TEKTONSKI ELEMENTI LITOSFERE

Litosfera ili litosferne ploe su podvrgnute kontinuiranom djelovanju prirodnih

sila. Zato se, kako u cjelini, tako i u pojedinim veim ili manjim dijelovima, litosferne
ploe kontinuirano mijenjaju. Promjene se mogu najlake uoiti na njihovoj povrini
pojavom ili promjenom karakteristinih strukturnih cjelina ili elemenata, koji najee
definiraju i karakteristine reljefne oblike. Ove se strukturne cjeline ili elementi
litosfere mogu ralaniti i klasificirati. Jedan njihov dio je posljedica prirodnih procesa
nastanka pojedinih vrsta stijena (magmatskih, sedimentnih ili metamorfnih), dok je
drugi dio posljedica prirodnih procesa koji su uvjetovali njihov naknadni poremeaj,
odnosno promjenu oblika, veliine i poloaja. Zato se strukturni ili tektonski elementi
litosfere dijele se u dvije temeljne grupe tj. razlikuju se:
- primarni strukturni elementi
- sekundarni strukturni elementi.
Razumijevanje i razlikovanje strukturnih elemenata litosfere omoguuje
praenje i interpretiranje rezultata djelovanja razliitih prirodnih procesa koji djeluju
na litosferu i promjene u i na njoj. U najveem se dijelu litosfera sastoji od
sekundarnih strukturnih elemenata, jer su stijenske mase nakon njihovog nastanka
poremeene. Promijenjenog su oblika, veliine i prostornog poloaja, te izmijenjenog
odnosa prema susjednim stijenskim masama, odnosno strukturnim elementima
litosfere. Na temelju meusobnog odnosa razliitih strukturnih elemenata mogua je i
rekonstrukcija djelovanja prirodnih procesa koji su doveli do takvog stanja u duljim
vremenskim razdobljima.
Primarni strukturni elementi litosfere
Primarni strukturni elementi litosfere definirani su karakteristinim pojavnim
oblicima pojedinih vrsta stijena, mjestom nastanka i prirodnim procesima koji su
doveli do njihovog nastanka. Obzirom da se razlikuju tri temeljne vrste stijena,
razlikuju se i tri temeljne vrste primarnih strukturnih elemenata litosfere. To su
magmatski, sedimentni i metamorfni elementi.
Magmatski strukturni elementi litosfere nastaju dubinskim i povrinskim
magmatskim procesima. Imaju karakteristian oblik, veliinu i poloaj. Dubinski su:
batolit, greda, lakolit, sklad, ila i dimnjak, a povrinski: kupa, sliv i ploa, sl. 1.
- batolit je veliko prostorno (tlocrtno vee od 100 km2 povrine) dubinsko ili
plutonsko intruzivno tijelo graeno od magmatske stijene, najee nastalo
kao posljedica uzastopnih intruzija
- greda je batolit manjih dimenzija (tlocrtno manje od 100 km2 povrine)
- lakolit je dubinsko intruzivno tijelo zvonastog oblika i manjih dimenzija
(tlocrtno do nekoliko km2)
- sklad je dubinsko intruzivno tijelo preteno ploasta oblika utisnuto u
slojeve drugih stijena, promjenjive debljine (od nekoliko cm do km)
- ila je relativno tanko dubinsko intruzivno tijelo ploastog oblika utisnuto u
slojeve drugih stijena
- dimnjak je vertikalno intruzivno tijelo cjevastog oblika
1

kupa je efuzivno vulkansko povrinsko uzvienje graeno od slojeva

ohlaene lave i vulkanskog materijala
sliv je efuzivno tijelo manje irine i debljine, a velike duljine
ploa je efuzivno tijelo velike povrine i male debljine.

Sl. 1. Magmatski strukturni elementi litosfere

Sedimentni strukturni elementi su rezultat povrinskog troenja, prenoenja,
akumuliranja, sedimentiranja i litifikacije sedimentnih stijena. To su: sloj, greben i
morena, sl. 2.

