Proracun I Konstruiranje Seizmicki Otpornih Konstrukcija Prema En-1998-1

Proračun i konstruiranje
seizmički otpornih konstrukcija

prema EN 1998-1
1. OPĆENITO, EN 1998-1
Europska norma 1998-1 objavljena 2005. godine,

pod naslovom: Proračun i konstruiranje
armiranobetonskih seizmički otpornih
konstrukcija (Opća pravila, seizmičko djelovanje
i pravila za zgrade).
Primjenjuje se u zemljama Europske unije, a

primjenjivati će se i u Hrvatskoj.
Europska norma 1998-1 uključuje i druge norme

mjerodavne za proračun seizmički otpornih
konstrukcija, kao što su: EN 1990 do 1997 i 1999.
1. OPĆENITO, EN 1998-1
Osnovna je zadaća EN 1998-1 definirati seizmičko

djelovanje.
Zbog velike različitosti seizmičkog hazarda i

potresnih karakteristika u pojedinim zemljama,
seizmičko je djelovanje u ovoj normi općenito
opisano.
Svaka nacionalna norma može stoga sadržavati

potresne, a i druge parametre, različite od
predloženih, ali moraju biti potvrđeni i predočeni
u Nacionalnom dodatku (ND).
2. PRIKAZ ZAHTJEVA I KRITERIJA
POTVRĐIVANJA, EN 1998-1
Općenito
Europska norma 1998-1 primjenjuje se za proračun i
konstruiranje zgrada i inženjerskih građevina u
potresnim područjima kako bi se:
•. zaštitili ljudski životi,
•. ograničila oštećenja,
•. zadržala uporabivost konstrukcija važnih za život
ljudi.
Konstrukcije treba tako proračunati i konstruirati da

u slučaju potresa ne dođe do lokalnog ili globalnog
sloma. Sustav treba zadržati cjelinu i nosivost i
poslije potresa.
Općenito
Seizmičko djelovanje iskazuje se stručnim izrazima,
kao: referentna aktivnost, povezana je s
referentnom vjerojatnošću premašaja PNCR=10% u
50 godina ili referentnim povratnim periodom
TNCR=475 godina, faktor važnosti koji uzima u
obzir različitu pouzdanost.
TNCR (NCR - No-collapse requirements)

Općenito
Općenito, konstrukciju treba proračunati i
konstruirati da se odupire seizmičkom djelovanju
s velikom vjerojatnošću, bez slučajnog oštećenja i
ograničenja uporabe, a cijena obnove ne smije
biti neproporcionalno visoka u usporedbi s
cijenom konstrukcije.
Vjerojatnost premašaja (PDLR= 10%) u 10 godina, a
povratni period TDLR= 95 godina.
TDLR (DLR - Demage limitation requirement).

Općenito
Različita pouzdanost provedena je pri
raspoređivanju važnosti konstrukcija. Pojedine
pouzdanosti se dobivaju množenjem seizmičkog
djelovanja ili dobivenih odgovarajućih učinaka
primjenom linearnog proračuna odgovarajućim
faktorom važnosti. Pobliže o razredima važnosti i
pripadajućim faktorima važnosti γI, određuje se u
odgovarajućim dijelovima EN 1998.
2. PRIKAZ ZAHTJEVA I KRITERIJA POTVRĐIVANJA,
EN 1998-1
Zadovoljavanje kriterija
Zadovoljenje osnovnih zahtjeva provodi se s obzirom na:
• granično stanje nosivosti,
• granično stanje uporabivosti.
Granično stanje nosivosti (sloma) odnosi se na provjeru
otpornosti sustava i kapaciteta disipacije energije u
skladu s odabranim faktorom ponašanja, odnosno
duktilnošću u kritičnom području (plastični zglob). Pri
tome, kad je potrebno, treba primjenjivati učinke
drugog reda.
Graničnim stanjem uporabivosti osigurava se dovoljna
krutost i nakon djelovanja potresa, koja omogućuje
uporabu zgrade namijenjene za bitne služnosti u
odgovarajućem povratnom razdoblju.
EN 1998-1
Seizmički otporne konstrukcije treba projektirati da budu
jednostavne te pravilne u tlocrtu i po visini, kako bi
bile sposobne za disipaciju energije i duktilno
ponašanje, odnosno sklone izbjegavanju krhkih
lomova i nestabilnih mehanizama.
Poželjna seizmička svojstva (krutost, duktilnost,
nosivost) najvećim dijelom ovise o ponašanju
elemenata konstrukcije u kritičnim područjima te o
oblikovanju konstrukcije u cijelosti i po elementima.
Na taj način bit će omogućen prijenos sila i disipacija
energije pod cikličnim naprezanjem. Armiranju i
oblikovanju čvorova konstrukcijskih elemenata,
predviđenih za linearno ponašanje, treba posvetiti
posebnu pažnju.
Temelje, preko krutosti, treba osposobiti za
prihvaćanje i prijenos pripadajućih sila
nadgradnje na tlo, po mogućnosti jednoliko.
Izuzev mostova, samo jednu vrstu temelja treba
primijeniti za jednu konstrukciju, s iznimkom
sustava sastavljenog od dinamički neovisnih
jedinica.
EN 1998-1
Osiguranje kakvoće sustava

Proračunski elaborat treba sadržavati, uz statički
proračun, dimenzije, detalje, svojstva materijala i
svojstva konstrukcijskih elemenata.
Ako je potrebno, proračunski elaborat uključuje i
obilježja posebnih naprava predviđenih za disipaciju
energije između konstrukcijskih i nenosivih
elemenata, kao i kriterije za nužnu kontrolu njihove
kvalitete.
Metode provjeravanja konstrukcijskih elemenata
posebno su važne u područjima visoke seizmičnosti, a
za značajne konstrukcije poželjan je i posebni dodatni
plan kontrole, popratni proračun, konstruiranje i način
uporabe, uz primjenu i drugih mjerodavnih Europskih
norma.
3. UVJETI TLA I SEIZMIČKO DJELOVANJE, EN
1998-1
Vrste i svojstva tla

Za određivanje vrste i svojstava tla treba poduzeti
prikladna istraživanja sukladno uvjetima i
smjernicama propisanima u ovoj normi.
Mjesto konstrukcije i obilježje tla svakako trebaju biti
bez rizičnosti sloma tla, nestabilnosti kosine i
stalnog slijeganja izazvanog likvefakcijom
(razrjeđenje) u vrijeme djelovanja potresa.
Mogućnost takvog fenomena treba istražiti u skladu
s odredbama u EN 1998-5.
Ovisno o značenju konstrukcije (razreda) i posebnih
uvjeta projekta, trebat će provesti istraživanja tla i
izraditi geološku studiju sa svrhom određivanja
seizmičkog djelovanja.
1998-1

Vrste tla A, B, C, D i E, opisane su na osnovi profila
tla i prikazane su u tablici, mogu se primijeniti za
procjenu utjecaja lokalnog tla na seizmičko
djelovanje. Podaci iz tablice mogu se također
uzeti pri procjeni utjecaja "dubinske geologije" na
seizmičko djelovanje.
Razredi tla i prihvaćena dubinska geologija,
uključujući parametre S, TB, TC i TD, koji su
potrebni za određivanje elastičnog spektra
odziva, navode se u Nacionalnom dodatku (ND).
1998-1
Vrste
Vrste i svojstva tla VS, NSPT S/30 cu *
Opis slojeva tla
tla 30(m/s) (širenje) (kPa)
Stijena ili formacija slične stijene, uključujući najviše 5m
A slabog materijala na površini >800 - -
Naslaga vrlo gustog pijeska, šljunka ili vrlo krute gline, kod
B najmanje nekoliko desetaka metara u dubinu ima svojstvo 360-800 >50 >250
stupnjevitog povećanja mehaničkih svojstava s dubinom
Duboka naslaga gustog ili srednje gustog pijeska, šljunka ili
C guste gline s debljinom od nekoliko desetaka do više stotina 180-360 15-50 70-250
metara
Naslaga rastresitog do srednje kohezivnog tla (sa ili bez nešto
D mekih kohezivnih slojeva) ili pretežito mekog do čvrstog <180 <15 <70
kohezivnog tla
Slojevi tla koji sadrže površinski sloj naplavine s vrijednosti v s
E za vrstu C ili D, debljine između - 5 m i 20 m, podložen čvrstim
materijalom s vs>800m/s
Naslage koje se sastoje ili sadrže slojeve od najmanje 10 m
S1 debljine, meke gline/ mulja s visokim indeksom plastifikacije <100
- 10-20
(PI>40) i visokim udjelom vode (indikativno)
S2 Naslaga likvefakcijskog tla, osjetljive gline, ili drugog tla koji
nije uključen u vrste A-E ili S,
1998-1

Tlo treba biti svrstano u skladu s vrijednostima za
srednju brzinu poprečnog vala vs, 30 ako se njome
raspolaže, u protivnom treba primijeniti vrijednost
za NSPT širenja vala (s/30cm). Srednja brzina
poprečnog vala vs, 30 može se proračunati prema
izrazu:
1998-1

gdje je:
• hi - debljina i-tog sloja u metrima,
• vi - brzina poprečnog vala (kod razine poprečne
deformacije od 10-5 ili manje),
• N - ukupni broj slojeva u postojećoj visini od
30m.
• Za mjesta s uvjetima tla, usporediva s jednom od
vrsta S1, i S2, potrebna je posebna studija za
određivanje seizmičkog djelovanja. Za te vrste, a
posebno za S2, treba uzeti u obzir mogućnost
sloma tla pod seizmičkim opterećenjem.
1998-1
Seizmičko djelovanje
Prema odredbama EN 1998, teritorij države treba
podijeliti, prema prijedlogu stručnjaka, u
seizmička područja ovisno o mjesnom hazardu
(opasnosti).
Pri tome se pretpostavlja da je on konstantan
unutar svakog područja.
Hazard se obično opisuje jednim parametrom, a
prema eurokodu određuje se vršnim ubrzanjem
tla, agR, vrste A.
Svaka zemlja određuje ga u svojem Nacionalnom
dodatku u obliku karte ubrzanja tla.
1998-1
Ova ubrzanja usklađena su s povratnim periodom
TNCR (NCR - No-collapse requirements) seizmičkog
djelovanja u kojem ne smije doći do rušenja, ili s
ekvivalentnim zahtjevom vjerojatnosti premašaja
u 50 godina PNCR, za referentni faktor važnosti
γI=1,0 u tom povratnom periodu.
Za drugačiji povratni period od referentnoga za tlo
vrste A, proračunsko ubrzanje tla vrste A ag
jednako je agR pomnoženo faktorom važnosti (ag=
γI · agR).
1998-1
Prema EN 1998, potresno gibanje određene točke
na površini predstavljeno je na osnovi elastičnog
ubrzanja tla spektrom odziva nazvanog elastični
spektar odziva. Primjenjuje se za uvođenje
proračunskog seizmičkog djelovanja za koje treba
provjeriti konstrukciju od rušenja (granično stanje
nosivosti) i pretjeranog oštećenja (granično slanje
uporabivosti).
Horizontalno seizmičko djelovanje opisano je
dvjema horizontalnim komponentama za koje se
pretpostavlja da su neovisne i da se mogu pronaći
primjenom istog spektra odziva.
1998-1
Za tri sastavnice potresnog djelovanja jedna je ili
više mogućnosti prilagodbe oblika spektra odziva
ovisno o seizmičkom povodu (izvoru) i proizašloj
magnitudi potresa.
Elastični spektar odziva za horizontalnu
komponentu seizmičkog djelovanja Se(T)
definiranje slijedećim jednadžbama :
1998-1
• gdje su:
• T - period oscilacija sustava s jednim stupnjem
slobode,
• ag - proračunsko ubrzanje tla vrste A (ag = γI · agR),
• TB - donja granica perioda jednakog spektralnog
ubrzanja,
1998-1
• TC - gornja granica perioda jednakog spektralnog

ubrzanja,
• TD - vrijednost perioda koja definira početak
stalnog pomaka spektralnog odziva,
• S - faktor tla,
• η - faktor prigušenja konstrukcije s referentnom
vrijednošću η =1,0 za 5%-tno viskozno
prigušenje, a za drugačije prigušenje
proračuna se prema izrazu
1998-1
Oblik elastičnog spektra odziva

1998-1
Vrijednosti perioda TB, Tc, i TD te faktor tla S opisuju
oblik elastičnog spektra odziva ovisno o vrsti tla.
Periodne vrijednosti TB, Tc, i TD te S za svaku vrstu
tla i oblik spektra određuju se u Nacionalnom
dodatku (ND).
Ako rezultati dubinske geologije nisu vrednovani,
predlaže se izbor jednoga od dva tipa spektra: tip
1 i tip 2.
Kada potresi koji doprinose većini seizmičkih
hazarda utvrđeni za mjesto s ciljem procjene
probabilističkog hazarda, imaju površinski val
magnitude Ms (količina oslobođene seizmičke
1998-1
Za pet vrsta tla, A, B, C, D i E, preporučene
vrijednosti parametara S, TB, Tc i TD prikazane su u
tablicama za tip 1 i tip 2 spektra.
Slike prikazuju oblike preporučenog spektra tipa 1 i
tipa 2, redoslijedom, normaliziranog kroz a g, za
5%-tno prigušenje.
1998-1
Elastični spektar odziva Tipa 1

za tlo vrste A-E (5% prigušenje)
Vrsta
S TB(s) TC(s) TD(s)
tla
A 1,0 0,15 0,4 2,0
B 1,2 0,15 0,5 2,0
Vrijednosti parametara za
C 1,15 0,20 0,6 2,0
D 1,35 0,20 0,8 2,0 elastični spektar odziva tipa 1
E 1,4 0,15 0,5 2,0
1998-1
Elastični spektar odziva Tipa 2

za tlo vrste A-E (5% prigušenje)
Vrsta TB(s TC(s

S TD(s)
tla ) )
0,0 0,2
A 1,00 1,2
5 5 Vrijednosti parametara za
0,0 0,2
B 1,35 1,2 elastični spektar odziva tipa 2
5 5
0,1 0,2
C 1,50 1,2
0 5
0,1 0,3
1998-1
Vertikalna komponenta seizmičkog djelovanja
predočuje se elastičnim spektrom odziva Sve(T),
koji je izveden prema izrazima:
1998-1
Za vrste tla A, B, C, D i E parametri vertikalnog
spektra ubrzanja prikazani u tablici:
Spekta avg/a TB(s TC
TD (s)
r g ) (s)
0,0 0,1
Tip 1 0,90 1,0
5 5
0,0 0,1
Tip 2 0,45 1,0
5 5
Vrijednosti parametara za opis vertikalnog spektra odziva
1998-1
Proračunski pomak tla dg, koji odgovara
proračunskom ubrzanju tla, osim ako posebne
studije utemeljene na dostupnim spoznajama ne
pokažu drugačije, može se odrediti prema izrazu:
dg= 0,025ag · S · Tc · TD
gdje su:
ag, S, Tc i TD već prethodno definirani.
3. UVJETI TLA I SEIZMIČKO DJELOVANJE, EN 1998-
1
Seizmičko djelovanje, proračunski spektar za

elastičnu analizu
Kapacitet nosivosti konstrukcije na seizmičko
djelovanje, u nelinearnom području, općenito se
dopušta smanjiti u odnosu na odgovarajući u
linearnoelastičnom odzivu.
Kako bi se izbjegao proračun sustava prema teoriji
plastičnosti, kapacitet konstrukcije sposobne za
disipaciju energije kroz duktilno ponašanje svojih
elemenata i/ili drugih mehanizama proračunava se
na osnovi teorije elastičnosti, ali uz primjenu
reduciranog spektra odziva u odnosu na elastični, a
naziva se proračunski spektar odziva. Ovo smanjenje
ispunjava se uvođenjem faktora ponašanja q.
1998-1

elastičnu analizu
Faktor ponašanja q aproksimacija je omjera sila
potresa kojima bi bila konstrukcija izložena ako se
elastično ponaša pri 5%-tnom viskoznom
prigušenju prema silama potresa koje se
primjenjuju u proračunu na osnovi teorije
elastičnosti, još uvijek osiguravajući stvarni
odgovor konstrukcije.
Vrijednosti faktora ponašanja q, koje također mogu
uključiti utjecaj viskoznog prigušenja od 5%,
propisane su u pojedinim dijelovima EN 1998 za
različite materijale i sustave konstrukcija u skladu
s mjerodavnim razredom duktilnosti.
1998-1

elastičnu analizu
Vrijednost faktora ponašanja može se razlikovati za
dva horizontalna smjera, iako razred duktilnosti
može biti isti u svim smjerovima.
Za horizontalnu komponentu seizmičkog djelovanja
određuje se proračunski spektar odziva Sd(T)
prema izrazima:
1998-1

elastičnu analizu
gdje je β donji granični faktor za koji se predlaže

vrijednost 0,2.
Za vertikalnu komponentu seizmičkog djelovanja
uzima se
q < 1,5, koji općenito treba odabrati za sve
materijale i sustave.
1998-1
Seizmičko djelovanje, alternativno predstavljanje

seizmičkog djelovanja
Seizmičko gibanje može se predstaviti terminima
ubrzanja tla, zapisanih kroz vrijeme (time-history)
i srodnih veličina (brzina i pomak).
Kada je zahtjev prostorni model, seizmičko gibanje
treba se sastojati od tri simultana djelovanja
dobivena akcelerogramima. Isti akcelerogram ne
može se primijeniti istodobno uzduž dvaju
horizontalnih smjerova.
Pojednostavljenja su potrebna u skladu s
odgovarajućim dijelom EN 1998.
1998-1
Seizmičko djelovanje, alternativno predstavljanje

Ovisno o načinu primjene i aktualnosti informacija
kojima se koristi, opis seizmičkog gibanja može se
predočiti pomoću posebnih akcelerograma, kao
što su:
• umjetni akcelerogrami,
• registarski ili simulirani akcelerogrami.
1998-1
Seizmičko djelovanje, prostorni model

Za konstrukcije posebnih karakteristika, koje su
takve da na njima nije razumno prihvaćati iste
uzbude kod svih poduprtih točaka, treba
primjenjivati prostorni model seizmičkog
djelovanja.
1998-1
Seizmičko djelovanje,
kombinacija seizmičkog djelovanja s ostalim
opterećenjem
Seizmičke proračunske situacije:
Gk - karakteristične vrijednosti stalnih djelovanja

P - ogovarajuće reprezentativne vrijednosti djelovanja
prednapinjanja
Aed - proračunska vrijednost seizmičkog djelovanja
Ψ - koeficijenti kombinacija definirani u Tablici
Qk - karakteristične vrijednosti ostalih promjenljivih djelovanja
1998-1
opterećenjem
Proračunsku vrijednost Ed, koja predstavlja učinak

situacije seizmičkog djelovanja, treba odrediti u
skladu s odredbama EN 1990.
Inercijalne učinke proračunskog seizmičkog
djelovanja treba procijeniti uzimanjem u obzir
prisutnu masu pridruženu gravitacijskom
opterećenju prema sljedećoj kombinaciji
djelovanja:
1998-1
opterećenjem
Koeficijentom kombinacije ΨE,i uzima se u obzir

vjerojatnost da opterećenje Qk,i neće biti potpuno
prisutno za vrijeme potresa.
Tim koeficijentom može se također reducirati masa
za proračun inercijalnih sila. Vrijednost za ΨE,i ,
može se naći u mjerodavnim dijelovima EN 1998.
4. PRORAČUN ZGRADA, EN 1998-1
Općenito
U potresnim područjima, s gledišta seizmičkog
hazarda, treba u ranom stadiju projektirati
konstrukciju zgrade unutar prihvaćene cijene
kako bi ispunila osnovne zahtjeve (nema rušenja,
ograničena oštećenja).
Značajke zgrada otpornih na potres

Glavna polazišta za projektiranje sustava zgrade
jesu:
• jednostavnost konstrukcije,
• ujednačenost, simetrija i višestruka statička
neodređenost,
• dvosmjerna otpornost i krutost,
• torzijska otpornost i krutost,
• djelotvornost stropnih konstrukcija, uključujući i
krovnu,
• odgovarajuće temeljenje.

