1. Nabrojati 4 osnovne fizičko strukturne-karakteristike stijenskog masiva.

• heterogenost,

• anizotropnost,

• ispucalost (diskontinualnost),

• prirodna napregnutost.

2. a) Nacrtati naponsko-deformacijsku krivu

b) Opisati kako se dobije ova kriva
c) Koji parametri čvrstoće i deformabilnosti se mogu dobiti iz ovog opita
d) Uticaj geometrije uzorka na kompletnu naponsko-deformacijsku krivu

a)
b) Najjednostavniji oblik opterećenja cilindričnog uzorka je tzv. jednoosno tlačenje
(opterećenje cilindričnog uzorka uzduž njegove osi). Uobičajeno je da se ponašanje
uzorka tijekom pokusa prikaže kao odnos naprezanja i deformacije. Naprezanje se
dobije djelenjem sile i početne površine uzorka a deformacija djeljenjem izmjerenog
pomaka i duljine baze na kojoj je pomak izmjeren. Pokus jednoosnog tlačenja može
se obavljati na dva načina.

• Pokus s kontroliranom deformacijom. Kod ovog pokusa, deformacija (pomak) je

kontrolirana (neovisna) varijabla a naprezanje (sila) je ovisna (mjerena) varijabla.
Pokus se obavlja na način da je unaprijed definiran prirast deformacije u vremenu
(unaprijed se definira brzina skraćenja visine uzorka (mm/min)).

• Pokus s kontroliranim naprezanjem. Kod ovog pokusa, naprezanje (sila) je

kontrolirana (neovisna) varijabla a deformacija (pomak) je ovisna (mjerena) varijabla.
U ovom slučaju, stroj u kojem se ispitivanje obavlja nastoji i nakon loma povećavati
silu što uzorak ne može prihvatiti te dolazi do nekontroliranog nastavka pokusa u
postlomnom području. Radi lakše predodžbe ovog poksa treba zamisliti da se uzorak
opterećuje tegovima (mrtvi teret). Ovim pokusom nije moguće dobiti kompletnu
naponsko-deformacijsku krivulju.

c) Kompletna naponsko-deformacijska krivulja pri jednoosnom tlačenju daje

najkorisniji opis mehaničkog ponašanja intaktne stijene. Na ovoj krivulji mogu se
očiati sljedeći važni popdaci o ponašanju stijene:

• Vrijednost jednoosne tlačne čvrstoće stijene.

• Modul deformabilnosti (E) koji se često naziva i Youngovim modulom. Visok modul
imaju krte stijene (stiff) i kod njih je početni dio krivulje strm (kaže se da je stijena
slabo deformabilna). Niski modul imaju mekane (soft) stijene i kod njih je početni dio
krivulje blago nagnut (kaže se da jes tijena jako deformabilna).

• Postlomni dio krivulje je mjera krtosti (brittlness). Krtost je definirana nagibom

krivulje u njenom postlomnom dijelu. Neke stijene se ponašaju kao duktilne (ductile)
a neke kao krte (brittle). Između ova dva krajnja ponašanja postoji cijeli spektar
međuslučajeva.

d) povećanjem veličine uzorka (svi uzorci imaju isti oblik-odnos promjera i visine)
smanjuje njegova čvrstoća i krtost (brittlenes). Modul elastičnosti ne varira značajno
sa veličinom uzorka. Ponuđena su mnoga objašnjenja ove pojave. Najčešće se kao
argument koristi raspodjela pukotina unutar uzorka. Veći uzorak ima veći broj
prslina, heterogeniji je i jače je izražena anizotropija. Većina normi predviđa da
promjer uzorka mora biti najmanje 10 puta veći od najvećeg zrna u uzorku. Ovaj
kriterij najčešće zadovoljava promjer uzorka veći od 50 mm.
 3. Objasniti heterogenost stijenskog masiva na primjeru profila brane
Salakovac

