ZAVOD ZA

GEOTEHNIKU

Sveuilite u Zagrebu
Graevinski fakultet
Preddiplomski studij

GEOTEHNIKO INENJERSTVO
10. predavanje
Stabilnost stijenskih pokosa

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Problem stabilnosti prirodnih i umjetnih stijenskih pokosa

predstavlja jedan od glavnih problema u geotehnikoj praksi.

Koncept stabilnosti padine nije u potpunosti odreen, jer niti za

jednu padinu u stijenskoj masi ili tlu ne moe se u potpunosti
garantirati stabilnost tijekom njezinog koritenja u duem
vremenskom periodu.
Osim u geotehnikoj praksi, stabilnost stijenskih pokosa je od
kljune vanosti i u rudarstvu pri izvoenju otvorenih iskopa
mineralnih sirovina.
Bitna razlika kod stabilnosti pokosa u geotehnici ili rudarstvu je u
injenici da se u geotehnici zahtijeva vei stupanj pouzdanosti i
da se potencijalni slomovi stijenske mase rijetko mogu tolerirati.
Kod otvorenih iskopa, pomaci stijenske mase su dozvoljeni u
sluaju da ne ometaju daljnji iskop rude.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Nadalje, poloaj zasjeka u otvorenim kopovima odreen je

poloajem mineralne sirovine, dok se u graevinarstvu poloaj
zasjeka moe ponekad i izmjestiti, na primjer pomicanjem trase
prometnice u sluaju nepovoljnih uvjeta zasjecanja stijenske
mase. Pri tome je jedini projektni parametar na koji se moe
utjecati nagib padine i nagib zasjecanja, a to rezultira ukupnom
visinom zasjeka.
S druge strane, vijek trajanja zasjeka u otvorenom kopu je znatno
manji od traenog vijeka trajanja zasjeka kao sastavnog dijela
inenjerske konstrukcije u graevinarstvu.

Nadalje, ekonominost izvoenja zasjeka u rudarstvu znatnije je

razvijena nego u graevinarstvu, to se pogotovo oituje u
odabiru odgovarajue geometrije zasjeka.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

STIJENSKI POKOSI ZNAAJNI

ZA STIJENSKO INENJERSTVO

STIJENSKI POKOSI U
OTVORENIM
ISKOPIMA U RUDARSTVU

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kada se stijenski pokosi promatraju s inenjerskog aspekta, dva

su osnovna tipa inenjerskih problema vezanih na stabilnost
pokosa:

1. Projektiranje umjetnih pokosa zasjecanjem ili nasipavanjem radi

izvedbe novih graevina u stijenskoj masi i tlu. U sluaju
zasijecanja, potrebno je razmotriti moguu pojavu sloma
stijenskog pokosa u fazi izvoenja radova, kao i po zavretku
radova.
2. Analize stabilnosti postojeih pokosa u stijenskoj masi ili tlu,
pokosa koji su potencijalno nestabilni, pokosa koji su doivjeli
slom ili pokosa na kojima je potrebno izvesti odreene zahvate.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Elementi stijenskog pokosa o kojima ovisi nastanak potencijalne

plohe sloma stijenske mase ukljuuju:

Geoloku strukturu

Naprezanja u stijenskoj masi i uvjeti podzemne vode

vrstou diskontinuiteta i intaktne stijene

Geometriju pokosa

UVOD

GEOLOKA STRUKTURA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Jedan od najvanijih imbenika koji utjeu na stabilnost jest

geoloka struktura stijenske mase.
Pod terminom geoloke strukture podrazumijeva se tip stijenske
mase koji izgrauje padinu kao i sustavi diskontinuiteta koji
ispresijecaju stijensku masu. Pri tom se razmatraju
diskontinuiteti reda veliine od mikropukotina kraih od 1 cm do
rasjeda duine vee od 1000 km.
Upravo su nepravilnosti u geolokoj strukturi (rasjedi, pukotine,
razlomljene zone, itd.) uzrok pojave slomova u stijenskoj masi.
Vano je geoloki mapirati takve nepravilnosti, tj.
diskontinuitete, jer oni izravno utjeu na stabilnost stijenskog
pokosa.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Podaci o geolokoj strukturi dobiveni inenjersko-geolokim