Komentar načela:
Jednostavnost konstrukcije očituje se u čistoći
nosivog sustava i mogućnosti neposrednog
prijenosa sila potresa. Primjenom takvog sustava
dobije se točnije rješenje i s manje nesigurnosti,
lakše se ostvaruje predviđeno ponašanje
konstrukcije te racionalnost zgrade kao cjeline.
Ujednačenost i simetrija vezani su uz prvi zahtjev,
odnosno jednostavnost. Sile inercije koje nastaju
u težištu masa bit će jednoliko raspoređene po
konstrukciji. Radi prioriteta izjednačenosti, isplati
se složene zgrade dijeliti na ujednačene,
simetrične i dinamički neovisne jedinke

Komentar načela:
Ujednačenost konstrukcije po visini također je
značajna. Pridonosi otklanjanju koncentracije
naprezanja, uz duktilno ponašanje, u osjetljivim
područjima koja mogu biti uzrok prijevremenog
krhkog sloma.
Blizina središta distribucije masa i raspodjele otpora
ili krutosti smanjuje ili čak otklanja ekscentričnost
masa i krutosti. Konačni ishod jednoliko
raspoređenih nosivih elemenata bit će jednolika
raspodjela učinaka potresa, a time i disipacije
seizmičke energije.

Komentar načela:
Kod sustava koji je višestruko statički neodređen bit
će i broj kritičnih područja (plastični zglobovi)
veći, što će omogućiti veću i jednoličniju
disipaciju energije na plastično deformiranje.
Horizontalno seizmičko gibanje tla je dvosmjerni
fenomen, zbog čega konstrukcije zgrada moraju
biti sposobne oduprijeti se horizontalnim
inercijalnim silama u dva glavna smjera, po
mogućnosti sličnim sustavima.

Komentar načela:
Odabranim svojstvima krutosti konstrukcije treba
pokušati umanjiti učinke sila potresa, prije svega
razvoj prekomjernih pomaka koji mogu biti razlog
proračuna sustava po teoriji drugog reda. Kruti
zidovi, optimalno raspoređeni u dva okomita
smjera, sprječavaju velika izobličenja
konstrukcije. Za proračun sustava s krutim
zidovima bit će dostatna teorija prvog reda.

Komentar načela:
Osim otpornosti i krutosti konstrukcija zgrada na
translacijske pomake, one moraju biti otporne i
krute i na torzijska djelovanja, koja mogu izazvati
prekomjerna naprezanja u pojedinim elementima
zgrade. Zbog toga prilikom odabira konstrukcije,
a kada nije moguće izbjeći djelovanje torzije
podudaranjem težišta masa i krutosti, treba za
prihvaćanje torzije predvidjeti nosive elemente po
mogućnosti što bliže vanjskom opsegu zgrade.

Komentar načela:
Stropovi u zgradama imaju vrlo važnu ulogu u
cjelokupnom ponašanju konstrukcije zgrade
naprezane silama potresa. Djelotvornost krute
horizontalne dijafragme očekuje se u skupljanju i
prijenosu inercijalnih sila na vertikalna ukrućenja, a
osobito kod zgrada složene i neujednačene
strukture, kad stropovi osiguravaju jednake
pomake svih vertikalnih ukrućenja u razini jedne
etaže, što općenito pridonosi otpornosti na
seizmičko djelovanje. Zbog toga treba prilikom
projektiranja predvidjeti strop odgovarajuće
krutosti i otpornosti na gravitacijske i inercijalne
sile.

Komentar načela:
Velik doprinos otpornosti zgrade na seizmičko
djelovanje imaju temelji. Potrebno je stoga zgrade
odgovarajuće temeljiti te osigurati vezu između
nosive nadgradnje i temelja, kako bi se omogućilo
njihovo zajedničko djelovanje kao cjeline u oba
smjera.
Složeni konstrukcijski sustav, sastavljen od okvira i
zidova različitih krutosti, uputno je temeljiti na
trakama ili, kada se predviđa gradnja podruma,
na ravnoj ploči povezanoj zidovima s gornjom
pločom (sandučasti - šuplji temelj).

Komentar načela:
Kada su stupovi konstrukcije oslonjeni na temelje
samce, treba ih povezati podrumskom pločom ili
veznim gredama u oba smjera, a koje mogu
poslužiti i kao oslonac fasadnim i pregradnim
zidovima.
Značajke zgrada otpornih na potres,

primarni i sekundarni seizmički elementi
Neki konstrukcijski elementi (grede i/ili stupovi)
mogu biti označeni kao sekundarni seizmički
elementi, ako nemaju ulogu u formiranju sustava
otpornog na seizmička djelovanja.
Nosivost i krutost takvih elemenata na seizmičko
djelovanje trebaju biti zanemarljive. Bez obzira na
to, takvi elementi i njihovi spojevi trebaju se
proračunati i armirati za prihvaćanje
gravitacijskog opterećenja kada su izloženi
pomacima prouzročenima najnepovoljnijem
proračunskom seizmičkom djelovanju.

primarni i sekundarni seizmički elementi
Primarni seizmički elementi prihvaćaju svoj dio
seizmičkog djelovanja, pa moraju biti proračunani
i modelirani kao seizmički otporni u skladu sa
zahtjevima iz ove norme i drugih Europskih
norma.
Ukupni doprinos sekundarnih seizmičkih elemenata
poprečnoj krutosti ne treba prelaziti 15% onoga
za sve primarne elemente.
Imenovanje nekih konstrukcijskih elemenata
sekundarnim seizmičkim elementima nije
dopušteno za preklasifikaciju konstrukcije od
neregularne u pravilnu.
Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za pravilnost

konstrukcije
Za potrebe seizmičkog proračuna konstrukcije su zgrada
kategorizirane u regularne i neregularne. Ove razlike
imaju utjecaj na sljedeća usmjerenja seizmičkog
proračuna:
• konstrukcijski model, koji može biti jednostavan
ravninski ili prostorni,
• metoda proračuna, koja može biti pojednostavnjeni
spektralni proračun odziva ili modalna,
• vrijednosti faktora ponašanja q, koje trebaju biti
smanjene za zgrade neregularne po visini.
S gledišta utjecaja regularnosti sustava na model i
postupak proračuna, prikazano je u tablici posebno
razmatranje prema karakteristikama regularnosti
zgrada u tlocrtu i po visini.
Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za

pravilnost konstrukcije
Faktor
Dopušteno
Regularnost ponašan
pojednostavnjenje
ja
Teorija (linearni
Tlocrt Presjek Model elastičnos proraču
ti n)
Bočna Smanje
Da Da Ravninski
sila* ni
Propisa
Da Ne “ Modalna**
ni
Bočna Propisa
Ne Da Prostorni
sila* ni
Smanje
Ne Ne “ Modalna**
ni
Posljedice pravilnosti konstrukcije na model i proračun

pravilnost u tlocrtu
Konstrukcije kategorizirane kao pravilne trebaju zadovoljiti

sljedeće uvjete:
a) S gledišta raspodjele bočne krutosti i masa, konstrukcija
zgrade treba biti približno simetrična u tlocrtu u dva
okomita smjera.
b) Konfiguracija tlocrta treba biti kompaktna, primjerice tako
da svaki kat treba biti omeđen konveksnim poligonom. Ako
u tlocrtu postoje udubljenja (ulazi, uvučeni bridovi),
pravilnost u tlocrtu može se i dalje smatrati
zadovoljavajućom, pod uvjetom da ta udubljenja ne utječu
na tlocrtnu krutost kata i da, za svako udubljenje, površina
između vanjske obujmice kata i konveksnih poligonalnih
pravaca koji obuhvaćaju kat ne premašuje 5% površine
stropa.

c) Krutost stropa u njegovoj ravnini treba biti dovoljno veća u
usporedbi s bočnom krutošću vertikalnih konstrukcijskih
elemenata, tako da deformacija stropa ima mali utjecaj na
raspodjelu sila uzduž vertikalnih elemenata. S obzirom na
to, tlocrte u obliku slova L, C, H, I i X treba pažljivo istražiti,
osobito kada se to tiče krutosti postranih grana, koje moraju
biti uspoređene s onima u središnjem dijelu tako da se
zadovolji strogi uvjet dijafragme. Primjena ovoga mora biti
uzeta u obzir pri ocjeni ponašanja cijele zgrade.
d) Vitkost λ = Lmax / Lmin zgrade u tlocrtu ne treba biti veća od
4, gdje je Lmax duža a Lmin kraća izmjera tlocrta zgrade,
mjerene u okomitom smjeru.

e) Kod svake razine i za svaki smjer sustava x i y,

konstrukcijska ekscentričnost eo i torzijski radijus r trebaju
biti u skladu s dva uvjeta koji su iskazani za smjer y:
eox ≤ 0,30 rx
rx ≥ ls
gdje je:
eox - razmak između središta krutosti i središta masa,
mjereno u smjeru x, koji je okomit na promatrani smjer,
rx - drugi korijen omjera torzijske krutosti i bočne krutosti u y-
smjeru (torzijski radijus)
ls - radijus obrtanja mase kata u tlocrtu (drugi korijen omjera
od polarnog momenta tromosti mase kata u tlocrtu s
obzirom na središte masa kata prema masi kata).

definicije središta krutosti i torzijskog radijusa r:
Kod jednokatnih zgrada središte krutosti je opisano
kao središte bočnih krutosti primarnih seizmičkih
elemenata. Torzijski radijus r je definiran kao
drugi korijen omjera globalne torzijske krutosti s
obzirom na središte bočne krutosti i globalne
bočne krutosti u jednom smjeru, uzimajući u obzir
sve primarne seizmičke elemente u tom smjeru.
Kod višekatnih zgrada mogućaje samo približna
definicija središta krutosti i torzijskog radijusa.
Jednostavna definicija za klasifikaciju regularnosti
sustava u tlocrtu i za približni proračun torzijskih
učinaka mogućaje ako su zadovoljeni slijedeći
uvjeti:

Kod višekatnih zgrada moguća je samo približna
definicija središta krutosti i torzijskog radijusa.
Jednostavna definicija za klasifikaciju regularnosti
sustava u tlocrtu i za približni proračun torzijskih
učinaka moguća je ako su zadovoljeni slijedeći
uvjeti:
a) svi sustavi otporni na bočno opterećenje, kao što
su jezgre, konstrukcijski zidovi ili okviri, protežu
se bez prekida od temelja do vrha zgrade;
b) oblici otklona (progib) pojedinačnih sustava pod
horizontalnim opterećenjem ne razlikuju se
mnogo.

Kod okvira i sustava visokih zidova s pretežitim
deformacijama od savijanja, položaj središta
krutosti i torzijski radijus svih katova mogu biti
proračunani kao momenti tromosti poprečnih
presjeka vertikalnih elemenata. Ako su
deformacije od posmičnog naprezanja znatne
(dodatak fleksijskim deformacijama), moraju se
vrednovati na osnovi ekvivalentnog momenta
tromosti poprečnog presjeka.

Kriteriji za pravilnost po visini (vertikalni presjek)
Konstrukcije kategorizirane kao pravilne po visini
trebaju zadovoljiti sljedeće uvjete:
• svi bočni sustavi, kao što su jezgre, konstrukcijski
zidovi ili okviri, trebaju se pružati bez prekida od
temelja do vrha zgrade ili, ako je prisutno
udubljenje kod raznih visina, do vrha
odgovarajućeg područja zgrade;
• bočna krutost i masa pojedinih katova treba ostati
konstantna ili postupno smanjivana, bez znatne
promjene, od osnove do vrha pojedinih zgrada;

• u zgradama s okvirima, omjer stvarne otpornosti
kata prema zahtijevanoj nosivosti dobivenoj
proračunom, ne treba neproporcionalno varirati
između susjednih katova; unutar toga, posebno
su razmatrani okviri sa zidnom ispunom u
dodatku ovoj normi;
• kada je prisutno udubljenje na zgradi, treba
razmotriti dodatne zahtjeve:
a) Za postupno uvlačenje, uz održavanje uzdužne
simetrije, ono kod svakog kata ne bi smjelo biti
veće od 20% prethodne izmjere tlocrta u smjeru
uvlačenja (slika).

Kriteriji za pravilnost zgrada s uvlačenjima


b) Za pojedinačno uvlačenje, unutar 15%-tne visine od
ukupne visine glavnog konstrukcijskog sustava,
uvlačenje ne treba biti veće od 50% prethodne
dimenzije tlocrta (slika c). U tom slučaju konstrukciju
osnovne zone unutar opsega vertikalne projekcije
gornjih katova treba proračunati na djelovanje od
najmanje 75% horizontalnih posmičnih sila koje će se
razviti u toj zoni u sličnoj zgradi, ali bez povećane
osnove.
c) Ako uvlačenje nije simetrično, zbroj uvlačenja
pojedinih katova ne treba biti veća od 30% veličine
tlocrta stropa iznad temelja ili iznad vrha krutog
suterena (šupljeg temelja), a pojedinačna uvlačenja ne
trebaju biti veća od 10% prethodne dimenzije tlocrta
(slika d).

Kriteriji za pravilnost zgrada s uvlačenjima


Koeficijenti kombinacije za različita djelovanja
Koeficijenti kombinacije Ψ 2i za nazovistalnu vrijednost promjenjivog
djelovanja qi , za proračun zgrada, propisani su u EN 1990.
Koeficijent kombinacije ΨEi uveden u
može se za proračun učinaka seizmičkog djelovanja proračunati

prema izrazu:
Koeficijent navodi se u ND, a vrijednost je prema EN 1998

predočena
Opterećena u tablici.
površinu Kat
Vrijednosti za Krov 1,0
Koeficijent
Kategorija A do C* Katovi u korelaciji 0,8
Neovisno zauzeti
0,5
katovi
*Kategorija
EN 1991 D do F* i
1,0

Važnost razreda zgrade i faktor važnosti
Zgrade su podijeljene u četiri važnosna razreda,
ovisno o posljedicama sloma (ljudski životi,
sigurnost naroda i građanska zaštita) neposredno
nakon potresa te socijalnim i gospodarskim
posljedicama.
Razredi važnosti zgrada opisani su s različitim
faktorima
važnosti γI.
Faktor važnosti γI =l,0, pridružen seizmičkom
događaju, ima referentni povratni period
objašnjen u poglavlju o seizmičkom djelovanju.
Razredi važnosti zgrada predočeni su u tablici.

Važnost razreda zgrade i faktor važnosti
Razred važnosti Zgrade

Zgrade s beznačajnom važnosti za sigurnost
I
stanovništva, kao što su poljoprivredne zgrade
Obične zgrade, one koje ne pripadaju u druge
II
kategorije
Zgrade za koje je seizmička otpornost važna u smislu
III posljedica povezanih s rušenjem (škole, skupne hale,
kulturne institucije itd)
Zgrade kojima je cjelovitost za vrijeme potresa od
Razredi važnosti zgrada
IV vitalnog značenja za zaštitu ljudi (bolnice, vatrogasne
Vrijednosti za γpostaje,
I uvijekelektrične
se određuju u Nacionalnom
centrale itd) dodatku
(ND).
Vrijednosti za γI, za razred važnosti II, prema definiciji je 1,0.
Za razrede važnosti zgrada I., III. i IV. predlažu se ovom
normom vrijednosti 0,8, 1,2 i 1,4, redoslijedom.
Proračun konstrukcija, Modeliranje

Model zgrade treba odgovarajuće predstavljati
raspodjelu krutosti i masa kako bi se svi oblici
deformacija i inercijalne sile izazvane seizmičkim
djelovanjem što točnije predvidjeli.
U slučaju nelinearnog proračuna, model treba
također primjereno predstavljati distribuciju
nosivosti.
Model također treba vrednovati doprinos područja
čvorova deformabilnosti, odnosno krajeva greda i
stupova okvirnih konstrukcija. Nenosive
sekundarne elemente, koji mogu utjecati na odziv
glavnog seizmičkog sustava, treba također
vrednovati.

Kada su dijafragme stropova zgrada krute u svojoj
ravnini, mase i momenti tromosti svakog kata
mogu se skupiti u središte gravitacije.
Za zgrade prilagođene kriteriju pravilnosti u tlocrtu
ili uvjetima za pravilnost, proračun se može
provesti primjenom dvaju ravninskih modela,
jedan za svaki smjer.
Kod armiranobetonskih zgrada treba općenito
procijeniti krutost nosivih elemenata uzimajući u
obzir raspucavanje. Takva krutost treba
odgovarati početku popuštanja armature (fy).

Osim kod vrlo točnih proračuna, raspucanost
elemenata se pretpostavlja u proračunu sustava
prema teoriji elastičnosti, naprezanih savijanjem ili
posmikom za utvrđivanje krutosti
armiranobetonskih i zidanih elemenata. Pri tome
se dopušta da je krutost 1/2 odgovarajuće krutosti
neraspucanog elementa.
Ispunu okvira ziđem, koja znatno doprinosi poprečnoj
krutosti i otporu zgrade, I reba uzeti u obzir.
Deformabilnost temelja valja uzeti u obzir pri
modeliranju, iako to može imati u cjelini suprotan
utjecaj na odziv konstrukcije.
Mase treba proračunati iz gravitacijskog opterećenja
prisutnog u situaciji seizmičkog djelovanja.
Proračun konstrukcija, Slučajni torzijski učinci

Da bi se pokrile nesigurnosti oko položaja središta
masa i u prostornoj promjeni seizmičkog gibanja,
proračunano središte masa u svakom stropu treba
pomaknuti za:
eai=±0,05Li,
gdje je:
• eai - slučajna ekscentričnost mase stropa "i" od
nominalnog položaja s istim smjerom kod svih
stropova,
• Li - izmjera stropa okomito na smjer seizmičkog
djelovanja.
Proračun konstrukcija, Metode proračuna

Učinci seizmičkog djelovanja i onih drugih
opterećenja u seizmičkoj proračunskoj situaciji
mogu se odrediti na osnovi elastolinearnog
ponašanja konstrukcije. Seizmički utjecaji mogu
se odrediti uporabom elastolinearnog modela
konstrukcije i proračunskog spektra odziva.
Predlažu se, ovisno o značajkama konstrukcije, dvije
vrste linearnog proračuna:
a) Metoda proračuna bočnih sila za zgrade koje
ispunjavaju određene uvjete (tablica);
b) Modalni proračun spektralnog odziva koji se
primjenjuje za sve vrste zgrada.

Alternativa linearnoj metodi, mogu se primjenjivati i
nelinearne metode, i to:
c) Nelinearni statički proračun,
d) Nelinearni dinamički proračun (rabi vremenske
zapise), kada su osigurani posebni uvjeti.
Nelinearni proračun mora biti dokazan s gledišta
seizmičkog ulaza, prikladan za modalnu primjenu,
sposoban za tumačenje rezultata proračuna i
treba ispunjavati propisane zahtjeve.
Elastolinearni proračun može se provoditi
primjenom dvaju ravninskih modela, jedan za
svaki glavni smjer, ako su zadovoljeni kriteriji za
pravilnost u tlocrtu.

Ovisno o razredu važnosti zgrade, elastolinearni
proračun može se provesti primjenom dvaju
ravninskih modela, jedan u svakom glavnom
horizontalnom smjeru, iako kriteriji za pravilnost u
tlocrtu (tablica) nisu zadovoljeni. Međutim,
pretpostavlja se da će svi sljedeći uvjeti biti
ispunjeni:
a) zgrada treba imati dobro raspoređen i relativno krut
omotač (vanjski zidovi) isto tako i pregrade;
b) visina zgrade ne smije prelaziti 10 metara;
c) krutost stropova mora biti dovoljno velika u odnosu
na bočne krutosti vertikalnih elemenata
konstrukcije, tako da se njihova ponašanje mogu
pretpostaviti u proračunu kao zadovoljavajuće kruto;

d) središta bočne krutosti i masa svih stropova
trebaju biti približno na vertikalnom pravcu i da, u
oba horizontalna smjera proračuna zadovoljavaju
uvjete:
rx2 > ls2 + eox2
ry2 > ls2 + eoy2
gdje je:
ls - radijus rotacije,
rx i ry - torzijski radijusi,
e0x i e0y - ekscentričnosti, prethodno definirane.

