SEMINARSKI RAD

PITAGORA

Uvod
Pitagorino vrijeme je bilo vrijeme promjene svijesti, predodreeno za velika otkria. Buda je, u to vrijeme, promovirao svoju doktrinu u Indiji, a Konfucije i Lao-Tze su polagali temelje za svoje filozofske kultove u Kini. Bez obzira da li je Pitagora doao u osobni kontakt sa Dalekim Istokom, neminovno je da je ivio u vremenu velikih drutvenih pokreta i promjena. Krajem 7. i poetkom 6. stoljea god. Pr. Kr. pojava papirusa rezultira primjetnim korakom naprijed u podrujima aritmetike i geometrije. Iako je znanost jo uvijek rezervirana za imune, pojavljuje se novi filozofski val koji je ogranien jedino matom i sposobnou da svoje misli podijele sa drugima. Razvoj trgovine i opi ekonomski uzlet omoguuju putovanje i irenje obzora novim filozofima, ali isto tako i novu publiku koju e pokuati pridobiti na sve mogue naine. Pitagora je najbolje iskoristio sve mogunosti koje mu je taj novi, vrli, svijet ponudio i za sobom ostavio neprocjenjivo znanje. U prvom dijelu seminara kronoloki emo izloiti Pitagorin ivot. Prvi zapisi o radu i ivotu Pitagore i pitagorejaca su nastali mnogo nakon njihovog vremena. Veina onoga to danas znamo o tzv. "filozofiji predsokratovaca" pa onda i filozofiji Pitagore i njegovog saveza dugujemo najveem sistematiraaru staroga svijeta Aristotelu, koji se na njihova uenja referira u prvoj knjizi "Metafizike". Iako je provedeno mnogo istraivanja o pitagorinom ivotu, i dan danas je teko razluiti pouzdane podatke od legendi. U drugom dijelu bavit emo se Pitagorejskom kolom, kao najbitnijim okupljalitem mislioca jugoistone Italije toga vremena. (tada Velika Grka) Tree i etvrto poglavlje je posveeno znanstvenim dostignuima, prvenstveno na polju matematike; ali i na poljima astronomije, fizike i glazbe.

Od roenja do smrti
Datum i mjesto Pitagorinog roenja nisu poznati, ali se pretpostavlja se da je roen izmeu pedesete i pedeset i druge olimpijade, odnosno izmeu 580. 568., god. Pr. Kr. na otoku Samosu u dananjoj Turskoj. Prema legendi, njegovi otac i majka su potekli od heroja Ankeja, Zeusova sina utemeljitelja grada Samosa. Obrativi se proroici Pitiji u Delfima i saznavi da e dobiti dijete koje e biti mudro i lijepo, njegov je otac Mnesarh promijenio ime svoje ene, a budue Pitagorine majke iz Partenis u Pitais (Pitijka), a dijete su, kad se rodilo, nazvali Pit-agora (onaj kojeg je navijestila Pitija). Vjeruje se da je negdje u dobi od 18. do 20. godina ivota potraio filozofa, astronoma, fiziara i matematiara Talesa iz Mileta, danas poznatog kao jednog od legendarnih sedam mudraca. Tales je na Pitagoru ostavio snaan utisak, jo vie ga zainteresirao za astronomiju i matematiku. Neki pretpostavljaju da je upravo na Talesov nagovor Pitagora otputovao u Egipat, a navodno ga je upravo on pouio umjerenosti, upravljanju vremenom i pravoj znanosti. Od tog trenutka pa sve do Pitagorine 54. godine postoje razne pretpostavke gdje je boravio i ime se bavio. Prema jednima, na nagovor Talesa Pitagora odlazi u Egipat, gdje sudjeluje u raspravama sa uenjacima, te se navodno zareuje i postaje hramski sveenik. Godine u Egiptu kasnije su utjecale na rituale, strogost i tajnovitost Pitagorine kole. 20 godina nakon dolaska u Egipat zavrava u ropstvu i kao ratni zarobljenik, uslijed perzijskog napada i okupacije Egipta, zavrava u Babilonu. U ropstvu ostaje 12 godina i pod jo nerazjanjenim okolnostima oslobaa se ropstva i vraa na rodni otok. Postoji i alternativna teorija, prema kojoj se Pitagora nakon susreta sa Talesom, zaputio na Daleki i Bliski istok, gdje je prouavao simboliku i znaenje brojeva. Vjeruje se da su na njega, u njegovim ranim godinama, utjecale istonjake filozofije (Indija, Kina). Sam Pitagora je govorio da je ve ivio na Zemlji kao Etalid sin glasnika bogova Hermesa, kojem je on podario mo sjeanja na prole ivote; kao Euforb Trojanski, prvi ovjek koji je crtao geometrijske likove; kao vra Hermotim; kao ribar Pir; te na posljetku kao Pitagora koji se sjeao svih svojih prolih ivota. Nakon putovanja po Dalekom i Bliskom Istoku, zavrava u Egiptu gdje je proveo 10 godina, do napada Perzijanaca, koji zauzimaju Egipat i Pitagoru odvode u petogodinje ropstvo u Babilon. U svakom sluaju znamo da su na njega utjecale civilizacije i Kine i Indije i Egipta. Pitagorin pouak, najzasluniji za prenoenje slave Pitagorinog imena, bio je poznat u sve tri civilizacije, a Pitagora je bio prvi koji ga je i dokazao. Gdje god da je putovao, na kraju se vraa na rodni Samos, gdje osniva prvu kolu pod nazivom Polukrug. kola je i stoljeima kasnije otoanima sluila kao okupljalite mislioca. Budui da je Pitagora propagirao specifian nain razmiljanja i metoda pouavanja, nije naiao na razumijevanje.

