Temelji Mehanike Fluida PDF

ZELJKO ANDREIC
TEMELJI MEHANIKE FLUIDA
RUDARSKO-GEOLOSKO-NAFTNI FAKULTET
ZAGREB 2014.
i
SVEUCILISNI E-UDZBENIK
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
ii
Izdavac:
Sveuciliste u Zagrebu
Rudarsko-geolosko-naftni fakultet
Urednik:
Vesnica Garasic
Recenzenti:
prof. dr. sc. Ranko Zugaj, dipl. in. grad.
prof. dr. sc. Nevenka Ozanic, dipl. in. grad.
doc. dr. sc. Antonija Jaguljnjak Lazarevic, dipl. in. grad.
Lektor:
prof. Ranko Zugaj
Naslovna stranica:
Zeljko Andreic
Dio cjevovoda u tvornici vode, Botonega
Racunalna obrada teksta:

Zeljko Andreic
Graficko uredenje, prijelom i e-tisak:

Zeljko Andreic
Naklada:
e-izdanje
ISBN: 978-953-6923-22-9
c Sva prava pridrzava autor

Datum zadnje promjene: sijecanj 22, 2014.
Odlukom Senata Sveucilista u Zagrebu, klasa 032-01/09-01/09, Urbroj 380-04/38-13-5 od

16. listopada 2013. godine odobrava se udzbeniku pod naslovom Temelji mehanike fluida
autora dr. sc. Zeljka Andreica koristenje naziva sveucilisni e-udzbenik (Manualia
Universitatis studiorum Zagrabiensis).
Kazalo
Kazalo vi
Popis slika x
Popis tabela xi
Popis simbola xiii
Predgovor 1
1 Uvod 3
1.1 Osnovna svojstva fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.1 Gustoca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.2 Viskoznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.1.3 Stlacivost fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.4 Tlak para tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.5 Povrsinska napetost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.1.6 Kapilarnost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.1.7 Anomalije vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2 Fluid u gibanju 13
2.1 Model kontinuuma i cestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.2 Sile koje djeluju na cesticu fluida u gibanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.3 Eulerova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.3.1 Eulerova jednadzba u kvazi-jednodimenzionalnom slucaju . . . . . . . 17
2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadzba za fluid u polju sile teze 18
3 Statika fluida 21
3.1 Staticka Eulerova jednadzba za polje sile teze . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
3.2 Pascalov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.3 Mjerenje tlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.4 Sile hidrostatskoga tlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4.1 Hidrostatska sila na dno posude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.5 Plutanje i ravnoteza plutajucih tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.5.1 Uzgon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
iii
iv KAZALO
3.5.2 Plutanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.6 Translacija i rotacija tekucine kao cjeline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.6.1 Horizontalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.6.2 Vertikalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.6.3 Koso ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.6.4 Rotacija tekucine u otvorenoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.6.5 Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
3.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u fluidu . . . . . . 45
4 Kinematika fluida 49
4.1 Lagrangeov (supstancijalni) pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.2 Eulerov (lokalni) pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.3 Prikazivanje (vizualizacija) tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.3.1 Strujna cijev i strujno vlakno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.4 Izvori i ponori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.5 Potencijalno strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.6 Strujanja u dvije dimenzije (2D) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.6.1 Osnovna potencijalna strujanja u 2D . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
5 Zakon neprekidnosti (kontinuiteta) 61

5.1 Posebni oblici jednadzbe neprekidnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.1.1 Stacionarno strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.1.2 Tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.1.3 Kvazi-jednodimenzionalni slucaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
6 Dimenzionalna analiza 67
6.1 Mali broj fizikalnih varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
6.1.1 Primjer: brzina zvuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
6.2 Veliki broj fizikalnih varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
6.2.1 Primjer: otpor tijela kod gibanja kroz fluid . . . . . . . . . . . . . . . 69
7 Stacionarno tecenje idealnoga fluida 71

7.1 Ravnoteza u smjeru okomitom na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
7.2 Bernoullijeva jednadzba za idealne tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
8 Stacionarno tecenje realnoga fluida 77

8.1 Bernoullijeva jednadzba za realne tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
8.1.1 Odredivanje gubitaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
9 Tecenje kroz cijevi 81

9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
9.2 Gubici u cjevovodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
9.3 Laminarno tecenje kroz cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
9.3.1 Duljina formiranja laminarnoga toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.4 Vrtlozno (turbulentno) tecenje kroz cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
9.5 Profil brzine kod vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
9.6 Hidraulicka hrapavost i hidraulicka glatkost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.7 Koeficijent trenja hrapavih cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
KAZALO v
9.8 Lokalni gubici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

9.8.1 Ulazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.8.2 Dijafragme i sapnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.8.3 Suzenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.8.4 Prosirenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.8.5 Venturijeva cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.6 Ventili . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.7 Koljena i lukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.8.8 Filteri i resetke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.8.9 Racve i spojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.8.10 Izlazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.8.11 Izlazna energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
9.9 Zbrajanje otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
10 Proracun jednostavnoga cjevovoda 119

10.1 Poznato je v i d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.2 Poznato je Q i d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.3 Poznato je Q i v . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
10.4 Poznato je d i hg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
10.5 Poznato je d i hg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.6 Poznato je Q i hg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.7 Prikazivanje energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.8 Pumpe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
11 Istjecanje 131
11.1 Istjecanje kroz mali otvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
11.2 Istjecanje kroz mali otvor ispod povrsine tekucine . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.3 Istjecanje iz posude pod tlakom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
11.4 Istjecanje kroz veliki otvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
11.5 Istjecanje kroz otvor ispred kojega tekucina ne miruje . . . . . . . . . . . . . 136
11.6 Nestacionarno istjecanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
11.7 Mlazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
11.7.1 Horizontalni mlaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
11.7.2 Vertikalni mlaz prema dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
11.7.3 Vertikalni mlaz prema gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
12 Tecenje u otvorenim koritima 143

12.1 Jednoliko tecenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
12.1.1 Veza koeficijenata trenja za cijev i za otvoreni tok . . . . . . . . . . . 146
12.1.2 Protocna krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
12.2 Nejednoliko tecenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
12.3 Specificna energija presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
12.4 Preljevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.4.1 Preljev sa sirokim pragom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
12.4.2 Preljev prakticnoga profila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
12.4.3 Slapiste i vodni skok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Literatura 157
vi KAZALO
Indeks 158
Popis slika
1.1 Definicija gustoce homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno). . . . . 4

1.2 Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile. . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.3 Dokazivanje tlaka pare tekucine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.4 Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.5 Povrsinska napetost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.6 Vaga za mjerenje povrsinske napetosti tekucine. . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.7 Kapilarnost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.8 Shematski prikaz molekule vode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.9 Gustoca vode u ovisnosti o temperaturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.1 Definicija cestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2.2 Definicija elementa puta (lijevo), povrsine (sredina) i volumena (desno). . . . 14
2.3 Elementarna cestica fluida nosena tokom fluida kroz prostor. . . . . . . . . . 15
2.4 izvod Eulerove jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.5 Kvazi 1-D Eulerova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.6 Kvazi 1-D Eulerova jednadzva uz silu tezu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3.1 Osnovni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . . . 22

3.2 Nestandardni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . 23
3.3 Standardni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . 23
3.4 Ilustracija Pascalovoga zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.5 Princip rada barometra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.6 Princip rada piezometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3.7 Princip rada manometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.8 Manometar sa dvije tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.9 Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrzi tekucinu. . . . . . . . . . . . . 29
3.10 Ilustracija hidrostatskog paradoksa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.11 Hidrostatska sila na dno zatvorene posude. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.12 Hidrostatska sila na ravnu bocnu stijenku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.13 Komponente hidrostatske sile na ravnu bocnu stijenku. . . . . . . . . . . . . 32
3.14 Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.15 Hidrostatska sila na stijenku cijevi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.16 Sila na tijelo uronjeno u fluid. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.17 Uzgon kod plutanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.18 Ravnoteza tijela koje pluta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.19 Ravnoteza broda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.20 Prevrtanje broda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.21 Translacija tekucine kad je ubrzanje horizontalno. . . . . . . . . . . . . . . . 40
vii
viii POPIS SLIKA
3.22 Mjerenje dubine kod horizontalnoga ubrzanja tekucine. . . . . . . . . . . . 41

3.23 Translacija tekucine kad je ubrzanje vertikalno. . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.24 Translacija tekucine kad je ubrzanje koso. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.25 Rotacija tekucine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . . 43
3.26 Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.27 Oblik povrsine tekucine kod rotacije oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . . 45
3.28 Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . 46
3.29 Porast tlaka kod promjene smjera tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.1 Lagrangeov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

4.2 Eulerov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.3 Relativnost stacionarnosti 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.4 Relativnost stacionarnosti 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.5 Staza cestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.6 Pojam strujnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.7 Geometrijska konstrukcija strujnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.8 Strujna cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.9 Strujno vlakno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.10 Graficko prikazivanje tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.11 Profil brzine kod laminarnog tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
4.12 Elementarni izvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
4.13 Elementarni ponor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
4.14 Slaganje osnovnih strujanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
5.1 Zakon neprekidnosti (izvod) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
7.1 Ravnoteza toka okomito na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

7.2 Bernoullijeva jednadzba za idealne tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
7.3 Prakticni oblik Beornoullijeve j. za idealne tekucine . . . . . . . . . . . . . . 76
8.1 Prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine . . . . . . . . . . 78
9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

9.2 Reynoldsov pokus - male brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
9.3 Reynoldsov pokus - srednje brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
9.4 Reynoldsov pokus - srednje brzine 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
9.5 Reynoldsov pokus - velike brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
9.6 Reynoldsov pokus - velike brzine 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
9.7 Hidraulicki radijus cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
9.8 Analiza viskoznih gubitaka u cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
9.9 Viskozni gubici kod laminarnoga tecenja kroz cijev . . . . . . . . . . . . . . 88
9.10 Promjena koordinatnog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
9.11 Profil brzine kod laminarnoga tecenja kroz cilindricnu cijev. . . . . . . . . . 90
9.12 Opci koeficijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.13 Formiranje laminarnoga profila brzine na ulazu u cijev. . . . . . . . . . . . . 92
9.14 Brzina vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
9.15 Profil brzine vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
9.16 Komponente brzine vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
POPIS SLIKA ix
9.17 Brzna vrtloznog toka uz stijenku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

9.18 Karmanov 1/7-ki profil brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
9.19 Hidraulicki glatka stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.20 Hidraulicki hrapava stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
9.21 Moodyev dijagram . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
9.22 Lokalni gubitak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
9.23 Ulazni gubitak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.24 Ulazni gubitak 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.25 Ulazni gubitak 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.26 Dijafragma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.27 Sapnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.28 Naglo suzenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.29 Konfuzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.30 Naglo prosirenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.31 Difuzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.32 Venturijeva cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.33 Koljena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.34 Izlazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.35 Izlazni otvori 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
9.36 Izlazni gubitak horizontalne cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
9.37 Zbrajanje otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
9.38 Kirchofov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
9.39 Zbrajanje otpora 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
10.1 Pocetak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . 123

10.2 Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . 124
10.3 Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije 2 . . . . . . . . . . . . . . 124
10.4 Crtanje EL i PL kad se cjevovod izdize iznad pocetne kote . . . . . . . . . . 125
10.5 Crtanje EL i PL za vertikalnu cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
10.6 Idealna pumpa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
10.7 Realna pumpa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
10.8 Pumpa u situaciji kad podize (usisava) vodu iz spremnika. . . . . . . . . . . 128
11.1 Istjecanje kroz mali otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

11.2 Kontrakcija mlaza kod istjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.3 Istjecanje kroz mali otvor ispod povrsine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.4 Istjecanje iz posude pod tlakom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
11.5 Istjecanje kroz veliki otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
11.6 Istjecanje kad tekucina ne miruje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
11.7 Nestacionarno istjecanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
11.8 Geometrija mlaza tekucine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
11.9 Horizontalni mlaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
11.10Vertikalni mlaz prema dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
11.11Vertikalni mlaz prema gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
12.1 Bernoullijeva jednadzba za otvoreni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

12.2 Odredivanje hidraulickog radijusa za otvoreni tok. . . . . . . . . . . . . . . . 144
12.3 Oblici slobodne povrsine kod nejednolikoga tecenja . . . . . . . . . . . . . . 148
x POPIS SLIKA
12.4 Opci izgled grafikona specificne energije presjeka. . . . . . . . . . . . . . . . 149

12.5 Racun specificne energije presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
12.6 Ostrobridni preljev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.7 Potopljeni ostrobridni preljev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.8 Spustanje razine tekucine na preljevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
12.9 Preljev sa sirokim pragom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
12.10Preljev prakticnoga profila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
12.11Slapiste i vodni skok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Popis tabela
1 Simboli fizikalnih velicina i konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xiii
9.1 Opci koeficijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

9.2 Hrapavost stijenke razlicitih vrsta cijevi (nove cijevi). . . . . . . . . . . . . . 102
9.3 Kriteriji za odredivanje vrste toka u cijevima. . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
9.4 Koeficijenti ulaznoga otpora za razlicite oblike ulaznih otvora. . . . . . . . . 107
9.5 Koeficijenti ulaznog otpora za dijafragmu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.6 Koeficijenti ulaznoga otpora za sapnicu izradenu po ISO standardu. . . . . . 108
9.7 Koeficijenti gubitaka za naglo suzenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.8 Koeficijenti gubitaka za konfuzor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.9 Koeficijenti gubitka za Venturijevu cijev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.10 Minimalni koeficijenti otpora za razne konstrukcije ventila. . . . . . . . . . . 113
9.11 Tipicni koeficijenti otpora za razne vrste filtera. . . . . . . . . . . . . . . . . 114
12.1 Tipicne vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koeficijenta za kanale. 146
xi
xii POPIS TABELA
Popis simbola
Tablica 1: Simboli fizikalnih velicina i konstanti koristeni u ovoj knjizi. Treba obratiti paznju
na to da, ovisno o kontekstu, isti simboli mogu imati razlicito znacenje.
simbol dimenzija opis .

~a, a ms2 ubrzanje
A m2 povrsina
b m sirina
c 1 koeficijent kontrakcije mlaza
C Newton-ov koeficijent otpora
C m1/2 s1 Chezy-ev koeficijent
Cp Jmol1 K1 molarni toplinski kapacitet plina (p=konst.)
CV Jmol1 K1 molarni toplinski kapacitet plina (V=konst.)
Cxy kgm2 centrifugalni moment inercije
CM centar mase (oznaka)
d m promjer
e 1 prirodni broj, 2,718281828
e m apsolutna hrapavosti stijenke cijevi
E Pa volumni modul elasticnosti
Ek J kineticka energija
FR Freude-ov broj
F~ , F N sila
~g , g ms2 9,80665 ms2 , ubrzanje sile teze
~ G
G, N tezina
h m dubina ( u tekucini)
H m tlacna skala visine (atmosferska fizika)
H Hvatiste sile (oznaka)
xiii
Hs m specificna energija presjeka
i, I 1 nagib (pad) dna korita
Ie 1 pad energetske linije (energetski gradijent)
I 1 pad vodnog lica
Ip 1 piezometarski gradijent
k s1 m1/3 Stricker-ov koeficijent glatkosti
k m3 s1 modul protoka
l, L m duljina, udaljenost
m kg masa
m 1 koeficijent prelijevanja
~,M
M Nm moment sile
M kg mol1 molarna masa
~n vektor normale plohe
n sm1/3 Manning-ov koeficijent hrapavosti
O m opseg
p Nm2 tlak
pa , pat Nm2 atmosferski tlak, 101 325 Pa
Q m3 s1 volumni protok
QM kgs1 maseni protok
r, R m polumjer
~r, r m radijus-vektor, polozaj
R Jmol1 K1 univerzalna plinska konstanta
Re 1 Reynolds-ov broj
Rh m hidraulicki radijus
xiv
T K, C temperatura
t s vrijeme
T hvatiste tlacne sile (oznaka)
~v , v ms1 brzina
vo ms1 brzina zvuka
vtg ms1 brzina tangencijalnog naprezanja
vtorr ms1 Torricelli-jeva brzina (istjecanja)
V m3 volumen
x, y, z m Kartezijeve koordinate
1 Corioliss-ov koeficijent
1 koeficijent brzine
1 Cp /CV
, 1 bezdimenzionalni koeficijent lokalnog gubitka
1 efikasnost
rad kut mocenja
1 bezdimenzionalni koeficijent trenja cijevi
g 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja hidraulicki glatkih cijevi
h 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja hidraulicki hrapavih cijevi
lam 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja cijevi za laminarno tecenje
Nm2 s, Pas apsolutni (dinamicki) koef. viskoznosti
1 koeficijent istjecanja ( c)
m2 s1 kinematicki koef. viskoznosti
1 pi, 3,141592654
kgm3 gustoca tvari
Jm2 , Nm1 povrsinska napetost
Nm2 naprezanje u materijalu
Nm2 smicno naprezanje
1 koeficijent oblika presjeka (laminarno tecenje)
1 koeficijent smanjenja brzine (istjecanje)
rads1 kutna brzina
xv
Predgovor
Ova knjiga pokriva osnove mehanike fluida u opsegu u kojem se one iznose u istoimenom
kolegiju na Rudarsko-geolosko-naftnom fakultetu Sveucilista u Zagrebu a pokrivaju i gradivo
kolegija Hidraulika koji se predaje na Geotehnickom fakultetu istog sveucilista. Knjiga je
strogo usmjerena na spomenute kolegije i potrebe tehnickih struka koje taj kolegij koriste
pa je teziste stavljeno na preglednost i razumijevanje teoretskih izvoda koji su potrebni za
razumijevanje osnovnih jednadzbi mehanike fluida. Na isti je nacin pristupljeno empirijskim
jednadzbama kojima ova disciplina obiluje. Smatram da je tako dobiven tekst koji ce studen-
tima biti pregledniji i laksi za upotrebu. Nije mi bio cilj napisati sveobuhvatni pregled cijele
discipline pa sve one kojima je on potreban upucujem na dodatnu literaturu spomenutu na
kraju knjige, a posebno na novu knjigu prof. Jovica.
Veliku zahvalnost dugujem prof. Ranku Zugaju, na njegovom strpljenju, predanosti
nastavi i dugim diskusijama koje smo vodili o mnogim dijelovima ove knjige.
1
2 POPIS TABELA
Glava 1
Uvod
Mehanika fluida bavi se problemima fizike plinova i tekucina. Naziv dolazi od engleske rijeci
fluid koja u originalnom znacenju obuhvaca tekucine i plinove, a u fizici se odnosi na sve
sto tece (u engl. literaturi za tekucinu se koristi rijec liquid a za plin gas). Fluid dakle
moze biti i tekucina i plin, ali i njihova smjesa, i zrnata tvar kad se pri tecenju ponasa na
isti nacin kao i ostali fluidi i sl.
Krute tvari su sve tvari koje imaju vlastiti, prakticki nepromjenjivi oblik, bez obzira na
njihovu okolinu. Cestice krute tvari omedene su pravilnim ili nepravilnim plohama. Pod
djelovanjem vanjskih sila oblik krutih tijela vrlo malo se mijenja (te se promjene vrlo cesto
moze potpuno zanemariti).
Pod pojmom tekucina podrazumijevaju se tvari koje zauzimaju definirani volumen i koje
mogu imati slobodne povrsine. Za razliku od krutih tijela tekucine reagiraju na svaku, pa i
najmanju vansku silu i vrlo lako mijenjaju svoj oblik. Glavna sila koja na tekucine djeluje
na Zemlji je sila teza, pod cijim djelovanjem tekucina uvijek zauzima najnizi dio posude (to
moze biti i morsko dno!) u kojoj se nalazi. Tekucine su prakticki nestlacive.
Nasuprot tome, plinovi su tvari koje se sire sve dok ne zauzmu sav raspolozivi volumen.
Plinovi su za razliku od tekucina lako stlacljivi i ne mogu imati slobodne povrsine.
Pojam zrnate tvari relativno je nov i obuhvaca mnostvo cestica krute tvari razlicitih
velicina (od sub-mikronskih dimenzija pa do dimenzija od par metara) u situacijama u
kojima se te cestice zajedno gibaju slicno tekucini. Pojam smjesa opisuje sve mjesavine
dviju ili vise gore opisanih tvari.
U vecini se slucajeva fluid giba kroz prostor. To se gibanje naziva tecenje ili strujanje
(fluida). Opcenito se dijeli na dvije osnovne grupe:
protjecanje je strujanje fluida izmedu krutih stijenki okolne tvari (cijevi, kanali i sl.)
ili u slobodnom prostoru (vjetar, vodeni mlaz i sl.). Kod protjecanja fluid se fizicki
pomice kroz prostor.
optjecanje je situacija u kojoj fluid miruje a kroz njega se giba neko tijelo koje je
potpuno ili djelomicno uronjeno u fluid (plovidba broda, let aviona, stup mosta i sl.).
kombinacija protjecanja i optjecanja je najslozenija situacija u kojoj se giba i

fluid i objekti u njemu (strujanje fluida kroz pokretne dijelove strojeva, primjerice
vjetrenjaca ili turbina).
3
4 GLAVA 1: UVOD
1.1 Osnovna svojstva fluida

1.1.1 Gustoca
Slika 1.1: Definicija gustoce homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno).
Gustoca tvari definira se kao masa tvari koja zauzima jedinicni volumen. Ako se pret-
postavlja da je fluid nestlaciv, gustocu se nalazi jednostavnim dijeljenjem ukupne mase fluida
s ukupnim volumenom koju fluid zauzima (slika 1.1, lijevo). U slucaju kada je fluid neho-
mogen, gustoca je funkcija polozaja u prostoru (unutar volumena koji se razmatra) i dobiva
se kao granicna vrijednost omjera mase sadrzane u nekom malenom dijelu volumena V i
toga volumena, kada se matematicki pusti da se V beskonacno smanjuje (slika 1.1, desno).
Opcenito za tekucine mozemo uzeti da su nestlacive, pa im je gustoca konstantna u
cijelom prostoru (male promjene zbog promjena temperature se obicno takoder zanemaruju),
dok za plinove moramo uzeti u obzir mogucnost da im se gustoca u vremenu i prostoru
mijenja. U najjednostavnijem slucaju, gustocu plina moze se opisati pomocu jednadzbe
idealnog plina:
p
= Mo (1.1)
RT
gdje je p tlak, T apsolutna temperatura, R univerzalna plinska konstanta i Mo molarna masa
plina.
Osnovna SI jedinica za gustocu je kg/m3 , no u praksi se koristi i stara jedinica g/cm3 ,
a u zemljama engleskoga govornog podrucja jos uvijek se cesto koriste razlicite stare anglo-
saksonske jedinice. Kao simbol za gustocu u racunima i formulama se gotovo standardno
koristi grcko slovo .
U tehnickim znanostima se je do pojave SI sustava mjera umjesto gustoce koristilo
specificnu tezinu tvari, koja je definirana kao tezina jedinicnog volumena te tvari. U
posljednje vrijeme njena upotreba je napustena jer njen tocan iznos ovisi o lokalnom ubrzanju
sile teze. Odnos gustoce i specificne tezine dan je kao
G mg
= = = g (1.2)
V V
1.1: OSNOVNA SVOJSTVA FLUIDA 5
pri cemu je za specificnu tezinu koristen ustaljeni simbol .
1.1.2 Viskoznost
v=vo
v(y)
d
v=0
Slika 1.2: Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile.
Kod gibanja se izmedu molekula fluida javljaju sile otpora koje su po svojoj prirodi slicne
sili trenja. No, za razliku od sile trenja koja se javlja na dodirnoj plohi dvaju tijela koja
se medusobno gibaju, kod fluida se sila otpora javlja i u njegovoj unutrasnjosti, pa se zato
neki puta naziva i unutarnje trenje. Ono je toliko vazno za gibanje fluida da je dobilo i svoje
posebno ime: viskoznost. Osnovna svojstva viskoznosti mogu se ustanoviti jednostavnim
pokusom (slika 1.2) kod kojega se izmedu dvije ploce ulije tanki sloj tekucine. U pokusu se
mjeri sila potrebna da se gornja ploca pomice konstantnom brzinom (donja ploca miruje).
Za gibanje gornje ploce stalnom brzinom vo potrebna je sila F . Rezultati mnostva pokusa
napravljenih na ovaj nacin pokazuju da je sila F proporcionalna povrsini ploce A i gradijentu
brzine, dv/dy:
dv
F = A (1.3)
dy
gdje je konstanta proporcionalnosti koju se naziva apsolutni ili dinamicki koefici-
jent viskoznosti. Dimenzija dinamickog koeficijenta viskoznosti je
N
m2 Ns
ms1
= = Pa s (1.4)
m
m2
Nadalje, kao i u mehanici krutih tijela definirano je smicno naprezanje, , kao smicna
sila po jedinici povrsine ploce:
F
= (1.5)
A
pa se dolazi do relacije
6 GLAVA 1: UVOD
dv
= (1.6)
dy
Izmjeri li se sila potrebna za vucenje ploce konstantnom brzinom vo , moze se odrediti
dinamicki koeficijent viskoznosti:

= dv (1.7)
dy
Problem ovdje predstavlja odredivanje gradijenta brzine. No, ako je sloj tekucine tanak,
a brzina gibanja nije prevelika, mozemo si pomoci pretpostavkom da je raspodjela brzine
unutar tekucine jednolika. Drugim rijecima, graf ovisnosti brzine v(y) o udaljenosti od donje
ploce y je pravac, pa gradijent brzine postaje:
dv vo
= (1.8)
dy d
a izraz za koeficijent viskoznosti se pojednostavi na:
F
A
= v (1.9)
d
Sve velicine koje ulaze u ovu formulu su lako mjerljive pa je ovo jedan od nacina na koji
se pokusom moze odrediti koeficijent viskoznosti neke tekucine.
U racunima se, po potrebi, koristi i kinematicki koeficijent viskoznosti :

= [m2 s1 ] (1.10)

koji je ime dobio po tome sto u njegovu dimenziju ulaze samo osnovne kinematicke velicine
(udaljenost i vrijeme).
Viskoznost fluida ovisi o temperaturi (kod plinova i o tlaku!) i redovito se s porastom
temperature smanjuje.
1.1.3 Stlacivost fluida

Za opisivanje stlacivosti fluida koristi se volumni modul stlacivosti, koji prestavlja omjer
promjene tlaka i time izazvane relativne promjene volumena fluida (promjena volumena
izrazena po jedinici volumena):
dp
B=
dV
(1.11)
V
Negativni predznak uzima u obzir cinjenicu da se povecanjem tlaka volumen fluida sman-
juje. Okrene li se ovu definiciju, promjena tlaka dp izaziva sljedecu promjenu volumena:
dV dp
= (1.12)
V B
Ako su promjene tlaka malene, a volumni modul stlacivosti velik, moze se rezultirajuca
promjena volumena zanemariti. To je slucaj kod tekucina. Za plinove je volumni modul
stlacivosti znatno manji i uz to ovisi o termodnamickom procesu kojem je plin podvrgnut,
pa se opcenito ne moze zanemariti. Primjerice u izotermnom procesu je:
B=p (1.13)
a u adijabatskom ( je omjer toplinskih kapaciteta plina):
Cp
B = p = (1.14)
CV
volumni modul stlacivosti tekucina obicno se odreduje iz brzine sirenja zvuka u tekucini:
vo2
B= (1.15)

1.1.4 Tlak para tekucine
pat
T pumpa
pp > 0
Slika 1.3: Dokazivanje tlaka pare tekucine.
Stavi li se tekucinu u nepropusnu posudu i iz nje pumpom odstrani sav zrak, ustanovit
ce se da tlak u posudi nije nula, vec da zauzima neku minimalnu vrijednost koja ovisi o
temperaturi i vrsti tekucine u posudi. Proucavanjem plina koji taj tlak stvara ustanovilo se
da se radi o parama tekucine koja se u posudi nalazi, pa se zato ovaj tlak naziva tlak para.
S porastom temperature tlak para naglo raste (slika 1.4). Kada tlak para postane jednak
okolnom tlaku, tekucina pocinje vrijeti. Ovo objasnjava odavno poznatu cinjenicu da voda
na visokim planinama (atmosferski tlak je znatno nizi nego u nizinima) vrije na temperaturi
znatno nizoj od 100 o C.
8 GLAVA 1: UVOD
1600
1400
Tlak (mBar)
1200
1000
800
600
400
200
0
-20 0 20 40 60 80 100
o
Temperatura ( C)
Slika 1.4: Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi.
1.1.5 Povrsinska napetost tekucine
Slika 1.5: Objasnjenje povrsinske napetosti tekucine. Molekulu A koja se nalazi na povrsini
tekucine susjedne molekule tekucine vuku prema dolje. Sile na molekulu B, koja se nalazi
unutar tekucine, se medusobno ponistavaju.
Molekule se u tekucini medusobno privlace slabim silama, koje su dovoljne da molekule

tekucine drze na okupu, ali ne i dovoljne da bi dovele do prelaska u kruto stanje. Pogleda li
se neka nasunce izabrana molekula u tekucini (slika 1.5), moze se zakljuciti da je rezultantna
sila, kojom sve okolne molekule djeluju na nju, jednaka nuli. No, za molekulu koja se nalazi
na povrsini tekucine, situacija je drugacija. Kako iznad nje nema drugih molekula, koje
bi ju privlacile, ostaje samo djelovanje molekula oko i ispod nje, pa je rezultantna sila na
nju usmjerena u unutrasnjost tekucine. Posljedica ove pojave je da tekucina uvijek zauzima
oblik sa najmanjom mogucom povrsinom. Za tekucine u posudama, rezervoarima i sl. ta je
povrsina (koja se naziva i slobodna povrsina) ravna, a ako je tekucina slobodna u prostoru
(npr. kapljica kise u zraku), skuplja se u kuglu (uz zanemarivanje ostalih sila koje na nju
djeluju), jer kugla za dani volumen tekucine ima najmanju mogucu povrsinu.
Teznja tekucina da maksimalno smanje granicnu povrsinu prema okolini naziva se povrsinska
napetost. Za opisivanje povrsinske napetosti koristi se koeficijent povrsinske napetosti defini-
ran kao omjer rada W potrebnoga da bi se povrsina tekucine povecala za A:
W
= [J/m2 ] (1.16)
A
F=mg
F
Slika 1.6: Vaga za mjerenje povrsinske napetosti tekucine.
Povrsinska napetost najcesce se odreduje posebnom vagom (slika 1.6). Dizanjem zicanoga
okvira iz tekucine za malu velicinu x, povecava se povrsina tekucine unutar okvira za:
A = 2xL (1.17)
Faktor 2 u formuli 1.17 dolazi od toga sto sloj tekucine u okviru ima dvije strane.
Vagom se mjeri silu F potrebnu da okvir bude u ravnotezi. Rad koji bi ta sila ucinila da se
okvir pomakne za x je:
W = F x (1.18)
pa se, iz poznate sile i dimenzija okvira, moze izracunati povrsinsku napetost tekucine:
W F x F
= = = [N/m] (1.19)
A 2Lx 2L
Iako na prvi pogled ovako dobivena dimenzija koeficijenta povrsinske napetosti moze
zbuniti, sve je u najboljem redu jer je [N]=[J/m] sto nas vodi na ispravnu dimenziju koefi-
cijenta povrsinske napetosti [J/m2 ]
1.1.6 Kapilarnost tekucine

