I.

Uvod u mehaniku stijena i stijensko inženjerstvo

Mehanika stijena

 teorijska i primijenjena znanost o mehaničkom ponašanju stijena

 grana znanosti koja proučava stanje naprezanja u stijenskoj masi izazvano djelovanjem sila iz njene
neposredne fizičke okoline

Stijena

 prirodno pojavljivanje nakupine minerala, konsolidiranih, cementiranih ili na neki drugi način zajedno
vezanih, tako da tvore materijal općenito veće čvrstoće ili krutosti od tla
 trošenjem stijena nastaje tlo
 stijene sadrže oslabljenja (diskontinuitete)

Diskontinuiteti

 sva oslabljenja, bilo koji mehanički prekid u stijenskoj masi, koji ima malu/nikakvu vlačnu čvrstoću okomito
na smjer pružanja
 diskontinuiteti = pukotine + prsline + slojne plohe + zone smicanja + plohe škriljavosti + rasjedi
 pukotina – lom u geološkoj formaciji uzduž kojeg nije došlo do vidljivog pomaka; može biti zatvorena,
otvorena, ispunjena i neispunjena
 prslina - zatvorena, prostim okom teško vidljiva pukotina koja se najčešće ne proteže kroz promatrano
područje
 rasjed – zdrobljena zona uzduž koje je vidljiv pomak reda veličine nekoliko centimetara do nekoliko
kilometara
 presijecaju stijensku masu u cjelosti (blokovi/monoliti)
 presijecaju stijensku masu djelomično (stijenski mostovi)

Intaktna stijena

 monolitni uzorak stijene uokviren diskontinuitetima

 intaktna stijena + diskontinuiteti = stijenska masa

Monolitni uzorak stijene

 izvađeni dio stijenske mase koji se koristi za utvrđivanje mehaničkih svojstava stijene

Stijenska masa

 čvrsto tijelo razdijeljeno jednom ili s više grupa kontinuiranih ili diskontinuiranih razdjelnica
 prirodna geološka formacija čvrste stijene sa svim svojim oslabljenjima (diskontinuitetima)

Mehanika kontinuuma i mehanika diskontinuuma (razlike mehanike tla i mehanike stijena)

 razlika između mehanike tla i mehanike stijena je u tome što tlo promatramo kroz pretpostavke mehanike
kontinuuma (neprekinutih sredina), a stijenu kroz mehaniku diskontinuuma (prekinute sredine); razlika
između stijena i tla je u karakteru i veličini početnih naprezanja
 stijene su geološki starije formacije od tla, veće čvrstoće i manje deformabilnosti
 mehaničke osobine tla ovise o sadržaju vlage, a stijena ne
 radovi u tlu izvode se na ili blizu površine pa su primarna naprezanja manja u odnosu na dodatna, kod stijena
je obrnuto
 kod mehanike stijena, rezultati ispitivanja na malim uzorcima teško se ekstrapoliraju na velike volumene u
prirodi (veliki rasap rezultata kod uzoraka malog volumena)

1
Efekt razmjere

 povećanjem volumena uzorka, rasap rezultata se

smanjuje (do postizanja reprezentativnog
volumena, nakon kojeg nema rasipanja rezultata)
 efekt razmjere – predstavlja odnos volumena
promatranog područja i modela stijenske mase
 za mali volumen, stijenska masa ponaša se kao
diskontinuum
 nakon postizanja reprezentativnog volumena,
stijenska masa ponaša se kao kontinuum (ili
kvazikontinuum)

Efekt veličine

 diskontinuum = relativna kategorija u

odnosu na veličinu promatranog područja
 slika – dvije grupe diskontinuiteta prvog
reda (mreža međusobno okomitih
diskontinuiteta); dva diskontinuiteta
drugog/višeg reda (podebljani)  u odnosu
na diskontinuitete višeg reda, područje
promatramo kao diskontinuum
 područje između dva diskontinuiteta višeg
reda (podebljana) promatramo kao kvazikontinuum (u odnosu na njih, značaj diskontinuiteta prvog reda
pada – područje između diskontinuteta prvog reda promatramo kao monolit, intaktnu stijenu = kontinuum)
 efekt veličine – prikazuje kako se mehanička svojstva u jednom promatranom području bitno razlikuju od
onih u drugom području

Efekt relacije

 efekt relacije predstavlja odnos veličine monolita b i

veličine građevine B koji se treba izvoditi u stijenskoj
masi
 efekt relacije b/B mijenja se, zbog promjene veličine
građevine koja se temelji u istoj stijenskoj masi
 ako b/B  0, građevina je značajno veća od monolita i
to predstavlja kontinuum
 ako b/B  1, monolit je značajno veći od građevine i to predstavlja diskontinuum

o Efekt relacije za slučaj potpornog zida

 zid koji svojom duljinom zahvaća dvije različite stijenske mase, od kojih je jedna kvazikontinuum, a
druga diskontinuum
o Efekt relacije za gravitacijsku branu
 gravitacijska brana svojom duljinom zahvaća tri različite stijenske mase, od kojih je jedna
kvazikontinuum, a druga diskontinuum

OSNOVNA FIZIČKO STRUKTURNA SVOJSTVA STIJENSKE MASE

 razlomljenost
 heterogenost
 anizotropija

2
 1. RAZLOMLJENOST
 prožetost stijenske mase diskontinuitetima
Uzroci nastanka razlomljenosti:
1. djelovanje tektonskih sila
2. smanjenje volumena zbog hlađenja magme
3. skupljanje masa zbog sušenja
4. djelovanje naprezanja zbog vlastite težine
5. rasterećenje zbog erozije
6. djelovanje temperaturnih promjena
7. rasterećenje zbog iskopa, miniranja i sl.

2. HETEROGENOST
 u svim točkama ima različita svojstva – heterogenost stijena uvjetovana je litološkim sastavom
 stijena može biti i kvazihomogena s obzirom na neki parametar:
1. kvazihomogenost po parametru razlomljenosti (tunel koji svojom duljinom prolazi kroz dvije
različito razlomljene stijenske mase – te su stijenske mose kvazihomogene po parametru
razlomljenosti)
2. kvazihomogenost po parametru deformabilnosti (lučna brana koja svojom duljinom prolazi kroz
dvije različito deformabilne stijenske mase – te su stijenske mase kvazihomogene po parametru
deformabilnosti)
3. kvazihomogenost po parametru čvrstoće (hidrotehnički tunel koji u svom poprečnom presjeku
prolazi kroz tri stijenske mase različite čvrstoće (primjerice 0-20 MPa, 20-40 MPa, 40-60 MPa –
te su stijenske mase kvazihomogene po parametru čvrstoće)

3. ANIZOTROPIJA
 utječe na ponašanje stijenske mase pod opterećenjem
 u svim smjerovima ima različita svojstva
 utječe na više svojstava stijenske mase: modul deformabilnosti, čvrstoća, propusnost, orijentacija
diskontinuiteta
 uvjetovana je razlomljenošću i slojevitošću stijena
 izraža se kvalitativno (usporedbom određenih minimalnih i maksimalnih vrijednosti fizičko-
mehaničkih karakteristika duž privilegiranih pravaca)  uvodi se stupanj anizotropije
 stijena anizotropna u odnosu na svojstvo:
1. anizotropija u odnosu na deformabilnost (hidrotehnički tunel prolazi kroz izotropnu i
anizotropnu stijensku masu u odnosu na deformabilnost)
2. anizotropija u odnosu na orijentaciju diskontinuiteta (temeljenje stupova mosta koji se
nalaze u izotropnoj i dvije anizotrpone sredine u odnosu na orijentaciju diskontinuiteta)

VRSTE STIJENA

Identifikacija stijena

 određivanje genetske grupe

 struktura
 veličina zrna
 mineralni sastav
 porozitet

Osnovne grupe stijena

3
  eruptivne/magmatske
 sedimentne/taložne
 metamorfne

Eruptivne stijene

 postanak: kristalizacijom ili očvrščivanjem silikatne magme u litosferi ili lave na površini Zemlje i
morskom dnu
 silikatni sastav
 kristalasta struktura (kristali ukliješteni gotovo bez pornog prostora)
 stupanj kristaliteta – određen je brzinom hlađenja magme
 lučenje – svojstvo eruptivnih stijena da se prilikom hlađenja stežu pa nastaju pukotine i blokovi različitih
oblika
 prema mjestu postanka: intruzivne (kristalizacija magme u dubini), efuzivne (ohlađivanjem na površini) i
žilne/hipoabisalne (prijelazni oblik)
 prema količini SiO2 u sastavu: kisele, neutralne, bazične i ultrabazične
 koriste se kao arhitektonsko-građevini i tehničko-građevni kamen

Sedimentne stijene (taložne stijene)

 postanak: na površini Zemlje kao rezultat fizičkih, kemijskih i bioloških procesa

 postanak je vezan uz fizičko-kemijsko trošenje stijena, transport, taloženje, litifikaciju (okamenjivanje)
 najvažnije obilježje = slojevitost
 podjela: klastične (sastavljene od čestica nastalih razaranjem drugih stijena), neklastične (kemijske i
biokemijske – prema mineralnom sastavu: karbonatne, silicijske, evaporitne)
 koriste se kao arhitektonsko-građevini i tehničko-građevni kamen