Inženjersko-geološki model Hidroelektrane Salakovac, sa naznačenim kvazihomogenim

zonama po litološkom sastavu (1-5), elastičnim osobinama (a-d), vodopropusnosti VDP (I-V)
i koeficijntom oštećenosti (ƒ Ä1-ƒÄ3), pri čemu su oznake: 1) diluvijalni materijal, 2) gornja
kreda-svijetlosivi mermerasti krečnjaci, 3) gornja jura-uslojeni dolomiti i krečanjaci, 4)
osulinski materijal i kameni nanos, 5) reversni rasjed I reda stijena mehanički zdrobljena -
rasjedna zona, 6) optočni tunel na desnoj obali izveden, a na lijevoj projektovan, 7) dubina
temeljenja brane, 8) sonadžne bušotine, sa označenim dubinama ispitivanja pomoću
sonadažnog dilatometra, 9) istražni potkop sa mjestima ispitivanja: a) otpornost na smicanje
veze beton-stijena, b) deformabilnih karakteristika stijenskog masiva, 10) putni tunel, 11)
pukotine zapunjene glinovitim materijalom i dolomitnim gnusom, 12) sistem harništa: više
paralelnih pukotina smicanja grupisanih u prostor širine do 1m na međusobnom rastojanju
cca 10 cm, 13) oscilacije nivoa podzemne vode, 14) vodopropusnost po kvazihomogenim
zonama, 15) kvazihomogene zone izdvojene na bazi ispitivanja refrakcionom seizmikom sa
vrijednostima vl i Edyn

Heterogenost se može sagledati na morfološki asimetričnom profilu Hidroelektrane

Salakovac po nekoliko parametara.

 Po litološkom parametru može se izdvojiti pet okršenih (kvazihomogenih)

zona (1-5), ali sa aspekta temeljenja praktički tri (2, 3 i 5) kvazihomogene
zone. U osnovi lijevu obalu izgrađuju karstificirani krečnjaci (2), a desnu
uslojeni dolomiti i krečnjaci (3), dok su u koritu – rasjednoj zoni – zastupljena
oba litološka člana (5). Pored ova dva litološka člana, na jednoj obali
 pojavljuju se terasni (1), a na drugoj i osulinski materijali (4). Iz ovoga
zaključujemo da je ovaj geološki profil po ovome parametru heterogen.
 Po parametru vodopropusnosti profil je isto heterogen. Prosječna
vodopropusnost na lijevoj obali je 3-5 puta veća od one na desnoj obali.
Međutim, u istoj litološkoj sredini vodopropusnost je je veća u zoni iznad
maximalnih oscilacija NPV od onih ispod ove kote, iz čega je proizašlo pet (I-
V) kvazihomogenih zona po parametru vodopropusnosti.
 Sa aspekta oštećenosti stijenskog masiva u osnovi se mogu također izdvojiti
dvije kvazihomogene zone i to lijeva (ξ=0,80) i desna (ξ=0,85) zona. Za
varijantu optočnog tunela na lijevoj obali (6) u njegovom okolišu mogla bi se
izdvojiti posebna podzona, gdje je ustanovljen koeficijent oštećenja masiva
0,57.
 Po parametru dinamičkog modula elastičnosti izdvojeno je pet
kvazihomogenih zona Edyn (1-5). Veličine modula deformacija dobivene
metodom bušotinskog dilatometra u dvije litološke sredine, u prosjeku na četiri
mjerna mjesta, bitno se ne razlikuju (lijeva obala – 20 GPa; desna obala 17
GPa), jer su mjerenja obavljena na dubinama čije se fizičko-mehaničke
osobine bitno ne razlikuju. Razlike su značajne upravno na rijeku (u pravcu
pukotina) i okomito na rijeku. Moduli deformacija dobiveni metodom tlačnog
jastuka manji su na desnoj nego na lijevoj obali, te na osnovu ovih veličina
mogu se izdvojiti dvije kvazihomogene zone po parametru deformabilnosti.

Prema više metoda ispitivanja vidljivo je da je ovaj razmatrani profil heterogen po

mnogim parametrima, a oni su prilikom projektovanja postrojenja morali biti
uključeni u statički proračun Brane i objekata postrojenja.

4. Efekt razmjere posmatranog područja

Mehanička svojstva monolita značajno se razlikuju od mehaničkih svojstava

diskontinualnog stijenskog masiva u prirodi. Mehaničke karakteristike, u prvom redu
modul elastičnosti E, modul deformacije D i čvrstoće na pritisak βp, znatno su veće
za monolit nego za stijenski masiv, u prvom redu zbog uticaja oštećenja, pukotina i
prslina. Niz izvršenih eksperimentalnih ispitivanja pokazao je da mehaničke
karakteristike (E, D i βp) određene na probnom tijelu (monolitu) postaju sve manje
ukoliko raste veličina probnog tijela (monolita) (d) koja se ispituje. Generizirani zakon
je prikazan na slici 3.20 (a). Ovaj efekat se naziva efekat razmjere i tumači se
uticajem prslina milimetar-skog reda veličine na ponašanje monolita, zatim
postojanja pora i heterogenosti uzorka.
 Sematski prikaz efekta razmjere (Lapčević, 1996, 2005).