Odlazi sa Samosa i konano se nastanjuje u Krotoni, gradu u jugoistonoj Italiji. Svoju publiku naao je meu mladim ljudima i dobrostojeim obiteljima. Pretvarajui se da posjeduje mo proricanja, te zahvaljujui misticizmu i karizmi okuplja oko sebe grupu od tristotinjak (prema razliitim izvorima ak i do 3000 sljedbenika) plemia i bogataa i osniva bratstvo, koje je otada posluilo kao model za sva tajna drutva u Europi i Americi. Osnovao je kolu koju danas nazivamo Pitagorejska kola, a njegove uenike Pitagorejcima. Politika previranja na tom prostoru Italije, u kojima puka stranka preuzima vlast od demokrata, rezultirala su progonom Pitagorejaca i konanim raspadom bratovtina. Pitagora je prognan, prema jednoj verziji je umro skrivajui se u hramu u Metapontu nakon 40 dnevnog posta, a prema drugoj je uhvaen u pokuaju bijega kada je stao pred poljem boba jer mu je bilo drae umrijeti nego stupiti nogom na njega. Openito se prihvaa da je umro oko 500. god. Pr. Kr., u dobi od vie od 80 godina. Budui da za Pitagorom nije ostalo nikakav trajni pisani trag, dananja saznanja se temelje na informacijama i zapisima iz druge ruke. Ve spomenuti misticizam koji je okruivao njegov ivot, ini jo teim raspoznati prave i istinite injenice od legendi o ivotu Pitagore.