U zgradama koje zadovoljavaju navedene uvjete, s
izuzećem točke d), elastolinearni proračun može se
također primijeniti uz pomoć dvaju ravninskih
modela, samo što sve seizmičke učinke koji
proizlaze iz takvog proračuna treba množiti sa 1,25.
Zgrade koje nisu usklađene s prethodnim kriterijima
treba proračunati primjenom prostornog modela.
Kada se primjenjuje prostorni model, proračunske
seizmičke učinke treba nanijeti, s obzirom na
konstrukcijsku rasprostranjenost, uzduž svih
mjerodavnim horizontalnih i njima okomitim
smjerovima. Zgrade s bočno otpornim elementima
u dva okomita smjera, kao mjerodavne te smjerove
treba razmotriti.
Proračun konstrukcija, Metode proračuna bočnih sila

Proračun se primijenjuje na zgrade kojima odziv
konstrukcije nije značajnije osjetljiv na doprinose
oblika oscilacija većih od osnovnog oblika u
svakom glavnom smjeru.
Zahtjevi se odnose na zgrade koje ispunjavaju oba
od dva sljedeća uvjeta:
a) osnovni je period oscilacija T1 u oba glavna
smjera manji od vrijednosti:
T1 < 4Tc < 2,0s , gdje je Tc iskazan u tablici
b)Ispunjava kriterije pravilnosti u vertikalnom

presjeku prethodno navedene.
Proračun konstrukcija, Osnovna poprečna sila

Seizmička bočna sila Fb, za svaki horizontalni smjer koji se
razmatra određuje se prema izrazu:
Fb = Sd (T1) · m · λ
gdje je:
• Sd (T1) - ordinata proračunskog spektra odziva kod
perioda T1 ,
• T1 - osnovni period osciliranja konstrukcije zgrade od
bočnoga gibanja u smjeru promatranja,
• m - ukupna masa zgrade iznad temelja ili gornje razine
krutog šupljeg temelja proračunana iz gravitacijskog
opterećenja koje je previđeno u situaciji seizmičkog
djelovanja,
• λ - korekcijski faktor vrijednosti:
• λ = 0,85 ako je T1 < 2TC i za zgrade više od dva kata, ili
• λ = 1,0 za druge primjere.

Za određivanje osnovnog perioda osciliranja T1
zgrade primjenjuju se izrazi zasnovani na
dinamičkom proračunu (Ravleighova metoda) ili
uporabom gotovih programa.
Za zgrade s visinom do 40 m, vrijednost za T1(s)
može se približno odrediti prema izrazu
T1 =Ct · H3/4
gdje je:
• Ct = 0,075 - za moment otpora prostornih
betonskih okvira,
• H - visina zgrade u metrima od temelja ili gornje
razine šupljeg temelja.

Za konstrukcije od betonskih ili zidanih stijena može
se vrijednost za Ct proračunati prema izrazu:
gdje je:
Ac - ukupna efektivna površina poprečnih zidova u
prvom katu zgrade (m2),
Ai - efektivna površina poprečnog zida "i" u prvom
katu zgrade (m2),
lwi - duljina poprečnog zida "i" u prvom katu u
smjeru paralelnom s nanesenim silama (m), s
ograničenjem da lwi/H ne smije prijeći 0,9.

Vrijednost perioda T1, može se dobiti prema izrazu:
gdje je "d" bočni elastični pomak vrha zgrade (m)

zbog gravitacijskog opterećenja nanesenog u
horizontalnom smjeru.
Proračun konstrukcija, Raspodjela horizontalnih

seizmičkih sila
Osnovno izobličenje sustava u horizontalnim
smjerovima zgrade može se odrediti primjenom
dinamičkog proračuna za konstrukcije ili na osnovi
pretpostavke da se pomaci linearno povećavaju s
visinom.
Horizontalne sile potresa Fi za svaki promatrani
smjer, u težištu masa mi u funkciji su ukupne
seizmičke sile Fb, izobličenja na osnovi pomaka s i i
mase mi, a dobiju se prema izrazu:
gdje je:
Si , Sj - pomaci masa mi i mj u
osnovnom izobličenju sustava,
mi, mj - mase katova "i" i "j".
Proračun konstrukcija, Raspodjela horizontalnih

seizmičkih sila
Kada se osnovni oblik deformiranja zamijeni
linearnim oblikom prema kojemu se pomaci masa
linearno povećavaju s visinom, horizontalne sile Fi
u težištu masa mi dobiju se prema izrazu
gdje su:
zi, zj - visine masa mi i mj iznad gornje razine punog ili
šupljeg temelja.
Horizontalne sile Fi treba raspodijeliti na bočno nosivi
sustav, pretpostavljajući strop kao krutu dijafragmu
u svojoj ravnini.
Proračun konstrukcija, Torzijski učinci

Kada su bočne krutosti i mase simetrično
raspoređene u tlocrtu, osim slučajne
ekscentričnosti za vrlo točne metode, slučajni
torzijski učinci mogu se uzeti u obzir na osnovi
povećanja bočnih sila u pojedinim nosivim
sustavima koji su dobiveni prema izrazu:
i množenjem s faktorom δ koji se dobije prema

izrazu:
δ = 1 + 0,6 x/Le

gdje je:
• x - udaljenost promatranog nosivog sustava od
središta masa zgrade u tlocrtu, mjereno okomito
na promatrani smjer seizmičkih sila,
• Lc - udaljenost između dva krajna bočna nosiva
elementa (sustava), mjereno okomito na smjer
seizmičkih sila.
Ako se proračun provodi primjenom ravninskog
modela, jedan za svaki glavni horizontalni smjer,
torzijski učinci mogu se odrediti na osnovi
udvostručene slučajne ekscentričnosti eai, izraz
(eai = ±0,05Li), tako da se 0,6 u izrazu (δ = 1 +
0,6 x/Le) zamijeni brojem 1,2.
Proračun konstrukcija, Modalni spektralni proračun odziva

Ovaj proračun bit će primijenjen za zgrade koje ne
zadovoljavaju uvjete za primjenu metode proračuna
bočnih sila.
Odgovori svih oblika (modova) osciliranja, koji
značajnije doprinose sveukupnom (globalnom)
odzivu, trebaju se uzeti u obzir. To će biti ispunjeno
ako zadovoljavaju sljedeći pokazatelji:
- zbroj djelotvornih modalnih masa za oblike uzete u
proračun iznosi najmanje 90% od ukupne mase
konstrukcije,
- uzeti su u obzir svi oblici s djelotvornom modalnom
masom većom od 5% ukupne mase.
Kada se primjenjuje prostorni model, gornji uvjeti
trebaju biti potvrđeni za svaki relevantni smjer.
Proračun konstrukcija, Modalni spektralni proračun

odziva
Ako prethodni zahtjevi ne mogu biti zadovoljeni
(primjerice u zgradama sa značajnim doprinosom
od torzijskih modova), minimum "k" oblika
osciliranja razmatranih u prostornom proračunu
treba zadovoljiti dva sljedeća uvjeta:
gdje je:
• k - broj razmatranih oblika osciliranja,
• n - broj katova iznad temelja ili gornje razine
krutog šupljeg temelja,
• Tk - period osciliranja oblika "k".
Proračun konstrukcija, Kombinacija modalnih odziva

Odgovor dvaju oblika osciliranja "i" i "j" (uključivši
translacijski i rotacijski) mogu se smatrati
neovisnima jedan o drugomu ako periodi Ti i Tj (Tj
≤ Ti) zadovoljavaju uvjet: Tj ≤ 0,9 Ti
Kada se svi mjerodavni modalni odzivi mogu
smatrati neovisnima jedan o drugomu,
maksimalne vrijednosti djelotvornog seizmičkog
učinka (sila, pomak) bit će:
gdje je:
EEi - seizmički učinak za i-ti odziv osciliranja.
Ako uvjet dan izrazom (Tj ≤ 0,9 Ti) nije zadovoljen,
bit će potreban mnogo točniji postupak za
kombinaciju modalnih odziva.

Kada se u proračunu primjenjuje prostorni model,
slučajni torzijski učinci opisani izrazom (e ai =
±0,05Li) mogu se odrediti kao anvelopa rezultata
učinaka od nanesenog statičkog opterećenja koji
je sastavljen od niza momenata torzije Mai oko
vertikalne osi svakog kata: Mai = eai · Fi,
gdje je:
• eai - slučajna ekscentričnost mase kata "i" (eai =
±0,05Li), za sve relevantne katove,
• Fi - horizontalna sila kata "i", izraz:

Učinak od opterećenja, izraz:
treba uzeti s pozitivnim i negativnim predznakom
(istim za sve katove).
Kada se u proračunu primjenjuju dva odvojena
ravninska modela, torzijski učinci mogu se
procijeniti primjenom pravila uz izraz (δ = 1 + 0,6
x/Le) seizmičkog učinka u skladu s izrazom:
Proračun konstrukcija, Nelinearne metode

Matematički model primijenjen u metodi elastičnosti
treba proširiti tako da uključi nosivost
konstrukcijskih elemenata i njihovo poslijeelastično
deformiranje i ponašanje.
Kao minimum, treba primijeniti bilinearni dijagram
sila-deformacija.
U armiranobetonskim i zidanim zgradama, treba
krutost za elastobilinearni dijagram sila-deformacija
proračunati na osnovi raspucanog presjeka. U
duktilnim elementima očekuju se deformacije koje
odgovaraju popuštanju čelika za vrijeme odziva.
Krutost koja obuhvaća i plastične deformacije u
bilinearnom dijagramu treba zamijeniti sekantnom
krutošću do granice popuštanja.

Dopušta se, također, rabiti trilinearni dijagram sila-
deformacija kojim se uzima u obzir krutost prije i
poslije raspucavanja elementa.
Krutost elementa deformiranog iznad one vrijednosti
koja odgovara popuštanju mora biti nula. Kada se
očekuje pad nosivosti, primjerice za zidane zgrade
ili druge krhke elemente, to treba uključiti u
dijagram sila-deformacija takvog elementa.
Osim uobičajenog specificiranja, svojstva elemenata
trebaju se osnivati na svojstvima gradiva. Za nove
konstrukcije, svojstva se materijala mogu odrediti
na osnovi karakterističnih vrijednosti propisanih u
EN 1992 do EN 1996.

Pripadajuće gravitacijsko opterećenje u seizmičkoj
kombinaciji djelovanja treba primijeniti na
usvojene elemente u matematičkom modelu.
Uzdužne sile zbog gravitacijskog opterećenja valja
uzeti u obzir kada se određuje dijagram sila-
deformacija za nosive elemente.
Moment savijanja u vertikalnim nosivim elementima
može zbog gravitacijskog opterećenja biti
beznačajan, osim važnog utjecaja na ponašanje
cijelog sustava.
Seizmičko djelovanje treba nanijeti u pozitivnom i
negativnom smjeru, a najveće seizmičke učinke
primijeniti pri dimenzioniranju.
Proračun konstrukcija, Nelinearni statički proračun

Ovaj proračun je u stvarnosti nelinearna metoda, primjenjiva
pod uvjetom konstantnog gravitacijskog opterećenja i
monotonog postupnog povećanja horizontalnih sila. Može se
primijeniti za provjeru svojstava novoproračunanih i
postojećih zgrada kako bi se:
a) provjerila ili revidirala povišena nosivost omjera vrijednosti
αu/α1 = 1,1 ili 1,3;
b) odredio očekivani plastični mehanizam i raspodjela
oštećenja;
c) procijenila svojstva konstrukcije postojećih ili obnovljenih
zgrada;
d) omogućio proračun na osnovi elastolinearnog proračuna koji
primjenjuje faktor ponašanja q. U tom slučaju ciljni pomak
opisan kao seizmički zahtjevan, dobiven iz elastičnog spektra
odziva, treba primijeniti kao osnovni podatak proračuna.
Proračun konstrukcija, Nelinearni statički proračun

Za zgrade prilagođene kriterijima pravilnosti, može
se proračun provesti primjenom dvaju ravninskih
modela, po jedan za svaki smjer.
Za niske zidane zgrade u kojima je ponašanje
konstrukcijskih zidova naprezanih na posmik
dominantno, svaki kat može se neovisno
proračunati. To su zgrade na tri kata ili manje i
kojima je omjer visina/širina nosivih zidova manji
od 1,0.
Proračun konstrukcija, Nelinearni dinamički proračun

Vremenski ovisan odziv konstrukcije može se dobiti
neposrednom integracijom njegovih
diferencijalnih jednadžbi gibanja, ako se primijeni
akcelerogram za predstavljanje gibanja tla.
Model konstrukcijskih elemenata treba prilagoditi
zahtjevima iz općeg dijela ovog poglavlja u svezi
regularnosti i uz dopunu pravilima opisanima pri
ponašanju elemenata izloženih poslijeelastičnim
ciklusima opterećenje-rasterećenje. Ta pravila
trebaju realno odražavati disipaciju energije preko
reda amplituda pomaka očekivanih u seizmičkoj
proračunskoj situaciji.
Proračun konstrukcija, Nelinearni dinamički proračun

Ako su odzivi dobiveni od najmanje sedam
nelinearnih dinamičkih proračuna, s gibanjima tla
u skladu s predstavljanjem seizmičkog djelovanja,
njihov srednji kvantitativni odziv treba uzeti u
obzir u proračunu proračunske vrijednosti učinka
djelovanja Ed za relevantnu provjeru. To
određivanje može se provesti i na drugi način, a
to je da se za iznimno nepovoljnu vrijednost
kvantitativnog odziva od svih proračuna prihvati
kao Ed.
Proračun konstrukcija, Kombinacija komponenata

Horizontalne, međusobno okomite komponente
seizmičkog djelovanja, dobivene neovisno
uporabom spektra odziva, treba razmotriti kao
simultano djelovanje kod prostornih sustava.
Kada se primjenjuje modalni spektralni proračun,
odziv svakog oblika osciliranja za jednu
horizontalnu komponentu treba uračunati pomoću
pravila za kombinaciju modalnih odgovora – izraz:
Maksimalni globalni odgovor konstrukcije za ukupno
seizmičko gibanje može se odrediti kao drugi
korijen iz sume kvadrata odziva svake
komponente seizmičkog djelovanja. To pravilo je
na strani sigurnosti.

Bit će dovoljno da se za horizontalni seizmički
podatak primijeni od dvije, opasnija kombinacija:
a) EEdx"+" 0,30EEdy ,
b) 0,30EEdx"+" EEdy ,
gdje je:
•) "+" - znak da se kombinira,
•) EEdx - učinak nanesenog seizmičkog djelovanja
uzduž horizontalne osi x konstrukcije,
•) EEdy - učinak nanesenog seizmičkog djelovanja
uzduž okomite horizontalne osi y konstrukcije.

Ako je sustav zgrade regularan po visini, a različit u
horizontalnim smjerovima, vrijednosti za faktore
ponašanja q također su različite.
Za predznak svake komponente u gornjoj
kombinaciji treba uzeti onaj kojim se za traženu
svrhu dobije nepovoljnije rješenje.
Za zgrade koje zadovoljavaju kriterije pravilnosti i
kod kojih samo zidovi pružaju otpor seizmičkom
djelovanju može se proračun provesti odvojeno,
bez kombinacije, uzduž glavnih okomitih
horizontalnih osi konstrukcije.
Proračun konstrukcija, Vertikalna komponenta

Ako je ubrzanje tla u vertikalnom smjeru avg veće od
0,25g (2,5m/sec2), vertikalna komponenta
seizmičkog djelovanja treba se uzeti u obzir u
slučaju:
- horizontalnih ili približno horizontalnih elemenata,
raspona 20m ili više,
- horizontalnih ili približno horizontalnih konzolnih
elemenata dužih od 5m,
- horizontalnih ili približno horizontalnih
prednapetih komponenti,
- greda poduprtih stupovima,
- konstrukcija u osnovi izoliranih.
Proračun konstrukcija, Vertikalna komponenta seizmičkog

djelovanja
Proračun za određivanje učinaka vertikalne komponente
seizmičkog djelovanja može se osnivati na
djelomičnom modelu konstrukcije, koji uključuje
elemente na kojima je razmatran učinak vertikalne
komponente i uzimanjem u obzir krutosti priključnih
elemenata.
Učinke vertikalnih komponenti treba uzeti u obzir samo
za elemente u navedenim slučajevima kao i za
njihove izravne podupore ili temelje.
Ako su horizontalne komponente seizmičkog djelovanja
također relevantne za ove elemente, prethodna
pravila kombinacije učinaka seizmičkog djelovanja
mogu se proširiti na tri komponente seizmičkog
djelovanja.
Proračun konstrukcija, Vertikalna komponenta

Seizmički učinak može se proračunati primjenom sliedećih
kombinacija:
a) EEdx"+" 0,3EEdy"+" 0,3EEdz ,

b) 0,3EEdx"+" EEdy"+" 0,3EEdz ,
c) 0,3EEdx"+" 0,3EEdy"+" EEdz ,
gdje su učinci EEdx i EEdy opisani uz izraze (EEdx"+" 0,30EEdy ) i

(0,30EEdx"+" EEdy ), a EEdz je učinak od nanesene vertikalne
komponente proračunskog seizmičkog djelovanja.
Proračun konstrukcija, Proračun pomaka

Pomaci izazvani seizmičkim djelovanjem mogu se
proračunati na osnovi elastičnih deformacija sustava
primjenom pojednostavnjenog izraza:
ds = q d · d e
gdje je:
ds - pomak točke nosivog sustava izazvan proračunskim
seizmičkim djelovanjem,
qd - faktor ponašanja pri pomaku za koji se pretpostavlja
da je jednak q, osim ako nije drugačije određen,
de - pomak iste točke nosivog sustava određen linearnim
proračunom koji se zasniva na proračunskom spektru
odziva.
Vrijednost za ds ne bi trebala biti veća od vrijednosti
izvedene iz elastičnog spektra.
Provjera sigurnosti, Općenito

Za provjeru sigurnosti relevantna su granična stanja
nosivosti (sloma) i uporabivosti (ograničenje
oštećenja) te posebni zahtjevi.
Za zgrade razreda važnosti prikazana u tablici, osim
za one IV. razreda, treba razmotriti dva uvjeta.
Provjera sigurnosti, Granično stanje nosivost

Zahtjev da do rušenja pod seizmičkom proračunskom
situacijom ne smije doći provodi se uglavnom
provjeravanjem otpornosti, duktilnosti, ravnoteže,
stabilnosti temelja i razmaka seizmičkih razdjelnica.
Zahtjev otpornosti (nosivosti) provodi se ispunjenjem
uvjeta:
Ed ≤ Rd
gdje je:
Ed - proračunska vrijednost učinka djelovanja,
izazvanog seizmičkom proračunskom situacijom
(uključujući i učinke teorije drugoga reda),
Rd - odgovarajuća proračunska nosivost elementa
proračunana u skladu s odredbama EN 1992.

Teoriju drugoga reda (P-Δ učinci) ne treba uzimati u
obzir ako je zadovoljen sljedeći zahtjev u svim
katovima zgrade:
gdje su:
θ - koeficijent osjetljivosti na međukatni pomak,
Ptot - ukupno gravitacijsko opterećenje, promatranog
kata, predviđenog seizmičkom proračunskom
situacijom,
dr - proračunski međukatni pomak dobiven iz razlike
srednjih bočnih pomaka ds, proračunanih prema
izrazu (ds = qd · de),
Vtot - ukupna poprečna sila u promatranom katu,
h - međukatna visina.

Ako je 0,1 < θ ≤ 0,2 , učinci teorije drugog reda
mogu se približno uzeti u obzir, tako da se
relevantni seizmički učinci množe faktorom 1/(1-
θ).
Vrijednost za θ ne treba prelaziti 0,3.
Provjera sigurnosti, Globalna i lokalna duktilnost

Odgovarajuću duktilnost elemenata i konstrukcija u
cjelini treba provjeriti uzimajući u obzir očekivano
iskorištenje duktilnosti koje ovisi o odabranom
sustavu i faktoru ponašanja.
Svojstvo duktilnosti elemenata i konstrukcija, pod
seizmičkom proračunskom situacijom vrlo je
važno, pogotovo ako se predviđa disipacija
seizmičke energije u području plastičnih zglobova.
Naročito treba osigurati nosivost betona na tlak
prije dostizanja granice popuštanja u čeličnoj
armaturi te za vrijeme predviđenog deformiranja
čelika i trošenja seizmičke energije.

Kod višekatnih zgrada treba izbjegavati meke katove,
odnosno prelazak sustava u bočni mehanizam jednog
kata. Nepovoljne posljedice takvog mehanizma su
velike deformacije tog kata te mala potrošnja
seizmičke energije (mali broj plastičnih zglobova).
Da bi okvirna konstrukcija prešla u poželjan bočno-
gredni mehanizam sloma, treba zadovoljiti u svim
čvorovima greda-stup uvjet:
gdje je:
ΣMRc - zbroj proračunskih momenata nosivosti stupova
okvira u promatranom čvoru; pri tome treba uključiti i
uzdužnu silu dobivenu iz situacije seizmičkog
djelovanja,
Σ MRb - zbroj proračunskih momenata nosivosti greda
priključenih na promatrani čvor.

Izraz ( ) treba zadovoljit u dvije ortogonalne
vertikalne ravnine. To mora biti ispunjeno za oba smjera
djelovanja sila potresa (pozitivni i negativni momenti).
Konstrukcija zgrade treba biti stabilna, uključujući prevrtanje
ili klizanje pod situacijom seizmičkog djelovanja.
Dijafragme i eventualna ojačanja u horizontalnoj ravnini
(stropovi) služe za prijenos učinaka seizmičkog djelovanja
(sila potresa) na bočne sustave (okviri, zidovi) s kojima su
čvrsto povezani.
Dostatnost nosivosti dijafragme osigurava se faktorom γ d ≥
1,0 navedenim u ND, kojim se množe učinci seizmičkog
djelovanja.
Preporuka je EN 1998 da on bude 1,3, kako ne bi došlo do
krhkog sloma betona izazvanog posmikom, a za duktilni
slom predlaže se
γ d = 1,1.