Uroni li se u vodu tanku staklenu cjevcicu (promjera nekoliko milimetara ili manje), primijeti
ce se da u njoj voda uzdize iznad okolne povrsine tekucine. Ova pojava, koja se naziva
kapilarnost primjecuje se uvijek kad se tekucina nalazi u uskom prostoru, bez obzira na
njegov oblik. Radi se o ravnotezi sila adhezije i povrsinske napetosti (adhezija je naziv
10 GLAVA 1: UVOD
2r
h
h

moi ne moi
Slika 1.7: Ponasanje tekucine u uskim cjevcicama (kapilarama).
za medusobno privlacenje molekula tekucine i molekula stijenke tvari od koje je nacinjena

cjevcica u opisanom pokusu). Kapilarnost se moze i teoretski proracunati, pa je tako za
cjevcicu okrugloga presjeka visina dizanja tekucine u kapilari dana slijedecim izrazom:
2 cos
h= (1.20)
gr
Kut naziva se kut mocenja. On je svojstvo para tvari koje cine kapilaru i tekucinu.
Tako je za par tvari staklo-voda = 0o , a za par staklo-ziva = 140o . Ako je kut mocenja
manji od 90o , tekucina u kapilari se dize. Kaze se da takva tekucina moci stijenku kapilare.
Tako voda moci vrlo mnogo tvari iz nase okolice. Ako je kut mocenja veci od 90o , razina
tekucine u kapilari se spusta pa tekucina ne moci stijenku kapilare. Ziva je primjer tekucine
koja ne moci vecinu tvari.
Ako je presjek kapilare kruzan, oblik slobodne plohe tekucine u njoj dio je kugline plohe.
Kod drugih oblika presjeka kapilare mijenja se i oblik slobodne plohe i visina dizanja, ali
funkcionalna ovisnost opisana jednadzbom 1.20 ostaje sacuvana, tako dugo dok se presjek
kapilare po visini ne mijenja.
1.1.7 Anomalije vode

Molekula vode po mnogo cemu je izuzetna i pokazuje kemijska i fizikalna svojstva koja su na
prvi pogled u suprotnosti sa jednostavnim kemijskim i fizikalnim zakonitostima. Odstupanja
svojstava vode od uobicajenih pravila nazivaju se anomalije vode. Ovdje ce se navesti neke
najvaznije:
Atom kisika je izuzetno elektronegativan, pa se elektroni koji tvore kemijske veze

izmedu njega i vodikovih atoma zadrzavaju u njegovoj blizini. Time molekula postaje
polarna, tj. ima znacajan elektricki dipolni moment.
Molekule vode medusobno se povezuju natprosjecno jakim vodikovim vezama koje

bitno utjecu na svojstva vode.
H H
+ +
Slika 1.8: Shematski prikaz molekule vode.
Taliste i vreliste vode izuzetno je visoko, sto je posljedica jakih vodikovih veza izmedu
molekula vode. Jednostavni kemijski racun koji te veze zanemaruje predvida vreliste
na -80o C!
Voda je izuzetno dobro otapalo. U njoj se u vecoj ili manjoj mjeri otapaju najrazlicitije
tvari.
Toplinski kapacitet vode je izuzetno visok, cak 4175 J/kgK.
Prilikom smrzavanja volumen vode se povecava. Zato led pliva na vodi, rijeka i jezera
zamrzavaju se odozgo prema dolje pa voda u dubini ostaje tekuca. To omogucava
prezivljavanje vodenih organizama i kad je povrsina zamrznuta.
Gustoca vode najveca je na 4o C a daljnjim hladenjem voda se rasteze (slika 1.9).
1020
1000
Gustoa (kgm-3)
980
960
940
920
900
-20 0 20 40 60 80 100
4 Temperatura (oC)
Slika 1.9: Gustoca vode u ovisnosti o temperaturi.

12 GLAVA 1: UVOD
Glava 2
Fluid u gibanju
2.1 Model kontinuuma i cestice fluida

Prije nego sto se krene sa proucavanjem ponasanja fluida u realnim uvjetima, podsjetit ce
se na najosnovnije idealizacije i pojednostavljenja koja se koriste da bi se lakse razumjelo
kako se fluid ponasa. To je u prvom redu model kontinuuma na kojem se zasniva mehanika
kontinuuma. Pojam kontinuuma zasniva se na ideji da se tvar moze dijeliti na sve manje i
dijelove, a da pritom svojstva tvari ostaju nepromijenjena. Mi danas znamo da je to netocno
jer se svaka tvar sastoji od atoma i molekula koje pretstavljaju najmanju mogucu cesticu te
tvari. Pritom molekula (u rjedem slucaju atom) pokazuje ista kemijska svojstva kao i veca
kolicina te tvari. Nazalost, moderna fizika je pokusima pokazala, a teorijom i u dobrom dijelu
objasnila, da to ne vrijedi za fizikalna svojstva te iste tvari. Naime, kad velicina cestice
tvari postane manja od mikrometra pocinju se pokazivati efekti i pojave koje vece cestice ne
pokazuju. Ovo moderno podrucje naziva se razlicitim imenima (mezofizika, nanofizika i sl.)
a bavi se svojstvima cestica cije velicine se krecu od nekoliko molekula do otprilike jednoga
mikrometra.
m m m
Slika 2.1: Cestica fluida je vrlo mala a njezin oblik ne mora biti stalan, ali masa te cestice
mora biti sacuvana (nepromjenjiva).
Sto se tice mehanike fluida, dimenzije cestica i pojava sa kojima se ona bavi su mno-
gostruko vece od gore spomenutih, pa se efekti atomske strukture tvari mogu zanemariti. To
omogucava da se fluid promatra kao kontinuum, sto poprilicno pojednostavljuje matematicki
alat koji je potreban za opis njegova ponasanja. Pritom se ipak ne smije zaboraviti da velicine
13
14 GLAVA 2: FLUID U GIBANJU
objekata i duljine preko kojih dolazi do primjetne promjene fizikalnih varijabli kojima se
opisuje odredeni problem moraju biti znatno vece od dimenzija molekula koje proucavani
fluid tvore, odnosno vece od mikrometra u opcem slucaju.
U pojednostavljenju mehanike kontinuuma definira se cesticu fluida kao vrlo malu cesticu,
ciji oblik ne mora biti stalan, ali se zahtijeva da masa takove cestice bude konstantna (ne-
promjenjiva).
dy
dx
dy dA dV
ds
dz
dx
Slika 2.2: Definicija elementa puta (lijevo), povrsine (sredina) i volumena (desno).
Isto tako se koristi infinitezimalno male duzine, povrsine ili volumene, koje nazivamo i
elementima duzine (povrsine ili volumena), a definira ih se kao infinitezimalno malu duzinu,
povrsinu ili volumen. Kod duzine se koristi oznaku ds jer vrlo cesto probleme na dvodimen-
zionalnim ili trodimenzionalnim krivuljama promatramo kao jednodimenzionalni problem,
a u tom slucaju element duzine najcesce nije u smjeru x-osi. Za razliku od toga element
povrsine obicno se definira tako da mu stranice leze u smjeru koordinatnih osi, pa tu koris-
timo uobicajene oznake dx i dy, a na isti se nacin onda definira i element volumena. Osim
matematicke jednostavnosti, prednost definiranja elemenata povrsine odn. volumena tako
da su im stranice paralelne koordinatnim osima je da je onda povrsina (volumen) takvoga
elementa jednostavno:
dA = dx dy (2.1)
odnosno:
dV = dx dy dz = dA dz (2.2)
2.2 Sile koje djeluju na cesticu fluida u gibanju

Na slici 2.3 je prikazana elementarna cestica fluida koju tok fluida nosi kroz prostor. Pritom
je brzina gibanja cestice opisana funkcijom ~v (x, y, z, t), a gibanje se odvija po putu ~s. U
analizi njenoga gibanja polazi se od drugoga Newtonovog aksioma:
d~v
F~ = m~a = m (2.3)
dt
Aksiom 2.3 primijeni se na elementarnu cesticu, a analiza se radi tako da masu te cestice
drzimo konstantnom. Ako je masa elementarne cestice oznacena sa dm, moze se pisati:
2.3: EULEROVA JEDNADZBA 15
v
dy
dz
dx
Slika 2.3: Elementarna cestica fluida nosena tokom fluida kroz prostor.
d~v
dF~ = dm (2.4)
dt
gdje je d~v /dt ukupno ubrzanje cestice. Ono se u mehanici fluida naziva i materijalno
ili supstancijalno ubrzanje. Kako se kod ukupnoga ubrzanja radi o potpunom diferencijalu,
moze ga se razdvojiti na prostorni i vremenski dio:
d~v ~v ~v ~r
= + (2.5)
dt t ~r t
Prvi clan desne strane jednadzbe 2.5 naziva se lokalno ubrzanje. On opisuje ubrzanje
koje cestica fluida dobija relativno prema okolnim cesticama. Postoji li ovaj clan, radi se o
nestacionarnom tecenju.
Drugi se clan naziva konvektivno ubrzanje. On opisuje ubrzanje koje cestica dobija zbog
strujanja fluida kao cjeline.
2.3 Eulerova jednadzba

Gibanje fluida posljedica je raznih sila koje na fluid djeluju. Te sile su najcesce:
sile tlaka. Tlak u fluidu nastaje usljed njegove vlastite tezine ili vanjskih sila, a
karakteristicno za njega je da djeluje uvijek okomito na plohu na kojoj ga se promatra.
masene sile. Masene sile su one sile koje su proporcionalne masi na koju djeluju. U
masene sile se ubrajaju sila teza odn. gravitacija i inercijske sile (centrifugalna sila,
Coriolisova sila i sl.).
viskozne sile ili sile unutarnjega trenja u fluidu.
elasticne sile koje dolaze od kompresibilnosti fluida i uglavnom su vazne samo kod
kompresibilnih fluida (plinovi).
Ove sile djeluju na cijeli fluid, no da bismo mogli donijeti barem najosnovnije zakljucke o
rezultatima tog djelovanja moramo se za pocetak ograniciti na malenu cesticu fluida. Neka
ona ima oblik kvadra stranica dx, dy i dz, koje cemo radi jednostavnosti smjestiti u smjerove
koordinatnih osi (slika 2.4).
Masa razmatrane cestice fluida je:
dm = dxdydz (2.6)
i nju ce se u daljnjem razmatranju drzati konstantnom. Na nju djeluju tlacne sile (uvijek
okomito na odgovarajuce plohe kvadra) i sile mase, sa hvatistem u sredistu kvadra. Masene
sile opisuje se ubrzanjem koje one proizvode, pa je:
F~
~am = (2.7)
m
gdje je F~ ukupna sila koja djeluje na kvadar. Kako je masena sila po definiciji propor-
cionalna masi, u gornjoj definiciji ostaje samo ubrzanje koja ona proizvodi, bez potrebe da
uopce bude poznata masa kvadra.
Naprimjer, za silu tezu je:
F~ = mg~k (2.8)
pa je za nju:
mg~k
~am = = g~k (2.9)
m
p2
z
dy
dx 2
1
dz
Fx
y
p1
F
x
Slika 2.4: Sile koje u x-smjeru djeluju na elementarni volumen fluida.
Pogledajmo sada ravnotezu sila za nasu cesticu fluida. Sile koje na nju djeluju pritom
se rastavlja na komponente pa gleda ravnotezu za svaku komponentu posebno. Za x smjer
tako nalazimo (slika 2.4):
max = p2 dydz + Fx p1 dydz (2.10)

no, masa razmatrane cestice dana je jedn. 2.6, a masena sila u jedn. 2.7. Uz to, tlak
treba razviti u Taylorov red i zadrzati samo prvi clan:
p
p2 = p1 + dx (2.11)
x
Uvrstavanjem u jedn. 2.10 i sredivanjem dobije se:
p
amx dxdydz dxdydz dxdydzax = 0 (2.12)
x
gdje je amx ubrzanje koje izaziva masena sila, a ax ukupno ubrzanje cestice fluida. Daljn-
jim kracenjem i preslagivanjem uz cinjenicu da je:
dvx
ax = (2.13)
dt
dobije se na kraju x-komponenta Eulerove jednadzbe:
1 p dvx
= amx (2.14)
x dt
a na isti nacin dobije se i ostale dvije komponente (y,z):
1 p dvy
= amy (2.15)
y dt
1 p dvz
= amz (2.16)
z dt
Konacno, ove tri jednadzbe moze se objediniti u vektorskom zapisu kao:
1 ~ ~v
grad(p) = ~am (2.17)
dt
ili
1~ ~v
(p) = ~am (2.18)
dt
2.3.1 Eulerova jednadzba u kvazi-jednodimenzionalnom slucaju

Cestica fluida na svom putu kroz prostor opisuje putanju koja se moze prikazati kontinuira-
nom krivuljom. Znade li se kako ta krivulja izgleda, moze se polozaj cestice fluida na njoj
opisati samo s jednom varijablom, koja pretstavlja put prevaljen po toj krivulji kao fumkciju
vremena. Zato se ovakav slucaj naziva kvazi-jednodimenzionalnim.
U jednoj dimenziji Eulerova jednadzba postaje
1 dp dv
= am (2.19)
ds dt
U kvazi-jednodimenzionalnom slucaju mora se biti oprezan jer ubrzanje ne mora biti u
smjeru putanje cestice. Prema tome, u ovom slucaju am je komponenta ubrzanja masene
sile u smjeru putanje cestice fluida.
z s
as
ao
ds
Slika 2.5: Cestica fluida zamrznuta u jednom vremenskom trenutku. Krivulja ~s pret-
stavlja put te cestice u prostoru. Radi jednostavnosti je prikazan dvodimenzionalan slucaj
gibanja cestice.
2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadzba za fluid u polju

sile teze
U slucaju sile teze, ubrzanje je konstantno (g=9,81 ms1 ) i usmjereno vertikalno prema
dolje. Ako je kut koji tangenta na krivulju, po kojoj se cestica giba, zatvara s vertikalom,
komponenta ubrzanja u smjeru krivulje je g cos . Pritom treba paziti da li se cestica ubrzava
(komponenta je u smjeru gibanja cestice) ili se usporava (komponenta ubrzanja je suprotna
smjeru gibanja cestice). U situaciji sa slike 2.6, sila teza usporava cesticu fluida, pa je:
am = g cos (2.20)
i Eulerova jednadzba postaje:
1 dp dv
= g cos (2.21)
ds dt
Diferencijal brzine moze se rastaviti na lokalni i konvektivni dio:
d~v v v s
= + (2.22)
dt t s t
sto, uz uvazavanje cinjenice da je s/t = v, daje:
!
1 dp v v
= g cos +v (2.23)
ds t s
Primijeti li se sada jos da je:
dz
cos = (2.24)
ds
z s
ds

gcos
Slika 2.6: Gibanje cestice fluida po krivulji ~s uz djelovanje ubrzanja sile teze, g. Po dogovoru
smjer sile teze definiran je kao smjer -z osi pa se zato na ovom dvodimenzionalnom prikazu
koriste osi z i x.
pa se, uz prebacivanje svih clanova na lijevu stranu i mnozenje sa ds dolazi do kvazi-

jednodimenzionalne Eulerove jednadzbe za fluid u polju sile teze:
1 v
dp + gdz + ds + vdv = 0 (2.25)
t
Integracijom se moze dobiti i integralni oblik jednadzbe 2.25:
v 2 Z dp Z
v
+ + gz + ds = konst. (2.26)
2 t
Glava 3
Statika fluida
Statika je u fizici disciplina koja se bavi proucavanjem tijela u stanju mirovanja. To znaci
da brzine i ubrzanja ne postoje, sto je matematicki formulirano kao:
~v = 0 ~a = 0 (3.1)
Uvrsti li se ovaj uvjet u Eulerovu jednadzbu 2.18, dobije se Eulerova jednadzba za fluid
u mirovanju:
~
(p) = ~am (3.2)
Ili pisano po komponentama:
p
= amx (3.3)
x
p
= amy (3.4)
y
p
= amz (3.5)
z
3.1 Staticka Eulerova jednadzba za polje sile teze

U realnim situacijama najcesce je jedina masena sila koja djeluje na fluid, sila teza. Do-
govorno je u takovim problemima Kartezijev koordinatni sustav postavljen tako da je xy
ravnina horizontalna a +z os pokazuje prema gore (vertikalno), suprotno smjeru djelovanja
sile teze. To znaci da je:
~am = g~k (3.6)

odnosno:
amx = amy = 0 amz = g (3.7)

pa je uvrstavanjem u skalarni oblik Eulerove jednadzbe za fluid u mirovanju:
p p
= =0 (3.8)
x y
21
22 GLAVA 3: STATIKA FLUIDA
i:
p
= g (3.9)
z
To znaci da je tlak u fluidu koji miruje konstantan na vodoravnoj (xy) ravnini. Isto tako,
kako se tlak mijenja samo u z smjeru (jednadzba 3.9!) parcijalna derivacija po z postaje
jednaka punoj derivaciji pa se jednadzbu 3.9 moze prepisati kao:
dp
= g (3.10)
dz
Nakon mnozenja sa dz i formalne integracije dobije se jednadzba staticke ravnoteze za
fluid:
Z
p= gdz (3.11)
Ova jednadzba je rjesiva ako je poznato kako gustoca ovisi o z. Za slucaj tekucine
(uz pretpostavku potpune nestlacivosti) je konstantan, pa se dobije poznata jednadzba
hidrostaticke ravnoteze za tekucinu:
p = gz (3.12)
Konstanta integracije je odabrana tako da z=0 odgovara slobodnoj povrsini tekucine
(slika 3.1).
+z
0 x
-z
Slika 3.1: Kartezijev koordinatni sustav sa polozajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja
sile teze je naznacen vektorom ~g .
Da se izbjegne negativan predznak (koji dolazi od toga da je ubrzanje sile teze usmjereno
u -z smjeru), u praksi se ponekad koristi dubina h, koja se mjeri od najvise tocke koja nas
u nekom problemu zanima (obicno povrsina tekucine) prema dolje (h = z) pa jednadzba
hidrostatske ravnoteze za tekucinu postaje
3.1: STATICKA EULEROVA JEDNADZBA ZA POLJE SILE TEZE 23
-h x
0 0
+h
Slika 3.2: Nestandardni Kartezijev koordinatni sustav koji umjesto visine z koristi dubinu
h, s polozajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja sile teze je naznacen vektorom ~g .
p = gh (3.13)
Horizontalna (xy) ravnina u kojoj lezi ishodiste tako postavljenoga koordinatnog sustava
naziva se referentna ravnina i na skicama se oznacava sa 00 (slika 3.2), i najcesce se podudara
sa slobodnom povrsinom tekucine.
0 0
x
Slika 3.3: Najcesce koristen Kartezijev koordinatni sustav koji referentnu ravninu postavlja u
najnizu tocku problema. Smjer ubrzanja sile teze je naznacen vektorom ~g . Zbog prakticnosti
u racunanju ovaj se koordinatni sustav najcesce koristi.
U praksi se medutim uglavnom koristi bolji nacin izbjegavanja negativnoga predznaka, a

to je, da se referentna ravnina postavi u ili ispod najnize tocke analiziranoga sistema. Kod
manjih proracuna referetna ravnina stavlja se u najnizu tocku problema (slika 3.3), a kod
vecih, pogotovo ako su u cjelo razmatranje ukljucene i druge struke, kao z koordinata koristi
se nadmorska visina. U tom slucaju z koordinata poprima samo pozitivne vrijednosti

(iako se kod koristenja nadmorske visine mogu pojaviti negativne vrijednosti, primjerice ako
se radi o depresijama, busotinama ili objektima ispod razine morske povrsine.
3.2 Pascalov zakon

Zamislimo si da imamo neku tekucinu u stanju mirovanja (slika 3.4). U njoj se proizvoljno
odaberu dvije tocke, T1 i T2 . Ukupni hidrostatski tlakovi u njima su:
p1 = pa + gh1 i p2 = pa + gh2 (3.14)

Njihova razlika je:
p = p2 p1 = g(h2 h1 ) (3.15)
pa
0 0
h1
h2
g T1
T2
h x
Slika 3.4: Ilustracija Pascalovoga zakona. Dode li do bilo kakve promjene tlaka u proizvoljnoj
tocci T1 , mora se i u svakoj drugoj proizvoljnoj tocci T2 tlak promijeniti za isti iznos da bi
ravnoteza ostala sacuvana. U protivnom bi doslo do pomicanja (tecenja) tekucine, sto se
kosi sa pretpostavkom da je ona u stanju mirovanja.
Ako se sad, iz bilo kojega razloga, tlak u tocki T1 promijeni za neki iznos pT 1 , a tlak
u tocki T2 za pT 2 , a zelimo da tekucina ostane u stanju mirovanja, razlika tlakova p se
ne smije promijeniti (u protivnom Eulerova jednadzba hidrostatike vise nije zadovoljena)!.
Neka su novi tlakovi:
p1 = pv + gh1 + pT 1 i p2 = pv + gh2 + pT 2 (3.16)

Njihova je razlika sad:
p = p2 p1 = g(h2 h1 ) + (pT 2 pT 1 ) (3.17)

3.3: MJERENJE TLAKA 25
Ako se ta razlika ne smije promijeniti, mora biti:
(pT 2 pT 1 ) = 0 odnosno pT 2 = pT 1 (3.18)

Drugim rijecima, svaka promjena tlaka u nekoj tocki tekucine se u istom iznosu prenosi
kroz cijeli volumen te tekucine. Ova cinjenica se naziva Pascal-ov zakon i ima vrlo veliku
primjenu u svim vrstama hidraulickih strojeva.
3.3 Mjerenje tlaka
h
pa pa
Slika 3.5: Princip rada barometra.
Najjednostavniji uredaj za mjerenja atmosferskog tlaka je barometar . On se sastoji od

staklene cijevi koja je s gornje strane zatvorena. Cijev se potpuno napuni tekucinom i privre-
meno zatvori. Nakon toga se okrene, uroni u posudu koja je napunjena istom tekucinom i cep
se ukloni. Kod toga se tekucina u cijevi spusti, a iznad nje ostaje prazan prostor (vakuum).
Nakon uspostavljanja ravnoteze stupac tekucine u cijevi je u ravnotezi sa atmosferskim
tlakom pa . Kako je tlak u praznom prostoru u cijevi iznad tekucine 0 (uz zanemarivanje
tlaka para tekucine!), jednadzba ravnoteze glasi:
pa = gh (3.19)
Kako su ubrzanje sile teze i gustoca tekucine poznati, mjerenjem visine stupca tekucine
u cijevi moze se izravno odrediti atmosferski tlak pa . Kao tekucina se najcesce koristi ziva
jer je zbog njezine visoke gustoce stupac tekucine razumne visine od oko 760 mm. Uz to je
tlak para zive na temperaturama koje se pojavljuju u prirodi zanemariv. Postoje i primjeri
koristenja drugih tekucina, najcesce vode, no takovi barometri su nezgrapni zbog velike
visine (oko 10 m) i potrebe za korekcijama zbog tlaka para tekucine koje ovise o vanjskoj
temperaturi.
Ovaj je instrument davne 1643. godine predlozio talijanski znanstvenik Evangelista Tor-
ricelli, pa se on po njemu cesto puta naziva i Torricellijev barometar, a do nedavno je u
upotrebi bila i jedinica za tlak koja se nazivala 1 Torr. Ona je bila jednaka tlaku kojeg
stvara stupac zive visine 760 mm. Danas se umjesto ove jedinice koristi jedinica Bar, pri
cemu vrijede ove relacije:
1 Bar = 105 Pa 1 mBar = 100 Pa
U meteorologiji se koristi i tzv. standardna atmosfera srednji atmosferski tlak na
morskoj povrsini uz temperaturu od 0 C. Standardna atmosfera jednaka je tlaku od 101
325 Pa. Atmosferski tlak mijenja se iz trenutka u trenutak i ovisi o mnogim faktorima:
nadmorskoj visini, temperaturi, vlaznosti, meteoroloskim uvjetima i dr. Najizrazenije je
opadanje tlaka s nadmorskom visinom. U najjednostavnijem modelu (izotermna atmosfera)
atmosferski tlak eksponencijalno opada s nadmorskom visinom:
z
p(z) = p(0)e H (3.20)
Konstanta H naziva se tlacna skala visine i iznosi 7,4 km. Ako je nadmorska visina mala
(z H) jednadzba (3.20) se moze pojednostaviti:
z
p(z) = p(0)(1 ) (3.21)
H
Odnosno, atmosferski tlak se smanjuje za 1 mBar svakih 7,4 metra visine. Na osnovi
ovoga zakona nekad su se odredivale visine planinskih vrhunaca, a i danas ga koriste am-
aterski visinomjeri koji rade na principu mjerenja tlaka.
pa pa
h h
Slika 3.6: Princip rada piezometra. Kod piezometra je nuzno da je cijev piezometra okomita
na cijev u kojoj se tlak mjeri, te da cijev piezometra NE ulazi u tu cijev. Piezometarski tlak
uvijek se mjeri od osi cijevi.
Za mjerenja malih tlakova koristi se piezometar. Radi se o cijevi promjera vecega od 1

cm (da se izbjegnu problemi s kapilarnim dizanjem razine tekucine!) okomito montiranoj
na cijev ili rezervoar u kojem se mjeri tlak. Okomitost piezometra posebno je bitna ako
se tekucina u cijevi giba jer kod koso postavljenoga piezometra dolazi do krivih ocitanja
3.3: MJERENJE TLAKA 27
zbog doprinosa dinamickoga tlaka. Tekucina iz cijevi ujedno sluzi i kao mjerna tekucina.
Piezometarska cijev je cesto puta prozirna radi laksega ocitanja visine stupca tekucine, koji
se uvijek mjeri prema osi (sredini) cijevi. Kako je gornji kraj piezometarske cijevi otvoren,
piezometar mjeri relativni tlak tekucine u cijevi prema atmosferskom tlaku. Znade li se
visina stupca tekucine z, piezometarski tlak je dan izrazom:
p = gh (3.22)
Ne zaboravimo da je piezometarski tlak relativan. Apsolutni tlak u cijevi je naravno
paps = gh + pa (3.23)
pa
h
p
Slika 3.7: Manometar je varijacija piezometra. Cesto se koristi kad je potrebno mjeriti tlak
plina. I ovdje je nuzno da je cijev manometra bude okomita na cijev u kojoj se tlak mjeri.
Varijacija piezometra kod koje je mjerna cijev montirana bocno na cijev u kojoj se mjeri
tlak naziva se manometar. Manometar omogucava i mjerenje tlakova plinova i podtlaka (tlak
nizi od atmosferskoga naziva se podtlak) u cijevi.
pa
h2
p
h1
Slika 3.8: Manometar sa dvije tekucine. Ako je u cijevi manometra gusca tekucina (npr.
ziva ili sl. ), mogu se mjeriti veci tlakovi.
Ukoliko se u cijev manometra ulije tekucina velike gustoce (ziva ili sl.), moguce je mjeriti
i vece tlakove (do oko 1 bara). Racun tlaka nesto je slozeniji jer imamo posla sa stupcima
dvije razlicite tekucine:
p = 2 gh2 1 gh1 (3.24)

gdje je 1 gustoca fluida u cijevi, a 2 gustoca mjerne tekucine.
Za tlakove vece od oko 1 bara koriste se mehanicki ili elektronicki tlakomjeri.
3.4 Sile hidrostatskoga tlaka

Silama hidrostatskoga tlaka nazivaju se sile koje su posljedica djelovanja statickoga tlaka flu-
ida na tijela u i oko fluida. Kod plinova je zbog malene gustoce doprinos hidrostatskoga tlaka
zanemariv pa je tlak u otvorenoj posudi ispunjenoj plinom jednak tlaku okolne atmosfere, a
tlak u zatvorenoj posudi u svim njezinim tockama jednak.
3.4.1 Hidrostatska sila na dno posude

