Diskontinuiteti

U prethodnom poglavlju upoznali smo se sa kompletnom naponsko-deformacijskom krivom intaktne

stijene. Stijena se pri nekom nivou naprezanja lomi i ima određena mehanička svojstva i nakon loma
(postlomnu deformabilnost i čvrstoću). Ova činjenica ima dvije posljedice:
➢ Kroz geološku prošlost stijena se lomila i na taj način su formirani rasjedi, pukotine i prsline koji
predstavljaju najčešće oblike diskontinuiteta.
➢ Diskontinuiteti mogu biti “slabe veze” u strukturi stijene.

Opis diskontinuiteta
Deset elemenata kojima se opisuju diskontinuiteti prema "Suggested Methods for the Quantitative
Description of Discontinuities in Rock Mass" (ISRM, 1978.) su:
1. Orijentacija diskontinuiteta
2. Razmak diskontinuiteta
3. Neprekinutost
4. Hrapavost zidova diskontinuiteta
5. Čvrstoća zidova diskontinuiteta
6. Širina diskontinuiteta
7. Ispuna diskontinuiteta
8. Voda u diskontinuitetu
9. Broj grupa diskontinuiteta (sistemi)
10. Veličina blokova u stijenskoj masi koje čine diskontinuiteti
 Slika 1 Osnovni elementi opisivanja diskontinuiteta (preuzeto iz: Hudson & Harrison, 1997.)

Orijentacija diskontinuiteta
Za prikazivanje orijentacije diskontinuiteta dovoljno je prikazati vektor nagiba u obliku: smjer
nagiba/nagib (/), slika 2.

Slika 2 Prikazivanje orijentacije diskontinuiteta u prostoru (α - ugao smjera nagiba; β - ugao nagiba)

Smjer nagiba treba se izraziti trocifrenim brojem (npr. 035°), a nagib diskontinuiteta treba se izraziti
dvocifrenim brojem (npr. 40°). Nagib diskontinuiteta može biti od 00° do 90°, dok se smjer nagiba
diskontinuiteta može kretati od 000° do 360°, slika 3.
Orijentacija diskontinuiteta može se mjeriti kompasom i klinometrom te fotogrametrijskim metodama.
 Slika 3 Stijenski masiv oko tunela sa označenim familijama diskontinuiteta, orijentacijom u odnosu na
sjever, te nagib i smjer nagiba diskontinuiteta pokraj skice.

Razmak diskontinuiteta
Razmak diskontinuiteta se određuje kao udaljenost između ravnina diskontinuiteta mjerena okomito na
susjedne ravnine (slika 4.).

Slika 4 Razmak diskontinuiteta (S) - mjereno okomito na plohu diskontinuiteta

Cilj određivanja razmaka diskontinuiteta je utvrđivanje veličine blokova stijenskih pokosa što utiče na
cjelokupnu stabilnost stijenskih pokosa. Ako je stijenska masa prožeta većim brojem diskontinuiteta,
njihov je prosječni razmak manji, a veličina bloka također je manja što ukazuje na razlomljeniju stijensku
masu.

Tabela 1 Razmak diskontinuiteta prema ISRM

Opis Razmak (mm)
izrazito mali razmak  20
vrlo mali razmak 20-60
mali razmak 60-200
srednji razmak 200-600
veliki razmak 600-2000
vrlo veliki razmak 2000-6000
izrazito veliki razmak  6000

Razmak diskontinuiteta može se mjeriti mjernom trakom koja mora biti postavljena tako da površinski
trag diskontinuiteta koji mjerimo bude okomit na mjernu traku. Ako mjerna traka nije okomita, treba
napraviti korekciju razmaka s obzirom na nagib mjerne trake. Za svaku grupu diskontinuiteta bilježi se
minimalni i maksimalni razmak diskontinuiteta.

Neprekinutost (kontinuiranost)
Neprekinutost predstavlja mjeru veličine površine diskontinuiteta unutar promatrane ravnine.
Neprekinutost je omjer ukupne dužine diskontinuiteta i ukupne dužine klizne plohe, ako se pretpostavi da
se slom događa duž ravne linije, slike 5 i 6.

Slika 5 Diskontinuiteti i „mostovi intaktne“ stijene

a) b) c) d)
Slika 6 a) u oba smjera neprekinuti diskontinuiteti, b) u jednom smjeru prekinuti, u drugom smjeru
neprekinuti diskontinuiteti, c) poluprekinuti u uzdužnom smjeru - u slučaju analize klizanja duž ovakvih
diskontinuiteta, treba se pretpostaviti neprekinutost budući da su mostovi relativno kratki u odnosu na
diskontinuirani dio, prekinuti u poprečnom smjeru, d) u oba smjera prekinuti diskontinuiteti