Metamorfne stijene

 postanak: metamorfozom ili preobrazbom postojećih eruptivnih i sedimentnih stijena, moguće i

metamorfnih (promjena tlaka i temperature, utjecaj fluida)
 tipovi metamorfoze: kinetička, termalna, kontaktno-termalna, regionalna, plutonska
 progradna metamorfoza – nastaju nove skupine minerala koji kristaliziraju pri višim temperaturama
nego sastojci prvobitne stijene
 retrogradna metamorfoza – nastaju nove skupine minerala koji kristaliziraju pri nižim temperaturama
nego sastojci prvobitne stijene
 najvažnije obilježje = škriljavost
 škriljavost – paralelno slaganje listićastih i štapićastih minerala (može biti izražena kao naizmjenično
slaganje svijetlih i tamnih ili sitnijih i krupnijih mineralnih zrna)
 arhitektonsko-građevni kamen: gnajs, kvarcit, mramor

Stijene u Hrvatskoj

 stijenu generalno promatramo na izdancima ili kao velike odlomke slomljene površine; prvo promatramo je
li stijena eruptivna, sedimentna ili metamorfna; zatim gledamo koje zrno prevladava
 u Hrvatskoj, najzastupljenije su sedimentne stijene (95%), prate ih metamorfne (2-4%), rijetko eruptivne
(1%)
 najzastupljenije sedimentne stijene – vapnenci, dolomiti, klastiti (pješčenjaci, konglomerati, breče, lapori)
 najzastupljenije metamorfne stijene – mramori, škriljavci, gnajsovi
 najzastupljenije eruptivne stijene – graniti, andeziti

Krš

 teren pokriven vapnencem i dolomitom, čija je topografija oblikovana od topivih stijena

4
  rezultat prirodnih procesa na i u kori Zemlje uzrokovan otapanjem i ispiranjem vapnenca, dolomita, gipsa,
halita i drugih topivih stijena
 u kršu se javljaju ponori, rijeke ponornice, zatvorene depresije, podpovršinsko dreniranje vode, špilje
 krš = posebni morfološki i hidrološki oblici u topivim (najčešće karbonatnim) stijenama
o morfološki oblici – škrape, doline, jame, ponori, uvale, polja, špilje, kaverne
o hidrološki oblici – slivovi s brzim dreniranjem, rijeke ponornice, estavele, uzlazni izvori, podmorski
izvori, podzemne vododjelnice
 krš se razvija u topivim stijenama gdje voda uz pomoć CO2 otapa karbonatne stijene, dolazi do procesa
okršavanja i oblikovanja krša, te usijecanja pukotina i škrapa
 glavne su značajke krških prostora otjecanje površinske vode u okršeno podzemlje i bezvodnost na površini

HIDROGEOLOŠKI KRŠKI OBLICI

 slivovi s brzim dreniranjem, ponornice, ponori, izvori (vrela), estavele, vrulje

Ponornice

 tekućice koje nastaju koncentriranim procjeđivanjem oborinske vode u podzemlje

 najčešće u uvjetima kontaktnog krša
 prave krške rijeke – ponornice jakog vrela, kratkog toka, sa završnim ponorom

Ponori

 veći ili manji otvori na površini u kojima nestaju površinski tokovi (ponornice)
 do poniranja dolazi zbog različitog stupnja okršenosti i propusnosti podzemlja
 ponikvasti, pukotinski, aluvijalni, sitasti, spiljski, jamski

Izvori (vrela)

 otvori na kopnu gdje voda istječe na površinu

 najčešće na mjestu dodira karbonatne stijenske mase i vodonepropusne podloge
 silazni – rijetki u kršu, poneki u plitkim krševima
 preljevni – najčešći u kršu, na mjestima nepropusnih ili slabije propusnih barijera kretanju podzemne vode
 uzlazni (arteški) – prevladavaju na mjestima gdje su krške stijene prekrivene, ograničene ili ukliještene
nepropusnim stijenama

Estavele

 mjesta koja za visokih vodostaja imaju funkciju vrela, a za niskih vodostaja funkciju ponora
 najčešće na rubovima zavala polja u kršu

Vrulje

 podmorski izvori, gdje podzemna voda istječe pod tlakom na morskom dnu, a povremeno i obalni ponori
 vidljivo u koncentričnim krugovima na površini mora

POVRŠINSKI KRŠKI OBLICI

 škrape, kamenice, ponikve (vrtače), uvale, polja, zaravni, humci, doline

Škrape

 nastaju površinskim otapanjem vodotopivih karbonatnih stijena

 žljebovi nastali tečenjem kišnice i vode nastale otapanjem snijega po stijeni
 pukotinske, mrežaste i meandrirajuće škrape
 posebna vrsta škrapa – škrapari (sustav više škrapa)

Kamenice
5
  nastaju na padinama malog nagiba ili na horizontalnim površinama, poseban oblik škrapa
 po postanku korozijske (djelovanje kišnice na vapnenac) ili biogene (manja udubljenja u stijena zapuni
organski materijal koji biokemijski otapa stijenu)

Ponikve (vrtače)

 osnovni reljefni oblik krša koji mu daje specifični izgled

 izolirane okrugle ili ljevkaste udubine promjera 10 do 500 m
 nastaju korozijom, otapanjem odozgo ili urušavanjem zbog ispiranja odozdo (dolazi do sniženja razine
podzemne vode i gubitka uzgonske potpore)

Uvale/zaljevi/drage

 izdužena, koritasta udubljenja u kršu nastala u tektonski razlomljenim zonama mehaničkim i korozivnim
radom vode

Polja

 veće zatvorene depresije unutar krškog terena, dugačke i do nekoliko desetaka km

 pojava stalnih ili povremenskih površinskih voda u poljima vezana je uz stalan ili povremeni površinski tok
koji dotječe iz veće udaljenosti
 pojavu stalnih ili povremenih izvora uz jedan rub polja ili uz izviranje podzemnih voda kroz estavele pri čemu
polje redovito bude poplavljeno
 otjecanje voda iz polja je isključivo podzemno kroz ponore koji se nalaze na suprotnom rubu od izvora ili
putem estavela koje se mogu nalaziti po čitavom polju, ali su najčešće u izvornoj zoni

Zaravni

 prostrane i široke zaravnjene karbonatne površine

Humci

 neerodirani ostaci karbonatnih naslaga

Doline

 slijepa dolina
 viseća dolina
 suha dolina

PODZEMNI KRŠKI OBLICI

 jame, špilje, kaverne

Jame

 vertikalne udubine ili pukotine, nastale erozijom i korozijom vode

 jednostavne, koljeničaste, jamski sustavi

Špilje

 horizontalne podzemne šupljine, nastale erozijom i korozijom podzemnih voda

 temperatura je promjenjiva s obzirom na dubinu, količinu vode, godišnje doba i vezu s površinom

Kaverne

 speleološki objekti koji nemaju prirodan ulaz s površine terena

 umjetno otvoren ulaz

6
Okršavanje stijena

 proces otapanja karbonatnih vapnenačkih stijena

 kemijska jednadžba korozije vapnenca: CaCO3 + H2O + CO2  Ca2+ + 2HCO3-
 proces obrnut koroziji vapnenca zove se taloženje karbonata – to je proces nastajanja siga (stalaktita i
stalagmita) u špiljama, odnosno sedre na krškim rijekama
 na koroziju vapnenca utječu topivost pojedinih minerala u stijeni, postojanje inicijalnog pukotinskog sustava
i klimatske karakteristike

Voda u kršu

 šupljine u kršu prema poroznosti:

1. primarna poroznost (međuzrnate šupljine koje malo pridonose cirkulaciji podzemne vode, značajnije su
za skladištenje)
2. sekundarna poroznost (šupljine koje sudjeluju u lokalnom dreniranju podzemne vode, reagiraju na
intenzivne oborine; javlja se u prslinama, pukotinama, rasjedima i sl., promjera do 2 mm)
3. tercijarna poroznost (šupljine promjera većeg od 2 mm, značajne za protok vode)

Vodonosnik (akvifer)

 stijenska formacija koja sadrži i provodi vodu

 zatvoreni (između nepropusnih stijena), slobodni (nepropusna podina, slobodno vodno lice/razina
podzemne vode), viseći (iznad glavne vode temeljnice kao posljedica visećih barijera)
 suprotno of akvifera su akvifage (zaustave) – nepropusne i slabo porozne stijene

TIPOVI KRŠA

 tropski krš – na područjima toplih i vlažnih klima (brza korozija, oblici s vodoravnim razvojem, prostrani
podzemni oblici)
 polarni krš – hladnija područja (snijeg i led ubrzavaju procese raspadanja)
 krš umjerenih širina – debeli karbonatni mezozojski i paleogenski sedimenti (podjednako zastupljeni
horizontalni i vertikalni oblici – spada i dinarski krš)

Dinarski krš

 prostor krša koji se širi od Alpa preko Slovenije, BiH, Hrvatske i Crne Gore te završava u Albaniji
 sastavljen od karbonatnih stijena
 u Hrvatskoj – krš od Slovenije do Crne Gore (sjeverna granica južno od Karlovca)
 krš u Hrvatskoj prekriva 52% kopnene površine
 Hrvatska čini 56% ukupnog dinarskog krša