mapiranjem su pouzdaniji nego to su podaci dobiveni istranim
buenjima i uzimanjem uzoraka.
Razlog za navedeno je u injenici da izdanci stijene ili vidljivo lice
pokosa prikazuju diskontinuitete u veem razmjeru i u
neporemeenim in-situ uvjetima u usporedbi s malim volumenima
stijenskih uzoraka. Takoer, orijentacija diskontinuiteta, kao
parametar koji najvie utjee na stabilnost pokosa se ne moe
pouzdano odrediti iz buotinskih radova.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Ako se planira zasijecanje stijenske mase, osim inenjerskogeolokog mapiranja, za identifikaciju sustava diskontinuiteta vrlo
dobro mogu posluiti i ve otvoreni pokosi koji se nalaze u blizini
na kojima se mogu registrirati diskontinuiteti.
Takav sustav diskontinuiteta i ponaanje postojeih pokosa se
mogu ekstrapolirati na pokos koji se planira izvesti.
U sluaju da postoji malo iskustva o stabilnosti lokalnih pokosa,
potrebno je na lokaciji izvoenja radova provesti opsena
istraivanja koja ukljuuju inenjersko-geoloko mapiranje,
buotinske radova i laboratorijska ispitivanja.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

NAPREZANJA I UVJETI PODZEMNE VODE

Naprezanja koji djeluju na stijensku strukturu u odnosu na vrstou
stijenske strukture odreuju stabilnost predmetne stijenske strukture.
Poetno stanje naprezanja u stijenskoj masi padine prije iskopa, u
veini je sluajeva tlane prirode, i predstavlja kombinaciju
naprezanja kao posljedicu gravitacijskih sila dosegnutih teinom
nadsloja stijenske mase, naprezanja uvjetovanih vanjskim
tektonskim silama i moguim rezidualnim naprezanjima.
Veliina poetnog stanja vertikalnih naprezanja u stijenskoj masi
uobiajeno se zamjenjuje teinom nadsloja stijenskog materijala.
Poetno stanje horizontalnih naprezanja tee je odrediti, pogotovo
ukoliko postoji utjecaj tektonskih sila.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Zasjecanjem stijenske padine mijenja se poetno stanje

naprezanja u stijenskoj masi, pri emu se naprezanja
preraspodjeljuju na stijensku masu oko izvrenog iskopa

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Horizontalna naprezanja se poveavaju u dnu iskopa uz koncentracije

napreznja u noici, a rastereuju se pokosi zasjeka.
Vertikalna naprezanja nakon iskopa u pravilu se usklauju s
optereenjem uzrokovanim gravitacijskim silama teinom nadsloja.
Koncentracija tlanih naprezanja u noici zasjeka padine izaziva slom
stijenske mase u tom podruju, koje je takoer i zona porasta
posminih naprezanja.
U podruju pokosa zasjeka nastupa rastereenje, glavna naprezanja su
manja od poetnih naprezanja u tom dijelu zasjeka. To rezultira
otvaranjem pukotina u stijenskoj masi i posminim slomom du
postojeih diskontinuiteta u stijenskoj masi uslijed smanjenja
normalnih naprezanja.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Stanje naprezanja u stijenskoj masi ovisi o uvjetima podzemne

vode i pritiscima vode na stijensku masu.
Razina podzemne vode (prije iskopa) ovisi o infiltraciji oborina i
otopljenog snijega, topografije okolia, oblinjih jezera i rijeka te
hidrogeolokih karakteristika stijenske mase.
Zasijecanjem stijenske mase poetna razina podzemne vode
smanjuje se zbog dotoka vode u podruje iskopa.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Prilikom razmatranja uvjeta podzemne vode u stijenskoj masi,

bitno je razlikovati dvije vrste vodopropusnosti:
a) primarna vodopropusnost
b) sekundarna vodopropusnost
Primarna vodopropusnost se odnosi na teenje vode kroz
intaktnu stijenu, te je koeficijent primarne vodopropusnosti KPRIMARNO
kod veine stijena poprima male vrijednosti. Na primjer, za intaktni
granit KPRIMARNO = 10 -10 cm/sec. Meutim kod nekih stijena kao to su
odreeni pjeenjaci, koeficijenti primarne vodopropusnosti mogu
poprimiti vrijednosti i do KPRIMARNO = 10 -4 cm/sec.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Sekundarna vodopropusnost se odnosi na teenje vode kroz

