VII . Nesavrenosti (nepravilnosti) u kristalima Realni kristali nisu nikad idealni zbog prisutnih nepravilnosti u njihovoj strukturi.

Tijekom skruivanja (kristalizacije) svi atomi ne uspiju zauzeti svoje poloaje u prostornoj kristalnoj reetki. Broj tih atoma je vrlo malen (od priblino 1 do 1000) . Ipak, nesavrenosti kristala imaju vrlo vaan utjecaj na svojstva materijala. Utjecaj nesavrrnosti kristala na makroskopska svojstva materijala Kemijska veza, kristalna struktura i kristalne nesavrenosti - unutarnja graa materijala (mikroskopske dimenz ije); makroskopska svojstva (u preradi i primjeni). Termomehaniki oblikovanjem i manipulacijom se uvode nepravilnosti. Tako dobivamo mikrostrukturu. Klasifikacija nesavrenosti kristala (prema njihovoj geometriji i obliku; 4 ih je) 0D nuldimenzijske (tokaste): atom nedostaje ili je na nepravilnom mjestu (vakancije i intersticije; neistoe); 1D jednodimenzijske (linijske): bridne dislokacije (pravocrtne) i vijane dislokacije (spiralne poput vijka); 2D dvodimenzijske (plone): povrinske granice kristalnih zrna; 3D trodimenzijske (prostorne): pore, pukotine 0D: Tokaste nesavrenosti olakavaju nastajanje legura. Sve realne vrste tvari su neiste. Vrlo isti metali imaju jednu neistou na 106 atoma. Namjerne neistoe: npr. ugljik dodan eljezu daje leguru elik koji je vri od istog eljeza. Dijele se na strukturne i kemijske nesavrenosti. a) Strukturne tokaste nesavrenosti nastaju grekama u slaganju vlastitih atoma unutar kristalne reetke. Vakancije difuzijom atoma kontroliraju brzinu zamjene atoma kod legura. Vakancije se kreu suprotno kretanju atoma. Intersticija/vlastita intersticija nastaje kada se vlastiti atom smjesti na nepravilno u pravilnoj reetci. b) Kemijske tokaste nesavrenosti su intersticijska neistoa (tui atom u reetci) i supstitucijska neistoa (tui atom mijenja atom reetke osnovnog metala). 1D: Linijske nesavrenosti/dislokacije u kristalnim krutinama su nepravilnosti koje uzrokuju distorziju, greku na liniji u kristalu. Nastaju nagomilavanjem niza tokastih nesavrenosti. Dijele se na bridne (Burgersov vektor b je okomit na crtu dislokacije) i vijane dislokacije (Burgersov vektor b je paralelan s crtom dislokacije). Za opis dimenzija i smjera najveih pomaka u kristalnoj reetki, a koje uzrokuju dislokacije, sluimo se tzv. Burgersovim vektorom b. Da bismo odredili Burgersov vektor moramo kruiti od poetne toke ( ) oko crte dislokacije s jednakim brojem koraka (od atoma do atoma na jednakoj udaljenosti u svim smjerovima) u smjeru kazaljke na satu, slika 9. Nedostajui korak (ili vie njih) potreban za zatvaranje kruenja oko dislokacije naziva se Burgersov vektor bkoji je definiran vrijednou konstante reetke i kristalografskim pravcem. -pozitivan smjer, T negativan smjer) Kretanje bridnih dislokacija: ako na kristal djeluje smino naprezanje dislokacije se kreu tako da se mie red atoma za redom te je jedan dio kristala pomaknut u odnosu na drugi. Kada je dislokacija prola kroz kristal, dio kristala iznad klizne plohe se pomakao jedan atomski razmak u odnosu na dio ispod klizne plohe. Odnosno, kretanje dislokacija uzrokovalo je promjenu oblika kristala koji ostaje trajno deformiran plastina deformacija Kretanje dislokacija se najlake dogaa na najgue zaposjednutim plohama kristala: Za FCC strukture su klizne plohe {111} u smjeru <110> Za BCC strukture su klizne plohe {110} u smjeru <111> Promatranje