II. Naprezanja u stijenskoj masi

 u svakoj stijeni postoji početno/primarno/in situ stanje naprezanja

7
  pri izvodu zahvata na površini stijene, dolazi do preraspodjele naprezanja te se novonastalo stanje
naprezanja naziva dodanto/sekundarno stanje naprezanja

Naprezanja u stijenskoj masi

 nastaju kad sila djeluje na površinu

 naprezanje:

 normalno naprezanje:

 posmično naprezanje:

 stanje naprezanja u bilo kojoj točki unutar stijenske mase definirano je s jednom normalnom i dvije
posmične komponente naprezanja u svakoj od 3 međusobno okomite ravnine (ukupno 9 komponenti
naprezanja)
 komponente naprezanja definiraju se iznosom, smjerom i ravninom na koju djeluju
 tenzor naprezanja:

 u ravnini u kojoj su normalna naprezanja maksimalna, a posmična naprezanja jednaka nuli, stanje
naprezanja definirano je s 3 komponente normalnih naprezanja (veće glavno naprezanje sigma1, srednje
glavno sigma2, manje glavno sigma3), njihovi pravci su glavne osi, a ravnine glavne ravnine
 Harrison i Hudson (2000.) pokazali su da na svim nepodgrađenim površinama iskopa nema posmičnih
naprezanja pa su površine iskopa ravnine glavnih naprezanja
 glavna naprezanja su okomita i paralelna na površinu iskopa

 glavno naprezanje okomito na površinu iskopa ima vrijednost atmosferskog tlaka

Naprezanja kod diskontinuiteta u stijenskoj masi

 stanje naprezanja A – prevladavajuće, glavna naprezanja vertikalna i horizontalna

 stanja B i C – veličine glavnih naprezanja rotiraju se i mijenjaju
 otvoreni diskontinuitet – u ravnini diskontinuiteta nema posmičnih naprezanja (to je ravnina glavnih
naprezanja) – glavno naprezanje okomito na ravninu diskontinuiteta = 0
 zatvoreni diskontinuitet – trajektorije naprezanja mijenjaju se

Mohrova kružnica

8
  jednoosni tlak – postoji samo pozitivno veće glavno naprezanje

 jednoosni vlak – postoji samo negativno veće glavno naprezanje

 troosni tlak – postoje oba glavna naprezanja

 hidrostatski tlak – postoje oba glavna naprezanja, jednaka su i Mohrova kružnica je koncentrirana u točki

Početna naprezanja u stijenskoj masi

9
  početna naprezanja nastaju kao rezultat težine naslaga stijene, strukture stijenske mase, erozije, tektonskih
aktivnosti u Zemljinoj kori i općenito povijesti stanja naprezanja u stijenskoj masi
 vertikalna normalna početna naprezanja = težina stijenske mase iznad promatrane točke
 u blizini horizontalne površine, smjerovi glavnih naprezanja vertikalni su i horizontalni
o ne vrijedi za manje dubine na strmijim terenima (tamo je jedno glavno okomito na kosinu i jednako
0, a druga dva leže u ravnini kosine)
 početno vertikalno naprezanje:

 početno horizontalno naprezanje:

III. Inženjerska svojstva intaktne stijene

10
  intaktna stijena može biti puno kruća i čvršća od betona
 raspon jednoosne tlačne čvrstoće za intaktne stijene: 1-360 MPa
 raspon modula elastičnosti za intaktne stijene: 1-100 GPa
 iako intaktna stijena ne reprezentira svojstva stijenske mase, potrebno je poznavati njena inženjerska
svojstva (važna su za određivanje krutosti i čvrstoće te klasifikaciju stijenske mase)

Laboratorijski pokusi za određivanje svojstava intaktne stijene

1. pokusi jednoosnog vlaka

2. pokusi jednoosnog tlaka
3. troosni pokusi
4. pokus točkastog opterećenja
5. pokus sklerometrom
6. ultrazvučni pokusi
7. pokusi određivanja trajnosti

Pokus jednoosnog vlaka

 koristi se za određivanje jednoosne vlačne čvrstoće

 jednoosna vlačna čvrstoća predstavlja maksimalno vlačno naprezanje koje intaktna stijena može preuzeti
prije sloma
 postoje izravni i neizravni postupci određivanja jednoosne vlačne čvrstoće
 izravni postupak
o uzorci cilindričnog oblika, promjera većeg od 54 mm, s ravnim i glatkim površinama
o oba kraja zacementiraju se za metalne ploče, cementni sloj je debljine do 1,5 mm
o promjer metalnih ploča je kao promjer uzorka ili za do 2mm veći, debljina je najmanje 15 mm
o ploče su povezane s uređajem za nanošenje opterećenja
o os djelovanja vlačne sile mora se podudarati s osi uzorka
o vlačno naprezanje nanosi se kotinuirano uz prirast sile, tako da do sloma uzorka dođe unutar 5 min
ili s brzinom prirasta sile između 0,5 i 1 MPa/s
o jednoosna vlačna čvrstoća: omjer najveće vlačne sile prilikom sloma i površine uzorka

o nedostatak: teško je osigurati pravilan prihvat uzorka

o postupak izbačen iz standarda – koristi se neizravni postupak (brazilski pokus)
 neizravni postupak
o podvrgavanje stijene tlačnom opterećenju
o većina stijena u dvoosnom stanju popušta vlačno, kad je jedno glavno naprezanje vlačno, a drugo
tlačno (njegova veličina nije 3x veća od vlačnog glavnog naprezanja)
o uzorci cilindričnog oblika, promjera većeg od 54 mm
o polumjer zakrivljenosti čeljusti (u koje se stavlja cilindrični uzorak) mora biti veći za 1,5x od
polumjera uzorka, a širina čeljusti 1,1x veća od širine uzorka
o uzorak se opterećuje ravnomjerno tlačnom silom duž osi, koja izaziva vlačna naprezanja koja
uzrokuju slom
o opterećenje se nanosi kontinuirano uz prirast sile, tako da do sloma uzorka dođe unutar 15-30 s ili s
vrijednosti prirasta opterećenja 200 N/s
o jednoosna vlačna čvrstoća:

11
Pokus jednoosnog tlaka

 primjenjuje se za određivanje jednoosne tlačne čvrstoće i modula elastičnosti u jednoosnom stanju

naprezanja
 promjer uzorka je veći od 54 mm, a visina 2-2,5x veća od promjera
 uzorak se opterećuje uzdužnom silom, uz mjerenje uzdužnih i radijalnih deformacija
 opterećenje se nanosi kontinuirano uz prirast sile, ili uz prirast pomaka, tako da do sloma uzorka dođe
unutar 2-15 min
 promjena visine (uzdužne deformacije) mjeri se senzorima za mjerenje pomaka
 promjena promjera (radijalne deformacije) mjeri se senzorima za mjerenje promjene opsega
 jednoosna tlačna čvrstoća: omjer najveće tlačne sile prilikom sloma i površine uzorka

 uzdužna deformacija:

 radijalna deformacija:

 modul elastičnosti:
o srednji – omjer razlike naprezanja i razlike deformacija za odabrano područje naponsko-
deformacijske krivulje
o tangentni – omjer prirasta naprezanja i prirasta deformacija za vrijednost naprezanja 0,5 σ c
o sekantni – omjer naprezanja i deformacije u nekoj točki naponsko-deformacijske krivulje

 povećanjem veličine uzorka, smanjuje se jednoosna tlačna čvrstoća, a modul elastičnosti se ne mijenja!
 Hoek i Brownova poveznica jednoosne tlačne čvrstoće uzorka promjera 50 mm i jednoosne tlačne čvrstoće
uzorka promjera d:

 smanjenjem odnosa promjera uzorka i visine, smanjuje se jednoosna tlačna čvrstoća, a modul elastičnosti se
ne mijenja!

Troosni pokusi

 promjer uzorka je veći od 54 mm, a visina je 2-2,5x veća od promjera

 ispitivanja se provode u troosnoj ćeliji, koja pomoću ulja prenosi hidrostatsko naprezanje na pritisak
 uzorak je postavljen u troosnu ćeliju, doveden u hidrostatsko stanje naprezanje nametanjem ćelijskog tlaka
(ćelijski tlak je konstantan za cijelo vrijeme prirasta sile)
12
  opterećuje se uzdužnom silom, kontinuiranim prirastom sile ili pomaka, tako da do sloma uzorka dođe
unutar 2-15 min
 mjere se uzdužne i radijalne deformacije
 koriste se senzori za mjerenje pomaka i mjerenje promjene opsega uzorka
 uzdužno tlačno naprezanje: omjer sile i površine

 veće glavno naprezanje:

 devijatorsko naprezanje:

 modul elastičnosti:
o srednji – omjer razlike devijatoskih naprezanja i razlike deformacija za odabrano područje
naponsko-deformacijske krivulje
o tangentni – omjer prirasta devijatorskog naprezanja i prirasta deformacija za vrijednost naprezanja
0,5 σ c
o sekantni – omjer devijatorskog naprezanja i deformacije u nekoj točki naponsko-deformacijske
krivulje