Određivanje neprekinutosti diskontinuiteta važno je za analize stabilnosti stijenskih pokosa zbog toga što
ima veliki uticaj na čvrstoću diskontinuiteta. Neprekinutost se može samo ugrubo odrediti posmatranjem
dužine tragova diskontinuiteta na izloženoj površini, tabela 2.
Tabela 2 Neprekinutost diskontinuiteta prema ISRM
Opis Dužina tragova (m)
vrlo mala neprekinutost 1
mala neprekinutost 1-3
srednja neprekinutost 3-10
velika neprekinutost 10-20
vrlo velika neprekinutost  20

Hrapavost zidova diskontinuiteta se može definisati putem nepravilnosti površine diskontinuiteta u

odnosu na referentnu ravan. Za mehaničko ponašanje stijenskih masa, značajna je morfologija
diskontinuiteta (oblik, izgled, hrapavost). Ovo posebno utiče na parametre otpornosti na smicanje. O
obliku i hrapavosti diskontinuiteta ovisi i preraspodjela napona, koji se prenose preko dodirnih površina,
poslije pomjeranja, odnosno zatvaranja pukotina, kao i stepen filtracije vode kroz ispucali masiv. Pod
oblikom pukotine podrazumeva se morfologija njenih zidova, odnosno zatalasanost u m-dm području
posmatranja, a pod hrapavošću oblik njene površine mm-cm području posmatranja.
Komisija za standardizaciju opita ISRM (1977) u svojim preporukama za kvantitativni opis stijenskih masa
i njihovih diskontinuiteta, predlaže za orijentacionu klasifikaciju u uslovima terenskog rada da se pukotine
dijele na 3 osnovne klase, a svaka klasa na 3 podklase (Tabela 3). Klase se izdvajaju na osnovu oblika -
zatalasanosti pukotine (m-područje posmatranja), a podklase na osnovu njihove hrapavosti (cm-područje
posmatranja).

Tabela 3 Orijentaciona klasifikacija pukotina na osnovu oblika i hrapavosti

Koeficijent hrapavosti diskontinuiteta JRC (Joint Roughness Coefficient) je broj koji se može dobiti
poređenjem stanja površine diskontinuiteta sa standardizovanim profilima.
Postupak se provodi vizuelnim poređenjem hrapavosti diskontinuiteta i standardizovanih profila
diskontinuiteta s pridruženim vrijednostima JRC, slika 7. Ovaj način je primjenjiv na male laboratorijske
uzorke. Međutim, na terenu diskontinuitet može biti dugačak više metara ili čak desetine metara i
vrijednost JRC mora bit određena za ovu veličinu diskontinuiteta, slika 8.
Na slici 9 je prikazan uzorak gabra sa lokaliteta brane HE “Jablanica”, dužine 50 cm, amplitude neravnine
19 mm, kod kojega je određena JRC vrijednost alternativnom metodom datom na slici 8.
Slika 7 Profili hrapavosti i odgovarajuće vrijednosti JRC (prema Barton, 1987., preuzeto iz Hoek et al.,
1995.)

Slika 8 Alternativna metoda određivanja JRC mjerenjem amplitude hrapavosti u odnosu na referntnu
ravnu crtu (Barton, 1982)
 Slika 9 Uzorak gabra, JRC = 16

Čvrstoća zidova diskontinuiteta je pritisna čvrstoća materijala koji gradi stijenke (zidove)
diskontinuiteta. Ona utiče na smičuću čvrstoću i deformabilnost diskontinuiteta, pogotovo u
slučaju diskontinuiteta bez ispune kada su zidovi diskontinuiteta u neposrednom kontaktu.
U pravilu za sve stijenske mase čvrstoća zidova stijenske mase manja je u odnosu na čvrstoću
intaktne stijene. Uzrok smanjenja čvrstoće zidova u odnosu na intaktnu stijenu je izloženost
zidova atmosferilijama odnosno hemijskom i mehaničkom trošenju koje je izraženije na površini,
nego u unutrašnjosti stijenske mase. Debljina sloja smanjene čvrstoće može varirati od
mikroskopskih veličina pa sve do nekoliko centimetara.
Pritisna čvrstoća zidova diskontinuiteta može se ispitivati pomoću geološkog čekića (Tabela 3) i
Schimdtovim čekićem (Slika 10).
Schmidtov čekić preporučuje se za dobivanje čvrstoće zidova koja se koristi za proračun čvrstoće
na smicanje prema Bartonovom kriteriju. Schmidtov čekić postavlja se okomito na ispitivani zid
diskontinuiteta. Površina stijenske mase treba se ispitivati u saturiranim uslovima što daje
najkonzervativnije rezultate. Metoda je detajnije opisana u poglavlju 8.1.6.
Tabela 3 Procjena čvrstoće zidova diskontinuiteta ispitivanjem geološkim čekićem

Index
Klasa* Jednoak-sijalna
tačkaste Terenska procjena
Opis čvrstoća na Primjeri
čvrstoće čvrstoće
pritisak (MPa)
(MPa)

Uzorak može biti samo

Ekstremno Gust bazalt, diabaz, gnajs,
R6 > 250 10 zasječen (okrhnut)
čvrst stijena granit, kvarcit
geološkim čekićem.