5. Efekt razmjere prema novijim razmatranjima

Efekat razmjere u novije vrijeme pobuđuje sve veće interesovanje šire stručne
javnosti. Aktuelnost problema navela je mnoge istraživače da se posvete
eksperimentalnim istraživanjima u cilju definisanja efekta razmjere. Rezultati
istraživanja, koji se mogu naći u objavljenim radovima, često su protivurječni.
Razloga za protivurječnost ima više ali prije svega treba ih tražiti u nedovoljnom
uvažavanju uticaja fizičko - strukturnih svojstava stijenskih masiva (diskontinualnosti,
heterogenosti, anizotropiji i prirodne napregnutosti) pri: izboru i pripremi uzoraka ili
mjernih mjesta, izboru metode i definisanju tehničkih uslova ispitivanja, i analizi
rezultata ispitivanja i generalizaciji zaključaka.
 6. Efekt veličine posmatranog područja

Opšta zavisnost mehaničkih karakteristika (E, D i βp) od veličine monolita (a) i

veličine posmatranog područja (b)

Veličine i broj oštećenja ne raste kontinualno s povećanjem posmatranog područja.

Rezultati tektonskih, geofizičkih i inženjersko-geoloških istraživanja su pokazali da
postoje izvjesna područja koja se mogu tačno definisati, u kojima dolazi do
pojavljivanja novih strukturnih elemenata, odnosno tipova pukotina. Prema Mülleru,
1969 takva područja imaju red veličine, na primjer, oko 20 do 30 cm kod pojave
malih pukotina ili oko 10 do 20 m pri pojavi velikih pukotina. Dalje se takva područja
mogu utvrditi s jedne strane u redu veličina rasjeda, a s druge strane u granicama
veličine kristala. U redu veličine područja u kojima se pojavljuju novi strukturni
elementi nije moguće stijensku masu posmatrati kao kvazikontinum kome bi se
mogle saopštiti određene fizičko-mehaničke zakonitosti.

Na slici (b) prikazan je efekat reda veličine posmatranog područja, odnosno uticaj
pojave novih strukturnih elemenata - male pukotine (1), velike pukotine (2) i vrlo
velike pukotine (rasjedi) (3) na veličine mehaničkih karakteristika E, D i βp. Sa (4) je
označeno jedno područje kvazikontinuma.

Efektu razmjere superponira se, dakle, efekt veličine razmatranog područja.

 7. Objasniti anizotropiju stijenskog masiva po parametru čvrstoće na
smicanje za stijenski masiv sa slike:

Pored efekta razmjere koji dolazi do izražaja unutar jednog reda veličine
posmatranog područja, kod ispucalih, tj. diskontinualnih stijenskih masiva mora se
voditi računa i o efektu odnosa veličine monolita i veličine objekta koji treba da se
gradi u ispucaloj stijenskom masivu ili na njoj. Taj efekat se zove efekat relacije:

B/b=r ili H/b=r → 0, C

gdje su:

b: dimenzija monolita (m)

B: širina objekta (m)

H: visina objekta (m).

a)

Efekat relacije za slučaj potpornog zida u stijenskom masivu kao kvazikontinumu (a)
i diskontinumu (b).

Na slici 3.24. (a) je prikazan potporni zid koji je podignut u stijenskom masivu koja je
sitno ispucala. U ovom slučaju opravdano je da se za proračun aktivnog pritiska tla
na potporni zid primjene teorije zasnovane na pretpostavci kontinuma, odnosno
metode proračuna aktivnog pritiska (analitičke, grafičke) uobičajene u mehanici tla.

Nasuprot tome, za potporni zid prikazan na slici (b) ova pretpostavka ne bi bila
opravdana. Očigledno je da su dimenzije pojedinih monolita stijenskog masiva
suviše velike u odnosu na visinu H potpornog zida, tj. vrijednost r b H C je suviše
velika da bi se mogla usvojiti pretpostavka o kontinumu. U ovome slučaju za
proračun potpornog zida morao bi se usvojiti postupak koji odgovara diskontinualnoj
sredini. Pojedini monoliti morali bi se posmatrati kao kruta tijela u međusobnim
uticajima i ravnima predisponiranim za moguće klizanje.

b)

Efekat relacija za slučaj opterećene kosine i to za slučaj kvazihomogenog (a) i

diskontinualnog (b) stijenskog masiva.