Temelji sustava trebaju zadovoljiti uvjete EN 1998-5
i EN 1997-1. Treba ih proračunati prema
kapacitetu nosivosti zbog mogućega povećanja
nosivosti elementa (stupa) na njegovu spoju s
temeljem.
Povećana nosivost ne smije biti veća od one koja
odgovara elastičnom ponašanju sustava, odnosno
onome koji je proračunan za q = 1,0.
Ako su utjecaji seizmičkog djelovanja pronađeni
primjenom niskog faktora ponašanja, odnosno za
malu disipaciju energije, proračun prema
kapacitetu nosivosti nije uvjet.

Za temelje pojedinih vertikalnih elemenata (zidovi, stupovi)
razmatranje prethodni uvjet zadovoljenja kada su proračunske
vrijednosti učinka EFd na temelje proračunane kako slijedi:
gdje su:
γRd - faktor povećanja nosivosti, uzet daje 1,0 za q ≤ 3 ili, kada
je faktor ponašanja veći od 3, γ Rd=1,2 ,
EF,G - učinak od stalnog opterećenja u skladu sa seizmičkom
kombinacijom djelovanja,
EF,E - učinak proračunskog seizmičkog djelovanja dobiven
proračunom,
Ω - vrijednost omjera (Rdi/Edi) ≤ q područja disipacije ili
elementa "i" konstrukcije s najvećim utjecajem na učinak E F
Rdi - proračunska nosivost zone ili elementa "i"
Edi - proračunska vrijednost učinka djelovanja na zonu ili
element "i" dobivena na osnovi seizmičke situacije.

Za temelje nosivih zidova ili stupova nosivih okvira,
naprezanih momentom savijanja, Ω je minimalna
vrijednost za omjer MRd/MEd, u dva okomita smjera,
kod najnižega presjeka, gdje se može oblikovati
plastični zglob u vertikalnom elementu pod
seizmičkom proračunskom situacijom.
Za temelje stupova «okvira» centrično ukrućenog
spregom, Ω je minimalna vrijednost omjera N pl,Rd/NEd
preko svih vlačnih dijagonala spojenog okvira.
Za temelje stupova «okvira» ekscentrično ukrućenog
spregom, Ω je minimalna vrijednost omjera V pl,Rd/VEd
preko svih posmično plastičnih područja grede, ili
Mpl,Rd/MEd preko svih područja plastičnih zglobova
grede u spojenom okviru.

Za obične temelje kada je više, a ne samo jedan
vertikalni element (temeljna greda, traka, roštilj),
zahtjev za proračun prema kapacitetu nosivosti
može se primijeniti ako je vrijednost za Ω=1 u
izrazu ( ) primijenjena s
faktorom za povećanu nosivost γRd=1,4.
Provjera sigurnosti, Uvjeti za seizmičke reške

Zgrade treba zaštititi od posljedica sudaranja (oštećenja)
izazvanog različitim oscilacijama susjednih
konstrukcija ili između neovisnih konstrukcijskih
jedinica iste zgrade pri seizmičkom gibanju tla.
Do oštećenja neće doći ako se među njima predvidi
odgovarajući razmak. Udaljenost mogućih točaka
sudara od propisane crte ne smije biti manja od
maksimalnog horizontalnog pomaka koji je
proračunan prema izrazu (ds = qd · de)*.
Do oštećenja zgrada ili neovisnih dijelova konstrukcije,
istih svojstava neće doći, ako razmak između njih nije
manji od drugog korijena sume kvadrata maksimalnih
horizontalnih pomaka dviju zgrada ili jedinica u
odgovarajućoj razini, proračunanih prema izrazu()*.
Provjera sigurnosti, Granično stanje uporabivosti

Ovim graničnim stanjem treba zadovoljiti uvjet da
se dopuštaju ograničena oštećenja. Ono će biti
zadovoljeno ako pod seizmičkom proračunskom
situacijom postoji velika vjerojatnost događaja da
je proračunsko seizmičko djelovanje primjereno
prvomu zahtjevu a to je - do rušenja ne smije
doći, te ako se međukatni pomak ograniči.
Dodatna ograničenja oštećenosti zahtijevaju se u
slučaju važnih zgrada za zaštitu ljudi ili onih koje
sadrže osjetljivu opremu.
Provjera sigurnosti, Granično stanje uporabivosti

Ograničenje međukatnog pomaka provodi se na osnovi sljedećih
zahtjeva:
a) za zgrade koje imaju nenosive elemente od krhkih materijala,
povezane s konstrukcijom: dr · v ≤ 0,005h;
b) za zgrade koje imaju duktilne nenosive elemente:
dr · v ≤ 0,0075h;
c) za zgrade koje imaju nenosive elemente učvršćene i
usmjerene tako da do
miješanja njihovih deformacija s onima konstrukcije neće doći:
dr · v ≤ 0,010h,
gdje je:
dr - proračunski međukatni pomak definiran uz izraz (
)
h - visina kata,
v - redukcijski faktor (v=0,4 za razrede važnosti III. i IV., v=0,5
za razrede važnosti I. i II.).
5. POSEBNA PRAVILA ZA BETONSKE ZGRADE,
EN 1998-1
Općenito
Za proračun betonskih zgrada primjenjuje se

Europska norma 1992-1-1. Pravilima u toj normi
dodani su i definirani pojmovi.
5. POSEBNA PRAVILA ZA BETONSKE ZGRADE, EN
1998-1
Pojmovi i definicije
Kritično područje - dio primarnog seizmičkog elementa
gdje se većina učinaka opterećenja (M, N, V i T) sluči
i gdje postoji mogućnost oblikovanja plastičnog
zgloba, a time i disipacije (trošenje) energije.
Greda - nosivi element uglavnom poprečno opterećen
silama, pretežito naprezan na savijanje, a kojem je
bezdimenzijska (normalizirana) vrijednost
proračunske uzdužne sile vd=NEd/(Ac·fcd) ≤ 0,1 (tlak-
pozitivni predznak).
Stup - nosivi element koji podupire gravitacijska
opterećenja, naprezan uzdužnim tlakom ili onaj koji
je izložen bezdimenzijskoj uzdužnoj sili v d=NEd/
(Ac·fcd)>0,1.
EN 1998-1
Zid - nosivi element koji podupire druge elemente
izduženog poprečnog presjeka, omjera duljine
prema debljini (lw/bw>4).
Duktilni zid - zid učvršćen u temelj tako da je
zaustavljena relativna rotacija njegove osnovice s
obzirom na mirujući nosivi sustav. Proračunava se
i armira za disipaciju energije u području
plastičnog zgloba, pod uvjetom da nema otvore i
bušotine odmah iznad temelja.
1998-1
Veliki slabo armiran zid - zid s velikim poprečnim
presjekom, kojemu je horizontalna izmjera l w najmanje
jednaka 4,0 m ili 2/3 visine h w, što je manje, i kod kojega
se očekuje ograničeno raspucavanje i neelastično
ponašanje pod seizmičkom proračunskom situacijom.
Napomena: Takav zid pretvara seizmičku energiju u
potencijalnu povišenjem temperature konstrukcijske
mase, a troši energiju u tlu njihanjem krute cjeline, itd.
Zbog svojih dimenzija ili zato što nije čvrsto povezan s
temeljem ili zbog povezanosti s velikim poprečnim
zidovima, zaustavljena je rotacija plastičnog zgloba kod
osnove (temelja). Takav se zid ne može uzeti u obzir za
djelotvornu disipaciju energije preko plastičnog zgloba
iznad temelja.
EN 1998-1
Spojeni zid - nosivi element sastavljen od dva zida ili
više pojedinačnih koji su povezani u pravilnom
obliku odgovarajućim duktilnim elementima
(vezne grede) sposobnim sniziti zbroj momenata
savijanja najmanje 25%, u podnožju pojedinih
zidova ako su samostalni.
Zidni sustav - nosivi sustav koji se uglavnom opire
vertikalnom i bočnom opterećenju, sastavljen od
vertikalnih nosivih zidova, spojenih i samostalnih,
kojima poprečna otpornost u podnožju zgrade (pri
temelju) prelazi 65% ukupnog poprečnog otpora
cijelog poprečnog nosivog sustava (zidovi i okviri).
1998-1
Okvirni sustav - konstrukcijski sustav koji se uglavnom
opire vertikalnom i bočnom opterećenju prostornim
okvirima, kojima poprečni otpor zgrade u osnovi
prelazi 65% ukupnog poprečnog otpora cijelog
nosivog sustava.
Dvojni sustav - nosivi sustav u kojem je uglavnom
predviđeno prihvaćanje vertikalnog opterećenja
prostornim okvirima, a bočnog opterećenja djelomice
okvirnim sustavom i djelomice nosivim zidovima koji
su spojeni ili samostalni.
Okvirni-ekvivalentni dvojni sustav - sustav u kojemu je
posmični otpor okvirnog sustava u osnovi zgrade veći
od 50% ukupnoga posmičnog otpora cijelog sustava.
EN 1998-1
Zidni-ekvivalentni dvojni sustav - sustav u kojemu je
posmični otpor zidova u osnovi zgrade veći od
50% seizmičkog otpora cijelog nosivog sustava.
Torzijski fleksibilan sustav - dvojni i zidni sustav koji
nema minimum torzijske krutosti (fleksijski okviri
u kombinaciji sa zidovima blizu središta zgrade u
tlocrtu).
Obrnuto njihalo - sustav kojemu je 50% ili više mase
u gornjoj trećini visine sustava ili u kojemu je
disipacija energije uglavnom predviđena u
podnožju jednog elementa zgrade.
1998-1
Proračunski postupak, Disipacija energije i razredi duktilnosti

Proračunom seizmički otpornih betonskih zgrada treba
osigurati konstrukciji odgovarajući kapacitet disipacije
energije, bez bitnog smanjenja ukupne nosivosti za
vertikalno i horizontalno opterećenje. Pod
proračunskom seizmičkom situacijom treba biti
osigurana odgovarajuća nosivost svih konstrukcijskih
elemenata. Zahtjevi za nelinearno deformiranje u
kritičnim područjima trebaju se proračunom usvojiti
primjereno predviđenoj ukupnoj duktilnosti
konstrukcije.
Betonske zgrade mogu se proračunavati za malu
disipaciju energije i malu duktilnost, primjereno
pravilima iz
EN 1992-1-1, za seizmičku proračunsku situaciju.
EN 1998-1
Proračunski postupak, Disipacija energije i razredi

duktilnosti
Češći je slučaj da se betonske zgrade, seizmički
otporne, trebaju osigurati za disipaciju energije i
ukupno duktilno ponašanje. Cjelokupno je
duktilno ponašanje osigurano ako je zahtjev
duktilnosti obuhvatio veliki volumen konstrukcije,
odnosno veliku rasprostranjenost po raznim
elementima i lokacijama svih katova. Na taj način
osigurava se, s dovoljnom vjerojatnošću, duktilni
model sloma savijanjem prije krhkog modela
sloma posmikom.
EN 1998-1

duktilnosti
Proračunane zgrade svrstane su u dva razreda
duktilnosti,
DCM-srednje duktilne i DCH-visoko duktilne,
ovisno o kapacitetu disipacije energije, odnosno o
obliku histerezne petlje. Obje te duktilnosti u vezi
s proračunom zgrade, dimenzioniranjem
konstrukcije i armiranjem, u skladu s posebnim
osiguranjem na seizmičko djelovanje,
osposobljavaju konstrukciju da prijeđe u postojan
mehanizam sloma primjeren velikoj disipaciji
energije pod opetovanim opterećenjem, bez
ijednog krhkog sloma.
EN 1998-1

duktilnosti
Za osiguranje odgovarajuće duktilnosti svojstvene
razredima M i H, potrebno je zadovoljiti posebne
zahtjeve za sve nosive elemente. U skladu s
različitom potrebnom duktilnošću navedenih
dvaju razreda daju se različiti faktori ponašanja q
za svaki razred.
EN 1998-1
Proračunski postupak, Vrste konstrukcije i faktori

ponašanja
Betonske zgrade svrstavaju se u razrede u skladu s
vrstama i ponašanjem njihovih konstrukcija
naprezanih horizontalnim silama potresa. To
mogu biti:
a) okvirni sustav.,
b)dvojni sustav, ekvivalentni okvirni ili zidni.,
c) duktilni zidni sustav, spojeni ili neovisni,
d)veliki lagano armirani sustav zidova,
e) obrnuto njihalo,
f) torzijski fleksibilan sustav (nije obuhvaćen
klasifikacijom).
1998-1

ponašanja
Zgrade se mogu svrstati u razrede s jednom vrstom
sustava u jednom horizontalnom smjeru i s drugom
vrstom u drugom horizontalnom smjeru.
Zidni sustav može biti svrstan u razred "veliki lagano
armirani zidovi" ako, zanimljiv u horizontalnom
smjeru, obuhvaća najmanje dva zida s dimenzijom u
tlocrtu (za duljinu) ne manjom od 4 m ili 2/3h w , što
je manje. Takvim zidovima je zajedničko podupiranje
najmanje 20% ukupnog gravitacijskog opterećenja
pod seizmičkom proračunskom situacijom. Svaki ima
osnovni period T1, uz pretpostavku krutog temelja
otpornog na zakretanje, manji ili jednak 0,5 s.
1998-1

ponašanja
Bit će dovoljno da postoji samo jedan zid koji ispunjava
gornje uvjete u jednom od dva smjera, s tim da:
a) osnovna vrijednost faktora ponašanja, q0 ,u tom
smjeru, koja se dobije tako da se vrijednost iz
tablice podijeli faktorom 1,5
b) da sustav
Vrste ima najmanje
nosivog sustava dva DCM
zida u okomitom
DCH smjeru
koji zadovoljavaju
Okvirni, dvojni i spojenigornje
zidni uvjete.
3,0αu/α1 4,5αu/α1
sustavi
Nepovezani zidni sustavi 3,0 4,0αu/α1
Torzijski fleksibilni sustavi 2,0 3,0
Obrnuto klatno 1,5 2,0
Osnovne vrijednosti faktora ponašanja q 0

EN 1998-1

ponašanja
Prva četiri sustava (okvirni, dvojni i zidni - obje
vrste) trebaju imati minimalnu torzijsku krutost
kako bi bio zadovoljen izraz (rx ≥ ls) u oba
horizontalna smjera.
Okvirni, dvojni ili zidni sustavi bez minimalne
torzijske krutosti u skladu s izrazom (rx ≥ ls),
svrstavaju se u torzijski fleksibilne sustave.
• Ako nosivi sustav nema svojstvo "velikih lagano
armiranih zidova", sve zidove u tom sustavu treba
proračunati i armirati prema zahtjevima za
duktilne zidove.
1998-1
Proračunski postupak, Faktori ponašanja za horizontalno

seizmičko djelovanje
Gornju graničnu vrijednost za faktor ponašanja q, uvedenu
s namjenom vrednovanja disipacije energije, treba izvesti
za
svaki proračunski smjer kako slijedi:
q = q0 · kw ≥ 1,5 gdje je:
q0 - osnovna vrijednost faktora ponašanja ovisna o vrsti

konstrukcije i njenoj pravilnosti u tlocrtu,
kw - faktor koji oslikava prevladavajući model sloma nosivog
sustava koji čine zidovi.
Za zgrade koje su pravilne po visini, osnovne su vrijednosti
q0 za razne vrste konstrukcija prikazane u tablici Osnovne
vrijednosti q0.
1998-1

Za zgrade koje nisu pravilne po visini vrijednost za q0
treba reducirati za 20%. Opis veličina α 1 i αu:
α1 - vrijednost s kojom se množi horizontalno seizmičko
djelovanje s ciljem da se prvo dostigne fleksijska
nosivost u nekom elementu konstrukcije, dok sva
ostala proračunska djelovanja ostaju konstantna;
αu - vrijednost s kojom se množi horizontalno seizmičko
djelovanje s ciljem stvaranja plastičnih zglobova u
presjecima elemenata dostatnih za prelazak
konstrukcije u mehanizam s jednim stupnjem slobode
dok sva druga djelovanja ostaju konstantna. Faktor α u
može se dobiti primjenom nelinearnog globalnog
proračuna.
1998-1

Kada faktor množenja αu /α1 nije bio vrednovan na osnovi
eksplicitnog proračuna za zgrade koje su regularne u tlocrtu,
može se primijeniti sljedeća aproksimacija vrijednosti za α u /α1 :
a) za okvirni ili okvirni ekvivalentni dvojni sustav
- jednokatna zgrada αu /α1 = 1,1 ;
- višekatna zgrada, jednorasponski okviri α u /α1 = 1,2 ;
- vešekatni, više rasponski okviri ili
okvirni ekvivalentni dvojni sustav αu /α1 = 1,3 ;
b) za zid ili zidni ekvivalentni dvojni sustav
- zidni sustav sa samo dva nepovezana zida
po horizontalnom smjeru αu /α1= 1 ;
- drugi nepovezani zidni sustavi (samostalni zidovi) α u /α1 = 1,1 ;
- zid-ekvivalentni dvojni sustav ili spojeni zidni sustav α u /α1 =
1,2 ;
1998-1

Za zgrade nepravilne u tlocrtu mogu se primijeniti
približne vrijednosti za αu /α1 kada proračunom nisu
određene. Za njihovu procjenu predlaže se srednja
vrijednost od 1,0 i odgovarajuće vrijednosti dane
prethodno pod a) i b).
Veće vrijednosti za αu /α1 mogu se primijeniti ako se
potvrde nelinearnim statičkim globalnim proračunom.
Maksimalna vrijednost αu /α1, koja se može primijeniti u
proračunu je 1,5 , kao i kada se dobije visoka vrijednost
primjenom nelinearnog statičkog globalnog proračuna.
Vrijednost za q0, dana za sustav obrnuto klatno, može se
povećati ako je moguće osigurati odgovarajuće veliku
disipaciju energije u kritičnom području sustava.
1998-1

Ako je upotrijebljen osobito prikladan sustav u tlocrtu
u odnosu na uobičajeno ispravnu konstrukcijsku
shemu, povećanje vrijednosti za q0 može se
dopustiti. Povećane vrijednosti ne smiju prekoračiti
vrijednosti prikazane u tablici (Osnovne vrijednosti
q0) više od 20%.
Faktor kw koji odražava prevladavajući model sloma
nosivog sustava sa zidovima valja uzeti kako slijedi:
1,00 za okvire i okvire-ekvivalentni dvojni sustavi,
kw = (1+ α0)/3 ≤ 1,0 , ali ne manji od 0,5, za zid, zid-
ekvivalentni i torzijski fleksibilni sustavi, gdje je α 0
prevladavajući omjer oblika zidova nosivog sustava.
EN 1998-1

Ako je omjer oblika hwi / lwi svih zidova "i" nosivog sustava
beznačajno različit, prevladavajući omjer oblika α 0 može se
odrediti prema izrazu:
gdje je:
hwi - visina zida "i",
lwi - duljina presjeka zida "i".
Sustav «veliki lagano armirani zidovi» ne može se oslanjati na

disipaciju energije u plastičnim zglobovima, pa ga treba
proračunati kao sustav srednjeg razreda duktilnosti (DCM).
EN 1998-1
Proračunski postupak, Pravila dimenzioniranja prema

kapacitetu nosivosti (kapacitivno dimenzioniranje)
Krhki slom ili neki drugi nepovoljni mehanizam
sloma (primjerice, meki kat sa zglobovima u
stupovima jednog kata, slom posmikom nosivih
elemenata, slom čvora greda-stup, popuštanje
temelja ili nekog elementa namijenjenog da
ostane u elastičnom području) treba spriječiti pri
određivanju proračunskog učinka djelovanja u
posebnim područjima iz uvjeta ravnoteže,
pretpostavljajući da su plastični zglobovi
osposobljeni za povišenu nosivost koja može biti
uzrok povišenog naprezanja u njima susjednim
područjima.
EN 1998-1

Stupovi okvira ili okvir-ekvivalentnog dvojnog
sustava betonske konstrukcije trebaju zadovoljiti
uvjete kapacitivnog dimenzioniranja uz sljedeće
iznimke:
a) u tlocrtu okvira s najmanje četiri stupa, približno
istih presjeka nije potrebno zadovoljiti izraz (
) u svim stupovima već samo u tri
izvan četvrtoga;
b)u prizemlju zgrade od dva kata ako
bezdimenzijska uzdužna sila vd ne prelazi
vrijednost 0,3 u svim stupovima.
EN 1998-1