Amfiboliti, pješčari,
Uzorak zahtijeva mnogo
Vrlo čvrst bazalt, gabro, gnajs,
R5 stijena
100 - 250 4 - 10 udaraca geološkim
grandiorit, krečnjak,
čekićem kako bi se slomio
riolit, sedra.

Uzorak zahtijeva više od

Krečnjaci, mermeri, filiti,
R4 Čvrst stijena 50 - 100 2-4 jednog udarca geološkim
pješčari, škriljci.
čekićem da bi se slomio

Ne može biti odlomljen

džepnim nožem ili Glinci, ugalj, beton, škriljci,
Srednje
R3 čvrst stijena
25 - 50 1-2 zagreban, ali uzorak se trošni kamen bilo kojeg
može prelomiti litološkog sastava.
jednostavnim udarcem
geološkim čekićem.

Teže može biti zagreban

džepnim nožem, plitko
Meka
R2 stijena
5 - 25 ** udubljen sa čvrstim Kreda, so.
udarcem geološkog
čekića.

Drobi se pod udarcem

Vrlo meka Jako istrošena i izmjenjena
R1 stijena
1-5
**
geološkog čekića, može se
stijena.
zagrebati džepnim nožem.

Izrazito
Mijenja se pod pritiskom
R0 meka 0,25 - 1 **
prsta.
Kruta pukotinska ispuna
stijena

* Klasifikovano po Brownu (1981).

** Point load test-ovi sa jednoaksijalnom čvrtsoćom na pritisak ispod 25 MPa daju preoptimistične rezultate.
Slika 10 Dijagram za određivanje čvrstoće na pritisak zidova pukotina pomoću Schmidtovog čekića, Hoke
i Brown, 2000.

Širina diskontinuiteta definiše se kao okomita udaljenost između zidova otvorenog diskontinuiteta.
Prostor između zidova može biti ispunjen zrakom ili vodom. Diskontinuiteti s ispunom pripadaju grupi
zatvorenih diskontinuiteta te se govori o širini zatvorenih diskontinuiteta ili debljini ispune. Zijev
diskontinuiteta je onaj dio širine diskontinuiteta koji ne zauzima ispuna.
 Slika 11 Tipovi diskontinuiteta s obzirom na njihovu širinu

Tabela 4 Širina diskontinuiteta prema ISRM

Opis Širina (mm)
Vrlo uski  0,1
Uski 0,1 – 0,25
Djelimično otvoreni 0,25-0,5
Otvoreni 0,5-2,5
Umjereno široki 2,5-10
Široki 10
Vrlo široki 10-100

Širina pukotine je različita kod različitih pukotina i uglavnom zavisi od njihova nastanka; dijaklaze se
otvaraju pri samom njihovom nastajanju, pukotine smicanja ostaju najčešće zatvorene. U mehaničkom
pogledu širina pukotine utiče na pokretljivost stijenskog masiva, a time i njegovu deformabilnost. Od
veličine zijeva najčešće zavisi vodopropusnost, hidraulička provodljivost i ispirljivost ispune pri filtraciji
vode kroz pukotine. Generalno se veličina zijeva pukotine smanjuje sa dubinom, zbog povećanja primarnih
napona. Međutim, djelovanje procesa karstifikacije može dovesti i do suprotne pojave.
Ispuna diskontinuiteta podrazumjeva materijale kojima je pukotina potpuno ili djelimično ispunjena ili
kojima su zidovi pukotine potpuno ili djelimično obloženi (pijesak, glina, breča, kalcit itd.). Diskontinuiteti
su obično ispunjeni materijalom lošije kvalitete u odnosu na kvalitetu osnovne stijene, a koji mogu biti
odneseni vodom ili gravitacijskim silama, te materijalom koji je rezultat mehaničkog i hemijskog trošenja
okolnih stijenskih blokova.
Od vrste i karakteristika pukotinskih ispuna zavise i pokretljivost pojedinih monolita, a time i
deformabilnost stijenske mase, sile smicanja koje se mogu prenijeti duž diskontinuiteta,
vodopropustljivost i pogodnost stijenske mase za razne vrste geotehničkih radova (sidrenje, injektiranje,
drenaže i dr.)
Voda u diskontinuitetu izučava se kod stijenskih masa kod kojih je primarna vodopropusnost stijene
daleko manja od procjeđivanja kroz diskontinuitete. Procjeđivanje kroz diskontinuitete zavisi o tome da li
su diskontinuiteti otvoreni ili zatvoreni, a ako su ispunjeni o vrsti materijala ispune. Procjeđivanje također
zavisi i o pritiscima u stijenskoj masi oko pukotine, otpornosti materijala ispune na unutrašnju eroziju, te
o pritisku vode.