Zamislimo si posudu ravnoga dna u kojoj se nalazi tekucina dubine h. Kako je posuda s
gornje strane otvorena, na povrsini tekucine tlak je jednak atmosferskom tlaku pa , a relativni
hidrostatski tlak na dnu posude je:
p = gh (3.25)
gdje je gustoca tekucine a h njezina dubina. Nadalje, ako je ukupna povrsina dna
posude A, sila koja djeluje na dno je jednostavno umnozak tlaka i povrsine:
F = pA = ghA (3.26)
3.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 29
pa
A pa
F
Slika 3.9: Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrzi tekucinu.
a sila je u smjeru vanjske normale na dno. Ova sila uopce ne ovisi o kolicini tekucine
u posudi, vec samo o njenoj dubini. Imaju li posude razlicitih oblika istu povrsinu dna, i
ako su napunjene tekucinom do iste dubine, sila na dno ce u svakoj posudi biti ista. Ovo
je na prvi pogled zbunjujuce jer je ocito tezina tekucine u svakoj posudi drugacija, pa ce
medusobno vaganje bilo koje dvije razlicite posude ocito pokazati neravnotezu! Ovaj pokus
naziva se hidrostatski paradoks, a objasnjenje mu je skriveno u silama koje se kroz stijenke
posuda prenose u smjeru u kojem se stijenka proteze. Stijenke posuda su krute pa mogu
prenositi takve sile. Ukupni zbroj (tj. integral) komponente sile na stijenke posude prema
dolje uvijek je jednak tezini tekucine u posudi, a horizontalna komponenta je uvijek 0!
m1 m2
h
A
F1 F2
m1=m2!
Slika 3.10: Ilustracija hidrostatskog paradoksa.

pu
A
pa
Slika 3.11: Hidrostatska sila na dno zatvorene posude.
Ako je posuda zatvorena, rezultantnu silu na dno mora se racunati uz pomoc razlike
apsolutnih tlakova jer vanjski tlak (atmosferski) i unutarnji tlak (tlak plina iznad tekucine)
ne moraju biti jednaki. S unutarnje strane na dno posude djeluje tlak po :
po = gh + pu (3.27)
a s donje strane na dno posude izvana djeluje atmosferski tlak pa . Njihova razlika je (ovi
tlakovi djeluju u medusobno suprotnim smjerovima!):
p = gh + po pa (3.28)
pa je rezultantna sila na dno zatvorene posude:
F = pA = (gh + po pa )A (3.29)
3.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke
pa
x
h y
pa
da=dxdy
M dF
Slika 3.12: Hidrostatska sila na ravnu bocnu stijenku.
I ovdje cemo se baviti relativnim tlakom, jer jednaki atmosferski tlak djeluje na slobodnu
povrsinu tekucine i na vanjsku plohu stijenke.
Prije pocetka samog racuna postavimo si koordinatni sustav. To se ucini tako da se
koordinatni sustav stavi u ravninu stijenke. x-os neka ide u horizontalnom smjeru, a y-os
neka ide prema dolje po plohi jer se tako izbjegava predznak - u racunu hidrostatskoga
tlaka. I na kraju, ishodiste se postavi tako da se nalazi na slobodnoj povrsini tekucine.
Pogledajmo sad neki proizvoljni element povrsine stijenke dA = dxdy, koji se nalazi na
dubini h. Sila koja djeluje na taj element povrsine je:
dF = pdA = ghdxdy (3.30)
Smjer djelovanja sile je u smjeru normale na stijenku prema van, a kako se radi o ravnoj
plohi taj je smjer za sve dijelove plohe isti, pa se ukupnu silu moze naci zbrajanjem sila koje
djeluju na sve elemente plohe:
Z Z x2 Z ymax
F = ghdxdy = ghdxdy (3.31)
A x1 0
Da se ovaj dvostruki integral moze rijesiti, mora se povezati dubina u tekucini s koordi-
natom y na stijenci. Iz slike 3.12 vidi se da je:
h = y sin() (3.32)
pa nalazimo:
Z Z x2 Z ymax
F = ghdxdy = gy sin()dxdy (3.33)
A x1 0
Pogledajmo prvo jednostavniji slucaj kad je bocna stijenka pravokutnoga oblika. U tom
slucaju integral po osi x daje jednostavno ukupnu sirinu plohe koju cemo oznaciti sa l pa
imamo:
Z ymax
F = gl sin() ydy (3.34)
0
sto lako rijesimo do kraja:

2
ymax
F = gl sin() (3.35)
2
Da ponovimo, l je ovdje sirina plohe u horizontalnom smjeru a ymax je visina plohe pod
tekucinom (mjereno po plohi, dakle koso!). Kako je povrsina plohe jednaka umnosku lymax ,
i kako je y koordinata geometrijskoga tezista plohe yT = ymax /2 jednadzba (3.34) postaje:
F = g sin()AyT (3.36)
yT sin() = hT je dubina na kojoj se ispod povrsine tekucine nalazi teziste plohe, pa se
na kraju dolazi do jednadzbe:
F = ghT A (3.37)
Sila na kosu plohu ne ovisi o kutu pod kojim ona stoji, uz uvjet da je njezino teziste
uvijek na istoj dubini.
Fh
M

F
Fv

Slika 3.13: Komponente hidrostatske sile na ravnu bocnu stijenku.
Preostaje jos odrediti hvatiste ove sile te njenu horizontalnu odn. vertikalnu komponentu.
Hvatiste se nalazi u tocci u kojoj su zadovoljeni uvjeti ravnoteze sila, sto znaci da u toj tocci
ukupni moment tlacne sile preko cijele plohe mora iscezavati. Sto se tice horizontalnoga
smjera, situacija je jednostavna: kako tlacne sile ovise samo o y-koordinati (dubini), hvatiste
je na y-simetrali plohe:
l
Hx = (3.38)
2
Da bismo nasli y-koordinatu hvatista, polazimo od uvjeta ravnoteze momenta u y-smjeru.

Pri tome se treba sjetiti da je moment sile umnozak okomite komponente sile i njezine
udaljenosti od tocke za koju se moment racuna, u ovom slucaju dakle od hvatista sile:
dM = dF (y Hy )dy (3.39)
Iz gornje diskusije jasno je da ukupni moment racunat preko cijele plohe mora iscezavati
pa je:
Z ymax
dF (y Hy )dy = 0 (3.40)
0
uz dF = g sin dAy i kracenje konstanti ostaje:
Z ymax
y(y Hy )dy = 0 (3.41)
0
s rjesenjem:
2
Hy = ymax (3.42)
3
Hvatiste tlacne sile nije u tezistu plohe, vec se nalazi ispod njega!
Tlacna sila okomita je na plohu, pa se njene komponente lako nadu (slika 3.13):
Fv = F cos = ght A cos (3.43)

gdje je ht dubina na kojoj se nalazi teziste plohe. Kako je ht A cos ukupni volumen
stupca tekucine koji se nalazi iznad plohe, vertikalna komponenta tlacne sile jednaka je
tezini tekucine iznad plohe.
Fh = F sin = ght A sin (3.44)

Kako je A sin povrsina projekcije plohe na vertikalnu ravninu, horizontalna komponenta
tlacne sile jednaka je umnosku tlacne sile i povrsine vertikalne projekcije plohe.
Ako je ravna ploha proizvoljnoga oblika pokazuje se da svi gornji zakljucci i dalje vri-
jede. Koordinate hvatista sile i u ovom slucaju nalazimo integracijom preko plohe (sad su ti
integrali naravno nesto slozeniji zbog proizvoljnoga oblika plohe):
Cxy
Hx = (3.45)
Ayt
gdje je Cxy centripetalni moment s obzirom na osi x i y:
Z
Cxy = xydxdy (3.46)
A
i
Ix
Hy =+ yt (3.47)
Ayt
gdje je Ix moment tromosti plohe za x-os:
Z
Ix = y 2 dxdy (3.48)
A
za najcesce oblike ploha obje ove velicine su sabrane u raznim prirucnicima (mehanika,
strojarstvo i sl.).
3.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke
p
n
dA
dA
Slika 3.14: Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu. Tekucina se nalazi u spremniku

nepravilnoga oblika, prikazanome u presjeku (lijevo). Element povrsine spremnika sa sm-
jerom vanjske normale prikazan je na desnoj strani.
Zakrivljene stijenke mora se podijeliti na elementarne povrsine, pa vektorski zbrojiti sile

koje na njih djeluju. Sila na jednu elementarnu povrsinu je:
~ = pdA~n
dF (3.49)
gdje je ~n jedinicni vektor okomit na jedinicnu plohu dA. U dijelu literature takva orijen-
tirana ploha se oznacava vektorskim simbolom dA ~ a pritom je dA
~ = dA~n.
Ako jedinicni vektor ~n s koordinatnim osima zatvara kuteve (n,x), (n,y) i (n,z) jedinicnu
~ moze se raspisati po komponentama kao:
silu dF
dFx = ghdA cos (n, x)

dFy = ghdA cos (n, y) (3.50)
dFz = ghdA cos (n, z)
Medutim, dA cos (n, x) = dAx je projekcija elementarne povrsine dA na yz ravninu, pa

je:
dFx = ghdAx
dFy = ghdAy (3.51)
dFz = ghdAz
odnosno:
R
Fx = g hdAx
(3.52)
R
Fy = g hdAy
R
Fz = g hdAz
Rjesenja integrala za horizontalne komponente tlacne sile su
Fx = ghT x Ax
(3.53)
Fy = ghT y Ay
gdje su hT x i hT y koordinate tezista projekcije plohe A na yz odn. xz ravninu, a Ax i Ay
su povrsine odgovarajuce projekcije. Ovo znaci da je horizontalna tlacna sila na zakrivljenu
povrsinu jednaka tlacnoj sili koja bi djelovala na projekciju te povrsine na vertikalnu ravninu
koja je okomita na smjer djelovanja tlacne sile. Isti ovaj zakljucak dobije se kod analize sila na
ravnu plohu, sto jos jednom potvrduje ispravnost ovoga racuna jer je ravna ploha specijalni
slucaj zakrivljene plohe.
Posvetimo sad malo paznje vertikalnoj komponenti tlacne sile:
Z
Fz = g hdAz (3.54)
hdAz je volumen stupca tekucine iznad elementarne povrsine dA, pa integral ove velicine
predstavlja volumen tekucine koja se nalazi iznad plohe A. Prema tome, vertikalna kompo-
nenta tlacne sile jednaka je tezini tekucine koja se nalazi iznad te plohe:
Fz = gV (3.55)
3.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi
dz dz
T
T
s D s
Slika 3.15: Hidrostatska sila na stijenku cijevi.

Tlak fluida djeluje okomito na stijenku cijevi. Ako si zamislimo da smo cijev uzduzno
prerezali na dvije jednake polovice, tlacna sila ce te dvije polovice htjeti razmaknuti. Ako
promatramo prsten malene visine dz, onda je ukupna tlacna sila na jednu njegovu polovicu
jednaka umnosku tlaka i povrsine umocenog presjeka plohe kojom je cijev presjecena:
dFx = pdzD (3.56)

Tom razmicanju odupire se napetost u stijenci cijevi, koja je jednaka:
dT = sdz (3.57)
gdje je naprezanje materijala stijenke. Kako se poluprstenovi spajaju na dva mjesta,
mora biti:
dFx = 2dT (3.58)

Izjednacavanjem se dobije:
pD
= (3.59)
2s
Ako je najvece dopusteno naprezanje materijala stijenke dop , onda za dani tlak p mini-
malna debljina stijenke cijevi s mora biti:
pD
s= (3.60)
2dop
Ovo je Mariott-ova formula za debljinu stijenke cijevi. Formula vrijedi za cijevi s tankom
stijenkom (ako je s < 0, 1D).
Za dugu cijev koja je zatvorena na krajevima, slicnim postupkom se nalazi da je uzduzno
naprezanje materijala stijenke:
u = 0, 5 (3.61)
3.5 Plutanje i ravnoteza plutajucih tijela

3.5.1 Uzgon
Neka je unutar fluida ocrtana zatvorena ploha proizvoljna oblika. Ta je ploha ispunjena
fluidom pa se moze govoriti o nekom tijelu omedenom tom plohom. To se tijelo ocito
nalazi u ravnotezi. Stoga je ukupna tlacna sila koja djeluje na bilo koji vertikalni presjek
toga tijela jednaka nuli. Isto tako, zbog uvjeta ravnoteze vertikalne sile koje djeluju na to
tijelo moraju se ponistiti. No, u vertikanom smjeru na zamisljeno tijelo djeluju dvije sile:
tezina tijela koja ga vuce prema dolje i rezultantna vertikalna komponenta tlacne sile koja
djeluje prema gore. Te se dvije sile moraju ponistiti, pa je ocito:
Z
~ = V g
pdA (3.62)
A
gdje je gustoca fluida, a V volumen zamisljenoga tijela.

3.5: PLUTANJE I RAVNOTEZA PLUTAJUCIH TIJELA 37
Fu
Slika 3.16: Sila na tijelo uronjeno u fluid.
Ako se sad iz unutrasnjosti te plohe izvadi fluid, pa se nastali volumen ispuni nekom
drugom tvari gustoce T , situacija u okolnom fluidu nece se promijeniti. To znaci da ce na
tijelo i dalje djelovati vertikalna komponenta tlacne sile u istom iznosu kao i ranije, dakle:
Fu = V g (3.63)
Ova sila naziva se uzgon, a pravilo da je uzgon jednak tezini istisnute tekucine se po
njegovom otkrivacu naziva Arhimed-ov zakon.
No, iako se uzgon nije promijenio, tezina tijela se promijenila jer je ona sad:
GT = T V g (3.64)
pa na tjelo u vertikalnom smjeru djeluje ukupna rezultantna sila:
R = Fu G = gV ( T ) (3.65)
Ako je gustoca tijela veca od gustoce fluida, ukupna sila je negativna (djeluje prema dolje)
i tijelo tone. Ako je pak gustoca tijela manja od gustoce fluida, ukupna sila je pozitivna
(djeluje prema gore) i tijelo izranja. Tijelo je u ravnotezi sa okolnim fluidom samo ako je
ukupna sila jednaka nuli, tj. ako je = T .
Recimo jos na kraju samo to da kod tijela koja plivaju na povrsini tekucine (tzv. djelomicno
uronjena tijela) uzgon i dalje proizvodi volumen istisnute tekucine, sto znaci da uzgon dolazi
samo od onoga dijela tijela koji je uronjen u tekucinu.
3.5.2 Plutanje
Kod tijela cija srednja gustoca je manja od gustoce fluida u koji su uronjena, sila uzgona
veca je od njihove tezine pa se tijelo dize prema gore. Ako je tijelo u zraku (baloni i sl.)
dizat ce se sve dok se uzgon, koji s visinom opada zbog smanjenja gustoce zraka, ne izjednaci
s tezinom tijela. Ako je tijelo uronjeno u tekucinu (plovila, led, drvo i sl.), dici ce se sve do
Vi
Vu
Slika 3.17: Uzgon kod plutanja. Sili uzgona doprinosi samo dio tijela koji je uronjen u
tekucinu (Vu ), dok tezina tijela ostaje nepromijenjena.
njegove povrsine tako da dio tijela izviri iznad nje. Kako uzgon ovisi o volumenu istisnute
tekucine, njega proizvodi samo dio volumena tijela koji je ispod povrsine tekucine pa se na
taj nacin uspostavlja ravnoteza uzgona i tezine tijela. Kaze se da tijelo pluta na povrsini
tekucine. Jednadzba ravnoteze u tom slucaju glasi:
G=U G = t V g U = Vu g (3.66)
G U
G
U U
Slika 3.18: Ravnoteza tijela koje pluta: lijevo labilna ravnoteza, sredina stabilna ravnoteza
i desno indiferentna ravnoteza.
Ravnoteza tijela koje pluta zaseban je problem. Ako se hvatiste tezine tijela nalazi
iznad hvatista sile uzgona, tijelo je u labilnoj ravnotezi. I najmanje naginjanje tijela iz
3.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKUCINE KAO CJELINE 39
ravnoteznoga polozaja dovodi do prevrtanja tijela. Ako se pak, hvatiste tezine tijela nalazi is-
pod hvatista sile uzgona, tijelo je u stabilnoj ravnotezi. Kod naginjanja tijela iz ravnoteznoga
polozaja stvoreni moment sile (najbolje je gledati moment koji stvara sila uzgona oko tezista
tijela) vraca tijelo u ravnotezni polozaj.
Ako se hvatiste tlacne sile poklopi s tezistem tijela, dolazi do stanja tzv. labilne ravnoteze.
Bez obzira kako se tijelo postavi ono je uvijek u ravnotezi!
Problem ravnoteze plutajucih tijela dodatno je zakompliciran time, sto se kod zakretanja
tijela mijenja oblik uronjenoga volumena pa se time pomice hvatiste sile uzgona. Tako je
moguce da tijelo bude u stabilnoj ravnotezi cak i ako je teziste iznad hvatista sile uzgona.
Ova je situacija ilustrirana na slici 3.19 za slucaj tijela (npr. broda) pravokutnoga poprecnog
presjeka. Kod naginjanja broda na desnu stranu, pomice se teziste istisnute vode (tj. hvatiste
sile uzgona!) udesno i prema dolje. Istovremeno teziste se pomice lagano ulijevo, pa nastali
moment sila ispravlja brod. Ovo je pozeljna situacija i obicno je zadovoljena kada je brod
pravilno opterecen (natovaren).
G U
Slika 3.19: Ravnoteza broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila vraca brod u ravnotezni
polozaj iako je teziste iznad hvatista sile uzgona. To je posljedica premjestanja hvatista
sile uzgona kod naginjanja u desnu stranu dok istovremeno teziste biva lagano pomaknuto
ulijevo.
Kad je brod prazan, izdize se iz vode i teziste mu postaje previsoko (slika 3.20). Kod
naginjanja broda na desnu stranu, pomicanje hvatista sile uzgona udesno je znatno manje,
a istovremeno se teziste broda znatno pomice ulijevo. U ovom slucaju nastali moment sila
prevrce brod. Situacija je tipicna za nenatovarene teretne brodove i tankere. Da bi se
izbjegla nestabilnost praznoga broda, cesto puta se on opterecuje upumpavanjem vode u
prazne tankove (tzv. balastna voda) cime se spusta teziste broda. Slicna se situacija moze
dogoditi i kod natovarenog broda ako teret sklizne u stranu naginjanja broda. Pravilna
konstrukcija i upotreba brodova znanost je za sebe!
3.6 Translacija i rotacija tekucine kao cjeline

Translacija i rotacija tekucine kao cjeline takvo je gibanje tekucine kod kojega nema rela-
tivnoga pomaka izmedu cestica tekucine, tj. cijeli se volumen tekucine giba kao kruto tijelo.
Slika 3.20: Prevrtanje broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila prevrce brod. Situacija
je tipicna za nenatovarene teretne brodove i tankere.
Ovo je tipicna situacija za tekucine koje se prenose u rezervoarima, bocama i sl. U ovakvim
situacijama i dalje su primjenjivi zakoni statike.
Ukoliko se tekucina giba jednolikom brzinom (jednolika translacija), nema ubrzanja, pa
se tekucina ponasa isto kao da miruje.
Ako postoji vanjsko ubrzanje tekucina osjeca inercijsku silu koja je reakcija na to ubrzanje.
Ubrzanje inercijske sile (III Newton-ov aksiom) je iste velicine, ali suprotnoga smjera od
ubrzanja sile koja ju izaziva. Ubrzanje inercijske sile se vektorski zbraja s g i tekucina kao
cjelina prelazi u novo stanje ravnoteze za koje i dalje vrijede zakoni statike.
3.6.1 Horizontalno ubrzanje
ai=-a a
r g
Slika 3.21: Translacija tekucine kad je ubrzanje horizontalno.
Ako se tekucina ubrzava horizontalno (slika 3.21), ubrzanje inercijske sile takoder je
horizontalno, ali u suprotnom smjeru. Kada se ono zbroji s ubrzanjem sile teze, rezultatantno
ubrzanje tekucine usmjereno je koso prema dolje:
q
~r = a~i + ~g r= a2i + g 2 (3.67)
Povrsina tekucine se postavlja okomito na smjer tog ubrzanja. Kut prema horizontali
pod kojim povrsina stoji lako nademo iz grafikona sila:
ai
tan = (3.68)
g
Zakon hidrostatskoga tlaka vrijedi i ovdje, ali se u njemu umjesto ubrzanja sile teze javlja
rezultantno ubrzanje, r, a dubina d se mjeri u smjeru okomice na povrsinu (slika 3.22):
p = rd (3.69)
Slika 3.22: Mjerenje dubine kod horizontalnoga ubrzanja tekucine.
3.6.2 Vertikalno ubrzanje

Kada se tekucina ubrzava u vertikalnom smjeru (slika 3.23), ubrzanje inercijske sile takoder
je vertikalno i moze se skalarno zbrojiti sa ubrzanjem sile teze (paziti na smjer inercijskoga
ubrzanja i odgovarajuci predznak!). Rezultantno ubrzanje koje tekucina osjeca ostaje u
vertikalnom smjeru a povrsina tekucine i dalje je horizontalna. Za ovaj je slucaj:
r = g + ai (3.70)
p = rh (3.71)
3.6.3 Koso ubrzanje

Kod ubrzanja u proizvoljnom (kosom) smjeru prvo se postavimo u vertikalnu ravninu u
kojoj je vektor ubrzanja. U njoj se inercijsko ubrzanje rastavlja na vertikalnu i horizontalnu
komponentu (slika 3.24) i primjenjuje se malo prije izvedene zakljucke. Prvo vertikalnu
g h
r
a ai
Slika 3.23: Translacija tekucine kad je ubrzanje vertikalno.
ao ao
ap ai

r
g+ap
r
Slika 3.24: Translacija tekucine kad je ubrzanje koso.
komponentu inercijskoga ubrzanja zbrojimo sa g, a onda se preko grafikona sila odredi smjer
ukupnog ubrzanja i nagib plohe fluida:
q ao
r= a2o + (g + ap )2 tan = (3.72)
g + ap
3.6.4 Rotacija tekucine u otvorenoj posudi

Rotacija tekucine u posudi moze se obuhvatiti zakonima statike, ako je rotacija jednolika
(kutna brzina rotacije je konstantna). U tom se slucaju nakon nekoga vremena uspostavi
ravnotezno stanje u kojem cijeli volumen tekucine rotira zajedno s posudom. Kod toga
povrsina tekucine zauzima parabolicni oblik, koji je posljedica djelovanja centrifugalne sile
koju ima tekucina zbog rotacije (slika 3.25).
Radi jednostavnosti ovdje se proucava samo slucaj kada se rotacija odvija oko vertikalne
osi koja se podudara s osi cilindricne posuda u kojoj se fluid nalazi. Ubrzanje centrifugalne
sile dano je poznatim izrazom:
0 0
=konst.
Slika 3.25: Rotacija tekucine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi.
acs = r 2 (3.73)
Da bi se moglo racun napraviti u Kartezijevom koordinatnom sustavu, mora se to
ubrzanje rastaviti na komponente (slika 3.26) i dodati ga ubrzanju sile teze.
Komponente ubrzanja tekucine su sada:
ax = x 2
ay = y 2 (3.74)
az = g
Polazi se od staticke Eulerove jednadzbe (3.3-3.5) cije se tri komponente prvo zbroje:
dp = (ax dx + ay dy + az dz) (3.75)
Sada se uvrsti komponente ubrzanja koje dolaze od rotacije i od sile teze:
dp = ( 2 xdx + 2 ydy gdz) (3.76)

Ovu jednadzbu moze se formalno integrirati da se odredi tlak:
2 2
2x 2y
p = + gz + c (3.77)
2 2
Ovaj rezultat malo uredimo:
2 2
p= (x + y 2 ) gz + c (3.78)
2
Konstantu c nademo iz cinjenice da u ishodistu tlak mora biti jednak atmosferskom
(p = pa ):
O
y
r
ay
r2
ax
x
Slika 3.26: Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekucine oko vertikalne osi. Slika shematski
prikazuje pogled na rotirajucu tekucinu odozgo.
c = pa (3.79)
Nadalje, i na cijeloj slobodnoj plohi je tlak jednak atmosferskom, sto daje sljedecu
relaciju:
2 2
pa = (x + y 2 ) gz + pa (3.80)
2
odakle se sredivanjem dolazi do jednadzbe slobodne plohe:
2 2 2 2
z= (x + y 2 ) = r (3.81)
2g 2g
Ovo je jednadzba rotacijskoga paraboloida, s vertikalnom osi i tjemenom u ishodistu!
U presjeku (slika 3.27) vidi se parabola, i definira se visina spustanje nivoa tekucine na
osi rotacije (=sredina posude!), hC i visinu podizanja tekucine na rubu posude, hR . Njih
se nalazi iz uvjeta sacuvanja ukupnoga volumena tekucine (volumen dijela tekucine koji se
izdigao iznad nivoa tekucine u situaciji kad ona ne rotira, mora biti jednak volumenu prostora
koji tekucina u rotaciji oslobodi uz os posude):
1
R2 h = R2 (h hC ) + R2 (hR + hC ) R2 (hR + hC ) (3.82)
2
Tu se skoristi cinjenica da je volumen rotacijskoga paraboloida jednak polovici volumena
opisanoga valjka:
1 1
Vpar = Vcil = hR2 (3.83)
2 2
pa je na kraju:
hR
hC
h0 (visina bez rotacije)
Slika 3.27: Oblik povrsine tekucine kod rotacije oko vertikalne osi.
hR = hC (3.84)
Kako je:
zmax = hR + hC (3.85)
moze se postaviti i sljedecu relaciju (zmax smo mjerili od tjemena rotacionog paraboloida
a ne od razine tekucine u posudi bez rotacije!):
1
hR = hC = zmax (3.86)
2
3.6.5 Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi

Ako je posuda zatvorena i u cijelosti ispunjena tekucinom, nema mjesta za promjenu oblika
dodirne plohe tekucine i okoline. No, i u ovom slucaju, zbog rotacije, dolazi do porasta tlaka
zbog djelovanja centrifugalne sile, a analognim izvodom se dobije da je (vidi sliku 3.28) on
opisan slijedecim jednadzbama:
2 r2
phr = ph + (3.87)
2g
2 r2
p = (3.88)
2g
3.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u fluidu

U svim situacijama kod koje dolazi do promjene smjera toka fluida, javljaju se porasti
tlakova u fluidu slicni onima kod rotacije fluida. Primjerice u cjevovodu se opaza porast
tlaka na vanjskoj stijenci lukova, koljena i drugih elemenata koji mijenjaju smjer toka fluida.
ph phr
r
=konst.
Slika 3.28: Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi.
Kako se svakoj takvoj promjeni smjera moze pridruziti lokalni polumjer zakrivljenosti staze
cestica fluida, jasno je da se ovakvim problemima moze pristupiti na nacin koji se koristi
kod opisivanja efekata rotacije tekucine u posudi.
Slika 3.29: Porast tlaka kod promjene smjera tecenja moze se objasniti silama kod rotacije
tekucine.
Glava 4
Kinematika fluida
Kinematika fluida dio je kinematike koji se bavi gibanjima fluida. Kinematika pri tom samo
proucava gibanje, a ne ulazi u njegove uzroke, i bavi se zakonitostima tog gibanja. Fluid se
smatra kontinuumom i koristi se pojam cestice fluida, koja je definirana kao maleni volumen
fluida konstantne mase.
Postoje dva pristupa opisivanju gibanja fluida: Lagrangeov (ili supstancijalni) pristup
te Eulerov (ili lokalni) pristup. Kod Lagrangeovog pristupa gibanje se proucava vezuci se
za cesticu fluida, a kod Eulerovoga pristupa gibanje je promatrano iz neke fiksne tocke u
prostoru.
4.1 Lagrangeov (supstancijalni) pristup

z
R(t3)
v
y
v
x R(t1) R(t2)
Slika 4.1: Kod Lagrangeovoga pristupa problemima gibanja fluida vezemo se za neku
proizvoljnu cesticu fluida i s njom putujemo kroz prostor.
Kod Lagrangeovog pristupa problemima gibanja fluida veze se na neku proizvoljnu cesticu
fluida i prati se njeno gibanje kroz prostor. Sama cestica pri tome je odredena svojim
polozajem u nekom pocetnom vremenu to :
~ = f~(R(t
R(t) ~ ), t) (4.1)
49
50 GLAVA 4: KINEMATIKA FLUIDA
Kako vrijeme prolazi, prate se promjene fizikalnih velicina na mjestu na kojem se u tom
trenutku cestica nalazi. Drugim rijecima, putuje se kroz prostor zajedno s tom cesticom
fluida. Svaka fizikalna velicina vezana uz tecenje onda je neka funkcija trenutnog polozaja
cestice i vremena. Primjerice brzinu se moze izraziti kao vektorsku funkciju oblika:
~ R(t
~v = ~g (R( ~ ), t)) (4.2)
Ovaj kompleksni opceniti izraz za brzinu daje za naslutiti veliki nedostatak Lagrangeovoga
pristupa: veliku matematicku kompleksnost formulacije problema. Ne samo da je ~v funkcija
4 varijable (3 polozajne i vremena) nego je vremenski promjenjivi radijus-vektor cestice u
argumentu te funkcije. Kako se trenutni polozaj nekoga tijela nalazi integracijom brzine
po vremenu, bit ce sasvim jasno koliko kompleksno moze biti rjesavanje problema u ovoj
formulaciji. Iz ovog razloga ce se u ovom tekstu koristiti iskljucivo Eulerov pristup problemu
gibanja fluida.
4.2 Eulerov (lokalni) pristup
x RM
M
v
Slika 4.2: Kod Eulerovoga pristupa problemima gibanja fluida vezemo se za neku proizvoljnu
tocku prostora i promatramo kako se fluid kroz nju giba.
Kod Eulerovoga pristupa problemima gibanja fluida veze se na neku proizvoljnu, nepomicnu
tocku prostora i promatra se kako se fluid kroz nju giba. Matematicki je problem sad znatno
jednostavniji jer je polozaj te tocke konstanta (doduse vektorska):
RM~ (t) = RM~(to ) = R~M (4.3)