Pitagorejska kola
Pitagorejci su bili organizirani kao red, sekta sa strogom disciplinom i obredima orfiko-mistinog-moralnog nadahnua, to je znailo da su smisao ivota nalazili u proiivanju due i oslobaanju od tijela, uz obavezu da intenzivno intelektualno ive. U skladu sa osnovnom tezom Pitagorine filozofije da je broj bit svih stvari i da organizacija univerzuma uope predstavlja u svojim odredbama jedan harmonian sistem brojeva i njihovih odnosa (Aristotel, citirano prema Grli, 1968, str. 407), Pitagorejci zakljuuju: Broj je bit svega. Brojevi su poelo prirode, vjeni i nepromjenjivi. Ta su prapoela matematike prapoela svih stvari. itav je svemir harmonija i brojZato je vrijedno jedino spoznati broj i brojne odnose. Matematika racionalna spoznaja postaje tako uzorom spoznaje i znanja uope. (Kalin, 1994, str. 80) Osnovna je misao Pitagore i njegove kole: Sve to se spoznaje ima broj, jer se bez njega ne moe nita ni shvatiti ni spoznati. Pitagorejci su, kao to je u ono doba bilo uobiajeno, svoja uenja prenosili usmenim putem. Bratstvo se sastojalo od dva kruga, unutarnjeg i vanjskog. lanovi unutarnjeg kruga, uitelji kojima je pripadao i Pitagora nisu imali nikakvog privatnog vlasnitva, bili su vegetarijanci i ivjeli su strogim pravilima reda. Vanjski krug su inili sljedbenici i uenici koji nisu ivjeli u zajednici. Ukoliko se netko elio posvetiti u zajednicu prvo je morao proi probni period u kojem bi se provjeravala njegova obitelj, podrijetlo, obrazovanje i karakter. Oni za koje bi se prosudilo da su dostojni, najprije su nekoliko godina morali sluati predavanja, pritom ne bi smjeli govoriti, ni vidjeti Uitelja (kako su zvali Pitagoru) koji je bio skriven iza zavjese. Tek nakon nekoliko godina postao bi ezoterijskim uenikom i smio bi stupiti iza zavjese. ivotna pravila Pitagore i njegovog saveza bila su podrobno objanjena u tzv. Zlatnoj pjesmi (Bazala, 1989, 99-101), koja je preporuivala etiku razboritog ivota, gdje se ova razboritost iznad svega trebala oitovati u umjerenosti, usavravanju u dobru te uz neizbjenu spoznaju samoga sebe. Iako je prema nekim izvorima ova pjesma vjerojatno sastavljena mnogo vremena nakon sto je drutvo prestajalo postojati, vjeruje se da prilino realno odraava nain ivota i filozofiju koju su Pitagora i pitagorejci ivjeli. Postojao je tako cijeli niz propisa povezanih sa duhovnim proienjem lanova bratstva. ivot lanova bio je podvrgnut podrobno razraenim pravilima: ustajui sa Apolonovom zvijezdom, pitagorovac se tonim redoslijedom prisjeao svega to je uinio prethodnog dana i razmiljao je o tome kako iskoristiti predstojei. Zatim je slijedila etnja prirodom i odlazak u hram na predavanje. Nakon toga obavljao je tjelovjebu, prije prvog obroka to se sastojao od kruha i meda. Tada bi dolo vrijeme za bavljenje zajednikim poslovima i razmatranje politikih pitanja. Uveer, zadnja etnja bila je prigoda za drugove da se uzajamno podsjete onoga to su tog dana nauili. Nakon kupke okupljali su se na zajednikoj veeri oko stolova za po deset osoba. Najmlai uenik proitao bi neki Homerov ili Hesiodov tekst prije kolektivne molitve kojom je zavravao dan. Svatko se povlaio u svoju sobu kako bi si ispitao savjest i u mislima ponovio djela i rijei to ih je poinio i izgovorio tijekom dana. (Mattei, 2009, str. 23)

Zajednica je bila ustrojena oko svetog Pitagorina lika ije je ime bilo zabranjeno izgovarati. Zvali su ga jednostavno Uitelj.

Pitagorejska matematika
Izvorno obiljeje pitagorizma proizlazi iz vrhovnosti Broja, pri emu mislimo na cijeli pozitivni brojza pitagorovce su stvari brojevi, brojevi se nalaze u stvarima, brojevi su naela stvari, pa su i stvari sastavljene od brojeva Suoeni smo sa dvojakim sustavom, ujedno mistikim i racionalnim, pomalo uznemirujuim za nau modernu navadu miljenja koja razluuje ono to pripada znanstvenoj demonstraciji i ono to pripada religijskom vjerovanju. (Mattei, 2009, str. 52) Neparne su brojeve smatrali mukima, a parne enskima. Jedan, smatrali su, nije ni paran ni neparan. Bit broja je jedno. Neparan broj se ne moe podijeliti sa 2 na dva jednaka dijela, podijeljen sa 2 daje ostatak koji nije cijeli broj( ), ali se moe razdijeliti na jednake brojeve s obje strane sredinje jedinice, npr. 3=1+1+1, 5=2+1+2, u neparnom vlada jedno, neparni su brojevi ogranieni, konani i odreeni. Podjela se ograniava na jedinicu u sluaju neparnog, povezanog s granicom i mukim. Parni brojevi su neogranieni, beskonani i neodreeni. Narav parnog broja nije ograniena jedinicom i ne moe se neodreeno reproducirati, 4=2+2, 6=3+32n=n+n to joj daje obiljeje beskonanog i enskog. Parni se brojevi dijele na parno parne (umnoak dvaju parnih brojeva), neparno parne (umnoak nekog neparnog i bilo kojeg parnog) i parno neparne (umnoke neparnih brojeva i broja 2). Zbrojimo li parne i neparne brojeve u oblik istostraninog trokuta dobivamo trokutaste brojeve.