Slika 12 Voda koja se drenira iz diskontinuiteta u tunelu Sv. Rok, Hrvatska ( )

Tabela 5 Opisno stanje procjeđivanja u podzemnom otvoru prema ISRM, 1978

Klasa Opis
I Zidovi su suhi, nema uočljivog procjeđivanja.
II Neznatno procjeđivanje kroz pojedinačne pukotine.
Srednji dotok, potrebno je odrediti pukotine kroz
III
koje se uočava kontinuirani dotok (procjena l/min/10m tunela).
Značajan dotok, odrediti pukotine sa izrazitim dotokom
IV
(procjena l/min/10 m tunela).
Izrazito veliki dotok, odrediti izvor dotoka (procjena l/min/10 m
V
tunela).

Broj grupa diskontinuiteta (sistemi pukotina). Mehaničko ponašanje i izgled stijenske mase izrazito zavisi
od broja grupa diskontinuiteta koji presijecaju jedni druge. Broj grupa diskontinuiteta funkcija je veličine
promatranog područja. Treba razlikovati grupu diskontinuiteta u odnosu na pojedinačni slučajni
diskontinuitet. Individualne grupe diskontinuiteta obično se određuju mjerenjem orijentacije
pojedinačnih diskontinuiteta. Potrebno je mjeriti i do 150 diskontinuiteta, a broj grupa može se odrediti
iz polarnih konturnih dijagrama. Ako je orijentacija diskontinuiteta konzistentna, pažljivo uzorkovanje
može reducirati potreban broj diskontinuiteta koji se trebaju mjeriti kako bi se odredio broj grupa
diskontinuiteta.
 Slika 13 Primjer stijenske mase s jednim , dva i tri sistema diskontinuiteta

Veličina blokova uslovljena je razmakom diskontinuiteta, brojem grupa diskontinuiteta i njihovom

neprekinutošću. Broj grupa i orijentacija diskontinuiteta određuju oblik bloka, koji može formirati kocku,
romboedar, tetraedar. Pravilni geometrijski oblici ipak su izuzetak budući da su diskontinuiteti bilo koje
grupe rijetko paralelni. Najpravilniji oblici javljaju se u sedimentnim stijenama.
Kod podzemnih iskopa, veličina bloka određuje hoće li se stijenska masa ponašati kao kontinuum ili
diskontinuirani materijal na koji utiču svojstva i geometrija diskontinuiteta (efekat relacije).
Stijenska masa može biti opisana na sljedeći način kako bi se dobio dojam o veličini i obliku blokova:

- masivna – nekolicina pukotina na vrlo širokom razmaku,

- blokovita – blokovi podjednakih veličina,
- tabličasta – jedna dimenzija puno manja od ostalih dviju,
- stupičasta – jedna dimenzija puno veća od ostalih dviju,
- nepravilna – velike razlike u veličinama i obliku blokova,
- razlomljena – velik broj pukotina.
Mehanička svojstva diskontinuiteta

Krutost diskontinuiteta
Prema definiciji diskontinuitet je ploha na kojoj stijenska masa u smjeru okomitom na tu plohu, ima
zateznu čvrstoću jednaku nuli. Iz tog razloga krutost u stanju zatezanja praktično je jednaka nuli, odnosno
deformacije su beskonačne.

Slika 14 Krive odnosa naprezanja i deformacija za diskontinuitet u stanju pritiska, zatezanja i smicanja
(preuzeto iz Hudson & Harrison, 1997.)

Čvrstoća diskontinuiteta
Ukupna čvrstoća na smicanje stijenske mase zavisi od čvrstoće diskontinuiteta i čvrstoće intaktne stijene.
U analizama čvrstoće stijenske mase i čvrstoće diskontinuiteta presudnu ulogu ima veličina normalnih
naprezanja na plohu sloma, odnosno na plohu diskontinuiteta.

Na malim dubinama, gdje su naprezanja u stijenskoj masi mala, slom intaktne stijenske mase je rijedak, a
ponašanje stijenske mase u pravilu je određeno čvrstoćom diskontinuiteta. Pri analizi ponašanja sistema
pojedinačnih blokova intaktne stijene, nužno je poznavanje faktora koji utječu na čvrstoću na smicanje
diskontinuiteta, koji razdvajaju predmetne blokove stijenske mase.

Čvrstoća na smicanje ravnih diskontinuiteta

Čvrstoća potpuno ravnog diskontinuiteta linearna je funkcija normalnih naprezanja na plohi

diskontinuiteta i odgovara Mohr- Coulombovom kriteriju čvrstoće:
τ = c + σN . tgφ (1)

gdje su:

τ – vršna čvrstoća diskontinuiteta,

σN – efektivno normalno naprezanje,

c – kohezija ispune diskontinuiteta,

φ – ugao unutrašnjeg trenja diskontinuiteta.

