1

1. UVOD

Mehanika tla proucava fizikalna i mehanicka svojstva tla vana za razumijevanje i

tumacenje procesa to se odvijaju u tlu kao posljedica zahvata u tlu kojima se mijenja
prirodno stanje naprezanja i uvjeta u tlu (npr. iskop u tlu, promjena razine ili strujanja
podzemne vode i sl.).

Pri tom proucavanju koriste se opci principi mehanike krutog tijela i mehanike fluida koji
vrijede i za druge materijale (npr. Hook-ov zakon, Bernoulijeva jednadba) ali uz
uvaavanje specificnosti koje su znacajne za tlo (npr. tlak vode u porama tla).

Osnovna i najceca primjena znanja koja je razvila mehanika tla odnosi se na temeljenje
objekata (zgrada, mostova). U posljednje vrijeme, medutim, pojavljuje se niz objekata (npr.
odlagalita otpada, armirani nasipi) i/ili tehnologija i materijala (npr. poboljanje tla,
uporaba geosintetika) koji nisu znacajno ili izravno vezani za temeljenje, ali spadaju u
zahvate koji se mogu rijeiti pomocu rjeenja koja vrijede u mehanici tla. Osim toga,
rjeenja za takve objekte (ili tehnologije i materijale) iskljucivo ili u najznacajnijem dijelu
daju gradevinski inenjeri specijalizirani za probleme u tlu - geotehnicari. Tako se u
dananje vrijeme vie govori o geotehnickom inenjerstvu u kome samo dio aktivnosti
otpada na temeljenje.

Gradevinska aktivnost kojom se projektiraju i izvode zahvati u tlu poznata je pod nazivom
geotehnika (odatle naziv geotehnicko projektiranje, geotehnicko buenje i sl.).

Postoji Medunarodna udruga geotehnicara i nosi naziv ISSMGE (International Society for
Soil Mechanics and Geotechnical Engineering). Hrvatska udruga, koja je clanica
medunarodne udruge, zove se HUMTGI (Hrvatska udruga za mehaniku tla i geotehnicko
inenjerstvo).

2. ULOGA MEHANIKE TLA U INENJERSKOJ GRAEVINSKOJ PRAKSI

Znanja koja nudi mehanika tla nuna su u rjeavanju svakodnenvnih inenjerskih zadataka
u gradevinskoj praksi. Svaki objekt treba temeljiti, dakle treba propisati uvjete temeljenja
koji ce omoguciti trajnu sigurnost objekta od sloma temeljnog tla i ograniciti deformacije tla
ispod njega tako da ne dode u pitanje funkcionalnost objekta kao cjeline ili njegovih
dijelova.

Postoje objekti i zahvati kojima se iskljucivo ili u najvecem dijelu bavi geotehnika. Medju
njima su najistaknutiji nasute brane i nasipi, tuneli, klizita, potporne konstrukcije za
privremenu ili trajnu zatitu, iskopi i osiguranje gradevinskih jama, usjeci za prometnice,
odlagalita otpada.

Na slici 1. 1. prikazani su shematski takvi objekti zajedno s dijagramom aktivnosti koje su

svojstvene geotehnickom projektiranju.

Projektiranje geotehnickog zahvata sastoji se od utvrdivanja parametara tla (numerickih

vrijednosti fizikalnih i mehanickih svojstava tla) relevantnih za odredeni zahvat, usvajanja
opterecenja i proracunskog modela zahvata (konstrukcije) te primjene propisa (odredbi i
pravila struke) u geotehnickim analizama. Danas se unutar Europske zajednice dogovara
jedinstveni pristup geotehnickom projektiranju i izvedbi geotehnickih zahvata potujuci
pravila i principe izloene u dokumentu EUROCODE 7 - Geotehnicko projektiranje.
 2

Pri tome se, kao to ce kasnije biti objanjeno, tlo moe opisati mjerenjem svojstava u
tockama (na mjestima izvadenih uzoraka tla) ili ujednaceno po dubini posebnim
postupcima ispitivanja. U svakom slucaju, uspjeno definiranje svojstva tla vanih za neki
zahvat presudno za dobro projektno rjeenje i uspjean geotehnicki zahvat. Od svih
raspoloivih postupaka ispitivanja, modela proracuna i geotehnickih analiza potrebno je
izabrati one koji su se u praksi potvrdili kao dobri a cija je teoretska podloga poznata i
jasna.

slika 1.1. Prikaz nekih tipicnih geotehnickih zahvata i procesa definiranja rjeenja

3. POVIJEST MEHANIKE TLA

Gradenje je svojstveno covjeku, pa on gradi od svoga postanka. Iskustva prikupljena

gradenjem kroz tisucljeca dobila su vremenom svoja strucna i znanstvena objanjenja
razvojem inenjerskih znanosti. U 17. stoljecu nastupio je znacajan razvoj inenjerskih
znanosti. U 18. stoljecu Coulomb, Francuski oficir i inenjer, postavlja teoriju cvrstoce
rasutih materijala, cime se utire put znanstvenom pristupu u razmatranju pojava u tlu.
Njegova rjeenja za tlakove koje tlo prenosi na potporne konstrukcije vrijede i danas.
Najveci doprinos razvoju struke dao je Prof. Karl Terzaghi. On je 1925. izdavanjem svoje
knjige "Mehanika zemljanih radova na temelju fizikalnih osobina tla" razvio novu
znanstvenu disciplinu MEHANIKU TLA i dao joj temelje na kojima se i danas zasnivaju
brojna rjeenja problema u tlu. U Hrvatskoj je znacajan doprinos razvoju struke dalo
nekoliko strucnjaka, od kojih se povijesno isticu Prof. Szavits Nossan i Prof. E.Nonveiller.
(vidi opirnije o povijesti Mehanike tla u E.Nonveiller, 1981.)