Pokus točkastog opterećenja (PLT test)

 za određivanje čvrstoće stijene pri opterećenju u točki

 indeksni pokus za klasifikaciju stijene izravno/u korelaciji s jednoosnom tlačnom čvrstoćom
 uzorci stijene slome se primjenom koncentriranog opterećenja preko para zaobljenih konusnih šiljaka
 laboratorijski ili na terenu
 uzorci valjkastog oblika promjera 50 mm
 može biti poprečni (dijametralni) pokus, osni (aksijalni) pokus, blok pokus (pokus nepravilnih uzoraka)
o dijametralni pokus
 uzorci jezgre, omjera duljine i širine > 1
 šiljci se približe da stvore kontakt duž promjera jezgre
 udaljenost između dodirne točke šiljka i ruba uzorka > 0,5 promjera jezgre
 nanosi se sila do sloma, koji nastaje nakon 10-60 s
 najmanje 10 pokusa po uzorku
o aksijalni pokus
 uzorci jezgre, omjera duljine i širine 0,3-1
 šiljci se primaknu da čine kontakt duž linije koja je okomita na krajnje površine jezgre
13
  nanosi se sila do sloma, koji nastaje nakon 10-60 s
 najmanje 10 pokusa po uzorku
o blok pokus (pokus nepravilnih uzoraka)
 blokovi, komadi stijena 50+-35 mm
 omjer duljine i širine 0,3-1; udaljenost 0,5 promjera
 šiljci čine kontakt s najmanjom dimenzijom bloka
 nanosi se sila do sloma, koji nastaje nakon 10-60 s
 najmanje 10 pokusa po uzorku
 nekorigirani indeks čvrstoće u točki Is:

P – maksimalna sila u trenutku sloma

D – ekvivalentni promjer jezgre (različit za dijametralni i aksijalni pokus!)
 ekvivalentni promjer jezgre De:
De2=D2 (dijametralni pokus)
De2=4A/PI
A=W•D
A – minimalna površina presjeka kroz uzorak u ravnini točaka kontakta zaobljenih šiljaka
 korigirani indeks čvrstoće u točki Is(50): čvrstoća uzorka izmjerena u dijametralnom testu na uzorku promjera
D=50 mm

 najpouzdaniji način korekcije indeksa čvrstoće – niz pokusa opterećenja u točki različitog ekvivaletnog
promjera i korištenje grafičkog prikaza odnosa maksimalne sile i ekvivaletnog promjera

Pokus sklerometrom (Schmidtovim čekićem)

 za određivanje tvrdoće stijene

 indeksni pokus za klasifikaciju stijene, izravno/u korelaciji s jednoosnom tlačnom čvrstoćom i modulom
elastičnosti
 mjeri se veličina odskoka utega, koji ovisi o površinskoj tvrdoći i elastičnosti stijene
 rezultat pokusa je indeks sklerometra R (0-100) – veća vrijednost znači veća jednoosna tlačna čvrstoća i
modul elastičnosti
 laboratorijski ili na terenu
 koristi se za ispitivanje čvrstoće zidova diskontinuiteta
 tipovi sklerometra: L tip i N tip (razlikuju se po veličini udarne energije koje izazivaju)
 L tip koristi se za ispitivanje uzoraka intaktne stijene
 N tip koristi se za ispitivanja betona i terenske čvrstoće zidova diskontinuiteta
 prije provedbe pokusa, potrebno je kalibrirati sklerometar pomoću metalnog etalona (opruga vremenom
gubi na krutosti, stoga je potrebno naći vrijednost kalibracijskog faktora = omjer tvorničke vrijednosti
indeksa i prosjeka 10 pokusa na metalnom etalonu)
 prednost: brza i nerazorna metoda, maleni i lako prenosivi uređaj, laboratorijski ili na terenu
 nedostatak: rezultati se odnose samo na površinski sloj <3 cm dubine

Ultrazvučni pokusi

 koristi se za ispitivanja:
14
 o homogenosti stijene
o određivanje modula elastičnosti pri malim deformacijama
o procjena aksijalne tlačne čvrstoće
o mjeri se brzina šitenja uzdužnog vala
 za određivanje brzina širenja uzdužnih Vp i poprečnih Vs valova kroz intaktnu stijenu
 uz mjerenje gustoće, dobijamo modul elastičnosti i modul posmika
 nerazorna ispitivanja
 promjer veći od 54 mm, duljina veća od 100 mm do 5x promjera uzorka
 dužina uzorka 10x veća od promjera zrna intaktne stijene
 mjeri se vrijeme potrebno za prolazak valova kroz uzorak
 vrijeme uzdužnog vala je vrijeme od napuštanja odašiljača do prijema impulsa
 brzine širenja valova:

 gustoća uzorka intaktne stijene:

 Poissonov koeficijent:

 modul posmika:

 modul elastičnosti:

Pokus određivanja trajnosti (Slake Durability Test)

 za određivanje otpornosti stijene slabljenju i dezintegraciji (trošenju pri cikličkom vlaženju i sušenju)
 indeks trajnosti stijena Id: mjera otpora stijene trošenju zbog učestalog vlaženja i sušenja
 uređaj za određivanje indeksa trajnosti ima dva rotirajuća bubnja, otvora 2 mm, potopljena u kade
djelomično ispunjene vodom
 10 uzoraka intaktne stijene težine 40-60 g stave se u uređaj
 indeks trajnosti za prvi ciklus trošenja i za drugi ciklus trošenja
 Gambleova klasifikacija stijena prema indeksima trajnosti nakon prvog i drugog ciklusa

Kategorija Id1 Id2

Veoma visoka trajnost >99 >98
Visoka trajnost 98-99 95-98
Srednje visoka trajnost 95-98 85-95
Srednja trajnost 85-95 60-85
Niska trajnost 60-85 30-60
Veoma niska trajnost <60 <30
IV. Opis i čvrstoća diskontinuiteta

 diskontinuirana stijenska masa ima manju čvrstoću i krutost te značajno veću propusnost

15
Elementi opisivanja diskontinuiteta

1. orijentacija
2. razmak
3. neprekinutost
4. hrapavost zidova
5. čvrstoća zidova
6. širina
7. ispuna
8. voda u diskontinuitetima
9. broj grupa
10. veličina blokova

Orijentacija diskontinuiteta

 nagib ravnine diskontinuiteta – u odnosu na horizontalnu ravninu

o najveći otklon ravnine diskontinuiteta od površine (horizontalne ravnine), mjereno od horizontalne
ravnine
o mjeri se pomoću klinometra
o izražava se u stupnjevima (00-90)
 smjer nagiba – pokazuje na koju stranu svijeta je diskontinuitet orijentiran
o azimut nagiba, kut koji stvarni sjever zatvara s horizontalnom projekcijom nagiba, mjereno od
sjevera u smjeru kazaljke na satu
o mjeri se pomoću kompasa
o izražava se u stupnjevima (000-360)
 pravac pružanja – presječnica ravnine diskontinuiteta s horizontalnom ravninom
 diskontinuitet se prostorno definira kao smjer nagiba/nagib (npr. 260/60)  vektor nagiba diskontinuiteta
 prikaz položaja i orijentacije diskontinuiteta označava se unošenjem simbola na točne lokacije u geološke
karte (označava se pravac pružanja i nagib diskontinuiteta)
 orijentacija diskontinuiteta u odnosu na konstrukciju može se prikazati pomoću perspektivnih skica
(najčešće za portale tunela, poprečne presjeke tunela, kaverne, stijenske usjeke i sl.)
 najčešće se diskontinuiteti prikazuju pomoću rozeta (smjerovi nagiba prikazani uzduž radijalnih osi u obliku
klinova, koji se radijalno šire proporcionalno broju smjerova nagiba u svakom odabranom intervalu, u
odnosu na ukupan broj snimljenih diskontinuiteta); nedostatak je jer nema informacije o kutovima nagiba,
pa se uz to radi histogram kutova nagiba diskontinuiteta
 za detaljan prikaz orijentacija diskontinuiteta rabi se stereografska projekcija

Razmak diskontinuiteta

 udaljenost između susjednih ravnina diskontinuiteta, mjereno okomito na susjedne ravnine

 razmak se mjeri pomoću mjerne trake, duljine veće od 3 metra, kompasa i klinometra
 mjerna se traka postavlja okomito na tragove diskontinuiteta na površini, duljina linije po kojoj se mjeri
razmak ne smije biti manja od 3 m i treba biti 10x veća od procijenjenog razmaka diskontinuiteta
 razmak diskontinuiteta određuje veličine blokova (utječe na cjeloukupnu stabilnost i mehaničku otpornost
stijenske mase)
 ako postoji više diskontinuiteta, njihov je razmak manji, manja je veličina bloka  razlomljenija stijenska
masa
 razmak diskontinuiteta utječe i na propusnost
 razmak diskontinuiteta razvrstavamo u 7 kategorija (izrazito mali <20 mm do iznimno veliki >6000 mm)
 neprekinutost diskontinuiteta K – mjera veličine površine diskontinuiteta unutar promatrane ravnine (dio
ukupne površine koji je diskontinuiran)
 primjer računanja neprekinutosti diskontinuiteta (omjer duljina na plohi sloma):

16
  ugrubo se kvantificira promatranjem duljine tragova diskontinuiteta na izloženoj površini (izdanci
obuhvaćaju mali dio stijenske mase te su dvodimenzionalni)
 neprekinutost diskontinuiteta svrstava se u 5 kategorija (vrlo mala, duljine traga <1 m do vrlo velike, duljine
tragova >20 m)
 postoje neprekinuti, poluprekinuti i prekinuti diskontinuiteti
 određivanje neprekinutosti važno je za analize stabilnosti stijenskih kosina, tunela i temeljenja (ima velik
utjecaj na čvrstoću diskontinuiteta)