Dio armature ploče paralelne s gredom, unutar
djelotvorne širine (T-presjek), treba uključiti u
doprinos kapaciteta nosivosti na savijanje pri
proračunu zbroja nosivosti greda (ΣMRb) u izrazu (
), ako je dovoljno usidrena dalje
od unutrašnje plohe (lica) čvora.
EN 1998-1
Proračunski postupak, Uvjeti lokalne duktilnosti

Za postizanje duktilnosti cijele konstrukcije treba
područja mogućih plastičnih zglobova, koji se
definiraju ovisno o vrsti konstrukcije, osposobiti za
visoki kapacitet plastičnog rotiranja (zakretanja).
Pri tome treba zadovoljiti sljedeće uvjete:
a) dovoljna duktilnost preko zakrivljenosti predviđa se
u svim mogućim kritičnim područjima, uključujući i
ona u stupovima, ovisno o mehanizmu sloma.
b) lokalno izvijanje tlačne armature unutar plastičnog
zgloba primarnih seizmičkih elemenata mora se
spriječiti;
EN 1998-1

c) prikladnu kakvoću betona i čelika treba usvojiti za
osiguranje lokalne duktilnosti kako slijedi:
- čelik za armiranje u kritičnom području primarnog
seizmičkog elementa treba imati veliko jednoliko
plastično izduženje (duktilnost),
- omjer vlačne čvrstoće i naprezanja pri dostizanju
granice popuštanja treba biti značajno viši od
jedinice. Čelik mora zadovoljiti određene uvjete
kako bi ga se smatralo prikladnim za velika
plastična deformiranja.
EN 1998-1

Osim vrlo preciznih podataka o svojstvima čelika,
uvjet pod
a) bit će zadovoljen ako je faktor duktilnosti μ Φ, u
kritičnom području (definiran kao omjer
zakrivljenosti pri naprezanju koje iznosi 85% onoga
pri djelovanju momenta sloma, prema
zakrivljenosti kada naprezanje u čeliku dostiže
granicu popuštanja, pri čemu granične deformacije
u betonu ecu i čeliku esu, k neće biti prekoračene)
najmanje jednak vrijednosti dobivenoj prema
izrazima:
μΦ = 2q0 - 1 ako je T1≥Tc ,
μΦ = 1+2(q0-1)Tc/T1 ako je T1<TC
EN 1998-1

gdje je:
q0 - odgovarajući osnovni faktor ponašanja (vidi
tablicu),
T1 - osnovni period konstrukcije zgrade,
Tc - period gornje granice konstantnog ubrzanja
dan uz spektar odziva.
Napomena: Izrazi (μΦ = 2q0 - 1 ) i (μΦ = 1+2(q0-1)TC/T1)

dobiveni su primjenom izraza za odnos faktora duktilnosti
na osnovi zakrivljenosti i pomaka
(μΦ = 2μδ -1) te izraza μδ =q ako je T1≥TC, μδ =1+(q-1)TC/T1
ako je T,<TC.
EN 1998-1
Proračunski postupak, Višestruka statička

neodređenost konstrukcije
Visok stupanj statičke neodređenosti omogućuje
veliki kapacitet preraspodjele reznih sila a time i
široku rasprostranjenost disipacije energije.
Dosljedno, konstrukcijama s niskom statičkom
neodređenosti treba dodijeliti nizak faktor
ponašanja (vidi tablicu). Potreban kapacitet
preraspodjele može se postići ako se zadovolje
pravila lokalne duktilnosti.
Za granično stanje nosivosti, potvrđuje se sigurnost
parcijalnim koeficijentima γc i γs za gradiva kojima
se uzima u obzir degradacija čvrstoće gradiva
zbog cikličnog deformiranja.
EN 1998-1
Proračun prema EN 1992-1-1,

Konstrukcije zgrada niskog razreda duktilnosti (DCL)
Seizmički proračun za zgrade niske duktilnosti (DCL)
provodi se u skladu s odredbama EN 1992-1-1,
bez dodatnih zahtjeva i drugačijih od onih za
gradiva. Predlaže se samo za slučajeve malog
seizmičkog hazarda. Za primarne seizmičke
elemente treba upotrebljavati čelik za armiranje
razreda B ili C, određene u EN 1992-1-1.
Faktor ponašanja q≤1,5 može se primjenjivati u
iznalaženju proračunskog potresnog djelovanja,
bez obzira na nosivi sustav i pravilnost u tlocrtu.
EN 1998-1
Konstrukcije zgrada srednjeg razreda

duktilnosti (DCM),
Zahtjevi na materijale
Za primarne seizmičke elemente ne treba
primjenjivati betone razreda manjega od C 16/20.
Za armiranje primarnih seizmičkih elemenata u
kritičnim područjima, treba upotrebljavati rebrasti
čelik, osim za zatvorene spone i one za
proplitanje. Kakvoća čelika treba odgovarati
razredu B ili C, opisanih u EN 1992-1-1. Zavarene
mreže mogu se također upotrijebiti ako su
ispunjeni uvjeti određeni u drugim mjerodavnim
Europskim normama.
1998-1
Konstrukcije zgrada srednjeg razreda duktilnosti

(DCM),
Geometrijska ograničenja, grede
Ekscentričnost osi grede treba ograničiti u odnosu na onu
stupa kako bi se omogućio djelotvoran prijenos
cikličkih momenata od primarne seizmičke grede na
stup. Da bi se to postiglo, razmak između središnjih osi
dvaju elemenata treba ograničiti na manje nego b c/4,
gdje je bc najveća poprečna izmjera stupa okomita na
uzdužnu os stupa.
Sa svrhom da se postigne povoljan učinak tlaka u stupu
na prionljivost horizontalnih šipki koje prolaze kroz
čvor, širina bw grede treba zadovoljiti sljedeći zahtjev:
bw≤min{bc+hw; 2bc},
gdje je hw visina grede
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Geometrijska ograničenja, Stupovi
Osim zahtjeva za θ<0,1 ( ), dimenzije

poprečnih presjeka
primarnih seizmičkih stupova ne trebaju biti manje od 1/10

većega razmaka između točke infleksije i krajeva stupa za
savijanje unutar ravnine paralelne s promatranim smjerom
stupa.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Geometrijska ograničenja, Duktilni zidovi
Debljina hrpta bwo (u metrima) treba zadovoljiti izraz
bwo≥max{0,15, hs/20},
gdje je hs svijetla visina kata u metrima.
Dodatni zahtjevi u vezi s debljinom hrpta navest će

se pri razmatranju ovijanja rubnih elemenata
zida.
Za velike lagano armirane zidove vrijede zahtjevi za
debljinu hrpta.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Posebni zahtjevi za grede koje podupiru vertikalne
elemente
Nosive zidove ne treba smatrati poduprtim gredama
ili pločom.
Za primarne seizmičke grede koje podupiru stupove
iznad njih treba primijeniti sljedeća pravila:
a) os stupa ne treba biti ekscentrična na os grede;
b)greda treba biti izravno poduprta pomoću
najmanje dva ležaja, koji mogu biti zidovi ili
stupovi
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Proračunski učinci djelovanja
• Proračunski učinci djelovanja su moment
savijanja i uzdužna sila koje treba odrediti
proračunom sustava na seizmičku proračunsku
situaciju. Pri tome treba uzeti u obzir, kada je to
potrebno, teoriju drugoga reda i kapacitivno
dimenzioniranje. Dopušta se preraspodjela
momenata savijanja. Kako se određuju
proračunske poprečne sile primarnih seizmičkih
greda, stupova i duktilnih velikih lagano armiranih
zidova, prikazat će se u nastavku.
1998-1

(DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Grede
U primarnim seizmičkim gredama proračunske poprečne
sile treba odrediti u skladu s pravilima kapacitivnog
dimenzioniranja na osnovi ravnoteže grede od:
a) poprečnog opterećenja grede pod seizmičkom
proračunskom situacijom i
b)momenata na krajevima grede M id (i=1,2 oznake
krajnjih presjeka grede) u skladu s oblikovanjem
plastičnog zgloba za pozitivni i negativni smjer
seizmičkog opterećenja. Plastične zglobove treba
uzeti na krajevima grede ili u stupovima, ako se oni
prvi oblikuju povezanih u čvorove u kojima su krajevi
grede okvira (slika).
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Grede
Kapacitivni proračun poprečnih sila u gredi

EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Postupak proračuna,
Grede
a) Kod krajnjeg presjeka "i" proračunavaju se
dvije vrijednosti poprečne sile: maksimalna VEd,max,i
i minimalna Ved,min,i u skladu s maksimalnim
pozitivnim i maksimalnim negativnim momentima
Mid koji mogu biti na krajevima 1 i 2 grede.
b) Momenti na kraju grede (presjek 1 i 2) mogu
se odrediti prema izrazu:
1998-1

duktilnosti (DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Postupak proračuna, Grede
gdje je:
γRd - faktor vrednovanja mogućeg povišenja nosivosti zbog
naprezanja čelika u području ojačanja; za slučaj greda
srednje duktilnosti (DCM) uzima se da je taj faktor 1,0,
MRb,i - proračunska veličina momenta otpora grede kod kraja
"i", kao reakcija na moment pod seizmičkom proračunskom
situacijom,
ΣMRc i ΣMRb - suma proračunskih momenata nosivosti stupova
i suma momenata nosivosti greda koje čine okvir,
redoslijedom; vrijednosti za ΣMRc trebaju odgovarati
uzdužnoj sili u stupu pod seizmičkom proračunskom
situacijom,
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Grede
c) Na kraju grede gdje je ona poduprta posredno
drugom gredom može se umjesto okvirnog spoja
s vertikalnim elementom (stupom) pretpostaviti
da je moment
na kraju grede Mld jednak momentu od
opterećenja kod krajnjeg presjeka grede pod
seizmičkom proračunskom situacijom.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Stupovi
Proračunske seizmičke poprečne sile u primarnim
seizmičkim stupovima trebaju se odrediti u skladu
s pravilima kapacitivnog dimenzioniranja na
osnovi ravnoteže momenata na krajevima
stupova Mid(i=1,2 označuje krajni presjek stupa)
primjerenih oblikovanju plastičnog zgloba za
pozitivni i negativni smjer seizmičkog
opterećenja. Za plastične zglobove treba
pretpostaviti da se oblikuju na krajevima greda,
spojeni u čvoru koji oblikuje stup ili stupovi (slika).
EN 1998-1
Kapacitivni proračun
proračunske poprečne sile
u stupovima
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Stupovi
Krajnji moment Mid može se odrediti prema izrazu:

1998-1

(DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Postupak proračuna, Stupovi
gdje je:
yRd - faktor vrednovanja povišene nosivosti zbog
deformacije čelika u području ojačanja i povišene
nosivosti ovijenog betona u tlačnom području
presjeka uzima se daje 1,1 ;
MRc,i - proračunski moment nosivosti kod kraja "i" koji je
reakcija proračunskom momentu pod seizmičkom
proračunskom situacijom.
Vrijednosti za MRc,i i ΣMRc trebaju odgovarati uzdužnim
silama u stupovima proračunanih pod seizmičkom
proračunskom situacijom.
1998-1

(DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Posebne odredbe za duktilne
zidove
Proračunske nesigurnosti i poslijeelastični dinamički učinci
trebaju se uzeti u obzir, barem pojednostavnjenom
metodom. Ako nema dovoljno točne metode, mogu se
primijeniti pravila za proračunsku anvelopu momenta
savijanja, a isto tako i za faktor povećanja poprečnih
sila.
Preraspodjela seizmičkih učinaka između primarnih
seizmičkih zidova dopušta se do 30%, osiguravajući da
zahtjev ukupne nosivosti nije smanjen. Poprečne sile
treba preraspodijeliti uz momente savijanja tako da
pojedinim zidovima omjer momenta savijanja i
poprečnih sila nije znatno poremećen.
1998-1

(DCM),
zidove
U zidovima naprezanim promjenjivom uzdužnom silom, kao
npr. kod spojenih zidova, momenti i poprečne sile trebaju biti
preraspodijeljeni od zidova koji su pod niskim uzdužnim
tlakom ili pod čistim vlakom prema onima koji su pod
visokim uzdužnim tlakom.
U spojenim se zidovima preraspodjela učinaka seizmičkog
djelovanja između spojnih greda raznih katova dopušta do
20% kad je osigurano da seizmička uzdužna sila u osnovi
(gornja razina temelja) svakog pojedinog zida neće biti
promijenjena.
Ovaj zahtjev bit će zadovoljen bez obzira na vrstu
primijenjenog proračuna, pojednostavnjenim postupkom
kako slijedi.
1998-1

(DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Posebne odredbe za
duktilne zidove
Proračunski dijagram momenta savijanja uzduž visine
zida treba biti na osnovi anvelope dijagrama
momenata savijanja dobivenog proračunom,
vertikalno pomaknutog (vlačno premještanje).
Predviđa se da je anvelopa linearna ako konstrukcija
nije izložena značajnom diskontinuitetu masa,
krutosti ili nosivosti po visini (slika). Vlačno
premještanje treba biti u skladu sa zamišljenom
rešetkom iznad podnožja zida, u kojoj su tlačni
štapovi betonski a vlačni su armatura stropa.
1998-1

(DCM),
zidove
Oznake na slici:
a dijagram momenata
dobiven proračunom
b proračunska anvelopa
al vlačni pomak
zidni sustav dvojni sustav
Proračunska avelopa momenta savijanja visokih zidova

EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
duktilne zidove
Moguće povećanje poprečnih sila nakon popuštanja
primarnog seizmičkog zida treba uzeti u obzir.
Ovaj zahtjev bit će zadovoljen ako su proračunske
poprečne sile 50% veće od onih dobivenih
proračunom.
U dvojnim sustavima koji sadrže visoke zidove treba
primijeniti proračunsku anvelopu poprečnih sila (u
skladu sa slikom) kako bi se onemogućila
nesigurnost učinaka visokih modova (oblika).
1998-1

duktilnosti (DCM),
duktilne zidove
Oznake na slici:
a dijagram poprečnih sila
dobiven proračunom
b povećani dijagram poprečnih sila
c proračunska anvelopa
A Vzida, osnova
B Vzida, vrh ≥ Vzida, osnova /2
Proračunska anvelopa
poprečnih sila u
zidovima dvojnog sustava
1998-1

(DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Posebne odredba za velike lagano
armirane zidove
Za osiguranje fleksijskog popuštanja (vlačna armatura
dostiže granicu popuštanja prije drobljenja betona)
prije dostizanja graničnog stanja sloma posmikom
treba povećati poprečnu silu V Ed dobivenu
proračunom.
Ovaj zahtjev bit će zadovoljen ako je kod svakog katnog
zida proračunska poprečna sila V Ed dobivena na osnovi
poprečne sile iz proračuna V Ed u skladu s izrazom
5. POSEBNA PRAVILA ZA BETONSKE ZGRADE, EN 1998-
1

(DCM),
Proračunski učinci djelovanja, Posebne odredba za velike lagano
armirane zidove
Dodatne dinamičke uzdužne sile, nastale u velikim zidovima
zbog uzdignuća tla ili zbog otvaranja i zatvaranja
horizontalnih pukotina, treba uzeti u obzir pri provjeri zida
na savijanje s uzdužnom silom prema metodi graničnih
stanja nosivosti.
Ako su rezultati točnog proračuna primjenjivi, dinamička
komponenta uzdužne sile zida može biti kao 50% uzdužne
sile u zidu zbog gravitacijskog opterećenja koje je
zastupljeno u seizmičkoj proračunskoj situaciji. Tu silu
treba uzeti s predznakom plus ili minus, što je nepovoljnije.
Ako faktor ponašanja q ne prelazi 2,0, učinak dinamičke
uzdužne sile može biti beznačajan.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Granično stanje nosivosti i armiranje, Grede
Otpornost na savijanje i posmik greda treba
proračunavati u skladu s odredbama EN 1992-1-1.
Gornju armaturu poprečnog presjeka na kraju
primarne seizmičke grede, presjeka T ili Γ, treba
smjestiti uglavnom unutar širine rebra. Samo dio
te armature može biti smješten izvan širine rebra,
ali unutar djelotvorne širine pojasa bef.
EN 1998-1
Djelotvorna širina bef greda pri spajanju sa stupovima u čvor

1998-1

(DCM),
Djelotvorna širina pojasa bef može se odrediti kako
slijedi:
a) za primarne seizmičke grede spojene u okvir s
vanjskim stupovima bit će djelotvorna širina pojasa
bef, ako nema poprečne grede; bit će jednaka širini b c
stupa (slika b) ili, ako ima poprečne grede slične
visine, bit će jednaka širini stupa povećanoj za 2hf na
svaku stranu grede (slika a);
b)za primarne seizmičke grede spojene u okvir s
unutrašnjim stupovima bit će širina pojasa proširena
izvan širine stupa za dva puta po 4hf (slika c), odnosno
za dva puta 2hf (slika d)
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost
Područje primarne seizmičke grede duljine l cr=hw od
krajnjeg poprečnog presjeka grede (lice stupa),
kao i one s obje strane bilo kojega drugog
poprečnog presjeka izvrgnutog popuštanju pod
seizmičkom proračunskom situacijom, treba
smatrati kritičnim područjem (plastični zglob).
U primarnim seizmičkim gredama poduprtim
diskontinuiranim vertikalnim elementima
(stupovi) treba područje udaljeno za 2hw na svaku
stranu podupirača smatrati kritičnim područjem.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Zahtjev za lokalnu duktilnost bit će zadovoljen u
kritičnom području primarne seizmičke grede ako
je koeficijent duktilnosti na osnovi zakrivljenosti
μΦ, najmanje jednak vrijednostima prema
izrazima (μΦ = 2q0 - 1 ako je T1≥Tc )
i (μΦ = 1+2(q0-1)Tc/T1 ako je T1<TC).
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Taj se zahtjev smatra ispunjenim ako su za oba
pojasa grede zadovoljeni sljedeći uvjeti:
a) armatura u tlačnom području nije manja od
polovice predviđene u vlačnom području, nešto
dodane na onu dobivenu proračunom prema
odredbama EN 1992 za seizmičku proračunsku
situaciju;
b)koeficijent armiranja vlačnog područja ρ ne
prelazi ρmax, prema izrazu
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost, Grede
gdje su koeficijenti armiranja vlačnog i tlačnog
područja ρ i ρ, oba s obzirom na površinu b-d,
gdje je b širina tlačnog područja grede.
Ako vlačno područje uključuje ploču, vrijednost
armature ploče paralelne s gredom unutar
djelotvorne širine pojasa, prikazana na slici prije,
treba uključiti pri proračunu koeficijenta ρ.
Minimalni koeficijent armiranja vlačnog područja ρ
po cijeloj duljini primarne seizmičke grede ne
treba biti manji od minimalne vrijednosti:
1998-1

(DCM),
Unutar kritičnog područja primarne seizmičke grede
zahtijeva se od spona sljedeće:
a) promjer spone dbw ne treba biti manji od 6 mm;
b) razmak spona "s" (mm) ne treba prijeći
s=min{hw/4; 24dbw; 225; 8dbL}
gdje je:
dbL - minimalni promjer uzdužnih šipki (mm);
hw - visina grede (mm)
c) prva spona treba biti postavljena na udaljenosti ne većoj
od
50 mm od krajnjeg poprečnog presjeka (slika).
1998-1

duktilnosti (DCM),
Poprečna armatura kritičnog područja grede

1998-1

duktilnosti (DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost, Stupovi
Proračun na poprečne sile i momente savijanja
provodi se prema odredbama EN 1992-1-1.
Bezdimenzijska uzdužna sila vd ne treba prijeći 0,65.
Koeficijent armiranja ukupne uzdužne armature ρ l, ne
smije biti manji od 0,01 i ne veći od 0,04. U
simetričnom poprečnom presjeku treba simetričnu
armaturu predvidjeti (ρ = ρʹ).
Najmanje jednu šipku treba predvidjeti između onih u
kutovima, uzduž svake strane stupa, za osiguranje
cjelovitosti čvora greda-stup.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Područje duljine lcr, od krajnjih presjeka primarnog
seizmičkog stupa, naziva se kritično područje. U
nedostatku više pouzdanih informacija, duljina
kritičnog područja lcr (m) može se pronaći prema
izrazu:
lcr=max{hc; lcl/6; 0,45},
gdje je:
hc - veća izmjera poprečnog presjeka stupa (m),
lcl - svijetla visina stupa (m).
1998-1