Kako vrijeme prolazi, prate se promjene fizikalnih velicina na mjestu tocke M . Drugim
rijecima, promatra se kako fluid struji kroz tu nepomicnu tocku. Svaka fizikalna velicina
vezana uz tecenje u ovom je slucaju funkcija radijus-vektora te tocke i vremena. Primerice
brzinu se moze izraziti kao vektorsku funkciju oblika:
~v = f~(R~M , t) (4.4)
4.2: EULEROV (LOKALNI) PRISTUP 51
Kako je RM konstantan u vremenu, ovo je u stvari eksplicitna funkcija vremena, s ko-

jom je matematicki mnogo lakse raditi nego sa implicitnim funkcijama karakteristicnim za
Lagrange-ov pristup. Ako dozvolimo da je polozaj tocke R~M u prostoru proizvoljan, i radi
~ fizikalne varijable postaju funkcije 3 koordinate
preglednosti ga opisemo radijus-vektorom R,
i vremena, primerice:
~v = ~v (x, y, z, t) (4.5)
vx = vx (x, y, z, t)
vy = vy (x, y, z, t) (4.6)
vz = vz (x, y, z, t)
Trenutni iznos brzine i njezin smjer nalazimo upotrebom poznatih relacija vektorske
matematike:
q
v= vx2 + vy2 + vz2 (4.7)
vx~ vy ~ vz ~
v~ = i+ j+ k (4.8)
v v v
R(t)
Slika 4.3: Za opazaca na obali optjecanje vode oko trupa broda je nestacionarno jer se slika
koju vidi s vremenom mijenja (brod mijenja svoj polozaj u prostoru).
Ukoliko se trenutni iznos brzine ili njezin smjer u danoj tocki prostora s vremenom
mijenjaju, kaze se da je takvo tecenje nestacionarno. U suprotnom slucaju tecenje je
stacionarno. Stacionarnost/nestacionarnost nekoga problema nije apsolutno, nego moze
ovisiti o izboru koordinatnoga sustava u kojem se dani problem proucava. Ako je moguce,
koordinatni sustav bira se tako da je u njemu problem stacionaran (v. slike 4.3 i 4.4).
Slika 4.4: Za opazaca na pramcu broda optjecanje vode oko trupa broda je stacionarno jer
se slika koju vidi s vremenom ne mijenja (slika strujanja oko pramca broda uvijek je ista).
4.3 Prikazivanje (vizualizacija) tecenja
t=t1 t=t2 t=t3 t=t4 t=t5 itd...
Slika 4.5: Ako se zabiljezi putanja koju neka odredena cestica fluida opise prilikom svoga
gibanja kroz prostor dobit ce se glatka krivulja koju nazivamo staza cestice fluida.
Zamislimo si da smo na neki nacin obiljezili jednu odabranu cesticu fluida. Ako biljezimo
njen polozaj kao funkciju vremena, dobit cemo prostornu krivulju koja se naziva staza
(putanja) cestice u prostoru (vidi sliku 4.5).
S druge strane, ako u neku tocku toka ubacujemo obiljezivac (marker), pa u nekom
vremenskom trenutku zabiljezimo trag koji taj obiljezivac ostavlja, opet ce se dobiti neka
glatka prostorna krivulja (vidi sliku 4.6). U praksi se u tok tekucine ubacuje boja ili sitne
cestice neke krute tvari, a u tok plina dim ili vodena para. Ovako dobivena krivulja naziva se
strujnica i ona prikazuje smjer gibanja mnostva cestica u jednom odredenom vremenskom
trenutku. Pritom je svaka sljedeca cestica na vektoru brzine one prethodne (vidi sliku 4.7).
4.3: PRIKAZIVANJE (VIZUALIZACIJA) TECENJA 53
Promjenom tocke u koju ubacujemo marker, mijenja se i strujnica i njezin oblik, u toku
dakle postoji mnostvo (matematicki gledano, beskonacno mnostvo) strujnica.
estica A B C D E itd...
Slika 4.6: Ako se u jednom trenutku obiljezi polozaje mnogo cestica fluida, a pri tom je
svaka slijedeca cestica u smjeru vektora brzine one prethodne, dobit ce se glatka krivulja
koju nazivamo strujnica.
Slika 4.7: Zamisljeni postupak konstrukcije strujnice. Sljedeca cestica fluida koja pripada
strujnici je na vektoru brzine prethodne cestice.
Iz same definicije strujnice, ali i iz prakticnih pokusa koji ocrtavaju njezin oblik jasno je
da je trenutna brzina neke cestice na strujnici u smjeru tangente na tu strujnicu u tocki u
kojoj se u taj tren cestica nalazi. Nadalje, pokusi pokazuju da kod nestacionarnoga tecenja
strujnice stalno mijenjaju svoj polozaj i oblik, dok su kod stacionarnoga toka uvijek iste i
nepomicne. Matematicki se moze pokazati da se u slucaju stacionarnoga toka strujnice i
staze cestica medusobno podudaraju. Kod nestacionarnoga tecenja one su uvijek razlicite.
Koncept strujnice izuzetno je vazan jer omogucava vizualizaciju jednoga od glavnih
parametara toka: smjera lokalne brzine. Ako je to potrebno, i iznos brzine moze se prikazati
na istoj slici tzv. ekvipotencijalnim plohama o kojima ce vise rijeci biti kod potencijalne
teorije tecenja.
4.3.1 Strujna cijev i strujno vlakno
A
A'
Slika 4.8: Kod stacionarnoga toka sve strujnice koje prolaze kroz neku plohu A, prolaze i
kroz plohu A0 i u prostoru zauzimaju cjevasti volumen koji se naziva strujna cijev.
Kod laminarnoga toka se vidjelo, a kasnije i teoretski provjerilo za sve stacionarne tokove,
da sve strujnice koje prolaze kroz neku povrsinu ostaju udruzene, i da je njihov presjek u
bilo kojoj tocki niz tok takoder neprekinuta povrsina. To je dovelo do definicije strujne
cijevi: strujna cijev je cjevasti oblik koji tvore sve strujnice koje prolaze kroz neku plohu
A. Pokazuje se da sve te strujnice prolaze kroz plohu A0 koja se moze nalaziti bilo gdje niz
tok od plohe A. Ta ploha moze imati razlicitu povrsinu i oblik od plohe A, ali i dalje kroz
nju prolaze sve (i samo te!) strujnice koje prolaze kroz plohu A. Strujnica koja prolazi kroz
sredinu (matematicko teziste) plohe A naziva se os strujne cijevi.
U teoretskim racunima se koristi i koncept strujnoga vlakna. Radi se o strujnoj cijevi
kod koje je povrsina A infinitezimalno mala, pa ju se zbog razlikovanja od velike povrsine
A, obicno i oznacava s dA. Prednost je strujnoga vlakna da su vrijednosti fizikalnih velicina
kojima se dani tok opisuje na infinitezimalno maloj povrsini dA konstantne, sto omogucava
izvodenje teorijskih proracuna.
4.4 Izvori i ponori

Po jednadzbi kontinuiteta masa fluida je sacuvana, tj. ne moze niti nastati, ni nestati. Iako
je to strogo gledano tocno, neki puta je jednostavnije u teorijsko razmatranje ukljuciti i
mogucnost da masa fluida nastaje ili nestaje iz sustava koji se analizira. U tim slucajevima
ne radi se o stvarnom kreiranju ili unistavanju fluida, vec o tome da fluid na nekom mjestu
moze ulaziti u sustav koji se proucava, a na drugom iz njega izlaziti. Primjerice, ako se
proracunava neki cjevovod, nije vazno kako i odakle dolazi tekucina koja u cjevovod ulazi,
kao ni to kamo ona odlazi kada na drugom kraju cjevovoda iz njega izade. Mjesta na kojima
fluid ulazi u sustav nazivaju se zajednickim imenom izvori a mjesta na kojima fluid sustav
4.5: POTENCIJALNO STRUJANJE 55
dA dA'
Slika 4.9: Ako se presjek strujne cijevi smanji na infinitezimalno malu povrsinu dA, dobit ce
se tzv. strujno vlakno.
napusta ponori. U teoriji se najcesce koriste elementarni (tockasti) izvori, tj. izvori u kojima
fluid izlazi iz jedne tocke u prostoru. Iako je fizikalno ovo nerealno, matematicki je puno
lakse raditi sa takvim elementarnim izvorima, a stvarne izvore se onda slaze od beskonacnoga
broja elementarnih izvora rasporedenih tako da oponasaju realni izvor.
Elementarni izvor je tzv. singularna tocka (zbog nepostojanja konacne povrsine takvoga
izvora, brzina istjecanja je u njemu beskonacna, zato naziv singularitet) i za njega jednadzba
kontinuiteta ne vrijedi, odn. mora ju se modificirati da bi ukljucila i tocke prostora u kojima
postoje izvori ili ponori.
Volumen fluida koji u jedinici vremena izade iz izvora naziva se izdasnost izvora, Q:
dVf luid
Q= (4.9)
dt
slicno, masena izdasnost izvora je:
QM = Qdt (4.10)
da bi se novostvorenu masu moglo uzeti u obzir u jednadzbi kontinuiteta, mora se
njenoj desnoj strani (koja je u slucaju striknog ocuvanja mase jednaka nuli) dodati gustocu
novostvorene mase (masu stvorenu po jedinici volumena i u jedinici vremena). Ona je jed-
naka:
dm QM Q
= = (4.11)
dV dt dV dV
pa modificirana jednadzba kontinuiteta sad ovako izgleda:
~ Q
+ (~v ) = (4.12)
t dV
4.5 Potencijalno strujanje

Strujanje fluida za koje se brzina moze prikazati kao gradijent neke skalarne funkcije naziva se
potencijalno strujanje , a skalarna funkcija iz koje se brzina izvodi naziva se potencijalna
funkcija:
~v (~r) = [U (~r)] (4.13)

Ovakva strujanja mnogo se lakse analiziraju jer se umjesto vektorske funkcije u rjesavanju
problema trazi skalarna funkcija, sto je mnogo jednostavnije. Kad se nade potencijalna
funkcija, brzina se iz nje lako nade preko gornje formule. Srecom se mnoga strujanja u
prirodi barem u nekim svojim dijelovima mogu opisati kao potencijalna strujanja.
4.6 Strujanja u dvije dimenzije (2D)

Vec je napomenuto da je rjesavanje problema u dvije dimenzije mnogo jednostavnije od
rjesavanja problema u tri dimenzije, pa se mnoga stvarna strujanja aproksimiraju slicnim
strujanjima u dvije dimenzije. Teorijska razmatranja pokazuju da je to moguce ako su
zadovoljeni sljedeci uvjeti:
fluid je neviskozan.
fluid je nestlaciv.
strujanje je stacionarno.
strujanje je potencijalno.
2D strujanja imaju i tu prednost da se graficki lako mogu prikazati. U tu svrhu koriste

se strujnice i ekvipotencijalne plohe, a smjer strujanja nalazi se u ravnini papira (crteza).
Ekvipotencijalne plohe su (kao i kod elektriciteta ili gravitacije) plohe koje spajaju sve tocke
istog potencijala, i uvijek su okomite na strujnice (slika 4.10).
st
ru
jn
ic
e
e
oh
pl
e
ln
ja
ci
en
ot
ip
v
ek
Slika 4.10: Graficko prikazivanje strujnica (pune linije) i ekvipotencijalnih ploha (crtkane
linije) za 2D tok. Strujanje se uvijek odvija u ravnini skice.
4.6: STRUJANJA U DVIJE DIMENZIJE (2D) 57
4.6.1 Osnovna potencijalna strujanja u 2D

Najjednostavnije potencijalno strujanje je jednoliko strujanje. Kod njega je brzina kon-
stantna u svim tockama prostora:
~v
=0 (4.14)
~r
No, to ujedno znaci da je tok beskonacno velik, pa samo za sebe jednoliko strujanje nema
veci znacaj. Koristi se medutim kod problema optjecanja, gdje se radi pojednostavljenja
uzima da objekt miruje, a fluid struji oko njega. Jednoliko protjecanje onda prikazuje polje
brzina na vrlo velikim udaljenostima od objekta. Jednoliko strujanje prikazuje se paralelnim
strujnicama istog razmaka.
U stvarnosti zbog viskoznosti i s njome povezanoga otpora strujanju, u blizini rubova
toka uvijek postoji raspodjela brzina. Kod te raspodjele je brzina na granici fluida i okolnog
(krutoga) sretstva uvijek 0, a prema sredini toka raste na jednostavniji ili slozeniji nacin
(npr. v. sliku 4.11.).
Slika 4.11: Brzine laminarnog toka u cijevi imaju parabolicni profil. U 2D slucaju cijev se
zamjenjenjuje paralelnim plocama koje stoje okomito na ravninu toka.
Elementarni izvor u 2D slucaju u stvari je linija okomita na ravninu toka (koja je po do-
govoru x-y ravnina). Izdasnost izvora daje se po jedinici duljine te linije, pa je 2D dimenzija
izdasnosti m3 s1 /m = m2 s1 o cemu treba voditi racuna kod koristenja 2D modela.
U blizini samog elementarnog izvora brzina je radijalna i u svim smjerovima jednaka
(simetrija!). Za brzinu toka na udaljenosti r od izvora uz pomoc jednadzbe kontinuiteta
daje se sljedeci izraz:
QL
v(r) = (4.15)
2r
Brzina u blizini izvora opada linearno sa udaljenoscu od izvora (u 3D slucaju je ovisnost
kvadraticna!). Strujnice izvora izlaze iz izvora i radijalno se sire u svim smjerovima (slika
4.12.).
U slucaju ponora fluid se giba prema njemu, strujnice ulaze u njega a izdasnost je nega-
tivna i opisuje koliko fluida u jedinici vremena ponor proguta. Brzina je:
|QL |
v(r) = (4.16)
2r
v v
Slika 4.12: U blizini elementarnoga izvora brzina strujanja je u svim smjerovima jednaka i
usmjerena je radijalno od tocke izviranja.
usmjerena prema ponoru. Strujnice ponora ulaze u njega iz svih smjerova (slika 4.13.).
Kako je brzina prikazana vektorskim poljem, razna se strujanja mogu vektorski zbrajati
ili oduzimati. Mnoge matematicki vrlo kompleksne probleme moguce je tako u 2D slucaju
rijesiti grafickim metodama koje se oslanjaju na pravila vektorske algebre (v. sliku 4.14.).
4.6: STRUJANJA U DVIJE DIMENZIJE (2D) 59
v v
Slika 4.13: Kod elementarnoga ponora brzina strujanja je u svim smjerovima jednaka, ali je
usmjerena radijalno prema tocki poniranja.
Slika 4.14: Vektorska se polja mogu zbrajati po pravilima vektorskoga racuna, pa se osnovna
strujanja koriste za prikazivanje mnogih slozenih strujanja u stvarnosti. Pritom se stvarno
strujanje (u ovom slucaju prikazano vektorima brzine strujanja) prikazuje kao vektorski zbroj
nekoliko osnovnih strujanja.
Glava 5
Zakon neprekidnosti (kontinuiteta)
Promatra se neki fluid u gibanju. Negdje unutar toga fluida zamisli se infinitezimalo maleni
volumen u obliku kvadra koji nepomicno stoji u toku fluida (slika 5.1). Stranice toga
malenog volumena postavit ce se u smjeru koordinatnih osi i oznaciti ih sa dx, dy i dz.
z
v2x
dy
dx 2
v = v(x,y,z) 1
dz
= (x,y,z) v1x
Slika 5.1: Maleni volumen u toku fluida. Brzina strujanja opisana je vektorom ~v a gustoca
fluida funkcijom .
Brzinu fluida opisat ce se sa vektorskom funkcijom ~v (x, y, z), a lokalnu gustocu fluida
funkcijom (x,y,z), pri cemu treba imati na umu da ta gustoca ne mora biti konstantna.
U prvom koraku brzina ~v ce se rastaviti na njezine komponente ~vx , ~vy i ~vz . Nakon toga
treba pogledati sto se dogada sa x-komponentom brzine, ~vx . Ona je okomita na prednju
(1) i straznju plohu (2) razmatronoga volumena. Velicinu x-komponente brzine na plohi 1
oznacit ce se s ~v1x a njenu velicinu na plohi 2 s ~v2x . Ako je razmak izmedu te dvije plohe
(= dx!) malen, moze se x komponenta brzine razviti u Taylorov red pa odbaciti vise clanove:
vx
v2x = v1x + dx (5.1)
x
pri cemu se koristi cinjenica da je:
61
62 GLAVA 5: ZAKON NEPREKIDNOSTI (KONTINUITETA)
~vx = vx ~i (5.2)
Na isti se nacin nalazi i gustoca fluida:

2 = 1 +dx (5.3)
x
Brzina toka nosi fluid kroz taj nepomicni volumen. U nekom infinitezimalnom malenom
vremenu dt kroz prednju plohu (1) u elementarni volumen ude volumen fluida koji je jednak
umnosku povrsine prednje plohe, x komponente brzine toka na njoj i proteklog vremena:
V1 = dAv1x dt = dydzv1x dt (5.4)

y i z komponente brzine su paralelne sa spomenutom plohom pa ne doprinose toku fluida
kroz plohu 1! Sada se uz pomoc gustoce odredi masa fluida koja je kroz plohu 1 usla u
elementarni volumen:
m1x = 1 V1 = 1 dydzv1x dt (5.5)

Istovremeno je kroz plohu 2 iz volumena izasla masa fluida:
m2x = 2 V2 = 2 dydzv2x dt (5.6)

Razlika ove dvije jednadzbe predstavlja masu fluida koja je u x-smjeru izasla iz elemen-
tarnoga volumena:
dmx = m2x m1x = 2 dydzv2x dt 1 dydzv1x dt (5.7)

sredivanjem i uvrstavanjem jednadzbi 5.1 i 5.3 dobija se sljedeci izraz:
!
vx
dmx = vx + dV dt (5.8)
x x
Na isti nacin je gubitak mase u y i z smjerovima opisan izrazima:
!
vy
dmy = vy + dV dt (5.9)
y y
i
!
vz
dmz = vz + dV dt (5.10)
z z
Ukupni gubitak mase iz elementarnoga volumena dV zbroj je gubitaka po pojedinim
smjerovima:
dm = dmx + dmy + dmz (5.11)

Medutim, ako se u vremenu dt masa fluida unutar elementarnog volumena promijeni
za dm, to se mora odraziti u smanjenju gustoce fluida u elementarnom volumenu dV jer je
masa fluida sacuvana:

dm = dV dt (5.12)
t
5.1: POSEBNI OBLICI JEDNADZBE NEPREKIDNOSTI 63
Izjednacavanjem jednadzbi 5.11 i 5.12 i sredivanjem izlazi:

!
vx vy vz
vx + vy + vz + + + = (5.13)
x y z x y z t
Izraz na lijevoj strani gornje jednadzbe pretstavlja masu fluida koja je izasla iz jedinicnog
volumena u jedinici vremena i naziva se divergencija toka mase. Jednadzbu 5.13 mozemo
mnogo jednostavnije zapisati u vektorskom obliku kao

+ div(~v ) = 0 (5.14)
t
sto se neki puta pise i na ovaj nacin:
~
+ (~v ) = 0 (5.15)
t
~ naziva se nabla i pretstavlja tzv. diferencijalni vektorski operator
Simbol
~ = ~i + ~j + ~k
(5.16)
x y z
Jednadzba 5.13 (5.14 odn. 5.15) je opca jednadzba kontinuiteta (sacuvanja mase).
5.1 Posebni oblici jednadzbe neprekidnosti

5.1.1 Stacionarno strujanje
U stacionarnim situacijama vremenske promjene fizikalnih parametara (u ovom slucaju
gustoce) iscezavaju pa se jednadzba neprekidnosti pojednostavi:
div(~v ) = 0 (5.17)
5.1.2 Tekucine
Gustoca tekucina je prakticki konstantna pa se njene malene promjene u realnim stuaci-
jama potpuno zanemaruju. Uz ovo pojednostavljenje (=konst. !), jednadzba neprekidnosti
postaje
div(~v ) = 0 (5.18)
i ona u ovom obliku vrijedi i za nestacionarna (jer je gustoca i u vremenu konstantna!) i
stacionarna strujanja.
5.1.3 Kvazi-jednodimenzionalni slucaj

U jednodimenzionalnom ogranicenju element volumena prelazi u element duzine, a element
povrsine iscezava. Jednadzba 5.14 postaje
v
+v =0 (5.19)
x x
U slucaju tekucine jednadzba (5.19) prelazi u:
v
=0
(5.20)
x
s implikacijom da je v =konst. Ovo ne odgovara niti jednom realnom slucaju, pa kada
se govori o jednodimenzionalnom (1D) strujanju u stvari se misli na strujanje koje se odvija
samo u smjeru x-osi. To znaci da vy i vz komponente brzine iscezavaju u cijelom prostoru.
U tom slucaju elementarna povrsina dA = dydz je uvijek okomita na brzinu a u vremenu dt
kroz nju protekne masa fluida:
dm = dAvdt (5.21)
Podijeli li se jednadzbu (5.12) sa dt dobije se tzv. maseni protok fluida:
dm
QM = = dAv (5.22)
dt
Kako je dA maleno, brzina i gustoca fluida na cijeloj toj povrsini su prakticki konstantni,
pa se moze reci da je:
QM = konst. (5.23)
Kod toga se cesto umnozak:
dx dV
dAv = dA = =Q (5.24)
dt dt
naziva volumnim protokom fluida, Q.
Tako dugo dok je dA maleno, izvedeni zakljucci su ispravni i govori se o toku u strujnom
vlaknu. Medutim, ako se gleda tok konacnih poprecnih dimenzija, gustoca i brzina preko
poprecnoga presjeka toka A ne moraju biti konstantni. Situacija se rjesava tako da se brzinu
i gustocu stvarnog toka usrednjava preko povrsine A i tako dobivene srednje vrijednosti
uvrstava u jedn. 5.22. Ona u tom slucaju prelazi u:
dm Z
QM = = vdA = v A = konst. (5.25)
dt A
gdje su v i srednje vrijednosti brzine i gustoce preko povrsine A.

Jednadzba (5.25) pokazuje da je u 1D slucaju maseni protok konstantan po cijelom
toku. Kao sto je to prije napomenuto, ovdje se u stvari radi o kvazi-jednodimenzionalnom
toku, dakle o toku koji se odvija u smjeru neke krivulje pa je za njegov opis dovoljna jedna
koordinata (obicno put prevaljen po krivulji) pri cemu sama krivulja moze opisivati vrlo
zamrseni put u stvarnom prostoru. Primjer upotrebe ove aproksimacije je tecenje kroz
cjevovode koje tretiramo upravo na ovaj nacin. Kod toga se jednadzba (5.25) raspisuje za
dva mjesta u toku, koja se oznacavaju brojevima 1 i 2, a znak srednje vrijednosti iznad
simbola brzine i gustoce se ispusta:
QM = A1 v1 1 = A2 v2 2 (5.26)
Treba zapamtiti da u gornjem slucaju v i pretstavljaju srednje vrijednosti
odgovarajucih fizikalnih velicina!
5.1: POSEBNI OBLICI JEDNADZBE NEPREKIDNOSTI 65
U slucaju tekucine jedn. (5.26) se dodatno pojednostavi na:
A1 v1 = A2 v2 = Q = konst. (5.27)
pa je dakle i volumni protok konstantan, a maseni i volumni protok medusobno su pro-
porcionalni:
QM = Q (5.28)
Glava 6
Dimenzionalna analiza
Dimenzionalna analiza fizikalna je metoda za pronalazenje funkcionalnoga oblika raznih

fizikalnih zakona koristenjem analize dimenzije fizikalne velicine koja se tim zakonom opisuje.
Ona se zasniva na principu homogenosti. Taj princip govori da svi clanovi jednadzbe koja
opisuje neku fizikalnu pojavu moraju imati iste dimenzije.
Uz princip homogenosti dimenzionalna analiza oslanja se i na princip analiticnosti
prema kojem se svaka pojava moze opisati nekom analitickom funkcijom oblika:
f (x1 , x2 , ..., xn ) = 0 (6.1)
x1 , x2 , ..., xn su fizikalne velicine o kojima ta pojava ovisi. Prednost dimenzionalne anal-

ize je da se relativno jednostavnim postupkom nalazi rjesenje vrlo kompleksnih fizikalnih
odnosa. Nedostatak joj je da ne moze dati iznos konstante proporcionalnosti u jednadzbi
koja opisuje analiziranu pojavu (mnozenje gornje jednadzbe bilo kojom konstantom ne mi-
jenja je!). Nadalje, dimenzionalna analiza zahtijeva dobro poznavanje pojave koja se analizira
i velicina o kojima ona ovisi. U protivnom je dobiveni izraz neupotrebiv.
Ovisno o broju fizikalnih velicina xi o kojima ovisi analizirana pojava, postoje dva pris-
tupa rjesavanju problema dimenzionalnom analizom. Ako je broj tih velicina malen (najvise
3-4), jednadzbu (6.1) se rjesava izravno, a ako je broj varijabli veci koristimo se tzv. -
teoremom o kojemu ce biti vise rijeci kasnije.
6.1 Mali broj fizikalnih varijabli

Jednadzbu (6.1) prvo se prepise u eksplicitni oblik, npr. za slucaj 4 fizikalne varijable:
x4 = f (x1 , x2 , x3 ) (6.2)
x4 je ovdje zavisna fizikana varijabla koja ovisi o tri nezavisne varijable x1 , x2 i x3 !

Poznato je (princip homogenosti) da dimenzije lijeve i desne strane ove jednadzbe moraju
biti jednake, pa se u sljedecem koraku umjesto same velicine x4 u lijevu stranu jednadzbe
uvrstava njena fizikalna dimenzija, [x4 ], a u desnu stranu dimenzije varijabli x1 , x2 i x3 , ali
potencirane na neke zasad nepoznate potencije a, b i c:
[x4 ] = [x1 ]a [x2 ]b [x3 ]c (6.3)
67
68 GLAVA 6: DIMENZIONALNA ANALIZA
6.1.1 Primjer: brzina zvuka

Zvuk je mehanicki poremecaj (titranje) koji se siri kroz tvar. Poznato je da su promjene
tlaka kod zvuka malene i da se zvuk kroz homogenu tvar siri konstantnom brzinom. Iz teorije
titranja takoder se moze vidjeti da je brzina reakcije tvari na neki poremecaj proporcionalna
modulu elasticnosti (Youngov modul, E). S druge strane, tromost pomaknutoga dijela
tvari proporcionalna je njezinoj gustoci, . Koristeci ove podatke, slaze se pretpostavljena
jednadzba za brzinu zvuka:
v0 = BE x y (6.4)
Tu je B bezdimenzionalna konstanta proporcionalnosti, koju dimenzionalna analiza ne
moze odrediti. x i y su racionalni brojevi. U iducem se koraku u ovu jednadzbu na mjesto
fizikalnih velicina uvrstavaju njihove dimenzije:
[v0 ] = lt1 [] = ml3 [E] = ml1 t2 (6.5)

Ovdje m oznacava masu, l duzinu a t vrijeme. Nakon tog uvrstavanja dobije se dimen-
ziona jednadzba:
lt1 = (ml3 )x (ml1 t2 )y (6.6)

nju se prvo sredi tako da se grupiraju eksponenti pojedinih osnovnih velicina:
lt1 = mx+y l(x+3y) t2x (6.7)

Sad se upotrijebi princip homogenosti: eksponenti osnovnih fizikalnih velicina moraju na
obje strane jednadzbe biti jednaki. To sad daje odvojene jednadzbe za eksponente x i y:
x+y =0 x 3y = 1 2x = 1 (6.8)
S rjesenjem:
1 1
x= y= (6.9)
2 2
Cinjenica da je rjesenje jednoznacno, ukazuje da je dimenzionalna jednadzba formalno
dobro postavljena (nije zaboravljena neka bitna fizikalna velicina, a nije ni uvrstena neka
nebitna). U zadnjem koraku ovako dobivene koeficijente vraca se u pocetnu jednadzbu (6.4)
cime se dobije opceniti izraz za brzinu zvuka:
s
E
v0 = B (6.10)

Tocnost ovako izvedena zakona i vrijednost konstante B mora se odrediti pokusima. Za
tekucine se tako nalazi da je B = 1 a za plinove B = (omjer toplinskih kapaciteta plina,
Cp /CV ).
Kod ovoga postupka postoji mogucnost da rjesenje eksponenata nije jednoznacno. U
slucaju da jednadzbe dadu manji broj rjesenja, moze se probati sloziti jednadzba u kojoj
clanovi imaju sve dozvoljene (iste dimenzije!) kombinacije eksponenata, npr. :
Bi E xi yi
X
v0 = (6.11)
i
6.2: VELIKI BROJ FIZIKALNIH VARIJABLI 69
Neki od clanova mogu se ukloniti uz pomoc fizikalnih argumenata, za sto je potrebno

mnogo iskustva i znanja. Ako se pak kao rjesenje dobije cijela familija raznih eksponenata,
to znaci da pocetna jednadzba nije dobro postavljena, tj. da u njoj nedostaje neka bitna
fizikalna velicina.
6.2 Veliki broj fizikalnih varijabli

U slucaju veceg broja fizikalnih velicna potrebnih za opisivanje neke fizikalne pojave koriste
se tzv. teorem (Vaschy-Buckinghamov teorem) kojeg ovdje necemo dokazivati:
teorem: Izraz f (xi ) = 0 ne smije ovisiti o sustavu mjernih jedinica. Drugim

rijecima f je bezdimenzionalna funkcija!
Odatle slijedi da se f moze napisati kao:
(1 , 2 , ..., n ) = 0 (6.12)
gdje su i bezdimenzionalni monomi slozeni od varijabli xi . Uvodenje ovakvih monoma
smanjuje broj argumenata funkcije za broj osnovnih fizikalnih velicina koje su potrebne
za opisivanje danog problema (obicno 2-3, neki puta i vise!). S druge strane, postupak je
osjetljiv i cesto puta nepregledan pa ga je bolje prepustiti strucnjacima koji se bave ovim
podrucjem, te prihvatiti zakljucke do kojih su oni dosli (npr. sljedeci primjer).
6.2.1 Primjer: otpor tijela kod gibanja kroz fluid

