SVEU ILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ODABRANA POGLAVLJA IZ
MEHANI KIH SVOJSTAVA MATERIJALA

- Interna skripta -

k. god. 2008./09.
 Prof.dr.sc. Mladen Franz
Doc.dr.sc. Danko ori

1. UVOD

Otpornost materijala op enito se moe definirati kao skupina zahtijeva koji se

postavljaju na materijal s gledita eksploatacijskih karakteristika proizvoda. Pored
otpornosti materijala tu su jo i neki drugi zahtjevi:

funkcionalnost;

pouzdanost;

trajnost i sl.

Pod otporno u materijala podrazumijeva se otpornost mehani kom optere enju

ili mehani ka otpornost, otpornost vanjskim utjecajima (otpornost koroziji, visokoj ili
niskoj temperaturi), te otpornost troenju ili triboloka otpornost. Ovakva podijelu ne
treba uzimati strogo budu i da se sve tri vrste otpornosti u ve oj ili manjoj mjeri
prekrivaju.

Mehani ka otpornost materijala odre ena je njegovim mehani kim svojstvima.

Mehani ka svojstva zauzimaju istaknuto mjesto me u ostalim fizikalnim i kemijskim
svojstvima jer se temeljem njih dimenzioniraju dijelovi strojeva i elemenati konstrukcija.
Prilikom dimenzioniranja potrebno je sagledati intenzitet, na in te trajanje svih mogu ih
mehani kih optere enja koja e se pojaviti tijekom eksploatacije. Stoga se strojni
dijelovi odnosno dijelovi konstrukcija dimenzioniraju na osnovu onih mehani kih
svojstava koja karakteriziraju mehani ku otpornost materijala za odre ene
eksploatacijske uvjete. Osnovni je cilj da se tijekom eksploatacije ne pojavi lom odnosno
plasti na ili trajna deformacija to bi funkcionalno onemogu ilo rad strojnog dijela ili
itave konstrukcije.

Mehani ka svojstva materijala, kao i sva ostala svojstva, posljedica su

strukturnog stanja materijala. Strukturno stanje nekog materijala dobiva se obradom
materijala odre enog (kemijskog) sastava odre enim tehnolokim postupkom. Tako se
izborom materijala i odgovaraju eg tehnolokog postupka postie ciljano
(mikro)strukturno stanje koje e dati eljena (mehani ka) svojstva. Poznavanjem
korelacije mikrostruktura mehani ka svojstva mogu e je unaprijed prora unati
mehani ka svojstva koriste i odre ene (mikro)strukturne parametre. Me utim, to vrijedi
samo za idealne tvari.

Za idealni kristal teoretska razdvojna vrsto a, teo, potrebna za razdvajanje

kristalnih ravnina, slika 1, odre ena je izrazom:
1
E 2

teo 2 , gdje je (1)

d
E - modul elasti nosti, MN/m2;
- povrinska energija (energija potrebna za stvaranje nove povrine), J/m2;
d - razmak kristalnih ravnina.

Slika 1. Razdvajanje ravnina kristalne strukture

Za kubi nu kristalnu reetku razmak kristalnih ravnina iznosi:

a
d hkl 1
, gdje je (2)
2 2 2
h k l 2

a parametar jedini ne elije (najmanja udaljenost izme u atoma u odre enom smjeru
kristalne reetke), a h, k, l su Millerovi indeksi ravnina.

U tablici 1 navedene su vrijednosti teoretske razdvojne vrsto e za idealne kristale

bakra, -eljeza, grafita (Cg) i dijamanta (Cd).
Tablica 1. Vrijednosti modula elasti nosti, povrinske energije i teoretske razdvojne
vrsto e za idealne kristale nekih materijala

E teo
Materijal (h k l)
N/mm2 J/m2 N/mm2

Cu 192 000 1,65 (1 1 1) 39 000

Cu 67 000 1,65 (1 0 0) 25 000

-Fe 132 000 2,00 (1 0 0) 30 000

-Fe 260 000 2,00 (1 1 1) 46 000

Cg 10 000 0,07 (0 0 0 1) 1 400

Cd 1 210 000 5,4 (1 1 1) 205 000

Teoretsko smi no naprezanje potrebno za smicanje kristalnih ravnina, slika 2,

idealnog kristala dano je izrazom:
G b
teo
, gdje je (3)
2 d
G - smi ni modul, MN/m2 ili N/mm2;
b - burgersov vektor;
d razmak kristalnih ravnina.

Slika 2. Smicanje kristalnih ravnina

Vrijednost teoretskog smi nog naprezanja priblino je jednaka:

G
teo
(4)
10
U tablici 2 uspore ene su vrijednosti teoretskog smi nog naprezanja za idealne kristale
-Fe, Cu i Al.

Tablica 2. Vrijednosti modula smika i teoretskog smi nog naprezanja

za idealne kristale nekih materijala
G teo
Materijal
N/mm2 N/mm2
-Fe 84 000 8 400
Cu 46 000 4 600
Al 27 000 2 700

Me utim stvarne vrijednosti razdvojne vrsto e i smi nog naprezanja za realne

materijale bitno su nie. Tako stvarno smi no naprezanje za -Fe iznosi samo 10
N/mm2. Razlog toliko snienoj stvarnoj vrijednosti u odnosu na teoretsku je prisutnost
nesavrenosti u (mikro)strukturi realnih materijala. Kod kristalnih materijala te
nesavrenosti nazivamo nepravilnostima (defektima) kristalne gra e. Nepravilnosti
kristalne strukture nulte, prve, druge i tre e dimenzije bitno smanjuju mehani ka
svojstva realnog materijala u odnosu na idealnu tvar. Posebice je vana uloga
dislokacija. No te iste nepravilnosti u realnim materijalima mogu posluiti za njihovo
vr ivanje. Stoga se svi mehanizmi ili postupci o vrsnu a temelje se na postojanju
mikrostrukturnih prepreka koje usporavaju ili spre avaju gibanje dislokacija i time
oteavaju te enje materijala. Zbog toga se nuno pove ava granica razvla enja dok
vla na vrsto a ne mora rasti. Osnovni mehanizmi o vrsnu a jesu sljede i:

1. O vrsnu e stvaranjem kristala mjeanaca (legiranjem)

Ovaj mehanizam o vrsnu a temelji se na postojanju to kastih ili nul-
dimenzionalnih zapreka - stranih atoma (atoma legirnih elemenata) otapljenih u
kristalnoj reetki osnovnog metala pri emu nastaju intersticijski ili supstitucijski kristali
mjeanci. Otopljeni atomi legirnih elemenata oteavaju gibanje dislokacija i uslijed ega
nastupa porast granice razvla enja, Re1:
1

Re1 A G c 2 , gdje je (5)

A koeficjent o vrsnu a (odre en vrstom legirnog elementa);
G smi ni modul, MN/m2 ili N/mm2;
c udjel legirnog elementa, %.

2. O vrsnu e faznom transformacijom

Najpoznatiji primjer o vrsnu a faznom transformacijom je kaljenje elika kada se
nadkriti nim gaenjem u postupku kaljenja doga a preklopna pretvorba (transformacija)
austenita u martenzit ime se povisuje tvrdo a i vrsto a. Ovaj postupak o vrsnu a
op enito se temelji na dva mahanizma:
- stvaranje kristala mjeanaca. O vrsnu e je posljedica postojanja to kastih
zapreka gibanju dislokacija ime nastupa porast granice razvla enja Re1. U
slu aju martenzitne transformacije kod elika dolazi do intersticijskog ulaza
atoma ugljika u reetku eljeza.
- umnaanje dislokacija zbog izvitoperenja kristalne reetke. Pove anjem
gusto e dislokacija (linijskih ili 1-dimenzionalnih zapreka) u strukturi
materijala zbog izvitoperenja (distorzije) kristalne reetke dislokacije se
me usobno ometaju u gibanju to se prema vani o ituje kao porast granice
razvla enja Re2:
1
G b
Re2 2
, gdje je (6)
2

G modul smika, MN/m2 ili N/mm2;

b burgesov vektor;
- gusto a dislokacija, cm-2.

3. O vrsnu e hladnom deformacijom

vrsnu e hladnom deformacijom tako er se temelji na pove anju gusto e dislokacija
(linijskih ili 1-dimenzionalnih zapreka) u mikrostrukturi materijala te stoga vrijedi
mehanizam o vrsnu a Re2. to je vii stupanj plasti ne deformacije ve a je i gusto a
dislokacija i time je oteano njihovo kretanje pa e i granica razvla enja biti via.
Me utim, ovim mehanizmom o vrsnu a dolazi do znatnog smanjenja ilavosti
materijala. Na ovaj na in posebno su o vrstljivi metali i legure s FCC reetkom (npr.
austenitni elici, Al- i Cu- legure).
 4. O vrsnu e granicama zrna (usitnjenjem zrna)
Ovaj postupak o vrsnu a temelji se na postojanju granica zrna, povrinskih ili 2-
dimenzionalnih zapreka gibanju dislokacija. Nailaskom na granice zrna dislokacije se
gomilaju na granicama te je potrebna dodatna energija u vidu narinutog naprezanja da
bi one savladale prepreku i nastavile gibanje to se prema vani o ituje kroz porast
granice razvla enja Re3:
1

Re3 K z D 2 , gdje je (7)

Kz koeficjent djelovanja granica zrna;

D veli ina zrna, mm.

Stoga je ko enje dislokacija tim efektnije to je kristalno zrno sitnije i time ve i broj i
duljina granica zrna. Prednost je ovog mehanizma o vrsnu a da se istovremeno
pove ava i ilavosti materijala. Usitnjenje zrna obi no se kombinira s ostalim na inima
vrsnu a.

5. O vrsnu e precipitacijom
Radi se izlu ivanju prostornih ili trodimenzionalnih zapreka gibanju dislokacija kao to
su izdvojene faze karbida, nitrida, intermetalnih spojeva. Ove faze nastaju kada se
prekora i granica topljivosti stranih atoma (atoma legirnih elemenata) u kristalnoj reetki
osnovnog metala. Djelovanje tih faza ogleda se kroz njihovu raspodjelu i vrstu
(koherentne, polukoherentne, nekoherentne), veli inu i me usobni razmak. Nailaskom
na precipitate dislokacije ih mogu odrezati ili zaobi i za to je opet potrebna odre ena
energija pri djelovanju vanjskog optere enja te se javlja porast granice razvla enja
Re4:
G b L
Re4 ln , gdje je (8)
2 L 2 b
G modul smika, MN/m2 ili N/mm2;
b burgesov vektor;
L razmak izme u estica.
Za precipitacijsko o vrsnu e povoljnije je prisustvo to ve eg broja jednoliko rasprenih
malih tvrdih estica (precipitata) koje dislokacije ne mogu rezati ve ih moraju obilazit.

stao
U realnim materijalima utjecaj mikrostrukturnih nepravilnosti nije mogu e
egzaktno obuhvatiti prora unom i time to no izra unati neko mehani ko svojstvo. Stoga
se mehani ka svojstva utvr uju eksperimentalnim putem. To se ne odnosi samo na
mehani ka svojstva materijala ve i dijelova konstrukcija (strojnih elemenata) pa i
kompletnih konstrukcija. Naime na mehani ku otpornost ne utje u samo mehani ka
svojstva materijala ve i oblik (geometrija) strojnog dijela. Razli iti zarezi, utori i sl. bitno
utje u na mehani ku otpornost.

Na podru ju ispitivanja mehani kih svojstava razvila se razli ita laboratorijska

oprema, a pri ispitivanju se esto nastoje imitirati uvjeti u kakvima e neki materijal ili
pak strojni dio biti eksploatiran.

Tako na in optere enja (naprezanja) moe biti:

- na vlak;
- na tlak;
- na savijanje;
- na uvijanje (torziju).
Nadalje, optere enje (naprezanje) moe biti stati ko konstantno optere enje tijekom
vremena ili s malim prirastom optere enja u jedinici vremena, odnosno dinami ko
ukoliko se intezitet mijenja tijekom vremena. Ta promjena je naj e e periodi kog
karaktera. Optere enje tako er moe biti i udarno.
esto se prilikom ispitivanja mehani kih svojstava simuliraju i neki drugi
eksploatacijski uvjeti kao npr. poviena (visoka) temperatura ili pak sniena
temperatura. Ispitivanje se moe provoditi mehani kim optere ivanjem u uvjetima
djelovanja korozionog medija itd.

2. STATI KO VLA NO ISPITIVANJE

 Stati ki vla ni pokus je postupak ispitivanja kojim se utvr uju osnovne zna ajke
mehani kih svojstava, te je to ujedno i naj e e primjenjeno ispitivanje mehani kog
svojstva. Prirast sile pri stati kom vla nom ispitivanju u jedinici vremena mora biti takav
da prirast proizvedenog naprezanja bude 10 N/mm2 u sekundi. Za takvo sporo
optere ivanje je najprikladniji hidrauli ni pogon kidalice. Kod takvog hidrauli kog
sistema mogu e je u svakom trenutku rasteretiti ispitni uzorak.
Ispitivanje se provodi na ispitnim uzorcima (epruvetama) okruglog ili etvrtastog
popre nog presjeka (limovi!), slika 3.

S0

Slika 3. Okrugla epruveta za stati ki vla ni pokus prema DIN 50115

d0 - po etni promjer epruvete, mm;

L0 - po etna mjerna duljina epruvete, mm;
h duljina "glave" epruvete, mm;
Lt ukupna duljina epruvete, mm;
S0 plotina (povrina) po etnog presjeka epruvete, mm2.

Plotina po etnog presjeka okrugle epruvete iznosi:

d0 2
S0 , mm2. (10)
4

Budu i da se ovim ispitivanjem utvr uju i neka svojstva kojima se opisuje

deformabilnost materijala, a na osnovi kojih se materijali tako er mogu me usobno
uspore ivati, dimenzije epruvete u uzdunom smjeru u odre enom su razmjeru s
dimenzijom epruvete u popre nom smjeru. Kod epruveta okruglog presjeka po etna
mjerna duljina L0 treba, prema dogovoru, biti jednaka peterostrukom ili deseterostrukom
po etnom promjeru d0 ili op enito:

L0 5,65 S0 (11)

L0 11,3 S0 . (12)

Normalna epruveta ima po etni promjer d0=20 mm i po etnu mjernu duljinu

L0=200 mm.

Iznos sile kojom je optere ena epruveta za vrijeme SVP iskazan je na skali
kidalice u N ili kN. Budu i da je pri svakom naprezanju prisutna deformacija, tako se i pri
ovom ispitivanju epruveta produljuje. Na pisa u kidalice crta se dijagram F - L.
Dijagram F - L (dijagram kidanja) za neki niskouglji ni konstrukcijski elik izgleda
ovako:

Sila F, N

Produljenje L, mm

Slika 4. Dijagram sila F - produljenje L za konstrukcijski elik

U prvom dijelu dijagrama F - L linearna je ovisnost sile i produljenja. Takva linearna
ovisnost vrijedi sve do dostizanja Fe - sile razvla enja ili te enja. Nakon dostizanja te
sile epruveta se nastavlja produljivati uz ak mali pad sile. Za daljnje rastezanje
materijala potrebno je opet pove anje sile. U tom dijelu stati kog vla nog pokusa vie
ne postoji linearna ovisnost izme u prirasta sile i produljenja. Optere enje se pove ava
sve do dosignu a Fm - maksimalne sile , nakon koje se epruveta nastavlja produljivati
uz smanjenje potrebne sile zbog lokaliziranog intenzivnog smanjenja plotine
popre nog presjeka. Kona no pri vrijednosti Fk - kona ne sile dolazi do loma epruvete.
Sastavimo li puknutu epruvetu te izmjerimo razmak to aka koji je prije ispitivanja iznosio
Lo (po etna mjerna duljina) dobit emo kona nu mjernu duljinu Lu, slika 5.
du

Lu

Slika 5. Epruveta nakon kidanja

Produljenje nakon kidanja Lu iznosi:

Lu = Lu - Lo , mm (13)

Ta vrijednost nazna ena je tako er na apscisi dijagrama na slici 4, a dobiva se na taj

na in da se iz kona ne to ke dijagrama kidanja povu e paralela s linearnim dijelom
dijagrama te na e presjecite s apscisom.
Iznosi sila pri stati kom vla nom pokusu ne daju pravi uvid u mehani ku
otpornost materijala ukoliko se ne uzme u obzir plotina popre nog presjeka epruvete,
odnosno ukoliko se umjesto sile F ne uvede naprezanje , koje se odre uje izrazom:
F
2
S0 ; N/mm (14)

gdje je F sila izraena u Njutnima, a So plotina po etnog popre nog presjeka epruvete
u mm2. Pored jedinice naprezanja N/mm2 naprezanje se izraava i u Paskalima (
Pa=N/m2).
 Ukoliko se produljenje L podijeli s po etnom mjernom duljinom Lo dobiva se
relativno produljenje ili istezanje prema izrazu :
L
, mm/mm (15)
L0

Na taj se na in iz dijagrama F - L dobiva inenjerski ili konvencionalni

dijagram naprezanje - istezanje koji je za isti konstrukcijski elik u normaliziranom
stanju prikazan na slici 6.

