Vulkanizam, potresi, egzogeni procesi

Vulkanizam

 Vulkanizam obuhvaća sve pojave i procese vezane

uz izbijanje užarene magme na Zemljinu površinu.
 Površinski završeci izbijanja magme, mjesta koja
dubokim kanalima ili pukotinama povezuju (ili su
povezivali) površinu s rastaljenom unutrašnjosti,
nazivaju se vulkani.
 Postoji uska veza između vulkanizma i podvlačenja
ploča.
 Vulkanizam

 Do prodora magme dolazi zbog tektonskih utjecaja,

promjene dubinskog tlaka, visoke temperature (600 do 1200
°C) ili zbog plinova i para koji povećavaju uzgon magme.
 Izbijajući na površinu, magma postaje lava.
 Magma može izbijati na površinu na dva načina:
- Izlijevanjem - magma izbija polagano i jednolično, zbog čega nastaju
bazaltni pokrovi primjeri: sjeverozapad SAD-a, poluotok Dekan, Kamčatka,
Island;
- Erupcijom - eksplozivno, nastaje zbog velike količine nakupljenih plinova i
vodene pare. Popraćeni su potresima, a zabilježeni su i slučajevi
katastrofalnih posljedica za okolinu (St. Helens 1980., Krakatau 1883., Mont
Pele 1902.).
Vulkanizam

 Ako rastaljena magma izbija iz jednog kanala (dimnjaka)

ili više njih tada se lava nagomilava i oblikuje uzvišenje.
 Stožasta vulkanska uzvišenja koja imaju slojevitu
strukturu (izmjenjuju se slojevi lave i pepela) nazivaju se
stratovulkani (npr. Vezuv).
 Na vrhu vulkanske kupe je krater, ljevkasto udubljenje
koje je kanalom povezano s vulkanskim ognjištem.
 Naglim oslobađanjem velike količine vodene pare
nastaju vulkani eksplozivnog tipa.
 Sadrži li magma malo plinova, lava izbija mirno i sporo.
Vulkanizam

 Brojne su i druge pojave vezane uz vulkanizam.

 Fumarole su mjesta na kojim kroz pukotine lave izbija
vodena para.
 Solfatare su poseban tip fumarola iz kojih izbija
sumporovodik.
 Mofete su pukotine kroz koje izlazi ugljkov dioksid.
 Aktivni vulkani su oni vulkani koji su još uvijek aktivni ili
imamo podatke o njihovoj aktivnosti.
 Ugasli vulkani su prestali djelovati prije povijesnog
vremena, ali postoje tragovi njihove aktivnosti.
Glavni dijelovi vulkana
Zone razmicanja litosfernih ploča i podzemni vulkani
Vulkan Pinatubo, Filipini Vulkan St Helen’s nakon
Tri dana prije erupcije 1991. godine erupcije 1980.

Havaji Vulkan Mayon,

https://www.youtube.com/watch?v=pvYgRcfal5w&nohtml5=False Filipini
https://www.youtube.com/watch?v=N__nrzar020&nohtml5=False
Otok Krakatau – prije i nakon erupcije 1883. g.
Potresi (seizmizam)

 Potresi su značajne pojave povezane s djelovanjem

endogenih procesa.
 To su iznenadni, kratkotrajni i brzo izmjenljivi pokreti
dijelova Zemljine kore.
 Ako se događaji ispod dna mora i oceana nazivaju se
podmorskim potresima.
 S obzirom na način postanka, tj. glavni uzrok, potresi
mogu biti urušni (3%), vulkanski (7%) i tektonski (90%).
Potresi (seizmizam)

 Urušni potresi nastaju u plitkim dijelovima Zemljine kore

urušavanjem podzemnih šupljina.
 Vulkanski potresi su povezani s vulkanskim erupcijama i
lokalnog su značaja.
 Najjači, najčešći i ujedno najopasniji su tektonski potresi.
 Tektonski potresi nastaju zbog gibanja litosfernih ploča.
 Najizrazitija potresna područja su u pojasu podvlačenja
litosfernih ploča.
 Mjesto u unutrašnjosti u kojem dolazi do poremećaja
naziva se hipocentar.
Potresi (seizmizam)

 Potresni valovi šire se kružno od hipocentra.