stijensku masu, ime ukljuuje teenje i kroz intaktni dio i kroz
prisutne diskontinuitete. Pri tome neprekinutost diskontinuiteta,
njihova irina i ispuna imaju najvei utjecaj na veliinu
koeficijenta sekundarne vodopropusnosti KSEKUNDARNO.
Tipini rasponi sekundarnih vodopropusnosti za razne vrste
stijena (ali i za nekonsolidirane depozite), su prikazani na
sljedeoj slici. Vidljivo je da koeficijenti vodopropusnosti za
razliite materijale pokrivaju ak 13 redova veliina, dok za
pojedinu stijenu raspon moe biti i do 4 reda veliina. Ovim je
jasno naznaena problematika prilikom predvianja koliina
teenja vode i izrauna pritisaka unutar pokosa.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

VRSTOA DISKONTINUITETA I INTAKTNE STIJENE

vrstoa ravninskih diskontinuiteta moe se dobro opisati

Bartonovim kriterijem vrstoe koji uzima u obzir hrapavost zidova
diskontinuiteta te njihovu vrstou (JRC i JCS).
U stijenskoj masi intaktna stijena djeluje kao veza izmeu
diskontinuiteta. vrstoa intaktne stijene dobro je prouena, dok je
djelovanje intaktne stijene meu diskontinuitetima neto slabije.
Ipak, pokazuje se da do loma intaktne stijene koja djeluje kao veza
izmeu diskontinuiteta najee dolazi u obliku vlanog sloma.

UVOD

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

GEOMETRIJA POKOSA

Geometrija pokosa ukljuuje nagib pokosa i zakrivljenost pokosa.

UZROCI POJAVA NESTABILNOSTI

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Uzroci nastanka pojedinih mehanizama sloma stijenskih pokosa ukljuuju:

Tektonske procese

Gravitacijske, seizmike i hidrodinamike sile

GEOLOKI UVJETI

Iskope i nasipavanja

Optereenja graevina
Promjene reima podzemnih voda

Promjene namjene zemljita

Vibracije uslijed miniranja

Klimatske uvjete
Vrijeme

ANTROPOLOKI UVJETI

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Termin slom stijenskog pokosa odnosi se na svaku pojavu

nestabilnosti pokosa uslijed promjene uvjeta u pokosu nastalih
kao rezultat prethodno definiranih uzroka. Slom na pokosu
nastupa kad se prekorai posmina vrstoa materijala na
kliznoj plohi (vrstoa tla, stijenske mase ili diskontinuiteta).
Na temelju utvrene geoloke strukture stijenske mase u kosini i
stanja naprezanja u stijenskoj masi, pouzdano je mogue utvrditi
mogue mehanizme sloma koji se javljaju ee u odnosu na
ostale pojave sloma u pokosu.

Mehanizam sloma predstavlja opis fizikog procesa u stijenskoj

masi pri kojem je dolo do porasta optereenja i pojave sloma te
razvoja sloma u padini.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

Mehanizmi sloma dijele se na:

Planarni slom
Klinasti slom
Rotacijski slom

Sloeni slomovi
Blokovsko klizanje i slom prevrtanjem (toppling)
Lomljenje i izbacivanje sloja

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

PLANARNI SLOM
Planarni slom u stijenskoj masi se pojavljuje du odreenog
geolokog diskontinuteta, a opi uvjeti za nastanak planarnog sloma
ukljuuju sljedee:
a)
ravnina diskontinuiteta po kojem se dogodio slom se mora
pruati paralelno ili priblino paraleleno (cca +/- 20) s licem pokosa
b)
nagib ravnine po kojoj se dogodio slom mora biti manji od
nagiba lica pokosa c) nagib ravnine po kojoj se dogodio slom mora biti vei od kuta
unutarnjeg trenja stijenske mase -

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

d) tzv. ravnine otputanja koje pruaju neznatnu otpornost

klizanju, moraju biti vidljive u cilju odreivanja bonih granica
kliznog tijela

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Vanu ulogu u ostvarivanju planarnog sloma imaju vlane pukotine

u stijeni, koje se javljaju iz razloga neznatne vlane vrstoe stijene
na tom dijelu. Mogu se pojaviti na vrhu pokosa ili na licu pokosa.
Nakon to se ispune vodom (povrinski pritok) stvara se novi
VLANA PUKOTINA
pritisak na potencijalno klizno tijelo.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