Naprezanje
, N/mm2

, mm/mm
Istezanje

Slika 6. Dijagram naprezanje - istezanje za konstrukcijski elik u

normaliziranom stanju

Dijagram po inje iz ishodita Hookeovim pravcem za koji vrijedi Hookeov zakon:

E (16)

to je modul elasti nosti (Youngov modul) E ve i za isto istezanje biti e

potrebno ve e naprezanje , odnosno nagib Hookeovog pravca e biti strmiji. Modul
elasti nosti je elasti na konstanta materijala koja ovisi o vrsto i veze izme u atoma u
kristalnoj reetki ili amorfnoj strukturi.
 E , N/mm2 (17)

to je veza izme u atoma ja a, ve i je modul elasti nosti. Tako najve i modul

elasti nosti ima diamant 1.200.000 N/mm2.
Svako naprezanje u podru ju gdje vrijedi Hookeov zakon izaziva samo elasti nu
deformaciju. Hookeov pravac je, uz izvjesno pojednostavljenje, s gornje strane
ograni en granicom razvla enja Re, Granica razvla enja Re je ono naprezanje kod
kojeg se epruveta produljuje uz konstantno ili ak privremeno smanjenje naprezanja.
Granica razvla enja Re utvr uje se izrazom :

Fe
Re , N/mm2, gdje je (18)
S0

Fe ,N sila te enja, a S0, mm2 plotina po etnog presjeka.

Granicu razvla enja karakteriziraju dvije vrijednosti (sl. 6) : Reh - gornja granica
razvla enja i Rel - donja granica razvla enja.
Granica razvla enja predstavlja ono naprezanje prema kojem se uz odabrani stupanj
sigurnosti utvr uje doputeno naprezanje pri radu strojnih dijelova i dijelova ure aja.
Naprezanja ve a od granice razvla enja Re izazivaju pored elasti ne i plasti nu (trajnu)
deformaciju epruvete.
Naprezanje kod maksimalne sile naziva se vla na ili rastezna vrsto a Rm i
jednako je omjeru maksimalne sile Fm i plotine po etnog presjeka S0:

Fm
Rm , N/mm2 (19)
S0

Veli inu Rm pogreno je nazivati maksimalnim naprezanjem, nego je to naprezanje pri

maksimalnoj sili. Naime plotina presjeka epruvete od trenutka postizanja maksimalne
sile po inje se naglo smanjivati pa stvarno naprezanje unato smanjenju sile raste!
Vla na vrsto a Rm predstavlja osnovno mehani ko svojstvo na temelju kojeg se
materijali vrednuju prema njihovoj mehani koj otpornosti
Nakon dostignutog naprezanja Rm deformacija epruvete nije vie jednolika po itavom
ispitnom dijelu ve se lokalizira na jednom mjestu.
Naprezanje kod kojeg dolazi do loma epruvete zove sa kona no naprezanje Rk
koje je jednako:
 Fk
Rk 2
S 0 , N/mm (20)

gdje je Fk kona na sila , a So plotina po etnog presjeka.

Stati kim vla nim pokusom utvr uje se i kona no relativno produljenje (kona no
istezanje) u prema jednadbi:
Lu
u , mm/mm (21)
L0

Istezljivost A definirana je sljede im izrazom :

A u 100 , % (22)

Uobi ajeno je da se pokraj simbola A ne navodi nikakva oznaka ukoliko je istezljivost

utvr ena na kratkoj epruveti ( L0 5 ,65 S0 ) odnosno oznaka 11,3 (A11,3) koja pokazuje

da je istezljivost utvr ena na duga koj epruveti ( L0 11,3 S0 ). Budu i da je na kratkoj

epruveti ( L0 5 ,65 S0 ) nejednoli na deformacija epruvete u blizini mjesta prijeloma

epruvete u odnosu na jednoli no produljenje epruvete dalje od mjesta preloma ja e

zastupljena nego kod duga ke epruvete ( L0 11,3 S0 ), veli ina A uvijek je ve a od

veli ine A11,3 za isti materijal. Na osnovi iznosa istezljivosti A materijali se me usobno
uspore uju u pogledu deformabilnosti. No iznos istezljivosti daje samo informaciju o
deformabilnosti materijala u uzdunom (aksijalnom) smjeru epruvete.
Kako se epruveta prilikom stati kog vla nog pokusa istovremeno produljuje i
suava (volumen je konstantan!) veli ina koja karakterizira deformabilnost materijala u
smjeru popre nom na djelovanje optere enja naziva se kontrakcijom Z. Ona predstavlja
relativno suenje plotine presjeka epruvete u odnosu na plotinu po etnog presjeka:
S0 Su
Z 100 , %, gdje je (23)
S0

S0, mm2 plotina po etnog presjeka, a Su mm2 plotina presjeka epruvete na mjestu
preloma.
Dijagram naprezanje - istezanje kakav smo do sada razmatrali naziva se
inenjerski ili konvencionalni dijagram iji tijek kvalitativno odgovara dijagramu sila F -
produljenje L. To me utim nije "stvarni" dijagram naprezanje - istezanje! Nije zbog
toga to se iznosi naprezanja utvr uju pomo u izraza (14) dijeljenjm sila s plotinom
po etnog presjeka So to je ispravno samo u podru ju elasti nih deformacija ( <Re)
gdje se zbog promjenljivosti volumena unato produljenju epruveta ne suuje. Stvarno
naprezanje jednako je :

F
s , N/mm2 gdje je (24)
S
S, mm2 stvarna plotina presjeka epruvete.

U podru ju plasti nih deformacija ( Re) plotina po etnog presjeka se smanjuje pa je

naprezanje s ve e od inenjerskog ! Posebno je ta razlika izraena nakon dostizanja
maksimalne sile Fm (odnosno vla ne vrsto e Rm) jer se deformacija epruvete lokalizira
i nastaje vrat epruvete. U inenjerskom dijagramu naprezanje - istezanje je na osi
apscisa istezanje odre eno izrazom (15), odnosno dijeljenjem produljenja L s
po etnom mjernom duljinom Lo. Ako se uzme u obzir da je relativno produljenje
promjena duljine podijeljena s trenuta nom duljinom stvarno istezanje s utvr uje se
izrazom koji predstavlja sumu produljenja L u pojedinim trenucima ispitivanja
podijeljenim s mjernom duljinom epruvete u trenutku neposredno prije toga :

L1 L0 L2 L1 L3 L2 Ln Ln 1
s (25)
L0 L1 L2 Ln 1

ili
L
s ln (26)
L0

Nakon to se epruveta po ne plasti no deformirati iz konstantosti volumena proizlazi :

S 0 L0 S L (27)
2
do
2
L So 4 d0
pa je (28)
Lo S d2 d
4

L do
s ln 2 ln (29)
L0 d
Posebno je vano izraz za stvarno istezanje u ovom obliku primjenjivati nakon
dostignute maksimalne sile Fm jer se od tada epruveta ne produuje po cijeloj mjernoj
duljini jednoliko ve se deformacija koncentira na jednom mjestu epruvete.
Kvalitativni stvarni dijagram naprezanje - istezanje za neki konstrukcijski elik prikazan
je na slici 7.

2
N/mm
N/mm2
ss,,

Re

su s , mm/mm
s, mm/mm

Slika 7. Kvalitativni stvarni dijagram (1) za neki konstrukcijski elik uz

odgovaraju i konvencionalni dijagram (2)

U elasti nom podru ju dijagrama ( s Re) stvarno naprezanje i istezanje povezuje

Hookeov zakon:

s E s (30)

U plasti nom podru ju ( s Re) vrijedi :

n
s Re k s (31)
gdje je k - konstanta materijala, N/mm2, a n - koeficjent o vr enja iji se iznos za
metalne materijale kre e od 0,25 do 0,5.
Inenjerski ili konvencionalni dijagram naprezanje - istezanje daje dostatne
podatke za konstrukcijske svrhe budu i da se dijelovi strojeva i ure aja u eksploataciji
ne optere uju izvan elasti nog podru ja u kojem su oba dijagrama identi na. Me utim u
cilju izu avanja ponaanja materijala pri obradi deformiranjem dostatne podatke daje
tek stvarni dijagram naprezanje istezanje. Stvarni dijagram naprezanje - istezanje nam
kona no daje odgovor na pitanje zbog ega vrijednost Rm ne smijemo zvati
maksimalnim naprezanjem ve samo naprezanjem kod maksimalne sile!

Slijede i odnosi vrijede izme u s i odnosno s i :

L L0 L
s
ln ln ln(1 ) mm/mm (32)
L0 L0
F
s iz S0 L0 S L slijedi
S
S 0 L0
S (33)
L

F L F L0 L F
s (1 ) (1 ) N/mm2 (34)
S0 L0 S0 L0 S0

Razlika izme u s i je za male vrijednosti tih veli ina neznatna, dok je za ve e

vrijednosti razlika signifikantna, tablica 3:

Tablica 3. Razlika vrijednosti i s

s Greka
mm/mm mm/mm %

0,02 0,0197 1

0,06 0,0583 3

0,10 0,0950 5

0,30 0,2620 13

3. UTJECAJ ZAREZA (UTORA) NA REZULTATE STATI KOG

VLA NOG ISPITIVANJA
 Ponaanje materijala pri stati kom vla nom ispitivanju ovisi prvenstveno o
mikrostrukturi materijala koja je definirana kemijskim sastavom i tehnolokim
parametrima obrade. Dodatan je utjecaj vanjskih parametara (temperatura okoline,
brzina prirasta optere enja i sl.) o kojima e biti govora kasnije.

Kod ispitivanja mehani kih svojstava gotovih strojnih dijelova uvodi se pojam
vrsto e oblika. Naime razli ite nepravilnosti u geometriji strojnih dijelova (utori,
prelazni radijusi i sl.) dovode do promjene rasporeda i intenziteta naprezanja te je za
strojni dio s utorom ili prelaznim radijusom karakteristi na pojava vieoosnog stanja
naprezanja. To je osobito vano kod dinami kog naprezanja, ali utje e i na rezultate
stati kog vla nog ispitivanja.
Utjecaj vieoosnog stanja naprezanja na rezultate stati kog vla nog pokusa
ispituje se optere ivanjem ispitnih uzoraka sa utorima (mehani ki zarezanim ispitnim
uzorcima), slika 8.

F F

n nazivno naprezanje
max

n 1
1- longitudinalno naprezanje
3
2- cirkularno (obodno) naprezanje
3- radijalno naprezanje
d0 d0

F F

Slika 8. Raspored naprezanja u vla no napregnutoj

cilindri noj epruveti i epruveti s utorom

Posljedica utora na vla no optere enoj epruveti je uspostava troosnog

nehomogeno raspore enog stanja naprezanja. U smjeru optere ivanja u zarezanoj
epruveti nastaju longitudinalna naprezanja 1, okomito na njih cirkularno naprezanje 2,
a u smjeru okomitom na 1 i 2 radijalno naprezanje 3. U korijenu utora nastupa
maksimalno longitudinalno naprezanje 1 max, iji iznos raste sa smanjenjem radiusa
zakrivljenosti utora. Odnos tog maksimalnog naprezanja i nazivnog naprezanja za
epruvetu istog promjera do ali bez utora je k i naziva se faktor oblika:

max
k (35)
n

Kako prisustvo utora utje e na izgled dijagrama naprezanje istezanje ?

Odgovor na to pitanje daju nam dijagrami na slikama 9 i 10, koji pokazuju utjecaj utora
na tijek dijagrama za jedan ilavi materijal kakav je op i konstrukcijski elik
odnosno krhki materijal npr. sivi lijev.

s utorom

bez utora
Po etni promjeri (d0) epruveta
sa i bez utora jednaki.

Slika 9. Dijagrami za epruvetu sa i bez utora

od op eg konstrukcijskog elika

bez
bezutora
utora

s utorom
utorom
Po etni promjeri (d0) epruveta
sa i bez utora jednaki.
 Slika 10. Dijagrami za epruvetu sa i bez utora
od sivog lijeva

Bitna je razlika u djelovanju utora na rezultate stati kog vla nog ispitivanja za ilave
odnosno krhke materijale. Kako dijagram na slici 9 pokazuje maksimalna sila potrebna
za lom epruvete od ilavih materijala kakav je op i konstrukcijski elik ve a je kod
zarezane epruvete nego kod glatkog ispitnog uzorka. Suprotno tomu kod krhkih
materijala kakav je sivi lijev utor smanjuje potrebnu maksimalnu silu za lom epruvete,
slika 10. Razlog tomu je to kod ilavih materijala zbog koncentracije naprezanja u
korijenu utora dolazi do lokalnog o vr avanja materijala pa kod epruvete s utorom
rastu i granica razvla enja Re i vla na vrsto a Rm dok se istezljivost A smanjuje. No
takvo djelovanje utora ni u kojem slu aju nije povoljno budu i da je rad potreban za
prijelom epruvete (a u eksploataciji strojnog dijela) bitno smanjen u odnosu na
nezarezanu epruvetu. Kod krhkih materijala koncentracija naprezanja u korijenu utora
ne uzrokuje lokalno o vr avanje. Za razliku od ilavih materijala i pojave smi nog loma
kao posljedice smi nih naprezanja koja se ne pove avaju uslijed prisustva utora kod
krhkih materijala javlja se odrezni lom koji izazivaju longitudinalna naprezanja koja rastu
zbog prisutnosti utora pa zarezana epruveta puca pri nioj vrijednosti narinutog
naprezanja nego glatka epruveta. Stoga su kod epruvete s utorom vrijednosti granice
razvla enja Re i vla ne vrsto a Rm nie.

4. UTJECAJ SNIENE TEMPERATURE NA REZULTATE

STATI KOG VLA NOG ISPITIVANJA

Me u vanjske uvjete koji djeluju na mehani ka svojstva spada tako er i

temperatura okoline. Utjecaj sniene temperature osobito je znakovit pri ispitivanju
udarnog rada loma, ali je primjetan i u uvjetima stati kog optere enja pri stati kom
vla nom ispitivanju. Da bi se utvrdio utjecaj sniene temperature na rezultate stati kog
vla nog pokusa epruvetu treba kontinuirano tokom ispitivanja ohla ivati u odgovaraju oj
komori. Utjecaj sniene temperature na rezultate stati kog vla nog pokusa za obi an
ulji ni konstrukcijski elik prikazuje slika 11.

, N/mm2
-196oC
800

600

400 -125oC

200 20oC

0,2 0,4 , mm/mm

Slika 11. Utjecaj sniene temperature na rezultate stati kog vla nog
pokusa op eg konstrukcijskog elika 0361

Sa snienjem temperature ispitivanja granica razvla enja Re i vla na vrsto a Rm rastu,

vrijednosti granice razvla enja Reh i Rel postaju izraenije, dok se istezljivost A
smanjuje. Vrijednost modula elasti nosti E se ne mijenja na to ukazuje nepromijenjeni
nagib Hookeovog pravca za sve temperature ispitivanja. Utjecaj sniene temperature na
mehani ka svojstva mnogo je znakovitiji kod legura sa BCC reetkom (svi elici osim
austenitnih) nego kod legura sa FCC reetkom. Slika 12 pokazuje promjenu granice
razvla enja sa snienjem temperature za dva elika (BCC reetka) i za tehni ki isti
nikal (FCC reetka)
 Slika 12. Utjecaj sniene temperature na granicu razvla enja
a- elik 5480
b- elik 1430
c- tehni ki ist nikal

5. UTJECAJ POVIENE TEMPERATURE NA REZULTATE

STATI KOG VLA NOG ISPITIVANJA

Utjecaj poviene temperature u uvjetima stati kog optere enja kratkotrajnog

djelovanja uvod je u ponaanje materijala pri ovakvom naprezanju u uvjetima
dugotrajnog optere ivanja to ima za posljedicu puzanje materijala.
S ciljem utvr ivanja ponaanja materijala pri povienim temperaturama stati ki
vla ni pokus moe se provesti na epruveti koja je tijekom ispitivanja ugrijana na
odre enu temperaturu. Takvo ispitivanje provodi se na materijalima koji e u
eksploataciji biti izloeni povienoj temperaturi (kotlogradnja, energetska postrojenja i
sl.). Utjecaj poviene temperature na rezultate stati kog vla nog ispitivanja op eg
konstrukcijskog elika prikazan je na slici 13 .
 300 K

400 K

500 K

600 K

700 K

Slika 13. Utjecaj poviene temperature na rezultate stati kog vla nog ispitivanja
op eg konstrukcijskog elika ( kvalitativni dijagram )

Povienjem temperature ispitivanja smanjuje se otpornost materijala (Re, Rm), granica

razvla enja Re postaje slabije izraena, a istezljivost A se pove ava. Modul elasti nosti
E smanjuje se s pove anjem temperature.