Hrapavost diskontinuiteta

 mjera nepravilnosti površine zidova diskontinuiteta u odnosu na srednju ravninu

 o hrapavosti ovisi posmična čvrstoća diskontinuiteta (pogotovo u slučaju diskontinuiteta bez ispune)
 utjecaj hrapavosti na čvrstoću opada s povećanjem širine diskontinuiteta, debljine ispune i prethodnog
smicanja duž diskontinuiteta
 valovitost – hrapavost većih razmjera, s amplitudama površine koje uzrokuju dilataciju (izdizanje kod
smicanja) jer su prevelike da bi došlo do drobljenja
 neravnine – hrapavost manjih razmjera, s amplitudama površine koje se drobe kod smicanja (osim ako je
čvrstoća zidova diskontinuiteta velika ili su naprezanja mala, pa dolazi do dilatacije)
 mjera hrapavosti: omjer najveće izmjerene amplitude površine diskontinuiteta i duljine na kojoj je mjerenje
izvršeno
 profilometar duljine 10 cm – mjerenje neravnina
 mjerna traka proizvoljne duljine i pomično mjerilo – mjerenje valovitosti
 uz izravne (kontaktna mjerenja) postupke, postoje i daljinska (nekontaktna) mjerenja, kao što su lasersko 3D
skeniranje za snimanje topografije
 hrapavost se opisuje u 9 kategorija
 valovitost – stepeničasto, valovito, ravno
 neravnine – hrapavo, glatko, sklisko
 kvantitativno opisivanje hrapavosti – Barton (1973.) – koeficijent hrapavosti diskontinuiteta JRC (Joint
Roughness Coefficient)
 JRC iznosi 0-20 i određuje se usporedbom stanja površine diskontinuiteta sa standardiziranim profilima

Čvrstoća zidova diskontinuiteta

 većinom je čvrstoća zidova stijenske mase manja u odnosu na čvrstoću intaktne stijene (izloženi
atmosferilijama, kemijskom i mehaničkom trošenju)
 modificirani opis trošnosti zidova diskontinuiteta – Pollak (2007.)
 čvrstoća zidova diskontinuiteta ispituje se pomoću jednostavnih indeksnih testova geološkim i Schmidtovim
čekićem
 kvalitativno određivanje čvrstoće zidova diskontinuiteta – Barton – koeficijent JCS (Joint Compressive
Strength)
 JCS se ispituje sklerometrom, a može biti jednak jednoosnoj tlačnoj čvrstoći σ c (u slučaju svježe stijene kod
koje nisu vidljivi znakovi trošenja)

Širina diskontinuiteta

17
  okomita udaljenost između zidova otvorenog diskontinuiteta
 zijev diskontinuiteta – dio širine diskontinuiteta koji ne zauzima ispuna
 podjela diskontinuiteta prema širini kreće se od vrlo uskih (<0,1 mm) do iznimno širokih (>1 m)

Ispuna diskontinuiteta

 materijal koji ispunjava prostor između stijenki diskontinuiteta (primjerice kalcit, kvarc, klorit, glina, breča i
sl.)

Voda u diskontinuitetima

 voda u diskontinuitetu = sekundarna vodopropusnost

 kod sedimentnih stijena, primarna vodopropusnost intaktne stijene može biti značajna jer je moguće
procjeđivanje kroz pore

Broj grupa diskontinuiteta

 utječe na mehaničko ponašanje, određuje do koje mjere se stijenska masa može deformirati bez loma u
stijeni
 o broju grupa ovisi hoćemo li promatrati kao mehaniku kontinuuma ili mehaniku diskontinuum
 postoji 9 kategorija s obzirom na grupu diskontinuiteta (od masivne stijene do razlomljene stijene)

Veličina bloka

 stijenska masa s većim blokovima kruća je i čvršća od one s manjim blokovima

 veličina bloka uvjetovana je razmakom diskontinuiteta, brojem grupa diskontinuiteta i njihovom
neprekinutošću
 veličina bloka opisuje se pomoću:
o indeksa veličine bloka Ib – prosječne dimenzije tipičnih blokova
o volumena bloka Vb
o volumetrijskog broja diskontinuiteta Jv – ukupan broj diskontinuiteta koji presijecaju jedinični
volumen stijenske mase

Čvrstoća diskontinuiteta

 koristi se Mohr-Coulombov kriterij čvrstoće

 nedostatak Mohr-Coulombovog kriterija čvrstoće: može se primjenjivati samo za ravne, glatke

diskontinuitete (široke diskontinuitete s koherentnom ispunom)
 kad se uslijed smicanja po diskontinuitetu prekorači vršna čvrstoća, gubi se ohezija na sučelju zidova
diskontinuiteta i posmična naprezanja pri slomu padaju na vrijednost rezidualne čvrstoće:

 Bartonov kriterij čvrstoće, koji uzima u obzir hrapavost i čvrstoću zidova diskontinuiteta:

18
V. Klasifikacije stijenske mase
19
Ciljevi klasifikacija stijenske mase

1) identificirati najznačajnije parametre bitne za ponašanje stijenske mase

2) podijeliti određenu stijensku masu u grupe, odnosno kategorije sa sličnim ponašanjem i kvalitetom
3) osigurati osnovu za razumijevanje karakteristika i ponašanja svake grupe (kategorije)
4) povezati iskustva i spoznaje o stijenskoj masi na različitim lokacijama
5) dati kvantitativne podatke za projekt podgradnog sustava
6) osigurati zajedničku osnovu za uspješnu suradnju svih sudionika u projektu

Svojstva klasifikacija stijenske mase

1) treba biti jednostavna i razumljiva, lako shvatljiva i pamtljiva

2) svaki izraz treba biti jasan, a terminologija opće prihvaćena
3) treba uključivati samo najznačajnija svojstva stijenske mase
4) treba se zasnivati na parametrima koji se mogu mjeriti i odrediti brzim i jeftinim pokusima na terenu
5) treba se zasnivati na bodovnom sustavu koji može ocijeniti relativnu važnost pojedinih klasifikacijskih
parametara
6) treba omogućiti izradu preporuka za projektiranje te određivanje parametara krutosti i čvrstoće stijenske
mase

Terzaghijeva klasifikacija

 prvi praktični klasifikacijski sustav, razvijen za potrebe projektiranja tunela s čeličnom podgradom u
stijenskom masivu
 prva racionalna metoda određivanja opterećenja stijenske mase
 zasniva se na kvalitativnoj podjeli stijenske mase u 9 kategorija
 polazi se od postavke da je poznavanje tipa i intenziteta oštećenja stijenske mase važnije od tipa stijene
kroz koju prolazi tunel
 opisi stijenske mase:
o intaktna stijenska masa
o uslojena stijenska masa
o umjereno raspucana stijenska masa
o stijenska masa u blokovima
o raspadnuta stijenska masa
o stijenska masa podložna skupljanju
o stijenska masa podložna bubrenju
 mane Terzaghijeve klasifikacije: previše generalizira objektivno stanje kvalitete stijenske mase, ne daje
nikakve kvantitativne informacije o karakteristikama stijenske mase

RQD klasifikacija (Rock Quality Designation)

 razvijena za potrebe kvantitativnog određivanja kvalitete

stijenske mase
 zasniva se na određivanju RQD indeksa (postotak intaktne
jezgre koji sadrži odlomke duljine veće od 100 mm (4
incha) u ukupnoj duljini izbušene jezgre)
 stijenska masa kvalitativno se dijeli na 5 kategorija na
temelju vrijednosti RQD indeksa (RQD<25 za vrlo slabu i
RQD 90-100 za izvrsnu stijensku masu – vrlo slaba, slaba,
povoljna, dobra, izvrsna)
 više načina određivanja RQD: Deere i dr., Priest i Hudson,
Palmstrom

20
  nedostaci: ne uzima u obzir orijentaciju diskontinuiteta, širinu, materijal, kut trenja ispune i hrapavost
zidova diskontinuiteta

RSR klasifikacija (Rock Structure Rating)

 razvijena za potrebe određivanja podgradnog sustava pri iskopu tunela

 daje kvalitativni opis stijenske mase i predstavlja prvi cjeloviti sustav klasifikacije stijenske mase
 glavni doprinos – uvođenje sustava bodovanja primjenjivosti pojedine stijenske mase za podgrađivanje
tunelskih iskopa
 rezultat klasificiranja – zbroj težinskih vrijednosti
 kapacitet stijenske mase za iskop tunela ovisi o geološkim i građevinskim faktorima
 geološki faktori:
o tip stijenske mase
o prosječni razmak diskontinuiteta
o orijentacija diskontinuiteta (nagib i pravac pružanja)
o tip diskontinuiteta
o glavni smjer rasjeda, smicanja i preklapanja
o podzemna voda
o svojstva stijenske mase
o trošnost stijenske mase
 građevinski faktori:
o veličina (raspon) tunela
o smjer napredovanja tunela
o metoda iskopa
 rezultat je zbroj parametara - RSR = A+B+C
o parametar A: porijeklo stijene, tvrdoća stijene, geološka struktura stijene (vrijednost 6-30)
o parametar B: prosječni razmak diskontinuiteta, orijentacija diskontinuiteta, smjer napredovanja
tunela (vrijednost 7-45)
o parametar C: ukupna kvaliteta stijenske mase s obzirom na A i B, stanje diskontinuiteta, dotok
podzemne vode (vrijednost 6-25)
 vrijednost: između 19 i 100, neovisna o građevinskim faktorima – veličini tunela i metodi iskopa