Moemo zbrojiti uzastopne trokutaste brojeve kako bismo nainili piramidalne brojeve (jedinica, potencijalni trokut zauzima vrh piramide, a najvei trokut njezinu bazu).

Savreni brojevi su takvi kojima je zbroj svih djelitelja osim samog sebe jednak tom broju. Takvih brojeva izmeu 1 i 10 000 postoji etiri: 6, 28, 496, 8128. 6=1+2+3, djelitelji broja 6 su: 1, 2, 3. 28=1+2+4+7+14, djelitelji broja 28 su: 1, 2, 4, 7, 14 Pitagorejci su usporeivali brojeve sa ljudima: vrlo malo ih je savreno, lijepo i dobro, ali nesavrenost je meu brojevima jednako uobiajena kao i zlo i runoa meu ljudima. Poznavali su savrene brojeve 6 i 28. Prijateljski brojevi su takvi da je svaki lan jednak zbroju djelitelja drugog. Poznavali su par 284 i 220, ako zbrojimo djelitelje broja 220 1+2+4+5+10+11+20+22+44+55+110=284 i obratno ako zbrojimo djelitelje broja 284 1+2+4+71+142=220. Poznavali su i primarne (proste) brojeve, odnosno one koji su bez ostatka djeljivi samo sa 1 i sa samim sobom. Takvi su brojevi: 1, 2, 3, 5, 7, 11, 13. Ako broj poistovjetimo sa tokom, ako se toka poistovjeti sa svojom pozicijom, jer toka nema dijelova, preostaje dokuiti kako te toke (jedinice) stvaraju geometrijski i fiziki prostor. Prvi element prostora toka, ograniava drugi element, duinu;ova sa svoje strane ograniava trei element, trokut; konano, trokut ograniava etvrti i posljednji element pravilno tijelo. Odnosno, promatramo prvo toku koja predstavlja 1; dodajemo jo jednu toku, dobivamo duinu koja predstavlja 2; dodajemo jo jednu toku izvan duine i dobivamo trokut koji predstavlja 3; na posljetku dodajemo toku izvan trokuta i dobivamo pravilnu tijelo, piramidu koja predstavlja 4 (toka, pravac, ravnina, prostor).

Pitagorejci su za najsavreniji od svih brojeva drali broj 10, jer je zbroj prva etiri broja (dva parna, dva neparna) 1+2+3+4=10. Prva etiri broja sastavljaju sveti trokut iji je zbroj 10 (10-trokutasti broj) ili savreni broj cjeline.

Pitagora je usustavio je grku aritmetiku koja je decimalna i normativna. Uveo je ono to danas zovemo svojstvima klasa. Pitagorovci nisu u obzir uzimali brojeve iznad 10, svaki broj iznad deset moe se prikazati brojevima do 10, 11 je 10 i 1, 12 je 10 i 2, 13 je 10 i 3, 20 je 2 puta 10 Tako brojeve razvrstava u deset klasa, od kojih prva sadri one koji podijeljeni sa 10 daju ostatak 1, druga one koji podijeljeni s 10 daju ostatak 2.deseta klasa prirodne brojeve koji dijeljenjem s 10 ne daju ostatak. Sve poinje i zavrava sa deset to otkriva i simbolinu vanost dekade. Pitagora i pitagorejci su najznaajniji trag u grkoj znanosti ostavili u geometriji. U nastavku su navedena neka od njihovih otkria: Toka je jedinica odreena pozicijom. Toka je analogna Monadi (1), crta Dijadi (2), povrina Trijadi (3), tijelo Tetradi (4). Mogue je konstruirati tri vrste pravilnih i jednakih likova to kad im se sklope vrhovi tono ispunjavaju etiri prava kuta: est istostraninih trokuta, etiri kvadrata i tri esterokuta. Zbroj kutova u trokutu jednak je dva prava kuta. Prvi su dokazali pouak koji nam je danas poznat kao Pitagorin. Pitagorin pouak kae da je kvadrat nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednak je zbroju kvadrata nad njegovim katetama. c2 = a2 + b2

Pouak je bio poznat i 2000 godina pr.k. Egipanima, Kinezima i Babiloncima, ali ga nisu uspjeli dokazati. Dokaz nalazimo u Euklidovim Elementima.