6. PUZANJE MATERIJALA
(eng. Creep, njem. Kriechen)
U poglavlju 5 opisan je utjecaj poviene temperature na mehani ka svojstva
utvr ena kratkotrajnim stati kim optere ivanjem epruvete. Utjecaj poviene temperature
tim je signifikantniji to je trajanje optere ivanja epruvete ili strojnog dijela u
eksploataciji, dugotrajnije.
Pretpostavimo da su kvalitativni dijagrami naprezanje - istezanje (slika 14)
dobiveni ispitivanjem dvije epruvete od kotlovskog elika na povienim temperaturama
1 i 2, te da je temperatura 2 via od temperature 1. Utjecaj poviene temperature na
tijek dijagrama je ba onakav kako je opisan u poglavlju 5.
 Slika 14. Dijagrami te "zakrenuti" dijagrami puzanja za dvije
poviene temperature ispitivanja za isti elik za kotlove.

Pretpostavimo nadalje da je epruveta od istog elika napregnuta dulje vrijeme na

temperaturi 1 nekim konstantnim naprezanjem 1 koje je manje od granice razvla enja
Re za tu temperaturu. Onog trenutka kada je epruveta napregnuta naprezanjem 1 ona
se istegnula za iznos 1 (slika 14). Daljnjim pra enjem istezanja tijekom vremena
utvr eno je da se ono nije vie pove avalo! Epruveta od istog elika napregnuta je na
temperaturi 2 naprezanjem 2 opet manjim od granice razvla enja Re za tu
temperaturu, to je prouzro ilo istezanje 2. Me utim, pra enjem istezanja utvr eno je
da ono tijekom vremena raste, te da na kraju dolazi ak do loma epruvete! Donji
dijagram na slici 14 predstavlja dijagram puzanja zakrenut za 90 , a slika 15 prikazuje
normalni dijagram puzanja kojemu je os apscisa vrijeme izraeno naj e e u satima, a
ordinata istezanje u postocima.
 Slika 15. Dijagram puzanja

Dijagram ne po inje u ishoditu koordinatnog sustava zbog toga to dolazi do trenutnog

istezanja u trenutku optere ivanja epruvete. Dijagram, odnosno sam proces puzanja,
podijeljen je u tri stadija.
U prvom stadiju koji se naziva i po etni stadij puzanja istezanje se ostvaruje
prema izrazu:

I
tm (36)
a vrijednost eksponenta m je manja od 1, pa se nakon naglog prirasta istezanja u
jedinici vremena na po etku optere ivanja prirast postupno smanjuje do prijelaza u
slijede i stadij. U ovom stadiju je deformacija velika zbog sre ivanja nepravilnosti
kristalne reetke.
U drugom stadiju puzanja koji se naziva stadijem konstantne brzine (gradijenta)
puzanja kao to i ime govori prirast istezanja u jedinici vremena je priblino konstantan
te je dijagram je priblino pravac za koji vrijedi:

II
k t (37)
Nakon drugog stadija puzanja nastupa tre i, zavrni stadij puzanja kada opet
dolazi do sve ve eg prirasta istezanja u jedinici vremena (porast brzine puzanja) te
vrijedi:

III
tm (38)
a eksponent m je ve i od 1. U tom tre em stadiju puzanja dolazi kona no i do loma
epruvete.
Iz dijagrama na slici 14 proizlazi da je ispitani elik za naprezanje 1 na
temperaturi 1 otporan puzanju dok je za naprezanje 2 na temperaturi 2 neotporan
pojavi puzanja.
 Puzanje materijala je toplinski aktiviran, ireverzibilan proces deformacije
materijala koji nastaje u uvjetima dugotrajnog dijelovanja konstantnog optere enja na
povienoj temperaturi. Stoga na pojavu puzanja materijala utje u slijede i parametri:
temperatura talita materijala;
tip atomske veze i kristalne reetke materijala;
mikrostrukturno stanje materijala.
Temperatura talita Tt (krutita) materijala predstavlja teoretski gornju granicu
koritenja materijala u konstrukcijske svrhe. Budu i da je puzanje materijala toplinski
aktiviran proces u kojem nastupa difuzija te oporavak taj proces zna ajnije nastupa u
temperaturnom podru ju :
T 0,3 Tt , K (39)
to za elike iznosi oko 700 K, aluminijske slitine oko 350 K, dok olovo i polimerni
materijali puu ve na sobnoj temperaturi. U tom pogledu najpogodniji materijali su
keramika i teko taljivi prelazni metali zbog visoke temperature talita.

Plasti no te enje u kristalnim zrnima je zapravo gibanje dislokacija. Zna ajna je

razlika u naprezanju potrebnom za po etak gibanja dislokacija kod kristala kod kojih su
atomi povezani metalnom vezom (metali) i odgovaraju eg naprezanja kod kristala s
kovalentnom ili ionskom vezom, slika 16.

Re

G/10 Keramika

G/102

G - modul smika
3
G/10
Krhko ponaanje
materijala

G/104 isti metali s BCC reetkom

isti metali s FCC reetkom

0 0,2 0,5 1 T/Tt

Slika 16. Ovisnost granice razvla enja Re o omjeru temperature T/Tt

Zbog nedirektne veze me u atomima dislokacije se kod FCC metala lako gibaju kod
svih temperatura. Nasuprot tome kod kovalentno vezanih atoma (keramike) takav
pomak dislokacija (plasti no te enje materijala) mogu e je tek pri temperaturama
neznatno niim od temperature taljenja Tt. Stoga e i u tom pogledu kerami ki materijali
biti u znatnoj prednosti u odnosu na metalne materijale, no kod keramike nastupa
problem velike krhkosti na niim temperaturama. Samo zbog toga se koriste jo uvijek
najvie metali ali ne isti ve legure.

Glede mikrostrukturnog stanja najbolju otpornost puzanju imati e oni materijali

koji posjeduju najvie prepreka za oteano gibanje dislokacija u kristalnoj reetci. To
vrijedi u itavim temperaturnom podru ju, teoretski od 0 K do temperature talita
materijala no postoje neke specifi nosti budu i da se pri viim temperaturama ubrzavaju
toplinski aktivirani procesi:
- kretanje dislokacija je bre i odvija se na drugi na in nego to je to slu aj na
niim temperaturama;
- mogu a je promjena mikrostrukture zbog difuzijskog premjetanja atoma i
defekata.

Utjecaj pojedinih mehanizama o vrsnu a na povienje granice razvla enja kod niskih i
povienih temperatura prikazan je u tablici 4.

Tablica 4. Djelovanje mehanizama o vrsnu a pri niskim

i povienim temperaturama
Re1 Re2 Re3 Re4
Legiranje
(stvaranje Hladno Usitnjenje zrna Precipitacija
kristala deformiranje
mjeanaca)
0-dim. defekti 1-dim. defekti 2-dim. defekti 3-dim. defekti
Nisko
temperaturno + ++ ++ ++
deformiranje
Visoko
temperaturno +
deformiranje - + - ++
-
puzanje
+Pove anje Re; ++Jako pove anje Re; - Smanjenje Re
Podaci iz tablice 4 pokazuju da pri visokim temperaturama o vr enje nastupa
stvaranjem kristala mjeanaca ( Re1) i precipitacijom ( Re4). Hladno deformiranje
moe pove ati, ali i smanjiti otpornost puzanju ako pri viim temperaturama nastupi
rekristalizacija. Smanjenjem kristalnog zrna smanjuje se i otpornost materijala prema
pojavi puzanja.
Olakana plasti na deformabilnost metala na povienim temperaturama mogu a
je zbog dva procesa:
1. Na povienim temperaturama kretanje dislokacija je puno bre, a i sam na in
njihovog gibanja je druga iji u odnosu na gibanje pri niim temperaturama. Kod
niskih temperatura je mogu e kretanje bridnih dislokacija samo u njihovim kliznim
ravninama ("konzervativno" kretanje) dok kod visokih temperatura moe nastupiti
"penjanje" bridnih dislokacija u smjeru okomitom na njihovu kliznu ravninu
("nekonzervativno" kretanje).
2. Nadalje kod niskih temperatura uslijed deformacije i pove anja gusto e
dislokacija materijal o vr ava dok se kod visokih temperatura dislokacije "lije e"
oporavkom ili rekristalizacijom.
Svi su ti procesi ovisni o temperaturi i vremenu. Njihova je brzina uvjetovana brzinom
stvaranja i kretanja vakancija u reetci. Mjerilo za tu brzinu je energija aktivacije puzanja
koja je upravno proporcionalna energiji aktivacije difuzije. To zna i da e materijali s
niskim koeficjentom difuzije imati bolju otpornost puzanju od onih kod kojih je taj
koeficjent visok. Budu i da je koeficjent difuzije kod -Fe oko 100 puta manji nego kod
-Fe, austenitne legure imaju bolju otpornost puzanju od feritnih legura! Drugi
parametar koji utje e na brzinu puzanja je nametnuto naprezanje . Stoga se brzina
puzanja ra una prema slijede em izrazu:
Qp
d m
A e kT
, gdje je (40)
dt
- naprezanje;
T - apsolutna temperatura;
A - konstanta
m - konstanta
Qp - energija aktivacije puzanja, energija potrebna za skok atoma pri puzanju;
k - plinska konstanta.
Vrijednosti konstanti A i m ovisne su o naprezanju i vremenu ali tako er variraju i s
promjenom mikrostrukture (rast zrna, rast estica, oporavak).

Puzanje nastupa u kristalima (transkristalno) te po granicama zrna

(interkristalno).

6.1 Puzanje u kristalima

Na dijagramu na slici 17 prikazani su razli iti mehanizmi puzanja na primjeru

istog eljeza. Isti princip primjenjiv je i za ostale metale.

o
, C
-273 177 623 1077 1540 (temperatura talita istog eljeza)

-1
10 8400 (teoretska granica razvla enja
Visokotemperaturno istog eljeza)
puzanje

-2
10 840
2
N/mm
/G

10-3 Niskotemperaturno 84
puzanje
Nabarro-Herring
puzanje

-4
10 8,4 (realna granica razvla enja
o
istog eljeza na 20 C)

-5
10 0,84
Anelasti no
puzanje

0,5 T/Tt
Slika 17. Mehanizmi puzanja u kristalima

Visokotemperaturno puzanje
Kod visokotemperaturnog puzanja plasti no deformiranje ne uzrokuje o vr enje
materijala te se deformacija ovisna o vremenu pri konstantnoj gusto i dislokacija odvija
uz konstantnu brzinu puzanja d /dt.
Niskotemperaturno puzanje
Deformacija materijala tijekom vremena se usporava zbog nastupaju eg o vrsnu a
materijala uzrokovanog pove anjem gusto e dislokacija. Stoga je mogu e da na kraju
ova deformacija i prestane odnosno da je brzina puzanja jednaka nuli.
Budu i da je sa stanovita primjene materijala najzna ajnije visokotemperaturno
puzanje osnovni je pokazatelj brzine puzanja gusto a dislokacija i brzina kretanja
dislokacija:
d
b v , gdje je (41)
dt
d /dt - brzina puzanja;
b - burgersov vektor, cm;
- gusto a dislokacija, cm-2;
v - prosje na brzina kretanja (klizanja i penjanja) dislokacija, cm/s.

Ukoliko je gusto a dislokacija konstantna (visokotemperaturno puzanje) brzina puzanja

ovisi o brzini kretanja dislokacija. Brzina v ovisi o nametnutom naprezanju i
koeficjentu samodifuzije Dvd (difuzije vlastitih atoma), budu i da se dislokacije penju
pomicanjem vakancija:
b2
v Dvd m/s , gdje je (42)
k T
b - burgersov vektor, m;
k - plinska konstanta, J/K;
T - apsolutna temperatura, K;
-naprezanje, N/m2;
Dvd - koeficjent vlastite difuzije, m2/s.

Dakle, osnovni je mehanizam za pove anje otpornosti puzanju smanjenje brzine

kretanja dislokacija prisustvom to ve eg broja sitnih estica (precipitacijsko
vr enje). Poeljno je da estice budu tvrde nekoherentne fino rasprene ( elici) ili
koherentne velikog volumnog udjela sa visokom energijom stvaranja granica antifaza
(super legure).

6.2 Puzanje po granicama zrna

 Za razliku prema ponaanju materijala pri niskim temperaturama gdje granice
zrna povoljno djeluju na mehani ku otpornost materijala budu i da predstavljaju
prepreku za gibanje dislokacija (o vr nje Re3), s gledita otpornosti puzanju granice
zrna djeluju nepovoljno.
Da bi se razumjela mehani ka svojstva granica zrna potrebno je spoznati njihovu
atomsku strukturu tj. poloaj atoma na granicama. Kod ravnih granica zrna atomi oba
zrna u kontaktu periodi ki su smjeteni uzdu granica, slika 18.

Atomi

Slika 18. Klizanje uzdu ravnih granica zrna

Na ravnim granicama zrna mogu e je konzervativno gibanje dislokacija odnosno

klizanje jednog zrna prema drugom. No granice zrna vrlo su rijetko posve ravne ve su
nepravilnog oblika (neravne, prisutne izbo ine) sastavljene od ravnih dijelova koji
me usobno stoje pod nekim kutem, slika 19.

Klizna
b1
gz ravnina
Zrno 1
gz
b2
gz bz
b1
bz
Zrno 2
b2gz

Slika 19. Klizanje uzdu neravnih granica zrna

Kod neravnih granica zrna situacija je druga ija. Dislokacija granice zrna b1 moe
svladati (prije i) zavoj (ugao) samo ako dijelom pre e u zrno, bz. Za to je potrebno
odre eno smi no naprezanje. Ukoliko ono nije dovoljno deformacija ostaje elasti na, i
klizanje uzdu granica zrna prestaje.
Ukoliko su mogu i difuzijski proceci, kojima pogoduje visoka temperatura u procesu
puzanja, dolazi do premjetanja atoma iz podru ja tla nog u podru je vla nog
naprezanja, slika 20.

Zrno 1

Granica
zrna

Zrno 2

Slika 20. Difuzijsko premjetanje atoma uzdu neravnih granica zrna

Na taj na in bridne dislokacije zaobilaze kutna mjesta, klizanje (plasti no deformiranje)

po granici zrna se nastavlja. Kako je takva pojava klizanja po granicama zrna za
puzanje nepovoljna materijali koji se primjenjuju na viim temperaturama moraju imati
to krupnije zrno sa to manjim brojem i duljinom granica zrna.
Nadalje, segregacija atoma legirnih elemenata i disperzija estica uzdu granica
zrna ograni it e kretanje dislokacija i smanjit puzanje po granicama. Atomi legirnih
elemenata sa slabom topivo u u kristalnoj reetki precipitiraju na granicama zrna i time
smanjuju klizanje. Dijagram na slici 21 pokazuje kako dodatak od samo 0,05% eljeza
aluminiju, gotovo potpuno onemogu ava klizanje po granicama zrna.