Danas se u rjeavanju problema vezanih uz geotehnicke zahvate koristimo brojnim

teorijskim rjeenjima, bogatim iskustvom, kompleksnim i propisanim tehnologijama
ispitivanja svojstava tla na terenu i u laboratoriju, modelskim ispitivanjima, mjerenjima i
opaanjima.
 3

Suvremeni razvoj znanosti i inenjerske struke (i izvan mehanike tla) omogucio je primjenu
novih postupaka u rjeavanju geotehnickih zahvata (npr. geosintetici u prometnicama),
rjeavanje problema odlaganja otpada, koritenje sekundarnih sirovina i slicno.

3. PORIJEKLO I NASTANAK TLA

Tlo je nastalo kao rezultat tri procesa: rastrobe stijena, transporta rastroenih sitnijih
cestica i taloenja tih cestica u odredenim uvjetima.

Rastroba je mogla biti: a) mehanicka (pod djelovanjem tektonskih sila, leda, abrazije i
vegetacije) i/ili b) kemijska (kao rezultat oksidacije-narocito kod stijena koje sadre
eljezne spojeve, karbonacije-pod djelovanjem ugljicne kiseline-najpoznatiji primjer je
nastanak kra, hidratacije, desilikacije-otapanja i ispiranje SiO2 , otapanja u vodi).

Transport maniih cestica obavjen je gravitacijom, vodom, ledom (npr. formacije morene,
krupnijih cestica u matrici gline), vjetrom (kod nas poznate naslage lesa)

Taloenje predstavlja posljednju kariku u nastanku sedimenata, a javlja se kada sile

transporta oslabe, pa se cestice taloe kao rezultat prevladavanja sila gravitacije nad
silama transporta, zbog cega se prvo taloe krupnije a najkasnije najsitnije cestice. Na
svojstva istaloenog materijala utjece maticni materijal, uvjeti taloenja (npr. rijecni i morski
sedimenti) te naknadni utjecaji (npr. teret naslaga iznad promatranog sedimenta, kemijski
procesi i sl.).

Mineraloki sastav tla posljedica je mineralokog sastava maticne stijene i naknadnih

procesa (kemijski utjecaji). On je razlicito znacajan za pojedine vrste tla. Kod glina on se
reflektira kroz medumolekularne sile medu cesticama to utjece na njihova fizikalna i
mehanicka svojstva, a kod vecih zrna na njihovu lomljivost i hrapavost, to se prepoznaje
kod cvrstoce tla.

Uvjeti taloenja, krupnoca cestica, mineraloki sastav i opterecenja nadslojem definiraju

strukturu (raspored cestica unutar grupe cestica) i gradu tla (raspored grupa cestica). O
strukturi i gradi tla znacajno ovise svojstva tla. Jasno je, na primjer, da se zbijeni materijali
manje slijeu od rahlih, da je tlo s vie pora (poroznije strukture) propusnije. Medutim,
pokazat ce se da glina ima vie pora od ljunka, ali da je manje propusna. To je posljedica
strukture tla i oblika i medusobne veze cestica tla.

Kod krupnih cestica struktura moe biti rahla ili zbijena (manje ili vie), to se izraava
porozitetom (odnos volumena pora prema ukupnom volumenu tla).

krupne cestice

n=0.48 n=0.26 n<0.26

slika 1.2. Primjer razlicitog rasporeda cestica u tlu

 4

Isto tlo ali s razlicitim porozitetom (kao na slici 1.2., npr. kao posljedica zbijanja ili dodatka
sitnijih cestica) ima sasvim drugaciju cvrstocu, deformabilnost i na primjer osjetljivost na
potres.
Cestice pijeska i ljunka vidljive su prostim okom i imaju sferican, eliptican ili neki drugi
oblik , dok su cestice gline nevidljive protom oku i imaju oblik plocice, s jasno izraenim
utjecajem elektricnog naboja na svojoj povrini.

sacasta struktura pahuljasta s. sloena s.

sl.1.3 . Cestice gline i praha mogu u tlu formirati razlicitu strukturu

Razlicite strukture u sitnozrnom tlu presudno utjecu na njegova mehanicka i fizikalna

svojstva (cvrstoca, deformabilnost, propusnost). Prisustvo sitnih cestica medu krupnijima
takoder utjece na svojstva takvog tla. Radi se o broju i prirodi kontakata medu cesticama
te njihovom rasporedu u tlu. Osim toga, na svojstva tla utjece i prisustvo fluida 8najcece
je to voda) u porama tla, pa se u razmatranju sila medu cesticama tla mora voditi racuna i
o tlaku u tekucini medu cesticama (tzv. porni tlak).