vijanih dislokacija: Dislokacije se mogu promatrati pomou metalografskog mikroskopa. Povrina uzorka se prethodno pripremi kemijskim nagrizanjem koje e otopiti okolinu dislokacija. Nastaju lako uoljivi vrhovi. dislokacija x m-2. Gustoa dislokacija varira od 105cm-2 do 1012cm-2 u jako deformiranim metalima. Broj dislokacija znatno raste tijekom plastine deformacije Vanost dislokacija: Dislokacije su vrlo vane za mehanika svojstva materijala. Za njihovo prouavanje (1934. god.) zasluni su Taylor, Orowan i Polyani koji su zapoeli s istraivanjem i razumijevanjem mehanikih svojstava materijala. Ona se i do danas intenzivno istrauju. Postojanje dislokacija (jednodimenzijskih, linijskih nesavrenosti) u kristalima omoguava mehanizam pomou kojeg dolazi do promjene oblika ili mehanike deformacije. Kristalne krutine koje nemaju dislokacija su krhke i praktiki neupotrebljive kao konstrukcijski materijal, pogotovo u strojarstvu. Postojanje dislokacija u kristalima osigurava duktilnost (sposobnost deformiranja), jer je teorijska vrstoa kristalnih krutina drastino smanjena zbog njihove prisutnosti. Moemo vidjeti da su dislokacije vrlo vane u odreivanju vrstoe i duktilnosti materijala. Sva mehanika svojstva kristalnih krutih materijala ovise o ponaanju dislokacija. 2D: plone nesavrenosti mogu se prema povrini nastajanja podijeliti na one koje nastaju na povrini kristala (vanjske povrinske nesavrenosti) i unutar kristala (granice zrna). Vanjske povrinske nesavrenosti nastaju na povrini kristala (slobodne povrine ako su u kontaktu sa zrakom) povrinski atomi imaju nezadovoljavajue atomske veze za razliku od unutarnjih, ali zadravaju isti prostorni raspored (kristalnu reetku). Povrinski atomi imaju veu energiju od unutarnjih vrlo rado stupaju u kemijsku reakciju s okolinom. Zbog toga se povrinski dio nastoji smanjiti. Krute povrine se mogu presloiti kako bi zadovoljile atomske veze atoma na povrini. Granice zrna: Polikristalni materijali kakvi su metali sastoje se od mnogo malih kristala ili zrna, jer su nastali iz velikog broja centara kristalizacije. Orijentacija tih zrna je razliita pa je naruena graa kristala na njihovim dodirnim povrinam a koje se nazivaju granice zrna. Kao plone nesavrenosti, granice zrna zahvaaju veliki volumen metala. Granice kristalnih zrna imaju vei sadraj energije od unutranjosti zrna. Vanjske povrine i granice zrna su reaktivne i neistoe tee ka njima. Veliina kristalnih zrna je veoma vana za mehanika svojstva metala i legura. to su sitnija zrna to su bolja mehanika svojstva (vrstoa, tvrdoa, ilavost) nego ako je krupno zrnata struktura istog materijala. to je broj malih kristalnih zrna vei, metal ima veu duljinu kristalnih granica. Jaa plastina deformacija rezultira produljenjem zrna uzdusmjera djelovanja primjenjenog naprezanja. 3D: Prostorne nesavrenosti nastaju tijekom proizvodnje metala. Podijela: Pore utjeu na optika, toplinska i mehanika svojstva. Pukotine jako utjeu na mehanika svojstva. Ukljuci stranih estica bitno utjeu na mehanika, optika i elektrina svojstva VIII . Difuzija Difuzija je proces kretanja atoma ili drugih estica iz podruja vee koncentracije prema podruju manje koncentracije. Materijalima esto moemo poboljati svojstva toplinskom obradom. Difuzija atoma nastaje tijekom toplinske obrade. Difuzija se pojavljuje kod sintranja te pri poboljanju povrinskih svojstava materijala (npr. atom ugljika difuzijom