=4500C
0,5
izanje granica zrna
Deformacija zrna

1
0,4
 Slika 21. Ovisnost klizanja o smi nom naprezanju za isti aluminij
(krivulja 1 - granica zrna bez estica) i aluminij legiran s 0,05%
eljeza (krivulja 2 - granica zrna sa esticama)

Na osnovi provedenih razmatranja brzinu puzanja mogu e je smanjiti na sljede e

na ine:
- Upotrebom materijala s kovalentnom vezom i visokom temperaturom talita;
- Kristalnom strukturom materijala s malim koeficjentom samodifuzije (npr. -Fe
umjesto -Fe);
- Legiranjem materijala onim legirnim elementima iji atomi prvenstveno
segregiraju na mjestima penjenja dislokacija;
- Upotrebom materijala s velikim zrnima ili ak monokristalnog materijala (mali
broj i duljina granica zrna). Orijentacija granica zrna u strukturi mora biti takva
da su one podvrgnute minimalnom smi nom naprezanju;
- Koritenjem materijala koji sadre estice jednoliko raspore ene u kristalima
estice koje se ne transformiraju i ne rastu na radnoj temperaturi;
- Koritenjem materijala s esticama precipitiranim po granicama zrna.
Precipitacija estica po granicama zrna mora biti u istoj mjeri kao i u zrnima,
ako ne i ve a.
 U tom smislu proizvedene su monokristalne turbinske lopatice od Ni-superlegure.
Bitno je da orijentacija monokristala bude takva da je smjer kristalne reetke najbolje
otporan puzanju u smjeru najve ih vanjskih naprezanja. Na slici 22 prikazani su
dijagrami puzanja za razli ite smjerove djelovanja konstantnog naprezanja za Ni-
superleguru slijede eg kemijskog sastava:
9%Cr, 10%Co, 2%Ti, 5%Al, 12,5%W, 0,05%Zr, 0,015%B, 0,15%C - ostalo Ni.

Slika 22. Dijagrami puzanja za razli ite smjerove djelovanja naprezanja

na monokristalnu epruvetu od Ni-superlegure

Najbolju otpornost puzanju legura pokazuje u smjeru kristalnih ravnina 001 , a daleko
najslabiju za smjer kristalnih ravnina 110 , pa se koritenjem takve anizotropije moe
znatno povisiti trajnost turbinskih lopatica.

Ispitivanje otpornosti puzanju uglavnom se provodi na jednakim epruvetama kao

i kod stati kog vla nog pokusa, a naj e e se koriste epruvete okruglog popre nog
presjeka s navojnim glavama. Mogu a je tako er uporaba okruglih epruveta s
prstenastim utorom (odnos unutarnjeg i vanjskog promjera od 0,6 do 0,8).
Ispitivanje se provodi direktnim optere ivanjem epruveta pri nekoj temperaturi i to
ili s utezima ili sustavom poluga te registriranjem produljenja u zadanim vremenskim
razmacima. Epruvete se tijekom ispitivanja nalaze u pe ima kojima se termostatom
regulira temperatura ispitivanja. Ure aji za takvo dugotrajno optere ivanje epruveta
konstantnim optere enjem nazivaju se puzalicama. Ispitivanje otpornosti puzanja su
kratkotrajna ukoliko je vrijeme ispitivanja t 100 h, a dugotrajna su ona ije je trajanje
due od 100 h.

Mehani ka svojstva koja karakteriziraju otpornost materijala puzanju su :

Granica puzanja Rp t predstavlja vla no naprezanje koje pri temperaturi ispitivanja
nakon odre enog trajanja ispitivanja "t" ostavlja u epruveti trajnu deformaciju .
Naj e e je ona: 0,1; 0,2; 0,5 ili 1%. Primjerice Rp0,2/1000/500 predstavlja naprezanje koje
je nakon 1000 h ispitivanja pri 500 C trajno produljilo epruvetu za 0,2%.
Stati ka izdrljivost Rm/t/ je ono vla no naprezanje koje pri temperaturi nakon
zadanog trajanja ispitivanja "t" dovodi do loma epruvete. Npr. Rm/100000/475 je naprezanje
koje dovodi do loma epruvete nakon 100000 h ispitivanja pri 475 C. Analogno
stati kom vla nom pokusu mehani ka svojstva koja karakteriziraju deformabilnost
materijala pri puzanju su istezljivost At/ odnosno kontrakcija Zt/ . Navedena mehani ka
svojstva odre uju se dugotrajnim ispitivanjima koja traju 104 ili 105 sati. 104 sati iznosi
vie od jedne godine, a 105 sati vie od 11 godina.

Zbog dogotrajnosti primjenjuju se i kratkotrajna ispitivanja kojima je mogu e

odrediti granicu puzanja Rdvm/ . Rdvm/ predstavlja ono konstantno naprezanje koje
izme u 25. i 35. sata ispitivanja izaziva brzinu puzanja / t=10-3 %/h, a dodatno nakon
rastere enja trajnu deformaciju pl.<0,2 %, slika 23.
 %
0,5

T=konst.
0,4

0,3 t=10 h

0,2

0,1

0 10 20 30 40 50
25 35 45 t, h

Slika 23. Kratkotrajno ispitivanje otpornosti puzanju

7. ZAOSTALA NAPREZANJA
(eng. Residual Stress, njem. Eigenspannungen)
Zaostala naprezanja su mikro i makro naprezanja prisutna u predmetu (izradku,
strojnom dijelu) bez djelovanja vanjskih sila i momenata u tom trenutku, a nalaze se u
mehani koj ravnotei.
Spoznaja o veli ini zaostalih naprezanja prisutnih u materijalu vana je budu i da
se tokom izradbe, te osobito uporabe, superponiraju s naprezanjima koja su rezultat
djelovanja vanjskih sila ili momenata. To ponekad dovodi do plasti ne deformacije
strojnih dijelova ili ak do pojave loma.
Zaostala naprezanja kao pojava uo ena su jo davno kod prirodnih materijala
(kamen, drvo), a tek kasnije kod metalnih materijala, budu i da se kod njih ve i dio
zaostalih naprezanja moe odgraditi plasti nom deformacijom (izvitoperenjem) koja je
esto nevidljiva golim okom.

7.1 Podjela zaostalih naprezanja

 Nakon prvotne podjele zaostalih naprezanja na mikro i mako zaostala
naprezanja ustalila se podjela na zaostala naprezanja prvog, drugog i tre eg reda
(vrste).
Zaostala naprezanja prisutna u nekom predmetu rezultat su superponiranja
zaostalih naprezanja prvog, drugog i tre eg reda (slika 24):
I II III
(43)

y I II III
III

I ds
ds
I
+ II ds I

0 x ds
- III I II

0 x

Slika 24. Shematski prikaz sumiranja zaostalih naprezanja

Zaostala naprezanja prvog reda prisutna su u ve em podru ju predmeta,

odnosno proteu se preko ve eg broja kristalnih zrna. Pripadaju e sile odnosno
momenti nalaze se u ravnotei u itavom predmetu. Diranjem ravnotee sila ili
momenata nastaju makroskopske promjene dimenzija (izvitoperenje). Zaostala
naprezanja prvog reda nazivaju se i makro zaostalim naprezanjima.
- zaostala naprezanja drugog reda imaju konstantan iznos unutar jednog ili
nekoliko kristalnih zrna (slika 24). U ravnotei se nalaze sile odnosno momenti manjeg
broja susjednih zrna. Poreme ajem ravnotee sila ili momenata mogu se pojaviti
makroskopske promjene dimenzija. Zaostala naprezanja drugog reda pripadaju skupini
mikro zaostalih naprezanja.
- zaostala naprezanja tre eg reda razlikuju se ve na nekoliko atomskih
razmaka u kristalnoj reetki, a odgovaraju e sile odnosno momenti nalaze se u
ravnotei samo unutar djeli a kristalnog zrna. Naruavanjem ravnotee sila i momenata
u ovom slu aju ne mogu nastupiti makroskopske promjene dimenzija predmeta.
Zaostala naprezanja tre eg reda nazivaju se i mikro zaostalim naprezanjima.

7.2 Uzroci nastanka zaostalih naprezanja

Zaostala naprezanja prisutna u strojnom dijelu ili dijelu konstrukcije uneena su

samim materijalom, tokom izrade ili su nastala tokom uporabe (eksploatacije).
Zaostala naprezanja uvjetovana materijalom su mikro zaostala naprezanja
(preteno ), dok su zaostala naprezanja nastala tokom izradbe ili uporabe gotovo
uvijek makro zaostala naprezanja (eventualno ). Uzroci pojave zaostalih
naprezanja prikazani su shematski na slici 25 .

Uzroci zaostalih naprezanja

uvjetovani materijalom uvjetovani eksploatacijom

npr. viefazni sustavi,

nemetalni uklju ci,
to kaste nepravilnosti mehani ki toplinski kemijski
npr. djelomi na npr. toplinska zaostala npr. difuzija H kod
plasti na deformacija naprezanja uslijed elektrokemijske
u blizini zareza ili eksploatacijski korozije
nemetalnih uklju aka, uvjetovanog
trajno valjno temperaturnog polja
naprezanje
uvjetovani izradom
(podjela na glavne grupe tehnolokih postupaka prema DIN 8580)

oblikovanje obrada razdvajanje spajanje stvaranje promjena

(lijevanje) deformiranjem prevlaka svojstava
materijala npr.
toplinska npr. zaostala npr. zaostala zavariva ka zaostala indukcijsko
zaostala naprezanja kao naprezanja zaostala naprezanja kaljenje,
naprezanja posljedica kao posljedica naprezanja slojeva nitriranje,
nehomogene bruenja cementiranje
deformacije

Slika 25. Shematski prikaz uzroka zaostalih naprezanja

Pored uzroka pojave zaostalih naprezanja navedeni su i primjeri za pojedine slu ajeve.
Za primjer nastanka zaostalih naprezanja prvog reda ( ) naj e e se navode
toplinska zaostala naprezanja (lijevanje, toplinska obrada). Razmotrit e se na primjeru
hla enja (gaenja) eli nog valjka 100 mm. Ovaj valjak gasi se u vodi s temperature
850 C (Rose-ov model). Na slici 26 u dijagramu temperatura - vrijeme prikazane su
krivulje hla enja ruba i jezgre eli nog valjka.

Slika 26. Krivulje hla enja i toplinska naprezanja

za eli ni valjak hla en u vodi s 850 C

Kao to dijagram pokazuje rub se ohla uje znatno bre od jezgre, te je u to ki A

temperaturna razlika najve a i iznosi 600 C. Zbog temperaturnog polja (razlike
temperature ruba i jezgre ) u valjku nastupaju toplinska naprezanja :

E T , gdje je (44)

E - modul elasti nosti;

- koeficjent toplinske dilatacije;
- razlika u temperaturi.
Stezanje ruba (primjereno snienoj temperaturi), onemogu ava znatno toplija jezgra,
to dovodi do pojave vla nih naprezanja u rubnoj zoni i tla nih naprezanja u jezgri
valjka budu i da oba naprezanja trebaju biti u ravnotei (donji dijagram na slici 26).
Nazna ena su samo uzduna (longitudinalna) naprezanja. Cirkularna naprezanja
(tangencijalna, obodna) su istog reda veli ine dok su radijalna zanemarivo mala. U
trenutku kada se temperatura jezgre i ruba izjedna e (sl. 26) toplinska naprezanja
jednaka su nuli te nema nikakvih zaostalih naprezanja (krivulja a na slici 26).To vrijedi
samo u slu aju kada toplinska naprezanja ne dostiu vrijednost granice razvla enja
(te enja) Re. Stoga krivulja a vrijedi za neki materijal s relativno visokom granicom
razvla enja. Budu i da se s povienjem temperature granica razvla enja elika
smanjuje (pri 600 C Re iznosi priblino samo tre inu vrijednosti granice razvla enja na
sobnoj temperaturi), toplinska naprezanja dostiu vrijednost granice razvla enja i ne
mogu biti ve a od njenog iznosa jer nastupa plasti na deformacija odnosno te enje
materijala (rafirano podru je izme u krivulja a i b). Krivulje b i c stoga vrijede za neki
materijal s niom vrijedno u granice razvla enja pa toplinska naprezanja lako dostiu
njen iznos. Nakon to ke A dolazi dolazi do stezanja jezgre (krivulja c) i smanjenja
vla nih naprezanja u rubnoj zoni (krivulja b) pa su u to ki B toplinska naprezanja ruba i
jezgre jednaka nuli, a uz daljnje odvo enje topline dolazi do pojave tla nih zaostalih
naprezanja na rubu i vla nih zaostalih naprezanja u jezgri. Veli ina zaostalih naprezanja
je to ve a to je ve a temperaturna razlika u to ki A, to zna i da se s pove anjem
masivnosti komada odnosno intenziteta ohla ivanja mogu o ekivati ve a zaostala
naprezanja. Nadalje materijal s viom granicom razvla enja kod povienih temperatura
imati e manja zaostala toplinska naprezanja pri gaenju.
Zaostala naprezanja drugog reda ( ) nastaju primjerice kod viefaznih
materijala koji posjeduju strukturne faze s razli itim koeficijentima toplinske dilatacije.
Slika 27 prikazuje shematski jedan dvofazni sustav gdje faza A ima ve i koeficijent
toplinskog istezanja od faze B.
 A> B

Slika 27. Pojava zaostalih naprezanja kao posljedica

razli itih koeficijenata toplinske dilatacije

Pretpostavimo li da na nekoj temperaturi To nisu prisutna nikakva naprezanja ,

hla enjem na temperaturu T1 faza A ima ve u tendenciju smanenja volumena
(skupljanja) od faze B. Budu i da su obje faze vrsto spojene granicama faza u fazi A
javljaju se (i eventualno zaostaju) vla na naprezanja, a u fazi B tla na naprezanja u
istom iznosu.
Zaostala naprezanja tre eg reda ( ) prisutna su u svakom realnom materijalu
koji nema idealnu mikrostrukturu. Kod materijala s kristalnom strukturom (svi metalni
materijali, neke keramike i polimeri) prisutne su kristalne nepravilnosti, tj. svi atomi nisu
uredno smjeteni na svojim poloajima u kristalnoj reetki ve su prisutne to kaste,
linijske i povrinske nepravilnosti, odnosno praznine, uklju inski/zamjenbeni atomi,
bridne i vij ane dislokacije te malokutne i velikokutne granice zrna. Sve navedene
nepravilnosti uzrokuju prisustvo zaostalih naprezanja tre eg reda.

7.3 Mjerenje zaostalih naprezanja

Usporedo sa spoznajom o zaostalim naprezanjima razvile su se i najrazli itije

metode za njihovo mjerenje. Metode za mjerenje zaostalih naprezanja uglavnom se
dijele na razorne, polurazorne i nerazorne metode.
 Grupu razornih i polurazornih metoda ine razli iti isto mehani ki ili mehani ko-
elektri ki postupci. Ovim metodama mogu e je samo mjerenje zaostalih naprezanja 1.
reda, a nedostatak je tako er da se elementi konstrukcije ili strojeva ispitani ovim
metodama ne mogu dalje koristiti.
Postupci mjerenja zaostalih naprezanja rengenskom difrakcijom, ultrazvukom i
magnetskim metodama spadaju u skupinu nerazornih metoda. Osim to nimalo ne
ote uju ispitane dijelove s nekim od ovih postupaka mogu e je izmjeriti i mikro
zaostala naprezanja ( i ).
U tablici 5 navedeni su razli iti postupci za mjerenje zaostalih naprezanja. Za
svaki postupak naveden je stupanj razvijenosti, stupanj ulaganja u istraivanje i razvoj
te u estalost primjene pojedine metode (stanje u bivoj Zapadnoj Njema koj 80-tih
godina).