Svi do sada navedeni osnovni pojmovi i podaci o tlu (o porijeklu, nastanku, strukturi,
prisustvu vode u porama) pomau da se shvati koliko je tlo razlicito u svojoj pojavnosti, u
svojim svojstvima i ponaanju. Dakle, tlo je jedini graditeljski materijal (od kojega se gradi i
na kojem i u kojem se gradi) sa svojstvima definiranim izvan utjecaja covjeka. Zato je
zadatak geotehnicara da u konkretnom slucaju na konkretnom tlu rijei konkretan problem
otean, jer se radi o materijalu koji je "uvijek drugaciji". Ipak, mehanika tla usvojila je
principe kojima se jedinstveno opisuju grupe tla prema zajednickim karakteristikama to
olakava upoznavanje relevantnih svojstava tla i rjeavanje problema u tlu. O takvim
osnovnim postupcima i o gradi tla govori se u nastavku.

4. OSNOVNI FIZIKALNI POKAZATELJI GRAE TLA

Tlo se u mehanici tla promatra kao trokomponentni sustav (slika 1.3.). Sastavljeno je od
cestica tla (cesto se rabi i izraz cvrste ili krute cestice) i prostora medu njima, kojeg
nazivamo porama. Te pore ispunjene su plinom i tekucinom. Najcece se radi o zraku i
vodi u porama. Svaka deformacija u tlu izaziva interakciju ovih komponenti.

Odnos volumena pora prema ukupnom volumenu tla (na primjer u nekom uzorku tla)
naziva se POROZITET TLA, i oznacava se simbolom - n .

Odnos volumena pora i volumena cvrstih cestica tla naziva se KOEFICIJENT PORA, i
oznacava se simbolom - e .

Uz pojednostavljeni model tla (slika 1.4.), u kojem je volumski odvojena cvrsta faza od
pora, moe se uz poznavanje gustoce cvrstih cestica tla izracunati njihov volumen, a zatim
volumen pora te iskazati porozitet, koeficijent pora, gustoca i sl.
 5

Cesto se odnosi volumena svode na odnose visina (jer se uzima ista povrina u modelu
uzorka), kao to je tradicionalno slucaj s analizom pokusa stiljivosti u edometru.

- tlo je trokomponentni sustav (cvrste cestice, tekucina, plin)

- volumski odnosi komponenti utjecu na fizikalna i mehanicka svojstva

sl.1.3. Tlo kao trokomponentni sustav

pore Hp

Hc
cestice tla

H = Hp+Hc, za jedinicnu povrinu V=Vp+Vc = H= Hp+Hc,

slika 1.4. Pojednostavljeni model tla : u jedinicnom volumenu tla udio svake
komponente=visina

Porozitet se definira kao

V
n =
p

V
a koeficijent pora
Vp
e =
Vc
 6

pa je njihov odnos
e
n=
1+ e
Druge vane velicine kojima se opisuju osnovna fizikalna svojstva tla su:

gustoca tla (odreduje se na uzorcima pravilnog oblika ili ako je uzorak nepravilan pomocu
parafina i potapanjem u vou) moe biti iskazana na sljedeci nacin :

gustoca vlanog tla : = M/V,

gustoca suhog tla: d = Md/V,
gustoca cvrstih cestica: s = Md/Vc

gdje je: M=masa vlanog uzorka tla, V = volumen uzorka tla,

Md= masa suhog uzorka (jednaka je masi cvrstih cestica=Mc)

vlanost tla w = Mv/Md = (M-Md)/Md

(pazi: vlanost se definira kao odnos mase vode i mase cvrstih cestica, tj. suhog uzorka, a
ne vlanog uzorka; uzorak se sui obicno na 1050C kroz 16-24 sata, da bi se sva
nevezana voda iz pora odstranila)

stupanj zasicenosti vodom Sr = Vv / Vp

(cesto se Sr izraava u postotku, pa za Sr=0,45, tj Sr=45% kaemo da je 45% volumena

pora ispunjeno vodom; uzorak sa Sr=1 zovemo uzorak zasicen vodom).

Svi navedeni pojmovi, i mnogi drugi koji ce se sresti i koristiti u daljem tekstu, zovu se
opcenito parametri tla. Oni brojcano opisuju odredena fizikalna i mehanicka svojstva tla.
Neke uobicajene vrijednosti navedenih parametara tla date su u tablici 1.1.

Tablica 1.1. Karakteristicne vrijednosti osnovnih parametara tla

parametar tla glina, prah pijesak, ljunak

n 0.4-0.7 0.2-0.4
(u % : 0<n<100) (0.5) (0.3)
e 0.7-2.5 0.25-0.7
(0<e<)
1.6 - 2 Mg/m3 1.8-2.2 Mg/m3
d 1.2-1.8 Mg/m3 1.5-2.1 Mg/m3
s 2.5-2.7 Mg/m3

Gustoca cvrstih cestica tla odreduje se prema normiranom postupku koji se obicno provodi
uz pomoc krukolike bocice zvane piknometar. Osnovni cilj pokusa je da se za poznatu
masu suhog uzorka (dakle suha zrna) odredi njiho v volumen, jer se tada moe odrediti
gustoca tih cestica (vidi gore). Princip ispitivanja je slijedeci: suhi uzorak tla sipa se u
piknometar u koji se dolijeva destilirana voda, kuhanjem se odstranjuje zrak izmedu
cestica i postie da volumen piknometra za uzima samo voda i cestice tla. Buduci da je
 7

masa jednog cm3 vode jednaka 1 g, sve se odreduje vaganjem, kao to je prikazano na
slici 1.5.