RMR klasifikacija (Rock Mass Rating)

 još se naziva i geomehanička klasifikacija

 razvijena u Južnoj Africi za potrebe određivanja podgradnog sustava pri iskopu tunela
 Bienawski (1976., 1989.) – klasifikacija opisana za praktičnu uporabu
 klasifikacija pomoću 6 parametara:
o A1 – jednoosna tlačna čvrstoća
o A2 – RQD indeks
o A3 – razmak diskontinuiteta
o A4 – stanje diskontinuiteta
o A5 – uvjeti podzemne vode
o B – orijentacija diskontinuiteta
 RMR = A1 + A2 + A3 + A4 + A5 + B (suma A1 do A5 = RMR, između 0 i 100)
 RMR klasificira stijenski masiv u 5 kategorija (od vrlo dobre stijene do vrlo loše stijene)

Q klasifikacija (Rock Tunelling Quality Index)

 razvijena u Norveškoj
 klasifikacija pomoću 6 parametara:
o RQD (indeks kvalitete jezgre stijenske mase, RQD većijednak 10)

21
 o Jn (indeks broja grupa diskontinuiteta)
o Jr (indeks hrapavosti diskontinuiteta)
o Ja (indeks trošnosti (alteracije) diskontinuiteta)
o Jw (faktor redukcije zbog vode u diskontinuitetima)
o SRF (faktor redukcije zbog stanja naprezanja)
 vrijednost: 0,0001-1000

o RQD/Jn = struktura stijenske mase (gruba procjena veličine bloka)

o Jr/Ja = približna posmična čvrstoća između blokova
o Jw/SRF = aktivni tlak stijenske mase
 Q klasificira stijenski masiv u 9 kategorija, od izuzetno dobre stijene (400-1000) do izuzetno loše stijene
(0,001-0,01)
 poveznice Q klasifikacije s ostalim klasifikacijama:
o Turgul (RSR i Q): RSR = 6lnQ + 46
o Bienawski (RMR i Q): RMR = 9lnQ + 44
o Barton (RMR i Q): RMR = 15logQ + 50

RMi klasifikacija (Rock Mass Index)

 određuje približnu vrijednost jednoosne tlačne čvrstoće stijenske mase

 pretpostavlja da je stijenska masa heterogena, raspucana, anizotropna, izgrađena od odlomaka i blokova
stijene različitih dimenzija
 predstavlja volumometrijski parametar

GSI klasifikacija (Geological Strength Index)

 kvalitativna vizualna procjena strukture i stanja diskontinuiteta

 poveznica GSI i RMR klasifikacije:
o GSI = RMR76 za RMR76 > 18
o GSI = RMR89 – 5 za RMR89 > 23
 poveznica GSI i Q klasifikacije: (u slučaju RMR<18 ili <23)
o GSI = 9lnQ + 44

VI. Krutost stijenske mase

 omjer naprezanja i deformacija

 stijena – razlomljena, heterogena, anizotropna, diskontinuirana
 deformabilnost – ovisi o stupnju raspucalosti stijenske mase, stišljivosti pukotine i stišljivosti intaktnog
stijenskog materijala između pukotina

Vrste određivanja krutosti stijenske mase

 laboratorijska ispitivanja krutosti

 terenska ispitivanja krutosti
 povratne numeričke analize
 na temelju rezultata klasificiranja stijenske mase

Laboratorijska ispitivanja krutosti

22
  daju znatno veće vrijednosti modula elastičnosti nego terenska ispitivanja

Terenska ispitivanja krutosti

 na krutost stijenske mase, osim krutosti intaktne stijene, utječu i svojstva diskontinuiteta, kao i njihov broj i
raspored
 koriste se:
1. pokus opterećenja pločom
2. pokus radijalnog opterećenja
3. ispitivanja velikim tlačnim jastucima
4. fleksibilni dilatometar
5. kruti dilatometar

Pokus opterećenja pločom (Plate Loading Test)

 određivanje modula deformacije mjerenjem pomaka stijenske mase, izazvanih opterećivanjem kružnom
pločom odgovarajućeg promjera
 opterećenje se prenosi hidrauličkim prešama, za koje treba osigurati kontra teret
 u slučaju temeljenja izrazito velikih građevina, za koje je potrebno znati promjene modula deformacije s
dubinom, koriste se ispitivanja pločom u bušotinama velikih promjera
 za projektiranje podzemnih građevina, pokus se izvodi u probnim tunelima ili galerijama (prednost je
korištenje ploča velikog promjera zbog jednostavnog načina razupiranja o suprotne stijenke tunela)
 pokus se izvodi s dvije ploče koje opterećuju suprotne stijenke tunela
 pokus se provodi inkrementalnim opterećivanjem i rasterećivanjem ploče do maksimalnog naprzanja
 opterećenje stijenske mase izvodi se primjenom fleksibilne ili krute ploče:
o kruto prenošenje opterećenja – izravni prijenos opterećenja na stijensku masu preko čeličnih ploča
različite debljine (tlo ili meke stijene)  ravnomjerna razdioba pomaka po cijeloj površini ploče
o fleksibilan prijenos opterećenja – umetanjem tlačnih jastuka između ploče i stijenske mase (krute
stijene)  ravnomjerna razdioba naprezanja po cijeloj površini ploče

Pokus radijalnog opterećenja

 određivanje modula deformacije stijenske mase mjerenjem pomaka stijenske mase izazvanih radijalnim
opterećivanjem stijenske mase
 opterećivanje se vrši hidrauličkim prešama ili pritiskom vode, pomaci po dubini mjere se ekstenziometrima
 koristi se za potrebe temeljenja velikih brana i drugih teških građevina
 prednost: zahvaća veliki volumen stijenske mase pa dobro aproksimira stijensku masu s njenim
oslabljenjima i diskontinuitetima, moguće ispitati i stupanj anizotropije
 nedostatak: visoka cijena i trajanje ispitivanja

Veliki tlačni jastuci (Large Flat Jack)

 određivanje modula deformacije mjerenjem pomaka stijenske mase, izazvanih povećanjem tlaka u
jastucima, umetnutima u prorez u stijenskoj masi
 može se ispitati stupanj anizotropije stijenske mase

Fleksibilni dilatometar (Flexible Dilatometer)

 mjerenje promjene radijusa bušotine izazvanog radijalnim širenjem dilatometarske sonde postavljene na
određenoj dubini
 koriste se dva tipa dilatometarskih sondi:
o promjena volumena bušotine (izračuna se promjena radijusa)
o mjeri se promjena radijusa direktno
 relativno brzo može se provesti više ispitivanja unutar jedne bušotine pa se dobije raspodjela deformacijskih
karakteristika stijenske mase po dubini
23
  mana je što zahvaća mali volumen stijenske mase koji ne reprezentira stijensku masu, ispituje samo
horizontalnu krutost (važnija je vertikalna krutost)

Kruti dilatometar (Stiff Dilatometer)

 mjerenje promjene radijusa bušotine izazvanog širenjem krute dilatometarske sonde postavljene na
određenoj dubini
 mogućnost ispitivanja u svim smjerovima, čime se dobije vertikalna krutost značajna za temeljenje objekata
 nedostatak: obuhvaća vrlo mali volumen stijenske mase
 prednost: ispituje krutost u svim smjerovima

Pitanja

I. Uvod u mehaniku stijena i stijensko inženjerstvo

1. Što je diskontinuitet? Definirajte. (1)

Diskontinuitet je opći pojam za mehanički prekid u stijenskoj masi koji ima malu ili nikakvu vlačnu
čvrstoću okomito na smjer pružanja.

2. Nabrojite osnovna fizičko-strukturna svojstva stijena. (1)

Razlomljenost, heterogenost, anizotropija

3. Navedite jednadžbe korozije vapnenca. Kako se još naziva taj proces? (1)
CaCO3 + H2O + CO2  Ca2+ + 2HCO3-

24
 Taj se proces naziva okršavanje stijena.

4. Definirajte diskontinuitet. Što sve obuhvaća taj pojam? Koji su elementi opisivanja diskontinuiteta
prema ISRM-u? (2)
Diskontinuitet je opći pojam za mehanički prekid u stijenskoj masi koji ima malu ili nikakvu vlačnu
čvrstoću okomito na smjer pružanja.
Diskontinuitet obuhvaća pukotine, prsline, slojne plohe, zone smicanja, plohe škriljavosti i rasjede.
Elementi opisivanja diskontinuiteta: orijentacija, razmak, neprekinutost, hrapavost zidova, čvrstoća
zidova, širina, ispuna, voda u diskontinuitetima, broj grupa, veličina blokova

5. Definirajte što je stijenska masa, a što monolitni uzorak stijene. (2)

Stijenska masa je prirodna geološka formacija čvrste stijene sa svim svojim oslabljenjima, odnosno
diskontinuitetima.
Monolitni uzorak stijene je izvađeni dio stijenske mase koji se koristi za utvrđivanje mehaničkih
svojstava stijene.

