Graa Zemlje

Unutranjost Zemlje je podijeljena na tri glavna sloja: vanjsku silikatnu

koru, visoko viskozan plat te jezgru koja je opet podijeljena na tekuu
vanjsku i krutu unutarnju. Podaci o Zemljinoj unutranjosti dobiveni
su geofizikim mjerenjima. Brzina seizmikih valova mijenja se kada se
promijeni medij u kojemu se gibaju. Iz tih podataka moe se dobiti dubina
na kojoj se nalaze navedeni slojevi.
Slika 1. Graa Zemlje

Jezgra je sredinji dio Zemljine unutranjosti koja je izgraena od tekueg

vanjskog i vrstog unutarnjeg dijela. Na osnovi magnetizma i
astronomskih podataka (meteorita) zakljuilo se da je jezgra metalna i to
najveim dijelom eljezna dok su nikal i nemetali kisik, silicij i
sumpor neznatno prisutni. Zbog velikih pritisaka u jezgri ona se jo naziva i
barisfera.
Kroz jezgru prolaze samo primarni seizmiki valovi. Sekundarni seizmiki
valovi (koji se od primarnih razlikuju i po tome to ne prolaze kroz tekue
tvari) ne prolaze kroz jezgru to se vidi po zoni sjene koja je znatno vea
od zone sjene primarnih valova. To ukazuje da je vanjski dio jezgre u
tekuem stanju ili se barem ponaa kao tekua materija.
Debljina jezgre je oko 3500 km (dubina do sredita Zemlje je oko 6400
km). Temperatura jezgre je oko 4000 - 5000 C, a tlak je oko 3 milijuna
bara. Sastavljena od dva dijela:
a) vanjska jezgra - metalna tekua masa koja sadri eljezo i nikal. U
njoj se odvijaju konvekcijska strujanja;
 b) unutranja jezgra - vrsta i uglavnom sastavljena od eljeza.
Njezina granica s vanjskom jezgrom je na dubini od oko 5000 km.

Granica jezgre i plata obiljeena je Gutenbergovim diskontinuitetom

na dubini od 2900 km.

Plat je debela ljuska, sastavljena od gustih stijena, koja okruuje vanjsku

tekuu jezgru, a nalazi se direktno ispod relativno tanke Zemljine kore.
Protee se do 2,900 km dubine i zauzima 70% Zemljinoga volumena.
U platu se temperature kreu od 500C do 900C na granici s korom do
vie od 4000C na granici s jezgrom. Sastavljen je od tri dijela:
a) gornji plat vrste grae, sastavljen od magmatskih i metamorfnih
stijena. Zajedno sa Zemljinom korom tvori litosferu koja pluta na tekuem
srednjem platu. Litosfera je debela u prosjeku 70 km ispod oceana i 125
250 km ispod kontinenata.
b) srednji plat u polutekuem je stanju. U ovom dijelu plata odvija se
termalna dinamika i s njom povezana konvekcijska strujanja ( uzrok
dinamike u litosferi, odn. uzrok je pucanja i kretanja dijelova litosfere
globalna tektonika ploa ). Naziva se i astenosfera.

c) donji plat viskozniji je od srednjeg plata. Nije jednolikog sastava to

je objanjeno razliitom brzinom irenja potresnih valova tj. razliitom
gustoom. Naziva se i mezosfera.
Granica plata i kore naziva se Mohoroviiev diskontinuitet ili krae
moho sloj i nalazi se na dubinama od 10 km ispod oceana do 70 km
ispod kontinenata.

Kora je vanjski dio Zemlje ija je veliina zanemariva u odnosu na cijelu

Zemlju. Razlikujemo kontinentalnu i oceansku koru:

a) kontinentalna kora - izgrauje vrste, konsolidirane, kontinentalne

dijelove Zemljine povrine. Preteno je graena od granita, a na povrini je
sloj sedimenata. Prosjena debljina joj je 40 km. Od toga odstupa u
podrujima orogena (planina) gdje moe biti debela i 80-100 km. Najstarije
stijene kontinentalne kore su stare oko 3.8 milijardi godina. Kontinentalna
kora je izrazito borana i rasjedana dokazi se mogu nai na terenu. Slabije
je vulkanske aktivnosti nego to je to oceanska kora.

b) oceanska kora - izgrauje vrsto dno oceana. Prosjena debljina joj je

10-12 km. Najtanja je u podrujima srednjooceanskih hrptova - 1 km.
Mlada je u odnosu na kontinentalnu najstariji dijelovi su stari oko 200
milijuna godina. Za razliku od kontinentalne kore, oceanska je dosta
stabilna (osim u zonama subdukcije), ali je magmatski aktivnija
(srednjooceanski hrptovi i otoni lukovi).
Slika 2. Kontinentalna i oceanska kora