Pokus: piknometar (Mp, Vp), 200C

Tlo , mase Ms=Md piknometar mase Mp, piknometar s uzorkom i vodom

kada je ispunjen vodom = M(p+v+u)
ima masu M(p+v)

slika 1.5. Odredivanje gustoce cvrstih cestica tla (p=piknometar,v=voda, u=uzorak)

Nakon odredivanja mase piknometra sa iskuhanim uzorkom u vodi u piknometru odreduje

se gustoca cvrstih cestica prema slijedecem izrazu:

Ms
s =
Ms + M ( p + v ) M ( p + v + u)

5. KONZISTENCIJA TLA

Gline (cestice tla ispod 0.002 mm promjera) i prahovi (cestice tla manje od 0.06 mm a
vece od 0.002 mm) zbog razlicitog mineralokog sastava imaju razlicita svojstva
plasticnosti, tj. pokazuju razlicitu osjetljivost na promjenu krutosti u odnosu na promjene
vlanosti.

Stanja krutosti gline i praha (koji se u geotehnici nazivaju koherentna tla, jer im se cestice
dre na okupu unutarnjim silama) u ovisnosti o vlanosti prikazana su u tablici 1.2.

Tablica 1.2. stanja konzistencije tla i granice medu njima

Stanje CVRSTO POLUCVRSTO PLASTICNO ITKO

konzistencije
Granica-vlanost, WS WP WL
oznaka
Naziv granice gr. skupljanja gr. plasticnosti gr. itkosti

Granica skupljanja (ws ) je vlanost pri kojoj dalje smanjenje vlanosti ne utjece na
smanjenje volumena.

Granica plasticnosti (w P) je vlanost pri kojoj se tlo moe valjati u valjcic promjera 3 mm a
da se raspucava (odnosno vlanost pri kojoj tlo prestaje biti plasticno).

Granica itkosti (wL) je vlanost pri kojoj tlo postaje itko (odnosno pri kojoj tlo u posebnom
aparatu -Casagrandeov aparat- spaja procjep u duljini 12 mm nakon 25 udaraca posude
o gumeni podloak)
 8

Tlo se u stanju plasticne konzistencije da oblikovati, u itkom stanju nema cvrstocu a u

polukrutom stanju i u krutom stanju ne da se oblikovati i jako je tvrdo.
Sve ove granice stanja konzistencije odreduju se pokusima u laboratoriju, na
pregnjecenim uzorcima. Vano je naglasiti da su granice stanja konzistencije vezane uz
vlanost tla.

Granica tecenja odreduje se na dva nacina: pomocu Casagrandeovog aparata i pomocu

padajuceg iljka.

aparat Casagrande: na razlicitim vlanostima mjeri

se broj udaraca za spajanje zareza; iz dijagrama
se interpolacijom odredi vlanost (wL ) za 25 udaraca vlanost

wL

12
mm

25 Log N

slika 1.6. Princip odredivanja granice tecenja u aparatu Casagrande

Padajuci iljak (fall-cone) moe imati kut iljka 300 ili 600 , oba uredaja su doputena.

Prema BS 1377, iljak 300 postupak ispitivanja je slijedeci:

u uzorka se puta tonuti standardizirani iljak pod vlastitom teinom u vremenu od 5 s;

granica tecenja je vlanost kod koje se za 5 s iljak utisne 20 mm; pokuava se sa
vie vlanosti i interpolacijom odreduje vlanost za 20 mm utiskivanja; svako utiskivanje
trebalo bi biti izmedu 15 i 25 mm.

potrebna aparatura:

- stalak sa iljkom (mase 80+/-0.05 g) i mikrourom

- posuda za uzorak
- automatski prekidac sa satom za mjerenje vremena i za zaustavljanje
tonjenja
-
nacin intepretacije:

- crtaj u dijagramu vlanost i dubinu utiskivanja

- povuci pravac kroz mjerene tocke
- odredi vlanost za dubinu utiskivanja 20 mm - graficki

Daje se primjerak zapisnika mjerenja i intepretacije jednog pokusa padajucim iljkom.

 9

ZAPISNIK O ISPITIVANJU GRANICE TECENJA TLA POMOCU PADAJUCEG ILJKA

0
(FALL CONE TEST, prema BS 1377, iljak 30 )

LAB.BROJ:_____________ opis tla:_____________________________________ w L = _______ %

nacin pripreme uzorka: ? suen na zraku, ? suen u suari, ? nepripreman, ? prosijan _____ mm

pokus broj 1 2 3 4

dubina utiskivanja, mm
prosjek dubine utiskivanja,
mm
posuda br.
vlana masa, brutto, g
suha masa, brutto , g
tara, g
masa suhog tla,g
gubitak mase, g
VLANOST,%

25

24

23
dubina utiskivanja iljka, mm

22

21

20

19

18

17

16

15
wL
vlanost, %

slika 1.7. Primjer zapisnika za odredivanje granice tecenja padajucim iljkom

5.1. Vani indeksni pokazatelji za koherentna tla

Za koherentna tla koriste se indeksni pokazatelji kojima se opisuju svojstva tla prema
plasticnosti, konzistenciji i aktivnosti glina.
 10

Oni imaju slijedece oznake i znacenje:

Indeks plasticnosti: Indeks konzistencije Aktivnost glina

Ip=wL -wP Ic=(wL-w0)/Ip A=Ip/(%0.002 mm)

Tumacenje ovih indeksa dato je na slici 1.8. Glina je to plasticnija to je veca zona
plasticne konzistencije, tj. vlanost se moe mijenjati u relativno irokim granicama a da
glina zadri svojstva plasticnosti. Za meterijale koji imaju malen indeks plasticnosti (npr.
prahovi) karakteristicno je da se uz malo povecanje vlanosti pretvore u "blato", tj. ne daju
se zbijati.