(DCM),
Ako je lcl/hc<3, cijela visina stupa treba se smatrati kritičnim
područjem i treba biti odgovarajuće armirana.
U donjem kritičnom području primarnog seizmičkog stupa,
faktor duktilnosti na osnovi zakrivljenosti μ Φ treba biti
najmanje jednak onome prema izrazima (μ Φ = 2q0 - 1 ako je
T1≥Tc )
i (μΦ = 1+2(q0-1)Tc/T1 ako je T1<TC).
Ako je za određeni faktor duktilnosti μ Φ tlačna deformacije
betona veća od εcu2=0,0035, nužno je u bilo kojem
poprečnom presjeku, nadoknaditi izgubljeni otpor zbog
odlamanja zaštitnog sloja betona tako da se predvidi
odgovarajuće ovijanje betonske jezgre potrebno za
povišenje čvrstoće i deformabilnost betona.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Potrebna količina poprečne armature može se
pronaći prema izrazu:
gdje su:
ωwd - mehanički volumenski koeficijent armiranja za
ovijanje
kritičnog područja
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
vd - bezdimenzijska uzdužna sila (v d=NEd/(Ac·fcd)),
εsy,d - proračunska deformacija čelika koja odgovara
proračunskoj granici popuštanja čelika (f yd),
hc - puna visina poprečnog presjeka (paralelna s
horizontalnim
smjerom promatranja krivljenja),
h0 - visina ovijene jezgre (od osi do osi vanjske spone),
bc - puna širina poprečnog presjeka,
b0 - širina ovijene jezgre (od osi do osi vanjske spone),
α - faktor djelotvornosti ovijanja, jednak α=α n·αn
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
a) Za pravokutni poprečni presjek
n - ukupni broj uzdužnih šipki bočno pridržanih

sponama ili onima za proplitanje,
bi - razmak između susjednih pridržanih šipki (slika).
EN 1998-1
Ovijanje betonske jezgre

EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
b) Za kružni poprečni presjek sa sponama promjera
jezgre D0
(od osi do osi spone)
αn=1,0
αs=(1-s/2D0)2
c) Za kružni poprečni presjek sa spiralnom

armaturom
αn=1,0
αs=(1-s/2D0)
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Minimalnu vrijednost za mehanički koeficijent
armiranja, ωwd=0,08, treba predvidjeti u donjem
kritičnom području (kod temelja) primarnih
seizmičkih stupova. Unutar kritičnog područja tih
stupova treba predvidjeti promjer žice od najmanje
6 mm za zatvorene spone i one za proplitanje, te
na razmaku kojim će se osigurati minimalna
duktilnost i pridržanje uzdužnih šipki od izvijanja.
Spone trebaju imati oblik kojim se postiže učinak
ovijenosti, odnosno troosno naponsko stanje.
1998-1

(DCM),
Minimalni zahtjevi koji se postavljaju na spone mogu se
osigurati na sljedeći način:
a) razmak spona s (mm) ne treba prelaziti:
gdje je:
b0 - minimalna izmjera betonske jezgre (od osi do osi
spone) (mm),
ddL - minimalni promjer uzdužne šipke (mm);
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
b) razmak između susjednih uzdužnih šipki
pridržanih zatvorenim sponama ili onima za
proplitanje ne smije prijeći 200 mm
(EN 1992-1-1). Poprečna armatura unutar kritičnog
područja, pri temelju primarnog seizmičkog stupa,
može se odrediti prema odredbama u EN 1992-1-
1. Pri tome vrijednost bezdimenzijske uzdužne sile,
dobivene za seizmičku proračunsku situaciju, treba
biti manja od 0,2, a faktor ponašanja, primijenjen
u proračunu, ne treba biti veći od 2,0.
1998-1

duktilnosti (DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost, Čvorovi greda-stup
Horizontalna armatura za ovijanje u čvorovima
primarnih seizmičkih greda i stupova ne treba biti
manja od one dane za stupove u kritičnom
području-izrazi:
αn=1,0 αn=1,0
αs=(1-s/2D0)2 αs=(1-s/2D0)
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost, Čvorovi greda-stup
uz iznimke:
- ako grede sa sve četiri strane ulaze u čvor i
njihova je širina najmanje 3/4 od paralelne
izmjere stupa, razmak horizontalnih spona za
ovijanje unutar čvora može se dvostruko
povećati, ali ne smije prelaziti 150 mm;
- najmanje jednu ravnu međušipku (šipka između
onih u kutovima) treba predvidjeti sa svake strane
čvora primarnih seizmičkih greda i stupova.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost, Duktilni zidovi
Nosivost na savijanje i poprečne sile treba
proračunati u skladu s odredbama EN 1992-1-1,
osim ako u nastavku ovog odjeljka nije drugačije
navedeno, primjenom uzdužne sile, dobivene
proračunom za seizmičku proračunsku situaciju.
U primarnim seizmičkim zidovima ne smije
vrijednost za bezdimenzijsku silu vd biti veća od
0,4.
1998-1

(DCM),
Armiranje za lokalnu duktilnost, Duktilni zidovi
Pri proračunu zida na savijanje valja uzeti u obzir
vertikalnu armaturu. Složeni presjek zida u obliku slova
L,T,U,I ili sličnih presjeka, treba uzeti kao integralnu
jedinicu, sastavljenu od hrpta ili paralelnih hrptova ili
približno paralelnih sa smjerom djelovanja potresa i
pojasa ili pojaseva, okomitih ili približno okomitih na
njih za proračun otpora pri savijanju. Za djelotvornu
širinu pojasa na obje strane hrpta treba pretpostaviti
da se proteže od lica hrpta najmanje u odnosu na: a)
aktualnu širinu pojasa,
b) 1/2 razmaka susjednih hrptova zida
c) 25% ukupne visine zida iznad promatrane razine.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Oblikovanje za lokalnu duktilnost
Visina kritičnog područja hcr iznad osnove zida može
se odrediti na način:
hcr=max[lw,hw/6]
s tim da:
2lw
hcr≤ hs za n ≤ 6 katova,
2hs za n≥7 katova,
gdje je hs svijetla visina kata, a osnova definirana kao
razina temelja ili gornjeg šupljeg temelja s krutom
pločom i zidovima (podrum).
1998-1

(DCM),
Faktor duktilnosti μΦ preko zakrivljenosti u kritičnom
području,treba biti dobiven pod uvjetom da je
najmanje jednak proračunanom prema izrazima
(μΦ = 2q0 - 1 ako je T1≥Tc ) i (μΦ = 1+2(q0-1)Tc/T1 ako
je T1<TC),
s osnovnom vrijednošću za faktor ponašanja q 0 u
tim izrazima, ali zamijenjen umnoškom q 0 i
maksimalne vrijednosti omjera M Ed/MRd, pri osnovi
zida za seizmičku proračunsku kombinaciju, gdje je
MEd proračunski moment savijanja dobiven
proračunom, a MRd je proračunski moment nosivosti.
1998-1

(DCM),
Izuzev kod točnih metoda, primijenjena vrijednost za μ Φ
može biti nagovještaj potrebne armature za ovijanje
krajnjih područja poprečnog presjeka zida nazvanih
rubni elementi, njihovo protezanje treba odrediti kao i
količinu armature, što slijedi u nastavku.
Za zid pravokutnog presjeka treba mehanički volumenski
koeficijent armiranja rubnih elemenata, koji je potreban
za ovijanje ωwd, ispuniti uvjet sljedećeg izraza s
vrijednošću za μΦ, određenu izrazima
(μΦ = 2q0 - 1 ako je T1≥Tc ) i (μΦ = 1+2(q0-1)Tc/T1 ako je
T1<TC), :
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
U izrazu su svi parametri već definirani, osim ω v koji
je mehanički koeficijent armiranja vertikalnim
šipkama
Za zidove s ojačanjima ili pojasima ili presjeka

sastavljenog od više pravokutnih dijelova (T, L, I i
U oblika presjeka), mehanički volumenski
koeficijent ovijene armature rubnih elemenata
može se odrediti kako slijedi:
1998-1

(DCM),
a) Uzdužnu silu predstavlja bezdimenzijska veličina
vd=NEd/(hc · bc · fcd), a mehanički koeficijent armiranja
vertikalne armature izraz ωv=Asv/(hc·bc)·(fyd/fcd),
gdje je bc širina ojačanja ili pojasa tlačnog područja
uzeta kao širina pravokutnog presjeka. Položaj
neutralne osi xu kod granične zakrivljenosti, poslije
odlamanja zaštitnog sloja betona rubnih elemenata,
može se odrediti prema izrazu
gdje je b0 širina ovijene jezgre ojačanja ili pojasa.

EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Ako vrijednost za xu dobivena prema izrazu
ne prelazi visinu ojačanja ili pojasa poslije
odlamanja
zaštitnog betona, mehanički volumenski
koeficijent armiranja poprečnim sponama,
ojačanja ili pojasa može se odrediti prema izrazu
uz uporabu odgovarajućih parametara.

EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
b)Ako vrijednost za xu prelazi visinu pojasa ili pojasa
poslije odlamanja zaštitnog betona, opća metoda
se osniva na:
1) μΦ =Φu/Φy - faktoru duktilnosti,
2) Φu=εcu2,c/xu, Φy =εsy/(d-xy)
3) jednadžbama ravnoteže za određivanje x u i xy
4) čvrstoći i graničnoj deformaciji ovijenog betona
fck,c i εcu2,c u funkciji efektivnog bočnog naprezanja
koje je izazvano spriječenošću bočnog širenja
jezgre.
1998-1

(DCM),
Ovijanje rubnih elemenata treba se protezati u visinu
preko one hcr kritičnog područja i horizontalno uzduž
duljine lc, mjerene od ekstremnog tlačnog vlakna zida
do točke gdje se neovijeni beton može drobiti zbog
velikih tlačnih deformacija. Ako nije nužna velika
točnost, tlačna deformacija kod koje se očekuje
drobljenje betona je εcu2=0,0035. Ovijeni rubni
element može se ograničeno protezati do udaljenosti
xu(l- εcu2/εcu2,c) od osi spone za ovijanje blizu ekstremno
tlačno naprezanog vlakna, po visini tlačnog područja
xu kod granične zakrivljenosti, određene iz ravnoteže,
prema izrazu )
1998-1

(DCM),
s konstantnom širinom b0 ovijene jezgre i graničnom
deformacijom ecu2,c ovijenog betona, određenih prema
odredbama EN 1992 kao εcu2,c=0,0035+0,1α·ωwd
(slika). Minimalna duljina lc ovijenog rubnog elementa
ne treba biti manja od 0,15l w ili 1,5bw.
Nije potrebno ovijati rubni element preko pojasa zida

debljine bf≥hs/15 i duljine lf≥hs/5, gdje je hs svijetla
visina kata (slika). Međutim, zbog savijanja izvan
ravnine opterećenja, može biti potrebno ovijanje
rubnih elemenata na krajevima takvih pojasa.
EN 1998-1
Ovijeni rubni element zida slobodnih rubova

EN 1998-1
Rubni element na kraju zida s velikim poprečnim pojasom

koji nije potrebno ovijati
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Koeficijent armiranja krajnjeg elementa uzdužnim
šipkama ne treba biti manji od 0,005.
Minimalni mehanički koeficijent armiranja ωwd=0,08
te pravila za ovijanje kritičnog područja stupa
mogu se primijeniti i na rubne elemente zida.
Preklop spona treba primjenjivati tako da svaka
druga uzdužna šipka bude pridržana zatvorenom
sponom ili onom za proplitanje.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Debljina bw ovijenog dijela zida (rubni element) ne
treba biti manja od 200 mm. Osim toga, duljina
ovijenog dijela ne treba prelaziti maksimalnu 2b w i
0,2 lw , a bw ne smije biti manja od hs/15 (hs-
svijetla visina kata). Ako duljina ovijenog dijela
prelazi maksimalnu 2bw i 0,2 lw , bw ne treba biti
manja od hs/10 (slika).
EN 1998-1
Minimalna debljina ovijenih rubnih elemenata

EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Za dio zida iznad kritičnog područja mjerodavna su
pravila iz EN 1992-1-1 glede vertikalne,
horizontalne i poprečne armature. Međutim, u
dijelovima presjeka zida gdje, pod seizmičkom
proračunskom situacijom tlačne deformacije εc
prelaze 0,002, treba predvidjeti minimalnu
vertikalnu armaturu od ρv=0,005.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Poprečna armatura rubnih elemenata, opisana pri
oblikovanju pravokutnih presjeka duktilnih zidova,
može se odrediti primjenom odredbi u EN 1992-1-
1, samo ako je ispunjen jedan od slijedećih
uvjeta:
a) vrijednost bezdimenzijske uzdužne sile vd nije
veća od 0,15 ili
b) vrijednost vd nije veća od 0,20, a q-faktor,
primijenjen u proračunu, reduciran je za 15%.
1998-1

(DCM),
Veliki lagano armirani zidovi, Savijanje
Granično stanje nosivosti (MGS) velikog lagano
armiranog zida, naprezanog momentom savijanja s
uzdužnom silom, može se provjeriti uz pretpostavku
pojave horizontalnih pukotina i pretpostavku ravnih
presjeka, prema odredbama u
EN 1992-1-1.
Normalna naprezanja betona treba ograničiti radi
sprečavanja izvijanja zida izvan ravnine. Taj zahtjev
može se zadovoljiti pravilima određenima u EN 1992-
1-1 i primjenom teorije drugog reda, dodajući ako je
potrebno i druga pravila za normalna naprezanja
betona.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Veliki lagano armirani zidovi, Savijanje
Kada se dinamička uzdužna sila (0,5NEdG) vrednuje u
proračunu zida naprezanog savijanjem s
uzdužnom silom prema graničnom stanju
nosivosti, granična deformacija εcu2,c može se
dobiti tako da se deformacija za neovijeni beton
poveća na 0,005.
Veće vrijednosti za deformacije mogu se primijeniti
za ovijeni beton u skladu s odredbama EN 1992-
1-1, kada se predviđa odlamanje zaštitnog sloja.
5. POSEBNA PRAVILA ZA BETONSKE ZGRADE, EN 1998-
1

(DCM),
Veliki lagano armirani zidovi, Poprečne sile
Zbog povećanja proračunske poprečne sile i zbog odziva,
uključujući moguće kose pukotine, sigurnost unutar granica
je deformacijski kontrolirana, pa kad god je V Ed manje od
proračunske nosivosti VRd,c određene u EN 1992-1-1, nije
potrebna minimalna poprečna armatura (ρ w,min) u hrptu.
Kad uvjet VEd≤VRd,c nije ispunjen, armaturu hrpta treba
proračunati u skladu s odredbama EN 1992-1-1 metodom
promjenjivog nagiba tlačnih štapova rešetkastog modela ili
modela kosih tlačnih štapova i spona, što je prikladnije za
zid. Kada se primjenjuje drugi model, širinu štapa treba
odabrati s obzirom na prisutne otvore i da ne prijeđe 0,25l w
ili 4bw0, što je manje.
5. POSEBNA PRAVILA ZA BETONSKE ZGRADE, EN 1998-1

(DCM),
Vertikalne šipke potrebne za nosivost zida naprezanog
savijanjem s uzdužnom silom ili one za zadovoljenje
minimalne armature trebaju biti obuhvaćene zatvorenim
sponama i onima za prepletanje. Promjer tih žica ne treba
biti manji od 6 mm ili 1/3 promjera vertikalnih šipki dbL.
Zatvorene spone ili one za proplitanje trebaju biti na
vertikalnom razmaku ne većemu od 100 mm ili 8d dL, što je
manje.
Proračunanu vertikalnu armaturu za prihvaćanje momenta
savijanja i uzdužne sile treba koncentrirati u rubne
elemente. Te elemente treba protegnuti u smjeru duljine l w
zida, dužine ne manje od bw ili 3bw·σcm/fcd, što je manje, gdje
je σcm srednja vrijednost naprezanja betona u tlačnom
području pri proračunu na granično stanje nosivosti.
1998-1

(DCM),
Promjer vertikalnih šipki ne treba biti manji od 12 mm
u donjim katovima zgrade ili u bilo kojemu katu gdje
je duljina lw zida reducirana, prema katu ispod, više
od 1/3 katne visine hs. U svim drugim katovima ne
treba promjer vertikalnih šipki biti manji od 10 mm.
Za izbjegavanje promjena u modelu ponašanja, od
onog pri savijanju do drugog pri posmiku, vrijednost
vertikalne armature smještene u zid ne treba
nepotrebno prelaziti vrijednost dobivenu prema
proračunu na osnovi graničnog stanja nosivosti za
savijanje s uzdužnom silom i za cjelovitost betona.
EN 1998-1

duktilnosti (DCM),
Kontinuitet čeličnih spona, horizontalnih ili
vertikalnih, treba osigurati:
a) uzduž svih spojeva zidova (složeni presjek) i spoja
hrpta i pojasnice,
b) kod svih razina stropova (međukatna
konstrukcija),
c) oko otvora u zidu.
Kao najmanje, ova armatura treba zadovoljiti uvjet

prema odredbama u EN 1992-1-1.
Posebne mjere za vitke zidove opterećene u
svojoj ravnini
(1) Vitki zidovi Hw / lw > 2,0

(2) Nesigurnosti u odnosu na raspodjelu stvarnog
momenta po visini zida pri proračunskom
potresnom djelovanju mogu se uzeti prema
pojednostavljenom postupku:
- Proračunski dijagram momenata savijanja je
ovojnica proračunskog dijagrama momenata
vertikalno pomaknutog za razmak jednak visini h cr
kritičnog područja.
Ovojnica se može uzeti linearno ako u konstrukciji
nema važnih diskontinuiteta mase, krutosti ili
otpornosti po visini.
svojoj ravnini
Visina kritičnog područja:

hcr = max [lw ; Hw/6]
ali
2 lw
hcr ≤
hs za n ≤ 6 katova
2hs za n ≥ 7 katova
hs – svijetla visina kata
Kritično područje u
podnožju zida
svojoj ravnini
Visina kritičnog područja:

hcr = max [lw ; Hw/6]
ali
2 lw
hcr ≤
hs za n ≤ 6 katova
2hs za n ≥ 7 katova
hs – svijetla visina kata
a=proračunano
b=povećano
Proračunska ovojnica momenata savijanja vitkih zidova
Posebne mjere za vitke zidove opterećene u svojoj
ravnini
(4) Moguće povećanje poprečnih sila nakon dostizanja

granice popuštanja čelika u zidu pojednostavljenim
postupkom koji uključuje proračun prema kapacitetu
nosivosti:
- Proračunska ovojnica poprečnih sila Vsd po visini zida se

izvodi iz Vsd = ε Vsd’
Vsd’ - poprečna sila po visini zida dobivena proračunom
ε - faktor povećanja – najviše za 50%
(5) Kod dvojnih sustava s vitkim zidovima preporučuje se

prilagođena proračunska ovojnica poprečnih sila, čime
se uzimaju u obzir nesigurnosti viših oblika vibracija.
svojoj ravnini
a – dijagram pop. sila prema proračunu

b – uvećane poprečne sile
c – projektna anvelopa
Proračunska ovojnica poprečnih sila za vitke zidove dvojnih

sustava
svojoj ravnini
Unutrašnje sile na karakterističnom zidu

svojoj ravnini
Geometrijske karakteristike zida:

Duljina: lw = 500 cm
Širina: bw = 20 cm
d1= 2 cm
dx= 18 cm
dy= 498 cm
beton: armatura:
C25/30 B500B
fcd=2.5/1.5=1.67kN/c fYd=50/1.15=43.48
m2 kN/cm2
Širina rubnog serklaža:

bw0 = min {0.15lw,1.50bw} = min {75,30} = 30 cm
Dimenzioniranje karakterističnog zida
Dimenzioniranje Msds
Odabrano: 22∅19
As = 62,38 cm2
Dimenzioniranje Vsd
Az,min=0,15% ⋅ d ⋅ 100 = 3,00 cm2 /mm

Odabrano: Q-188 obostrano
Nosivost zidova na poprečne sile (s minimalnom
armaturom):
Slom tlačne dijagonale
U kritičnom području:
Dimenzioniranje Vsd
Izvan kritičnog područja:

Slom vlačne dijagonale
Postupak ovisi o koeficijentu αs
Ako je:
tada zidovi nose izrazito posmično i potrebno je da:
Detaljiranje duktilnosti
Promjer vilica: Φmin=6 mm

Vertikalna udaljenost: min (100mm; 8ddL)
Odabrana armatura: Q-283
Kontrola tlačnih naprezanja

