OPĆA GEOLOGIJA

Dinamska geologija Tektonska geologija

Slojevi
Egzodinamika Endodinamika Bore
Rasjedi
Navlake
Pukotine

Dinamska geologija se bavi izučavanjem

vanjskih i unutarnjih čimbenika koji uzrokuju
promjene na Zemlji, držeći se načela
aktualizma po kojem je sadašnje stanje ključ
za razumijevanje zbivanja u prošlosti.
Ovo načelo podrazumijeva da su sile u
prošlosti iste kao i ove današnje, a to su u
stvari fizički, kemijski i biološki procesi
koji se zbivaju na površini i u unutrašnjosti.

1
A: jezgra
B: donji dio plašta
C: srednji dio plašta
D: gornji dio plašta koji je
stjenovitog karaktera
E: Zemljina kora

Zemljina kora i gornji dio

plašta čine litosferu.

GRAĐA ZEMLJINE KORE

Kontinentalna kora (granitna kora;
sial - Si i Al), gornji dio litosfere,
pretežito granitni sastav, malo sedimenata, nije kontinuirana,
nedostaje na dnu oceana, promjenljive Srednji
plašt
debljine (max: 70 km), relativne
gustoće - 2,7 g/cm3.
Oceanska kora (bazaltna kora; sima – Si i Mg), ispod kontinentalne kore,
pretežito bazaltni sastav, izgrađuje dno oceana, ujednačene debljine
(desetak km), relativne gustogustoće - 2,95 g/cm3.
Kontinentalna kora leži na gušćoj oceanskoj kori njezino spuštanje na
jednoj strani izaziva podizanje na drugoj; ravnoteža plutanja različitih
blokova - izostazija.

2
 Plašt - unutarnji dio Zemlje koji od granice s litosferom se seže
do dubine 2900 km, sastoji se od tri dijela:
1. gornji dio - stjenovitog karaktera
2. srednji dio – astenosfera
3. donji dio – mezosfera
Temperatura 500-900°C na granici s korom a 4000 na
granici s jezgrom. Izgrađen od stijena bogatih
željezom i magnezijem, manjim dijelom od rastaljene
Magme. Zašto je plašt krut unatoč visokim
temperaturama?
Jezgra (barisfera) - središnji dio Zemlje koji seže od 2900 km do
središta, a sastoji se od slobodnih teških metala, Fe i Ni, s visokom
relativnom gustoćom (oko 11 g/cm3). Unutarnja jezgra je u čvrstom
stanju, a periferni dio predstavlja metalnu tekuću masu (?).

ENDODINAMIKA

• Ona je dio dinamske geologije a bavi se proučavanjem svih procesa

zbog promjena u unutrašnjosti Zemlje.
• Uzroci tih promjena: vanjske sile (izostazija, plimski utjecaj mjeseca
i sunca, gravitacije) i unutarnje sile (visoki tlak i temperatura).
• Posljedice tih promjena poremećaja ravnoteže između litosfere i
magmatske podloge bitno mijenjaju izgled to jest reljef ali strukturno
tektonske odnose. Mogu izazvati cijeli niz uzročno povezanih pojava
kao što su prodiranje materije iz Zemljine unutrašnjosti kroz
poremećene dijelove litosfere na površinu (plutonizam, vulkanizam,
metamorfizam) ili različitim pokretima u litosferi (epirogeneza,
orogeneza, potresi)
• Razlikujemo epirogenetske i orogenetske promjene.

3
 EPIROGENETSKI POKRETI

Epirogenetski pokreti litosfere su dugotrajni

vertikalni pokreti dijelova Zemljine kore bez
strukturnih pokreta
Posljedice: dizanje i spuštanje kopna u
odnosu na more i pojava cikličke
sedimentacije. Uzrokuju nastanak velikih
depresija (geosinklinala)

Transgresija: nadiranje mora na

kopno i taloženje bazalnih
konglomerata

Inundacija: faza poplavljivanja i

taloženje fino klastičnih (sitni
pijesak i mulj), a zatim marinskih
sedimenata (vapnenaca)

4
Regresija: povlačenje mora i taloženje klastičnih
(pijesak, šljunak) i kemijskih sedimenata (soli)

Emerzija: Kopnena faza, trošenje stijena na površini

Primjeri za epirogenetske pokrete:

- Skandinavija (Botnički Zaljev) izdizanje 1
cm godišnje
- Istra, bazilika Sv. Maura danas skoro u
razini mora
- Jadransko more, završni dijelovi rijeka su
pod morem
- Na Capriju Plava špilja danas pod morem