6. Nabrojite hidrogeološke i površinske krške oblike. (2)

Hidrogeološki krški oblici: ponornice, ponori, izvori (vrela), estavele, vrulje
Površinski krški oblici: škrape, kamenice, ponikve (vrtače), uvale, polja, zaravni, humci, doline

7. Što su ponikve i kako nastaju? Navedi primjer! (2)

Ponikve su izolirane okrugle ili ljevkaste udubine promjera 10 do 500 m. Nastaju korozijom, otapanjem
odozgo ili urušavanjem zbog ispiranja odozdo (dolazi do sniženja razine podzemne vode i gubitka
uzgonske potpore)

8. Kako nastaju magmatske stijene? Kojeg su sastava ove stijene? Kako se magmatske stijene dijele
prema mjestu postanka? (2)
Magmatske stijene nastaju kristalizacijom ili očvrščivanjem silikatne magme u litosferi ili lave na
površini Zemlje i morskom dnu.
Magmatske stijene pretežito su silikatnog sastava.
Magmatske stijene prema mjestu postanka dijele se na intruzivne (kristalizacija magme u dubini),
efuzivne (ohlađivanjem na površini) i žilne/hipoabisalne (prijelazni oblik)

9. Što je to anizotropija? Čime je anizotropija stijenskih masa uvjetovana? Skicirajte stijenski pokos u
izotropnoj i anizotropnoj stijeni. (3)
Anizotropija je svojstvo stijene da u svim smjerovima ima različita svojstva. Uvjetovana je
razlomljenošću i slojevitošću stijena.

10. Definirajte izotropiju i anizotropiju. Čime je uvjetovana anizotropija kod stijenskih masa? Kako se
anizotropija može kvalitativno izraziti (skica)? (3)
Izotropija je svojstvo elementa da u svim smjerovima ima jednaka svojstva, a anizotropija da u svim
smjerovima ima različita svojstva. Anizotropija kod stijenskih masa uvjetovana je njihovom
razlomljenosti i slojevitosti.

11. Navedite i opišite vrste poroznosti koje se javljaju kod šupljina u kršu. (3)
Primarna poroznost (međuzrnate šupljine koje malo pridonose cirkulaciji podzemne vode, značajnije su
za skladištenje)
Sekundarna poroznost (šupljine koje sudjeluju u lokalnom dreniranju podzemne vode, reagiraju na
intenzivne oborine; javlja se u prslinama, pukotinama, rasjedima i sl.)
Tercijarna poroznost (šupljine promjera većeg od 2 mm, značajne za protok vode)

25
II. Naprezanja u stijenskoj masi

12. Što su to in-situ naprezanja? (1)

Početna/primarna naprezanja u stijeni

13. Pomoću Mohrove kružnice naprezanja prikažite hidrostatsko stanje naprezanja. (1)

14. Kako se najjednostavnije može izraziti početno vertikalno naprezanje? Objasnite što predstavljaju
oznake u izrazu. (1)

15. Na koji način dolazi do promjene veličine i smjerova glavnih naprezanja u stijenskoj masi u okolici
pukotine? Objasni i skiciraj. (2)

Stanje naprezanja A – prevladavajuće, glavna naprezanja vertikalna i horizontalna, stanja B i C – veličine

glavnih naprezanja rotiraju se i mijenjaju

16. Koje komponente naprezanja moraju biti poznate kako bi se u potpunosti definiralo stanje
naprezanja u bilo kojoj točki stijenske mase? Prikažite tenzor naprezanja za nepodgrađenu
površinu iskopa. (2)
Kako bi definirali stanje naprezanja u bilo kojoj točki stijenske mase, potrebno je poznavati šest
nezavisnih komponenti tenzora naprezanja, 3 normalna i 3 posmična naprezanja.

III. Inženjerska svojstva intaktne stijene

17. Za što se primjenjuje sklerometar? Što se mjeri pomoću sklerometra te o čemu ovisi mjerena
veličina? Što se određuje pomoću sklerometra? Koja je prednost, a koji nedostatak sklerometra? (3)
Sklerometar se koristi za određivanje tvrdoće stijene, čvrstoće zidova diskontinuiteta i sl.. To je indeksni
pokus za klasifikaciju stijene, izravno ili u korelaciji s jednoosnom tlačnom čvrstoćom i modulom
elastičnosti.
U pokusu sklerometrom mjeri se veličina odskoka utega, koja ovisi o površinskoj tvrdoći i elastičnosti

26
 stijene. Rezultat pokusa je indeks sklerometra – veći indeks znači veću jednoosnu tlačnu čvrstoću i
modul elastičnosti. Prije provedbe pokusa potrebno je kalibrirati sklerometar pomoću metalnog
etalona.
Prednost pokusa sklerometrom je ta što je ta metoda brza i nerazorna, uređaj je malen i lako prenosiv,
pokus se može izvoditi laboratorijski ili na terenu.
Nedostatak pokusa sklerometrom je što se rezultati odnose samo na površinski sloj, manje od 3 cm
dubine.

18. Što se mjeri ultrazvučnim pokusima? Na kakvim se uzorcima provode ultrazvučni pokusi? (2)
Ultrazvučni pokusi koriste se za ispitivanja homogenosti stijene, određivanje modula elastičnosti pri
malim deformacijama, procjenu aksijalne tlačne čvrstoće, brzinu širenja ultrazvučnih valova i sl.
Ultrazvučni pokusi provode se na uzorcima promjera većeg od 54 mm, duljine između 100 mm i 5
promjera uzorka. Duljina treba biti barem 10x veća od prosječne veličine promjera zrna uzorka intaktne
stijene.

19. Kako se proračunava jednoosna tlačna čvrstoća intaktne stijene? Objasnite i skicirajte utjecaj
veličine uzorka na jednoosnu tlačnu čvrstoću i modul elastičnosti. (2)
Jednoosna tlačna čvrstoća omjer je najveće tlačne sile prilikom sloma i površine uzorka. Rezultat je
pokusa jednoosnog tlaka.
Povećanjem veličine uzorka, smanjuje se jednoosna tlačna čvrstoća, a modul elastičnosti se ne mijenja.

20. Kako se na neizravan način može odrediti jednoosna vlačna čvrstoća? Što opravdava korištenje
takve metode? Objasnite na kakvim se uzorcima i kako se provodi ispitivanje te što se dobiva kao
rezultat. (3)
Jednoosna vlačna čvrstoća neizravnim postupkom određuje se kada se stijena podvrgne tlačnom
opterećenju.
Opravdanost ovog postupka je u tome da većina stijena u dvoosnom stanju naprezanja popušta vlačno,
kada je jedno glavno naprezanje vlačno, a drugo tlačno i njegova veličina nije 3x veća od vlačnog
glavnog naprezanja.
Uzorci su cilindrični, čistih, ravnih i suhih površina, promjera većeg od 54 mm, a širine približne
promjeru. Veličina uzorka ovisi o čeljustima u koje se stavlja disk. Polumjer zakrivljenosti čeljusti treba
biti 1,5x veći od polumjera uzorka. Širina čeljusti mora biti 1,1x veća od širine uzorka.
Uzorak se opterećuje ravnomjerno tlačnom silom koja izaziva vlačna naprezanja te dolazi do sloma.

27
 21. Skicirajte i objasnite sve vrste modula elastičnosti koje se koriste u inženjerskoj praksi na primjeru
pokusa jednoosnog tlaka (napišite formule i objasnite parametre). (3)

IV. Opis i čvrstoća diskontinuiteta

22. Nabroji deset elemenata opisivanja diskontinuiteta prema ISRM-u. (1)

Orijentacija, razmak, neprekinutost, hrapavost zidova, čvrstoća zidova, širina, ispuna, voda u
diskontinuitetima, broj grupa, veličina blokova

23. Koja se metoda prikaza primjenjuje za detaljno prikazivanje orijentacije diskontinuiteta? (1)
Stereografska projekcija

24. Napišite izraz za Mohr-Coulumbov kriterij čvrstoće te objasnite oznake u izrazu. (1)

25. Kako se definira korigirani indeks čvrstoće u točki? Navedite kako se sve može odrediti. (2)
Korigirani indeks čvrstoće u točki Is(50): čvrstoća uzorka izmjerena u dijametralnom testu na uzorku
promjera D=50 mm

26. Na koji način veličina bloka utječe na mehaničko ponašanje stijenske mase? Čime je veličina
blokova uvjetovana? Kojim se parametrima, prema ISRM, može opisati veličina bloka (ukratko
objasnite). U koliko se opisanih kategorija dijeli stijenski masiv s obzirom na veličinu bloka? (3)
Stijenska masa s većim blokovima bit će kruća i čvršća od one s manjim blokovima. Veličina blokova
uvjetovana je razmakom diskontinuiteta, brojem grupa diskontinuiteta i njihovom neprekinutošću.
Veličina bloka opisuje se pomoću indeksa veličine bloka I b (prosječne dimenzije tipičnih blokova),
volumena bloka Vb i volumetrijskog broja diskontinuiteta Jv (ukupnog broja diskontinuiteta koji
presijecaju jedinični volumen stijenske mase).
S obzirom na veličinu bloka, stijenski masiv dijeli se u 6 kategorija (od vrlo velikih blokova do
razlomljene stijenske mase).