Sl. 2. Sedimentni strukturni elementi litosfere

-

sloj je sedimentna stijenska masa ploastog oblika, omeena s dvije plohe

greben (gromada) je povrinska gromadasta sedimentna stijenska masa

nepravilnog oblika i razliitih dimenzija
- morena je nepravilna povrinska nakupina rastresitog stijenskog materijala
Strukturni elementi litosfere graeni od metamorfnog materijala, takoer su
sloj i greben (gromada).
-

Sekundarni strukturni elementi litosfere

Na primarne strukturne elemente litosfere, na sloenije stijenske strukture
litosfere koji se sastoje od vie primarnih strukturnih elemenata ili na itave litosferne
ploe, naknadno (nakon njihovog nastanka) i kontinuirano djeluju razliiti prirodni
procesi i sile. Posljedica njihovog djelovanja su promjene i poremeaji izvornih
strukturnih cjelina koji se oituju u promjenama oblika i obujma struktura, odnosno
prostornog poloaja i orijentacije. Sile koje izazivaju promjene strukturnih cjelina i
nastanak novih karakteristinih struktura zovu se tektonske sile. Na stijenske mase
koje grade razliite strukture ove sile djeluju prije svega stvaranjem tlakova (pritisaka)
razliite jaine i usmjerenja. Ovi se tlakovi zajednikim imenom zovu stres, a nastali
se poremeaji struktura litosfere zovu deformacije. Stres koji djeluje na odreenu
plohu neke strukture moe se rastaviti na karakteristine komponente. Normalnu
komponentu, tzv. normalni stres, koji djeluje okomito na plohu strukture i sminu
komponentu koja djeluje u smjeru promatrane plohe. To je tzv. usmjereni stres.
Postoji i opi stres koji djeluje u svim smjerovima, kao npr. tlak atmosfere koji djeluje
na povrinu Zemlje.
Tektonske sile koje stvaraju stres i dovode do deformacija strukturnih cjelina
litosfere mogu biti:
- kompresijske, kada pritiu postojeu strukturu i nastoje, uz promjenu
oblika, smanjiti njen obujam
- tenzijske, kada razvlae postojeu strukturu i nastoje, uz promjenu oblika,
poveati njen obujam
- torzijske, kada rotacijski svijaju postojeu strukturu i nastoje promijeniti
njen oblik i obujam.
Rezultati djelovanja kompresijskih, tenzijskih i torzijskih tektonskih sila vidljivi
su i na globalnoj razini, tj. na granicama ili zonama dodira litosfernih (tektonskih)
ploa. Djelovanje tenzijskih sila definira konstruktivnu granicu litosfernih ploa,
djelovanje kompresijskih sila definira destrukcijsku granicu i djelovanje torzijskih sila
konzervativnu granicu litosfernih ploa. Djelovanje tih sila prisutno je i u podruju
unutar litosfernih ploa, a mogu djelovati na izrazito malim podrujima od nekoliko
kvadratnih centimetara, pa do podruja od nekoliko desetaka ili vie kvadratnih
kilometara.
Tektonske sile i stres koji djeluje na stijenske strukture moe rezultirati
njihovim elastinim i plastinim deformacijama. Deformacije ovise dobrim dijelom o
karakteristikama stijenskog materijala od kojeg su strukture graene te od veliine,
usmjerenosti, brzine i dugotrajnosti djelovanja stresa. Kruti stijenski materijal koji
gradi strukture moe imati izraenija elastina ili plastina svojstva, a stres moe biti