Stvarna kohezija postoji jedino kod diskontinuiteta s ispunom koja posjeduje koheziju ili kod međuslojnih
diskontinuiteta sa cementnim vezivom.

Na slici 14 prikazano je ispitivanje čvrstoće na smicanje ravnog diskontinuiteta. Na uzorak djeluje

normalno naprezanje σN koje je okomito na plohu diskontinuiteta, a mjeri se smičuće naprezanje τ koje je
potrebno da izazove pomak δ. Smičuće naprezanje će se povećavati dok se ne dostigne vršna čvrstoća.
Ako se nastavi pomjeranje gornje polovine uzorka, smičuće naprezanje će pasti na tzv. rezidualnu
vrijednost koja će ostati stalna i kod velikog pomaka δ. Ako se opit izvede na više uzoraka s različitim
normalnim naprezanjima, moguće je dobiti kriterije vršne i rezidualne čvrstoće u τ-σN dijagramu.

U slučaju rezidualne čvrstoće, kohezija pada na nulu pa se kriterij čvrstoće može prikazati kao odnos:

τ = σN . tgφr (2)

gdje je:

φr - rezidualni ugao trenja

Slika 14 Ispitivanje čvrstoće na smicanje ravnog diskontinuiteta

Bazni ugao trenja φb predstavlja glavnu vrijednost za procjenu čvrstoće na smicanje diskontinuiteta u
analizama kosina i podzemnih iskopa za različite slučajeve sloma u stijenskom masivu (Alejano et all 2012).
Bazni ugao trenja φb približno je jednak rezidualnom uglu trenja φr, ali se isti određuje opitom smicanja,
na svježe, glatko prerezanoj plohi (bez zaglađivanja) intaktne stijene. Kriterij čvrstoće za bazični ugao
trenja glasi:

τ = σN . tgφb (3)

Vrijednosti baznog ugla trenja φb su određivane za različite tipove stijena, a intervali tih vrijednosti za
sedimentne stijene se kreću od 25°-30°, dok su za magmatske i metamorfne stijene te vrijednosti kreću u
intervalu od 30°-35° (Barton 1973, 1976; Alejano et all 2012). Do danas ne postoji preporučena ISRM
metoda za određivanje baznog ugla trenja (Ulusay i Hudson 2007), nego se u praksi koristi više različitih
tehnika koje imaju zajednički naziv „tilt“ test, slika 15.

Slika 15 “Tilt” test metode: a) metoda sa uzdužnom prerezanim cilindričnim uzorkom, b) metoda sa dva
jezgra, c) metoda sa tri jezgra (Stimpson) i d) shematski prikaz „tilt“ testa, Charile Li, Zhang Ning

Jedna od metoda koja se može naći u literaturi je preporučena od strane Stimpsona (1981, Charile Li,
Zhang Ning ). Dva komada jezgre fiksiraju se na stol koji se može naginjati, a treći komad jezgre stavi se na
njih. Stol se naginje sve dok slobodni komad jezgre ne klizne po fiksiranim komadima. Zabilježi se nagib
stola u trenutku klizanja. Stimpson je pokazao da se bazni ugao trenja može izračunati iz ugla nagiba stola
α na slijedeći način:

φb = arctan(0,866tgα) (4)
 Slika 16 Shema „tilt“ testa za tri jezgra

Čvrstoća na smicanje hrapavih diskontinuiteta

Prirodne površine diskontinuiteta u stijenskoj masi nikad nisu potpuno glatke kao one dobivene rezanjem
ili zaglađivanjem intaktne stijene za potrebe određivanja baznog ugla trenja stijenske mase. Valovitost i
neravnine prirodne površine diskontinuiteta imaju značajan utjecaj na ponašanje diskontinuiteta pri
smicanju. Površinska hrapavost značajno utiče na povećanje smičuće čvrstoće diskontinuiteta. Pri tome
ne postoji značajna zavisnost ovih veličina o tipu i litologiji stijenske mase.

Patton (1966) je analizirao uticaj hrapavosti pomoću opita koji je izveo na diskontinuitetu u obliku pile,
slika 17. Smičući pomak ovog uzorka izaziva dilataciju (povećanje volumena) uzorka. Smičuća čvrstoća
Pattonovog uzorka može se prikazati izrazom:

𝜏 = 𝜎𝑁 . 𝑡𝑔(𝜑𝑏 + 𝑖) (5)

gdje je:

φb - bazni ugao trenja

i - nagib nazubljene površine, općenito je i  6 (Singh &Goel, 1999.)

Slika 17 Patonov eksperiment smičuće čvrstoće nazubljenog diskontinuiteta

Jednačina (5) vrijedi pri maloj vrijednosti normalnih naprezanja, kad smičući pomak nastupa kao posljedica
pomaka po nagnutoj nazubljenoj površini. Pri većim vrijednostima normalnih naprezanja može biti
dosegnuta smičuća čvrstoća intaktne stijene, pa slom nastupa slomom zuba, a ne smicanjem po
nazubljenoj površini. To je ponašanje stoga bliže ponašanju pri slomu intaktne stijenske mase nego
karakteristikama trenja diskontinuiteta.

