA

MASA MASA

RMR100 RMR100

m  mi  e 28 m  mi  e 14

RMR100 RMR100

se 9 se 6
Aproksimativne vrijednosti
kvalitete stijenske mase i
parametara stijenske mase
za unaprijeđeni Hoek –
Brownov kriterij čvrstoće
(Hoek and Brown, 1988)

Vrijednosti RMR se usvajaju na osnovu

klasifikacije Bieniawskog iz 1976.
godine.

Treba napomenuti da se pri

određivanju parametara m i s usvajaju
suhi uvjeti stijenske mase.

Utjecaj podzemne vode i utjecaj

orijentacije pukotina moraju se uzeti u
obzir u analizama stabilnosti.
 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Hoek Brownov kriterij čvrstoće

• Ustanovljeno je da za male vrijednosti glavnih naprezanja, originalni H-B

kriterij daje previsoku vrijednost osne tlačne i vlačne čvrstoće

Modificirani Hoek-Brownov kriterij čvrstoće

a
 σ'3 
σ'1  σ'3  σ c  m b  
 σc 
mb-vrijednost konstante m za raspucalu stijensku masu,
a -konstanta ovisna o karakteristikama raspucale stijenske mase,
σc- jednoosna tlačna čvrstoća intaktne stijenske mase,
σ’1- veće glavno naprezanje pri slomu i
σ’3- manje glavno naprezanje pri slomu
Procjena vrijednosti mb/mi na osnovi strukture stijenske mase i uvjeta površine
stijenki diskontinuiteta (Hoek et al., 1992)
 ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Hoek Brownov kriterij čvrstoće

Opći oblik Hoek-Brownovog kriterija čvrstoće (Hoek, 1994; Hoek et al., 1995; Hoek et al.,
2002):

a
 σ'3 
σ'1  σ'3  σ c  m b   s 
 σc 
s- konstanta ovisna o karakteristikama stijenske mase
Za intaktnu stijensku masu, vrijedi da je s = 1 i a = 0.5

Za vrlo slabu kvalitetu stijenske mase (s=0 )- prihvatljiviji je modificirani Hoek–Brownov

kriterij:
a
 σ'3 

σ'1  σ'3  σ c  m b  
 σc 
 Geološki indeks čvrstoće
(Geological Strength Index–GSI

Neporemećena stijenska masa,

GSI > 25
GSI 100 Poremećena stijenska masa,
mb  mi  e 28
GSI < 25
GSI100 s0
se 9
GSI
a  0.65 
a  0.5 200
Za vrijednost parametara mb, s i a Hoek, Kaiser i Bawden (Hoek et al., 1995) predlažu
izraze u zavisnosti od vrijednosti geološkog indeksa čvrstoće (Geological Strength Index–
GSI). DIPLOMSKI STUDIJ, GRAĐEVINSKI FAKULTET U RIJECI
ČVRSTOĆA STIJENSKE MASE
Hoek Brownov kriterij čvrstoće

0.5
 σ'3 
σ'1  σ'3  σ c  m i   1
 σc 
H-B kriterij čvrstoće za intaktnu stijenu

a
 σ'3 
σ'1  σ'3  σ c  m b   s 
 σc 
Generalizirani H-B kriterij čvrstoće
 ČVRSTOĆA
-Čvrstoća stijenki diskontinuiteta

Prema Barton-u i Choubey-u (1977) vršna posmična čvrstoća

diskontinuiteta (τ) se može izraziti kao:

Kada je JRC=0
  JCS   onda Barton-ov
   n tan JRC * log    b 
 izraz prelazi u
 
 n   Mohr-Coulomb-ov
kriterij za glatke i
σn – normalno naprezanje
ravne
JRC- koeficijent hrapavosti diskontinuiteta diskontinuitete:
JCS – čvrstoća stijenki diskontinuiteta
øb – bazični kut trenja    n tan b
 DEFORMABILNOST STIJENSKE
MASE
• Naprezanja izazvana djelovanjem sile na stijensku masu mogu
uzrokovati deformaciju ili slom (ovisno o čvrstoći stijenske
mase).
• Deformacija se izražava kao razlika između deformiranog i
početnog stanja (u dužini ili volumenu).
• Ovisi o :
• stupnju raspucalosti stijenske mase,
• stišljivosti pukotina i intaktnog stijenskog materijala između
pukotina
• veličini promatranog problema
• o razini naprezanja
• Modul deformabilnosti određuje se terenskim ispitivanjima, iz
laboratorijskih ispitivanja ili korištenjem empirijskih izraza
 DEFORMABILNOST STIJENSKE
MASE
- Laboratorijska ispitivanja
Modul deformabilnosti stijenske mase predstavlja
odnos ukupnih naprezanja i ukupne deformacije.

1- početni tangentni modul

2- elastični tangentni modul
3- modul def. pri rasterećenju
4- sekantni modul def.
DEFORMABILNOST STIJENSKE
MASE
- Empirijski izrazi
Em  2RMR  100
RMR10

Em  10 40

GSI10
c
Em  10 40
100
1
E m  10 (Qc ) 3

GSI 10
 D  c
E m  1   10 40

 2  100

 1 D / 2 
Em  100 ,000  (( 75 25D GSI)/11) 
1 e 
DEFORMABILNOST
STIJENSKE MASE-
Empirijski izrazi

Slaganje podataka s terena

i rezultata empirijskih
izraza
 DEFORMABILNOST STIJENSKE
MASE
- Empirijski izrazi
• Povratnim analizama se ispituje točnost empirijskih izraza
• Dragocjenost terenskih mjerenja

• Na dijagramu je
prikazan odnos
izmjerenih modula
deformabilnosti (u
Kini i Tajvanu) s GSI
vrijednostima
stijenske mase- max.
modul def. odgovara
vrijednosti GSI 90-100
 PRIMJENA
NA CESTOVNOM TUNELU
 ODREĐIVANJE
GEOTEHNIČKIH PARAMETARA

• Kao osnova za određivanje vrijednosti

relevantnih geotehničkih parametara
stijenske mase, korišteni su
– rezultati laboratorijskih ispitivanja (γ, USC, Ei,
σc, φ, sadržaj kalcij karbonata CaCO3, brzine
prostiranja elastičnih valova)- prikazani u knjizi
GEOTEHNIČKI ISTRAŽNI RADOVI
– rezultati klasificiranja stijenske mase duž trase
tunela.
 GEOLOŠKI OPIS
STIJENSKOG MASIVA
• Stijenski masiv u kojem će se izvoditi tunel izgrađen je u
sjevero-zapadnom dijelu od rudistnih vapnenaca – gornja
kreda, koji na središnjem i jugo-istočnom većem dijelu
tunela prelaze u dolomit s ulošcima vapnenaca – gornja
kreda
• Potrebno je posebno naglasiti prisutnost flišnih naslaga
srednjeg eocena na središnjem dijelu tunela u kojem
prevladavaju lapori s ulošcima vapnenaca (utvrđenu
istražnim bušenjem i potvrđenu geofizičkim
istraživanjem).
• Na kontaktu flišnih naslaga i dolomita s ulošcima
vapnenaca, moguća je pojava podzemne vode u periodu s
većim oborinama
 GEOLOŠKI OPIS
STIJENSKOG MASIVA

fliš
dolomiti s ulošcima vapnenca
rudistni vapnenac

dolomiti s ulošcima vapnenca

 TIP TUNELA I
PRIMIJENJENE ANALIZE
• u zonama geotehničkih jedinica 1, 2 i 4 (Rudistni vapnenac
i dolomit s ulošcima vapnenca) ponašanje podzemnog
iskopa pri iskopu i stabilizaciji iskopa primarno je uvjetovano
strukturnim defektima u stijenskoj masi.
• Stoga su kao osnova za određivanje primarnih podgradnih
sklopova kao i svih mjera na stabilizaciji podzemnog iskopa
primijenjene slijedeće analize:
– klasificiranje stijenskih masa RMR i Q sustavom;
– analiza naprezanja i deformacija stijenske mase oko
podzemnog iskopa
– procjena podgradnih mjera trodimenzionalnom analizom
potencijalno nestabilnih blokova stijenske mase oko
podzemnog iskopa
 TIP TUNELA I
PRIMIJENJENE ANALIZE