mali te djelovati polako, dugotrajno i postupno ili moe biti velik te djelovati brzo,
kratko i naglo.
Elastine deformacije struktura omoguavaju njihov povratak u poetno
stanje, tj. u stanje koje je struktura imala prije poetka djelovanja stresa, a nakon
prestanka njegovog djelovanja. Plastine deformacije dovode do trajnih promjena
struktura. Mogu biti glatke i kontinuirane kad je veliina stresa manja od granice
vrstoe (otpornosti) stijenskog materijala na lomljenje, odnosno grube i
nekontinuirane (lomovi) kada je stres vei od granice otpornosti stijenskog materijala
na lomljenje. Kontinuirane plastine deformacije nastaju najee kao posljedica
stresa koji djeluje polagano, postupno i dugotrajno. I takav stres moe uzrokovati
nekontinuirane plastine deformacije, ako se prijee granica otpornosti stijenskog
materijala. Elastine i plastine deformacije rezultiraju na povrini litosfere, odnosno
Zemljine kore, karakteristinim i lako prepoznatljivim reljefnim oblicima. Na sl. 3 su
zorno prikazane kompresijske, tenzijske i torzijske sile koje djeluju na karakteristini
primarni strukturni element litosfere, tj. strukturu slojevitog oblika, s karakteristinim
novonastalim strukturnim oblicima oblika bore i rasjeda.
Osim deformacije, kojom se mijenja oblik i obujam odreene strukturne cjeline
litosfere, posljedica djelovanja stresa je i promjena prostornog poloaja i orijentacije
strukture. Neka struktura pod djelovanjem stresa moe promijeniti svoj prostorni
poloaj, tj. premjestiti se s mjesta gdje je nastala na neko drugo (manje ili vie
udaljeno) mjesto, odnosno moe promijeniti svoju prostornu orijentaciju u odnosu na
prvobitni poloaj: izdizanjem, sputanjem, nagibanjem, pa ak i izvrtanjem. Na takav
nain pojedina struktura litosfere mijenja i svoj relativni odnos prema drugim
strukturnim cjelinama litosfere s kojima je u dodiru. Dijelovi novonastalih strukturnih
elemenata litosfere mogu se uoiti na Zemljinoj povrini, tj. povrini litosfere, a
iskopom ili buenjem mogu se prikupiti i podaci iz unutranjosti Zemlje. Na temelju
njihovog poloaja, orijentacije, veliine, odnosa prema susjednim strukturnim
elementima i drugih prikupljenih podataka mogu se donositi pretpostavke o tijeku
njihovog nastanka te djelovanju tektonskih sila.

Sl. 3. Plastine deformacije slojevitog strukturnog oblika litosfere

4

Na temelju analize poloaja i meusobnog odnosa slojeva, kao primarnih

strukturnih elemenata litosfere, mogu se razlikovati tri karakteristine sekundarne
strukturne cjeline litosfere. To su:
- borane strukture
- rasjedne strukture i navlake
- epirogene strukture.
Borane strukture
Borane strukture litosfere nastaju najee djelovanjem bonih kompresijskih
tektonskih sila na strukturne cjeline litosfere koje su slojevitog oblika. Posljedica
djelovanja i prenoenja kompresijskih sila du slojeva je njihovo valovito nabiranje i
stvaranje bora, potpunih bora ili sustava bora, a bez pucanja ili lomljenja slojevite
strukture.
Bora moe poprimiti dva temeljna oblika. Moe biti ispupena ili konveksna i
zove se antiklinala, te moe biti udubljena ili konkavna i zove se sinklinala. Ako se
bora istovremeno sastoji od jedne antiklinale i sinklinale onda je to tzv. potpuna bora,
a krak koji ih povezuje se zove srednji krak bore. Vei broj kontinuirano povezanih
bora ini sustav bora. Antiklinala, tj. ispupena bora, ima tjeme u svom
najispupenijem povrinskom dijelu, odnosno jezgru u dubini. Sinklinala, tj. udubljena
bora, ima na povrini elo, a u dubini dno. Obje se bore, tj. antiklinala i sinklinala,
mogu rastaviti na dva krila pomou ravnine koja se zove osna ploha bore. Osna
ploha bore je, obzirom na pravilnost bore, najbolje priblienje ravnini simetrije za krila
bore. Os bore je pravac u presjeku osne plohe s bilo kojim slojem antiklinale ili
sinklinale. Na sl. 4 su prikazani karakteristini dijelovi antiklinale.

Sl. 4. Antiklinala
Obzirom na razliite uvjete nastanka postoji vie vrsta bora. Ako se razmatra
poloaj osne plohe u odnosu na horizontalnu ravninu, bore mogu biti npr. uspravne,
kose, prebaene ili polegle. Kod uspravnih je bora osna ploha okomita na
5

horizontalnu ravninu, a kod kosih je otklonjena od okomitog poloaja. Kod

prebaenih bora osna je ploha takoer kosa, ali je izrazitije nagnuta, a krila bore su
uglavno paralelna. Kod polegle bore osna je ploha priblino u horizontalnom
poloaju. Osim toga, bore se razlikuju prema poloaju krila u odnosu na osnu plohu.
Mogu biti simetrine i asimetrine itd. Na sl. 5. je prikazan sustav bora s simetrinim i
asimetrinim borama.