Ovo je vrlo slozen fizikalni problem koji teorijski ni izdaleka nije rijesen. Zbog toga se
i danas koeficijenti otpora odreduju eksperimentalno, a opci oblik zakona otpora dobiven
dimenzionalnom analizom koristi se kao podloga za funkcionalni oblik eksperimentalno do-
bivenih podataka.
Mnostvo pokusa pokazuje slijedece opce cinjenice: otpor koji tijelo osjeca pri gibanju
kroz fluid ovisi o gustoci fluida, , brzini gibanja tijela, v i nekoj karakteristicnoj dimenziji
tijela, l. Nadalje je jasno da otpor ovisi i o viskoznosti fluida, . Otpor cemo pretstaviti
silom F koju tijelo osjeca pri gibanju kroz fluid. Funkcija f je dakle oblika:
f (F, , l, v, ) = 0 (6.13)
Vidi se da funkcija f ima 5 argumenata, od kojih su tri (, l i v) osnovne fizikalne velicine,
a dvije (F i ) izvedene. Prema teoremu je u funkciji 5-3=2 monoma:
(1 , 2 ) = 0 (6.14)
Svaki od ta dva monoma slaze se od jedne izvedene velicine i kombinacije svih osnovnih
(u ovo slucaju 3) velicina:
1 = F x1 ly1 v z1 2 = x2 ly2 v z2 (6.15)

U slijedecem koraku radi se zasebna dimenzionalna analiza za svaki od ovih monoma:
m0 l0 t0 = (mlt2 )(ml3 )x1 ly1 (lt1 )z1 (6.16)

70 GLAVA 6: DIMENZIONALNA ANALIZA
m0 l0 t0 = (l2 t1 )(ml3 )x2 ly2 (lt1 )z2 (6.17)

rjesenje prvoga monoma je x1 = 1, y1 = 2 i z1 = 2, pa je:
F F
1 = 2 2
= (6.18)
l v Av 2
slicno, rjesenje drugoga monoma je x2 = 0, y2 = 1 i z2 = 1, pa je:
1
2 = = (6.19)
lv Re
Funkcija je ovoga oblika:
F 1
( , )=0 (6.20)
Av 2 Re
Pa izraz za silu (trazeni izraz za otpor tijela!) ima oblik:
F = Av 2 f (Re ) (6.21)
Ako se stavi da je C(Re ) = 2f (Re ), dobija se poznata Newtonova formula za otpor tijela:
1
F = CAv 2 (6.22)
2
Koeficijent C ovisi o Re i obliku tijela i odreduje se eksperimetalno.
Glava 7
Stacionarno tecenje idealnoga fluida
Idealni fluid je svaki fluid koji ne pruza nikakav otpor tecenju. Viskoznost takvoga fluida
ne postoji, a ova se idealizacija cesto puta koristi u jednostavnim racunima i u situacijama
kada gubici zbog unutarnjega trenja tekucine nisu veliki. Za idealni fluid vrijedi Eulerova
jednadzba koju je mnogo lakse rijesiti od jednadzbi za realne tekucine (tzv. Navier-Stokesove
jednadzbe) Uz to u najvecem dijelu problema iz prakse, fluid tece stacionarno u polju sile
teze. Zato se analizu pocinje sa Eulerovom jednadzbom za polje sile teze (kvazi-1D oblik):
v 2 Z dp Z
v
+ + gz + ds = konst. (7.1)
2 t
Kad je tecenje stacionarno, zadnji clan lijeve strane otpada (jednak je nuli), pa se dolazi
do kvazi1D Euler-ove jednadzbe za stacionarno tecenje:
v 2 Z dp
+ + gz = konst. (7.2)
2
Nadalje, ako se zanemari stlacljivost fluida (uglavnom tekucine, i plinovi ako su prom-
jene tlaka i temperature malene), gustoca je konstantna sto omogucava formalnu integraciju
gornje jednadzbe, s rezultatom:
v2 p
+ + gz = konst. (7.3)
2
Ova jednadzba naziva se Bernoullijeva jednadzba. Ona vrijedi za stacionarno strujanje
nestlacivoga fluida i jedna je od najvise koristenih jednadzbi mehanike fluida. Ona rjesava
slucajeve u mehanici fluida kada se strujanje fluida moze tretirati kao kvazi-jednodimenzionalno.
Pogledajmo stoga malo detaljnije znacenje pojedinih clanova ove jednadzbe. Prvi clan je:
v2
(7.4)
2
a ako njegova dimenzija u stvari odgovara dimenziji gustoce energije i predstavlja energiju
jedinicne mase fluida:
kg Nm J
m2 s2 = m2 s2 = = (7.5)
kg kg kg
Kako se ova gustoca izvodi iz brzine, radi se o dijelu energije koju fluid ima zbog brzine
kojom se giba (kineticka energija). Drugi clan Bernoullijeve jednadzbe je:
71
72 GLAVA 7: STACIONARNO TECENJE IDEALNOGA FLUIDA
p
(7.6)

koji po principu homogenosti takoder mora imati dimenzije gustoce energije:
Pa Nm2 Nm J
3 = 3 = = (7.7)
kgm kgm kg kg
pri cemu je upotrebljena osnovna dimenzija Newtona kao jedinice za silu:
N = kgms2 (7.8)
Ovaj dio energije dolazi od tlaka u fluidu, pa pretstavlja tzv. unutarnju energiju fluida.
I na kraju, treci clan je:
gz (7.9)
Dimenzija ovog clana je m2 s2 kao i dimenzija prvoga clana pa se i kod njega ocigledno
radi o gustoci energije. U ovom slucaju radi se o dijelu energije koju fluid ima zbog svojega
polozaja u polju sile teze (tzv. potencijalna energija).
Pogledajmo sad cijelu Bernoullijevu jednazbu. Njezina lijeva strana zbroj je tri gustoce
razlicitih vrsta energije (kineticke, unutarnje i potencijalne) a desna strana je konstana. Ova
konstanta je ukupna gustoca energije fluida, sto znaci da je gustoca ukupne enrgije fluida
konstantna. Bernoullijeva jednadzba izrice zakon sacuvanja energije za nestlacivi fluid!
7.1 Ravnoteza u smjeru okomitom na strujnicu
dA
p v

Slika 7.1: Sile koje djeluju na cesticu fluida u smjeru okomitom na strujnicu. Kod sta-
cionarnog tecenja ove sile se moraju medusobno uravnoteziti.
Kod stacionarnoga tecenja sile koje djeluju na cesticu fluida okomito na strujnicu se
moraju medusobno uravnoteziti jer se strujnica u vremenu ne mijenja. Radi jednostavnosti
7.2: BERNOULLIJEVA JEDNADZBA ZA IDEALNE TEKUCINE 73
je na slici 7.1 pretpostavljeno strujno vlakno kvadraticnoga presjeka i strujna cestica u obliku
malena kvadra. Na bocne plohe strujne cestice djeluje tlak, centrifugalna sila i komponenta
sile teze u smjeru normale odgovarajuce plohe. Ako je tlak na donju plohu p, onda je tlak
na gornju plohu:
p
p+ dn (7.10)
n
Komponenta sile teze u smjeru normale plohe je dmg cos , pa je ravnoteza sila za gornju
i donju plohu opisana sljedecim izrazom:
v2
!
p
pdA p + dn dA + dm + dmg cos = 0 (7.11)
n r
Kako je masa cestice fluida dm = dAdn izraz prelazi u:
p v2 z
dndA + dAdn dAdng =0 (7.12)
n r n
a nakon sredivanja ostaje:
v2
dpn = dn gdz (7.13)
r
Ukupna promjena tlaka okomito na smjer strujanja sastoji se od dva dijela (dva clana
desne strane jednadzbe), od kojih se prvi naziva dinamicki doprinos, a drugi staticki. Di-
namicki doprinos promjeni tlaka dolazi od zakrivljenosti strujnice i s time povezane inerci-
jske centrifugalne sile. Staticki doprinos je jednostavno promjena hidrostatickoga tlaka zbog
promjene dubine u fluidu (dz). Kad strujanja nema, ili je strujnica ravna (r = ) dobije se
od prije poznata jednadzba hidrostaticke ravnoteze:
dpn = gdz (7.14)

S druge strane, ako se strujanje odvija u horizontalnoj ravnini, nema promjene hidrostatskoga
tlaka pa drugi clan iscezava:
v2
dpn = dn (7.15)
r
Ova jednadzba naziva se jednadzba radijalne ravnoteze toka i od velike ja vaznosti u 2D
proracunima tecenja. U slucajevima kad strujnice postanu koncentricne kruznice (vrtlozi)
ova jednadzba dodatno se pojednostavi:
v2
dpn = dr (7.16)
r
7.2 Bernoullijeva jednadzba za idealne tekucine

Bernoullijeva jednadzbu za nestlacivi fluid pomnozi se s g:
v2 p
+ + z = z (m) (7.17)
2g g
Lako se provjeri da svi clanovi sad imaju dimenzije duljine. Shodno tome oni se nazivaju
visine:
v 2 /2g je brzinska visina

p/g je tlacna visina
z je geodetska visina
z je visina energetskog horizonta (visina energetske linije)
Drugim rijecima, zbroj brzinske visine, tlace visine i geodetske visine jednak je (kon-
stantnoj) visini energetskog horizonta. Nadalje, zbroj tlacne i geodetske visine naziva se
piezometarska visina. To je visina do koje se podize tekucina u piezometru, pa ovaj
pojam ima veliko prakticno znacenje, jer se piezometarska visina moze izravno mjeriti.
I ovaj oblik Bernoullijeve jednadzbe opisuje sacuvanje ukupne energije tekucine, iako je
on skriven (svi clanovi imaju dimenziju duzine). No, spretnim raspisivanjem te dimenzije
nalazi se:
N J J
m=m = = G = kg 1 g (7.18)
N N G
Pojedini clanovi predstavljaju dakle odgovarajuce energije izrazene po tezini jedinicne
mase tekucine. Ovaj se oblik Bernoullijeve jednadzbe u praksi najcesce koristi jer se piezometarska
visina moze jednostavno i izravno mjeriti, a slicno je i sa ostalim visinama koje ulaze u ovaj
oblik Bernoullijeve jednadzbe. Kod koristenja Bernoullijeve jednadzbe za rjesavanje prob-
lema u praksi promatraju se dvije pogodno odabrane tocke na strujnici. Kako je i gustoca
tekucine i energetska vsina konstantna, raspisivanje Bernoullijeve jednadzbe za te dvije tocke
i izjednacavanje lijevih strana daje prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe:
v12 p1 v2 p2
+ + z1 = 2 + + z2 (7.19)
2g g 2g g
1 i 2 su bilo koje dvije tocke na (istoj!) strujnici. U ovoj cinjenici je sakriven i na-
jveci problem Bernoullijeve jednadzbe: ona vrijedi samo za jednu tocno odredenu strujnicu,
a najcesce se ne zna tocan tok te strujnice kroz prostor! Ovaj se problem u praksi zane-
maruje (inace se ne bi mogla koristiti Bernoullijeva jednadzba) a racun se radi sa srednjim
vrijednostima velicina koje u Bernoullijevu jednadzbu ulaze. Mnostvo teoretskih i eksper-
imentalnih istrazivanja pogreske koja se takovim nacinom racunanja radi pokazalo je da
najvecu pogresku unosi upotreba srednje vrijednosti brzine. Zato treba doci do priblizne
ocjene velicine te pogreske. Pritom se krece od toka kineticke energije kroz strujno vlakno:
dEk dm v22
= (7.20)
dt dt 2
pri cemu je protok mase opisan sa:
dm dV dAv
= = (7.21)
dt dt dt
spajanjem ove dvije jednadzbe izlazi:
dEk
= v 3 dA (7.22)
dt 2
7.2: BERNOULLIJEVA JEDNADZBA ZA IDEALNE TEKUCINE 75
Za cijeli presjek toka ovaj izraz mora se integrirati preko povrsine presjeka toga toka:
d Z 3
(Ek ) = v dA (7.23)
dt 2 A
Provede li se li ovu integraciju sa srednjom vrijednosti brzine (koja je konstanta!) dobije
se:
d
(Ek ) = v 3 A (7.24)
dt 2
matematicki se moze pokazati da je integral sa pravom vrijednoscu brzine uvijek veci od
rezultata dobivenoga srednjom vrijednosti brzine:
Z
v 3 dA > v 3 A (7.25)
A
a omjer koji opisuje razliku ova dva rezultata:
v 3 dA
R
A
= >1 (7.26)
v 3 A
naziva se Coriolissov koeficijent. Zeli li se izbjeci pogreske nastale upotrebom srednjih
vrijednosti u Bernoullijevoj jednadzbi mora se njezine brzinske clanove popraviti upotrebom
ovoga koeficijenta:
v2 p
+ + z = z (7.27)
2g g
odnosno, u prakticnom obliku:
v12 p1 v2 p2
1 + + z1 = 2 2 + + z2 (7.28)
2g g 2g g
sto naravno pretpostavlja da je njegova vrijednost barem priblizno poznata. Ako nije,
ostaje da se pretpostavi = 1 i na neki drugi nacin pokusa ocijeniti ucinjenu pogresku.
U slucaju kad se strujanje zaustavi Bernoullijeva jednadzba prelazi u jednadzbu hidrostatske
ravnoteze:
p = g(z z) (7.29)
Slika 7.2 zorno prikazuje znacenje pojedinih clanova Bernoullijeve jednadzbe za idealne
tekucine. I energetska i geodetska visina mjere se od tzv. referentne ravnine koja se obicno
postavlja kroz ili ispod najnize tocke. Time je osigurano da su te visine u svim tockama prob-
lema pozitivne. Standardna referentna ravnina je ploha geoida koja predstavlja zamisljen
srednju razinu morske povrsine, a visine mjerene prema njoj nazivaju se nadmorske visine.
Kako je za idealnu tekucinu ukupna energija sacuvana, energetska linija je horizontalna, na
visini zo , sa koje pocinje tok tekucine.
Kao sto je to vec napomenuto, za racun se uzima srednje vrijednosti velicina za os strujne
cijevi za koju se rjesava Bernoullijeva jednadzba. Kako se hidrostatski tlak pojavljuje na
obje strane prakticne Bernoullijeve jednadzbe, moze ga se izrazavati kao apsolutni ili kao
relativni tlak, jer se konstatna razlika medu njima krati, ali u tome se treba biti konzistentan.
Za rjesavanje prakticnih problema koristi se prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe za dvije
pogodno odabrane tocke na osi strujne cijevi (slika 7.3). Prva se tocka obicno bira tako da se
energetska linija
piezometarska linija
zo
0 0
Slika 7.2: Graficki prikaz Bernoullijeve jednadzbe za idealne tekucine. Sve visine vezu se za
os strujne cijevi.
1 2
zo
z1
z2
0 0
Slika 7.3: Graficki prikaz prakticnoga oblika Bernoullijeve jednadzbe za idealne tekucine.
Jednadzbu se postavlja za dvije tocke (1 i 2) na osi strujne cijevi, odn. za odgovarajuce
ravnine presjeka toka, ravninama kroz te dvije tocke.
za nju znaju vrijednosti svih relevantnih visina, pa se onda uz pomoc prakticne Bernoullijeve
jednadzbe nalaze vrijednosti tih velicina u drugoj tocki. Tu je cesto puta uz Bernoullijevu
jednadzbu potrebno koristiti i jednadzbu kontinuiteta, radi odredivanja srednje brzine toka
u drugoj tocki. Cijeli se postupak u toku rjesavanja postavljenoga problema cesto ponavlja
mnogo puta za razlicite tocke toka.
Glava 8
Stacionarno tecenje realnoga fluida
U mnogim realnim situacijama nije moguce zanemariti viskoznost fluida koji tece. Zbog
viskoznosti dolazi do trenja izmedu cestica fluida i okolnih objekata, kao i izmedu poje-
dinih cestica fluida, sto kao i kod trenja krutih objekata rezultira stvaranjem topline i
gubitkom dijela energije fluida. Mnogobrojni pokusi, uglavnom bazirani na originalnom
Newton-ovom pokusu pokazali su da se viskozna sila moze prikazati kao umnozak tangenci-
jalnoga naprezanja i (tangencijalne) povrsine na koju to naprezanje djeluje:
Fvis = A (8.1)
U slucaju da se radi o cestici fluida, viskozna slika djeluje na njeno bocno oplosje dA =
dOds pa je viskozna sila opisana sa:
dFvis = dOds (8.2)

da bi gubitak energije zbog ove viskozne sile pretvorio u gubitak energetske visine, mora
se rad koji ta sila ucini na putu ds podijeliti s tezinom cestice gdV :
dFvis ds dFvis
dhvis = = (8.3)
gdAds gdA
Prema tome, posljedica viskoznosti fluida je gubitak energije fluida. Ovaj gubitak odvija
se u smjeru tecenja pa se energija realne tekucine uvijek smanjuje u smjeru u kojem se tok
odvija.
8.1 Bernoullijeva jednadzba za realne tekucine

Viskozne gubitke energije kod tecenja realnih tekucina najcesce se opisuje ukupnim gubitkom
nastalim izmedu dva presjeka toka, koji se, izrazen kao gubitak energetske visine, dodaje
desnoj strani prakticnoga oblika Bernoullijeve jednadzbe:
v12 p1 v22 p2
+ + z1 = + + z2 + H (8.4)
2g g 2g g
Ovaj gubitak uvijek je veci od nule (trenje uvijek pretvara dio raspolozive energije u
toplinu) pa je u presjeku 2 ukupna energetska visina tekucine smanjena za iznos gubitaka
H. kod realnih tekucina ukupna energija tekucine se u smjeru toka stalno
77
78 GLAVA 8: STACIONARNO TECENJE REALNOGA FLUIDA
1 2 H
zo
E
z
z1
z2
0 0
Slika 8.1: Graficki prikaz prakticnoga oblika Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine.
Ukupni gubici energije nastali izmedu presjeka 1 i 2 opisuju se smanjenjem energetske visine
za visinu gubitaka H.
smanjuje!. Gore navedeni oblik Bernoullijeve jednadzbe naziva se Bernoullijeva jednadzba

za realne tekucine.
8.1.1 Odredivanje gubitaka

Bernoullijeva jednadzba za realne tekucine omogucava nam i prakticno odredivanje gubitaka.
Pritom se mora osigurati da je tecenje stacionarno (=konstantan protok kroz cjevovod). Na
mjestima 1 i 2 se prvo izmjeri piezometarske visine hp :
!
p
hp = z + (8.5)
g
Nakon toga se pomocu jednadzbe kontinuiteta odredi srednje brzine toka na tim mjestima
(uz pretpostavku da je poznat protok kroz cjevovod, a koji se lako moze izmjeriti):
v1 A1 = v2 A2 = Q (8.6)
a onda se, uz pomoc Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine, odredi gubitak energetske
visine:
v12 v2
! !
p1 p2
H = + + z1 2 + + z2 (8.7)
2g g 2g g
jednadzbu (8.7)moze se pojednostaviti uvrstavanjem izmjerenih piezometarskih visina:
v12 v2
! !
H = + hp1 2 + hp2 (8.8)
2g 2g
Kod stvarnih mjerenja ove vrste najcesce se koriste cijevi konstantnoga presjeka, jer je
u tom slucaju srednja brzina toka svugdje jednaka, a gubici se nalaze vrlo jednostavno kao
razlika izmjerenih piezometarskih visina:
8.1: BERNOULLIJEVA JEDNADZBA ZA REALNE TEKUCINE 79
H = hp1 hp2 (8.9)

Gubitak energetske visine izrazen po jedinici duljine toka naziva se energetski gradijent
ili energetski pad:
H
Ie = (8.10)
l
gdje je l duzina toka na kojoj nastaje gubitak h1,2 . Slicno, gubitak piezometarske visine
izrazen po jedinici duljine toka naziva se piezometarski gradijent (pad) ili hidraulicki
gradijent:
hp1 hp2
Ip = = tan (8.11)
l
koji se cesto puta izrazava i kao tangens kuta nagiba piezometarske linije prema horizon-
tali ().
80 GLAVA 8: STACIONARNO TECENJE REALNOGA FLUIDA
Glava 9
Tecenje kroz cijevi
9.1 Reynoldsov pokus
Slika 9.1: Reynoldsov pokus. U tok tekucine (plavo) u horizontalnoj cijevi ubacuje se tanka
struja obojene tekucine (crveno). Polozaj mjesta ubacivanja na presjeku cijevi moze se mijen-
jati pomicanjem sustava za ubacivanje. Brzina tecenja regulira se otvaranjem ili zatvaranjem
ventila na kraju cijevi.
Teorijsko proracunavanje viskoznih gubitaka se pokazalo izuzetno kompleksnim, i mnogi

problemi ni do danas nisu rijeseni na zadovoljavajuci nacin. Zbog toga se ovaj dio mehanike
fluida i danas oslanja na rezultate iscrpnih pokusa i empirijske jednadzbe izvedene na osnovi
njih. Prakticne probleme tecenja realnih tekucina i danas najbolje ilustrira Reynoldsov pokus
koji je prvi ukazao na promjenjivu prirodu tecenja, u ovisnosti o njegovoj brzini. Pokus je
u osnovi vrlo jednostavan (v. sliku 9.1). U tok tekucine u dugoj, horizontalnoj i, radi
mogucnosti opazanja, prozirnoj cijevi na njegovom se pocetku ubacuje tanki mlaz obojene
tekucine. Protok se regulira otvaranjem i zatvaranjem ventila na kraju cijevi, a konstantni
ulazni tlak osigurava se odrzavanjem konstantne razine tekucine u rezervoaru. Tanki mlaz
obojene tekucine slijedi strujnicu na koju je ubacen i omogucava pracenje njezinoga oblika
po duzini cijevi.
81
82 GLAVA 9: TECENJE KROZ CIJEVI
Kod malih brzina tecenja pokus je dao ocekivani rezultat: strujnica je ravna i paralelna
s osi cijevi. Njezin oblik ne ovisi o polozaju strujnice unutar presjeka cijevi (slika 9.2).
Slika 9.2: Kod malih brzina tecenja Reynoldsov pokus pokus pokazuje da je strujnica ravna
i paralelna s osi cijevi. Njen oblik ne ovisi o polozaju strujnice unutar presjeka cijevi.
Slika strujnica nadalje pokazuje da se cestice tekucine medusobno ne mijesaju vec teku
jedna pored druge. Preslikano na kruzni presjek cijevi, tekucina tece u slojevima (lamelama),
pa se ovakav tok naziva laminarni tok.
No, vec i sa malim povecanjem brzine toka strujnica u blizini osi cijevi postaje nestabilna
i pocinje titrati, tj. mijenjati svoj polozaj u vremenu (v. sliku 9.3). Pri tome slika strujanja
u blizini stijenke cijevi i dalje ostaje nepromijenjena, tj. laminarna (v. sliku 9.4). Vremenska
promjenjivost strujnice ukazuje na to da tok vise nije stacionaran, o cemu ce kasnije biti vise
rijeci. Ovaj nacin tecenja naziva se prijelazni rezin (prijelazni tok).
Slika 9.3: Kod nesto vecih brzina tecenja strujnica u blizini osi cijevi postaje nestabilna i
pocinje mijenjati svoj oblik i polozaj unutar toka.
9.1: REYNOLDSOV POKUS 83
Slika 9.4: Istovremeno, strujnice u blizini stijenke cijevi i dalje ostaju nepromijenjene.
Daljnje povecavanje brzine izaziva sve brze promjene oblika strujnice i to u cijelom pres-
jeku toka (v. slike 9.5 i 9.6). Vrlo brzo, u smjeru toka, strujnica se gubi i tekucina je jedno-
liko obojena sto nam govori da dolazi do medusobnog mijesanja cestica tekucine. Detaljniji
pokusi, uz upotrebu brzih kamera i posebnih tehnika pracenja cestica tekucine, pokazuju da
u toku postoje jaka vrtlozenja, pa se ovaj nacin tecenja naziva vrtlozni ili turbulentni
tok.
Slika 9.5: Kod jos vecih brzina strujanja dolazi do jakoga i brzog promjena oblika strujnice
i vrlo brzo i do potpunoga mijesanja tekucine.
Na osnovi mnogo pokusa sa cijevima razlicitih promjera i uz razlicite brzine tecenja,

Reynolds je empirijski ustanovio da je slika tecenja dva razlicita toka prakticki ista, ako je
omjer umnoska brzine i promjera cijevi sa koeficijentom viskoznosti tekucine za oba toka isti.
Taj se omjer danas naziva Reynoldsov broj i definiran je kao:
Slika 9.6: Slika mijesanja je kod vecih brzina ista u cijelom presjeku cijevi, sve do njezine
stijenke.
vd
Re = (9.1)

Rezultati pokusa su nadalje pokazali da je tok laminaran ako je Re < 2320, da je u
prijelaznom rezimu ako je Re 2320, te da je vrtlozan ako je Re veci od 2320. Za cijevi ciji
presjek nije okrugao, koristi se tzv. hidraulicki radijus koji je definiran kao omjer presjeka
toka i opsega tog presjeka (v. sliku 9.7):
O
Slika 9.7: Hidraulicki radijus cijevi proizvoljnoga oblika presjeka omjer je povrsine presjeka
unutarnjeg otvora cijevi i njegovoga opsega.
A
Rh = (9.2)
O
9.2: GUBICI U CJEVOVODU 85
Za okruglu cijev je hidraulicki radijus jednak polovici fizickoga polumjera cijevi, o cemu
itekako treba voditi racuna! Ova nespretna razlika posljedica je povijesnog razvoja struke
i danas ju je prakticki nemoguce ispraviti. Kod upotrebe strucne literature treba pripaziti
jer manji broj autora Reynoldsov broj nestandardno definira tako da hidraulicki radijus
okrugle cijevi bude jednak njenom fizickom polumjeru. U ovom tekstu koristi se iskljucivo
standardna definicija Reynoldsovog broja i hidraulickog polumjera.
R2 R
Rh = = (9.3)
2R 2
9.2 Gubici u cjevovodu

Cjevovod je sklop cijevi, ventila, racvi i ostalih elemenata cijevne armature kroz koji tece
tekucina. I nadalje cemo se drzati zahtjeva da je tok kroz cjevovod stacionaran a tekucina
nestlaciva. Prvi korak u teoretskoj analizi gubitaka u cjevovodu bit ce analiza jednadzbe za
gubitke izvedene iz Bernoullijeve jednadzbe:
1 v12 2 v22 p1 p2
H = + + (z1 z2 ) (9.4)
2g g
Ako Coriollisov koeficijent ne ovisi o brzini, sto je ispunjeno u najvecem broju stvarnih
situacija, prvi je clan ove jednadzbe u potpunosti odreden geometrijom cjevovoda (preko
jednadzbe kontinuiteta!), pa on ne moze biti izvor gubitaka. Gubici se dakle moraju manife-
stirati u smanjenju sume zadnja dva clana, tj. u smanjenju piezometarske visine. To postaje
jos ocitije ako se ogranicimo na analizu cijevi konstantnoga promjera. Brzine su tada svugdje
iste, pa se jednadzba gubitaka pojednostavi na:
p1 p2
H = + (z1 z2 ) = hp1 hp2 (9.5)
g
Kod mjerenja otpora u cijevima, one se najcesce postavljaju vodoravno, pa i zadnji clan
otpada:
p1 p2
H = (9.6)
g
Gubici zbog viskoznosti strujanja u cjevovodu dovode do pada hidrostatskoga tlaka u sm-
jeru strujanja. Vidjet cemo kasnije da osiguravanje dovoljnoga tlaka na izlasku iz cjevovoda
(kod zadanoga maksimalnog protoka) jedan od najvaznijih zadataka konstruktora cjevovoda,
koji u najvecom mjeri odreduje dimenzije cijevnih elemenata.
Pogledajmo sad malo detaljnije tok u nekom malom dijelu horizontalne cijevi (v. sliku
9.8). Za cesticu tekucine odabran je volumen omeden dvjema bliskim poprecnim presjecima
cijevi, razmaknutima za dl. Na cesticu djeluju tlacne sile i sila viskoznoga trenja na stijenci
cijevi, pa je jednadzba ravnoteze sila:
pA = Odl + (p + dp)A (9.7)

sto nakon sredivanja prelazi u izraz za smanjenje tlaka u cijevi:
O
dp = dl = dl (9.8)
A Rh
p p+dp

dl
Slika 9.8: Odabir cestice fluida za analizu viskoznih gubitaka u cijevi i sile koje na tu cesticu
djeluju.
Kad bi se moglo odrediti iznos smicnoga naprezanja na stijenci cijevi , mogla bi se rijesiti
jednadzbu (9.8). Pokazalo se da to uopce nije trivijalno, pa cemo se posluziti dimenzionalnom
analizom. Pretpostavi li se da je:
= f (, , v, Rh ) (9.9)
na osnovi cega se dalje pretpostavi da je:
= kx v y Rhz (9.10)
Ovdje se dodatno pretpostavlja da je smicno naprezanje proporcionalno koeficijentu
viskoznosti, inace bi se dobile tri dimenzione jednadzbe za cetiri nepoznanice, sto se ne
moze jednoznacno rijesiti. Raspisivanje dimenzionalne jednadzbe daje:
ML1 T2 = (L2 T1 )(ML3 )x (LT1 )z (9.11)

a nakon sredivanja:
ML1 T2 = Mx L23x+y+z T1y (LT1 )z (9.12)