Tablica 5. U estalost primjene i stupanj razvijenosti pojedinih metoda

za mjerenje zaostalih naprezanja
Stupanj Kontrola
Istraivanje i
razvijenosti kvalitete u
razvoj
postupka proizvodnji
Razdvajanje,
Izbuivanje, 90 5 10
Tokarenje
Greben,
Mehani ko- Kruni lijeb 90 5 5
elektri ki (mehani ki)
razorni Kruni lijeb
80 10 20
postupci (DMS)
Buenje
70 10 20
provrta
Ostali
50 5
postupci
Rengen 70 35 30
Nerazorni
Ultrazvuk 30 20 5
postupci
Magnetski 30 15 5
100 100

8. UMOR MATERIJALA
(eng. Fatigue, njem. Ermdung)
esto dijelovi strojeva i konstrukcija nisu napregnuti stati kim naprezanjem ve
promjenjivim (dinami kim) naprezanjem. Unato tome to je iznos takvog dinami kog
naprezanja nii od granice razvla enja, nakon nekog vremena moe do i do pojave
loma ukoliko je takvo naprezanje promjenjivog inteziteta i dugotrajno. Zato je
dimenzioniranje dinami ki optere enih dijelova strojeva i konstrukcija koritenjem
podataka o mehani kim svojstvima utvr enim stati kim ispitivanjem nedovoljno to no ili
sasvim neto no. Posljedica toga je pojava umora materijala odnosno postupnog
razaranja materijala zbog dugotrajnog djelovanja promjenljivog (dinami kog) naprezanja
kojeg je rezultat prijelom strojnog dijela. Pojava umora materijala poznata je ve od
sredine 19. stolje a, a opisao ju je Whler.
Karakteristi na prijelomna povrina od umora shematski je predo ena na slici 28

Slika 28: Shematski prikaz prijelomne povrine kao posljedice umora materijala

Karakteristika loma od umora materijala je da nema pojave vidljive plasti ne

deformacije ak i ako se radi o ilavom materijalu. Prijelomna povrina sastoji se od
zagla enog svjetlog dijela s brazdama napredovanja pukotine. Brazde podsje aju na
godove drveta. Taj dio prijelomne povrine nastajao je dulje vremena pa se i naziva
podru jem trajnog loma. Drugi dio prijelomne povrine - podru je trenutnog loma - je
hrapav, zagasit i zrnat, a nastao je u trenutku kada je nametnuto naprezanje zbog
smanjenja nosive plohe naraslo na iznos jednak vla noj vrsto i materijala. Odnos
povrina trajnog i trenutnog loma te njihov razmjetaj na prijelomnoj povrini ovisi o vrsti
i intenzitetu dinami kog naprezanja te intenzitetu koncentracije naprezanja.
Za izradak ili epruvetu idealno glatke povrine, bez koncentratora naprezanja o
kojima e biti govora kasnije, klica loma je posljedica lokalne nehomogene deformacije
uslijed koje dolazi do formiranja plo astih tvorevina koje proklizavanjem tvore izbo ine
(ekstruzije) i udubine (intruzije) na povrini (slika 29). Takve neravnine na povrini, a
osobito udubine predstavljaju koncentratore naprezanja odnosno potencijalna mjesta
stvaranja inicijalne pukotine. Inicijalna pukotina nastala na povrini iri se kod materijala
s kristalnom strukturom pod kutem od 45 u odnosu na normalno naprezanje tj. u
smjeru maksimalnog smi nog naprezanja ( stadij I, slika 29.) Takav na in irenja
pukotine prisutan je samo kroz nekoliko kristalnih zrna. Brzina irenja pukotine u ovom
stadiju ovisi o okolnom mediju. Pri ispitivanju na zraku brzina iznosi 10-7 mm po
ciklusu naprezanja. Pri promjenjivom naprezanju velike amplitude ili u prisutnosti
koncentratora naprezanja konstrukcijskog ili tehnolokog porijekla stadij I se uop e ne
pojavljuje.

Slika 29. Shematski prikaz nastanka loma od umora materijala

U stadiju II pukotina se iri transkristalno, naj e e okomito na smjer djelovanja

normalnog naprezanja. U tom stadiju irenja pukotine nastaju karakteristi ne brazde
kao posljedica stalnog izmjenjivanja "zatupljenja" i "otrenja" vrha pukotine. Razmak
izme u brazdi je pokazatelj brzine irenja pukotine. Smanjenjem nosivog presjeka
naprezanje stalno raste, brzina irenja pukotine se pove ava pa razmak izme u brazdi
postaje sve ve i. Kada se plotina presjeka smanji toliko da naprezanje u nosivom
dijelu presjeka dostigne veli inu vla ne vrsto e materijala nastupa trenutni lom.
Povrina trenutnog loma je puno hrapavija od povrine trajnog loma.
Ovo je bilo objanjenje nastanka loma od umora za izradak idealne strukture bez
prisutnosti razli itih koncentratora naprezanja. Koncentratori naprezanja mogu biti:
1. konstrukcijskog;
 2. tehnolokog i
3. eksploatacijskog porijekla.

Konstrukcijske koncentratore naprezanja predstavljaju mjesta s nedovoljno

velikim radijusom zaobljenosti to se esto susre e na osovinama i vratilima
promjenjivog presjeka, slika 30.
Detalj A
Detalj A

Slika 30. Konstrukcijski koncentator naprezanja uslijed

neodgovaraju eg prelaznog radijusa

Konstrukcijski koncentartori naprezanja su tako er i utori za klin na vratilu, navoji na

vijcima itd.

Tehnoloki koncentatori naprezanja mogu nastati ve u postupku lijevanja (pore,

lunkeri, uklju ci i sl.), toplog oblikovanja (pukotine nastale kao posljedica izlu evina), u
postupku toplinske obrade (pukotine kao posljecica provedene toplinske obrade) ili se
moe raditi o razli itim utorima nastalim tijekom obrade odvajanjem estica (tokarenje,
glodanje), slika 31.
Detalj A
Detalj A
Tragovi obrade
tokarskog noa

Slika 31. Tehnoloki koncentator naprezanja kao posljedica

neravne povrine nakon tokarenja

Eksploatacijski koncentartori naprezanja nastaju tijekom uporabe kao posljedica

udarca pri montai/demontai te uslijed pojave napetosne korozije, vodikove bolesti i sl.
 Mehani ko svojstvo koje karakterizira otpornost materijala prema pojavi umora
materijala naziva se dinami ka izdrljivost. Svrha ispitivanja dinami ke izdrljivosti je
utvr ivanje ponaanja materijala ili dijelova strojeva odnosno konstrukcija u uvjetima
dugotrajnog djelovanja promjenjivog (dinami kog) naprezanja. Analogno stati kom
naprezanju i dinami ko naprezanje moe biti vla no - tla no, savojno, uvojno (torzijsko).

Ispituje se ure ajima koji omogu uju promjenljivo ("titrajno") optere ivanje
epruveta ili strojnih dijelova a nazivaju se pulzatori ili umaralice. Umaralice rade
hidrauli ki, servohidrauli ki ili na principu elektromagnetske rezonancije. Moderne
umaralice omogu uju razli ite na ine promjenjivog naprezanja, slika 32:

Blok program

Slu ajna promjena

Slika 32. Razli iti oblici promjenjivog naprezanja

 Pri ispitivanju dinami ke izdrljivosti nastoje se simulirati takvi uvjeti dinami kog
(promjenjivog) naprezanja kakvi vladaju u eksploataciji. To se osobito odnosi na
ispitivanje dinami ke izdrljivosti strojnih elemenata ili itavih sklopova pa i konstrukcija.
U tom slu aju dobiva se podatak o dinami koj izdrljivosti strojnog dijela, gdje su za
razliku od ispitnog uzorka prisutni i mogu i koncentatori naprezanja. Tako er ispitivanje
se mora provoditi u okolinjim uvjetima to sli nijim onima u eksploataciji (visoka
odnosno niska temperatura, vlani zrak, korozioni medij i sl.)

Ukoliko je frekvencija promjene dinami kog optere enja "f" manja od 5 Hz radi se
o niskofrekventnom ispitivanju. Ispitivanje s frekvencijom 5 Hz < f < 30 Hz je
srednjefrekventno, a ukoliko je frekvencija "f" ve a od 30 Hz govori se o
visokofrekventnom ispitivanju.

Kod ispitivanja dinami ke izdrljivosti (pogotovo na ispitnim uzorcima) naj e e

se primjenjuje promjenjivo naprezanje sinusoidnog karaktera, slika 33.

naprezanje,
Naprezanje,

sr

ciklus vrijeme, t
Vrijeme, t
sr srednje naprezanje
a - srednje naprezanje
sramplituda naprezanja
g - amplituda
a gornje naprezanja
naprezanje
d - gdonje naprezanje
- gornje naprezanje
d - donje naprezanje

Slika 33 : Parametri sinusoidnog promjenjivog naprezanja

Srednje naprezanje predstavlja aritmeti ku sredinu gornjeg i donjeg naprezanja:

 g d
sr . (45)
2
Amplituda naprezanja je polovica razlike izme u gornjeg i donjeg naprezanja:

g d
a . (46)
2
Ovisno o tome odvija li se promjenjivo naprezanje samo u podru ju tlaka
odnosno samo u podru ju vlaka ili pak naizmjence zadire u oba podru ja govori se o
istosmjernom odnosno izmjeni nom promjenljivom naprezanju, slika 34.

1
2
3 4
5
6
7

Slika 34 : Razli iti tipovi sinusoidnog promjenjivog naprezanja

1. Obi no vla no istosmjerno promjenjivo naprezanje sr > a;

2. Po etno vla no istosmjerno promjenjivo naprezanje sr = a;

3. Nesimetri no izmjeni no promjenjivo naprezanje sr > 0, sr a;

4. Simetri no izmjeni no promjenjivo naprezanje sr = 0, a g;

5. Nesimetri no izmjeni no promjenjivo naprezanje sr < 0, sr a;

6. Po etno tla no istosmjerno promjenjivo naprezanje sr = a;

7. Obi no tla no istosmjerno promjenjivo naprezanje | sr | > a

Za utvr ivanje dinami ke izdrljivosti izabire se jedan od tipova promjenljivog

naprezanja, te se provodi tzv. Whlerov pokus. Naj e e se dinami ka izdrljivost
odre uje za tipove promjenjivog naprezanja 2, 4 ili 6. Za svaki nivo promjenljivog
naprezanja, iskazan amplitudom naprezanja a (tip 4), gornjim naprezanjem g (tip 2) ili
donjim naprezanjem d (tip 6) ispituje se 6 do 10 istovrsnih epruveta. Posebnu panju
treba pokloniti izradi i zavrnoj obradi epruveta s obzirom da je jak utjecaj razli itih
koncentratora naprezanja na vrijednost dinami ke izdrljivosti.
Oblik i dimenzije epruveta ovise o na inu prihvata odnosno o na inu
optere ivanja na pulzatorima. Za vla no - tla na ispitivanja epruvete su, ovisno o obliku
poluproizvoda, okruglog ili etvrtastog popre nog presjeka. Za obi no savijanje rabe se
epruvete etvrtastog popre nog presjeka, a za rotacijsko savijanje epruvete okruglog
popre nog presjeka. Epruvete za ispitivanje uvijanjem su okruglog popre nog presjeka.
Rezultati Whlerova pokusa ucrtavaju se u Whlerov dijagram, u koji se za
pojedine vrijednosti dinami kog naprezanja unose podaci o izdranom broju ciklusa do
loma epruvete, slika 35.

a, g ili d

Slika 35 : Whlerov dijagram

Najve e dinami ko (promjenjivo) naprezanje ( a, g ili d) koje epruvete izdre

kroz prakti ki beskona an broj ciklusa bez pojave loma ili makropukotina naziva se
dinami ka izdrljivost - Rd ,N/mm2. Kako je beskona an broj ciklusa idealan pojam tj.
svako ispitivanje ima svoje ograni eno trajanje utvr uje se grani ni broj ciklusa Ng. Kod
metalnih materijala a posebno kod konstrukcijskih elika, Whlerova krivulja se
asimptotski pribliava vrijednosti dinami ke izdrljivosti, dok se kod polimernih
materijala Whlerova krivulja pribliava apscisi pa se ne moe pouzdano utvrditi
dinami ku izdrljivost.
Uobi ajene vrijednosti grani nog broja ciklusa Ng za metalne materijale jesu sljede e :
za elik : Ng=107 ciklusa;
za bakar i bakrene legure : Ng=5107 ciklusa;
za lake metale i njihove legure : Ng=108 ciklusa.
Grani ni broj ciklusa ne ovisi samo o vrsti materijala ve i o njegovoj namjeni.
Rasipanja rezultata kod ispitivanja dinami ke izdrljivosti vrlo su velika. Mogu e je da se
za jednaku razinu naprezanja brojevi ciklusa do loma epruvete odnose ak kao 1:10, pa
se za pouzdano utvr ivanje dinami ke izdrljivosti za svaki nivoa naprezanja ispituje
ve i broj epruveta (6 do 10) uz statisti ku obradu rezultata ispitivanja.

Nadalje radi eliminacije utjecaja tehnolokih koncentatora naprezanja epruvete je

nakon bruenja potrebno i polirati. Tako er, zna ajan je utjecaj i korozije na vrijednost
dinami ke izdrljivosti, slika 36.

7
Ng=10 ciklusa log N

Slika 36. Utjecaj korozije materijala na dinami ku izdrljivost

A polirana povrina;
B korodirana povrina;
C interkristalna korozija
Dijagram na slici 36 vrijedi za konstrukcijski elik. U slu aju prisustva interkristalne
korozije epruvete pucaju i kod vrlo velikog broja ciklusa pri relativno maloj amplitudi
naprezanja pa ne postoji izraena dinami ka izdrljivost (krivulja C asimptotski se
pribliava nuli).

Whlerov dijagram daje podatak o iznosu dinami ke izdrljivosti nekog materijala

samo za jedan tip promjenjivog naprezanja. Za konstruktore je esto potreban podatak
o iznosu dinami ke izdrljivosti nekog materijala za razli ite tipove promjenjivog
naprezanja. Takve podatke daje Smithov dijagram, slika 37.

Slika 37. Smithov dijagram

U Smithovom dijagramu je prikazana ovisnost dinami ke izdrljivosti Rd o srednjem

naprezanju sr. S gornje strane dijagrama podru je dinami ke izdrljivosti ograni eno je
linijom gornjih naprezanja g te s granicom razvla enja Re, a s donje strane s linijom
donjih naprezanja d. Tako se iz Smithovog dijagrama dobiva podatak o veli ini
dozvoljene amplitude naprezanja za odre ene vrijednosti sr. S pove anjem srednjeg
naprezanja sr dozvoljena amplituda naprezanja a se smanjuje. Za grani ni slu aj sr=
Re dozvoljena amplituda je jednaka nitici a= 0! Smithov dijagram na slici 37 daje
podatke o dinami koj izdrljivosti nekog materijala za vla no-tla no promjenjivo
naprezanje. Dinami ka izdrljivost nekog materijala moe se naravno ispitivati i u
uvjetima ostalih na ina optere ivanja kao to su na primjer savojno ili uvojno
promjenjivo optere enje. Smithov dijagram na slici 38 daje podatke o dinami koj
izdrljivosti op eg konstrukcijkog elika 0361 za razli ite na ine optere ivanja.

Slika 38. Smithov dijagram za vla no-tla no,savojno i uvojno

optere ivanje elika 0361

Za krhke materijale (sivi lijev) Smithov dijagram izgleda druga ije, slika 39.
 Rd

a Rm

a a

sr

Slika 39. Smithov dijagram za sivi lijev

Povienje dinami ke izdrljivosti mogu e je ostvariti svim mehanizmima

vr avanja: Re1, Re2, Re3, Re4.