RAVNINA PLANARNOG SLOMA

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

RAVNINE PLANARNIH SLOMOVA

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

KLINASTI SLOM
Klinasti slom u stijenskoj masi se pojavljuje u stijenskoj masi du
dva diskontinuiteta koji se nalaze pod odreenim kutom u odnosu na
lice pokosa, te formirano klizno dijelo klizi prema iskopu po
presjenici ravnina tih diskontinuteta.
Klinasti slom se dogaa pri puno veem opsegu geolokih i
geometrijskih uvjeta, nego to je to sluaj s planarnim slomom.
Slom se moe pojaviti bez prisutstva vlane pukotine ili uz prisutstvo
vlane pukotine.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

KLINASTI SLOM BEZ VLANE PUKOTINE

KLINASTI SLOM S VLANOM PUKOTINOM

HIDROSTATSKI PRITISAK
U VLANOJ PUKOTINI I
NA RAZINI PRESJENICE
RAVNINA

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Nagib linije presjenice dviju kliznih ravnina mora biti manji od

nagiba lica pokosa
Nagib linije presjenice dviju kliznih ravnina mora biti vei od
prosjenog kuta unutranjeg trenja stijenske mase (prosjeni kut trenja oznaava srednju vrijednost kuta trenja
dobivenu iz kuteva trenja stijenske mase na mjestu pojedine klizne
plohe)

PRESJEK KROZ KLIN

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

RAVNINE KLINASTOG SLOMA

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

RAVNINE KLINASTOG SLOMA

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ROTACIJSKI SLOM

Rotacijski slom odgovara krunom slomu prema kojem se slom

kroz stijensku masu odvija po krunoj plohi sloma. Pojam krune
treba shvatiti samo okvirno budui se misli na sve klizne plohe
zakrivljenog oblika.
Javlja se na pokosima na kojima ne postoje jasno izraeni
diskontinuiteti ili slabije zone stijenske mase koje odreuju pojavu
sloma drugaijeg tipa ili mehanizma sloma.
Rotacijski slom karakteristian je za jako raspucalu stijensku masu
bez dominantnih diskontinuiteta nepovoljnog poloaja u odnosu na
pokos ili za pokose velikog razmjera u odnosu na sustav
diskontinuiteta.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Osim rotacijskog sloma bez formiranja vlane pukotine, mogua

je i pojava rotacijske nestabilnosti stijenske mase uslijed
formiranja vlane pukotine.

Rotacijski slom se prikazuje kao dvodimenzionalni slom, dok je u

stvarnosti trodimenzionalna pojava.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

POKRENUTA STIJENSKA MASA

USLIJED ROTACIJSKOG SLOMA

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

SLOENI SLOMOVI
Osim navedenih vrsta slomova, mogui su i sloeni slomovi
stijenske mase, a neki primjeri sloenih slomova su prikazani na
donjoj slici.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

BLOKOVSKO
(TOPPLING)

KLIZANJE

SLOM

PREVRTANJEM

Blokovsko klizanje nastaje nakon sloma u noici pokosa, nakon

ega nastaje pojava progresivnog sloma uz pokos. Pri tom je slom
uvjetovan poloajem diskontinuiteta nagnutih priblino okomito
na nagib pokosa. Nakon sloma stijenske mase u noici padine
javlja se slom po diskontinuitetima, uslijed ega dolazi do
odvaljivanja, odnosno klizanja blokova po formiranoj plohi
sloma.
Slom prevrtanjem nastaje uslijed sloma slojeva stijenske mase
nagnutih u kosinu po diskontinuitetima subhorizontalnog
poloaja u odnosu na poloaj slojeva. Razlikuje se primarno
prevrtanje uzrokovano gravitacijom i naprezanjima u stijenskoj
masi te sekundarno prevrtanje uzrokovano drugim faktorima.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

LOMLJENJE I IZBACIVANJE SLOJA

U ovu kategoriju pripada slom tanko uslojenih stijenskih masa

koji ukljuuje i izbacivanje pojedinih slojeva stijene uslijed
prekoraenja naprezanja.
Javljaju se u pokosima s kontinuiranim diskontinuitetima ili
slojevima u stijenskoj masi u sluajevima kada je poloaj
diskontinuiteta ili sloja paralelan s povrinom padine.
Slom po slojevima stijenske mase nastupa uslijed sloma u noici
ili kao ravni slom du poprene pukotine.
Pri tome znaajan utjecaj moe imati i prirast hidrostatskog
pritiska uzrokovan porastom razine podzemne vode u padini.