se raspri na povrini eljeza te tako uvruje plohe i spreava smini pomak). Za proces difuzije potrebna je odreena koliina energije (energija aktivacije). Dva mehanizma omoguuju difuziju pomou tokastih nesavrenosti u kristalima. Difuzija je toplinski aktiviran proces. Da bi atom mogao uskoiti u vakanciju potrebno je da ima dovoljno energije (toplinska energija) kako bi pokidao veze i ugurao se izmeu susjednih atoma. Energija potrebna za kretanje atoma, E m je energija aktivacije za kretanje vakancija. Kretanje atoma kroz krutine: Mehanizam difuzije: mehanizam vakancija, mehanizam intersticija, neistoe; zakonima difuzije: 1. i 2. Fickov zakon (stacionarna i nestacionarna difuzija); imbenicima koji utjeu na difuziju: difundirajue tvari, osnovna krutina, temperatura, mikrostruktura. Samodifuzija je difuzija u jednokomponentnom materijalu gdje atomi tog istog materijala mijenjaju mjesta. Difuzija vakancijama: Za kretanje, preskakanje, atoma kroz kristalnu reetku potrebna je energija koja e pokidati veze sa susjednim atomima i uzrokovati potrebno iskrivljenje reetke tijekom skoka atoma. Ta energija dolazi iz toplinske energije atomskih vibracija (Eav=kT). Kretanje atoma ima suprotan smjer od smjera kretanja vakancije. Intersticijski mehanizam difuzije: Intersticijska je difuzija mnogo bra od one vakancijama jer je veza intersticijskih i okolnih atoma slabija, a takoer ima mnogo vie intersticijskih mjesta u koje bi atomi mogli uskoiti, nego vakancija. Za intersticijsku difuziju mogu doi u obzir samo kemijski elementi iji atomi imaju mali promjer (npr. C, H, O). Protok (flux) difuzije, J je protok atoma koji difundiraju i koristi se za interpretaciju brzine difuzije. Protok se definira kao broj atoma koji difundiraju kroz jedinicu povrine u jedinici vremena (J = atomi x m-2s-1 = kgm-2s-1). Difuziju dijelimo na dva tipa: stacionarna difuzija se odvija pri konstantnoj brzini. To znai da je kroz sustav dc/dx = konstanta i dc/dt = 0. Nestacionarna difuzija je proces ovisan o vremenu gdje je brzina difuzije funkcija vremena. To znai da se dc/dx mijenja s vremenom i dc/dt 0. Stacionarna difuzija: Protok difuzije (J) ne mijenja se s vremenom. Koncentracijski profil (C -koncentracija atoma ili molekula koje difundiraju) su funkcije poloaja u uzorku. Koncentracijski grad ijent: dC/dx=(CA-CB)/(xA-xB) = (kg/m3), je nagib na posebnoj toki koncentracijskog profila. On je pokretaka sila difuzije. PA>PB; PA,PB tlak plina. Prvi Fickov zakon: difuzijski protok J uzdu smjera x proporcionalan je koncentracijskom gradijentu: J=-D (dC/dx); D difuzijski koeficijent, a negativan predznak znai da difuzija tee iz podruja vee prema podruju manje koncentracije tvari. Kod stacionarne difuzije J(ulaz)=J(izlaz). Nestacionarna difuzija: U stvarnim se situacijama gradijent koncentracije mijenja s vremenom. Te su promjene x 2 2)t .Rjeenje jednadbe je koncentracijski profil kao funkcija vremena: c = f (x,t) . imbenici koji utjeu na difuziju: Temperatura povienjem temperature brzina difuzije raste; Mehanizam difuzije intersticijski je obino bri od vakancijskog; Difundirajue i osnovne tvari (u kojima se dogaa difuzija) razlikuju se za svaku otopinu, za par (otapalo-otopljena tvar); Mikrostruktura difuzija je bra u polikristalnim nego u monokristalnim materijalima zbog ubrzane difuzije uzdu granica zrna i dislokacija; Kristalna reetka -difuzija ovisi o tipu kristalne reetke.