Odatle se nalazi:
x = 1 y = 1 z = 1 (9.13)
i
v
=k (9.14)
Rh
Uz upotrebu hidraulickog radijusa i Reynoldsovoga broja, odn. njihove veze
4v
= (9.15)
Rh Re
9.2: GUBICI U CJEVOVODU 87
jedn. (9.14) postaje:
4 2 8k v 2
=k v = (9.16)
Re Re 2
Ovo se uvrsti u jednadzbu za pad tlaka (9.8), kojoj se promijeni predznak:
8k v 2
dp = dl = dl (9.17)
Rh Rh Re 2
Integracijom ovoga izraza po duljini cijevi dolazi se do izraza za ukupni pad tlaka na toj
duljini:
l v 2
p = (9.18)
4Rh 2
Ovdje se uvede konstanta:
32k
= (9.19)
Re
koja se naziva bezdimenzionalni koeficijent trenja (koeficijent otpora strujanju) u ravnoj
cijevi. Ako se ogranicimo na okrugle cijevi, 4Rh = d, gdje je d fizicki promjer cijevi, pa
jednadzba 9.8 postaje:
l v 2
p = (9.20)
d 2
ili, izrazeno u energetskim visinama:
l v2
H = (9.21)
d 2g
ovo je Darcy-Wiessbachova formula za gubitke u cijevima. Po analogiji sa njom, i
svi drugi gubici u dijelovima cjevovoda se prikazuju kao:
v2
H = (9.22)
2g
gdje je bezdimenzionalni koeficijent otpora (koeficijent gubitka energije) za odgovarajuci
dio cjevovoda.
9.3 Laminarno tecenje kroz cijevi

Laminarno tecenje u stvarnosti se javlja samo kod vrlo malih brzina strujanja (gravitacijski
pobudena strujanja, ako brzina nije prevelika), strujanja u kapilarama, kroz tkanine i filtere,
kod procjedivanja podzemnih voda i kod tecenja viskoznih tekucina (med, lava, katran i
smole). U svim drugim slucajevima realni fluidi teku vrtlozno.
Problem laminarnoga tecenja jedini se dade matematicki u cijelosti tocno opisati, pa se
rjesenja problema za laminarno strujanje cesto koriste kao predlosci za rjesavanje problema
u turbulentnom rezimu. I ovdje ce se analizu zapoceti od strujanja u cilindricnoj cijevi, ali
ce se drugacije odabrati cesticu fluida: uzet ce se da ona ima oblik cilindra, koaksijalnoga s
osi cijevi i duzine l jednake razmaku dviju ravnina presjeka toka izmedu kojih se racunaju
gubici (slika 9.9).
v p1 p2
l
1 2
Slika 9.9: Odabir cestice fluida za analizu viskoznih gubitaka kod laminarnoga tecenja kroz
cijev.
Tangencijalno naprezanje na bocnoj plohi cestice odredujemo uz pomoc Newtonovog

zakona za tangencijalno naprezanje:
dv
= (9.23)
dy
Kako analizirani problem ima rotacionu simetriju s obzirom na os cijevi, naprezanje je isto
u svim tockama oboda cilindra koji predstavlja razmatranu cesticu, pa je ukupna viskozna
sila na cesticu:
Ft = A = 2rl (9.24)
kao i prije, viskozna sila je u ravnotezi sa razlikom tlacnih sila na baze cestice:
Ft = Fp (9.25)
pri cemu je razlika tlacnih sila:
Fp = (p1 p2 )AB = pr2 (9.26)

9.3: LAMINARNO TECENJE KROZ CIJEVI 89
Izjednacavanje slika daje sljedeci izraz:
dv
pr2 = 2rl (9.27)
dy
koji nakon sredivanja postaje
dv
pr = l (9.28)
dy
r
R
y
Slika 9.10: Promjena koordinatnog sustava koja olaksava koristenje rotacione simetrije.
Da bi se olaksao daljnji racun, promijeniti ce se koordinatni sustav, i to tako da se

ishodiste spusti na donju stijenku cijevi. Kod toga x-koordinata ostaje nepromjenjena, a
veza izmedu nove y-koordinate i udaljenosti od osi cijevi je:
y =Rr dy = dr (9.29)
Ovom promjenom koordinata izraz (9.28) postaje:
dv
pr = 2l (9.30)
dr
Njega ce se upotrijebiti da se nade brzinu strujanja u ovisnosti o koordinati y, a da se to
postigne, prvo ga treba presloziti tako da se dobije izraz za derivaciju brzine:
dv pr
= (9.31)
dr 2l
koji se onda integrira preko povrsine presjeka toka, pri cemu se ne smije zaboraviti da je
brzina ista u svim tockama jednako udaljenim od osi cijevi (simetrija!):
p Z Rr p 2
v= rdr = (R r2 ) (9.32)
2l R 4l
Ovo je Hagen-Poiseullov zakon raspodjele brzine za laminarno strujanje. Maksimalna
brzina je na osi cijevi (r = 0) i iznosi:
p R2
vmax = (9.33)
l 4
a odnos brzine na polumjeru r prema maksimalnoj brzini je kvadratican:
2
v r

=1 (9.34)
vmax R
vmax
-R R r
Slika 9.11: Profil brzine kod laminarnoga tecenja kroz cilindricnu cijev.
Profil brzine je parabolicnoga oblika i prikazan je na slici 9.11. Kako je brzina u svim
tockama presjeka toka ovime poznata, moze se naci i ukupni protok tekucine kroz cijev:
Z R
Q= 2rvdr (9.35)
0
odnosno:
R2 p
!
2
Q=R (9.36)
8l
Ranije se protok vezao za srednju brzinu:
Q = R2 v (9.37)
pa se izjednacavanjem nalazi:
Q p R2
v = = (9.38)
R2 l 8
ili, jednostavnije:
vmax
v = (9.39)
2
9.3: LAMINARNO TECENJE KROZ CIJEVI 91
Omjer srednje i maksimalne brzine naziva se koeficijent brzine :
v
= = 0, 5 (9.40)
vmax
i za laminarno tecenje = 0, 5. Iz brzine mozemo tocno odrediti i Coriollisov koeficijent
:
v 3 dA
R
A
= =2 (9.41)
v 3 A
i ocigledno je da se on kod laminarnoga strujanja ne smije zanemariti. Na kraju se
okretanjem izraza za srednju brzinu nalazi i viskozni gubitak:
l
p = 8v (9.42)
R2
ili, izrazen kao gubitak energetske visine:
l v
h = 2
8 (9.43)
R g
Usporedivanjem ovog izraza s opcim izrazom za viskozne gubitke u cijevima (9.20) dolazi
se do izraza za bezdimenzionalni koeficijet trenja za laminarno tecenje u cijevima:
64
lam = (9.44)
Re
U slucaju proizvoljnog oblika presjeka cijevi dolazi se do slicnih relacija, a opci laminarni
koeficijent trenja moze se izraziti kao:
lam = lam,cijev (9.45)
gdje konstanta ovisi o geometrijskom obliku presjeka cijevi. Primjerice za cijevi pra-
vokutnoga presjeka koeficijent prikazan je na slici 9.12, koeficijenti za neke posebne
slucajeve tabelirani su u tablici 9.1.
Tablica 9.1: Konstanta opcega laminarnog koeficijenta trenja za razne oblike pravokutnoga
presjeka cijevi.
slucaj
kruzni presjek 1
paralelne ploce 1,5
kvadratni presjek 0,89
pravokutni presjek 1:0,44 1,00
1,6
1,5
1,4
1,3

1,2
1,1
0,9
0,8
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1
b/a
Slika 9.12: Konstanta opcega laminarnog koeficijenta trenja za razlicite oblike pra-
vokutnoga presjeka cijevi. a i b su stranice presjeka, a konstanta opcega laminarnog ko-
eficijenta trenja ovisi samo o njihovom omjeru, a/b.
Llam
Slika 9.13: Formiranje laminarnoga profila brzine na ulazu u cijev.
9.3.1 Duljina formiranja laminarnoga toka

Laminarni (parabolicni) profil brzine ne uspostavlja se odmah na mjestu ulaska tekucine u
cijev, vec je za njegovo formiranje potrebna odredena duzina toka. Pokusima je odredeno
da je ta duzina priblizno:
Llam = 0, 065dRe (9.46)

9.4: VRTLOZNO (TURBULENTNO) TECENJE KROZ CIJEVI 93
9.4 Vrtlozno (turbulentno) tecenje kroz cijevi
Slika 9.14: Kod vrtloznog toka brzina se u svakoj tocki toka nepravilno mijenja i po iznosu
i po smjeru. Zato se umjesto trenutne brzine v, koristi njena srednja vrjednost u vremenu,
v. Vrtlozni je tok u svojoj biti nestacionaran.
Tecenje u prirodi obicno se odvija s tako velikim brzinama da je tok uglavnom vrtlozan.
Primjerice za vodu koja tece kroz vodovodne cijevi, prijelaz iz laminarnoga u vrtlozni rezim
toka dogada se vec kod brzina od oko 0,1 cms1 (cijev promjera 25 mm). Veliki problem
pri analizi vrtloznoga rezima tecenja predstavlja nepostojanje stalnih strujnica, sto zorno
pokazuje i ranije opisani Reynoldsov pokus. Strujnice kod vrtloznoga toka su nepravilne,
vremenski promjenjive, te medusobno izmijesane i zapetljane. To prakticki onemogucava
analiticko rjesavanje jednadzbi koje opisuju vrtlozni rezim toka. Da bi se ipak moglo doci
do kakvih-takvih zakljucaka o ponasanju fluida u ovom rezimu, koristi se vremensko usred-
njavanje fizikalnih velicina koje taj tok opisuju. Tako se umjesto trenutne vrijednosti brzine
u nekoj tocki toka (slika 9.14) koristi vremenski usrednjena brzina:
1ZT
~v = ~v dt (9.47)
T 0
odnosno, po komponentama:
1 RT
vx = T 0 vx dt
1 RT
vy = T 0 vy dt (9.48)
1 RT
vz = T 0 vz dt
Usrednjavanje po vremenu uklanja vremensku ovisnost usrednjene velicine, (srednja vri-
jednost ne ovisi o vremenu!) pa tako nestacionarni problem prelazi u stacionarni (slika 9.15).
Naravno, kod koristenja srednjih vrijednosti gubi se informacija o trenutnim vremenskim (ili
prostornim vrijednostima, ako se usrednjavanje vrsi preko prostornih dimenzija) vrijednos-
tima usrednjene velicine, sto uglavnom nije od presudne vaznosti. Kod proracuna nekoga
cjevoda uglavnom nas zanima protok koji taj cjevovod mora omoguciti, za sto su dovoljne
srednje vrijednosti brzine, a trenutne brzine toka u pojedinim tockama toka nisu bitne.
vx vx vx
t=t1 t=t2 usrednjeno
Slika 9.15: Trenutni profil brzine po presjeku toka (radi jednostavnosti prikazana je samo
x-komponenta brzine) vremenski je promjenjiv. Usrednjavanjem se dolazi do srednje vri-
jednosti brzine, a kaze se da je vrtlozni tok stacionaran ako je profil te srednje vrijednosti
konstantan.
Problem vrtloznoga tecenja svodi se dakle na potrebu da se pronade raspodjela srednje

vrijednosti brzine na povrsini presjeka toka. Pogledajmo stoga jednu cesticu fluida u blizini
stijenke cijevi (slika 9.16).
vx(y2)
y2 vx(y1)
y vx(y1)
y1
x
Slika 9.16: U vrtloznom toku cestica fluida ima i komponente brzine okomite na smjer toka.
Na slici je prikazana jedna cestica u trenutku kad ju vrtlozenje nosi od stijenke cijevi prema
njezinoj sredini.
Kao prvo, postavit ce se koordinanti sustav tako da mu x-os pokazuje u smjer toka,
paralelno sa stijenkom cijevi, te da y-os pokazuje prema osi cijevi. Ishodiste ce se staviti na
samu stijenku cijevi. Nakon toga odabere se neka proizvoljna cestica fluida u blizini stijenke
cijevi, na udaljenosti y1 od nje. Neka ta cestica ima x-komponentu brzine vx (y1 ). Vrtlog ce
nakon nekoga vremena tu cesticu odnijeti na udaljenost y2 od stijenke cijevi. Brzina toka na
toj udaljenosti od stijenke cijevi veca je jer se cestica sad nalazi blize osi cijevi. Uz pomoc
razvoja u red brzinu na ovom mjestu povezujemo sa brzinom na mjestu sa kojeg je cestica
krenula:
dvx
vx (y2 ) = vx (y1 ) + y (9.49)
dy
9.4: VRTLOZNO (TURBULENTNO) TECENJE KROZ CIJEVI 95
gdje je:
y = y2 y1 (9.50)
Zbog inercije cestica tezi zadrzavanju svoje pocetne brzine, pa je sporija od okolnoga
fluida. Naravno da ce se razlika brzine ponistiti zbog djelovanja viskoznih sila, pa ce cestica
biti ubrzana na brzinu okolnog fluida. Pri tome okolni fluid to ubrzanje osjeca kao silu koja
se odupire njegovom toku. U iducem ce se koraku pokusati odrediti iznos te sile.
Neka je y-komponenta brzine koja promatranu cesticu nosi prema sredini toka vy . Ako
na mjestu gdje se cestica nalazi tok se presijece ravninom okomitom na y-os, cestica ce zbog
postojanja y-komponente brzine proci kroz tu ravninu. Ako na taj nacin u nekom kratkom
vremenu dt kroz tu ravninu prema osi cijevi prode masa fluida dmy , maseni protok kroz tu
ravninu (dakle protok u y-smjeru) ce biti:
dmy
dQM = = dAvy (9.51)
dt
Zbog ubrzavanja na brzinu vx (y2 ) dolazi do promjene kolicine gibanja:
d(mv) dmy
= dF = [vx (y2 ) vx (y1 )] (9.52)
dt dt
No, iz jednadzbe (9.49) se vidi da je razlika brzina na desnoj strani upravo jednaka:
dvx
vx (y2 ) vx (y1 ) = y (9.53)
dy
pa je nastala sila jednaka:
dvx
dF = dAvy y (9.54)
dy
Tangencijalno naprezanje koje zbog ove sile nastaje odreduje se dijeljenjem sile sa povrsinom
na kojoj ona djeluje:
dF dvx
turb = = vy y (9.55)
dA dy
Nadalje, zbog zakona kontinuiteta (sacuvanja mase), mora ukupni tok u y-smjeru isceznuti,
sto znaci da se na nekim mjestima u toku fluid u y-smjeru giba i od osi cijevi prema stijenci.
Rezultati mnostva pokusa pokazuju da su kod vrtloznih gibanja putanje cestica fluida pri-
blizno kruzne, pa tako istovremeno na jednom mjestu vrtloga neka masa fluida ide prema
stijenci, a na drugoj strani vrtloga ista masa fluida se udaljava od nje. Ako je gibanje
kruzno, srednje vrijednosti x i y komponenti brzine su jednake (radi se sa apsolutnim vri-
jednostima komponenti), pa se pretpostavi da to priblizno vrijedi i za opcenitiji slucaj. Ova
pretpostavka omogucava da se nade srednja vrijednost brzine vy . Da bi se vidjelo kruzenje
cestice u vrtlozenju, mora se gibati zajedno sa fluidom, dakle brzinom vx (y1 ). To znaci da je
srednja vrijednost x-komponente brzine kruzenja jednaka vx (y2 ) vx (y1 ), a po prethodnim
zakljuccima je ona jednaka srednjoj vrijednosti y-komponente brzine:
dvx
vy = vx (y2 ) vx (y1 ) = y (9.56)
dy
S pomocu ovog izraza moze se eliminirati y-komponentu brzine iz razmatranja, pa izraz

za tangencijalno naprezanje postaje:
!2
2 dvx
turb = (y) (9.57)
dy
Kako ce se od sada pa do kraja ovog racuna upotrebljavati iskljucivo srednje vrijednosti
brzina, ispustit ce se oznaku za usrednjavanje da bi jednadzbe bile preglednije. Drugim
rijecima, simbol v ce od sada oznacavati srednju brzinu (vremenski usrednjenu, a ona se i
dalje moze mijenjati preko presjeka toka).
Razmatranje se nastavlja uzimajuci u obzir gornju napomenu. Kao prvo, umnozak:
!
dvx
y = vtg (9.58)
dy
ima dimenziju brzine i naziva se prividna brzina tangencijalnoga naprezanja. Priv-
idna zato, sto se ne radi o nekoj izravno mjerljivoj brzini, vec o matematickoj konstrukciji
koja ima dimenziju (a donekle i ulogu) brzine kod razmatranja tangencijalnoga naprezanja
u slucaju vrtloznoga toka. Izraz za tangencijalno naprezanje postaje:
2
turb = vtg (9.59)
Iako izgleda da se rijesio problem tangencijalnoga naprezanja, to je samo na prvi pogled
tako. Jos uvijek se naime ne zna vrijednost y koja odreduje iznos prividne brzine tangen-
cijalnoga naprezanja. Teoretski se ovu velicinu nije uspjelo odrediti, pa se mora posegnuti za
rezultatima pokusa, koji se obicno izrazavaju u obliku tzv. iskustvenih (empirijskih) for-
mula. Iskustvene formule su funkcionalne ovisnosti fizikalnih velicina dobivene trazenjem
funkcija i njihovih koeficijenata koje najbolje odgovaraju eksperimentalno dobivenim po-
dacima. One dobro opisuju opazeno, ali nemaju teorijske podloge pa se ne zna sve fizikalne
zakonitosti i procese koji do njih dovode. No, za prakticnu upotrebu, posebno u tehnickim
znanostima, iskustvene formule su vrlo korisne i cesto puta nezaobilazne. Da se vratimo
nasem problemu, jedna od najcesce koristenih iskustvenih relacija za prividnu brzinu tan-
gencijalnoga naprezanja je Prandtlova relacija:
y = ky (9.60)
pri cemu je pokusima utvrdeno da se k uglavnom krece izmedu 0,36 i 0,42. U teorijskim
racunima stoga se uglavnom koristi vrijednost k = 0, 40 (1/k = 2, 5) pa ce se i ovdje koristiti
tu vrijednost.
9.5 Profil brzine kod vrtloznog toka

Kombiniranjem Prandtlove relacije (9.60) i izraza za prividnu brzinu tangencijalnoga naprezanja
(9.58) dobije se:
dv
vtg = ky (9.61)
dy
sto preslagivanjem i upotrebom vrijednosti k = 0, 40 daje:
dv
= 2, 5vtg (9.62)
dy
9.5: PROFIL BRZINE KOD VRTLOZNOG TOKA 97
odnosno, nakon integracije:

v
= 2, 5 ln y + C (9.63)
vtg
Nazalost, detaljnija analiza gornje jednadzbe pokazuje da ona ne moze biti tocna. Naime
za stijenku cijevi (y=0!) gdje brzina toka mora biti jednaka nuli, gornji izraz daje beskonacnu
brzinu i to u negativnom smjeru! Problem je u tome da se tijekom dosadasnjege razmatranja
radilo kao da turbulentni tok postoji sve do same stijenke. I pokusi i fizikalni argumenti
govore nam da to ne moze biti tocno. Naime zbog viskoziteta se fluid na stijenci lijepi za
nju, pa uz samu stijenku brzina toka mora biti jako mala, sto znaci da ce tecenje uz stijenku
biti laminarno (Reynoldsov broj je uz stijenku vrlo malen). Tek sa udaljavanjem od stijenke
moze se ocekivati da ce povecanje brzine dovesti do postupnog razvoja vrtloznoga toka, sto
se detaljnim pokusima zaista i potvrdilo. Stvarna je situacija ilustrirana na slici 9.17.
vrtloni profil
v vrtloni tok
C
laminarni profil
zona mijeanja
A
granini laminarni sloj
yo y
Slika 9.17: Odredivanje brzine vrtloznoga toka u blizini stijenke cijevi.
Uz samu stijenku, prema tome, uvijek postoji sloj fluida koji tece laminarno. Taj sloj
naziva se granicni laminarni sloj. Izvan tog sloja strujanje lagano prelazi u vrtlozno, unutar
sloja koji se naziva zona mijesanja, a tek izvan nje postoji potpuno formiran vrtlozni tok. U
laminarnom granicnom sloju profil brzine je parabolican, ali se moze aproksimirati pravcem,
jer je debljina granicnog sloja daleko manja od polumjera cijevi. S druge strane, u vrtloznom
dijelu toka profil brzine je logaritamski. Taj profil u blizini stijenke sijece y-os u tocki yo
u kojoj vrtlozna brzina iscezava. Rjesenje problema sa negativnim vrijednostima koje uz
stijenku daje izraz (9.63) je da od stijenke do tocke B, u kojoj se ova dva profila brzine
sijeku, koristi laminarni profil brzine, a od tocke B pa sve do osi cijevi vrtlozni. U stvarnosti
je taj prijelaz postupan (nema loma u profilu brzine koji u ovom modelu imamo u tocki B)
i prikazan je crtkanom krivuljom koja ide od tocke A do tocke C. Za racun je pretpostavka
ipak dovoljno dobra, pe se nece ici u dodatnu komplikaciju konstrukcije glatke krivulje koja
povezuje tocke A i C. Iz cinjenice da izraz (9.63) iscezava u tocki yo odredi se konstanta
integracije:
C = 2, 5 ln y (9.64)
pa je:
v y
= 2, 5 ln (9.65)
vtg y
Ni tocku yo nije moguce odrediti teorijski, pa se opet mora upotrijebiti iskustveni izraz
za nju. Tako je za cijevi s glatkim stijenkama (stijenke se smatra glatkima ako je njihova
hrapavost toliko mala da ne utjece na tok u cijevi, o cemu ce biti vise rijeci nesto kasnije)
yo dan pribliznim izrazom (autor: Nikuradze):
0, 108
y (9.66)
vtg
Tu je kinematicki koeficijent viskozosti fluida. Izraz za brzinu time postaje:
v yvtg
= 2, 5 ln + 5, 56 (9.67)
vtg
a nepoznata je jos brzina tangencijalnoga naprezanja. Da se nekako dode do nje, oznaci
se prvo maksimalna brzina toka sa vmax . Kako se zna da je brzina toka maksimalna u osi
cijevi (tj. za y = R, gdje je R polumjer cijevi) moze se iz izraza (9.67) napisati:
Rvtg

vmax = vtg 2, 5 ln + 5, 56 (9.68)

yvtg

v = vtg 2, 5 ln + 5, 56 (9.69)

Oduzimanjem (9.69) od (9.68) dolazi se konacno do formalnog izraza za profil brzine (u
kojem je vtg jos nepoznat):
R
v = vmax 2, 5vtg ln (9.70)
y
I ovaj izraz ima problem da uz stijenku cijevi brzina ide u minus beskonacno. No, kako
je tocka (yo ) u kojoj brzina vrtloznoga strujanja postaje nula vrlo blizu stijenci cijevi, to ce
se u iducem koraku zanemariti. Uz pomoc ovog izraza za brzinu formalno ce se izracunati
protok kroz cijev, pri cemu se treba ograniciti na cijev kruznoga presjeka. U tom je slucaju
protok kroz cijev:
Z R
Q = 2 v(R y)dy (9.71)
0
Uvrstavanjem izraza za brzinu (9.70) i integracijom konacno je:
15vt g

2
Q = R vm ax (9.72)
4
Srednja brzina tecenja (u ovom slucaju brzina toka usrednjena preko povrsine presjeka
cijevi!) nalazi se iz definicije protoka:
Q
v = = vmax 3, 75vtg (9.73)
A
Gubici i koeficijent trenja cijevi vezani su izrazom (jedn. 9.18):
9.5: PROFIL BRZINE KOD VRTLOZNOG TOKA 99
l v 2
p = (9.74)
4Rh 2
No s druge strane, gubici i smicno naprezanje na stijenci takoder su u vezi preko (9.8):
O
dp = dl = dl (9.75)
A Rh
pa uz ogranicenje za okrugli presjek cijevi (uz pomoc kojega se doslo i do izraza za srednju
brzinu!) je :

=8 (9.76)
v 2
Ukupno naprezanje na stijenci cijevi, , zbroj je naprezanja u laminarnom sloju i napreza-
nja u vrtloznom dijelu toka. No, kako je laminarni sloj vrlo tanak, a brzine u njemu
male, moze se doprinos laminarnoga naprezanja zanemariti i ukupno naprezanje izjednaciti
s vrtloznim naprezanjem. Uz ovu pretpostavku i definiciju prividne brzine tangencijalnoga
naprezanja (9.58) dolazi se konacno i do izraza za prividnu brzinu tangencijalnoga naprezanja:

vtg = 0, 353v (9.77)
Pomocu ovoga izraza relacije konacno se moze naci veza izmedu srednje i maksimalne
brzine:
vmax
v = (9.78)
1 + 1, 326
te koeficijent brzine:
v 1
= = (9.79)
vmax 1 + 1, 326
Coriollisov koeficijent:
= 1 + 2, 7 (9.80)
a na kraju i profil brzine kod vrtloznoga strujanja kroz cijev:
y

v = v 1 + 1, 326 + 2, 04 log (9.81)
R
Provjera pokusima pokazuje da ovaj teorijski profil odgovara onom koji se opaza u
stvarnosti, a uz manje promjene koeficijenata slaganje je jos bolje:
y

v = v 1 + 1, 435 + 2, 15 log (9.82)
R
Napominje se da male korekcije koeficijenata popravljaju netocnosti koje su se u teoret-
skom racunu napravile zanemarivanjem malih doprinosa i aproksimacijama pojedinih izraza
iskustvenim formulama.
Preko raspodjele brzine, protoka i veze prosjecne i maksimalne brzine vrtloznoga toka
dolazi se i do izraza za koeficijent trenja glatke cijevi (glatkoca stijenke je bila jedna od
pretpostavki pod kojima su se izvele sve dosadasnje formule!):
q
1 Re g
q = 2 log (9.83)
g 2, 51
Ovo je tzv. Prandtl-Karmanova formula. Njezin veliki nedostatak je da se mora rjesavati

iterativno, pa se u praksi cesto puta zamjenjuje jednostavnijom Blasiusovom formulom:
14
g = 0, 3164Re (9.84)
koja vrijedi ako je Re < 105 . Uvrstimo li Blasiusovu formulu u izraz za profil brzine
(9.81), dobija se vrlo jednostavan izraz za profil brzine:
1
y

7
v = vmax (9.85)
R
vmax
-R R r
Slika 9.18: Karmanov 1/7-ki profil brzine. Za usporedbu je crtkan naznacen i parabolicni
profil laminarnoga strujanja.
Ovaj izraz za profil brzine naziva se i Karmanov 1/7-ki zakon. On je prikazan na slici
(9.18). U usporedbi s laminarnim tokom, moze se odmah zakljuciti da je profil brzine
vrtloznoga toka znatno ravniji, tj. u najvecem dijelu presjeka brzina toka vrlo malo odstupa
od maksimalne, a naglo se smanjuje tek u blizini stijenke cijevi. Upotrebom Karmanova
zakona moze se dobiti i jednostavnije izraze za koeficijent brzine i Coriolissov koeficijent:
g 0, 84 0, 04 g 1 (9.86)
Prema tome kod vrtloznog toka Coriolissov koeficijent u Bernoullijevoj jednadzbi slo-
bodno se moze zanemariti. Napominje se da je za formiranje vrtloznog toka, slicno kao i kod
laminarnog toka, potrebna odredena duzina toka. Za vrtlozni tok pokusima je ustanovljeno
da je ona obicno 25 do 40 promjera cijevi kroz koju se tok odvija:
Lturb 25d 40d (9.87)

9.6: HIDRAULICKA HRAPAVOST I HIDRAULICKA GLATKOST 101
9.6 Hidraulicka hrapavost i hidraulicka glatkost
llam
e
Slika 9.19: Kod hidraulicki glatke cijevi neravnine (hrapavost) stijenke (e) znatno su manje
od debljine granicnoga laminarnog sloja (llam ).
Stijenka cijevi nikada nije idealno glatka, vec posjeduje manju ili vecu hrapavost. Ova hra-
pavost posljedica je nacina izrade cijevi a najvise ovisi o materijalu stijenke. Kod cijevi koje
su dugo u upotrebi korozija i abrazija stijenke moze znatno promijeniti hrapavost stijenke.
Ako je debljina granicnoga laminarnog sloja dovoljno velika, turbulenta jezgra toka nece
osjetiti posljedice te hrapavosti. U takvom slucaju kaze se da je cijev hidraulicki glatka
(slika 9.19). Pokusi pokazuju da debljina granicnoga laminarnog sloja ovisi o Reynoldsovom
broju i redovito se smanjuje s njegovim povecanjem. Tako je pokusima na glatkim cijevima
ustanovljeno da je debljina granicnog laminarnog sloja priblizno dana sljedecim izrazom:
d
llam = 6, 3 7 (9.88)
Re8
gdje je d promjer cijevi. Tipicna velicina hrapavosti stijenke razlicitih vrsta cijevi dana
je u tablici 9.4.
Pokusi s hrapavim cijevima znatno su tezi jer hrapavost stijenke moze imati razlicite
oblike. Zbog toga se cak i kod iste visine neravnina stijenke rezultati mogu znatno razlikovati,
ovisno o tome kako te neravnine izgledaju, te kako su rasporedene po stijenci cijevi. No
opci je zakljucak vidljiv i iz formule (9.88): s povecanjem Reynoldsovog broja (sto za danu
cijev znaci povecanje brzine toka), debljina granicnoga laminarnog sloja se smanjuje. To
znaci da ce se kod neke brzine debljina granicnoga laminarnog sloja toliko smanjiti da ce
najvece neravnine stijenke poceti izvirivati iz njega i tako utjecati na turbulentnu jezgru toka.
Opcenito se smatra da se cijev moze smatrati hidraulicki glatkom, ako je visina neravnina
manja od jedne cetvrtine debljine granicnoga laminarnog sloja:
llam > 4e (9.89)