MEHANIZMI SLOMA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Projektiranje pokosa u stijenskoj masi podrazumijeva odabir

stabilne geometrije i/ili potrebnih odgovarajuih mjera
podgraivanja.
Na temelju terenskih i laboratorijskih istranih radova, kao i na
temelju klasifikacija stijenske mase, dobivaju se parametri
vrstoe i deformabilnosti na temelju kojih se izrauju
geotehniki modeli potrebni za provoenje analiza stabilnosti.
Analize stabilnosti provode se prema jednoj od odgovarajuih
metoda uz prethodno utvrene mogue mehanizme sloma.
Rezultat analiza stabilnosti je faktor sigurnosti. Ukoliko se
takvim analizama ne dobiju zadovoljavajui faktori sigurnosti, u
geotehniki model uvode se efekti upotrebe odabarnih
podgradnih sustava kojima se osigurava traena stabilnost
pokosa iskazana traenim faktorom sigurnosti.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Osim to se provode za utvrivanje mogue pojave sloma u

prirodnom ili umjetnom pokosu, analize stabilnosti se provode i u
cilju utvrivanja parametara vrstoe materijala u pokosima u
kojima je slom nastupio (povratne analize).
Zajedniko veini metoda analiza stabilnosti pokosa je koncept
podjele pokosa u odvojene projektne geotehnike cjeline. Projektna
geotehnika cjelina predstavlja dio pokosa u kojem su parametri
(litologija, diskontinuiteti, znaajke stijenske mase, geometrija
iskopa, faktori koji proizlaze iz tehnologije izvoenja radova) koji
mogu utjecati na stabilnost pokosa konstantni.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

Podjela metoda analiza stabilnosti pokosa:

a) Metode granine analize

b) Metode analize granine ravnotee
c) Numerike metode

d) Probabilistike metode
e) Empirijski pristup
f) Fiziki modeli

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

a) METODE GRANINE ANALIZE

Granine analize stabilnosti podrazumijevaju egzaktno rjeenje

problema stabilnosti stijenskog pokosa ije je ponaanje
definirano metodama mehanike kontinuuma.
Egzaktno rjeenje podrazumijeva potpuno zadovoljenje uvjeta
ravnotee i kompatibilnosti pokosa u svim tokama pokosa. To
ukljuuje zadovoljenje diferencijalnih jednadbi ravnotee,
jednadbi kompatibilnosti pomaka, konstitutivnih jednadbi
ponaanja materijala, kao i zadovoljenja rubnih uvjeta
postavljenog problema.
Zatvoreno rjeenje za naprezanja i pomake u stijenskom pokosu
mogue je dobiti jedino za vrlo jednostavne geometrije i
konstitutivne modele, stoga problem treba pojednostaviti.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

b) METODE ANALIZE GRANINE RAVNOTEE

Analiza granine ravnotee je najee koriteni pristup u

projektiranju stabilnosti pokosa nastao kao posljedica analiziranja
graninih sila otpora potrebnih za odravanje ravnotee sa silama
koje uzrokuju pojavu klizne plohe.
U metodama analize granine ravnotee nije u potpunosti
zadovoljena niti jedna od osnovnih jednadbi mehanike
kontinuuma koja opisuje ravnoteu, deformacije i konstitutivno
ponaanje materijala na pokosu.
Deformacije se pri tom uope ne uzimaju u razmatranje, a uvjeti
ravnotee zadovoljeni su jedino za sile koje djeluju u pokosu.
Usvaja se postojanje plohe sloma, a vrstoa materijala na plohi
sloma opisuje se usvojenim kriterijem vrstoe.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