Patton predlaže da se pri većim vrijednostima normalnih naprezanja koristi Mohr–Coulombov kriterij
čvrstoće s rezidualnim uglom unutrašnjeg trenja i prividnom kohezijom.

Kao proširenje Pattonovog kriterija sloma, a na osnovu rezultata istraživanja, predloženo je više drugih
kriterija smičuće čvrstoće diskontinuiteta. Barton (1976) je razvio empirijski kriterij smičuće čvrstoće
diskontinuiteta koji uključuje hrapavost površine diskontinuiteta i čvrstoću na pritisak zidova:

JCS
τ = σN tan [φb + JRC ∙ 𝑙𝑜𝑔10 (σ )] (6)
N

gdje je:
φb - bazni ugao trenja

JRC - koeficijent hrapavosti (Joint Roughness Coefficient)

JCS - čvrstoća na pritisak zidova diskontinuiteta (Joint wall Compressive Strength)

Barton & Choubey (1977.) su preformulisali izraz u:
JCS
τ = σN tan [φr + JRC ∙ 𝑙𝑜𝑔10 (σ )] (7)
N

Pri tom se rezidualni ugao trenja može odrediti iz izraza:

𝜑𝑟 = (𝜑𝑏 − 20) + 20𝑟/𝑅 (8)
r – Schmidt-ova tvrdoća (odskok čekića) za vlažnu i rastrošenu površinu
R– Schmidt-ova tvrdoća (odskok čekića) za suhu i nerastrošenu površinu
Barton je u istom radu predložio izraz za određivanje koeficijenta hrapavosti oblika:
(𝛼𝑡𝑖𝑙𝑡 −𝜑𝑏 )
𝐽𝑅𝐶 = 𝐽𝐶𝑆 (9)
𝑙𝑜𝑔10 ( )
𝜎𝑛𝑜

Na osnovu mnogobrojnih ispitivanja pukotina, modela pukotina i pregleda literature, Barton i Bandis
(1982), su predložili sljedeću korekcija za JRC koja uzima u obzir efekt razmjere.
L −0,02JRCo
JRCn = JRCo (Ln ) (10)
o

gdje je:
JRC0 i L0 (dužina) - Vrijednosti koje se odnose na skalu od 10 cm
JRCn i Ln - Vrijednosti koje se odnose na veličinu bloka u prirodi.
Kako je veća vjerovatnost oslabljenja velikih površina, veća je vjerovatnost da dolazi i do smanjenja
pritisne čvrstoće zidova diskontinuiteta s povećanjem mjerila. Barton i Bandis (1982) predložili su sljedeću
korekcija za JCS koja uzima u obzir efekt razmjere.
L −0.03JCSo
JCSn = JCSo (Ln ) (5.11)
o
gdje je:
JCS0 i L0 (dužina) - Vrijednosti koje se odnose na skalu od 10 cm
JCSn i Ln - Vrijednosti koje se odnose na veličinu bloka u prirodi.

Čvrstoća na smicanje diskontinuiteta sa ispunom

Kod diskontinuiteta s debelom ispunom, zidovi diskontinuiteta nisu u neposrednom dodiru, te su
vrijednosti otpora na smicanje manje u odnosu na zatvoreni diskontinuitet, odnosno zavisne su o
svojstvima materijala ispune.

Slika 18 Čvrstoća na smicanje diskontinuiteta sa ispunom

Kod diskontinuiteta sa ispunom, u koliko imaju “dovoljnu” debljinu ispune, čvrstoća na smicanje se računa
prema izrazu:
τ = ci + σN . tgφi (12)

gdje su ci i φi parametri čvrstoće na smicanje materijala ispune.

Uticaj pritiska vode na čvrstoću na smicanje diskontinuiteta

Voda u stijenskoj masi reducira normalna naprezanja u diskontinuitetu. Reducirano normalno naprezanje
se naziva efektivno normalno naprezanje. U uslovima kada nema tečenja vode, reducirano normalno
naprezanje definisano je kao:
σ,N = σN − u (13)
gdje je
u - pritisak vode
U svim gore navednim jednačina treba, u slučaju pojave vode u diskontinuitetu, za normalno naprezanje
umjesto σN koristiti σN’.