5
 OROGENETSKI POKRETI
To su pokreti koji uzrokuju promjene međusobnih
odnosa stijena u litosferi. Kao posljedica javlja se
boranje, rasjedanje, navlačenje, praćeno jakom
magmatskom aktivnošću i metamorfizmom.
Rezultiraju izdizanjem velikih gorskih lanaca i
stvaranjem depresija
O orogenstskim pokretima i prostoru postoje dvije
koncepcije:
• fiksistička koncepcija
• mobilistička koncepcija

Fiksistička teorija orogeneze polazi od

relativne stabilnosti položaja kontinenata,
uz koje, iz geosinklinalnih prostora,
nastaju i prirašćuju novi mladi gorski
lanci.
Geosinklinale - velika, utonula,
izduljena, labilna područja u kojima se
odvija dugotrajna sedimentacija, a nalaze
se između relativno stabilnih
kontinentalnih masa ili uz njihov rub.
Sedimenti u geosinklinalama mogu, zbog
spuštanja njezinog dna, imati veliku
debljinu.

6
1. Faza: Razvoj
geosinklinala – evolucija
(mirna i dugotrajna faza).
Taloženje sedimenata na
dnu geosinklinala, pod
težinom dno se spušta,
dolazi do loma dna.
2. Faza boranja i izdizanja
gorja-revolucija. Rastu
bočni pritisci, dno
popušta, javlja se
intenzivni magmatizam,
nastaje izdizanje gorja.

MOBILISTIČKA TEORIJA

• Objašnjava endodinamičke pojave

time što se litosfera se sastoji od
više ploča koje se kreću po
plastičnom sloju astenosfere.
• Uzroci tih kretanja pripisuju se
kretanju magme izazvanom
konvekcijskim (toplinskim)
strujanjem, ali i utjecajem
privlačnih sila Sunca, Mjeseca i
drugih svemirskih tijela.

7
 POLOŽAJ KONTINENATA U
GEOLOŠKOJ PROŠLOSTI

DOKAZI ZA TEKTONIKU PLOČA

• Podudaranje obalnih linija kontinenata

• Glacijacije
• Fosili
• Paleomagnetizam - neke stijene (npr.
bazalt) sačuvaju zapis Zemljinog
magnetskog polja

8
-rasprostranjenost glacijalnih
područja u gornjem Paleozoiku;
strelice pokazuju smjer kretanja leda

MOBILISTIČKA TEORIJA GLOBALNE

TEKTONIKE PLOČA
Postoji 7 osnovnih litosfernih ploča koje se kreću rotacijski
pod utjecajem konvektivnog strujanja magme.
Litosferne ploče: euroazijska, afrička, sjevernoamerička,
južno američka, pacifička, australska i antarktička ploča

9
 MOBILISTIČKA TEORIJA GLOBALNE
TEKTONIKE PLOČA
• Vrste granica među tektonskim pločama:
1. konstruktivne granice litoploča – zona
spreadinga (razmicanja)
2. destruktivne granice litoploča – zona
subdukcije (podvlačenja)
3. transformne granice

10
• litosferske ploče -
elastične, ali ujedno i
dovoljno krute da
mogu zadržati svoj
oblik
• međusobno se mogu
udaljavati i približavati,
ali i horizontalno
pomicati jedna uz
drugu
• razlikuju se:
divergentne,
konvergentne i
transformne granice
ploča

MOBILISTIČKA TEORIJA GLOBALNE

TEKTONIKE PLOČA
Zona spreadinga (razmicanja)-konstruktivne ili
divergentne granice litoploča
Uslijed konvektivnog kretanja
magme dolazi do razmicanja
litoploča i proboja magma kroz
rasjed-riftogenu zonu.
Stalnim prodorom magme stvara se
nova oceanska kora (konstruktivne
granice). Tako nastaju uzvišenja u
Oceanu: srednjooceanski hrptovi
dužine 60000km i širine do 2000km

11
• u području divergentnih
granica - ploče se
udaljavaju, a mjesta
udaljavanja popunjavaju
se novom oceanskom
korom bazaltnog sastava
• divergentne granice -
zone širenja, a markirane
su hrptima (uzvišenjima)
na dnu oceana
• potresi plitkih žarišta

• A: divergentna granica na
području oceanske kore
• B: divergentna granica na
području kontinentalne kore

12
 MOBILISTIČKA TEORIJA GLOBALNE
TEKTONIKE PLOČA
Zona subdukcije (podvlačenja): destruktivne granice
litoploča ili konvergentne granice
- Jedna ploča se podvlači pod susjednu ploču i puca u
površinskom dijelu.
- Na dubini 300-700 km ploča se rastvara i dehidrira.
- Vodene pare i plinovi kroz pukotine izlaze na površinu
- Kompresija uvjetuje boranje - stvaranje ulančanih planina.