Dodatno treba voditi ra una o isto i materijala ( elika) budu i da razli iti
uklju ci, izlu evine i sl. predstavljaju potencijalne koncentatore naprezanja.
 9. MEHANIKA LOMA(Fracture mechanics, Mecanique de la rupture,
Bruc UVOD
Mehanika loma (Fracture mechanics, Mecanique de la rupture, Bruchmehanik, Mehanika
razruenija) prou ava nastajanje i razvoj pukotine te njezino irenje i lom krutog tijela.
Stoga termin mehanika loma ima dvostruki smisao. U uem smislu ona se odnosi na
istraivanje uvjeta razvoja pukotine, a u irem smislu mehanika loma obuhva a i dio
mehani ke otpornosti materijala koja se odnosi na zavrnu fazu procesa deformiranja
materijala pod djelovanjem optere enja. Zbog toga se u mehanici loma prou avaju razni
problemi mehani ke otpornosti i loma konstrukcije.
Klasi ni pristup nauke o vrsto i uzima u obzir injenicu da naprezanja u blizini provrta,
utora i sli nih geometrijskih diskontinuiteta mogu prije i granicu razvla enja, pri emu e
se materijal jednostavno plasti no deformirati i time e se preraspodjeliti koncentrirana
naprezanja. Me utim, to esto nije to no, jer kod mnogih materijala ne dolazi do
preraspodjele naprezanja. Kad se oko pukotina u takvom materijalu pojave velike
koncentracije naprezanja, dolazi do nestabilnog irenja pukotine koje moe uzrokovati
lom i pri naprezanju mnogo manjem od granice razvla enja materijala.
Takvi bi se lomovi mogli izbje i kad bi se mogle otkriti sve kriti ne pukotine u materijalu.
Iskustvo, me utim, pokazuje da se neke pukotine ne mogu otkriti ak ni s pomo u
najosjetljivijih ispitnih metoda.
Prema tome, potrebno je prona i na in da se uzmu u obzir neotkrivene pukotine, tj.
racionalni na in prora una koji e uzeti u obzir prisutnost malih skrivenih pukotina.
Osnovna je zada a mehanike loma pronalaenje kvantitativnih veli ina koje
karakteriziraju ponaanje materijala u prisutnosti pukotina.
Pokuaj da se faktori koncentracije naprezanja primijene kod pukotina bio bi vrlo
kompliciran i sumnjive to nosti, jer faktori koncentracije naprezanja ne uzimaju u obzir
otpornost materijala prema irenju pukotina. Stoga je potrebno izna i neki jednostavan
na in koji u obzir uzima rezultate mehanickih ispitivanja materijala prilikom
dimenzioniranja konstrukcija.
Mehanika loma omogu uje da se primijene nove veli ine, sli ne granici razvla enja i
vrsto i pri klasi nom dimenzioniranju, koje su svojstvene upotrijebljenom materijalu.
Ovaj faktor definira, za zadano naprezanje, najve u doputenu duljinu pukotine koja
moe biti prisutna u materijalu, a da ne do e do loma. Prema mehanici loma naprezanje
koje metal moe izdrati prije nego do e do loma obrnuto je proporcionalno veli ini
pukotine. Sto su ve e pukotine, to je doputeno naprezanje manje. Kad se jednom provjeri
da materijal ne sadri pukotine ve ih dimenzija od kriti nih, moe se sa sigurno u
utvrditi da ne e do i do loma konstrukcije. Dimenzioniranje se tada moe provesti na
osnovu poznatoga doputenog naprezanja. Zadatak je mehanike loma, dakle,
pronalaenje takvog faktora, definiranje metoda njegova eksperimentalnog odre ivanja i
na ina primjene pri dimenzioniranju.
Mehanika se loma na razini danas postignutog razvoja bavi pojavom loma nakon
elasticnih deformacija (mehanika loma pri linearnoj elasticnosti - Linear Elastic Fracture
Mechanics LEFM) i nakon elasticno-plasticnih deformacija (mehanika loma iznad granice
tecenja materijala - Post Yield Fracture Mechanics - PYFM). Ona je prosirena i na
proucavanje loma koji je posljedica djelovanja promjenljivog opterecenja (zamorni lom) i
loma koji nastaje zbog korozijskih utjecaja na vlacno opterecene elemente konstrukcija
(korozija pospjesena naprezanjima), a ukljucuje i posebne slucajeve loma (npr. lom
kostiju). U pocetnoj fazi razvoja mehanika loma proucavala je
Mehanika loma bavi se proucavanjem nastanka i napredovanja pukotine u krutim
tijelima.
Termin mehanika loma ima dvostruki smisao. U uem smislu ona se odnosi na
istraivanje uvjeta razvoja pukotine. U irem smislu mehanika loma obuhva a i dio
mehani ke otpornosti materijala koja se odnosi na zavrnu fazu procesa deformiranja
materijala pod djelovanjem optere enja. Zbog toga se u mehanici loma prou avaju razni
problemi mehani ke otpornosti i loma konstrukcija. Ovako postavljena mehanika loma
povezuje teoretska razmatranja s rezultatima eksperimenata, te analizira pojavu lomova
i havarija konstrukcija u eksploataciji.

9.1 Uzroci i kriteriji nastanka loma

Lom se moe definirati kao makroskopsko razdvajanje materijala koje dovodi do

gubitka nosivosti krutog tijela. Fizikalni uzrok loma je djelovanje naprezanja koje
zajedno s utjecajem okolnog medija razara atomsku i/ili molekularnu vezu, te se na taj
na in formira nova slobodna povrina. Teoretsko naprezanje potrebno za razdvajanje
idealnog kristala tj. za stvaranje nove slobodne povrine u kristalnoj strukturi (teoretska
vrsto a) utvr uje se sljede im izrazom:
1
2 E 2, (47)
teo d
pri emu su: E, modul elasti nosti, N/mm2; , povrinska energija (energija potrebna za
stvaranje nove povrine) J/mm2, te d razmak kristalnih ravnina, nm. Za kubni kristalni
sustav udaljenost izme u kristalnih ravnina ra una se prema izrazu:
a
d hkl 1
, gdje je (48)
2 2 2
h k l 2

a parametar reetke, a h, k, l Millerovi indeksi.

Teoretska razdvojna vrsto a vrijedi samo za idealnu kristalnu strukturu i mnogostruko
je ve a od stvarnog naprezanja za realnu kristalnu strukturu. Razlog tomu je prisutnost
kristalnih nesavrenosti u realnim kristalima koje bitno smanjuju otpornost tehni kih
materijala u odnosu na idealne.
U samom materijalu realne kristalne strukture dolazi do koncentracije naprezanja usljed
gomilanja dislokacija pri nailaenju na prepreku kao to je granica zrna, granica faza ili
uklju ak, slika 40.

Slika 40. Nakupljanje dislokacija u kristalnoj strukturi realnih materijala

Stoga je lokalno naprezanje na granicama zrna viestruko ve e od nametnutog

naprazanja:

loka ln o
n , gdje je (49)

lokalno lokalno naprezanje na granicama zrna;

n broj dislokacija;
- nametnuto naprezanje.

Posljedica takve koncentracije naprezanja je transkristalno rascjepno irenje pukotine.

U slu aju male vrsto e granica zrna ili kada se zbog poviene temperature (puzanje)
javlja te enje po granicama dolazi do pojave interkristalnog loma. Kod viefaznih
materijala prije nastanka pukotine dolazi do plasti ne deformacije mekanije faze. Na taj
na in gomilaju se dislokacije na granici faza i stvaraju pukotine u krhkoj fazi. Pri
djelovanju promjenjivog dinami kog naprezanja inicijalna pukotina nastaje na povrini
usljed formiranja intruzija i ekstruzija (umor materijala).

9.2 Modeli pukotina

Za ocjenu stabilnosti krutog tijela koje sadri pukotinu potrebno je definirati

kontinuirano-mehani ki model pukotine. Najpoznatiji model pukotine koji se temelji na
energetskoj hipotezi loma je Griffithov model. Griffithov model pretpostavlja usku i
duga ku pukotinu duljine 2a koja se nalazi u vla no napregnutoj plo i neograni ene
istezljivosti, slika 41.
 Slika 41. Griffithov model pukotine

Kriterij stabilnosti prema Griffithu je odnos oslobo ene elasti ne distorzijske

energije pri pove anju pukotine te energije potrebne za stvaranje nove povrine.
Prema Griffithu, elasti na distorzijska energija We oslobo ena pri pove anju pukotine
mora biti jednaka ili ve a od energije potrebne za stvaranje nove povrine loma Wp da
bi pukotina bila stabilna. Elasti na
distorzijska energija jednaka je:

2 a2
We , gdje je (50)
E
- vla no naprezanje;
a duljina pukotine;
E Youngov modul

a energija potrebna za stvaranje obje nove povrine loma:

Wp 4 a o , gdje je (51)

o povrinska energija.
Kriterij za proirenje pukotine je:
dW e dW p
ili (52)
da da

2 a2
2 4 a o
(53)
E
pa proizlazi da je kriti no naprezanje jednako:
1
2 E o
2

c
(54)
a
odnosno kriti na duljina pukotine:
2 E o
ac 2
(55)

Eksperimentalna istraivanja su potvrdila mogu nost koritenja izraza (54) i (55) samo
za iznimno krhke materijale (staklo, keramika), dok je za ilavije materijale zbog
sloenog utvrdivanja iznosa vrijednosti efektivne povrinske energije ef primjena ovih
izraza ograni ena.

Daljnje poboljanje Griffithova modela nacinio je Irwin s pretpostavkom postojanja

plasti ne zone na vrhu pukotine, odnosno fiktivnog produljenja pukotine za polumjer
plasti ne zone, slika 42.

Re

Slika 42. Irwinov model pukotine

Prema ovom modelu, u korijenu pukotine (plasti na zona) naprezanje je jednako

granici razvlacenja Re i ne moe biti ve e od toga. Na taj na in naprezanje u korijenu
pukotine nije vie neizmjerno veliko to je bio osnovni nedostatak Griffithova modela.
Na osnovi ovakvog Griffith-Irwinova modela temelji se koncept linearno-elasti ne
mehanike loma.
Na osnovu navedenih razmatranja proizlaze sljede e definicije koje opisuju
pojedine stadije loma:
Nastanak pukotine pojava pukotine u dijelu materijala koji je do tog trenutka bio
bez pukotine.
Duljina pukotine moe biti reda veli ine nekoliko atomskih razmaka, mikroskopska i
makroskopska.
Pokretanje pukotine prijelaz iz stanja mirovanja u stanje kretanja to moe biti
izazvano stati kim ili dinami kim optere enjem.
Proirenje pukotine pove anje pukotine s kona nim ishodom loma materijala.
Proirenje pukotine karakterizirano je vrstom, mehanizmom i uzrokom procesa
pove anja pukotine. Stoga se razlikuje stabilno, nestabilno odnosno subkriti no irenje
pukotine.
Stabilno proirenje pukotine popra eno je stalnim utrokom energije tijekom irenja
pukotine i u ve ini slu ajeva dovodi do pojave makroskopskog ilavog loma.
Nestabilno proirenje pukotine tijekom propagiranja pukotine dolazi do stalnog
osloba anja energije. Pukotina napreduje velikom brzinom i dovodi do krhkog loma.
Nestabilno irenje pukotine moe nastupiti sa ili bez prethodnog stabilnog irenja
pukotine.
Subkriti no proirenje pukotine proces dugotrajnog stabilnog irenja pukotine
karakteristi an za umor materijala, puzanje ili napetosnu koroziju koji zavrava
ubrzanim stabilnim ili nestabilnim irenjem pukotine.
Ko enje pukotine - prijelaz pukotine iz procesa brzog irenja u stanje mirovanja.

9.3 Fraktografija

Fraktografija je znanstvena disciplina koja se bavi ispitivanjem prijelomne

povrine da bi se analizirao uzrok loma, a time objasnio i eventualni uzrok havarije.
Fraktografija u uem smislu pretpostavlja promatranje oblika, poloaja i
hrapavosti lomne povrine bilo golim okom ili pove alom.
Mikrofraktografija podrazumijeva sve isto ali uz uporabu transmisijskog ili skening
elektronskog mikroskopa. Skening elektronski mikroskopi odlikuju se velikom
dubinskom otrinom pogodnom za promatranje topografije prijelomne povrine. Osim
toga esto su opremljeni i mikroanalizatorom koji omogu uje kvantitativnu kemijsku
analizu prijelomne povrine.

9.4 Vrste lomova

Relativno jednostavno je utvrditi da li se radi o trenutnom (nasilnom) lomu ili lomu

od umora materijala kada je lomna povrina karakteristi nog izgleda.
Makroskopski i mikroskopski lom moe biti ilav ili krhak. Kod makroskopski
ilavog loma u blizini mjesta prijeloma prisutna je plasti na deformacija, dok kod krhkog
prijeloma ona izostaje.
Nadalje, prema obliku lom moe biti smi ni, razdvojni (ravninski) ili mjeoviti
(smi no-razdvojni).
Smi ni lom lomna povrina smjetena je pod 45o prema stjenki, a posljedica je
ravninsko stanje naprezanja i troosno stanje deformacije, slika 43.

45o

Slika 43. Poloaj prijelomne povrine smi nog loma

Mjeoviti (smi no-razdvojni) lom Na rubu lomne povrine prisutno je ravninsko

stanje naprezanja, a u srednjem dijelu troosno stanje naprezanja, slika 44.

Slika 44. Poloaj prijelomne povrine mjeovitog loma

Razdvojni (ravninski) lom Na lomnoj povrini vlada troosno stanje naprezanja i

ravninsko stanje deformacije. S pove anjem debljine strojnog dijela pove ava se
sklonost prema ravninskom (razdvojnom) lomu, slika 45.

Slika 45. Poloaj prijelomne povrine razdvojnog (ravninskog) loma

Mikroskopska obiljeja loma posljedica su razli itih mogu nosti irenja pukotine.
Kod materijala s kristalnom strukturom (svi metali, njihove legure, keramike, neki
polimeri ) lom moe biti transkristalni ili interkristalni. Transkristalni lom nastupa kroz
kristalno zrno, a interkristalni lom napreduje uzdu granica zrna.

9.4.1 ilavi lom

ilavi lom popra en je makroskopski vidljivom plasti nom deformacijom u

neposrednoj blizini loma. Lomna povrina metalnih materijala karakteristi nog je
izgleda, zagasita i hrapava. Kod plosnatih dijelova smjetena je pod kutem od 45 o
prema stjenki (smi ni lom), a kod okruglih dijelova prijelomna povrina je ljevkastog
oblika, slika 46.

Slika 46. ilavi lom okruglih dijelova

 Kod ilavog loma tehni kih materijala prisutne su na prijelomnoj povrini udubine
(jamice) nastale plasti nom deformacijom metalne matrice oko estica (uklju ci,
izlu evine) koje u pravilu imaju ve u tvrdo u ( vrsto u) od same matrice. Pri
promatranju prijelomne povrine na skening elektronskom mikroskopu esto se mogu
zamjetiti estice prisutne u dnu jamica. Stoga se takav lom naziva jami asti lom, slika
47.

Slika 47. Jami asti lom

Broj i dubina jamica ovise o broju estica i duktilnosti matrice. to je materijal duktilniji
dubina jamica je ve a. Jamice se mogu javiti i u slu aju kada u makro-razmjerima nije
prisutna plasti na deformacija (visoko vrsti elici). ilavi lom je uvijek transkristalan,
dakle napreduje kroz kristale.

9.4.2 Krhki lom

Suprotno ilavom lomu kod krhkog loma nema prisutne plasti ne deformacije u
makro-razmjerima. Prijelomna povrina je svjetla jer se sastoji od mikro glatkih ploha
koje dobro reflektiraju svjetlo. U mikro-razmjerima krhki lom moe biti transkristalan ili
interkristalan, slika 48.
 Slika 48. Interkristalni krhki lom

Transkristalni krhki lom slijedi odre ene kristalne ravnine u pojedinim kristalnim
zrnima. Kod materijala s BCC reetkom to su naj e e ravnine {100}, a kod HCP
reetke ravnine {0001 }. Naime, ovaj lom se javlja kada naprezanje na granicama zrna
prije e kriti nu vrijednost (koncentratori naprezanja) te lom napreduje razaraju i vezu
izme u atoma u odre enim ravninama kristalne reetke. Takav lom nosi naziv rascjepni
lom.
Makro i mikro izgled loma pri cikli kom promjenjivom naprezanju ("lom od umora
materijala") opisan je u poglavlju 8. U makro-razmjerima lom od umora materijala uvijek
je preteno krhak, tj. bez plasti ne deformacije strojnog dijela u okolini prijelomne
povrine.

9.5 Koncepti mehanike loma

Na temelju razli itog ponaanja materijala tijekom djelovanja sile/naprezanja

proizlaze definicije kriterija loma strojnih dijelova odnosno epruveta koji sadre pukotine,
slika 49.
Sila
 Deformacija

Slika 49. Stadiji deformacije krutog tijela s pukotinom

1 - linearno-elasti na deformacija
2 - stvaranje ogroni ene plasti ne zone (ograni eno te enje)
3 - elasti no-plasti na deformacija
4 - svekoliko te enje

U mehanici loma svekoliko te enje materijala ima smisla samo ako je lom posljedica
proirenja pukotine u tijelu, a ne posljedica plasti ne deformacije koja usljed o vr enja
materijala uzrokuje lom.
Na temelju shematski prikazanih dijagrama sila produljenje na slici 49 utvr uju
se pojedini koncepti mehanike loma:
linearno-elasti na mehanika loma (LEML),
linearno-elasti na mehanika loma s ograni enim te enjem (prisutnost plasti ne
zone),
elasti no-plasti na mehanika loma (EPML).

9.5.1 Linearno-elasti na mehanika loma (LEML)

Ovaj koncept mehanike loma omogu uje kvantitativno razmatranje procesa loma u
uvjetima linearno-elasti ne deformacije sve do loma. Takvo razmatranje mogu e je
provesti analizom raspodjele naprezanja pri vrhu pukotine pomo u teorije elasti nosti
kao i sagledavanjem energetske bilance kod irenja pukotine.