• U zoni geotehničke jedinice 3 (fliš) ponašanje

podzemnog iskopa pri iskopu i stabilizaciji iskopa
primarno je uvjetovano stanjem naprezanja i njegovom
promjenom tijekom iskopa i podgrađivanja.
• Stoga je kao osnova za određivanje primarnih podgradnih
sklopova kao i svih mjera na stabilizaciji podzemnog
iskopa primijenjena:
– analiza naprezanja i deformacija podgrade i stijenske
mase oko podzemnog iskopa, te kvantitativna procjena
podgradnih mjera
 TIP TUNELA I
PRIMIJENJENE ANALIZE
• Na osnovi rezultata klasificiranja, numeričkih analiza i
dosadašnjeg iskustva određeni su prognozni podgradni
sklopovi, odnosno sve mjere stabilizacije podzemnog
iskopa.
• Tijekom izvođenja tunela se na osnovi programa
geotehničkog praćenja izvedbe koji je u projektu definiran
programom geotehničkog opažanja i mjerenja i
procedurom verifikacije stabilnosti podzemnog iskopa
obavlja verifikacija ili eventualna korekcija projektnih
rješenja čime je omogućeno sigurno i ekonomično
izvođenje tunela.
 - ČVRSTOĆA
STIJENSKE MASE-
• Čvrstoća stijenskog materijala određena je na osnovi
empirijskog Hoek- Brownovog kriterija sloma
• Za određivanje krivulje čvrstoće stijenskog materijala
korišten je pri analizi laboratorijskih rezultata program
“RocLab” (RocData)
 - ČVRSTOĆA
STIJENSKE MASE-
• Na osnovi navedenih analiza i obrade ostalih
laboratorijskih ispitivanja za osnovni stijenski
materijal usvojene su slijedeće vrijednosti
relevantnih parametara:
• Rudistni vapnenci (GSI-40-65)
– mi = 17, σc = 90 – 200 MPa, ρ = 2.69 Mg/m3, E = 50 GPa
• Dolomiti s ulošcima vapnenaca (GSI-50-75)
– mi = 13, σc = 90 – 170 MPa, ρ = 2.67 Mg/m3, E = 48 GPa
• Fliš (lapor s ulošcima vapnenca)
– mi = 6, σc = 1.2 MPa, ρ = 2.33 Mg/m3
 - PROCJENA MODULA
DEFORMABILNOSTI
STIJENSKE MASE-
• Moduli deformabilnosti za karbonatni kompleks (rudistni vapnenac i
dolomit s ulošcima vapnenaca) određeni su na osnovi empirijske
procjene modula stijenske mase (Hoek & Diederichs 2006). Najbolje
slaganje za
 1 D / 2  neporemećenu
Erm  100 ,000  (( 75 25D  GSI)/11)  stijensku masu
1 e 

Dijagram prikazuje usporedbu

vrijednosti modula
deformabilnosti dobivenih
gornjim izrazom s izmjerenim
vrijednostima nekih autora koje
se smatraju vrlo pouzdanim
 - PROCJENA MODULA
DEFORMABILNOSTI
STIJENSKE MASE-
• Geotehnička jedinica 1: Rudistni vapnenac

Erm  14500  31500 MPa

• Geotehnička jedinica 2,4: Dolomit s ulošcima vapnenca

Erm  16500  37500 MPa

• Geotehnička jedinica 3: Fliš- procijenjeno na temelju povratnih
analiza na izvedenim tunelima u sličnim materijalima