Sl. 5. Sustav uspravnih simetrinih i kosih asimetrinih bora

Rasjedne strukture
Rasjedne strukture litosfere nastaju djelovanjem tenzijskih, kompresijskih i
torzijskih sila na slojevite strukturne oblike litosfere. Posljedica djelovanja tih sila je
plastina deformacija slojevitih struktura koja se oituje pucanjem stijenskog
materijala i stvaranjem rasjedne pukotine, odnosno rasjedne plohe. Najee se
dijelovi izvorne strukture, nastali njenim pucanjem (lomljenjem), pomiu du rasjedne
plohe i meusobno mijenjaju svoj relativni poloaj. Rasjedna pukotina se zove
paraklaza. Novonastala struktura je rasjedna struktura ili rasjed, a esto nastaje i niz
povezanih rasjeda, tj. sustav rasjeda. Du rasjeda moe doi i do znatnog pomaka
novonastalih strukturnih cjelina. Strukturni dijelovi litosfere s obje strane rasjeda se
zovu krila rasjeda. Rasjed moe biti, obzirom na prostorni poloaj rasjedne plohe,
vertikalan ili kos. Ako nakon pucanja izvorne strukture ne dolazi do bitnijeg relativnog
gibanja novonastalih strukturnih dijelova nastaje kao strukturni oblik litosfere tzv.
pukotina ili dijaklaza.
Pomak struktura, odnosno krila rasjeda du rasjedne plohe, moe se rastaviti
na vertikalnu i horizontalnu komponentu. Vertikalna se komponenta pomaka zove
skok, a horizontalna komponenta pomaka se zove hod. Obzirom na meusobni
pomak krila rasjeda prema rasjednoj plohi razlikuju se tri temeljne vrste rasjeda:
- normalni
- reversni
- horizontalni.
Kod normalnih rasjeda, koji mogu biti vertikalni ili kosi, krila rasjeda se
meusobno pomiu du rasjedne plohe u suprotnim smjerovima pod djelovanjem
tenzijskih sila, nastojei poveati dimenzije izvorne strukture. Reversni rasjedi
6

nastaju zbog djelovanja kompresijskih sila, a krila se rasjeda pomiu u suprotnim

smjerovima du rasjedne plohe nastojei smanjiti izvornu strukturu litosfere.
Horizontalni rasjedi nastaju djelovanjem torzijskih sila, a krila rasjeda se gibaju u
suprotnim smjerovima du rasjedne plohe. Na sl. 6 su prikazani karakteristini
normalni, reverzni i horizontalni rasjed.
Kao zaseban strukturni element litosfere pojavljuju se i navlake. One nastaju
pod djelovanjem kompresijskih sila kada se slojevite strukture koje se izvorno nalaze
jedna pored druge, nau jedna ispod ili iznad druge.

Sl. 6. Vrste rasjeda

Epirogene strukture
Epirogene strukture su strukture litosfere koje nastaju kao posljedica
djelovanja tzv. epirogenih pokreta i povezane su s kratonima. Epirogeni pokreti su
dugotrajna izdizanja ili sputanja kratona pri kojima nema pojava boranja, rasjedanja
ili navlaenja pojedinih strukturnih elemenata litosfere. Dvije karakteristine
epirogene strukture su tit i platforma.
Karakteristika svih sekundarnih strukturnih elementata litosfere je, iako se
javljaju i pojedinano, njihovo nastajanje u nizovima ili sustavima. Na Zemljinoj
povrini, bilo da se javljaju pojedinano ili u sustavima stvaraju, izravno ili neizravno,
karakteristine reljefne oblike i forme. Svi su prethodni strukturni elementi ili oblici
litosfere posljedica djelovanja tzv. endogenih sila i procesa, tj. sila koje djeluju u
Zemljinoj unutranjosti. Reljefni oblici mogu poprimiti razliite oblike i veliine, mogu
biti razliite razine sloenosti i drugih karakteristika. Na globalnoj ili planetnoj razini to
su: kontinentske mase. oceanski bazeni, kratoni, veliki gorski sustavi i gorski pojasi,
subdukcijske zone, dubokomorski jarci, srednjeoceanski hrptovi, kontinentalni rovovi i
dr. U okvirima pojedinih litosfernih ploa, nastali boranjem, rasjedanjem, navlaenjem
i epirogenim pokretima, to su: brijegovi, brda, gorski hrptovi, grebeni, gorski masivi,
sustavi ili pojasi, uvale, kotline, zavale, bazeni, rovovi, doline, platforme, titovi i dr.
Deformacije povrine litosfere i premjetanje povrinskih masa
Povrina litosfere, odnosno Zemljina fizika povrina, na kojoj su pomou
primarnih i sekundarnih elemenata litosfere definirani i karakteristini reljefni oblici
izloena je i naknadnim promjenama i deformacijama. Djelovanjem prirodnih procesa
i sila, kao najvaniji izvor tih promjena i deformacija, javlja se pojava premjetanja
povrinskih stijenskih i zemljanih masa. Premjetanje masa je posljedica procesa
7