9.5.1.1 Koncept intenziteta naprezanja

Pukotina se moe smatrati grani nim slu ajem zareza s polumjerom zakrivljenosti
0, te se na taj na in moe analiza raspodjele naprezanja pri vrhu pukotine nastaviti
na ve spominjani utjecaj zareza na raspodjelu naprezanja (vidi poglavlje 3). Prema slici
50a) dolazi u korijenu zareza do koncentracije naprezanja:

max k n
, gdje je (56)

k - faktor oblika;.
n nazivno naprezanje.

Slika 50. Usporedba raspodjele naprezanja pri vrhu zareza (a) i pukotine (b)
pri jednoosnom vla nom naprezanju

Za zarez elipti nog oblika vrijedi:

1

a 2

max n 1 2 , gdje je (57)

n nazivno naprezanje;
a - velika poluos elipse;
- polumjer zakrivljenosti zareza.

Za a proizlazi:
 1

a 2

max 2 n
(58)

Prijelazom zareza u idealno otru pukotinu ( 0) dolazi do matemati kog

singulariteta pri vrku pukotine, odnosno vrijednost max poprima beskona no veliku
vrijednost. Time se odnosi koji vrijede za opis stanja naprezanja pri vrhu zareza ne
mogu primijeniti za pukotine, ve je potrebno uvesti pojam faktor intenziteta naprezanja
kao grani ne vrijednosti elasti nog djelovanja zareza. S pomo u faktora intenziteta
naprezanja, K, kvantitativno se opisuje polje naprezanja i deformacije pri vrku
pukotine:
1

ij K 2 r 2 f ij , gdje je (59)

ij normalna odnosno smi na naprezanja na mjestu u blizini vrka pukotine iji

je poloaj defniran polarnim koordinatama r i (slika 50b);
fij - bezdimenzionalna funkcija ovisna samo o .
Faktor intenziteta naprezanja fizikalno predstavlja mjerilo inteziteta porasta naprezanja
u tom podru ju. Dimenzije faktora intenziteta naprezanja jesu Nmm-3/2 ili MNm-3/2 te
vrijedi:
1 Nmm-3/2=0,03162 MNm-3/2 (60)
Prema mogu em na inu otvaranja pukotina (slika 51) razlikuju se i inteziteti
naprezanja KI, KII i KIII.

Modus I - jednostavno otvaranje

pukotine
Modus II - uzduno smicanje
Modus III - popre no smicanje
Modus I Modus II Modus III

Slika 51. Na ini otvaranja pukotine

U praksi na in otvaranja pukotine I ima najve e zna enje. Koristi se kod strojnih
dijelova s vanjskim i unutarnjim pukotinama, optere enih vla nim ili savojnim
optere enjem, te kod konstrukcija podvrgnutih unutarnjem pritisku. Za na in otvaranja
pukotine I dobiva se eksplicite rjeenje jednadbe (59) putem tzv. Williams-lrwinove
jednadbe:
 :
Za ravninsko stanje deformacije zbog nemogu nosti deformacije u smjeru osi z javlja se
jo jedna komponenta naprezanja:

z x y , gdje je (61)

- Poissonov broj.
Za ravninu u kojoj se nalazi pukotina ( =0 ) vrijedi:
1

Y
Ki 2 r 2 (62)
Gornji izraz vrijedi za modus otvaranja pukotine I. Odgovaraju i izrazi daju se
napisati i za ostale na ine otvaranja pukotine (II i III). Kao grani ni slu aj za unutarnju
pukotinu nekog neograni eno istezljivog tijela za a<<W dobiva se:
1 1
KI lim y 2 r 2
y a 2 , gdje je (63)

a - polovina duljine pukotine.

Za opis kona nih dimenzija strojnog dijela i geometrije pukotine uvodi se korekturna
funkcija pa op eniti izraz za faktor intenziteta naprezanja za na in otvaranja pukotine I
glasi:
1
KI n
a 2 f , gdje je (64)
KI - faktor intenziteta naprezanja za modus otvaranja pukotine I;
n nazivno naprezanje;
a polovina duljine pukotine;
f korekturna funkcija.

Kriterij za lom kod LEML-a je po etak nestabilnog irenja jedne do tog trenutka
miruju e pukotine dostizanjem kriti ne vrijednosti faktora intenziteta naprezanja u
uvjetima ravninskog stanja deformacije. Takve kriti ne vrijednosti inteziteta naprezanja
KIc, KIIc i KIIIc nazivaju se lomna ili pukotinska ilavost te predstavljaju mehani ko
svojstvo koje karakterizira ilavost materijala. Budu i da se ravninsko stanje deformacije
moe posti i samo u debelostjenim strojnim dijelovima ili epruvetama, proizlazi ovisnost
kriti nog faktora intenziteta naprezanja Kc o debljini stijenke (slika 52).

Kc max

B0 BI Debljina stijenke, B

Slika 52. Ovisnost kriti nog faktora intenziteta naprezanja o debljini stijenke
1 - ravninsko stanje naprezanja (smi ni lom)
2 - mijeano stanje naprezanja (smi ni i ravninski lom)
3 - ravninsko stanje deformacije (ravninski lom)

U podru ju 1 vrijedi ravninsko stanje naprezanja. Za neku debljinu Bo kriti ni faktor

inteziteta naprezanja Kc dostie maksimum, a za sve manje debljine stijenke uo ljiv je
smi ni lom. U podru ju 2 s pove anjem debljine stijenke pove ava se udio ravninskog
loma ali je uz rubove jo zna ajan udjel smi nog loma U tom podru ju prisutno je
mjeovito stanje naprezanja i deformacije. Pri debljini stijenke BI kriti ni faktor inteziteta
naprezanja dostie svoju minimalnu vrijednost KIc te u podru ju 3 nastupa gotovo isti
ravninski lom kao posljedica ravninskog stanja deformacije. Izvjestan minimalni udio
smi nog loma pojavljuje se uz rubove stijenke. Odnos debljine stijenke i faktora
intenziteta naprezanja pokazuje i izraz:
 2
1 KI
B , gdje je (65)
Re

Re - granica razvla enja materijala.

Za < 1....1,3 potpuno je onemogu eno istezanje te je prijelom ravan - nastupa

razdvojni lom.
Za = 4.....6 slijedi prijelaz u mjeovito stanje naprezanja ili deformacije te raste
udio smi nog loma.
Za > 10 lom je potpuno smi an - nastupa ravninsko stanje naprezanja.

9.5.2 Linearno-elasti na mehanika loma s ograni enim te enjem

Kao to je ve prije spomenuto, prema Irwin-Griffithu i kod makroskopski krhkog

loma pri vrku pukotine dolazi do formiranja plasti ne zone. Pod pretpostavkom da je ta
plasti na zona zanemarivo mala u odnosu na dimenzije strojnog dijela i jo nosivi dio
popre nog presjeka, efektivna duljina pukotine (aef) se pove ava za polumjer plasti ne
zone, rpl:
aef= a+ rpl (66)

U tom slu aju efektivni faktor intenziteta naprezanja iznosi:

1 aef
K ef aef 2 f , gdje je (67)
W
W - irina strojnog dijela.

Veli ina plasti ne zone moe se grubo procijeniti ako se u izraz (62) umjesto
naprezanja uvrsti granica razvla enja Re:
2
1 KI
r pl (68)
2 Re

to vrijedi za ravninsko stanje naprezanja, odnosno :

2
1 KI 2
r pl 1 2 (69)
2 Re

za ravninsko stanje deformacije.

 Zbog prijelaza iz ravninskog stanja naprezanja u rubnom podru ju u ravninsko
stanje deformacije u jezgri, plasti na zona ima oblik "pasje kosti" (slika 53).

Ravninsko stanje naprezanja

Ravninsko stanje deformacije

Povrina

Slika 53. Oblik plasti ne zone

No trodimenzionalni prora uni metodom kona nih elemenata uzimanjem u obzir

procesa o vr ivanja pokazali su da stvarni oblik odstupa od prikazanog modela,
odnosno da je razlika u veli ini plasti ne zone izme u povrine i jezgre manja to je
posljedica smanjenja faktora intenziteta naprezanja u smjeru od jezgre ka povrini. S
rastom debljine stijenke strojnog dijela ili epruvete te smanjenjem mogu nosti popre ne
deformacije, plasti na se zona smanjuje. Eksperimentalno je mogu e registrirati
plasti nu zonu ve bo nim osvjetljavanjem polirane povrine. Nadalje, koriste se
tako er metode mjerenja mikrotvrdo e, nagrizanja za utvr ivanje prisutnosti dislokacija
te rekristalizacijsko arenje. Uvo enjem efektivne duljine pukotine, odnosno lomne
ilavosti, proiruje se podru je primjenjivosti LEML-a uz uvjet da budu zadovoljeni
uvjeti:
2 r pl n
0 ,4 i 0 ,9 (70)
a Re
Ako nije tako, mora se primijeniti koncept elasti no-plasti ne mehanike loma.

9.5.3 Elasti no-plasti na mehanika loma

Koncept linearno-elasti ne mehanike loma nije primjenjiv ukoliko je podru je

plasti ne deformacije uz vrak pukotine toliko veliko da se ono vie ne moe zanemariti
u odnosu na vele inu pukotine i dimenzije strojnog dijela ili epruvete. Na taj na in
primjena LEML-a kod ve ine konstrukcijskih materijala iznimno je ograni ena. LEML se
primjenjuje samo u uvjetima vrlo niskih temperatura eksploatacije ili velike debljine
stijenke. U slu aju ve e plasti ne deformacije prije loma primjenjuje se koncept
elasti no-plasti ne mehanike loma (EPML) ili mehanike loma s te enjem (MLT).
Prakti ki to zna i da EPML omogu uje utvr ivanje mehani kih svojstava na
podru ju mehanike loma izvan podru ja primjenjivosti LEML-a, to zna i kod epruveta
(strojnih dijelova) relativno malih dimenzija. Nadalje, EPML omogu ava formuliranje
kriterija mogu e havarije u uvjetima elasti no-plasti nog ponaanja materijala prije
pojave loma. Ti se kriteriji odnose na stabilno irenje pukotine nakon njezinog iniciranja.
Nunost primjene takvih kriterija loma pojavljuje se u slu aju kada se u podru ju lokalne
plasti ne deformacije (npr. posljedica koncentracije naprezanja) ili pojave lokalne
krhkosti (npr. zavar ili utjecaj okolnog medija) pukotina po inje iriti stabilno, a
naknadno u polju elasti nih naprezanja nastavlja stabilno ili nestabilno kretanje. Dva
najvanija koncepta na podru ju elasti no-plasti ne mehanike loma su COD-koncept i
J-integral.

9.6 Eksperimentalno utvr ivanje lomne ilavosti KIc

Zbog specifi nih zahtjeva definiranih konceptom LEML-a, odnosno linearno-

elasti nim ponaanjem materijala do loma, za eksperimentalno utvr ivanje lomne
ilavosi KIc moraju biti ispunjeni sljede i uvjeti:
dimenzije epruvete moraju biti znatno ve e od veli ine plasti ne zone pri vrku
pukotine,
u trenutku nestabilnog irenja pukotine mora postojati mogu nost precizne
registracije optere enja,
za odgovaraju u geometriju epruvete mora biti poznata jednadba, tj. odnos
izme u faktora intenziteta naprezanja, naprezanja
i duljine pukotine.
Jednadba za odre ivanje faktora inteziteta naprezanja KI jednaka je:
1
a
KI a 2
f , gdje je (71)
W
naprezanje;
a polovina duljine pukotine;
W - irina epruvete (strojnog dijela);
f korekturna funkcija.

Korekturna funkcija f(a/W) predstavlja faktor geometrije dan u obliku aproksimacijskog

polinoma:
2
a a a
f c1 c2 c3 ... (72)
W W W

9.6.1 Oblik i dimenzije epruvete

Ispitivanje se naj e e provodi na kompaktnoj vla noj epruveti (slika 54) ili na
epruveti za troto kasto savijanje (slika 55).

Slika 54. Kompaktna vla na epruveta

Faktora inteziteta naprezanja odre uje se iz izraza:

F a
KI 1
f1 a=(0,45 do 0,55)W (73)
W
B W 2
 Slika 55: Epruveta za troto kasto savijanje

KI slijedi iz izraza:
F S a
KI 3
f2 a=(0,45 do 0,55)W (74)
W
B W 2

9.6.2 Na in provedbe ispitivanja

Postupak ispitivanja se provodi u dvije faze:

stvaranje realne pukotine promjenljivim naprezanjem na umaralici (pulzatoru),
stati ko ispitivanje do loma uz snimanje dijagrama sila-proirenje pukotine na
univerzalnoj kidalici.

Provo enjem ispitivanja na servo-hidrauli kom ure aju mogu e je oba ispitivanja
provesti na istom ure aju. Snimanje dijagrama sila-proirenje pukotine (druga faza
ispitivanja) shematski je prikazano na slici 56.
 F F

2
1

a) F b)
3

1 - mjera proirenja pukotine 2 - naprava za savijanje 3 - x-y pisa

Slika 56. Shematski prikaz snimanja dijagram sila-proirenje pukotine

a) kod epruvete za troto kasto savijanje
b) kod kompaktne vla ne epruvete

S obje strane mehani ki izrezanog utora u vr uje se mjera proirenja pukotine, te se

promjena irine pukotine zajedno s elektri nim signalom za silu prenosi na pisa .
Ovisno o vrsti materijala i vanjskim uvjetima ispitivanja (npr. temperatura ispitivanja)
mogu nastupiti tri karakteristi na tipa dijagrama sila - proirenje pukotine (slika 57).
Tip 1 Tip 2 Tip 3

A B A B A B
FS=FQ Fmax Fmax Fmax=FQ
FQ FS Fs
sila, F

0 0 0
proirenje pukotine, v
Slika 57. Tipovi dijagrama sila - proirenje pukotine
 Kod krivulje tipa 1 prije dostignu a maksimalne sile Fmax, koja ozna ava po etak
nestabilnog irenja pukotine i pojave loma, dolazi do izvjesne plasti ne deformacije i do
stabilnog irenja pukotine. Na in utvr ivanja sila FQ koja karakterizira tu pojavu je
slijede i:
Ucrtavanjem pravca OB koji ima 5% blai nagib od tangente OA nalazi se
presjecite pravca s krivuljom, a ordinata presjecita predstavlja iznos sile FQ. Uvjet za
primjenljivost LEML-a odnosno ograni ene plasti ne zone je slijede i:
Fmax
1,1 (75)
FQ

Kod krivulje tipa 2 nakon relativno dugog linearno-elasti nog ponaanja

materijala i dostizanja sile FQ dolazi do privremenog smanjenja sile (sli no kao kod sile
te enja pri stati kom vla nom pokusu) koje karakterizira ograni eno nestabilno irenje
pukotine.
Krivulju tipa 3 karakterizira gotovo linearno-elasti no ponaanje materijala.
Nestabilno irenje pukotine po inje kod sile Fmax koja je jednaka sili FQ.

Duljinu pukotine potrebno je izmjeriti u ravnini pukotine na tri mjesta s to no u

od 0,1 %. Izmjera duljine pukotine je srednja vrijednost od tri mjerenja, slika 58.

Slika 58. Na in utvr ivanja duljine pukotine

Iz utvr ene sile FQ izra unava se faktor intenziteta naprezanja KQ tako da se

vrijednost sile FQ uvrsti u odgovaraju i izraz za odre ivanje faktora intenziteta
naprezanja (izrazi 73 i 74). Vrijednost KQ predstavlja kriti ni intenzitet naprezanja KIC
ukoliko su zadovoljeni kriteriji definirani konceptom LEML-a. Prisutnost ravninskog
stanja deformacije zajam ena je izrazima:

2
K
irina epruvete : B 2 ,5 Ic (76)
Re
 2
K
duljina pukotine : a 2 ,5 Ic (77)
Re

Ukoliko dobivena vrijednost KQ uvrtena u gornja dva izraza (76) i (77) zadovoljava
nejednadbe, prihva a se kao lomna ilavost materijala KIc.

9.7 Lomna ilavost konstrukcijskih materijala

i korelacija s drugim mehani kim svojstvima

Budu i da su elici za poboljavanje jedna od najvanijih skupina konstrukcijskih

materijala, kod kojih se zahtjeva visoka vrsto a i poviena ilavost, kod tih elika
osobito su vane zna ajke lomno-mehani kih svojstava. U tablici 6 navedene su
vrijednosti lomne ilavosti KIc i konvencionalne granice razvla enja Rp0,2 za neke od
ovih elika.