Ako je pak visina neravnina stijenke veca od dvije debljine granicnoga laminarnog sloja,
cijev se naziva hidraulicki hrapavom (slika 9.20):
Tablica 9.2: Hrapavost stijenke razlicitih vrsta cijevi (nove cijevi).
vrsta cijevi e (mm)

staklene <0,001
bakrene, plasticne 0,01
celicne valjane 0,1
celicne lijevane 0,5
betonske 2
e
llam < (9.90)
2
Slika 9.20: Kod hidraulicki hrapave stijenke debljina granicnoga laminarnog sloja znatno je
manja od visine neravnina stijenke.
Nalazi li se odnos debljine granicnoga laminarnog sloja i visine neravnina stijenke izmedu
ova dva granicna slucaja, govori se o tzv. prijelaznom podrucju (rezimu).
9.7 Koeficijent trenja hrapavih cijevi

Za hidraulicki hrapave cijevi pokusi i teorija daju slicne rezultate. Kao prvo, pokazuje se
da koeficijent trenja ovisi samo o omjeru e/d, tj. o tzv. relativnoj hrapavosti. Sam koeficijet
trenja opisuje se Nikuradzeovom formulom:
!
1 d
= 2 log 3, 715 (9.91)
h e
9.7: KOEFICIJENT TRENJA HRAPAVIH CIJEVI 103
Tablica 9.3: Kriteriji za odredivanje vrste toka u cijevima.
vrsta toka kriterij

laminarni Re < 2300
1d
turbuletni, glatki 2300 < Re < 2e
1d
turbuletni, prijelazni 2e
< Re < 500 de
turbuletni, hrapavi Re > 500 de
odnosno
1
h = h i (9.92)
4 log 3, 175 de
koja vrijedi ako je e > 6l.
Nikuradzeova formula pokazuje da je za danu cijev (e/d je konstantan) u hrapavom
rezimu koeficijent trenja konstantan, a ukupni gubici proporcionalni su kvadratu srednje
brzine toka:
l v2
hh = h (9.93)
d 2g
U prijelaznom podrucju situacija je znatno slozenija jer koeficijent trenja ovisi i o Reynoldsovom
broju i o relativnoj hrapavosti, pa se za izracun koeficijenta trenja koriste iskustvene formule,
od kojih je najpoznatija Colebrook-Whiteova formula:
!
1 2, 51 e
= 2 log + (9.94)
h Re 3, 715d
Njezina velika prednost je ta da ona vrijedi za sve rezime turbulentnog toka, a odstupanja
od eksperimentalnih mjerenja su manja od nekoliko postotaka. Nazalost, ona je iterativna,
pa se umjesto nje vrlo cesto koriste razne pojednostavljene formule ili Moodyev dijagram
u kojem su graficki prikazani koefcijenti trenja izracunati na osnovi analize tada dostupnih
podataka koju je izveo Moody.
Da bi se jednim grafikonom prikazalo cijelo podrucje Reynoldsovih brojeva koje se po-
javljuje u praksi, Moodyev dijagram je crtan u log-log skali. U grafikon je ucrtana familija
krivulja ciji parametar je relativna hrapavost, e/d. Kod odredivanja koeficijenta trenja uz
pomoc ovog grafikona potrebno je prvo odrediti Reynolds-ov broj za dani slucaj. Nakon
toga se odabire krivulja koja odgovara relativnoj hrapavosti cijevi za koju se trazi koefici-
jent trenja, i s nje se, za odredenu vrijednost Reynoldsovoga broja sa osi ordinata ocitava
pripadajuca vrijednost koeficijenta trenja.
Preostalo je jos samo da se postavi kriterije za odredivanje o kojoj vrsti tecenja se u danom
slucaju radi. Onaj za laminarno tecenje poznat je od ranije, a ostali su postavljeni na osnovi
usporedbe debljine granicnoga laminarnog sloja i relativne hrapavosti cijevi. Rezultati su
sazeti u tablici 9.3.
Slika 9.21: Moodyev dijagram (preuzeto od R. Zugaj, Hidrologija). Na apscisi je nanesen

Reynoldsov broj, a na ordinati koeficijent trenja. Parametar krivulja u grafu je relativna
hrapavost, e/d, na ovom dijagramu oznacena kao /D.
9.8: LOKALNI GUBICI 105
9.8 Lokalni gubici

Lokalni gubici su svi gubici koji nastaju na razmjerno maloj udaljenosti zbog promjena
presjeka ili smjera toka u cijevima. Njih izazivaju elementi cijevne armature, primjerice
koljena, ventili, suzenja i prosirenja, itd. S obzirom na malu udaljenost na kojoj se ti gubici
dogadaju, za potrebe proracunavanja ukupnih gubitaka tretira ih se kao da nastaju tocno
na mjestu gdje se dani element armature (tocnije, njegova sredina) nalazi. Drugim rijecima,
u takvom racunu zanemaruje se duljina lokalnoga elementa. Analogno formuli za gubitke
u cijevima, lokalne gubitke opisuje se produktom koeficijenta lokalnoga otpora i kvadrata
brzine:
v2
hl = (9.95)
2g
v1 v2
A1 A2
Slika 9.22: Na mjestima lokalnih gubitaka najcesce dolazi do promjene brzine toka. Za
racunske potrebe uzima se da se brzina v1 skokovito mijenja u brzinu v2 u sredini elementa
koji izaziva lokalni gubitak (crtkana linija). To fizikalno nije moguce, i u stvarnosti se
promjena brzine odvija glatko i postupno na duzini toka koja je nekoliko puta veca od
dimenzije samoga lokalnog elementa, ali ovu slozenost se kod racunanja zanemari s obzirom
na veliku duljinu cijevi u odnosu na duljinu samog lokaliteta.
Kako kod lokalnih gubitaka obicno dolazi do promjene srednje brzine toka, mora se znati
na koju brzinu se koeficijent lokalnoga otpora veze: na brzinu toka ispred samoga elementa
koji taj gubitak izaziva, ili na brzinu iza njega (slika 9.22). Ako se koeficijent lokalnoga
gubitka odnosi na brzinu ispred samoga elementa, oznacen je indeksom 1, a ako se odnosi
na brzinu iza, dobija indeks 2. U slucajevima kad je jedna od ovih brzina toliko mala da se
zanemaruje, odnosi se koeficijent lokalnoga gubitka uvijek na onu brzinu koja ne iscezava, a
indeks se cesto ispusta. Tako primjerice kod utjecanja tekucine u cijev iz velikoga spremnika
je brzina tekucine u samom spremniku zanemariva (to je brzina ispred ulaznog otvora u
cijev) pa se za taj slucaj uvijek navodi koeficijent lokalnoga gubitka za brzinu u cijevi (iza
mjesta nastanka lokalnoga gubitka). U skladu s gore navedenim, lokalne gubitke racuna se
na sljedeci nacin:
v12 v2
hl = 1 = 2 2 (9.96)
2g 2g
Redovito se za racun uvijek koriste koeficijenti lokalnog gubitka i brzine iza mjesta na
kojem taj gubitak nastaje. Koeficijente lokalnih gubitaka teorijski je uglavnom vrlo tesko
odrediti, pa se koriste eksperimentalno izmjereni koeficijenti koji su obicno tabelirani u
razlicitim tehnickim prirucnicima, a cesto puta ih navode i proizvodaci elemenata armature
za svoje elemente. Napominje se na kraju da koeficijenti lokalnoga otpora vrijede za izolirani
element, tj. za element ispred i iza kojeg se nalazi ravna cijev duga barem 5-10 duljina
samoga razmatranoga elementa. Nalaze li se dva elementa blize jedan drugome, dolazi do
medudjelovanja medu njima i tu se koeficijent otpora za oba elementa zajedno moze odrediti
samo pokusom. Slijedi pregled koeficijenata otpora za najcesce koristene elemente cijevne
armature.
9.8.1 Ulazni otvori
v2
Slika 9.23: Fluid u cjevovod obicno ulazi iz nekog spremnika, koji je tako velik da se brzina
tecenja u njemu moze slobodno zanemariti. Spremnik osim sto sluzi cuvanju potrebne zalihe
fluida, ujedno osigurava i konstantan tlak na ulazu u cjevovod.
Fluid u cjevovod najcesce dolazi iz nekoga spremnika. Funkcija takvoga spremnika na

ulazu cjevovoda je dvojaka: da osigura dovoljnu kolicinu fluida za neprekidan rad cjevovoda
(ulaz u spremnik moze imati promjenjiv dotok) te da osigura razmjerno konstantan tlak na
ulazu u cjevovod. Koeficijent gubitka za ulazni otvor jako ovisi o tome na koji je nacin cijev
spojena na spremnik, tj. kako izgleda rub ulaznoga otvora. U najjednostavnijem slucaju,
kada je rub ostar, ulazni gubitak je razmjerno velik, a moze se znatno smanjiti zaobljavan-
jem rubova ulaznoga otvora (slika 9.24). Umetanje ulazne cijevi u unutrasnost spremnika
(primjerice kada se na njen kraj jos dodatno ugradi zastitna mrezica) znatno povecava ulazne
gubitke (slika 9.25).
v2
Slika 9.24: Zaobljavanje rubova ulaznoga otvora tako da slijede oblik strujnica fluida koji
ulazi u cijev moze znatno smanjiti ulazne gubitke. Na ovaj nacin se koeficijent ulaznoga
otpora moze smanjiti ispod 0,01. Potreban oblik zaobljenja moze se naci u tehnickim
prirucnicima.
v2
Slika 9.25: Umetanje ulazne cijevi u unutrasnjost rezervoara povecava koeficijent ulaznoga
otpora na 1,0. Stavlja li se na ulaz cijevi jos i zastitna mrezica ili resetka, koeficijent ulaznoga
otpora moze biti i znanto veci od 1,0.
Tablica 9.4: Koeficijenti ulaznoga otpora za razlicite oblike ulaznih otvora.
oblik otvora 2
ostar rub, na stijenci spremnika 0,5
zaobljen rub (R=0,05D), na stijenci spremnika 0,22
zaobljen rub (R=0,2D), na stijenci spremnika 0,03
zaobljen rub, slijedi strujnicu, na stijenci spremnika 0,01
ostar rub, ulazna cijev u spremniku 1
9.8.2 Dijafragme i sapnice
A1 A2
Slika 9.26: Dijafragma je ravna metalna ploca sa okruglom rupom u sredini koja se stavlja
u tok.
Dijafragme se stavljaju u tok na mjestu gdje je lokalno potrebno povecati brzinu toka.
Smanjivanje presjeka toka znatno povecava gubitke pa dolazi i do ogranicavanja protoka.
Dijafragma se opisuje omjerom povrsine slobodnoga otvora i ukupne povrsine presjeka toka
ispred dijafragme:
A2
m= (9.97)
A1
Tablica 9.5: Koeficijenti ulaznog otpora za dijafragmu.
m 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,4 0,5

1 81 16 5,4 2,3 1,0 0,44 0,2
Dijafragme zbog vrtlozenja uz ostre rubove otvora proizvode velike gubitke. Zato se
umjesto njih cesto puta koriste sapnice. Kod sapnica su rubovi otvora zaobljeni tako da
su gubici sto je moguce manji. Postoji nekoliko oblika zaobljenja, no najcesce se koristi
standardizirani oblik koji se po standardu unutar kojeg je opisan naziva sapnica po ISO
standardu (slika 9.27).
Tablica 9.6: Koeficijenti ulaznoga otpora za sapnicu izradenu po ISO standardu.
m 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5

1 81 16 5,4 2,3 1,0
A1 A2
Slika 9.27: Sapnica je dijafragma s posebno zaobljenim (fino hidraulicki oblikovanim)

rubovima kako bi se gubici sveli na minimum.
9.8.3 Suzenja
A1 ,v1
As ,vs
Slika 9.28: Naglo suzenje izaziva jako vrtloznje na mjestu suzenja i tzv. kontrakciju (suzenje)
mlaza kod koje je presjek stvarnoga toka manji od fizickoga presjeka cijevi.
U slucaju nagloga suzenja dolazi do jakoga vrtloznja na mjestu suzenja. Zbog ostrih
kuteva rubne strujnice ne mogu slijediti oblik suzenja i odvajaju se od stijenke, a u prostoru
izmedu stijenke i rubne strujnice dolazi do jakoga vrtlozenja ili cak i kavitacije (kavitacija je
pojava nagloga isparavanja tekucine na mjestima gdje je ukupni apsolutni tlak toliko mali
da je usporediv s tlakom para tekucine). To su obicno mjesta gdje je brzina toka velika ili
se naglo mijenja. Kavitacija izaziva velike sile i ubrzanu eroziju stijenki cijevi pa se mora
izbjeci ako je to ikako moguce. Naime, na mjestu gdje je apsolutni tlak toliko nizak da je
usporediv s tlakom para tekucine dolazi do isparavanja i stvaranja mjehurica pare. Kad
takav mjehuric nosen strujanjem dode na mjesto veceg tlaka, naglo se zgusnjava i ponovno
pretvara u tekucinu. To dovodi do vrlo velikih promjena tlaka na tom mjestu (tlacni udar
reda velicine 104 Bar) koji erodira i najcvrsce materijale.
Kod ostrih rubova prijelaza uvijek se javlja i tzv. kontrakcija mlaza, tj. presjek stvarnog
toka manji od fizickog presjeka cijevi. Kontrakcija mlaza opisuje se koeficijentom kontrakcije
c:

A1 A2
Slika 9.29: Konfuzor je konicni dio cijevi sa vrsnim kutem manjim od 60o .
As
c= (9.98)
A2
Koeficijent kontrakcije mlaza obicno se ne moze tocno proracunati pa se koeficijent gu-
bitaka odreduje eksperimentalno.
Kod proracuna brzine u kontrahiranom mlazu, faktor kontrakcije ulazi u racun preko
jednadzbe kontinuiteta, ali se ne vidi u koeficijentu otpora jer je on vezan za brzinu, a ne
presjek. Medutim, u dijelu literature se faktor kontrakcije ukljucuje u koeficijent otpora, pa
kod koristenja literature na to treba obratiti pozornost. U slucaju da je faktor kontrakcije
ukljucen u faktor otpora, racun brzine provodi se kao da kontrakcije nema (drugim rijecima,
racuna se brzina u cijevi dovoljno daleko nizvodno od mjesta promjene presjeka, kad tok
opet ispunjava cijelu cijev).
Tablica 9.7: Koeficijenti gubitaka za naglo suzenje.
m 0,1 0,2 0,4 0,6 0,8

1 41 9,4 1,8 0,54 0,16
Otupljivanje ostrih rubova suzenja smanjuje gubitke i do 50%, a zaobljavanje i do 75%.

Da bi se izbjegli gubici kod suzenja cijevi, izraduju se tzv. postupna suzenja (konfuzori).
Radi se o konusnom dijelu cijevi sa malim vrsnim kutem. Kod konfuzora gubici dolaze samo
od trenja pa su jako maleni. Kod malih kutova (ispod 30o ) ih se u cjelosti zanemaruje. Ako
je kut veci od 60o prijelaz se vise ne moze smatrati postupnim.
Tablica 9.8: Koeficijenti gubitaka za konfuzor.
30o 45o 60o

2 0,02 0,04 0,07
9.8.4 Prosirenja
A1 ,v1 A2 ,v2
Slika 9.30: Naglo prosirenje takoder izaziva jako vrtloznje na mjestu prosirenja.
Kod nagloga prosirenja hidraulicki gubici su prilicno veliki. No, u ovom slucaju, njih
je moguce tocno teorijski proracunati pa se gubici kod nagloga prosirenja nazivaju Bourda-
Carnotovi gubici. Oni se mogu izracunati uz pomoc Bourda-Carnotove formule:
(v)2
hl = (9.99)
2g
gdje je v = v1 v2 promjena brzine do koje dolazi kroz prolaska kroz prosirenje.
Koeficijenti gubitaka takoder se mogu tocno izracunati:
2
A1
1 = 1
A2 2 (9.100)
A2
2 = A1
1
Kao i kod suzenja, gubici se smanjuju izradom postepenih prosirenja, koji se nazivaju
difuzori. Tu je problem da kod kuteva vecih od oko 30o dolazi do odvajanja toka od stijenke
i nagloga povecanja gubitaka, pa su difuzori obicno prilicno dugi. Za proracun gubitaka
koriste se eksperimentalno dobivene priblizne formule:
2
L A1
A2 A1
4...8 1 (0, 4...0, 25) 1 A2
2 (9.101)
L A1
A2 A1
>8 1 (0, 2) 1 A2
u kojima je L duzina difuzora.


A1 A2
Slika 9.31: Difuzor je konicni dio cijevi sa vrsnim kutem manjim od 30o , a opisuje se
svojom duzinom i vrsnim kutem.
A1 ,v1 A2 ,v2
Slika 9.32: Venturijeva cijev kombinacija je konfuzora i difuzora i sluzi za lokalno povecanje
brzine toka.
9.8.5 Venturijeva cijev

Ako je na nekom mjestu potrebno povecati brzinu toka, npr. radi mjerenja protoka, ili
snizenja tlaka, koristi se Venturi-jeva cijev. Koeficijent gubitaka i ovdje se odreduje pokusima,
a neki primjeri navedeni su u tablici 9.9.
9.8.6 Ventili
Ventilima se regulira protok ili potpuno zatvaraju/otvaraju pojedine grane cjevovoda. Kako
se radi o elementima slozene geometrije i kod njih se koeficijenti otpora moraju odrediti
pokusima. Oni se za odredenu vrstu/tip ventila prikazuju graficki ili tabelarno u ovisnosti
o nekom parametru koji opisuje koliko je taj ventil otvoren (obicno omjer otvorene i cijele
povrsine presjeka toka na mjestu ventila). Za racun su obicno najvazniji minimalni gubici,
koji nastaju kad je ventil potpuno otvoren, a oni znatno ovise o konstrukciji ventila.
Tablica 9.9: Koeficijenti gubitka za Venturijevu cijev.
m 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,4 0,5

1 17 7 3 2 1 0,5 0,3
Tablica 9.10: Minimalni koeficijenti otpora za razne konstrukcije ventila.
tip konstrukcije 1
standardni ventil za vodu (slavina) 0,6-3,9
zasun 0,05
kuglasti ventil 0,05-0,1
9.8.7 Koljena i lukovi
1= 1,4 1= 1,2
Slika 9.33: Ostra koljena (izrada od zavarenih cijevi) se izbjegavaju zbog vecih gubitaka,
pa se u izradi cjevovoda uglavnom koriste zaobljena koljena. Upotrebom lukova (koljena sa
velikim polumjerom zakrivljenosti) moze se koeficijent gubitaka smanjiti do oko 0,2.
9.8.8 Filteri i resetke

Za uklanjanje krutih cestica iz toka fluida sluze filteri i resetke u razlicitim izvedbama.
Oni uglavnom sluze za zastitu cjevovoda i uredaja prikljucenih na njega od tih cestica, ili
prociscavanju samog fluida kad je to potrebno (npr. uklanjanje prasine iz zraka u sustavu
klimatizacije). Vecina tih elemenata izaziva vrlo velike gubitke kao sto je to vidljivo iz tablice
9.11.
Tablica 9.11: Tipicni koeficijenti otpora za razne vrste filtera.
tip konstrukcije 1
zastitna resetka) 0,1-2,5
rijetko platno (gaza) 2-25
gusto tkanje (platno) ili filter papir 100-800
9.8.9 Racve i spojnice

Kod grananja ili spajanja tokova takoder dolazi do gubitaka. U oba slucaja gubici ovise
o kutu racvanja (spajanja) i presjecima toka ispred i iza grananja. Pokusi pokazuju da su
koeficijenti gubitaka kod racvanja obicno izmedu 0,5 i 1,5 a kod spajanja iznedu 0,05 i 3.
9.8.10 Izlazni otvori

Kod izlaznih otvora se u vecoj ili manjoj mjeri primijecuje kontrakcija mlaza, a ukupni
gubici ovise o obliku samoga otvora. Neki od tipicnih slucajeva (svi pretpostavljaju otvore
kruznoga presjeka!) prikazani su na sljedecim slikama:
v1 v1
1=0 (c=1)
Slika 9.34: Ovisno o obliku i izvedbi izlaznoga otvora, gubici na njemu mogu biti razliciti.
U slucajevima s ove slike oni su zanemarivi.
6-10R
v1 v1 v1
1=1,8 (c0,6) 1=0,5 (c0,8) 1=0,1 (c0,95)
Slika 9.35: Kod otvora na samoj stijenci spremnika, ili kratkih izlaznih cijevi, lokalni gubici
mogu biti znatni, a kontrakcija mlaza je uvijek prisutna.
9.8.11 Izlazna energija

Na kraju cjevovoda fluid najcesce slobodno istjece u okolni prostor. Preostala energija koju
on sa sobom nosi s gledista cjevovoda takoder predstavlja gubitak koji se naziva izlazna
energija. Kako fluid kod napustanja cjevovoda sa sobom odnosi ukupnu preostalu energiju,
uz uvjet da se istjecanje odvija na atmosferskom tlaku, gubitak za cjevovod je jednak toj
energiji:
vi2
hi = (9.102)
2g
Izlazni gubitak uvijek se veze na brzinu na mjestu istjecanja, pa je koeficijent gubitaka
(za brzinu ispred, tj. 1 ) jednak 1, a Bernoullijeva jednadzba za cijeli sustav (istjecanje u
okolnu atmosferu!) glasi
2
vul pul v2
+ + zul = iz + ziz + hu (9.103)
2g g 2g
To znaci da na ulazu u cjevovod mora postojati energetska visina jednaka ukupnim
gubicima u sustavu:
2
vul v2 pul
hu = iz + + zul ziz (9.104)
2g 2g g
Ova energija jednaka je tlacnoj visini na ulazu (ako tekucina ulazi u cjevovod iz sprem-
nika), nadtlaku u zatvorenom spremniku ili ulaznom tlaku koji proizvodi neki uredaj, npr.
pumpa i sl.
Primjerice, kod horizontalne cijevi konstantnoga presjeka izlazna brzina jednaka je ulaznoj,
pa je ulazna energetska visina jednaka tlacnoj visini na ulazu (slika 9.36):
pul
hu = (9.105)
g
vul viz
Slika 9.36: Kod horizontalne cijevi konstantnoga presjeka izracun izlaznih gubitaka vrlo je
jednostavan.
9.9 Zbrajanje otpora
A1 ,v1 A2 ,v2 A3 ,v3
2,l2,r2 2 3,l3,r3
1,l1,r1 1
Slika 9.37: Otpori pojedinih dijelova cjevovoda su aditivni, tj. zbrajaju se kako idemo u
smjeru toka.
Ukupni otpor cjevovoda jednak je zbroju svih otpora njegovih dijelova, a suma se obicno
razdvaja na sumu svih gubitaka u cijevima i na sumu svih lokalnih gubitaka:
X li vi2 X vj2
hu = i + j (9.106)
i 2ri 2g j 2g
Grananja i spajanja cjevovoda pretstavljaju dodatnu slozenost. U takvim situacijama
mora se racunati ukupni otpor svake pojedine grane, a onda se ukupni otpori zbrajaju u
skladu s Kirchofovim zakonom zbrajanja za paralelne otpore:
1 X 1
= (9.107)
hu i hi
Kod proracuna otpora cjevovoda u kojem postoji grananje/spajanje, prvo se racuna

ukupni otpor do mjesta grananja, a zatim ukupni otpori pojedinih grana. Nakon toga se
primjenom Kichofova zakona izracuna zajednicki otpor svih grana koji se pribraja ukupnom
otporu cjevovoda ispred mjesta grananja. Tako se postupa u svakoj tocki grananja ili spa-
janja, a postupak moze biti vrlo slozena. Danas se slozeniji problemi ovog tipa rjesavaju
upotrebom racunalnih programa.
9.9: ZBRAJANJE OTPORA 117
h1
h2
Slika 9.38: Ukupni otpori pojedinih grana cjevovoda moraju se zbrajati po Kirchofovom
zakonu.
h1 h3
h4
ukupni otpor grana=h2
Slika 9.39: Ukupni otpor svih grana cjevovoda se nakon njegovoga izracuna po Kirchofovom
zakonu pribraja otporu dijela cjevovoda ispred mjesta grananja.
Glava 10
Proracun jednostavnoga cjevovoda
Pod jednostavnim cjevovodom podrazumijeva se cjevovod bez grananja ili spajanja cijevi
(cjevovod koji u cjelini ima samo jednu granu). Kod slozenih cjevovoda (cjevovodi s vise
grana) proracun je slozeniji i odvija se uz primjenu Kirchoffovog zakona i, zbog slozenosti, sve
vise koristenjem odgovarajucih racunalnih programa. Pri tome se svaka grana zasebno mora
proracunati kao jednostavni cjevovod, uz dodatno odredivanje brzina, odn. protoka u svim
granama pomocu Kirchoffovog zakona. I proracavanje jednostavnih cjevovoda znade biti
slozeno i sporo, a posebnu pozornost treba posvetiti tocnom racunanju jer se greska ucinjena
na jednom mjestu odrazava na cijeli racun i na kraju obicno dovodi do krivih rezultata. To
se posebno odnosi na slucajeve kad se proracun ili neki njegov dio mora raditi iterativno.
Svaki proracun jednostavnoga cjevovoda pocinje od njegove geometrije (nacrta) za koju
se smatra da je poznata. Drugim rijecima, polozaj i duzine cijevi u prostoru, mjesta gdje
se nalaze elementi cijevne armature i njihove karakteristike su poznate. Uz to se mora znati
uvjete na ulazu u cjevovod, sto se obicno svodi na poznavanje ulaznoga tlaka (ili visine
tekucine u spremniku na koji je cjevovod prikljucen). Isto tako mora se znati i uvjete na
izlazu iz cjevovoda (istjecanje u okolni prostor, istjecanje ispod povrsine tekucine ili neki
drugi nacin istjecanja). Tek kada su nam ovi podaci poznati, pristupa se samom proracunu,
za koji su potrebne sljedece zakonitosti:
jednadzba kontinuiteta:
d2
Q = vA = v = konst. (10.1)
4
Bernoullijeva jednadzba:
v12 p1 v2 p2
+ + z1 = 2 + + z2 + hg (10.2)
2g g 2g g
jednadzba gubitaka:
v2
!
lj X
ji j
X
hg = j + (10.3)
j dj i 2g
119
120 GLAVA 10: PRORACUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA
Colebrook-Whiteova formula (ili Moodyev dijagram):

!
1 2, 51 e
= 2 log + (10.4)
h Re 3, 715d
i tablice lokalnih gubitaka.
Vec iz ovoga nabrajanja jasno je da je potrebno pozvati mnostvo podataka o cjevovodu.