Normalizirana uzdužna sila
Brojčani obujamski omjer zahtjevane armature za

ovijanje u rubnim elementima
s - razmak horizontalnih šipki (po visini zida)

bi - razmak vertikalnih šipki u bet. jezgri
Konstrukcije zgrada visokog razreda
duktilnosti (DCH)
- Zahtjevi za gradivo
Za primarne seizmičke elemente ne treba primijeniti

niži razred betona od 20/25.
Zahtjevi na spone isti su kao i za konstrukcije

srednje duktilnosti.
U kritičnim područjima primarnih seizmičkih

elemenata predlaže se upotrijebiti čelik za
armiranje, razreda C, svojstava prema odredbama
u EN 1992. Osim toga, gornja karakteristična
vrijednost (95%-tna fraktila) granice popuštanja
fyk>0,95 ne treba prelaziti stvarnu vrijednost više od
25%.
Konstrukcije zgrada visokog razreda duktilnosti
(DCH)
- Geometrijska ograničenja
Grede
Širina primarnih seizmičkih greda ne treba biti manja
od 200 mm. Omjer širine prema visini rebra
primarne seizmičke grede treba zadovoljiti uvjet
prema odredbama u EN 1992-1-1.
Ostali zahtjevi na grede isti su kao i za konstrukcije
srednje duktilnosti (DCM).
Stupovi
Minimalna izmjera poprečnog presjeka primarnog
seizmičkog stupa ne treba biti manja od 250 mm.
Ostali zahtjevi isti su kao za konstrukcije srednje
duktilnosti.
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi
Pojedini primarni seizmički zidovi kao i oni spojeni

od pojedinih komponenti, naprezanih u svojoj
ravnini trebaju biti tako oslonjeni i sidreni u
temelje pune ili šuplje da ne dođe do zakretanja.
S tim u svezi, zidovi poduprti pločom i gredama
nisu prihvatljivi.
Debljina hrpta bw0 (mm) treba biti kao za

konstrukcije srednje duktilnosti. Dodatni zahtjevi
glede debljine ovijenog rubnog elementa opisat
će se poslije.
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi
Slučajne otvore neregularno razmještene u

takozvanom obliku spojenih zidova treba
izbjegavati u primarnim seizmičkim zidovima,
osim ako je njihov utjecaj beznačajan ili je uzet u
obzir prilikom proračuna, dimenzioniranja i
armiranja.
Posebni zahtjevi za grede koje podupiru vertikalne

elemente isti su kao za one u vezi s
konstrukcijama srednje duktilnosti.
duktilnosti (DCH)
- Proračunski učinci djelovanja
Grede
Vrijede zahtjevi dani za konstrukcije srednje
duktilnosti samo što je yRd=l,2 u izrazu (5.8),
umjesto 1,0.
Stupovi
duktilnosti, samo stoje yRd=1,3 u izrazu (5.9),
umjesto 1,1.
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
Horizontalno posmično djelovanje oko jezgre čvora,

između primarnih seizmičkih greda i stupova,
treba odrediti uzimajući u obzir povećano
seizmičko opterećenje, odnosno kapacitivni
proračun greda u presjeku uz čvor i najniže
kompatibilne vrije-
dnosti poprečnih sila u elementima koji ulaze u
čvor okvira.
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
Pojednostavnjeni izrazi za horizontalne posmične

sile od djelovanja na betonsku jezgru čvora mogu
se primijeniti kako slijede:
a) za unutarnje čvorove greda-stup
b)za vanjske čvorove greda-stup

duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
gdje je:
As1 - površina gornje armature grede,

As2 - površina donje armature grede,
Vc -poprečna sila stupa, dobivena proračunom za
seizmičku proračunsku kombinaciju,
yRd - faktor povišene nosivog zbog deformiranja
čelika u području ojačanja, koji ne može biti manji
1,2.
duktilnosti (DCH)
- Proračunski učinci djelovanja, Duktilni
zidovi
Posebne odredbe za visoke zidove u njihovoj
ravnini

duktilnosti. U njima zahtjev za povećanje
poprečne sile, zbog naprezanja čelika u području
ojačanja, uzet će se u obzir zadovoljavanjem
pojednostavnjenog postupka udruženog s
pravilima kapaci-tivnog proračuna:
gdje su:
VVÉd- poprečna sila dobivena proračunom
duktilnosti (DCH)
- Proračunski učinci djelovanja, Duktilni
zidovi
ravnini
(DCH)
- Proračunski učinci djelovanja, Duktilni zidovi
ravnini
MEd - proračunski moment savijanja pri temelju zida,

MRd - proračunski moment nosivosti pri temelju zida,
yRd=l,2 - faktor vrednovanja deformacije čelika u području
ojačanja,
T1 - osnovni period osciliranja zgrade u smjeru sile V Ed,
Tc - gornja granica perioda stalnog spektra ubrzanja,
Se(t) - ordinata elastičnog spektra odziva.
Za dvojni sustav visokih zidova, kada se primjenjuje

proračunska anvelopa poprečnih sila, vrijede odredbe
dane za visoke zidove s visokom duktilnošću.
duktilnosti (DCH)
- Proračunski učinci djelovanja, Duktilni zidovi
Posebni zahtjevi za niske zidove
Primarni seizmički zidovi kod kojih omjer visine

prema duljini
hw/ lw nije veći od 2,0, ubrajaju se u niske zidove.
Kod njih nije potrebno modificirati moment
savijanja dobiven proračunom. Povećanje pomaka
zbog dinamičkog učinka može također biti
beznačajno.
Poprečnu silu V'Ed dobivenu proračunom treba

povećati:
duktilnosti (DCH)
Za otpornost na savijanje vrijede odredbe za

konstrukcije srednje duktilnosti.
Posmična otpornost može se proračunati u skladu s

odredbama u EN 1992-1-1, osim posebnih
slučajeva danih u nastavku.
U kritičnim područjima primarnih seizmičkih greda,

nagib tlačnih štapova Θ u rešetkastom modelu
treba biti 45°.
duktilnosti (DCH)
U pogledu razmještaja posmične armature unutar

kritičnog područja, kod jednog kraja primarne
seizmičke grede gdje ona prelazi u čvor okvira
kojemu pripada i stup, treba ovisno o omjeru
ζ=VEd,min/VEd,max gdje su poprečne sile djelovanja
dobivene uz pomoć izraza (5.8), razmotriti
sljedeće slučajeve:
a) ako je ζ ≥0,5, otpor na posmik osigurava

armatura dobivena u skladu s odredbama EN
1992-1-1;
(DCH)
b) ako je ζ <0,5, kada se očekuje puna promjena

poprečne sile,
biti će:
ako je |VE|max≤(2+ ζ )fctd·bw·d, primjenjuju se ista pravila
kao pod a),
ako |VE|max prelazi graničnu vrijednost danu izrazom

(5.27), kosu armaturu treba predvidjeti uzduž dviju
dijagonala pod kutom ±45° u odnosu na os grede,
koja treba prihvatiti polovinu poprečne sile, a drugu
polovinu od |VE|max treba prihvatiti sponama.
duktilnosti (DCH)
U takvom slučaju provodi se provjera nosivosti

prema izrazu
0,5|VE|max≤2As· fyd · cosα
gdje je:
As -površina kose armature u jednom smjeru koja
presijeca potencijalnu ravninu klizanja,
α - kut nagiba kose armature u odnosu na os grede
α =45° ili
tan α ≈(d-d')/lb
(DCH)
Područje primarne seizmičke grede, duljine I cr=1,5hw od

krajnjeg poprečnog presjeka grede, odnosno onog
gdje greda prelazi u čvor okvira, kao i one duljine
područja s obje strane bilo kojeg presjeka, s velikom
vjerojatnošću popuštanja pod seizmičkom
proračunskom situacijom treba smatrati kritičnim
područjem.
Zahtjevi za lokalnu duktilnost isti su kao za

konstrukcije srednje duktilnosti, osim za duktilnost
uzduž cijele grede za koju se traže ovi uvjeti:
duktilnosti (DCH)
Treba uzeti u obzir izraz;
najmanje dvije šipke visoke prionljivosti, promjera

db=14 mm, treba predvidjeti pri vrhu i pri dnu
grede koje prolaze cijelom njenom duljinom.
Četvrtinu maksimalne gornje armature kod ležaja

treba predvidjeti uzduž cijele duljine grede.
duktilnosti (DCH)
Izraz
a) promjer spone dbw ne treba biti manji od 6 mm;
b)razmak spona "s" (mm) ne treba prijeći
treba proširiti prema sljedećem

duktilnosti (DCH)
Granično stanje nosivosti i armiranje,
Stupovi
Odredbe za nosivost iste su kao za konstrukcije

srednje duktilnosti, osim što se treba držati
zahtjeva da vd ne smije prijeći 0,55.
Vrijede isti zahtjevi kao za konstrukcije srednje

duktilnosti, osim uvjeta za duljinu kritičnog
područja koju treba proračunati:
lcr=max{1,5hc;lcl/6;0,6}(m).
(DCH)
Granično stanje nosivosti i armiranje, Stupovi
Oblikovanje kritičnog presjeka iznad temelja stupa treba

se osnivati na minimalnom faktoru duktilnosti μ Φ:
μΦ = 2q0 - 1 ako je T1≥Tc ,
μΦ = 1+2(q0-1)Tc/T1 ako je T1<TC
Kada se želi zaštititi stup od otvaranja plastičnog zgloba
izraz
Vrijednost za q0 u gornjim izrazima treba zamijeniti sa

dvije trećine q0, a primjenjuje se za smijer paralelan s
visinom hc stupa.
duktilnosti (DCH)
Stupovi
Minimalna vrijednost za ωwd u kritičnom području

kod temelja je 0,12 ili 0,08 u kritičnom području
iznad temelja (vrh stupa).
Za konstrukcije DCH treba još zadovoljiti:

a) promjer spone
b) razmak spona
(DCH)
Granično stanje nosivosti i armiranje, Stupovi
Razmak između susjednih šipki pridržanih zatvorenim

sponama ili onima za proplitanje ne treba prelaziti 150
mm.
U dva donja kata zgrade uvjeti se za spone
dbw≥6mm i uvjet ovijenosti primjenjuju se i iznad

kritičnog područja na duljini l/2 dužine kritičnog
područja.
Vrijednost uzdužne armature predviđene kod temelja ne
treba biti manja od one potrebne pri vrhu.
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
Dijagonalni tlak izazvan u čvoru ne smije u štapnom

mehanizmu, ne smije premašiti tlačnu čvrstoću
betona u prisutnosti poprečnih vlačnih
deformacija.
U nedostatku točnog modela, prethodni uvjet može

se ispuniti primjenom pravila koja slijede:
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
a) Na srednjem čvoru greda-stup treba uzeti u obzir

izraz:
gdje je:
η=0,6(1-fck/250),
vd - bezdimenzijska uzdužna sila u stupu iznad
čvora,
fck - karakteristična tlačna čvrstoća (N/mm2).
(DCH)
Granično stanje nosivosti i armiranje, Čvorovi
greda-stup
b)Na vanjskom čvoru greda-stup Vjhd ne treba biti

manje od 80% vrijednosti dane na desnoj strani
izraza
gdje je:
Vjhd - vrijednost horizontalne sile dobivene izrazima:
a) za unutarnje čvorove greda-stup
b)za vanjske čvorove greda-stup

(DCH)
greda-stup
Djelotvorna širina čvora bit će:

a) ako je bc>bw, bj=min{bc; (bw+0,5hc)},
b) ako je bc<bw, bj=min{bw; (bc+0,5hc)}.
Prikladnim ovijanjem (horizontalno i vertikalno) čvora

treba osigurati ograničenje maksimalnih dijagonalnih
vlačnih naprezanja betona max σ ct do fctd. Nedostaje
li točni model, taj zahtjev može se zadovoljit
predviđanjem horizontalnih spona promjera ne
manjega od 6 mm unutar čvora, prema uvjetu:
(DCH)
greda-stup
uvjet:
gdje su:
Ash - ukupna površina horizontalnih spona,
Vjhd - definirana veličina uz izraz:
hjw - razmak između gornjih vlakana grede i armature u

donjoj zoni grede,
hjc - razmak između ekstremnih slojeva armature stupa,
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
bj - veličina definirana uz izraz
vd=NEd/(Ac·fcd) - bezdimenzijska uzdužna sila u stupu

iznad čvora
fctd_ proračunska vlačna čvrstoća betona.
(DCH)
greda-stup
Kao jedna od mogućnosti prethodnom pravilu,

cjelovitost čvora nakon dijagonalnog raspucavanja
može se osigurati horizontalnim sponama. Potrebna
površina horizontalnih spona bit će:
a) u unutarnjem čvoru
Ash · fywd ≥ γRd(As1+As2) · fyd · (1-0,8vd)
b)u vanjskom čvoru
Ash · fywd ≥ γRd · As2 · fyd · (1-0,8vd),
gdje je:
yRd = 1,2,a vd referiran u stupu iznad čvora, ili ispod
čvora
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
Horizontalne spone prema prijašnjim izrazima treba

jednoliko rasporediti unutar visine hjw, odnosno
između gornjih i donjih šipki grede. U vanjskom
čvoru one trebaju obuhvaćati krajnje šipke grede,
svinute prema čvoru.
Odgovarajuću vertikalnu armaturu stupa koja

prolazi kroz čvor treba osigurati uvjetom:
Asv,i≥(2/3)Ash(hjc/hjw)
duktilnosti (DCH)
Čvorovi greda-stup
gdje je:
Ash potrebna ukupna površina horizontalnih spona
dobivena prema gornjoj jednadžbi, a
Asv,i predstavlja ukupnu površinu srednjih šipki
smještenih po opsegu stupa između kutnih šipki
(uključujući šipke koje su već u sastavu uzdužne
armature stupova).
(DCH)
Granično stanje nosivosti i armiranje, Duktilni
zidovi
U primarnim seizmičkim zidovima bezdimenzijska

uzdužna sila vd ne treba biti veća od 0,35.
Dijagonalni tlačni slom hrpta zbog poprečnih sila treba

spriječiti tako da se maksimalna poprečna sila V Rd,max
proračuna kako slijedi:
a) izvan kritičnog područja - u skladu s odredbama EN
1992-1-1, s duljinom kraka unutrašnjih sila z=0,8l w i
nagibom tlačnih štapova tgΘ=1,0;
b) u kritičnom području - 40% vrijednosti dobivene pod
a).
(DCH)
Duktilni zidovi
Dijagonalni vlačni slom hrpta, zbog poprečnih sila

treba spriječiti proračunom armature hrpta
metodom graničnih stanja (MGS), uzimajući u obzir
posmični omjer αs=MEd/(VEd · lw).
Maksimalnu vrijednost za αs kata treba primijeniti u

proračunu metodom graničnih stanja za
opterećenje poprečnom silom kata kako slijedi:
ako je omjer αs≥2,0, primjenjuje se postupak određen
u EN 1992-1-1 s krakom z = 0,8lwitgΘ = 1,0;
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi
ako je αs<2,0, obavlja se provjera u smislu kako

slijedi:
a) Horizontalna armatura hrpta treba zadovoljiti
uvjet prema odredbama u EN1992-1-1:
VEd≤VRd,c+0,75ρh · fyd,h · bw0 · αs · lw
(DCH)
zidovi
gdje je:
ρh - koeficijent armiranja hrpta horizontalnim šipkama
(ρh =Ah/(bw0 · sh)),
fyd,h - proračunska granica popuštanja horizontalne
armature hrpta,
VRd,c - proračunska poprečna sila nosivosti elementa bez
poprečne armature u skladu s odredbama EN 1992-1-1.
Ako je uzdužna sila NEd vlačna, u kritičnom području zida

VRdc treba pretpostaviti da je nula.
(DCH)
zidovi
b)Vertikalna armatura hrpta, usidrena i nastavljena po

visini zida u skladu s odredbama EN 1992-1-1, treba
zadovoljit uvjet:
ρh · fyd,h · bw0 · z ≤ ρ v · fyd,v · bb0 ρ · z + minNEd

gdje je:
ρv - koeficijent armiranja hrpta vertikalnim šipkama
(ρv = Av /(bw0 · sv)),
fyd,v - proračunska granica popuštanja vertikalne
armature hrpta
NEd - proračunska uzdužna sila, pozitivna ako je tlačna.
(DCH)
Duktilni zidovi,
Slom posmičnim klizanjem
Površine sa potencijalnim klizanjem zbog posmika, na

primjer konstruktivna spojnica unutar kritičnog
područja treba zadovoljiti uvjete:
VEd ≤VRd,s
gdje je:
VRd,s - proračunska vrijednost otpornosti na posmično
klizanje,
a dobiva se prema izrazu:
VRd,s = Vdd+Vid+Vfd
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
Vrijednosti poprečnih sila su:

duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
gdje su:
Vdd - otpor trna vertikalnih šipki,
Vid - posmični otpor kosih šipki ( kod nagiba prema
ravnini konstrukcijskog spoja po kojemu može
doći do klizanja),
Vfd - otpor trenjem,
μf- koeficijent trenja beton-beton pod cikličnim
djelovanjem, a za kojega se može uzeti da iznosi
(DCH)
zidovi,
z - krak unutrašnjih sila,

ζ - koeficijent visine neutralne osi (x = ζ ∙ d),
ΣAsj - zbroj površina vertikalnih šipki ili dodanih šipki
raspoređenih u rubnim elementima, posebno za otpor
klizanju,
ΣAsi - zbroj površina svih kosih šipki u oba smjera (veliki
promjer šipki preporučuje se za ove potrebe),
Ned – proračunska uzdužna sila, pozitivna je ako je tlačna

(DCH)
zidovi,
Niski zidovi
Niski zidovi trebaju zadovoljiti:

a) u presjeku zida uz temelj, Vid treba biti veće od VEd/2;
b) kod viših razina Vid treba biti veće od od VEd/4.
Kose šipke trebaju biti potpuno usidrene na obje strane

mogućih kliznih međupovršina i trebaju ukrštati sve
površine zida unutar razmaka od 0,5l w ili 0,5hw, što je
manje, iznad kritičnog presjeka u osnovici.
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
Niski zidovi
Kose šipke omogućuju povećanje momenta otpora u

razini temelja zida, a koji valja uzeti u obzir kad
god djeluje poprečna sila VEd, dobivena
kapacitivnim proračunom. Dvije su metode koje
se koriste:
a) povećanje momenta otpora ΔMRd koji se
primjenjuje za proračun poprečne sile VEd, a
određuje se prema izrazu:
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
Niski zidovi
gdje je:
li - razmak između središnjih osi dvaju nizova kosih
šipki, smještenih pod kutom ±Ф u odnosu na
potencijalnu ravninu klizanja, mjeren po površini
temelja;
b) poprečna sila djelovanja VEd može se proračunati
a da se ne uzima u obzir učinak kosih šipki. U
izrazu:
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
Niski zidovi
Vid je čisti posmični otpor kosih šipki (tj. aktivni

posmični otpor reduciran povišenim seizmičkim
djelovanjem). Otpor takvih šipki na posmik
klizanjem može se odrediti prema izrazu:
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
Oblikovanje i armiranje za lokalnu
duktilnost
Vrijede zahtjevi i preporuke primijenjeni za

konstrukcije srednje duktilnosti, osim armiranja
vertikalnim i horizontalnim šipkama i ograničenja
bezdimenzijske uzdužne sile vd.
Ti drugačiji zahtjevi za zidove visoke duktilnosti
neposredno se navode.
(DCH)
zidovi,
Oblikovanje i armiranje za lokalnu duktilnost
Minimalna debljina ovijenih rubnih elemenata

visoke duktilnosti s velikim pojasima
Konstrukcije zgrada visokog razreda duktilnosti (DCH)
Granično stanje nosivosti i armiranje, Duktilni zidovi,
Ako je zid spojen s pojasom kojemu je debljina bf≥hs/15 i