Inkeks konzistencije pokazuje krutost koherentnog tla - ona se mjeri u odnosu na poloaj
(vrijednost) prirodne vlanosti prema granicama tecenja i plasticnosti. to je prirodna
vlanost blie granici tecenja to je tlo meke i stiljivije, a to je blie granici plasticnosti to
je tlo kruce (manje stiljivo). Utablici 1.3. date su opisne kategorije konzistencije tla prema
vrijednostima Ic.

Polucvrsto plasticno itko

wP wo wL

Ip

slika 1.8. Vlanosti vane za indekse plasticnosti i konzistencije

Na slici 1.8. graficki je predoceno znacenje Ic: to je odnos udaljenosti vlanosti od granice
tecenja prema udaljenosti granice plasticnosti od granice tecenja (to je Ip).
Postoji i indeks IL = indeks tecenja= (wP-wo)/Ip, ali se manje koristi.

Tablica 1.3. Opis konzistencije tla (iz Mulabdic&Glava, Gradevinar, 12/2000.)

ISO/DIS 14688 uklje, 1979 Pravilnik za

temeljenje
(1990.)
vrlo meko Ic < 0 tekuce Ic < 0 veoma meka qu < 35 kPa itko
meko 0.25 < Ic < 0.50 meko plasticno 0 < Ic < 1/3 35 < qu < 70 lako gnjecivo
cvrsto 0.50 < Ic < 0.75 srednje plasticno 1/3< Ic < 2/3 70 < qu < 140 teko gnjecivo
kruto 0.75 < Ic < 1.00 kruto 2/3< Ic < 1 140 < qu < 280
polucvrsto
cvrsto
vrlo kruto Ic< 1.00 polutvrdo 1< Ic < (wL -ws) / Ip qu < 280
tvrdo Ic < (wL -ws) / Ip (nema kriterija)

Odredivanje konzistentnog stanja moe se vriti i na terenu, pojednostavljenim postupkom

gnjecenja uzorka iz svjee nabuene jezgre.

U tablici 1.4. dati su neki kriteriji o ocjeni konzistentnog stanja tla.

Vano je napomenuti da se vec u tom stadiju ocjene konzistentnog stanja tla moe
zakljucivati o njegovim mehanickim svojstvima: kruca tla su manje stiljiva i imaju vecu
 11

cvrstocu, a meka tla su vie stiljiva i imaju manju cvrstocu (npr. veci iskop bez
podupiranja moe se izvesti u krucem tlu nego u mekem tlu).

Tablica 1.4. Opis postupaka za odredivanje konzistentnog stanja koherentnog tla na terenu
(*: moe se pojaviti razlika u kategorijama odredenim po terenskom i laboratorijskom postupku; )
(Prema Mulabdic&Glava, Gradevinar, 12/2000)
valjanje valjcica pritisak palca
(Mulabdic, 1984.) ASTM D 2488-93 (1995)
ITKO VRLO MEKO
ne moe se valjati ili se valja u vrlo tanke valjcice ostavlja trag dubok > 25 mm
LAKO GNJECIVO MEKO
valja se u valjcic tanji od 3 mm da ne puca ostavlja trag dubok do 25 mm
TEKO GNJECIVO TVRDO
valja se teko u valjcic od 3 mm i tada se drobi ostavlja trag oko 6 mm
POLUCVRSTO
KRUTO
ne da se valjati, teko se gnjeci
palac ne prodire u tlo, ali se nokat lako utiskuje

CVRSTO VRLO KRUTO

ne da se gnjeciti, mrvi se nokat ne prodire u tlo samo se njime para povrina
tla

to je veca aktivnost glina (A) to je tlo sklonije promjenama volumena (bujanje, skupljanje)
s promjenama vlanosti, jer ima veliku plasticnost (Ip) i/ili velik sadraj cestica gline. Za A
manje od 0.7 tlo je neaktivno, za A izmedju 0.7 i 1.2 normalno, a za A vece od 1.2 aktivno.
Prema nekim istraivanjima vec 12% gline u tlu dooljno je da se njen utjecaj znacajno
odrazi na ponaanje tla.

6. GRANULOMETRIJSKI SASTAV TLA

Granulometrijski sastav tla je vrlo vaan pokazatelj svojstava tla. On govori o udjelu
cestica razlicitog promjera u promatranom tlu, a to znaci o postotku sadraja ljunka,
pijeska, gline u tlu. Poznavanjem granulometrijskog sastava tla mogu se ocijeniti njegova
fizikalna (npr. propusnost) ili mehanicka svojstva (npr. deformabilnost).

Granulometrijski sastav tla prikazuje ekvivalentni promjer zrna (odreden otvorom na situ
kroz koje je zrno sijanjem prolo), to znaci da ne uzima u obzir npr. oblik ili mineraloki
sastav zrna. On odreduje postotak zrna odredenog promjera u uzorku tla.

Na slici 1.9. objanjeno je nazivlje za tla odredene velicine zrna i postupak odredivanja
granulometrijskog sastava.