Kod kosina koje su prožete sitnim pukotinama odnos monolita b i visine kosine H,
odnosno dimenzija temelja na kosini B je malen, tako da se sredina može uzeti kao
kvazikontinum (a)). Proračun stabilnosti kosine i temelja može se u ovom slučaju
provesti po metodama kontinuma, poznatim u mehanici tla. U slučaju većeg efekta
relacija ( r= b/ H= c i r= b/ B= 1, a c ≠0 ), stabilnost kosine i temelja treba računati po
teoriji diskontinuuma (Slika 3.26 (b)). Definisani diskontinuiteti i parametri čvrstoće
na smicanje trebali bi da posluže u ovome slučaju za proračun stabilnosti kosine i
temelja.

Sa aspekta efekta relacija u profilu brane Grabovica i desna obala hidroelektrane

Salakovac, stijenski masiv mogao bi biti kvazikontinum, gdje su slojevi (monoliti)
dolomita debljine oko 50 cm, dok se ovo za lijevu obalu hidroelektrane Salakovac
mne bi moglo primjeniti, zbog većih blokova (monolita) veoma karstificiranih
krečnjaka.
8. Anizotropija deformabilnosti za slučaj opterećenja okomito na slojeve
a), u pravcu slojeva (b), te za slučaj anizotropije masiva sa .
hidrotehničkim tunelom pod pritiskom (c).

Kod stijenskih masiva sa jednom familijom međuslojnih (horizontalnih) pukotina

deformacije su izrazito veće, a modul deformacija, odnosno elastičnosti izrazito
manji, u pravcu okomitom na slojeve, kako djeluje i optere.enje, nego u pravcu
slojeva, kada bi ih opteretili u tome pravcu istim intezitetom optere.enja (Slika (a)
i (b). Ovo je i razumljivo, jer u slučaju opterećenja p okomito na me.uslojeve (a) u
ukupne deformacije δy ulaze i deformacije uslijed zatvaranja pukotina, kao i
deformacije ispune δp, koja je slabijih osobina od osnovnog monolita. U slučaju
opterećenja istim intezitetom p u pravcu slojeva (b) dolazi do deformacije δx
praktički samo kamene supstance, uz eventualno zatvaranje manjih prslina, zbog
.ega su one manje optere.ene od prethodnog slučaja. Za slučaj uslojenog
anizotropnog masiva (c)) deformacije i moduli izazvani unutarnjim pritiskom p iz
tunela su različiti u raznim pravcima. Uslijed ovoga će i naponi biti različiti u ova
dva (izotropna i anizotropna) slučaja, o čemu se kod dimenzioniranja obloge
mora voditi računa, jer će se u drugom slučaju pojaviti, pored normalnih sila, i
momenti, odnosno zatezanje u oblozi.

9. Objasniti anizotropiju po parametru deformabilnosti na datom primjeru

(HE Rama)

Ispitivanjem deformabilnosti ispucalog stijenskog masiva probnom komorom i

radijalnom presom mogu se dobiti polarni dijagrami deformacija u više pravaca,
kao što je to slučaj ispitivanja probnom komorom na tunelu Hidroelektrane Rama
na rijeci Rami, BiH. Mjerenja su vršena na tri profila i u tri faze i to u: I fazi sa
četiri ciklusa opterećenja i rasterećenja od 4, 6, 8 i 10 bara; u II fazi sa
dugotrajnim opterećenjem od 10 bara; i u III fazi sa kratkotrajnim opterećenjem
od 10 bara (Kujundžić, Radosavljević i Jovanović, 1967; Selimović, 2003). U sva
tri profila u svim ciklusima i fazama opterećenja proistekle su različite deformacije
 u svim pravcima, zbog čega je ovaj masiv od dolomita, dolomitičnog i laporovitog
krečnjaka anizotropan po parametru deformabilnosti, kako u poprečnom
presjeku, tako i uzduž probne komore, dužine 30,0 m.