 Njemu najbliža točka na površini (neposredno iznad)
naziva se epicentar.
 Hipocentar na dubini do 70 km naziva se plitki, oni
između 70 i 300 km su srednji, a oni od 300 do 730 km
su duboki.
 Podmorski potresi mogu izazvati velike morske valove –
tsunamije.
 U svakom potresu mogu se razlikovati tri tipa valova koji
uzrokuju jače ili slabije titraje.
Potresi (seizmizam)

 Najbrži su longitudinalni ili primarni valovi koji titraju u

pravcu svojeg širenja te izazivaju stezanje i rastezanje
tvari kroz koje prolaze.
 Transverzalni ili sekundarni valovi titraju okomito na
pravac širenja energije.
 Dugi valovi sastoje se od dviju komponenti od kojih jedna
titra kružno, a druga vodoravno.
 Potrese bilježi naprava koja se naziva seizmograf, a tijek
potresa zabilježi se u obliku seizmograma.
Epicentri potresa 1963.-1998., ukupno 358 214 potresa
 Seizmogram

Seizmograf
Potresi (seizmizam)

 Djelovanje potresa moguće je ocijeniti na dva načina.

 Jedan od njih je iskustveni, jer se temelji na ljudskom
doživljavanju i na učincima potresa na građevinama i na
tlu.
 Mercalli, Cancani i Seiberg napravili su ljestvicu potresa
od 12 stupnjeva koja se po inicijalima njihovih prezimena
zove MCS-ljestvica.
 Seizmolog C. E. Richter ustanovio je magnitudnu
ljestvicu koja se temelji na količini potresom oslobođene
energije.
 Najviše potresa ima u tihooceanskom “vatrenom
prstenu”.
 Najsnažniji potresi

Datum Mjesto Magnituda

22. svibnja 1960. Valdivia, Čile 9,5
27. ožujka 1964. Prince William Sound, Aljaska 9,2
26. prosinca 2004. Indijski ocean, Sumatra, Indonezija 9,1–9,3
4. studenoga 1952. Kamčatka, Rusija 9,0
11. ožujka 2011. Pacifički cean, Tōhoku, Japan 9,0

http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/najfascinantnija-video-
animacija-koju-ste-ikad-vidjeli-evo-gdje-su-i-kako-su-potresi-
u-zadnjih-15-godina-tresli-zemlju/5357479/
Procesi na padinama

 Padine su nagnute plohe zemljišta i najnestabilniji dijelovi

reljefa, izloženi neprestanim i razmjerno brzim
promjenama.
 S obzirom na oblik, padine mogu biti konveksne
(ispupčene), konkavne (udubljene), normalne i u obliku
strmaca.
 Svi procesi na padinama uvjetovani su nagibom.
 Zbog djelovanja različitih činilaca (gravitacija, voda, led,
vjetar itd.) pomiče se rastresiti pokrov i čvrsta podloga.
 Procesi: urušavanje, obrušavanje, odronjavanje,
rasipanje, kliženje, jaruženje, spiranje, itd.
Djelovanje tekućica – dolinski reljef

 Zajedničkim radom mreže tekućica i spiranja padina

nastaju izdužena udubljenja ili doline koje su najčešće
otvorene u smjeru otjecanja.
 Glavna morfološka obilježja doline nastaju riječnom ili
fluvijalnom erozijom.
 Riječna erozija obuhvaća usijecanje i udubljivanje toka u
podlogu, tj. stvaranje korita i njegovih obala.
 Rijeke odlažu i naplavljuju materijal uglavnom u
ravnicama stvarajući duž toka naplavnu ili aluvijalnu
ravan.
 Delta – razgranato riječno ušće.
Djelovanje tekućica – dolinski reljef

 S obzirom na pružanje glavnih crta reljefa, doline mogu

biti:
– poprečne ili transverzalne – pod većim ili manjim kutom sijeku
glavne crte reljefa
– longitudinalne – usporedne su s glavnim crtama reljefa.
Delta rijeke Nil
Obale mora i jezera