IX . Skruivanje metala i legura Skruivanje je proces pretvorbe metala i legura iz tekueg u kruto stanje. Skruivanje je proces nastanka i rasta kristala (kristalizacija). Skruivanje metala vaan proces za industrijsku proizvodnju (ljevarstvo lijevanje metala i legura u odreene kalupe da bi se njihovim hlaenjem dobio traeni oblik). Prekristalizacija je pretvorba skruenog metala iz jednog kristalnog oblika u drugi (npr. alotropske modifikacije). Da bi dolo do skruivanja metala i legura potrebno je ispuniti sljedee uvjete: pothlaenost taljevine, prisutnost klica i odvoenje topline iz sustava. Razlikujemo dva naina nastajanja klica (nukleacije): homogenu nukleaciju i heterogenu nukleaciju. Klica kritine veliine nastaje na onom mjestu u taljevini gdje u tom trenutku ima dovoljan broj atoma koji imaju fluktuaciju energije veu ili jednaku energijskoj barijeri. Energija potrebna skupini atoma za svladavanje energijske barijere pri nastaj anju klice potjee od toplinskih fluktuacija. A) HOMOGENA NUKLEACIJA nastaje kada u taljevini nema tvari koje bi uzrokovale nukleaciju, nastajanje klica kristala. Kada se isti rastaljeni metal polagano hladi tada se na njegovoj ravnotenoj temperaturi, blizu temperature skruivanja, stvara veliki broj homogenih klica polaganim gibanjem atoma koji se vezuju zajedno u kristalni oblik. Temperature skruivanja nekih metala: Pb 327, Al 660, Ag 962, Cu 108, Ni 145, Fe 1535, Pt 1772. Gibbsova slobodna energija, G: G=U-TS; U unutarnja en., T apsolutna temp., S entropija. Razlika u vrijednostima G izmeu starih i novih faza je pokretaka sila za pretvorbu faza. Oslobaanje topline tijekom skruivanja metala znai da kristalna faza ima niu vrijednost Gibbsove slobodne energije, G nego tekua faza. Na ravnotenoj temperaturi skruivanja Gibbsova slo bodna energija tekue faze i krute faze (kristala) je jednaka. Metale karakterizira temperatura taljenja na kojoj istovremeno egzistiraju tekua i kruta faza. Tekua i kruta faza (pri konstantnom tlaku) mogu biti u termodinamikoj ravnotei samo na temperaturi T0 na kojoj su slobodne entalpije tih faza jednake. Za skruivanje metala (nastajanje klica) potrebno je odreeno pothlaivanje (ispod ravnotene temperature). Kada se rastaljen i metal ohladi ispod ravnotene temperature pokretaka sila prijelaza taljevine u krutinu je razlika volumnih slobodnih energija taljevine i krutine Gv. Osim slobodne energije, postoji i energija suprotnog djelovanja energija potrebna za stvaranje povrine sfernih estica Gs. Promjena Volumne slobodne energije: 1.333 r3 Gv, jer je volumen sfere jednak 1.333 r 3. Promjena povrinske slobodne energije sfere: Gs= 4 r2 . Ukupna promjena slobodne energije za nastajanje sferne klice polumjera r: Gt=1.333 r3 Gv + 4 r2 B U prirodi sustava je promjena iz stanja vie u stanje nie energije. Kod skruivanja istog metala moe se dogoditi da: ako nastaju estice (klice) polumjera manjeg od kritinog (r < r*), smanjiti e se energija sustava i one e se vratiti u taljevi nu (rastaliti e se); ako estice imaju polumjer vei od kritinog (r > r*), energija sustava e se takoer smanjiti ako one nastave rasti u vee estice, kristale; ako je promjena slobodne energije negativna nukleacija tee; stabilna klica raste u kristal. vrijednost veliine kritinog polumjera r* i volumne slobodne energije za isti metal moe se dobiti diferenciranjem jednadbe za GT: r*=-2 / Gv . Termodinamikom se analizom moe pokazati da je promjena slobodne energije koja je na raspolaganju: Gv = S T . Pothlaenje: T = T0T ; T0 -temperatura skruivanja na kojoj su u ravnotei taljevina i kruta faza; T konana temperatura pothlaene taljevine. Ovisnost kritinog polumjera