Dijagram radijalnih anizotropnih deformacija u četiri pravca, u probnoj

komori u profilu I, II i III sa poprečnim presjekom komore IV, dobivene pod
pritiskom, 4, 6, 8 i 10 bara.

10. Anizotropnost stijenskog masiva po parametru elastičnosti

Anizotropija po parametru elastičnosti dobivena statičkim ili dinamičkim putem u

stijenskom masivu je skoro redovna pojava, kod svih vrsta podzemnih objekata, bilo
u njihovom poprečnom ili podužnom smjeru. Na primjeru samo jednog profila u
dovodnom tlačnom tunelu hidroelektrane Gojak (Slika 3.38.) vidljive su razlike u
veličinama stvarnih i računskih modula elastičnosti (Kujundžić, 1956; Simić, 1983;
Selimović 2003). Sva mjerenja deformacija "in situ" u BiH, i ne samo kod nas,
pokazuju da su svi naši masivi anizotropni po parametru elastičnosti i drugim važnim
osobinama. Ova anizotropnost stijenskog masiva utječe znatno na izbor i način
proračuna podgrade, obloga i dr., jer je očito da se masiv ni po ovome parametru
najčešće ne ponaša izotropno. (kriva2)
Anizotropnost stijenskog kamenitog masiva u poprečnom presjeku hidrotehničkog
tunela, sa računskom krivom modula elastičnosti (1) i stvarnom krivom (2).

11. Opšti dijagram zavisnosti napona i deformacija stijenskog masiva sa

karakterističnim tačkama
 12. Definicija modula deformabilnosti i modula elastičnosti prema
Salzburškom geotehničkom kolokviju

Definicije ovih modula, koje su usvojene od strane evropskih stručnjaka, koj

učestvuju u radu Salcburških (Salzburg) geotehničkih kolokvijuma, prikazane su n
dijagramu deformacija u funkciji napona za tri ciklusa opterećenja.

Opšti dijagram deformacija u funkciji napona za definisanje modula deformacija D i

modula elastičnosti E po Salcburškom dogovoru

Ako se kod proračuna modula uzima u obzir ukupna deformacija δ dobiće se modul
deformacija D, a ako se pri njegovom proračunu uzimaju samo povratne (elastične)
deformacije δe dobiće se modul elastičnosti E. Prema tome su opšti izrazi za:

 modul deformacija: D=k ϭ/δ

 modul elastičnosti: E= k ϭ/δe

gdje je:

σ - napon u stijenskom masivu (MN/m2)

δ- odgovarajuća ukupna deformacija u stijenskom masivu (cm);

δe- odgovarajuća povratna (elastična) deformacija (cm);

k - koeficijent ovisan o metodi ispitivanja, te od obliku, veličini i vrsti opterećene

površine, Poissonovom koeficijentu kao i od drugim osobinama stijenskog masiva.
 13. POINT LOAD TEST

Indeks tačkaste čvrstoće Is određuje se metodom ispitivanja poznatom pod nazivom

point load test. Namjera ove metode je mjerenje čvrstoće uzoraka stijene na terenu,
ali i u laboratoriji, koristeći priručnu opremu. Ispitivanja Point load testom su posebno
pogodna za uzorke na kojima zbog oblika i dimenzija samog uzorka ne mogu biti
provedena standardna laboratorijska ispitivanja jednoaksijalne čvrstoće na pritisak.

Uzorci su obično cilindričnog (bušotinsko jezgro), a nekada i nepravilnog oblika.

Provode se poprečna ispitivanja, osna ispitivanja, ispitivanja na bloku i ispitivanja
nepravilnih uzoraka. Kod anizotropnih uzoraka čvrstoća se ispituje u pravcu pukotina
ili slojeva i okomito na ove površine slabijih mehaničkih karakteristika. Obično se
koristi deset i više ispitivanja po uzorku, što ovisi o kvalitetu jezgra i ravnomjernosti
kamena.

Indeks čvrstoće opterećenjem u tačci Is(50) za uzorke različitih oblika i dimenzija se

računa preko izraza:

Is(50) = F * P/De2

gdje je:

F – korekcijski faktor,

P – sila loma (N)

De – efektivni promjer uzorka (m).