27. Definirajte parametre kojima je određena orijentacija diskontinuiteta u prostoru (skicirajte). Na

skici također naznačite pravac pružanja diskontinuiteta. Koje vrijednosti može poprimiti svaki od
tih parametra? Što je vektor nagiba diskontinuiteta i kako se može zapisati? (3)
Orijentacija diskontinuiteta u prostoru određena je nagibom i smjerom nagiba.
Nagib predstavlja najveći otklon ravnine diskontinuiteta od površine/horizontalne ravnine, mjeri se
28
 pomoću klinometra i izražava u stupnjevima (00-90).
Smjer nagiba definiran je kutom koji stvarni sjever zatvara s horizontalnom projekcijom nagiba, mjereno
od sjevera u smjeru kazaljke, mjeri se pomoću kompasa i izražava u stupnjevima (000-360).
Vektor nagiba definiran je smjerom nagiba i nagibom, zapisuje se kao smjer nagiba/kut nagiba.

28. Što je JRC? Navedi dva načina određivanja JRC-a. (3)

Koeficijent hrapavosti diskontinuiteta JRC (Joint Roughness Coefficient), može se odrediti usporedbom
stanja površine diskontinuiteta sa standardiziranim profilima.
Generalno se hrapavost može odrediti izravnim (kontaktnim) mjerenjima i daljinskim (nekontaktnim)
mjerenjima, pomoću 3d skeniranja

29. Definirajte neprekidnost diskontinuiteta. Kakve mogu biti grupe diskontinuiteta (objasni i skiciraj).
(3)
Neprekinutost diskontinuiteta K – mjera veličine površine diskontinuiteta unutar promatrane ravnine
(dio ukupne površine koji je diskontinuiran)
Diskontinuiteti mogu biti neprekinuti, poluprekinuti i prekinuti
Moguće je imati više grupa diskontinuiteta (klasifikacija u 9 kategorija, od masivne stijene do
razlomljene stijene).

V. Klasifikacije stijenske mase

30. Navedi svojstva klasifikacija stijenske mase. (3)

1. klasifikacija treba biti jednostavna i razumljiva, lako shvatljiva i pamtljiva
2. svaki izraz treba biti jasan, terminologija opće prihvaćena
3. treba uključivati samo najznačajnija svojstva stijenske mase
4. treba se zasnivati na parametrima koji se mogu mjeriti i odrediti brzim i jeftinim pokusima na terenu
5. treba se zasnivati na bodovnom sustavu koji može ocijeniti relativnu važnost pojedinih parametara
6. klasifikacija treba omogućiti izradu preporuka za projektiranje te određivanje parametara krutosti i
čvrstoće stijenske mase

31. Objasni značaj Terzaghijeve klasifikacije te nabroji njene nedostatke. (3)

Terzaghijeva klasifikacija je prvi praktični klasifikacijski sustav razvijen za potrebe projektiranja tunela s
čeličnom podgradom u različitim stijenskim masivima, ujedno predstavlja i prvu racionalnu metodu
određivanja opterećenja stijenske mase na tunelsku podgradu od čeličnih lukova.

29
 Njeni nedostaci su što previše generalizira objektivno stanje kvalitete stijenske mase i ne daje nikakve
kvantitativne informacije o karakteristikama stijenske mase.

32. Kako se provodi klasifikacijski postupak kod GSI klasifikacije? Prikažite vezu između GSI i RMR.
Kakva se vrijednost RMR-a u tim izrazima koristi? (3)
Kod GSI klasifikacije, klasifikacijski postupak obavlja se kvalitativnom vizualnom procjenom strukture i
stanja diskontinuiteta.

Koristi se vrijednost RMR-a za suhe uvjete za stanje podzemne vode, a utjecaj orijentacije
diskontinuiteta ne uzima se u obzir.

33. Na osnovi kojih 6 parametara se zasniva klasifikacijska procedura za RMR klasifikaciju? Na čemu se
temelji? Kako se dobiva ukupna vrijednost RMR-a? (3)
A1 – jednoosna tlačna čvrstoća
A2 – RQD indeks
A3 – razmak diskontinuiteta
A4 – stanje diskontinuiteta
A5 – uvjeti podzemne vode
B – orijentacija diskontinuiteta
Ukupna vrijednost RMR-a dobija se zbrajanjem svih navedenih vrijednosti.

34. Kako se definira RQD? Koji su nedostaci RQD klasifikacije? (3)

RQD klasifikacija zasniva se na određivanju RQD indeksa koji predstavlja postotak intaktne jezgre koji
sadrži odlomke duljine veće od 100 mm u ukupnoj duljini izbušene jezgre.
Stijenska masa podijeljena je u 5 kategorija (od vrlo slabe do izvrsne).
Nedostaci RQD klasifikacije su što ne uzima u obzir orijentaciju diskontinuiteta, širinu, materijal i kut
trenja ispune te hrapavost zidova diskontinuiteta.

VI. Krutost stijenske mase

35. Što je indeks krutosti stijenske mase i unutar kojih se vrijednosti kreće? (1)

36. Što je krutost? Navedite načine određivanja krutosti stijenske mase. (2)

37. Koje su prednosti terenskih ispitivanja stijenske mase u odnosu na laboratorijska ispitivanja? (2)

38. Objasnite razliku između krutog i fleksibilnog dilatometra. (2)

39. Na čemu se zasniva pokus opterećenja pločom? Koje se vrste ploča koriste i kako se ostvaruje
prijenos opterećenja ovisno o ploči? Što je posljedica primjene koje ploče? Koja je ploča povoljnija?
(3)

40. Na čemu se zasniva pokus radijalnog opterećenja? Navedi primjenu, prednosti i nedostatke ovog
pokusa. (4)

30
Zadaci

1. Na cilindričnom uzorku stijenske mase koji ima masu 1890 g provedeno je ultrazvučno ispitivanje i dobiven
je modul elastičnosti od 147.99 GPa. Brzina prolaska ultrazvučnog vala je 7837,84 m/s. Koliki je volumen
uzorka?

m = 1890 g
E = 147,99 Gpa
v = 7837,84 m/s
V=?
31
 1) modul elastičnosti jednak je umnošku gustoće i kvadrata brzine

2
E=ρ ∙ v
2) izraziti gustoću
6
E 147 , 99 ∙10 3
ρ= 2
= 2
=2,409[g /cm ]
v 7837 , 84

3) gustoća je omjer mase i volumena, izraziti volumen

m 1890 3
V= = =784 , 56[cm ]
ρ 2,409

2. Za potrebe temeljenja proizvodne hale za proizvodnju žice i armaturnih mreža provedena su geotehnička
istraživanja u sklopu kojih je napravljena istražna bušotina B1 dubine 10 m iz koje su uzeti uzorci za
ispitivanje u geotehničkom laboratoriju. U laboratoriju je provedeno PLT ispitivanje. Treba odrediti korigirani
indeks točkaste čvrstoće. * silu pretvoriti iz kN u N, De u mm2

br. Uzorak Tip W (mm) D (mm) P (kN)

1 F-1 d - 63,00 15,23
2 F-2 d - 63,00 9,50
3 F-3 d - 63,00 8,43

32
 4 F-4 a 64,00 10,40 2,80
5 F-5 a 64,00 12,50 4,30
6 F-6 a 64,00 18,40 3,80

De2 De Is F Is(50)
br. Uzorak Tip W (mm) D (mm) P (kN)
(mm2) (mm2) (MPa) (MPa)
1 F-1 d - 63,00 15,23 3969 63 3,84 1,11 4,26
2 F-2 d - 63,00 9,50 3969 63 2,39 1,11 2,65
3 F-3 d - 63,00 8,43 3969 63 2,12 1,11 2,35
4 F-4 a 64,00 10,40 2,80 847,47 29,11 3,30 0,78 2,57
5 F-5 a 64,00 12,50 4,30 1018,59 31,92 4,22 0,82 3,46
6 F-6 a 64,00 18,40 3,80 1499,37 38,72 2,53 0,89 2,25

Testovi br. 1-3 su dijametralni!

De2 = D2 = 632 = 3969 (mm2)
De = D

3
P 15 , 23 ∙10
I s= 2
= =3 ,84 (MPa)
De 3969

0 , 45 0 ,45
De 63
F=( ) =( ) =1 , 11( ∅ )
50 50

I s (50)=F ∙ I s =1, 11∙ 3 ,84=4 , 26( MPa)

Testovi br. 4-6 su aksijalni!

2 4 WD 4 ∙ 64 ∙ 10 , 40 2
De = = =847 , 47 (mm )
π π

De =√ D2e =√ 847 , 47=29 , 11( mm)

3
P 2 , 80 ∙10
I s= 2
= =3 ,30 (MPa)
De 847 , 47

0 , 45 0 , 45
De 29 , 11
F=( ) =( ) =0 , 78( ∅ )
50 50

I s (50)=F ∙ I s =0 ,78 ∙ 3 , 30=2 , 57(MPa)

Prosječni korigirani indeks točkaste čvrstoće:

2 , 65+2 , 35+2 ,57+ 3 , 46
I s (50)= =2 , 76(MPa)
4

33