U najjednostavnijem obliku analize granine ravnotee,

zadovoljena je jedino ravnotea sila. Faktor sigurnosti odreen je
kao odnos sila mogueg otpora i aktivnih sila koje djeluju na
padinu.
Vlana pukotina

Teina

Smjer rezultante
hidrostatikog pritiska

Pretpostavljani
hidrostatiki pritisak
Posmina vrstoa

Smanjanje normalne sile

uslijed pornih pritisaka

Fs

(SILE OTPORA)
(AKTIVNE SILE)

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Faktor sigurnosti moe se izraziti kao:

1. Odnos sila mogueg otpora i aktivnih sila.
2. Odnos naprezanja na plohi sloma i vrstoe materijala.
3. Odnos parametara vrstoe u kosini i parametara vrstoe
potrebnih za odranje stabilnosti kosine.
4. Odnos momenata otpora i momenata aktivnih sila na plohi
sloma.

U sluaju da je dobivena vrijednost faktora sigurnosti manja ili

jednaka 1.0, mogua je pojava sloma u padini.

Ukoliko je mogua pojava vie razliitih modela sloma ili

razliitih ploha sloma, a za sve je izraunata vrijednost faktora
sigurnosti manja od 1.0, postoji mogunost pojave svake od
analiziranih pojava sloma.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Posmina vrstoa du plohe sloma ne mora biti u potpunosti

dosegnuta, ali uvjeti stanja ravnotee podrazumijevaju da je
rezultanta sila otpora jednaka ili manja suprotnoj aktivnoj
rezultantnoj sili.

Granina vrstoa na plohi sloma u tom sluaju moe biti vea od

rezultante sila otpora, to znai da e pri povratnim analizama
padine u kojoj se dogodio slom, koristei metode granine
ravnotee izraunata posmina vrstoa materijala padine
predstavljati donju granicu stvarne vrstoe.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Na raspolaganju su razliite metode analize granine ravnotee

ovisno o mehanizmu sloma koji se promatra (npr. planarni ili
rotacijski) te o pretpostavkama koje se usvajaju kako bi se dobilo
egzaktno rjeenje.
Posljednjih godina razvijen je niz komercijalnih raunalnih
programa koji se temelje na analizi granine ravnotee (SwedgeRocscience, Rocplane-Rocscience, Slope/W-Geostudio)

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

Ravni slom - RocPlane

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

Klinasti slom - Swedge

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

Rotacijski slom GeoSlope

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

Slom prevrtanjem - Topple

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

c) NUMERIKE METODE
Naziv numerike metode u analizama stabilnosti pokosa koristi se
kao termin koji opisuje numerika modeliranja stanja u pokosu i
numerike postupke kojima se isto stanje odreuje.
Numerikim analizama potrebno je zadovoljiti rubne uvjete
uspostavljenog numerikog modela, diferencijalne jednadbe
ravnotee, konstitutivne jednadbe materijala te odgovarajue
jednadbe pomaka.
Kao rezultat analiza u numerikim modelima dobivaju se
vrijednosti stanja naprezanja i deformacija u elementima modela
izloenog vanjskim optereenjima i ogranienog rubnim uvjetima.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

U usvojenom modelu mogu se koristiti razliiti konstitutivni odnosi

odnosi ponaanja materijala i praktino neogranieni broj razliitih
vrsta materijala, to ovoj metodi daje veliku prednost jer se znatno
bolje mogu opisati sloeni uvjeti u geometriji pokosa u odnosu na
metode granine ravnotee.

U numerikim analizama uglavnom se koriste numerike metode

kontinuuma kao to su metoda konanih elemenata, metoda rubnih
elemenata, metoda konanih razlika te metoda diskretnih elemenata
koja za razliku od prethodnih opisuje ponaanje diskontinuuma.
Numerikim metodama nije mogue eksplicitno odrediti faktor
sigurnosti pojedinog pokosa. Mogu se koristiti kao prvi korak u
analizi stabilnosti pokosa u kojem se utvruje stanje naprezanja du
plohe sloma. U drugom koraku koriste se analize granine
ravnotee u kojem se utvruje kritina ploha sloma te odgovarajui
faktor sigurnosti.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

d) PROBABILISTIKE METODE
Probabilistike metode polaze od pristupa da su faktori koji utjeu na
stabilnost pokosa podloni odreenim prirodnim varijacijama koje se u
idealnim uvjetima mogu ukljuiti u analize.
Za svaki od faktora odreuje se funkcija distribucije vjerojatnosti s
kojima se ulazi u usvojeni tip analize. Funkcijom distribucije mogu se
prikazati vrijednosti parametara vrstoe, razine podzemne vode, nagib
diskontinuiteta i zapreminske teine stijenske mase.
Analiza se provodi odabirom vrijednosti za svaku odabranu funkciju
distribucije metodom sluajnih odabira na osnovi ega se odreuje
faktor sigurnosti za vrlo veliki broj provedenih analiza.