Uocava se da se kategorije tla po velicini zrna dijele brojevima 6-2, to je opceprihvaceni

dogovor. Za geotehnicke potrebe ljunak je i rijecni ljunak i drobljeni kamen velicine 2-60
mm, to ne odgovara uobicajenim pojmovima iz naeg ivota.

Krupnozrnati materijali nemaju koheziju, pa se velicina njegovih cestica moe odrediti

sijanjem suhog uzorka na sitima. Sitnozrnati materijali (gline i prahovi) imaju koheziju,
cestice se dre skupa, pa se za odredivanje njihove velicine treba provesti poseban
postupak zvan areometriranje ili hidrometrijska analiza (vidi dalje).
 12

KAMEN LJUNAK PIJESAK PRAH GLINA

kr sr si kr sr si kr sr si

d, mm 60 20 6 2 0.6 0.2 0.06 0.02 0,006 0.002

Postupak ispitivanja granulometrijskog sastava

sijanje Areometriranje

Nekoherentna (nevezana) tla Koherentna (vezana) tla

kr = krupni, sr = srednji, si = sitni

sliak 1.9. Granice razlicitih vrsta tla po velicini zrna

Sijanje se provodi na slijedeci nacin: oformi se poseban set sita raznih promjera (tako da
dobro pokrije raspon velicine zrna, to odreduje norma), materijal se stavi na gornje-
najkrupnije sito i uz treskanje cestice padaju na nia sita manjeg promjera; mjere se ostaci
na svakom situ i odreduje se masa tog ostatka (Mdi); izracunava se masa uzorka koja
sadri zrna promjera manjeg od di (sita) (Md0..i) u postotku ukupne mase.

pdi = 100 1 pi
i

Na taj nacin dobiju se parovi vrijednosti: d i-pdi koji se crtaju na dijagramu (slika 1.10.) u
polulogaritanskom mjerilu.

K G S M C

100%

jednoliko

50 %

slabo
p

0% dobro

Dp log D, (mm)

slika 1.10. Shematski prikaz granulometrijskog sastava tla

Za bilo koji postotak p postoji promjer Dp, koji se ocita preko krivulje. Dp je promjer zrna od
kojega je p posto zrna u uzorku manje.
 13

Karakteristicni promjeri za opis granulometrijske krivulje su: D 10, D 30, D 60

Krivulja granulometrijskog sastava za nekoherentnog tla karakterizira se slijedecim

parametrima:
koeficijent jednolicnosti: C u=D 60/D 10, koef. zakrivljenosti : C c =D 302/(D 10xD60)

Prema obliku krivulje tlo moe biti:

- dobro graduirano tlo, sadri irok spektar zrna razlicitog promjera
(za ljunak vrijedi: C u > 4, i 1 < Cc < 3; za pijesak: C u > 6, i 1 < Cc < 3)
- slabo graduirano tlo, zrna nekih promjera nedostaju
- (jednoliko graduirano tlo) nije prisutno u svim sustavima klasifikacije sadri zrna
preteno uskog spektra promjera
Granulometrijski sastav koherentnog tla odreduje se u menzuri s otopinom u kojoj je
razmucen uzorak tla ispod 1 mm promjera. Koristeci Stockes-ov zakon iz brzine padanja
cestica u mjeavini (to se utvrduje mjerenjem gustoce u tekucini u razlicitim vremenima
pomocu areometra) racuna se promjer i postotak cestica u uzorku. Cestice su u analizi
idealizirane kao lopte, jednake gustoce.

Slijedeci izraz definira brzinu tonjenja iz koje se odrfeduje promjer cestice (potrebno je
poznavati gustocu cestica tla i viskoznost otopine u menzuri):

s w 2
v= D
18 t
Na rezultat ispitivanja (postotak cestica gline) presudno utjece priprema uzorka: suenje,
vrsta antikoagulansa koji se koristi za razmucivanje tla i oblik cestica (plocaste cestice
odstupaju od pretpostavke i sporije tonu, npr. organsko tlo).

Za materijale koji sadre i krupne i sitne cestice provodi se kombinirana analiza sijanja i
areometriranja kako bi se dobila jedinstvena krivulja granulometrijskog sastava.

7. INDEKSNI POKAZATELJ ZA NEKOHERENTNA TLA

Indeksni pokazatelj za nekoherentna tlo odnosi se na porozitet tla u odnosu na najmanji i

najveci porozitet istog tla i zove se relativna gustoca, ID. Pokazuje se , naime, da je
gustoca tla (drugim rijecima porozitet tla za zadanu gustocu cvrstih cestica) indikacija
njegovih mehanickih svojstava (cvrstoce, stiljivosti).

Relativna gustoca definirana je kao:

ID= (e max-e0)/(emax-e min)

emax=najveci porozitet, e min=najmanji porozitet, e o=promatrani porozitet (prirodni, zateceni)

(min i max porozitet odreduju se propisanim pokusima na uzorku promatranog tla)

Vrijede slijedeci usvojeni odnosi:

ID=0-0.33 - rahlo tlo
ID=0.33-0.66 - srednje zbijeno tlo
ID=0.66-1 - vrlo zbijeno tlo
 14

Za idealne kugle (nestiljive, jednakog promjera) vrijedi : e max=0.91, e min=0.35. Prirodni

materijali imaju drugacije vrijednosti tih parametara jer imaju drugaciji granulometrijski
sastav, a kod zbijanja se neke cestice drobe pa se i zapunjavanje prostora mijenja.
Porozitet tla, vlanost i velicina cestica djelomicno opisuju i indiciraju ponaanje tla pri
opterecenju i njegove osobine.