Određivanje trenutne kohezije ci i trenutnog ugla trenja  i iz Barton-ovog kriterija čvrstoće

Mnoge analize u mehanici stijena za proračune koriste Mohr-Coulombov kriterij čvrstoće koji je opisan
kohezijom i uglom trenja (linearni kriterij). Praksa pokazuje da je odnos smičućih i normalnih naprezanja
tačnije opisan nelineranim kriterijem čvrstoće kao što je Bartonov kriterij, izraz (6).
Kako Bartonov kriterij nije prikazan u obliku kohezije i ugla trenja, korisno je naći način za odredjivanje
ekvivalentne kohezije i ugla trenja. Slika 19 pokazuje trenutnu (instantaneous; apparent) koheziju 𝑐𝑖 i
trenutni ugao trenja 𝜙𝑖 za normalno naprezanje 𝜎𝑁 . Ove vrijednosti definirane su tangentom na kriterij
čvrstoće za odabrano normalno naprezanje. Sa ovako definisanim vrijednostima kohezije i ugla trenja
može se koristiti Mohr-Coulombov kriterij čvrstoće. Pri tome treba paziti da odabrana vrijednost
normalnog naprezanja 𝜎𝑁 bude čim bliže onoj koja vlada na plohi loma na terenu.

Slika 19 Definisanje trenutne kohezije 𝑐𝑖 i trenutnog ugla trenja 𝜙𝑖 za nelinearni kriterij čvrstoće

Kod rješavanja praktičnih problema, koraci za proračun trenutne kohezije i ugla trenja su sljedeći:

Bartonov kriterij ne vrijedi za σN = 0. On nema praktičko značenje za:

𝐽𝐶𝑆
𝜙𝑟 + 𝐽𝑅𝐶 𝑙𝑜𝑔10 ( 𝜎 ) ≥ 70∘ (14)
𝑁

Ovo ograničenje može se koristiti za određivanje minimalne vrijednosti 𝜎𝑛 . Gornja granica za 𝜎𝑛 je:
σn = JCS (15)
Iz izraza (6) poznavajući bazni ugao trenja, koeficijent hrapavosti i pritisnu čvrstoću zidova diskontinuiteta,
za odabrane vrijednosti normalnih naprezanja počevši od mininmalne vrijednosti σN dobiju se
odgovarajuće vrijednosti smičućih naprezanja τ. Dalje se trenutni ugao trenja 𝜙𝑖 za odabrano normalno
naprezanje 𝜎𝑁 dobije iz izraza:
∂τ
ϕi = arctan( ) (16)
∂σN
∂τ JCS πJRC JCS
∂σN
= tan( JRC log10
σn
+ ϕr ) −
180 ln 10
[tan2 ( JRC log10 σ + ϕr ) + 1](17)
N

Ekvivalentna kohezija se računa iz izraza:

ci = τ − σN tan ϕi (18)
Primjer 5.1
Definisati smičuću čvrstoću diskontinuiteta u stijenskoj masi prema Barton – Choubey -vom kriteriju
čvrstoće za zadate parametre:
ugao dobiven „tilt“ opitom (Stimpson) αtilt = 38°
jedinična težina stijene γ = 27 kN/m3
težina uzorka W = 400 kN
površina uzorka A = 10 m2
odskok Schm. čekića za vlažnu i rastrošenu površinu r = 30
odskok Schm. čekića sa suhu i nerastrošenu površinu R = 40
orijentacija čekića prema slici 5.20 (crvena linija na dijagramu)
_________________________________________________________________
Bazni ugao unutrašnjeg trenja:
φb = arctan(0,866tgα) = arctan(0,866tg38°) = 34° (5.19)
Rezidualni ugao unutrašnjeg trenja:
20r 2030
φr = (φb − 20) + = (34 − 20) + = 29° (5.20)
R 40

σno= W
=
400
=50,76kPa
(5.21)
Acosαtitl 10cos38°

Za r = 30 i γ = 27 kN/m3 iz Schmidt-ovog dijagrama na slici 20 (crvene linije) dobije se čvrstoća zidova

diskontinuiteta JCS = 65 MPa.
Koeficijent hrapavosti:
(αtilt −φb ) (38−34)
JRC = JCS = 65000 = 1,29 (5.22)
log10 ( ) log10 ( )
σno 50,76

Smičuća čvrstoća diskontinuiteta u stijenskoj masi prema Barton – Choubey -vom kriteriju čvrstoće
određuje se iz izraza 5.7:
JCS
τ = σN tan [φr + JRC ∙ 𝑙𝑜𝑔10 ( )]
σN
𝟔𝟓
𝛕 = 𝛔𝐍 𝐭𝐚𝐧 [𝟐𝟗 + 𝟏, 𝟐𝟗 ∙ 𝒍𝒐𝒈𝟏𝟎 (𝛔 )] (5.23)
𝐍
 Slika 20 Određivanje JCS vrijednosti iz Schmidt-ovog dijagrama (r = 30, γ = 27 kN/m3, JCS = 65 MPa)