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

e) EMPIRIJSKI PRISTUP

Empirijski pristup zasniva se na iskustvima

promatranjem ponaanja pokosa tijekom izvedbe.
Za razliku od prethodno opisanih
metoda koje se zasnivaju na teoriji
mehanike kontinuuma, empirijski
pristup koristi dostupne podatke
izvedenih pokosa prikazane bazom
podataka, pri emu se analiziraju svi
dostupni podaci izvedenih pokosa u
razliitim uvjetima prikazani u
odnosu visine i nagiba izvedenog
pokosa.

steenim

ANALIZE STABILNOSTI
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

f) FIZIKI MODELI
Fiziki modeli slue za simulaciju uvjeta ponaanja pokosa u
kontoliranom okruenju pri emu se uvjeti koji utjeu na stabilnost
pokosa mogu lako varirati.
Takoer postoji mogunost ispitivanja i utvrivanja stanja pokosa
pri kojem se javlja slom u kosini, a koji moe biti odgovarajui
pojavi sloma na terenu.
Fiziki modeli omoguuju prepoznavanje mehanizama sloma u
pokosu, a takoer slue i za potvrdu ponaanja materijala utvrenu
odgovarajuim numerikim modelima.
Tri osnovna tipa modelskih ispitivanja:
- Umanjeni model kosina
- Modeli ponaanja u konvencionalnoj laboratorijskoj opremi
- Modeli ponaanja ispitivani centrifugom

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Metode stabiliziranja stijenskih pokosa se mogu podijeliti na:

a) metode koje eliminiraju ili reduciraju aktivne (napadne) sile

(kao to je npr. dreniranje podzemne vode ili iskopi)
b) metode koje poveavaju sile otpora
(npr. instalacija potpornih sustava)

U nastavku e se navedene metode detaljnije prikazati.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

a) metode koje eliminiraju ili reduciraju aktivne (napadne) sile

Najee koritena metoda eliminacije ili redukcije napadnih sila

je sniavanje podzemne vode u pokosu, ime dolazi do
smanjenja pornih pritisaka i poveanja stabilnosti stijenskog
pokosa.
Navedeno se postie instaliranjem drenanog sustava koji se
openito smatra jednom od jeftinijih metoda stabilizacije
stijenskih pokosa.
Dva se problema pojavljuju prilikom primjene ovakve metode
stabiliziranja.

Prvi problem se moe pojaviti ako se pokae da pritisci

podzemne vode nisu glavni uzrok nestabilnosti pokosa, te
dreniranje pokosa nema velikog utjecaja na stabilnost.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Drugi problem je u projektiranju efektivnog sustava drenae i u

osiguranju da e drenani sustav biti efektivan tijekom
projektnog perioda za koji je namjenjen.
Navedeni problemi se mogu nadii instaliranjem sustava
piezometara za mjerenje pornih pritisaka prije izvedbe pokosa, za
vrijeme izvedbe, te nakon izvedbe tijekom projektnog perioda.

Osim navedenih, glavnih problema, ostali potencijalni problemi

se mogu pojaviti u sluaju da drenani sustavi mogu postati
potpuno nepotrebni ako se voda nalazi u pukotinama u stijeni, a
sustavi drenae ne presijecaju te pukotine. Takoer se problem
moe pojaviti ako se drenani sustavi zaepe nakon ega dolazi
do porasta pornog tlaka.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Kao dio drenanih sustava, mogu se izvesti horizontalni drenovi (pod

nagibom), vertikalni bunari, te se podzemne drenane galerije kao i kolektorski
kanali za prikupljanje povrinskih voda ili kombinacije navedenog.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Jo jedna metoda eliminacije ili redukcije napadnih sila ukljuuje

iskope ime se smanjuje ukupna teina potencijalnog kliznog tijela.
Iskopi se vre s krune pokosa, jer zasijecanje noice moe dovesti
do potencijalnih nestabilnosti pokosa. Koliina stijenskog materijala
koju je potrebno ukloniti se moe odrediti numerikim povratnim
analizama.
Osim uklanjanja gornjeg dijela pokosa, stabilizacija se moe vriti
ureenjem pokosa pod manjim kutem. Nagib pokosa koji
zadovoljava traene faktore sigurnosti se moe takoer dobiti iz
povratnih analiza.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