Dakle, za koherentna i nekoherentna tla postoje indeksni pokazatelji kojima se opisuje

stanje tla i po kojima se moe naslutiti o vanim svojstvima tla:

za nekoherentno tlo: relativna gustoca

za koherentno tlo: konzistentno stanje (stanje konzistencije)

8. KLASIFIKACIJA TLA

Klasifikacijom se tla svrstavaju u klasifikacijske skupine, prema svojim bitnim fizikalnim

parametrima. Time se omogucuje da se tlo opie simbolom koji oznacava odredena
fizikalna i mehanicka svojstva bitna za ponaanje tla, a time se operativnije koriste oznake
tla u geotehnickoj dokumentaciji i u komunikaciji. Usvojena je manje -vie jedinstvena
svjetska klasifikacija tla, mada se u posljednje vrijeme neki njeni dijelovi prilagodavaju
regionalnom pristupu (npr. Unified Soil Classification System u USA nasuprot prijedlogu
Europske norme za EU).

Klasifikacijski sustav koristi se dijagramom plasticnosti za koherentna tla te dijagramom

granulometrijskog sastava za nekoherentna tla. Konacno svako tlo dobiva oznaku koja se
sastoji od dva slova: prvo slovo je oznaka osnovnog materijala (npr. glina, ljunak) a drugo
njegovih svojstava prema sustavu klasifikacije.

Uz pomoc vrijednosti wL i wP Casagrande je predloio dijagram za klasifikaciju

koherentnog tla koji se i danas koristi (vidi sliku 1.11.).

Koherentna tla sa granicom tecenja vecom od 50% zovu se visokoplasticna, a s manjom

od 50% niskoplasticna tla. Uz indeks plasticnosti i granicu tecenja tlo se pozicionira u
dijagramu, pa je iznad tzv. A linije glina a ispod nje prah i organska glina.

Prvo slovo moe biti: C=glina, ili M= prah, O=organska glina

Drugo slovo oznacava plasticnost: H=visoka, L=niska
Ponekad se korisite oznake SFs = pijesak s puno praha, ili SFc=pijesak s puno gline.

Tako se pojavljuju simboli kao CH = glina visokoplasticna, ili ML = prah niskoplasticni.

Nekoherentna tla dobivaju oznaku prema pretenoj frakciji (G=ljunak, S=pijesak), a onda
jo oznaku za granuliranost: W=dobro granuliran, P=slabo granuliran, i ponekad
U=jednoliko granuliran.

Na primjer, dobro granuliran ljunak ima oznaku GW, a slabo ranuliran pijesak SP.
Pojavljuju se i dvojni simboli, npr. GW-GC (dobro granuliran ljunak, glinovit), ali se pravila
za dvojne simbole tumace razlicito za klasifikacijske sustave.

N aslici 1.12. data je tablica s pregledom sustava klasifikacije kakav se koristi u Hrvatskoj
a zasnovan je na jedinstvenoj klasifikaciji koja se koristi u USA.
 15

Propusnost
Ip
pada
NISKA PLAST. VISOKA PLAST.

gline A linija
Stiljivost
raste
Prah,
organske
gline
Cvrstoca suhog
uzorka raste
50% wL
Prah/pijesak

slika 1.11. Dijagram plasticnosti prema A.Casagrande-u za klasifikaciju koherentnog tla

KAMEN LJUNAK PIJESAK PRAH GLINA

kr sr si Kr sr si kr sr si

d, mm 60 20 6 2 0.6 0.2 0.06 0.02 0,006 0.002

Postupak ispitivanja granulometrijskog sastava

Sijanje Areometriranje

Nekoherentna (nevezana) tla Koherentna (vezana) tla

LJINAK G GLINA C

PIJESAK S PRAH M

DOBRO GRADUIRAN W (GW,SW) ORGANSKA GLINA O

LOE GRADUIRAN P (GP,SP) TRESET Pt

(JEDNOLIKO GRADUIRAN) U VISOKA PLASTIC. H

(CH,.)
MJEAVINE-dvojni simboli:
NISKA PLASTIC. L
Do 5% sitnih cestica: kao gore (ML,.)

5-12% glinovit GW-GC, SW-SC

prainast GW-GM,SW-SC Klasifikacijski pokus:

vie od 12% sitnih cestica GC, SC, GM,SM Granica tecenja, granica
plasticnosti (indeks
karakter plasticnosti odreduje se kao za klasif. koher. plasticnosti)
materijala
Granica niska-visoka
plasticnost je WL = 50%

slika 1.12. Pravila klasifikacije tla

 16

8.1. Terenska identifikacija

Na terenu, dok se bui jezgra tla (dio tla koji se vadi buacim priborom iz cijevi za buenje
ili oko svrdla ) obavlja se identifikacija tla, tj. prepoznaje se vrsta tla i daje mu se potreban
opis.

Taj opis zavrava prijedlogom simbola tla , to ce se naknadno utvrditi u laboratoriju.