14. Ulazni parametri za definisanje Hoek-Brown-ovog kriterija

Za primjenu Hoek-Brownovog kriterija potrebna tri parametra:

σci - jednoaksijalna čvrtsoća na pritisak monolitnih dijelova stijenskog masiva,

mi - konstanta koja definiše karakteristike trenja mineralnih komponenata ovih

monolitnih dijelova;

GSI- “the Geological strength Index” - Geološki Indeks Čvrstoće - koji uspostavlja
vezu između karakteristika monolitnih dijelova i cjelokupnog stijenskog masiva.
 15. Na osnovu koja dva parametra se procjenjuje GSI

GSI je baziran na procjeni litologije, strukture i stanja površina diskontinuiteta u

stijenskom masivu i određuje se vizuelnim ispitivanjima stijenskog masiva. GSI, kao
kombinacija dva fundamentalna parametra geološkog procesa, uzglobljenosti mase i
stanja zidova pukotina, uzima u obzir glavna geološka ograničenja koja utiču na
masiv i zbog toga je geološki koristan index, a i praktičan za procjenu.

16. Idealizirani dijagram koji pokazuje prelaz sa intaktne (monolitne) stijene

na veoma ispucali stijenski masiv pri porastu veličine uzorka.

Slika pokazuje prelaz od izotropnog monolitnog stijenskog uzorka, preko veoma

anizotropnog stijenskog masiva kod kojega je lom kontrolisan sa jednim ili dva
diskontinuiteta, do izotropnog veoma ispucalog stijenskog masiva-
Hoek-Brownov kriterij loma, koji pretpostavlja izotropnu stijensku masu, može bit
primjenjen samo onda kada imamo dovoljan broj diskontinuiteta na maloj udaljenosti,
sa sličnim karakteristikama zidova pukotina. Znači, stijena se može smatrati Hoek-
Brownovim materijalom kada je njena razmatrana veličina znatno veća u odnosu na
veličine blokova na koje je ona izdjeljena diskontinuitetom.

Kada su stijenski blokovi istog reda veličine kao i stijenski masiv koji se razmatra ili
su jedan ili više diskontinuiteta značajno veći od drugih, Hoek-Brownov kriterij se ne
može primjeniti. U ovome slučaju, stabilnost stijenskog masiva se mora razmatrati
uzimajući u obzir mehanizam loma koji uključuje klizanje ili rotaciju blokova i isječaka
koji su nastali lomom.

17. U kojim se situacijama danas najčešće koriste dilatometri

Prema njemačkoj literaturi dilatometar se koristio za određivanje deformabilnosti tla

još 1930.

Danas se dilatometri koriste najčešće u sljedećim situacijama:

1) Na velikim projektima kod kojih je područje istraživanja veliko (betonske lučne

brane, veliki podzemni objekti i slično), dilatometar se koristi za zoniranje
istražnog područja u geotehničke jedinice sličnih mehaničkih svojstava. Ova
ispitivanja obavljaju se istovremeno s istražnim bušenjima i geofizičkim
ispitivanjima. Na taj se način utvrde zone u kojima treba obaviti velika statička
in situ ispitivanja. Kako se radi o vrlo skupim i dugotrajnim ispitivanjima, bitno
ih je locirati u zone čija deformabinost ima najveći učinak na ponašanje
objekta. Korelacije dilatometarskog modula i modula velikih in situ pokusa,
omogućavaju u kasnijoj fazi istraživanja provjeru nekih neistraženih zona
izvođenjem samo dilatometarskih ispitivanja. Na osnovi rezultata
dilatometarskih ispitivanja, pravi se program skupih i dugotrajnih velikih in situ
pokusa. Charrua-Graca (1979) izdvaja četiri klase stijenske mase po
parametru dilatometarskog modula (tablica 2). U stijenskoj masi klase I nije
potrebno obavljati velike in situ pokuse jer preciznije poznavanje
deformabilnosti nema praktičnu vrijednost. Zone stijenske mase klase II
zahtjevaju pažljivu analizu rezultata istraživanja. Zone stijenske mase klase III
i IV zahtjevaju obavljanje velikih in situ pokusa kako bi se utvrdila stvarna
deformabilnost stijenske mase.
2) Na manjim objektima, gdje izvođenje velikih in situ pokusa nije prihvatljivo iz
ekonomskih razloga, dilatometar je jedini in situ pokus kojim se dobiju statička
deformacijska svojstva. Alternativa dilatometru su empirijske metode koje
imaju jedno značajno ograničenje-ne mogu se koristiti u stijenskoj masi loše
kvalitete (RMR<30 i Q<0,1) zbog dominantne uloge RQD-a (Rock Quality
Designation Index) u ovim klasifikacijama i poteškoća pri njegovom mjerenju u
vrlo lošim stijenskim masama. U ovim se situacijama moduli deformabilnosti
 stijenske mase nastoje odrediti iz dilatometarskog ispitivanja. Kako kod
manjih objekata deformabilnost čvrste stijenske mase ne utječe
bitno na njeno ponašanje, ispituje se uglavnom deformabilnost mekših i
intenzivno ispucalih stijena. U ovim se situacijama koriste dilatometri manjeg
kapaciteta s indirektnim mjerenjem deformacija (Ménard) ili s direktnim
mjerenjem ako sonda može mjeriti velike pomake (OYO-elastomer-2).
Prevođenje dilatometarskog modula u modul deformabilnosti stijenske mase
za numeričke analize, zahtjeva veliko iskustvo istraživača i široko znanje iz
područja inženjerske geologije i mehanike stijena. U daljnjem tekstu se za
opis kompletnog mjernog uređaja koristi termin “sonda”.