UKLANJANJE
MATERIJALA S
KRUNE POKOSA

UBLAAVANJE
NAGIBA POKOSA

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

b) metode koje poveavaju sile otpora

Metode koje poveavaju sile otpora se mogu podijeliti na dvije

vrste:
i. metode armiranja stijenske mase
tzv. unutranje poveanje sila otpora
ii. metode podupiranja stijenske mase tzv. vanjsko poveanje sila otpora

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

i. metode armiranja stijenske mase

Ako postoji opasnost od formiranja plohe sloma, sile otpora se

mogu poveati ugradnjom tapnih ili prednapetih sidara, te se
takva procedura naziva armiranjem stijenske mase.
Njihovom ugradnjom se poveava normalna i posmina sila
otpora na plohu sloma, a relativna veliina tih sila ovisi o
orijentaciji sidra u odnosu na plohu sloma.
Navedene sile imaju puno vei utjecaj na stabilnost pokosa, nego
to ga ima posmina vrstoa elika du plohe sloma.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Iako je u stijenskim masama ea upotreba tapnih sidara koji se

aktiviraju pomakom stijenske mase, koriste se i prednapeta sidra
u koja se unosi vlana sila ime se dodatno poveava sila otpora
na plohu sloma.

TAPNA SIDRA ZA ZATITU POKOSA

PREDNAPETA SIDRA ZA ZATITU POKOSA

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Vano je naglasiti da i tapna i prednapeta sidra moraju zavravati

u stijenskoj masi van plohe sloma.

Pod elemente armiranja se ubraja i mlazni beton, iako se ugrauje

na lice pokosa. Naime, sloj mlaznog betona slui samo za za
spreavanje rahljenja stijene i ispadanja pojedinih manjih
blokova. Kako praktiki nema nosivost, zajedno sa sidrima forira
sustave za armiranje stijenskih pokosa.

Zatita stijenskog pokosa mlaznim betonom

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

ii. metode podupiranja stijenske mase

Sustavi za podupiranje se ugrauju na ili ispred lica pokosa sa

ciljem u ograniavanju pomaka konture iskopa na definiranu
vrijednost.
Kao sustavi za podupiranje stijenskih pokosa se koriste tzv. epovi,
betonski i armirano-betonski potporni zidovi ili gabionski zidovi.
epovi su eline ipke ili kontinurani betonski blokovi koji se
ugrauju u noicu potencijalno nestabilnih pokosa te pruaju pasivni
otpor klizanju.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Potporni zidovi su konstrukcije koje se izvode na dnu stijenskog

pokosa ili ispod viseeg dijela stijene i pruaju otpornost
klizanju. Zidovi bi trebali imati dovoljnu masu da i vrstou da
prue otpor teine stijene koja se nalazi iza zida. Takoer se mogu,
u cilju spreavanja prevrtanja zida, dodatno sidriti u stijensku
masu.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU

Umjesto arirano-betonskih zidova, mogue je kao metodu

stabilizacije stijenskih pokosa koristiti i gabionske zidove.
Gabionski zidovi se sastoje od niza
ianih koara ispunjenih lomljenom
kamenom ispunom. Karakterizira ih
vea deformabilnost i manja cijena
nego potporne zidove od armiranog
betona.
Takoer
radi
svoje
propusnosti omoguavaju slobodnu
drenau stijenskog pokosa.
Prednost armirano-betonskih i gabionskih zidova je u injenicu da
za njihovo izvoenje nisu potrebni radovi na vrhu pokosa ime bi
se unijela dodatna nestabilnost.

METODE STABILIZIRANJA
STIJENSKIH POKOSA

ZAVOD ZA
GEOTEHNIKU