 Obala je pojas u kojem kopno graniči s morima, jezerima

i rijekama.
 Obale se stalno mijenjaju pod utjecajem valova, struja i
morskih mijena te korozijskog djelovanja.
 Razorno djelovanje valova kojim se ruši i potkapa obala
zove se abrazija.
 U razini mlata valovi rade pukotine, a zatim sve veća
polukružna udubljenja koja se nazivaju potkapine.
 Slojevi iznad potkapine s vremenom gube oslonac i ruše
se te tako nastaje obalni strmac.
Obale mora i jezera

 Nakupljanje i taloženje (akumulacija) započinje na mjestu

gdje slabi i prestaje prijenosna snaga mora i vjetra.
 Stvaraju se akumulacijski oblici obala.
 Sprud ili lido – nanosi pijeska uz obalu nastali uslijed
stalnog djelovanja obalnih struja i vjetra.
 Limani – zaljevi nastali na mjestima gdje se pješčani
nanosi “hvataju” za istaknutije rtove.
 Kada se krajnji dijelovi spruda spoje s obalom, nastaju
priobalna plitka slana jezera – lagune.
 Primošten ili tombolo – nastaje kada se otok nalazi blizu
obale, a valovi i struje natalože šljunak i pijesak na
obalnoj strani i spoje ga s kopnom.
Sprud Liman

Laguna
Tombolo
Obale mora i jezera

 Naplavne ravnice i nanosi čine razgranata riječna ušća –

delte, koje nastaju tamo gdje nema jačih struja i većih
kolebanja plime i oseke.
 Fjordovi – uski, duboki i izduženi zaljevi strmih obala nastali
potapanjem donjeg dijela ledenjačkih dolina.
 Rijasi – zaljevi nastali potapanjem donjih dijelova riječnih
dolina.
 Tipovi obala:
– udzužne ili longitudinalne
– poprečne ili transverzalne
– neodređene ili indiferentne
 Dalmatinski tip obale
Fjord
Krš – procesi i oblici

 Krš je poseban reljef koji se razvija samo na topljivim

stijenama (vapnenac, sol, gips).
 Krški reljef rezultat je pukotinskog protjecanja i poniranja
vode, koja pomoću ugljikovog dioksida kojeg ima u sebi,
rastvara čvrsti vapnenac (kalcijev karbonat).
 Proces otapanja, kao dio kemijskog raspadanja stijena,
nazivamo korozija.
 Površinu krša obilježavaju posebni oblici.
 Korozijom kompaktnih blokova vapnenca nastaju kamenice,
najmanji krški oblici, plitka udubljenja konkavnih strana.
 Škrape – žlijebovi nastali duž pukotina u vapnencu.
Krš – procesi i oblici

 Ponikve – osamljene ljevkaste udubine promjera do 200 m.

 Polja su najveće morfološke pojave u kršu, prostrana
udubljenja prikladna za obradu i okružena kršom.
 Jame – okomita podzemna udubljenja strmih strana.
 Špilje – podzemne šupljine razvijene pretežno u
vodoravnom smjeru.
 Sige: stalaktiti i stalagmiti.
 Škrape
Ponikva

Krško polje
Djelovanje vjetra – pustinjski reljef

 Utjecaj vjetra najizraženiji je u pustinjama gdje se i

stvara jedinstvena morfološka struktura – pustinjski reljef.
 Kamenite pustinje – hamade
 Šljunčane pustinje – reg
 Pješčane pustinje - erg
 Dine ili sipine – uzvisine nastale nakupljanjem pijeska.
 Vadi – suhe doline u pustinji.
Djelovanje leda – ledenjački reljef

 Led je voda u krutom stanju, a nastaje kada se

temperatura vode snizi na 0°C.
 U krajevima s hladnom i polarnom klimom te na visokim
planinama nastaje ledenjački led.
 Ledenjački led stvara se iznad snježne granice – to je
visina iznad koje pada više snijega nego što se može
otopiti.