Kad su pokuali izmjeriti duljinu hipotenuze jednakokranog trokuta doli su do zakljuka da ju nije mogue prikazati kao kvocijent dva cijela broja, injenica da postoje takvi, iracionalni brojevi ih je toliko uasnula da su informaciju uvali u tajnosti. Postojanje takvog broja predstavljalo je za pitagorejce skandal jer potkopava njihovu koncepciju prostora, nemogue je pronai broj koji je jednak , a veliinu je mogue prikazati tokama, odnosno duinom hipotenuze jednakokranog trokuta. Dokazali su da se pet pravilnih poliedara (Platonova tijela: tetraedar-sastoji se od 4 jednakostranina trokuta, heksaedar-od 6 kvadrata, oktaedar-od 8 jednakostraninih trokuta, dodekaedar-od 12 peterokuta i ikosaedar-od 20 jednakostraninih trokuta) moe upisati u krunicu.

Pitagorejska astronomija, muzika i fizika

Prema legendi, Pitagora je prolazei pored radionice kovaa primijetio da udarac ekia u nakovanj proizvodi zvukove razliite visine, ovisno o teini ekia. Eksperimentom sa icama lire, koju je i sam svirao, ustanovio da visina tona ovisi o duljini i napetosti ice. Prvi je muziku, odnosno tonove opisao omjerima prirodnih brojeva. Primijetio je da vibracije (umovi) nastaju prolaskom tijela kroz zrak, pretpostavio je da i nebeska tijela, jer se neprestano kreu moraju proizvoditi zvuk, ali ga ne primjeujemo jer je neprestan. U astronomiji je Pitagora pouavao da je Zemlja kugla u sreditu Svemira. On je takoer prepoznao da se Mjeseeva putanja nalazi pod kutom u odnosu na Ekvator. Bio je jedan od prvih koji je primijetio da je Venera kao veernja zvijezda bila isti planet kao Venera kao jutarnja zvijezda. Pitagorejci poznaju 10 nebeskih tijela: nebo (sfera nekretnica), Sunce i Mjesec, planete Saturn, Jupiter, Mars, Veneru, Zemlju i suprotnu Zemlju; prvih devet se vidi, a suprotnu Zemlju (deseto, nevidljivo nebesko tijelo, pitagorovcima je trebalo kako bi upotpunili dekadu sfera). Budui da su pitagorejci krunicu drali savrenom krivuljom, a kuglu savrenim tijelom, smatrali su da su nebeska tijela oblika kugli te da su njihove putanje krunice. (Mattei, 2009, str. 79)

Zakljuak
Pitagoru se esto naziva prvim pravim matematiarem i prvim filozofom. Koliko god su podaci o njegovom ivotu turi i nepouzdani, njegov doprinos znanosti je neupitan. Znanje koje smo naslijedili od Pitagore podjednako je djelo pitagorejaca. Kad kaemo Pitagora je, mogli bi smo rei i Pitagorejci su, jer zapravo ne znamo ija je zasluga. Izvorno obiljeje pitagorizma proizlazi iz vrhovnosti Broja, pri emu mislimo na cijeli pozitivni broj Aristotel tvrdi da su, za pitagorovce, stvari brojevi, da se brojevi nalaze u stvarima, da su brojevi naela stvari, pa i da su stvari sastavljene od brojeva. (Mattei, 2009, str. 52) Pitagorejcima je matematika, brojevi, sredstvo za dostizanje duhovne izvrsnosti. Neki od znaajnijih doprinosa pitagorejaca matematici i fizici: Zbroj kutova u trokutu je dva prava kuta. Pitagorin pouak. Postoje brojevi koji se ne mogu prikazati kao kvocijent dva cijela broja, iracionalni brojevi. Pet pravilnih geometrijskih tijela (Platonova tijela). Njegovo sustavno prouavanje akustike zaetak je eksperimentalne fizike. Pouavao je da je Zemlja kuglastog oblika, iako je mislio da se okreu oko Zemlje, prvi je pretpostavio da se planeti kreu krunom putanjom. Mjeseeva putanja nalazi pod kutem u odnosu na ekvator.

Literatura
Bazala, Albert: Povijest filozofije I. Zagreb: Globus, 1988. Grli, Danko: Leksikon filozofa. Zagreb: Naprijed, 1968. Kalin, Boris: Povijest filozofije. Zagreb: kolska knjiga, 1994. Mattei, Jean Francois: Pitagora i pitagorovci. Zagreb: Kulturno informativni centar : Naklada Jesenski i Turk, 2009. David Eugene Smith: Volume 1, General Survey of the history of elementary mathematics. New York, Dover publications, Inc. New York