klice od pothlaivanja taljevine : r*=2 / S x -2 / GvT Nukleacija lake tee ako je taljevina pothlaenija jer je potreban manji broj atoma za stvaranje stabilne klice. Za homogenu je nukleaciju potrebno postii veliko pothlaenje taljevine (i do nekoliko stotina stupnjeva Celzijusa). B) HETEROGENA NUKLEACIJA: odvija se kada je u taljevini prisutna strana estica ili povrina (supstrat), kao na primjer povrina posude u kojoj je taljevina. Odvija se na ve postojeoj povrini koja smanjuje barijeru povrinske energije, smanju je slobodnu energiju potrebnu za nastajanje stabilne klice. Uvjet za heterogenu nukleaciju je da povrina supstrata mora biti namoena taljevinom. Povrinska energija potrebna za heterogenu nukleaciju je manja od one za homogenu nukleaciju ukupna promjena slobodne energije za nastajanje stabilne klice je manja, a takoer je manji i kritini polumjer klice. Za heterogenu nukleaciju je potrebno znatno manje pothlaivanje taljevine nego kod homogene nukleacije. U industrijskoj praksi (oblikovanje proizvoda lijevanjem taljevine u kalupe) heterogena nukleacija omoguava skruivanje taljevine s pothlaivanjem od 0.1 do 100 C, to je lako izvedivo. Promjena ukupne slobodne energije povrine do koje dolazi stvaranjem krute faze (klice) na supstratu: G (povr.) = ( A + AMM ) - AMM Metali i legure su izgraeni od velikog broja kristalnih zrna polikristalininost. Sitna kristalna zrna nastaju uz povrinu kalupa zbog velikog pothlaenja taljevine i s time i velikog broja klica. Transkristalna zona: tapiasta kristalna zrna nastaju zbog velikog temperaturnog gradijenta od povrine ka unutranjosti. Zona grubih zrna nastaje zbog sporog hlaenja taljevine (mali broj kristalnih klica). Skruivanje monokristala (jednog kristala) odvija se posebnim tehnikama na jednoj klici (upotreba u elktrotehnici). X . Kristalne reetke legura: Legure (slitine) su mjeavine dva ili vie metala ili metala i nemetala. Legura je kruta otopina legirajueg metala (metal kojeg ima manje u leguri, otopljena tvar) u osnovnom metalu (metal kojeg ima vie, otapalo). Legiranje je postupak dodavanja elementa u leguru. Sastav legura se izraava u masenim i atomskim postocima. Nastajanje legura: hlaenjem iz taljevine dva ili vie metala ili nemetala. Nakon hlaenja legura moemo oekivati krutine: 1) Kristale mjeance (supstitucijske ili intersticijske); 2) Ne nastajanje kristala mjeanaca (potpuna netopivost u krutome); 3) Intermetalne spojeve i intermedijatne faze. Kod supstitucijskih kristala mjeanaca jedan atom otopljene tvari mijenja atom otapala. Uvjeti za nastajanje supstitucijskog kristala mjeanca prema Hume Rothery pravilu: Za djelominu topivost u krutome: atomi metala A i B moraju imati priblino jednak promjer (razlika do 15%); Metali A i B moraju imati istu kristalnu grau; N e smije biti kemijskog afiniteta izmeu atoma A i B; Moraju imati istu valenciju; Moraju biti priblino jednake elektronegativnosti. Za potpunu topivost u krutome, sve isto osim: atomi metala A i B moraju imati priblino jednak promjer (razlika do 8%). Kod intersticijskih kristala mjeanaca jedan atom otopljene tvari upada u reetku izmeu atoma otapala. Uvjeti za nastajanje intersticijskih kristala mjeanaca: Atom legirajueg elementa (B) mora imati znatno manji promjer od atoma osnovnog metala (A); Intersticijski se mogu smjestiti samo atomi: C, B, H, Na, Li; Atomi A i B ne smiju imati meusobni kemijski afinitet. Potpuna netopivost u krutome je pojava kada hlaenjem taljevine svaki metal kristalizira u svom tipu reetke bez tuih atoma. Intermetalni spojevi: Intermetalni spojevi su pravi kemijski spojevi izmeu osnovnog metala i legirajueg elementa. Cementit