Rezultat ispitivanja kod svih tipova dilatometara (presiometara) značajno ovisi

o kvaliteti bušenja. Neophodno je striktno poštivanje normiranih i
preporučenih metoda bušenja.

18. Parametri na osnovu kojih se vrši bodovanje prema RMR-u

Geomehanička klasifikacija ili Rock Mass Rating (RMR) system – Bodovanje

stijenskog masiva. Bodovanje se vrši na osnovu sljedećih parametara:

- Jednoaksijalna čvrstoća na pritisak monolitnog dijela stijenske mase

- Oznaka kvalitete jezgra iz bušotine RQD
- Stanje pukotina (diskontinuiteta)
- Razmak pukotina (diskontinuiteta)
- Stanje podzemne vode
- Orjentacija pukotina

19. Definisati meke stijene i nabrojati

Prema ISSMFE (1985.) meke stijene su materijali koji na uzorku monolita imaju
jednoosnu tlačnu čvrstoću u rasponu od 0.5 do 25.0 MPa.

U ovom obliku on obuhvaća i materijale koji se nazivaju slabe stijene ("weak rock"),
a to nije ista grupa materijala po svojim fizikalno-mehaničkim svojstvima.
Oblici spajanja zrna pijeska:

- Uklještenje
- Slabo vezivanje
- Spajanje
- Cementiranje

Primjeri prijelaza:

- sipki pijesak je osnova za "kohezivni pijesak", koji prelazi u pješčenjak;

- glina je osnova za predkonsolidirane gline koje procesom dijageneze prelaze u

šejlove, glinence i lapore.

Takav proces nastajanja uvjetuje da su meke stijene pretežno sedimentne stijene.

Najizraženije od tih svojstava je podložnost rastrošbi ("weathering") pod djelovanjem
vanjskih čimbenika. Čimbenici koji dominantno utječu na razvoj rastrošbe su ciklički
procesi sušenja-vlaženja, grijanja-hlađenja, zamrzavanja-odmrzavanja..

Primjeri mekih stijena mogu se susresti po cijelom svijetu. To su siltiti, šejlovi,

slejtovi, lapori, tufovi, glinci, laporovite predkonsolidirane gline, zelene stijene
(Japan), kalkareniti (Italija), itd.

 Rastrošba lapora

Osim standardnog oblika bubrenja u laporu, zbog mineraloškog sastava javlja se i

proces stvaranja gipsa na stijenkama pukotina. Gips ima oko 98% veći volumen od
ulaznih komponenti koje se izdvajaju iz lapora, te se unutar pukotina u kojima se
odvija proces stvaranja gipsa, stvara pritisak koji produžuje postojeće pukotine i
stvara nove pukotine. Za ovaj proces također je potrebna voda. Izdvajanjem
materijala iz strukture lapora u procesu stvaranja gipsa, povećava se porozitet te
meke stijene, a time i dubina upijanja vode od površine, što ubrzava proces i
povećava dubinu njegovog utjecaja od površine. Osim opisanog procesa razvijaju se
i drugi oblici kemijske rastrošbe koji u procesima reakcije s vodom izdvajaju materijal
iz strukture stijene. Fizikalna rastrošba se očituje raspucavanjem materijala uslijed
razvoja pukotina, te disolucijom na samoj površini u dodiru s vodom.