Tablica 6. Vrijednosti lomne ilavosti i konvencionalne granice razvla enja

elika za poboljavanje

Rp0,2, KIc,
Oznaka elika
N/mm2 N/mm3/2
.4731 450 2100
.4732 480 1900
.5431 1300 2500
.5480 670 4320

Na dijagramu 59 grafi ki je prikazana ovisnost lomne ilavosti i konvencionalne

granice razvla enja elika za poboljavanje.
KIC,
N/mm3/2
5000 3
1
2
4
4000

3000 1 - 38CrMo5,1
2 - 40NiCrMo6
3 - 41SiNiCrMo7,5
2000 4 - 38NiCrMoV7,3

1000

1000 1200 1400 1600 1800 2000 Rp0,2,

N/mm2

Slika 59. Ovisnost lomne ilavosti i konvencionalne granice

razvla enja kod elika za poboljavanje

Poput udarne radnje loma i lomna ilavost ovisna je o temperaturi ispitivanja,

slika 60.
KIC,
3/2
N/mm
5000

4000
23MnNiCrMo6,4
X 20NiCrMo2
3000 X 23Mn6
X 23MnNiCrMo5,2
X
50CrV4
2000
X
X

1000
-80 -60 -40 -20 0 20 C
Slika 60. Temperaturna ovisnost lomne ilavosti
kod elika za opruge i lance
 Za gnje ila ke aluminijske legure koje se ponaaju ilavo nije potrebno odre ivati
lomnu ilavost. Me utim za toplinski obradive aluminijske legure koje su krhke
vrijednost lomne ilavosti je zna ajan podatak, tablica 7.

Tablica 7. Vrijednosti lomne ilavosti i konvencionalne granice razvla enja

toplinski obradivih aluminijskih legura

Rp0,2, KIc,
Oznaka legure
N/mm2 N/mm3/2
AlCuMg 440 880
AlCuMg2 510 810
AlZnMgCu1,5 500 910
AlZnMgCu2 450 755

Slika 61 grafi ki prikazuje ovisnost lomne ilavosti o konvencionalnoj granici razvla enja
za neke toplinski obradive aluminijske legure.

KIC,
3/2
N/mm
3500

2800 1
1 - AlMg
2 - AlMgSi
2100 3 - AlCuMg
4 - AlZnMgCu
2
1400
3
4

700
0 140 280 420 560 Rp0,2, N/mm2

Slika 61. Ovisnost lomne ilavosti o konvencionalnoj granici

razvla enja za toplinski obradive aluminijske legure
 10. TENZOMETRIJA

Tenzometrija obuhva a odre ivanje naprezanja na temelju mjerenja deformacije

materijala. Tenzometrija pripada grupi nerazornih metoda za odre ivanje naprezanja
bilo da se ono odre uje na strojnom dijelu za vrijeme njegove eksploatacije ili kod
nekog prototipnog ispitivanja.
Ovisnost izme u djeluju eg naprezanja i ostvarene deformacije materijala jasno
pokazuje konvencionalni dijagram naprezanje-istezanje na slici 62.

Naprezanje
, N/mm2

, mm/mm
Istezanje

Slika 62. Dijagram naprezanje ( ) - istezanje ( ) za konstrukcijski elik

U podru ju elasti nosti gdje su naprezanja manja od granice razvla enja ovisnost
izme u naprezanja i deformacije je linearna i predo ena je Hookeovim pravcem za koji
vrijedi Hookeov zakon:
E , gdje je (78)
- naprezanje;
E modul elasti nosti;
- relativno produljenje, istezanje.
Stoga je u elasti nom podru ju za poznatu deformaciju materijala (istezanje ili sabijanje)
vrlo jednostavno odredit iznos djeluju eg naprezanja, naravno ako je poznat materijal
odnosno njegov modul elasti nosti.
Postoji vie na ina mjerenja deformacija. Ovdje je dan pregled mjera a
deformacije od onih jednostavnih pa do onih koji daju najto nije podatke o deformaciji
(DMS-mjerne trake).

10.1. Mehani ka mjerila deformacije

Mehani ka mjerila deformacije predstavljaju najednostavnije mjera e. Kod

jednopolunih mehani kih mjerila iznos deformacije se odre uje na osnovu kuta otklona
kazaljke, slika 63a, a kod mjerila s mjernim satom vrijednost deformacije direktno se
ita na samom mjernom satu, slika 63b.

Amslerov
L ekstenzimetar
L/L0

Lo L Lo L

a) b)
Slika 63. Mehani ka mjerila deformacije
a) Jednopoluno mjerilo
b) Mjerilo s mjernim satom

10.2. Mehani ko-opti ka mjerila deformacije (Martensovo ogledalo)

Produljenje predmeta uzrokuje zakretanje Martensovog ogledala i lom upadne

zrake svjetlosti pod kutem 2 , slika 64.
 Lo

H
e

L
L

Slika 64. Mehani ko-opti ko mjerilo deformacije

Iz slike 64 slijedi:
L
sin , odnosno (79)
e
H
tg , gdje je (80)
2L

L produljenje (deformacija);
e - dimenzija ticala (e=4 mm);
H visina reflektirane zrake;
L udaljenost podloge.

Kako je kut vrlo mali ( 2 ) vrijedi:

sin tg odnosno (81)
L H
(82)
e 2L
Iz izraza 82 slijedi:
H e
L (83)
2 L
Budu i da su veli ine e i L konstantne produljenje L odre eno je visinom H.
Nedostaci mehani kih i mehani ko-opti kih mjerila deformacije:
- zbog veli ine ovi ure aji nisu primjenjivi za mjerenje deformacija na manjim
objektima;
- nije mogu e mjeriti deformacije na mjestima gdje je dolo do koncentracije
naprezanja;
- ure aji su osjetljivi na vibracije i mjere deformacije (naprezanja) u uvjetima
stati kog optere enja;
- nije mogu e o itavanje deformacije na daljinu ve samo na mjestu mjerenja
te stoga ure aji nisu primjenjivi za mjerenja u nepovoljnim okolinjim uvjetima
(visoka i niska temperatura, otrovni plinovi i sl.);
- nije mogu e automatsko biljeenje podataka.

10.3. Mehani ko-elektri na mjerila deformacije

Mehani ko-elektri na mjerila deformacije mogu biti kapacitivna i induktivna. Kod

kapacitivnih mjerila, slika 65, uslijed deformacije predmeta mijenja se udaljenost izme u
plo a kondenzatora to se odraava na promjenu kapaciteta ( c) i ova je promjena
upravno proporcionalna deformaciji predmeta ( L).

Lo L

Slika 65. Kapacitivno mehani ko-elektri no mjerilo deformacije

Mjerenje deformacije induktivnim mjera ima, slika 66, ostvaruje se na principu

pomicanja eljezne jezgre unutar induktivnih zavojnica ime se mijenja induktivitet
zavojnica, odnosno otpor izmjeni noj visokofrekventnoj struji. Koritenjem mjernog
poja ala mogu e je poja ati elektri ni signal i do 50000 puta.
 Pomi no ticalo

Zavojnice eljezna jezgra

Fiksno ticalo

L Lo

Slika 66. Induktivno mehani ko-elektri no mjerilo deformacije

Prednosti mehani ko-elektri nih mjera a jesu slijede e:

- mogu nost mjerenja deformacije na daljinu odnosno mjerenja u nepovoljnim
okolinjim uvjetima;
- ure aji su manjih dimenzija i manje teine;
- mogu nost mjerenja i dinami kih naprezanja premda u ograni enom
podru ju.

Nedostaci ure aja:

- ure aji su relativno veliki da bi mogli mjeriti deformacije na sasvim malim
objektima ili na mjestima koncentracije naprezanja;
- nisu pogodni za mjerenje dinami kih naprezanja viih frekvencija i intenziteta
(ure aji su preteki).

10.4. Elektri na mjerila deformacije (tenzometarske mjerne trake)

Tenzometarske mjerne trake koje se jo nazivaju DMS (njem.) ili SG (engl.) trake
prvi puta je upotrijebio ameri ki znanstvenik Arthur Claude Rouge. On je davne 1938.
godine elio izmjeriti naprezanja na velikom spremniku za vodu koja se javljaju uslijed
potresa. Kako nije mogao ekati potres da bi proveo mjerenja na inio je model
spremnika i simulirao potres na vibracijskom postolju. Me utim, kada je po eo mjeriti sa
do tada poznatim mjera ima deformacije svi su oni redom zbog svoje veli ine i mase
spali sa modela. Tada se Rouge prisjetio ve dulje vremena poznatog Piezo-otpornog
efekta to ga pokazuju metali. Charles Wheatston, stotinjak godina ranije, primjetio je
da se elektri ni otpor ice mijenja ako se ona deformira pod djelovanjem optere enja.
Tako je Rouge je na inio prvu mjernu traku, koja je bila zavojnica od tanke ice vrsto
zaljepljena za mjerni objekt, slika 67.

Lo L

Slika 67. Prikaz mjerne trake

Deformaciju trake op enito opisuje izraz:

L
, gdje je (84)
L0
L - produljenje;
L0 - po etna mjerna duljina.

Zbog deformacije trake i promjene njene duljine pod djelovanjem optere enja, nastupa
promjena elektri nog otpora te se deformacija trake moe definirati kako slijedi:
1 R
gdje je (85)
k R0
k - konstanta ovisna o vrsti materijala mjerne trake;
R - promjena elektri nog otpora;
R0 - elektri ni otpor nedeformirane trake.

Relativna promjena elektri nog otpora jednaka umnoku deformacije i konstante k:

R
k (86)
R0

Faktor k predstavlja koeficjent pomo u kojeg se jedna mehani ka veli ina kao to je
deformacija pretvara u elektri nu veli inu promjene otpora. Konstantna k je koeficijent
smjera pravca u posve lineranom odnosu izme u deformacije i relativne promjene
 otpora, slika 68. Za mjernu traku izra enu od konstantana (legura: 55 % bakra, 45 %
nikla) vrijednost koeficjenta k je 2.

R/R 6
10-3,
/ 4

-2

-4

-6
-3 -2 -1 0 1 2 3
-3
10 , m/m

Slika 68. Ovisnost promjene otpora i deformacije za mjernu traku od konstantana

Kako mjerne trake rezultiraju promjenom elektri nog otpora ovaj se elektri ni signal
moe dodatno poja ati uz pomo mjernog poja ala tako da je mogu e mjeriti
deformacija od svega 0,01 m.
Poeljno je da se vrijednost faktora k to manje mijenja s promjenom
temperature kako bi odre ena promjena elektri nog otpora uvijek predstavljala istu
vrijednost deformacije, slika 69.

k/k, 15
% 10
Konstantan
5
0
Pt200
-5 NiCrV
-10
-15
-20
-300 -200 -100 0 100 200 300
, C

Slika 69. Utjecaj temperature na relativnu promjenu koeficjenta k

Stoga su za mjerne trake prikladni materijali sa to manjom toplinski induciranom
promjenom koeficijenta k. Za sva tri materijala prikazana na slici 69 vrijednost faktora k
varira u vrlo uskom podru ju ime je mogu e mjeriti deformacije odnosno naprazanja u
irokom podru ju temperatura od -250 C pa sve do +250 (+300 C konstantan). Za
mjernu traku treba odabrati onaj materijal koji pri odre enoj ispitnoj temperaturi
pokazuje najmanju promjenu faktora k.
Starije izvedbe mjernih traka bile su izra ene od ice za otpornike promjera 15
m do 25 m, a novije izvedbe danas se rade iz tankih folija debljine 3 m do 5 m.
Folije se nagrizaju posebnom kiselinom kako bi se dobila vrlo tanka metalna zavojnica.
S donje strane mjerne mreice nalazi se plasti ni nosa , a s gornje strane plasti na
folija, slika 70.

Plasti na folija-pokriva

Kontakti

Mjerna mreica Plasti ni nosa

Slika 70. Mjerna traka

Mjerne trake mogu se koristiti i bez gornje plasti ne folije kada se mjerenja provode na
vrlo tankim objektima ili elasti nim materijalima kao to su polimeri. Tenzometarske
trake mjere deformaciju materijala (istezanje ili sabijanje) na na in da su vrsto
zaljepljene za povrinu uzorka ili strojnog dijela. Naj e e se pri vr uju ljepilom, a
rije e to kastim zavarivanjem ili plamenim trcanjem. Sredstva za u vr ivanje traka
mogu se podijeliti na slijede a:
- dvokomponenta organska ljepila (podru je primjene: -240 C do +280 C);
- kerami ki kit (podru je primjene: -250 C do +600 C);
- plameno trcanje (podru je primjene: -270 C do +1000 C).
 Kako mjerne trake mjere ukupnu deformaciju predmeta, dakle deformaciju
nastalu djelovanjem mehani kog optere enja, ali i deformaciju uzrokovanu promjenom
temperature potrebno je na neki na in anulirati ovu toplinsku dilataciju to se postie
uprabom tzv. temperaturno kompenziraju ih mjernih traka.
U primjeni tenzometarske trake spajaju se u Wheatstonov most. U svaki takav
most moe se priklju iti od 1 do 4 trake. Ukoliko se u mostu nalaze 4 trake radi se o
punom Wheatstonovom mostu, slika 71.

R1 R4

1 2
U
Uiz 3 ul

R2 R3

Slika 71. Wheatstonov most

Na slici 72 prikazan je raspored 4 mjerne trake razmjetene na jednom vla no

napregnutom tapu kvadratnog presjeka.

3
1
u

4
2

Slika 72. Poloaj mjernih traka na vla no napregnutom tapu

Mjerne trake 1 i 3 mjere uzdunu deformaciju predmeta ( u), a trake 2 i 4 popre nu
deformaciju ( p). Zbog deformacije traka i relativne promjene njihova otpora mijenja se
vrijednost izlaznog napona s Wheatstonova mosta, te se omjer izlaznog (Uiz) i ulaznog
napona (Uul) moe izraziti jednadbom:
U iz 1 R1 R2 R3 R4
(87)
U ul 4 R1 R2 R3 R4

Pozitivna promjena otpora u trakama 1 i 3 posljedica je njihova rastezanja, a negativna

promjena u trakama 2 i 4 rezultat je sabijanja. Budu i da se relativna promjena otpora
moe izraziti umnokom deformacije i konstante k (86) slijedi:
U iz k
1 2 3 4
(88)
U ul 4

Uvo enjem Poassonove konstante koja omogu uje da se popre na deformacija

predmeta izrazi pomo u uzdune deformacije izraz (88) moe se pisati u obliku:
U iz k
u u u u
(89)
U ul 4

Ako je =0,3 slijedi:

U iz k
2 ,6 u
(90)
U ul 4

Premda se tenzometarske trake koriste i kod ispitivanja u laboratorijskim

uvjetima (prototipna ispitivanja na modelu) najzna ajnija je njihova primjena kod
mjerenja deformacija na gotovim strojnim dijelovima ili elementima konstrukcija. Stoga
se vrlo esto koriste za mjerenja u zrakoplovnoj i automobilskoj industriji, industriji
eljezni kih vozila te brodogradnji.

Prednosti mjernih traka:

- mogu nost mjerenja deformacije na daljinu;
- male dimenzije, mala masa;
- mogu nost mjerenja deformacija, a time i naprezanja u uvjetima
visokofrekventnog dinami kog optere enja;
 - skoro nikakva inertnost;
- mogu nost mjerenja deformacija na vrlo malim objektima ili strojnim
dijelovima te mjestima koncentracije naprezanja;
- mogu nost mjerenja u uvjetima visoke temperature (do 1000 C).

Nedostaci mjernih traka:

- relativno visoki trokovi;
- sloen posao postavljanja i ljepljenja trake;
- potreba za mjernim poja alom u svrhu registracije i poja anja elektri nog
signala.

10.5. Kvalitativne metode odre ivanja naprezanja

Opti ka tenzometrija ili fotoelasticimetrija osnovana je na principu fotoelasti nih

svojstava nekih polimernih materijala. Prolaskom monokromatskog snopa svjetlosti kroz
dvolomac (polaroid) dolazi do razdvajanja svjetlosti na razli ite valne duine. Tako se
na deformiranom uzorku mogu vidjeti strujnice rasporeda naprezanja. Postoje dvije
varijante koritenja ove pojave:
1. Izrada modela od polimernog materijala fotoelasti nih svojstava
(prototipna ispitivanja);
2. Prevla enje gotovog izradka (uzorka) tankim filmom polimernog materijala pri
emu se promatra reflektirana svjetlost (Photostress).