troenja i fragmentiranja stijenskog materijala, ope erozije fizike povrine litosfere i

djelovanja sile tee Zemlje. Pod djelovanjem sile tee, a esto potpomognute
transportom masa vjetrom, vodom ili ledom, izmjetaju se mase iz njihovog poetnog
poloaja i oblika u novi poloaj i oblik. Sila tea pokree mase nadjaavanjem otpora
stijenskog materijala koji on prua nastajanju plastinih deformacija. Obimi
premjetanja masa mogu biti mali ili veliki, a redovito uz plastinu deformaciju oblika.
Mase se premjetaju polako i postupno, ponekad brzo i iznenadno, a obim masa i
posljedice njihovog premjetanja mogu poprimiti i katastrofalne razmjere.
Premjetanjem masa mijenja se oblik povrine litosfere i stvaraju novi karakteristini
reljefni oblici.
Mogu se razluiti tri primarna faktora koji utjeu na premjetanje masa. To su:
- razina rastresitosti materijala u masama (vrste stijene, zemlja, sedimenti)
- razina vode u masama i njihova poroznost
- razina stabilnosti ili nestabilnosti masa obzirom na njihov prostorni oblik i
poloaj.
Faktor rastresitosti gradive tvari u velikoj mjeri utjee na premjetanje
povrinskih masa. to je rastresitost via to je via i razina nestabilnosti masa.
Obzirom na rastresitost mase se mogu ralaniti na konsolidirane i nekonsolidirane,
a vana je i veliina i oblik sastavnih elemenata (stijena, pijesak, ljunak, morena,
zemlja i dr.) te kohezijske sile koje ih meusobno povezuju. Otpor pokretanju masa
pruaju upravo kohezijske sile. Faktor vlage, odnosno prisutnosti vode u masama
slabi kohezijske sile gradive tvari, ovisno o razini njene rastresitosti i pospjeuje
mogunost premjetanja masa. Razina stabilnosti ili nestabilnosti masa ogleda se u
interakciji pojedinih povrinskih struktura litosfere sa susjednim strukturama. Prije
svega u smislu oblika, veliine, poloaja i prostorne orijentacije graninih ploha
izmeu njih, te karakteristika gradive tvari tih struktura. Karakteristini primjer su
slojevite strukture s izrazitim nagibom u odnosu na horizontalnu ravninu.
Kad se kombinacijom prethodno navedenih faktora stvore povoljni uvjeti,
odnosno kad povrinske strukture ili mase postanu nestabilne dolazi do njihovog
premjetanja. Sile koje iniciraju pomak i premjetanje masa mogu biti razliite, npr.
jake padaline, poplave, potresi, aktivnost ovjeka i dr.
Premjetanje masa se moe klasificirati. Klasificiranje se obavlja prema
nekoliko elemenata. To su:
- rastresitost gradivog materijala
- brzina premjetanja masa
- priroda pokreta pri premjetanju masa.
Sukladno klasifikaciji razlikuju se premjetanja konsolidiranih masa (vrste
stijene) i nekonsolidiranih masa, brzina njihovog premjetanja moe biti spora (do 1
cm/godinje), umjerena (do 1 km/s) i brza (vie od 5 km/s), a priroda premjetanja
oituje se u samostalnom mehanikom premjetanju masa kao cjeline (izvrtanje,
kotrljanje, klizanje i dr.) ili premjetanju teenjem (analogija s gibanjem fluida).
Premjetanje masa najee se javlja u vidu padanja, prekretanja i
premjetanja manjih ili velikih blokova vrstih stijena, stijenskih lavina od rastresitog
stijenskog materijala, klizanja zemljinog tla, blatnih lavina i dr. Posljedica

premjetanja masa su karakteristini reljefni oblici, kao npr. klizita, jaruge, ljebovi,
stijenske kupe, gromade i dr.