ima ortorompsku jedininu kristalnu eliju. Ima 12 atoma Fe i 4 atoma C po jedininoj eliji, to odgovara kemijskoj formuli intermetalnog spoja Fe3C (eljezni karbid, cementit). Intermetalni spojevi su npr. Fe3C, AuSn4, AuSn. Intermedijatne faze nastaju izmeu konanih faza dvokomponentnog ravnotenog dijagrama. XI . Mikrostruktura ketala Legure istog sastava (komponenti) mogu imati vrlo razliita svojstva. Veliku ulogu u tomu ima njihova mikrostruktura. Mikrostruktura legure odreena je postupcima dobivanja legure (npr. odljevaka) i postupcima oblikovanja, toplinske obrade i dr. Mikrostruktura legure opisuje veliinu i oblik kristalnih zrna razliitih faza, njihovu orijentaciju i raspodjelu. Metalografija se bavi istraivanjem strukture metala i legura pomou svjetlosnog (metalografskog) i elektronskih mikroskopa. Makrostruktura je vidljiva golim okom ili uz malo poveanje. Mikrostruktura zahtijeva pomo mikroskopa. Metalografska analiza moe dati informacije o sastavu materijala, prethodnoj obradi i svojstvima, posebno: veliinu zrna, prisutne faze, kemijsku homogenost, raspodjelu faza, deformacije strukture nastale nakon plastine deformacije materijala, debljinu i strukturu povrinskih prevlaka, odreivanje pukotine i naina loma. Priprema metala za metalografsku analizu: Metalni uzorci ne proputaju svjetlost. Za mikroskopiranje uzoraka metala koriste se svjetlosni (metalografski) mikroskopi koji su konstruirani tako da se koristi svjetlo koje pada na povrinu uzorka. Sustavom zrcala i lea u mikroskopu se poveava slika povrine metalnog uzorka. Zbog koritenja reflektiranog svjetla sa povrine meta lnog uzorka, povrina uzorka mora se prije mikroskopiranja temeljito pripremiti. Kemijskim nagrizanjem polirane povrine metalnog uzorka postie se da se glatka, zrcalno sjajna povrina uzorka uini vidljivom za mikroskopiranje. Obino se nagrizaju granice kristalnih zrna (metali i legure su polikristalinini). Sa nagrizan e povrine se svjetlo razliito reflektira to u okularu mikroskopa daje sliku zrna, faza itd. Metalografska analiza: Kada treba odrediti uzrok loma ili nekog drugog neoekivanog oteenja konstrukcije tada se najprije fotografira zateeno stanje. Zapiu se svi mogui podaci o materijalu, funkciji, radu te kako je teta nastala. Zatim se odredi dio koji e se izrezati za metalografsku analizu. Mora se paziti da se odabere onaj dio koji e kemijskom i metalografskom analiz om dati najvie odgovora o uzroku nastanka tete. Takoer, treba uzeti uzorke materijala koji nije bio oteen radi usporedbe. Osim toga, treba odrediti nain izrezivanja uzoraka kako se rezanjem ne bi promijenila struktura (zagrijavanjem). Definiranje veliine kristalnih zrna izvodi se ASTM (American Society for Testing and Materials) metodom: N = 2n-1 , N broj kistalnih zrna na povrini od 1 in2 pri poveanju od 100x, n broj veliine kristalnog zrna po ASTM-u.

XII . Fazni dijagram Kada se element dovoljno ohladi on mijenja stanje iz tekueg u kruto. Taj se proces naziva promjena faza. Vrlo je vano prouavanje moguih naina na koje razliiti materijali mogu postojati sami ili u dodiru s drugima u odnosu na temperaturu, tlak i vrijeme. Razlog je tih prouavanja spoznati kakva e biti stabilnost materijala u svim vrstama okolina jer o tome vrlo mnogo ovise mehanika svojstva tih materijala. Oiti primjer toga je da konstrukcijske materijale ne moemo koristiti na temperaturi koja je blizu njihova talita. Manje oite promjene mogu se dogaati unutar samog materijala koje mogu biti vrlo vane za vrstou materijala. Te promjene faza mogu se prikazati pomou tzv. faznih dijagrama koji nam omoguuju predvianje onog to e se dogoditi ako promjenimo temperaturu