Primjer 5.2
Prikazati Barton-Choubey-ev kriterij, analitički i grafički, te odrediti trenutne parametre čvrstoće na
smicanje i i ci pri normalnom naprezanju od σN = 7MPa, za date ulazne parametre:
bazni ugao unutrašnjeg trenja b = 34 ̊
jedinična težina stijene γ = 27 kN/m3

hrapavost zidova pukotine

odskok Schm. čekića za vlažnu i rastrošenu površinu r = 35

odskok Schm. čekića sa suhu i nerastrošenu površinu R = 44

orijentacija Schmidt-ovog čekića

__________________________________________________________________
Rezidualni ugao unutrašnjeg trenja:
20r 2035
φr = (φb − 20) + = (34 − 20) + = 29,91° (5.24)
R 44

σno= W
=
400
=50,76kPa
(5.21)
Acosαtitl 10cos38°

Za r = 35 i γ = 27 kN/m3 iz Schmidt-ovog dijagrama na slici 5.20 (plave linije) dobije se čvrstoća zidova
diskontinuiteta JCS = 75 MPa.
Koeficijent hrapavosti se dobije kada se zadani profil uporedi sa profilima datim na slici 7:
JRC = 11 (5.22)
Smičuća čvrstoća diskontinuiteta u stijenskoj masi prema Barton – Choubey -vom kriteriju čvrstoće
određuje se iz izraza 5.7:
JCS
τ = σN tan [φr + JRC ∙ 𝑙𝑜𝑔10 ( )]
σN
𝟕𝟓
𝛕 = 𝛔𝐍 𝐭𝐚𝐧 [𝟐𝟗, 𝟗𝟏 + 𝟏𝟏 ∙ 𝒍𝒐𝒈𝟏𝟎 (𝛔 )] (5.23)
𝐍

Za određivanje minimalne vrijednosti 𝜎𝑛 koristi se izraz 5.14:

JCS
ϕr + JRC log10 ( σ ) ≥ 70∘
N

75
29,91° + 11 log10 ( ) ≥ 70∘
σnMIN
nMIN = 0,012 MPa (5.24)

Tabela 5.6 Vrijednosti smičuće čvrstoće diskontinuiteta za različite vrijednosti normalnih naprezanja prema izrazu
5.23
σn
0,012 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
[MPa]
τ [MPa] 0,036 1,21 2,16 3,03 3,85 4,64 5,40 6,14 6,86 7,56 8,25 8,93 9,60

Koristeći podatke iz tabele 5.6 može se grafički prikazati nelinerani Barton-Choubey-ev kriterij čvrstoće,
slika 5.21.

Slika 21 Nelinerani Barton-Choubey-ev kriterij čvrstoće za ulazne podatke iz primjera 5.2

Iz izraza 17 se dobije:

𝜕𝜏 75 𝜋11 75
= 𝑡𝑎𝑛( 11 𝑙𝑜𝑔10 + 29.91) − [𝑡𝑎𝑛2 ( 11 𝑙𝑜𝑔10 + 29,91) + 1] = 0,729
𝜕𝜎𝑁 7 180 𝑙𝑛 1 0 7

Trenutni ugao trenja 𝜙𝑖 za odabrano normalno naprezanje 𝜎𝑁 dobije iz izraza 5.16:

ϕi = arctan( 0,729) = 36,10° (5.25)
Ekvivalentna kohezija se računa iz izraza 5.18:
ci = 6,14 − 7 tan 3 6,10 = 1,036MPa (5.26)

Primjer 5.3
Odrediti minimalni normalni napon σnMIN za date parametre, te odrediti trenutne parametre čvrstoće na
smicanje i i ci za različite vrijednosti normalnih naprezanja.
Rezidualni ugao unutrašnjeg trenja r = 29 ̊
Koeficijent hrapavosti diskontinuiteta JRC = 16.90
Čvrstoća na pritisak zidova diskontinuiteta JCS = 96 MPa
__________________________________________________________________
Za određivanje minimalne vrijednosti 𝜎𝑛 koristi se izraz 14:
JCS
ϕr + JRC log10 ( σ ) ≥ 70∘
N

96
29° + 16.90 𝑙𝑜𝑔10 ( ) ≥ 70∘
𝜎𝑛𝑀𝐼𝑁
nMIN = 0,360 MPa (5.27)

Tabela 5.7 Trenutni parametri čvrstoće na smicanje za različite vrijednosti normalnih naprezanja za ulazne podatke
iz primjera 5.3
𝜕𝜏 Ugao
Nomalni Smičući naponi Kohezija ci
unutrašnjeg
naponi (MPa) (MPa) 𝜕𝜎𝑛 (MPa)
trenja i ()
0,360 0,989 1,652 58,82 0,394
0,720 1,538 1,423 54,91 0,513
1,440 2,476 1,213 50,49 0,730
2,880 4,073 1,030 45,85 1,107
5,759 6,779 0,872 41,07 1,760
11,518 11,344 0,733 36,22 2,907
23,036 18,973 0,609 31,33 4,953
46,073 31,533 0,496 26,40 8,666