širine
lf ≥ hs/5 (hs-svijetla visina kata), a potrebni ovijeni rubni
element se proteže preko pojasa u hrbat za dodanu duljinu
3bw0, tada debljina bw rubnog elementa u hrptu treba
slijediti zahtjev za
bw0 koji se odnosi na element srednje duktilnosti
Unutar rubnih elemenata zidova vrijedi zahtjev pri
oblikovanju za lokalnu duktilnost stupova, pa treba za
minimalnu vrijednost ωwd primijeniti iznos 0,12.
Iznad kritičnog područja zidova treba u katu više predvidjeti
ovijanje s pola armature predviđene u kritičnom području.
(DCH)
zidovi,
Rani posmični slom hrpta zida treba spriječiti tako da se

predvidi minimalna armatura u hrptu: ρ h,min = ρv,min =
0,002.
Armaturu hrpta treba postaviti u obliku dviju mreža koje
sadrže žice (šipke) iste prionljivosti, svaka sa jedne
strane zida. Mreže trebaju biti poprečno povezane
sponama oblika "s" na razmaku približno 500 mm.
Armatura hrpta treba imati promjer ne manji od 8 mm i
ne veći od 1/8 širine bw0 hrpta. Žice trebaju biti na
razmaku ne većemu od 250 mm ili 25x promjera šipke,
što je manje.
(DCH)
zidovi,
Da bi se spriječili nepovoljni učinci raspucavanja uzduž
hladnih (suhih) spojeva i pridruženih nestabilnosti,
treba kroz takve spojeve predvidjeti minimalnu
armaturu dužine potpunog sidrenja. Minimalni
koeficijent armiranja ρ min potreban za ponovno
uspostavljanje otpora na posmik neraspucanoga
betona je:
gdje je:
Aw - ukupna horizontalna površina armature zida, a
NEd - proračunska uzdužna sila, pozitivna ako je tlačna.
(DCH)
zidovi,
Vezni elementi spojenih zidova
Spoj zidova pločama ne treba uzimati u obzir kao ni
njegovu djelotvornost.
Grede utvrđene kao nosive mogu se primijeniti za
spajanje zidova, ako ispunjavaju jedan od dva
sljedeća zahtjeva:
a) raspucavanje u oba dijagonalna smjera malo je
vjerojatno; prihvatljivo pravilo primjene je
Ved ≤ fctd · bw · d;
b)prevladavajući fleksijski model sloma je osiguran;
prihvatljivo pravilo primjene je
l/h≥3.
(DCH)
zidovi,
Ako ni jedan prethodni zahtjev nije ispunjen, otpornost

seizmičkom djelovanju treba osigurati armiranjem
grede šipkama u dva dijagonalna smjera (vidi sliku)
a) Pritom treba uzeti u obzir izraz
VEd≤2Asi · fyd · sinα,
gdje je:
VEd - proračunska poprečna sila u veznom elementu
(VEd=2MEd/l),
Asi - ukupna površina čeličnih šipki u svakoj dijagonali,
α - kut između dijagonalnih šipki i osi grede.
(DCH)
zidovi,
b) Dijagonalna armatura treba biti tako složena da sliči

na onu stupa, duljine stranice najmanje 0,5b w, duljine
sidrenja veće od 50% one prema EN 1992-1-1.
c) Spone trebaju obuhvaćati šipke da se spriječi njihovo
lokalno izvijanje na razmaku spona.
d) Uzdužnu i poprečnu armaturu treba predvidjeti na
obje strane grede, uzimajući u obzir zahtjeve prema
odredbama u EN 1992-1-1 za visoke grede. Uzdužnu
armaturu ne treba sidriti u spojene zidove, već samo
produžiti u njih za 150 mm.
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
Vezna greda s dijagonalnom armaturom

(DCH)
zidovi,
Zahtjevi na sidrenje i nastavljanje, Općenito
Primjenjuju se zahtjevi određeni u EN 1992-1-1, uz

dodatna pravila koja slijede.
Zatvorene spone, primijenjene kao poprečna armatura
greda, stupova ili zidova, trebaju biti s kukama pod
kutom 135° uz produljenje šipke za 10d bw.
U konstrukcijama visoke duktilnosti treba se duljina
sidrenja sipki greda ili stupova, sidrenih unutar čvora
greda-stup, mjeriti od točke na šipci, udaljene za 5d bL
od unutarnjeg lica čvora, čime se uzima u obzir
popuštanje čelika zbog cikličnog poslijeelastičnog
deformiranja
(DCH)
zidovi,
Zahtjevi na sidrenje i nastavljanje, Sidrenje
armature, Stupovi
Kada se proračunava sidrenje ili duljina preklopa šipki

stupa koje pridonose nosivosti na savijanje elementa
u kritičnom području, za omjer potrebne i stvarne
površine armature
(AS,req/As,prov) valja uzeti 1,0.
Ako je pri seizmičkoj proračunskoj situaciji uzdužna sila

u stupu vlačna, duljinu sidrenja treba povećati do
50% one prema odredbama u EN 1992-1-1.
(DCH)
zidovi,
armature, Grede
Dio uzdužne armature, svinute u čvoru za sidrenje, treba

uvijek smjestiti unutar Odgovarajućih spona stupa.
Za sprječavanje gubitka prionljivosti promjer uzdužnih

šipki koje prolaze kroz čvorove greda-stup, d bL, treba
ograničiti na osnovi izraza:
a) za unutrašnje čvorove greda-stup
b) za vanjske čvorove greda-stup

(DCH)
zidovi,
armature, Grede
gdje su:
hc - širina stupa paralelna šipkama,
fctm - srednja vrijednost vlačne čvrstoće betona,
fyd "- proračunska granica popuštanja čelika,
vd - bezdimenzijska uzdužna sila u stupu, uzeta kao minimalna za
seizmičku proračunsku kombinaciju,
kD - faktor koji odražava razred duktilnosti - za visoku duktilnost
on je 1,0, a za srednju duktilnost on je 2/3,
ρ΄ - koeficijent armiranja tlačnih šipki grede koja prolazi kroz
čvor,
(DCH)
zidovi,
armature, Grede
A - sidrena ploča. B - spone koje obuhvaćaju

armaturu stupa Dodatne mjere za sidrenje u vanjskim
čvorovima greda-stup
(DCH)
zidovi,
armature, Grede
Ako se ne može ispuniti zahtjev za vanjske čvorove greda-
stup zato što izmjera hc stupa paralelna sa šipkama nije
dovoljno velika, treba poduzeti dodatne mjere da se
osigura sidrenje uzdužne armature grede:
a) greda ili ploča treba biti horizontalno produljena u
obliku vanjske istake (slika a) ;
b) krajevi šipki prošireni u obliku glave ili zavareni na
sidrenu ploču mogu služiti i za sidrenje (slika b);
c) šipke savijene s minimalnom duljinom od 10d bL i
dodanom poprečnom armaturom smještaju se gusto
unutar savijanja oblikujući snop šipki (slika c).
duktilnosti (DCH)
Duktilni zidovi,
armature, Grede
Gornje i donje šipke, koje prolaze kroz unutarnji

čvor, trebaju završiti u elementima koji ulaze u
čvor, duljine ne manje od lcr (lcr-duljina kritičnog
područja elementa) od lica čvora.
(DCH)
Nastavljanje šipki
Nije dopušteno nastavljanje šipki preklapanjem i

međusobno zavarivanjem unutar kritičnog područja
konstrukcijskih elemenata.
Šipke, međutim, mogu biti nastavljene mehanički
pomoću spojnice u stupovima ili zidovima, ako su
takve naprave primjereno ispitane uvjetovanom
kompatibilnošću s odabranim razredom duktilnosti.
Poprečna armatura predviđena unutar duljine
preklopa treba se proračunati u skladu s
odredbama EN 1992-1-1. Tome su zahtjevu dodani i
sljedeći:
(DCH)
Nastavljanje šipki
a) ako su sidrena i kontinuirana šipka raspoređene u

ravnini paralelnoj poprečnoj armaturi, zbroj površina
svih nastavljenih šipki ΣAsL treba biti u proračunu
poprečne armature;
b) ako su sidrena i kontinuirana šipka raspoređene
unutar ravnine okomite na poprečnu armaturu,
površinu poprečne armature treba proračunati na
osnovi površine veće preklopne uzdužne šipke A sL;
c) razmak "s" poprečne armature u području nastavka
(u mm) ne treba biti veći od: s=min{h/4; 100}.
gdje je h minimalna izmjera poprečnog presjeka, u mm.
(DCH)
Nastavljanje šipki
Potrebna površina poprečne armature Ast, unutar
područja preklapanja uzdužne armature stupova
nastavljenih na istoj lokaciji ili uzdužne armature
rubnog elementa zidova može se proračunati prema
izrazu:
Ast = s(dbL/50)(fyld/fywd),
gdje je:
Ast - površina jedne grane poprečne armature,
dbL - promjer nastavljene šipke,
s - razmak poprečne armature,
Sekundarni seizmički elementi
Takozvani sekundarni elementi su dijelovi sustava

koji su izloženi znatnim deformacijama pod
seizmičkom proračunskom situacijom. Takve
elemente treba proračunati i oblikovati da održe
kapacitet podupiranja gravitacijskog opterećenja,
prisutnog u vrijeme djelovanja potresa, i kada su
izloženi maksimalnim deformacijama.
Betonski elementi temelja
Nosivi betonski elementi u tlu za prihvaćanje

opterećenja nadgradnje mogu biti: temelji samci,
vezne grede, temeljne trake (grede), temeljne ploče,
šuplji temelji (podrum), ploča pilota i piloti, kao i
spojevi između takvih elemenata ili između njih i
vertikalnih betonskih elemenata. Proračun temelja
treba slijediti pravila propisana u EN 1998-5.
Ako su proračunski učinci djelovanja za proračun temelja
dobiveni na duktilnom sustavu koji je sposoban za
disipaciju energije i primjenom proračuna prema
kapacitetu nosivosti, ne očekuje se trošenje energije u
takvim elementima temelja kad su pod seizmičkom
proračunskom situacijom. Oni se proračunavaju prema
pravilima primarnih seizmičkih elemenata (npr. čelik
za armiranje razreda B ili C, odnosno u skladu s
odredbama EN 1992).
Ako su proračunski učinci djelovanja za proračun

temelja dobiveni na duktilnom sustavu s ciljem da se
energija troši, ali bez primjene kapacitivnog
proračuna, proračun temelja treba slijediti
odgovarajuća pravila za elemente nadgradnje za
odabir razreda duktilnosti. Proračun veznih i
temeljnih greda treba izvoditi prema pravilima
kapacitativnog dimenzioniranja za konstrukcije
srednje i visoke duktilnosti.
Ako su proračunski učinci djelovanja za temelj bili
dobiveni primjenom faktora ponašanja q koji je manji
ili jednak gornjoj granici za nisko disipacijsko
ponašanje (1,5 za betonske zgrade), proračun takvih
elemenata može slijediti pravila za materijale (za
čelik razreda B i C) i bez proračuna prema kapacitetu
nosivosti (γRd=1,0).
Šuplji ukopani temelji, nadgradnje osposobljene za

disipaciju energije, sastavljeni od:
a) armiranobetonske ploče, s dodatnom ulogom krute
dijafragme u gornjoj zoni,
b) temeljne ploče ili roštilja veznih greda ili traka u
razini temelja,
c) obodnih i pregradnih zidova,
proračunavaju se u skladu s pravilima kapacitivnog
dimenzioniranja. Za stropove i grede, uključujući i
one pokrovne ploče podruma, očekuje se da ostanu
u elastičnom području naprezanja, pod seizmičkom
proračunskom situacijom (čelik razreda B i C).
Poprečni zidovi trebaju se proračunati za nastale
plastične zglobove u razini pokrovne ploče šupljeg
temelja.
Zidovi istog presjeka, koji se nastavljaju iznad

krovne ploče podruma imaju kritično područje
koje se proteže iznad te razine do visine hcr. Osim
toga, potpuno slobodni po visini takvi zidovi
unutar podruma, trebaju se dimenzionirati na
poprečne sile, pretpostavljajući da se u zidu
stvorila povećana nosivost na savijanje (γRd·MRd)
(γRd=1,1 za DCM i γRd=1,2 za DCH) u gornjoj razini
podruma i 0 u temeljnoj razini.
Vezne i temeljne grede
Uzdužne sile u veznim gredama ili veznom području

temeljne ploče, određene prema zahtjevima u EN
1998-5, treba uzeti u obzir pri provjeri nosivosti
zajedno s učincima djelovanja, u skladu s
otpornošću temelja, kapacitivnim proračunom i
faktorom ponašanja, pod seizmičkom
proračunskom kombinacijom. Pri tome valja uzeti
u obzir učinke teorije drugog reda.
N: Vrijednosti za tmin i ρmin navode se u ND. Predlaže

se da vezne i temeljne grede trebaju imati
minimalnu širinu presjeka bw,min=0,25 m, i visinu
hw,min=0,4 m za zgrade do četiri kata ili hw,min=0,5
m za n≥4 kata.
Vezne i temeljne grede
Temeljne ploče projektirane u skladu s odredbama

EN 1998-5 za horizontalno povezivanje temelja
samaca ili ploča pilota trebaju imati debljinu od
najmanje tmin, armiranu s koeficijentom armiranja
ρs,min u gornjem i donjem području.
N: Preporuka je tmin=0,2 m i ρs,min=0,2%.
Vezne i temeljne grede trebaju imati uzduž cijele

duljine armaturu s koeficijentom armiranja ρ b,min,
posebnu u gornjem i donjem području.
N: Preporuka je ρb,min=0,4%.
Spajanje vertikalnih elemenata s temeljnim
gredama ili zidovima
Spoj temeljnih greda ili temeljnih zidova s vertikalnim

elementima (čvor) treba slijediti pravila za čvorove
greda-stup.
Ako je temeljna greda ili temeljni zid visoke duktilnosti

dimenzioniran na učinke djelovanja na osnovi
kapacitivnog proračuna, horizontalna poprečna sila V jhd
u području čvora dobiva se na osnovi rezultata
proračuna u skladu s pravilima za otpornost temelja.
Ako temeljna greda ili temeljni zid visoke duktilnosti nije

proračunan u skladu s kapacitivnim proračunom,
horizontalna poprečna sila V jhd u području čvora
određena je u skladu s izrazima za čvorove greda-stup.
Spajanje vertikalnih elemenata s temeljnim
gredama ili zidovima
Spajanje temeljnih greda i temeljnih zidova s

vertikalnim elementima konstrukcije visoke
duktilnosti treba slijediti pravila spajanja greda-
stup za konstrukcije visoke duktilnosti.
Savijanje ili kuke šipki donje uzdužne armature,

vertikalnih elemenata, trebaju biti tako orijentirani
da stvaraju tlak u području spoja.
Odredbe za betonske dijafragme
Puna armiranobetonska ploča može služiti kao

dijafragma ako ima debljinu ne manju od 70 mm i
armaturu u oba horizontalna smjera ne manju od
minimalne, propisane za ploču u EN 1992-1-1.
Na gradilištu izveden gornji sloj betona preko

montažnog stropa ili krova, može predstavljati
dijafragmu ako je:
a) ispunjen gornji zahtjev za debljinu i armaturu,

b) proračunana da zadovoljava uvjete nosivosti i
krutosti,
c) dodani sloj betona položen na očišćen i hrapav
montažni sloj, ili da je s njim povezan posmično
otpornim sredstvom.
Seizmički proračun treba obuhvaćati metodu

graničnih stanja armiranobetonskih konstrukcija
za dijafragmu visoke duktilnosti, uzimajući u
obziri:
- geometrijske nepravilnosti i razvedenost u tlocrtu,

- nepravilne i velike otvore u tlocrtu dijafragme,
- nepravilno raspoređenu masu i/ili krutost
(udubljenja, istake),
- ukopani šuplji temelj sa zidovima smještenim
samo na dijelu opsega ili samo na dijelu površine
temeljne ploče.
Učinci djelovanja u armiranobetonskoj dijafragmi

mogu se odrediti njenim modeliranjem u visoku
gredu ili u ravninsku rešetku ili model tlačnih
štapova i spona na elastičnim ležajima.
Proračunsku vrijednost učinka djelovanja treba

dobiti uzimajući u obzir poželjnu otpornost i
funkciju dijafragme na osnovi faktora povišene
nosivosti γd>1,0.
Proračunsku nosivost treba odrediti u skladu s

odredbama
EN 1992-1-1.
U slučaju jezgre ili sustava zidova visoke duktilnosti,

bit će potrebno provjeriti prijenos horizontalnih sila
iz dijafragme na jezgru ili zidove. U tom smislu treba
primijeniti sljedeća pravila:
a) proračunsko posmično naprezanje na spoju

dijafragme i jezgre ili zida treba ograničiti na 1,5f ctd,
za kontrolu raspucavanja,
b) odgovarajuća nosivost za sprječavanje klizanja

treba se osigurati nagibom tlačnih štapova pod 45°.
Osim toga, dodatne šipke treba predvidjeti za
doprinos nosivosti na posmik na spoju dijafragme i
jezgre ili zida, usidrenih u skladu sa zahtjevima
određenima u ovoj normi.
EC8-2 MOSTOVI
Ova norma poziva se i na druge Eurokodove, a

osobito na EN 1998-1, kao na primjer, za
određivanje seizmičkog djelovanja. Međutim,
zbog posebnosti seizmički otpornih mostova u
odnosu na zgrade i inženjerske konstrukcije, sva
ostala poglavlja ovog dijela Eurokoda 8 nisu
direktno povezana s EN 1998-1, iako se mnoge
odredbe te bazne norme direktno primjenjuju.
Ovaj dio EN 1998 sadrži posebne zahtjeve na

svojstva, kriterije kakvoće i pravila primjene koja
se rabe pri projektiranju seizmički otpornih
mostova.
EC8-2 MOSTOVI
Kod mostova seizmičko djelovanje najčešće se

prihvaća stupovima, koji se, zbog toga, grade od
armiranog betona te im se pridaje velika pažnja
pri proračunu i konstruiranju. Ležaji su u mnogo
primjera značajni dio seizmički otpornih mostova i
stoga ih valja odgovarajuće tretirati. Jednako se
tako treba odnositi prema napravama za
seizmičku izolaciju.
život ljudi, njihovom udjelu u održavanju prometa,
osobito neposredno nakon potresa i gospodarskim
posljedicama.
• N: Razredi mostova prema važnosti daju se DD. Ovom
normom predlažu se tri razreda važnosti:
• Razred važnosti II (srednja važnost) obuhvaća mostove na
cestama i željezničkim prugama, osim onih navedenih u
nastavku.
• Razred važnosti III obuhvaća mostove od velike važnosti za
odvijanje prometa, osobito neposredno nakon potresa,
mostove kojih slom stvara velik broj poteškoća i one kojima
je računska uporaba veća od normalno zahtjevane.
• Razred važnosti I (niži od srednjeg) obuhvaća mostove:
•
• koji nisu kritični za promet
• kojima usvojeni premašaj PjsJCR u 50 godina za računsko
seizmičko djelovanje ili standardni
• vijek uporabe od 50 godina, gospodarski nisu opravdani.
Razredi važnosti I, II i III grubo odgovaraju razredima CC1,
CC2, i CC3, definiranih u EN 1990, iz 2002. godine.

Proracun I Konstruiranje Seizmicki Otpornih Konstrukcija Prema En-1998-1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Proracun I Konstruiranje Seizmicki Otpornih Konstrukcija Prema En-1998-1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Proračun i konstruiranje

seizmički otpornih konstrukcija

Europska norma 1998-1 objavljena 2005. godine,

Primjenjuje se u zemljama Europske unije, a

Europska norma 1998-1 uključuje i druge norme

Osnovna je zadaća EN 1998-1 definirati seizmičko

Zbog velike različitosti seizmičkog hazarda i

Svaka nacionalna norma može stoga sadržavati

Konstrukcije treba tako proračunati i konstruirati da

TNCR (NCR - No-collapse requirements)

TDLR (DLR - Demage limitation requirement).

Osiguranje kakvoće sustava

Vrste i svojstva tla

Vrste i svojstva tla

Vrste i svojstva tla

Vrste i svojstva tla

• TC - gornja granica perioda jednakog spektralnog

Oblik elastičnog spektra odziva

Elastični spektar odziva Tipa 1

Elastični spektar odziva Tipa 2

Vrsta TB(s TC(s

Seizmičko djelovanje, proračunski spektar za

Seizmičko djelovanje, proračunski spektar za

Seizmičko djelovanje, proračunski spektar za

Seizmičko djelovanje, proračunski spektar za

gdje je β donji granični faktor za koji se predlaže

Seizmičko djelovanje, alternativno predstavljanje

Seizmičko djelovanje, alternativno predstavljanje

Seizmičko djelovanje, prostorni model

Gk - karakteristične vrijednosti stalnih djelovanja

Proračunsku vrijednost Ed, koja predstavlja učinak

Koeficijentom kombinacije ΨE,i uzima se u obzir

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za pravilnost

Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za

Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za

Konstrukcije kategorizirane kao pravilne trebaju zadovoljiti

Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za

Značajke zgrada otpornih na potres, kriteriji za

e) Kod svake razine i za svaki smjer sustava x i y,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Kriteriji za pravilnost zgrada s uvlačenjima

Značajke zgrada otpornih na potres,

Značajke zgrada otpornih na potres,

Kriteriji za pravilnost zgrada s uvlačenjima

Značajke zgrada otpornih na potres,

može se za proračun učinaka seizmičkog djelovanja proračunati

Koeficijent navodi se u ND, a vrijednost je prema EN 1998