ili sastav (overall composition) materijala. Sustav sadri samo materijale koje ispitujemo (zatvoren je jer se radi samo o odreenim materijalima (npr. Cu, Zn) i njihovim kombinacijama (legura CuZn). Jednofazni sustav je homogen, a dvo- i viefazni sustav je heterogen. Obraivati emo samo sustave koji su u ravnotei. Neravnoteni fazni odnosi mogu bitno razliiti od ravnotenih za isti sustav. Faza je dio sustava s homogenim fizikim i kemijskim svojstvima mehaniki odvojiv. Faza moe sadravati jednu ili vie komponenti. Faza mora biti: 1) homogena u odnosu na kristalnu strukturu sreenost atoma, 2) Mora biti fiziki odvojeno podruje od drugoga faznom granicom, 3) mora biti mikroskopski homogena, tj. mora imati posebnu strukturu, 4) svojstva faze moraju se mijenjati kontinuirano s promjenom temperature, tlaka i sastava (mnoge mjeavine zadravaju istu strukturu s razliitim omjerima komponenti; u tom sluaju one su jo u istoj fazi). Komponente su prepoznatljive tvari iz kojih je sastavljen sustav. One su na poetku pomijeane (npr. Fe i C u eliku; H2O i NaCl u slanoj vodi). Broj komponenti sustava je najmanji broj nezavisnih tvari iz kojih moe biti sastavljen sustav sa svim svojim fazama. Razlikujemo jedno-, dvo-, tro- komponentne sustave. Gibbsov zakon faza: Broj stupnjeva slobode F, sustava koji sadri C komponenta kada je P faza u ravnotei, dan je: F = C P + 2 ; F broj varijabli sustava (temperatura, tlak, kemijski sastav) koje mogu mijenjati svoje vrijednosti a da se ne mijenja broj faza. (str.5) Odreivanje krivulje hlaenja: 1) Nakon odreivanja sastava legure metal A i metal B rastalimo (dovoenjem topline unitavamo njihove kristalne reetke), 2) Tijekom hlaenja, za odreene vremenske termine oitavamo temperaturu na OC i t, h), 3) Iz tih podataka konstruiramo krivulju ohlaivanja za svaki metal i leguru posebno. Ravnoteni dvokomponentni dijagram Ravnotea: minimum energije stanja za dane temperaturu, tlak, i kemijski sastav legure. Postie se nakon odreenog vremena koje moe biti jako dugo. Stanje koje nije na minimumu energije moe dugotrajno izgledati stabilno. To stanje se naziva metastablino stanje. Faza e u ravnotei ostati konstantna u odnosu na vrijeme. Ravnoteni dvokomponentni dijagrami daju odnos kemijskog sastava legure kao funkciju temperature i koliinu faza u dijagramu. Ti dijagrami ne daju dinamiku kada e se jedna faza pretvoriti u drugu . Ponekad se dijagrami daju uz tlak kao varijablu. Odreivanje koncentracije komponente B u fazama T i njoj temperaturu u dvofaznom podruju, b) na odreenoj temperaturi, u dvofaznom podruju , povuci izotermalu do presjecita s granicama prisutnih faza, c) Iz tih presjecita spusti oitaj koncentraciju komponente B. Do 100% je koncentracija komponente A. CT koncentracija komponente B u taljevini (T), C0 koncentracija komponente B u cijeloj leguri (zadana, poetna koncentracija), C -koncentracija komponente B u Pravilo poluge: R = C0 - CT S = C - C0 Koliinski maseni udjeli faza: MT = S / (R + S) M = R / (R + S) MT + M = 1

STRUKTURA VRSTIH STVARI-VRSTO-mala meusobna udaljenost estica, privlane sile vrlo su jake;estice samo titraju oko ravnotenog poloaja(ne naputaju znatno geometrijski raspored);vrste tvari imaju stalan oblik i volumen; nestlaive suKAPLJEVITO-udaljenost izmeu estica je vea-privlane sile su slabije;estice relativno lako mijenjaju svoj poloaj;nemaju stalan oblik;imaju stalan volumen;nestlaive su PLINOVITO-udaljenosti izmeu estica su velikeprivlane sile su zanemarive;poloaj estica se mijenja u svim smjerovima u prostoru -posuda bilo kojeg oblika potpuno je ispunjena plinom;volumen ovisi o tlaku i temperaturi;nemaju ni stalan oblik ni