E  400 MPa
 ODREĐIVANJE PRIMARNOG
STANJA NAPREZANJA
• U sklopu istražnih radova za tunel nisu bila predviđena
ispitivanja primarnih stanja naprezanja u stijenskom
masivu.
• Za potrebe numeričkog modeliranja vertikalna
komponenta primarnih naprezanja procijenjena je na
osnovi izraza:
z  z
• Koeficijent odnosa horizontalnog i vertikalnog naprezanja
k0 definiran je pojednostavljenim izrazom dobivenim na
osnovi elastostatičkog termalnog modela naprezanja
zemljine kore (Sheorey 1994):

k0  0.25  7 E (0.001  1 / H )
 RMR- rudistni vapnenac

Geomehanička klasifikacija (RMR89) za stanje diskontinuiteta :

Karakteristike Ulazni podaci Bodovi

diskontinuiteta

Duljina 3 - 10 m
1-3 m
Razmak stijenki 1-5 mm
>5 mm
Hrapavost JRC Hrapave do
neznatno hrapave
Pukotinska ispuna meka <5 mm ili >5
mm
Trošnost umjereno (SW)

8-13 bodova
 RMR- rudistni vapnenac

Geomehanička klasifikacija (RMR89) za stijenu je:

Karakteristike Ulazni podaci Bodovi
stijene
Jednoosna čvrstoća 90 - 200 MPa 9-14

RQD 70 - 90 % 14-18
Razmak 60 - 200 cm 8-10
diskontinuiteta 20 - 80 cm

Stanje ukupno 8-13

diskontinuiteta

Podzemna voda suho 15

47-58 bodova- 1 skup diskontinuiteta

42-56 bodova- 2 skup diskontinuiteta
58-70 bodova- 3 skup diskontinuiteta
 RMR vs. Q- rudistni vapnenac

Q klasifikacija ZA GEOTEHNIČKI
JEDINICU 1:
Q = 2.19-10
RMR = 9 ln Q + 44 = 51-65

Ranije dobiveno 47-58 bodova- 1 skup diskontinuiteta

za usporedbu: 42-56 bodova- 2 skup diskontinuiteta
58-70 bodova- 3 skup diskontinuiteta
Na osnovi rezultata RMR klasifikacije geotehničke jedinice su svrstane u
slijedeće kategorije:
Geotehnička jedinica 1, 2,4 - II/III kategorija (dobra do povoljna sm)
Geotehnička jedinica 3 - V kategorija (vrlo slaba sm)
Unutar navedenih geotehničkih jedinica biti će zastupljene i ostale kategorije
stijenskih masa.
 ZASTUPLJENOST ODREĐENE
KATEGORIJE STIJENSKE MASE

SJEVERNA
TUNELSKA
CIJEV

JUŽNA
TUNELSKA
CIJEV
 STABILIZACIJA PODZEMNIH ISKOPA
IZ EMPIRIJSKIH PRISTUPA

Određivanje podgradnih sklopova na osnovi

Geomehaničke klasifikacije provedeno je za geotehničke
jedinice 1, 2 i 4.

Geotehnička jedinica 1:
osnovna stijenska masa II/III kategorije
RMR = 42 – 70

Geotehnička jedinica 2, 4:
osnovna stijenska masa II/III kategorije
RMR = 45 – 73
1, 2,4

3
Bieniawski,
1989
Položaj
razmatranih
tipova
stijenskih
masa unutar
RMR
klasifikacije,
kao i procjena
vremena u
kojem će
nepodgrađen
raspon tunela
biti stabilan za
pojedine
kategorije
Racionalni pristup projektiranju tunela temelji se na numeričkim analizama
naprezanja i deformacija sustava medija i podgrade te omogućuje
dimenzioniranje odabranih podgradnih sklopova.