Destrukcija je označena
dubokomorskim jarcima (dubina
6-11km, širina do 100km,dužina
2-4000km. Najintenzivniji
seizmizam na Zemlji

• konvergentne granice - mjesta

na kojima se ploče približavaju i
sudaraju - zone subdukcije
• duboke B-subdukcije (nazvane
po Benioffu) i plitke,
kontinentalene ili A-subdukcije
(nazvane po Ampfereru,
odnosno Amstutzu)
• B-subdukcije - uz kontinentalne
rubove, a morfološki su
markirane dubokim brazdama i u
u određenim slučajevima
otočnim lukovima. Oceanska
kora podvlači pod kontinentalnu,
praćeno izraženim vulkanizmom
andenzitskog sastava i potresima
plitkog, srednje dubokog i
dubokog žarišta
• nagib ploče koja tone - od 30˚ do
90˚- praćeno žarištima potresa

13
• A-subdukcije - u kontinentalnoj kori - plitke - zbog njezine krutosti koja ne
dopušta značajnije podvlačenje

• pri približavanju i sudaranju dviju

kontinentalnih ploča - odvajanje i
smicanje gornjih dijelova kontinentalne
kore –zahvaćen sedimentni pokrivač

• Odvojeni dijelovi potiskivani su i

formiraju izokline i polegle bore

• Zbog jakog trenja u dubljim dijelovima kontinentalne kore - proces nije

trajan

• Povremeno se, nakon svladavanja trenja, opetuje, što može rezultirati

nastankom sustava navlaka

• A-subdukcije se mogu manifestirati i vulkanizmom kiselog sastava, te

pojavom potresa plitkih i srednje dubokih žarišta

• transformne granice - mjesta

gdje se ploče horizontalno
pomiču (klize) jedna uz drugu,
te ne dolazi do nastanka nove
kore ni do uništavanja postojeće

• granice su markirane dubokim

rasjedima s horizontalnim
kretanjem

• pomak po pružanju može naglo

prestati na obje strane ili
promijeniti oblik i smjer kretanja
- transformni rasjedi

• većina smještena - u oceanskim

bazenima, a žarišta njihovih
potresa su plitka

14
• Srednjeatlantski hrbat i Istočnopacifičko uzvišenje, a u kontinentalnoj litosferi dolinama brazdanja kao što je poznata
Istočnoafrička brazda.
• Širenje nije uniformno pa se masivni transformni rasjedi pojavljuju tamo gdje se razlikuju brzine širenja susjednih blokova stijena
• Primjer zone subdukcije ocean-kontinent je područje duž zapadne obale Južne Amerike gdje se oceanska Nazca ploča
subducira pod kontinentalnu Južnoameričku ploču.
• Primjer sudara dvije kontinentalne ploče je mjesto gdje se sjeverni rub Indijske ploče podvlači pod dio Euroazijske ploče izdižući
ga te stvarajući Himalaje i Tibetski plato straga.
• Subdukcija dviju oceanskih ploča – stvaranje otočnog luka: Japan i Aleuti.
• Najpoznatiji transformni rasjed Sant Andreas.

15
NOVA GLOBALNA TEKTONIKA OBJAŠNJAVA
POSTANAK MLADOG ULANČANOG GORJA U
5 FAZA
• Na konvergentnoj granici nastaje zona trošenja i
otvara se brazda.
• Potisnuta ploča se otapa i potiče erupcije koje
formiraju otočni luk izgrađen od efuzivnih stijena.
• Trošenjem otoka i prinosom sedimenata s
kontinenta dolazi do taloženja u plitkim
oceanskim bazenima.
• Sedimenti se sabijaju i deformiraju zbog kretanja
ploča.
• Konačna deformacija i formiranje novog gorskog
lanca.

Zemljina kora i gornji dio plašta razlomljeni su na 7

velikih litosfernih ploča i brojnih manjih.

16
POTRESI

VULKANI

17