stalan volumen . KRISTALOGRAFIJA-je znanost o kristalnom stanju tvari. Prouava njihov vanjski izgled i unutarnju strukturu. KRISTALIZACIJA METALAPOSTUPAK SKRUIVANJA METALA IZ TALJEVINE-tijekom kristalizacije mijenja se raspored atoma iz taljevine u kristalnu strukturu; veina kristalnih materijala su polikristali, a rijetko monokristali; svako zrno od susjednog dijeli kri stalna granica; kristalizacija zapoinje nukleacijom(poetak stvaranja zrna) i rastom KRISTALI-pravilna geometrijska tijela omeena povrinama koje se sijeku na bridovima, a bridovi u kutovima; sastoje se trodimenzionalno poredanih strukturnih jedinica-atoma, iona ili molekula. njihov raspored daje im krakteristina svojstva i oblik; Kristalna struktura neke tvari predstavlja cjelokupni poredak strukturnih jedinica u prostornoj reetki; jedinina ili elementarna elija je najmanji dio prostorne reetke koji se ponavlja u tri dimenzije i daje cijelu kristalnu reetku. Sadri najmanji mogui broj strukturnih jedinica; veliina i oblik elementarne elije odreena je parametrima reetke(udaljenost izmeu jezgri najbliih susjednih atoma uzdu stranice elije-ako su atomi strukturne jedinice) i kutovi koje meusobno zatvaraju stranice elije; red veliina parametra jednostavne kristalne elije je u nanometrima ili A(i krui gore) angstrom; Kristali su s obzirom na strukturu(parametre reetke i kutove) podijeljeni u kristalne sustave-kristalni sustavi se opisuju s:kristalografskim osima:x,y,z ,parametrima reetke:a,b,c ,kutovima koje meusobno zatvaraju kristalografske osi: alfa, beta, gama. KRISTALNI SUSTAV: kubini, heksagonski, tetragonski, ortorompski, monoklinski, romboedarski, triklinski. KRISTALNA STRUKTURA METALA-veina metala(oko 90%) kristalizira u kubinom i heksagonskim sustavu u tri guste slagaline(dvije u kubinom sustavu i jedna u heksagonskim sustavu)KUBINI SUSTAV:Prostorno centrirana kubina reetka(BCC), plono centrirana kubina reetka(FCC);HEKSAGONSKI SUSTAV:gusta slagalina heksagonska reetka(HCP)ELEMENTI SIMETIRIJEkristalografkske osi:x,y,z;parametri reetke:a,b,c;kutovi izmeu kristalografskih osi: alfa,beta,gama; pripadajui broj atoma(PBA)-broj atoma koji pripada jednoj jedininoj eliji; kordinacijski broj(KB)- broj najbliih susjednih atoma; faktor gustoe slaganja(FGSA)-pokazuje iskoritenost prostora kojim atomi raspolau u odreenom kristalnom sustavu. KUBINI KRISTALNI SUSTAV- elementi simetrije za prostornu centriranu(BCC) kubinu reetku-kristalografske osi:x,y,z;parametri reetke: a=b=c;kutovi izmeu kristalografskih osi:90; pripadajui broj atoma(PBA)8 (atoma na vrhovima kocke)*1/8(svakog atoma na vrhu pripada jedininoj eliji)+1(atom u sredini jedinine elije)=2 atoma;KB-8;FGSA-68%; volumen slobodnog prostora: 32%; METALI KOJI KRISTALIZIRAJU U BCC:Cr, Mo,W, alfa-Fe,Nb,V,Na,K; PLONO CENTRIRANA KUBINA REETKA(FCC)-kristalografke osi: x,y,z; parametri reetke:a=b=c ;kutovi izmeu kristalografkskih osi:90;PDA-8*1/8+6*1/2(svakog atoma u sredini ploha jedinine elije) =4; KB-12;FGSA-74%;volumen slobodnog prostora:26%; metali koji kristaliziraju: Al, Cu, Ag, Au, gama-Fe, Pb, Ni, Pt; HEKSAGONSKI KRISTALNI SUSTAVx1,x2,x3,z; a1=a2=a3=/c; alfa=beta=90, gama=120; PBA-12*1/6+2*1/2+3=6 atoma; KB-12;FGSA-74%; volumen slobodnog prostora:26%; metali koji kristaliziraju: Ti, Zn, Mg, Be, Co, Zr, Cd; TEORIJSKA GUSTOAgustoa=masa/volumen; masa= broj atoma u kristalnoj reetki*masa svakog atoma; masa svakog atoma0atomska masa/ avogardov broj; ALOTROPIJA-Berzellius je dao ime za tvari koje postoje u razliitim modifikacijama, razliiti oblici nazivaju se alotropi; POLIMORFIJA-elementarne tvari ili tvari koje imaju viestruko razliite kristalne strukture.