Slijedeci elementi sadrani su u takvom opisu:

- koherentno / nekoherentno tlo: (vizualna procjena: postotak krupnih i

sitnih cestica), karakter komponenti - opis svake komponente

- nekoherentno tlo: velicina i udio cestica razl.promjera, oblik zrna,

uglatost, prisutnost sitnih cestica, cementacija, petrografski sastav-
eventualno

- koherentno tlo: glina -prah, konzistentno stanje, primjese, proslojci,

osjetljivost na poremecivanje, boja, miris, plasticnost-svjei prerez,
sadrcaj CaCO3, (reakcija na kiselinu-intenzitet uma),

9. ISPITIVANJA TLA NA TERENU I U LABORATORIJU

Sva ispitivanja kojima se odreduju osnovna svojstva tla u laboratoriju obavljaju se na

uzorcima tla. Ti uzorci predstavljaju slojeve tla, ustanovljene nekim postupkom na terenu,
koji cine profil tla.

N aterenu se grada tla (slojevi tla-vrsta tla i debljina) utvrduju pomocu dvije metode koje se
ne iskljucuju, nego nadopunjuju:

q GEOFIZICKE METODE
q GEOTEHNICKE METODE (buenje, pokusi u buotinama)

Cilj svih istraivanja na terenu i u laboratoriju je : ustanoviti gradu, sastav i svojstva tla
(fizikalna i mehanicka) u prostoru geotehnickog zahvata

Konacni rezultat takvih ispitivanja pomae da se izradi geotehnicki profil s modelom tla
uskladenim sa promatranim problemom (nosivost, slijeganje, stabilnost padine, temelji
brane-propusnost)

Geofizicke metode koriste brzine elasticnih valova: komprimirajucih i posmicnih, mjereci

njihovu refleksiju i refrakciju na granicama slojeva tla.

Istrano buenje svodi se na vadenje uzoraka (za ispitivanja u laboratoriju), ispitivanja

unutar buotina te na odredivanje razine podzemne vode
Pri tome se koriste buace cijevi s krunama ili svrdla. Mogu se kopati i istrane jame
umjesto izvedbe buotina.
 17

B 12 B 13
izvor pobude prijemnici buotina

slika 1.13. Prikaz principa odredivanja svojstava tla geofizickim metodama

Geotehnicka ispitivanja insitu (na terenu) obuhvataju:

- fizikalna i mehanicka svojstva tla
- tlakovi u podzemnoj vodi
- penetracijska ispitivanja
- staticka penetracija (CPT)
- standardna penetracija (SPT)
- druge penetracijske sonde
- posebna ispitivanja posebnom opremom/uredajima:
- presiometar
- krilna sonda
- dilatometar Marchetti
- probna ploca
- odredivanje tlakova u podzemnoj vodi piezometrima

otvoreni piezometar elektricni piezometar

(mjeri razinu vode) (mjeri tlak u jednoj tocki)

NPV
Buotina min. promjera 90 mm,
Zacijevljena, cijev perforirana u zoni filtra

Filtar koji uputa vodu u cijev

Talonik za skupljanje cvrstih cestica

slika 1.14. Prikaz otvorenog i zatvorenog piezometra

 18

Ispitivanje tla in situ bit ce obradeno detaljno u poglavlju o ispitivanju svojstava tla za
geotehnicke zahvate.

O laboratorijskim ispitivanjima bit ce govora u svezi s rjeavanjem odredenih problema u

tlu.

10. SAETAK

- tlo je kompozitni-trokomponentni sustav, sve tri komponente utjecu na njegovo

ponaanje
- tlo je nastalo prirodnim procesom i zato je specifican gradevni medij
- postupak nastanka tla i poznavanje geolokih uvjeta pomau razumijevanju i prognozi
ponaanja tla pri geotehnickim zahvatima
- danas raspolaemo brojnim iskustvima i razvijenom tehnologijom izvedbe geotehnickih
zahvata
- mehanika tla objanjava i prognozira ponaanje tla pri izvedbi geotehnickih zahvata
- klasifikacija tla razlikuje nekoherentne i koherentne tipove tla i njihove mjeavine
(laboratorij)
- indeksni pokazatelji karakteriziraju stanje gustoce i konzistencije tla, to daje naslutiti o
fizikalnim i mehanickim svojstvima tla
- istraivanjima na terenu (geofizicke metode,buenje, ispitivanja in situ) utvrduje se
grada i sastav tla te njegova fizikalna i mehanicka svojstva
- u laboratoriju se ispitivanja provode na uzorcima koji prezentiraju svojstva slojeva tla iz
kojih su izvadeni

11. Zadaci za vjebu

1. Definiraj porozitet i koeficijent pora tla ?

2. Kako se odreduje gustoca tla ?
3. Kakva je veza izmedu vlanosti, gustoce vlanog uzorka i gustoce suhog uzorka tla
(izvedi izraz uz pomoc poznatih izraza za osnovne velicine) ?
4. Definiraj i objasni stupanj zasicenosti vodom.
5. Nabroji osnovne klasifikacijske skupine tla i navedi njihove simbole.
6. Izracunaj indeks konzistencije tla cija je prirodna vlanost 23%, granica tecenja 45% a
granica plasticnosti 18%. Kakva je plasticnost taoga tla ?
7. Objasni postupak sijanja.
8. Kako se odreduje granulometrisjki sastav koherentnog tla ?
9. Da li se i kako na terenu moe odrediti konzistencija tla ?
10. Kojim postupcima utvrdujemo gradu tla na terenu ?