Pogleda li se nabrojene jednadzbe i dijagram malo detaljnije, moze se vidjeti da u racun
ulazi 10 razlicitih varijabli:
Rei , Q, vi , di , li , hg , i , i , ei /di i
Pritom su neke od ovih velicina meduovisne, sto svakako dodatno otezava racun. To
se posebno odnosi na koeficijente otpora i , koji ovise o Reynoldsovom broju i relativnoj
hrapavosti cijevi e/di , pa se za njihov proracun mora znati brzina toka. Ukupnu duzinu
cjevovoda smatra se poznatom, jer je odredena uvjetima projekta, no duzine i polozaji
pojednih dijelova cijevi ne moraju biti unaprijed zadane. Nadalje, od varijabli Q, vi , di , i
hg mora se znati barem dvije da bi se moglo izracunati preostale. Ovisno o tome, koje su
od njih poznate, proracun se moze odvijati na sest razlicitih nacina, opisanih u poglavljima
11.1-11.6.
10.1 Poznato je v i d
Za ovaj slucaj dovoljno je znati brzinu u jednoj tocci cjevovoda te promjer cjevovoda na tom
mjestu. Protok je konstantan i odmah se moze odrediti:
d2
Q=v (10.5)
4
Nakon toga se preko jednadzbe kontinuiteta racunaju brzine u ostalim dijelovima cjevovoda,
a iz brzina i Reynoldsovi brojevi:
vd
Re = (10.6)

Slijedi odredivanje relativne hrapavosti (obicno iz tablica, uz poznavanje vrste cijevi),
racun koeficijenata linearnih gubitaka (ili njihovo ocitanje iz Moodyeva dijagrama) i na
kraju racunanje ukupne visine gubitaka hg . Kad su svi ovi podaci poznati, moze se jos na
nacrtu cjevovoda graficki prikazati tok energetske i pijezometarske linije i time je postupak
proracuna u potpunosti zavrsen.
10.2 Poznato je Q i d
I ovaj slucaj je relativno jednostavan. Prvo se iz protoka odredi brzina:
4Q
v= (10.7)
d2
a dalje se racun provodi na isti nacin kao i u prethodnom slucaju.
10.3: POZNATO JE Q I V 121
10.3 Poznato je Q i v
Brzina je u ovom slucaju obicno zadana kao minimalna, maksimalno dozvoljena ili najpo-
voljnija. U prvom koraku iz protoka odredi se promjer cijevi:
s
4Q
d= (10.8)
v
Nakon toga se iz tehnickih tablica odabere prvi veci standardni promjer cijevi, izracuna
brzinu za taj promjer i dalje se racun provodi kao i u prvom slucaju.
10.4 Poznato je d i hg
Ovaj je problem znatno slozeniji od prethodnih i to zato sto gubici ovise o brzini. To se
najbolje vidi ako se brzina izrazi preko poznatih podataka:
s
e
!s
2, 51 l + le 2gdhg
v = 2 log + d (10.9)
d 2gdhe 3, 71 l + le
ovdje je le tzv. ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka:
dX
le = (10.10)

Ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka je zamisljena duzina cijevi u kojoj su linearni
gubici jednaki zbroju svih lokalnih gubitaka. Ovdje se dodatno pretpostavlja da su sve cijevi
cjevovoda istoga promjera. U suprotnom je izraz za brzinu slozeniji, jer u njega ulaze brzine
u pojedinim dijelovima cjevovoda, koje se preko jednadzbe kontinuiteta moraju medusobno
povezati (obicno se sve brzine izrazavaju preko ulazne ili izlazne brzine).
Nadalje, he je ulazna energija za koju se uzima da je jednaka ukupnim gubicima hg u
koje se mora uracunati i izlazna energija.
Kako se brzina ne zna, ne moze se odrediti niti gubitke, pa se gornja jednadzba za brzinu
mora rjesavati iterativno. U prvom koraku iteracije zanemare se lokalni gubici, pa se brzina
odredi pomocu pribliznoga izraza:
s
e dhg

v1 = 5, 04 8, 86 log (10.11)
d l
Uz pomoc brzine v1 racuna se ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka, uvrstava je se u
tocan izraz za brzinu i racuna novu vrijednost brzine, v2 . S njom se ponovno racuna ekviva-
lentna duzina lokalnih gubitaka te brzina v3 , itd. Nakon nekoliko koraka dobivene vrijednosti
brzine ce biti sve blize jedna drugoj, a racun se prekida kada se postigne dovoljna tocnost,
obicno dvije tocne znamenke. Ovakav postupak racunanja naziva se iteriranje, a osim sto je
dugotrajan, u sebi skriva i opasnost divergencije, tj. sve vecega rasipavanja dobivenih vrijed-
nosti brzina. U tom slucaju mora se iteriranje zapoceti nekom drugom pocetnom vrijednosti
brzine v1 . Danas se ovakvi postupci prepustaju racunalnim programima, ali korisnik mora
dobro poznavati i nacin na koji koristeni racunalni program radi, a i problematiku tecenja
kroz cjevovode, da bi mogao ocijeniti je li je dobiveni rezultat realan. U suprotnom se lako
moze dogoditi da se prihvati potpuno besmisleni rezultat koji je racunalo izbacilo, sa svim
posljedicama koje iz toga mogu proizaci.
10.5 Poznato je d i hg
Ovdje se treba ograniciti na jednostavniji slucaj kada su sve cijevi cjevovoda istoga promjera.
Izraz za promjer cijevi je onda:
l + le v 2
!
dX
d= + i (10.12)
l i hg 2g
Kao i u prethodnom slucaju, ovaj se izraz mora iterirati. Iteraciju se zapocinje zane-
marivanjem lokalnih gubitaka i uz = 0, 02. Promjer izracunat na ovaj nacin upotrijebi se
za odredivanje Reynoldsovoga broja, relativne hrapavosti i svih gubitaka, s kojima se onda
ponavlja racunanje promjera i na taj nacin se iterira jednadzba 10.12. Kad se tako odredi
promjer cijevi, izracuna se protok:
d2
Q=v (10.13)
4
cime se zavrsava racun.
10.6 Poznato je Q i hg
Opet se treba ograniciti na slucaj kad su sve cijevi istoga promjera. Izraz za promjer cijevi
je u ovom sluacaju:
v
u
d P 2
u
5
u 8l + l i Q
d= t (10.14)
g 2 hg
a iteriranje se zapocinje s pocetnom vrijednosti:
v
u 2
u lQ
5
d1 = 0, 278t (10.15)
hg
Na kraju jos ostaje odrediti brzinu:
4Q
v= (10.16)
d2
i po potrebi pojedine gubitke.
10.7 Prikazivanje energetske i piezometarske linije

Cesto je potrebno u shemu ili nacrt cjevovoda ucrtati energetsku i piezometarsku liniju. Ako
je proracun cjevovoda napravljen, na raspolaganju su svi potrebni podaci, u protivnom ih se
mora izracunati. Crtanje zapocinje ucrtavanjem referentne ravnine. Kod istjecanja u okolnu
atmosferu referentna ravnina postavlja se kroz srediste izlaznoga otvora, a kod istjecanja
ispod povrsine tekucine na povrsinu tekucine u koju se istjecanje odvija. U nastavku se sve
crta s obzirom na os cjevovoda jer se u racunu tecenje tretira kao jednodimenzionalno, kako
je to vec ranije prodiskutirano.
10.7: PRIKAZIVANJE ENERGETSKE I PIEZOMETARSKE LINIJE 123
v=0, p=0
hlok1
hcjev1
v2/2g
he p/g EL
PL
0 0
Slika 10.1: Pocetak crtanja energetske i piezometarske linije kad tekucina ulazi u cjevovod iz
spremnika. Na ulazu cjevovoda nalazi se zastitna kosara, u cije gubitke je uracunat i gubitak
ulaznoga otvora.
Apscisa grafikona odgovara udaljenosti od pocetka cjevovoda, a ordinata geodetskoj

visini. Radi preglednosti mjerilo ordinate je cesto puta drugacije od mjerila apscise, o cemu
treba voditi racuna. Ukoliko se ne raspolaze skicom cjevovoda, prvo ce se izraditi takva
skica. Nakon toga se pocinje s ucrtavanjem energetske linije, pocevsi od ulaza u cjevovod i
iduci prema njegovu kraju. Visina energetske linije jednaka je visini tekucine u spremniku
iz kojeg tekucina ulazi u cjevovod (slika 10.1), a ako se radi o zatvorenoj posudi, mora se toj
visini dodati nadtlak koji u njoj vlada. Na ulazu u cjevovod energetska linija skokovito pada
za iznos ulaznih gubitaka, a nakon toga se pravocrtno spusta uz cijev do iduceg lokalnoga
gubitka. Na mjestu ispred toga gubitka energetska linija niza je za iznos lineranih gubitaka
u cijevi. Slijedi skokovito smanjenje energetske linije za iznos lokalnoga gubitka, itd. sve do
kraja cjevovoda. Na izlazu iz cjevovoda energetska linija je za iznos izlazne energije iznad
osi izlaznoga otvora i na mjestu izlaznoga otvora skokovito pada na nju (slika 10.2). Treba
zapaziti da energetska linija za realnu tekucinu uvijek pada od ulaza prema izlazu cjevovoda.
Kad je ucrtana energetska linija, nastavlja se s ucrtavanjem piezometarske linije. Ona je
za iznos brzinske visine ispod energetske linije, pa se uz pomoc podataka o brzinama u po-
jedinim dijelovima cjevovoda prvo (ako vec nije), odredi brzinske visine, a onda pristupa cr-
tanju piezometarske linije. Kao i kod energetske linije, pocinje se od ulaza. Brzina u ulaznom
spremniku toliko je mala da ju se moze zanemariti, pa je tu visina piezometarske linije jed-
naka visini energetske. Kod ulaznoga otvora dolazi do skokovita spustanja piezometarske
linije za brzinsku visinu (za koju se uzima brzinu u cijevi iza otvora, tj. zanemaruje se pos-
tupne promjene brzine oko samoga ulaznog otvora. Piezometarska visina za cijev je za iznos
brzinske visine ispod energetske linije, pa je piezmetarska linija paralelna s energetskom, a
nalazi se za iznos brzinske visine ispod nje.
Ako se dio cjevovoda izdize iznad povrsine tekucine u ulaznom spremniku, u tom dijelu
cjevovoda dolazi do podtlaka. Da bi se izbjegla pojava negativnih vrijednosti u racunu i
na skici, proracun ovakvih cjevovoda radi se s apsolutnim tlakovima. To znaci da se sve
visine povecavaju za visinu atmosferskoga tlaka, izrazenu u visini stupca tekucine koja struji
cjevovodom (slika 10.4):
he
EL
v2/2g
PL hiz
0 0
Slika 10.2: Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije u slucaju istjecanja u okolnu
atmosferu.
he EL
PL v2/2g hiz
0 0
Slika 10.3: Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije u slucaju istjecanja ispod
povrsine tekucine.
pat
hat = (10.17)
tek g
Za vodu i atmosferski tlak na povrsini mora je visina atmosferskog tlaka hat = 10, 32 m.
Dogodi li se da apsolutni tlak u nekom dijelu cjevovoda padne ispod tlaka para tekucine,
dolazi do spontanoga isparavanja tekucine i pojave mjehura pare (kavitacija). Kavitacija
dovodi do prekida normalnoga tecenja kroz cijevi a uz to moze izazvati i velika ostecenja
cjevovoda, pa se takav pad tlaka mora izbjeci pod svaku cijenu npr. povecavanjem presjeka
cijevi na kriticnom mjestu, ili spustanjem izdignutoga dijela cijevovoda na nizu razinu).
Tlak para vode na sobnoj temperaturi je oko 40 mBar (hp = 0, 4 m), no kod lako hlapljivih
tekucina treba biti znatno oprezniji kod proracunavanja cjevovoda. Pokusi pokazuju da u
stvarnosti do kavitacije dolazi i kada je apsolutni tlak veci od tlaka para, pa se za donju
dozvoljenu granicu za vodu uzima hmin = 2 3 m.
Poseban problem predstavlja prikazivanje energetske i piezometarske linije za vertikalne
10.7: PRIKAZIVANJE ENERGETSKE I PIEZOMETARSKE LINIJE 125
p a / g v2/2g
pmin
zk p a / g
z
z0
Slika 10.4: Crtanje energetske i piezometarske linije kad se cjevovod izdize iznad povrsine
tekucine u spremniku. Minimalni tlak pmin (uz isti presjek cijevi) javlja se na mjestu na-
jvecega izdignuca.
dijelove cjevovoda. Kod takvih cijevi energetska i piezometarska linija padaju zajedno po
osi cijevi pa se ne mogu prikazati. Zato se moze crtati graf s tzv. idealnom osi koja stoji
pod kutem od 45o i sluzi kao referetna linija prema kojoj se konstruiraju energetska i pije-
zometarska linija (slika 10.5). I ovdje se u crtanju koriste apsolutni tlakovi. Alternativno se
taj dio cjevovoda moze prikazati na posebnom grafikonu na kojem apscisa predstavlja duljinu
cijevi po vertikalnoj osi, a ordinata visinu energetske odn. pijezometarske linije. Ako je ver-
tikani dio cjevovoda predug, zbog stalnoga povecanja brzine, isto tako dolazi do kavitacije
i odvajanja toka od stijenke cijevi, pa se na takve cjevovode ne mogu primijeniti metode
racunanja za cijevi ispunjene tekucinom.
hv,ul
hul+hcj
v2/2g
1 he
p= hiz
p
h1 a
2 pmin
he d
p=
0
p a / g
45o
0 0
v,Q
Slika 10.5: U slucaju vertikalne cijevi (ispustni sahtovi, kanalizacijske cijevi u zgradama i
sl.) energetska i piezometarska linija padaju zajedno po osi cijevi pa se ne mogu prikazati.
Zato se moze crtati graf s tzv. idealnom osi koja stoji pod kutem od 45o i sluzi kao referetna
linija prema kojoj se crtaju EL i PL. I ovdje se u crtanju koriste apsolutni tlakovi.
10.8: PUMPE 127
10.8 Pumpe
EL
hp
EL
v v
Slika 10.6: Idealna pumpa na mjestu gdje je ugradena podize energiju tekucine (energetsku
liniju) za energetsku visinu pumpe hp .
Kada je potrebno povecati energiju tekucine koriste se pumpe. Pumpa dodaje energiju
tekucini, ali ne mijenja njen protok (jednadzba kontinuiteta). Za potrebe proracuna koristi
se tzv. idealna pumpa. Za nju se uzima da na mjestu gdje se nalazi podize energetsku
visinu za vrijednost koja se naziva energetska visina pumpe (slika 10.6). U stvarnosti uz
energetsku visinu pumpe, mora se paziti i na nacin na koji je pumpa ugradena u cjevovod
(slika 10.7).
ht
hp
hu
Slika 10.7: Realna pumpa. Kod nje je situacije nesto slozenija, i energetska visina pumpe hp
opisuje se kao zbroj energetske visine hu koju pumpa dodaje na usisnoj strani i energetske
visine ht koju dodaje na tlacnoj strani. O konstrukciji pumpe ovisi kolike su te visine, odn.
u kojim granicama trebaju biti, da bi pumpa ispravno djelovala.
Kod svake stvarne pumpe razlikuje se usisna strana i tlacna strana. Pumpa uvlaci
tekucinu s usisne strane, podize energiju tekucine za visinu hu , i istiskuje tekucinu istom
brzinom na tlacnoj strani dalje u cjevovod. Tekucina izlazi iz pumpe sa energetskom visinom
povecanom za energetsku visinu pumpe hp . Ukupno povecanje energetske visine je prema
tome hu + hp . Ovisno o konstrukciji pumpe, visina za koju pumpa moze podici tekucinu na
usisnoj strani moze biti razlicita. Neke konstrukcije pumpi zahtijevaju nadtlak na usisnoj
strani (tada se visina usisavanja hu navodi kao negativna). U svakom slucaju, na usisnoj
strani ne smije se dogoditi da apsolutni tlak padne ispod tlaka para tekucine jer ce doci do
prekida toka i pumpa nece moci pumpati. Na to posebno treba paziti kada se na usisnoj
strani voda uzima iz spremnika (slika 10.8).
hm
hs
vul
he
hv
Slika 10.8: Pumpa u situaciji kad podize (usisava) vodu iz spremnika.
Visina podizanja koju pumpa savladava na usisnoj strani (hs ), jednaka je zbroju visine
pumpe (obicno njene osovine) iznad povrsine tekucine, visini gubitaka koji nastaju u usisnoj
cijevi i brzinske visine na usisnoj strani, odnosno:
hs = hm + he + hv (10.18)
Ovisno o konstrukciji pumpe, postoji maksimalna moguca visina usisavanja, koja je dana
slijedecim izrazom:
pat pp v2
hsmax = hul + ul (10.19)
tek g 2g
gdje je pat okolni tlak (obicno atmosferski), pp je tlak para tekucine (na njega treba
obratiti posebnu pozornost kod lakohlapivih tekucina), hul je minimalni ulazni tlak potreban
da bi pumpa mogla raditi. On ovisi o konstrukciji pumpe a kod nekih vrsta pumpi moze biti
i veci od atmosferskog tlaka (potreban je nadtlak na ulazu pumpe). Brzinska visina dodaje
se u ovaj proracun zato jer ju proizvodaci uracunavaju u minimalni ulazni tlak pumpe. U
slucaju da pumpa povlaci vodu iz spremnika, maksimalna visina pumpe iznad vode nalazi
se kombiniranjem jednadzbi (10.18) i (10.19) kao:
pat pp
hm,max = hul he (10.20)
tek g
10.8: PUMPE 129
Na kraju, bez ulazenja u detalje, minimalna snaga motora koji pokrece pumpu dana je
sljedecim izrazom:
tek gQhp
Pmin = (10.21)
m p
gdje je hp ukupna energetska visina pumpe, Q je protok tekucine, m je efikasnost motora
a p efikasnost pumpe.
Glava 11
Istjecanje
U mnogim prilikama tekucina iz nekoga spremnika slobodno istjece u okolni prostor, bilo
da se radi o otvoru na samoj stijenci spremnika ili o kratkoj izlaznoj cijevi. Sve takve
situacije obuhvacene su zajednickim nazivom: istjecanje. Najcesce se istjecanje odvija u
stacionarnim uvjetima (razina tekucine u spremniku odn. tlak iznad tekucine u zatvorenoj
posudi su konstantni). Ovisno o velicini otvora, govori se o istjecanju kroz male odn. istje-
canju kroz velike otvore. Pod malim otvorom smatra se svaki otvor koji je toliko malen da
se moze uzeti da je hidrostatski tlak na cijeloj njegovoj povrsini jednak.
11.1 Istjecanje kroz mali otvor
A pa
B
pa
0 0
Slika 11.1: Istjecanje kroz mali otvor.
Kod istjecanja kroz male otvore smatra se da je otvor toliko mali da se moze zanemariti
promjena hidrostatskoga tlaka preko njegove povrsine. Drugim rijecima, ako je otvor na
dubini h, a najveca dimenzija u vertikalnom smjeru mu je a, mora biti h >> a. Zamisljenu
strujnicu konstruira se od povrsine tekucine, do sredista izlaznoga otvora. Referentnu ravn-
inu takoder se postavlja kroz sredinu izlaznoga otvora. Bernoullijeva jednadzba je za taj
slucaj:
pa vA2 pa vB2
+ +h= + +0 (11.1)
g 2g g 2g
131
132 GLAVA 11: ISTJECANJE
Nadalje, uzima se da je rezervoar toliko velik da se brzinu tecenja na povrsini tekucine

moze zanemariti (vA 0). Uz ovu pretpostavku je izraz za brzinu istjecanja:
q
vB = 2gh (11.2)
Do ove formule je dosao vec Torricelli, pa se ona po njemu cesto naziva Torricellijeva
formula za brzinu istjecanja. Zanimljivo je da je Torricellijeva brzina jednaka brzini padanja
tijela sa visine h u polju sile teze. U gornjem racunu zanemareni su gubici na izlaznom
otvoru:
vB2
hg = (11.3)
2g
Uzme li se i njih u obzir, Bernoullijeva jednadzba postaje
vB2
h= + hg (11.4)
2g
sto za brzinu istjecanja daje:
s
2gh
vB = (11.5)
1+
Kod realne tekucine brzina istjecanja je nesto manja od Torricellijeve brzine. Ovdje se
cesto umjesto koeficijenta lokalnoga gubitka koristi koeficijent smanjenja brzine:
s
1
= (11.6)
1+
zato sto uz njega izraz za brzinu postaje jednostavno:
vB = vT orr (11.7)
gdje je vT orr Torricellijeva brzina istjecanja. Koeficijent smanjenja brzine odreduje se
eksperimentalno, a pravilnim zaobljenjem rubova izlaznoga otvora moze se postici = 0, 98.
Kod ovakvog istjecanja opaza se smanjenje presjeka mlaza nakon izlaska iz izlaznoga
otvora; tzv. kontrakcija mlaza (slika 11.2). Ova pojava opisuje se koeficijentom kon-
trakcije c:
As
c= (11.8)
A
Kao i koeficijent smanjenja brzine, koeficijent kontrakcije odreduje se pokusima. Kod
racunanja protoka, mora se uzeti u obzir i kontrakcija mlaza i smanjenje brzine zbog gubitaka,
pa izraz za protok postaje:
Q = vA = vT orr cA (11.9)
Zbog prakticnosti se uvodi koeficijent istjecanja koji je definiran kao umnozak koefi-
cijenta kontrakcije i koeficijenta smanjenja brzine:
= c (11.10)
Uz upotrebu koeficijenta istjecanja izraz za protok (11.9) postaje:
11.2: ISTJECANJE KROZ MALI OTVOR ISPOD POVRSINE TEKUCINE 133
Slika 11.2: Kontrakcija mlaza kod istjecanja: presjek mlaza tekucine manji je od presjeka
izlaznoga otvora.
q
Q = A 2gh (11.11)
a prednost ovakva izraza je da se koeficijent istjecanja lako dade izravno mjeriti. Vri-
jednosti koeficijenta istjecanja navode se u ovisnosti o obliku otvora u raznim tehnickim
prirucnicima. Primjerice za okrugli otvor ostrih rubova koeficijent istjecanja je c = 0, 61.
11.2 Istjecanje kroz mali otvor ispod povrsine tekucine
A pa
pa
hA
B hB
0 0
Slika 11.3: Istjecanje kroz mali otvor u slucaju kada se on nalazi ispod povrsine tekucine.
Ako je otvor kroz koji tekucina istjece ispod povrsine okolne tekucine, na desnoj strani
Bernoullijeve jednadzbe javlja se i hidrostatski tlak okolne tekucine na mjestu istjecanja.
Bernoullijeva jednadzba u tom slucaju izgleda ovako:
pa vA2 pB vB2
+ + hA = + +0 (11.12)
g 2g g 2g
No, tlak na mjestu otvora je:
pB = pa + ghB (11.13)
pa za Torricellijevu brzinu vrijedi izraz:
q
vT orr = 2g(hA hB ) (11.14)
Kod realne tekucine i u ovom slucaju mora se uzeti u obzir koeficijent smanjenja brzine
i koeficijent istjecanja a izrazi za brzinu (11.14) i protok (11.9) ostaju nepromijenjeni.
11.3 Istjecanje iz posude pod tlakom
A pp
h
patm
0 0
Slika 11.4: Istjecanje iz posude pod tlakom.
Ako se tekucina nalazi u zatvorenoj posudi pod tlakom, taj se tlak javlja na lijevoj strani
Bernoullijeve jednadzbe (i dalje se pretpostavlja mali otvor!):
patm + p vA2 patm vB2

+ +h= + +0 (11.15)
g 2g g 2g
pri cemu se apsolutni tlak u posudi izrazava kao zbroj atmosferskoga i relativnog tlaka
(patm + p). Za Bernoullijevu brzinu se dobije nesto slozeniji izraz:
v !
u
u p
vB = t2g h+ (11.16)
g
11.4: ISTJECANJE KROZ VELIKI OTVOR 135
11.4 Istjecanje kroz veliki otvor
pa
A
h1 pa
hB
h2
pa
Slika 11.5: Istjecanje kroz veliki otvor.
Kod velikoga otvora mora se uzeti u obzir ovisnost hidrostatskoga tlaka o dubini. Tako
je za gornji rub otvora hidrostatski tlak manji, nego za donji. Opcenito, promatra li se neku
strujnicu koja prolazi kroz tocku B unutar velikoga otvora, bit ce brzina istjecanja u njoj
veca od brzine istjecanja za gornji rub otvora, a manja od brzine istjecanja za donji rub
otvora:
q
vB 2ghB (11.17)
Izraz (11.17) je priblizan, jer se pretpostavlja da je vanjski tlak u tocki B jednak atmos-
ferskom. U stvarnosti se ovaj tlak razlikuje od atmosferskoga za doprinos radijalnoga tlaka,
koji dolazi od zakrivljenosti strujnice, ali je on uglavnom razmjerno malen pa se u jednos-
tavnim racunima ovoga tipa on zanemaruje. No, promjenu brzine istjecanja po visini otvora
ne moze se zanemariti, pa se protok mora odrediti integracijom preko povrsine otvora. U tu
svrhu se prvo odredi protok koji odgovara uskoj horizontalnoj povrsini unutar otvora koja
se nalazi na dubini h, a visoka je dh (sirina otvora na tom mjestu neka je b):
q
dQ = b 2ghdh (11.18)
Ukupni protok je integral preko cijele povrsine otvora, u ovom slucaju od dna do vrha
otvora:
Z h2
Q= dQ (11.19)
h1
Pritom se mora uzeti o obzir ovisnost sirine otvora o dubini h. U najjednostavnijem
slucaju, kad je otvor pravokutan, ukupni protok kroz njega je:
2 q 3
3

Q = cb 2g h22 h12 (11.20)
3
11.5 Istjecanje kroz otvor ispred kojega tekucina ne

miruje
pa
A
vA
h
pa
B
0 0
vB
Slika 11.6: Istjecanje u slucaju kad tekucina ispred otvora ne miruje.
Ako tekucina ispred otvora ne miruje, javlja se na desnoj strani Bernoullijeve jednadzbe
i brzinski clan:
pa vA2 pa vB2
+ +h= + +0 (11.21)
g 2g g 2g
a izraz za Toricellijevu brzinu postaje:
q
vB = 2gh + vA2 (11.22)
U slucaju velikoga otvora protok se opet odreduje integracijom preko provrsine otvora.
Tako se primjerice za pravokutni otvor dolazi do slijedeceg izraza:
!3 !3
2 q v2 2
v2 2
Q = cb 2g h2 + A h1 + A (11.23)
3 2g 2g
11.6: NESTACIONARNO ISTJECANJE 137
11.6 Nestacionarno istjecanje
Qd
Qvan
Slika 11.7: Istjecanje iz spremnika koji se istovremeno i puni. Protok sa kojim tekucina ulazi
u spremnik je Qd , protok sa kojim istjece iz spremnika je Qvan , h je trenutna dubina tekucine
u spremniku, S povrsina presjeka spremnika i A povrsina presjeka izlaznog otvora.
Ako se neki od clanova koji ulaze u Bernoullijevu jednadzbu mijenja, istjecanje postaje
nestacionarno. Primjerice, zbog istjecanja moze doci do smanjenja razine tekucine u sprem-
niku, pa se tlacna visina s vremenom smanjuje. Ukoliko su promjene spore, moze se i dalje
rjesenje traziti uz pomoc izraza za stacionarno istjecanje, ali se mora imati na umu da su sad
velicine koje u te izraze ulaze, vremenski promjenljive. Kao primjer se daje slucaj spremnika
koji se prazni kroz otvor na dnu, a istovremeno u njega iz neke cijevi dotjece tekucina (slika
11.7).
Protok kroz rupu na dnu spremnika dan je od prije poznatim izrazom:
q
Qvan = A 2gh (11.24)
Treba primijetiti da u ovom slucaju on ovisi o trenutnoj dubini tekucine u spremniku.
Neka istovremeno u spremnik dotjece tekucina sa protokom Qd , za koji ce se pretpostaviti
da je konstantan. Vremenom ce se razina tekucine u spremniku tako dugo mijenjati, dok se
ulazni i izlazni protoci ne izjednace. Ravnoteznu dubinu nalazi se izjednacavanjem ova dva
protoka:
Q2d
Qd = Qvan h = (11.25)
2g(A)2
Ako je pocetna dubina veca od ravnotezne, ona ce se vremenom smanjivati dok ne dosegne
ravnoteznu vrijednost, a ako je bila manja, razina ce rasti do ravnotezne vrijednosti. Vri-
jeme potrebno da se razina tekucine promijeni s h1 na h2 odredi se pomocu cinjenice da je
smanjenje volumena tekucine u spremniku u nekom vremenu dt jednaka razlici volumena
tekucine koja istekne iz spremnika i volumena tekucine koja u istom tom vremenu dotece u
njega (jednadzba sacuvanja volumena tekucine).
q
Sdh = Qd dt A 2ghdt (11.26)
cijom se integracijom dobija trazeno vrijeme:
Z h2
1 S(h)dh
t1,2 = (11.27)
A 2g h1 h h
Da bi se rijesio ovaj integral, mora se znati kako povrsina presjeka spremnika S ovisi o
dubini h. Ako je posuda prizmaticnoga oblika (ukljucujuci i oble oblike), S je konstantan i
rjesenje se lako nade:
!
2S q q q h h1
t1,2 = h1 h2 + h ln (11.28)
A 2g h h2
Prekine li se u nekom trenutku dotok tekucine u spremnika, dolazi do njegova praznjenja.
Vrijeme potrebno da se razina tekucine spusti s h1 na h2 odreduje se uvrstavanjem ho = 0 u
gornji izraz:
2S
q q
t1,2 = h1 h2 (11.29)
A 2g
I na kraju, vrijeme potrebno da se spremnik potpuno isprazni je:

2S h1
to = (11.30)
A 2g
Ovo vrijeme dva je puta duze od vremena potrebnoga da isti volumen tekucine istece iz
spremnika ako se dubinu h1 drzi konstantnom.
11.7 Mlazovi
hmax
vo
lmax
Slika 11.8: Geometrija mlaza tekucine.
Mlaz je struja tekucine potpuno omedena slobodnom povrsinom. U mlazu se fluid slo-
bodno giba prostorom i podvrgnut je samo sili tezi i silama trenja s okolinom, koje su cesto
zanemarive. To znaci da se cestice telucine u mlazu gibaju kao nezavisna kruta tijela, pa
11.7: MLAZOVI 139
za njih vrijede zakoni gibanja materijalne tocke (kosi hitac), koje ce se ovdje sazeto navesti.
Ako je pocetna brzina mlaza v~0 :
v~0 = vx0~i + vy0~j (11.31)

uz zanemarivanje otpora zraka njezine komponente su:
vx = vx0 vy = vy0 gt (11.32)

a koordinate cestice fluida u mlazu, koji je trenutku t = 0 izasao iz cijevi su:
gt2
x = vx0 t y = vy0 t (11.33)
2
Cestica ce u tjeme putanje doci nakon vremena:
vy0
tm = (11.34)
g
i dosegnuti ce visinu:
2
vy0
hmax = (11.35)
2g
Ukupno vrijeme leta (uz pretpostavku horizontalne podloge): je
tlet = 2tm (11.36)

a domet mlaza (mjesto gdje mlaz udara u podlogu) je:
2vx0 vy0
lmax = (11.37)
g
Izraze li se komponente brzine preko pocetnoga kuta koji mlaz zatvara s horizontalom:
vx0 = v0 cos vy0 = v0 sin (11.38)

izraz za domet postaje:
v02
lmax = sin 2 (11.39)
g
odakle se vidi da se maksimalni domet mlaza postize kad je kut =45o . Omjer dometa i
maksimalne visine mlaza je:
lmax vx0
=4 = 4 cot (11.40)
hmax vy0
Napominje se da u stvarnosti mlazevi dostizu do 3/4 teorijske visine, odn. dometa.
11.7.1 Horizontalni mlaz
ht
hm
Slika 11.9: Horizontalni mlaz - istjecanje iz spremnika na postolju.
Kod horizontalnoga mlaza, primjerice istjecanja iz spremnika na postolju (slika 11.9)

brzina istjecanja je:
q
vx0 = 2ght (11.41)
domet mlaza:
q
lmax = 2 ht hm (11.42)
i vrijeme leta:
q
tmax = 2ghm (11.43)
11.7: MLAZOVI 141
11.7.2 Vertikalni mlaz prema dolje
ht
Slika 11.10: Vertikalni mlaz - istjecanje kroz dno spremnika.
U slucaju vertikalnoga mlaza prema dolje, tekucina se padanjem pod djelovanjem sile
teze ubrzava, pa zbog sacuvanja protoka dolazi do smanjenja presjeka mlaza. Nakon neke
visine padanja dolazi do raspadanja mlaza na vece ili manje cestice tekucine, nakon cega
se na takav mlaz vise ne moze primijeniti izraze izvedene za homogenu tekucinu. Zato se
vertikalni mlazevi kada god je to moguce izbjegavaju.
11.7.3 Vertikalni mlaz prema gore
hmax
Slika 11.11: Vertikalni mlaz - vodoskok.
Ako je mlaz usmjeren vertikalno prema gore (vodoskok) dolazi do usporavanja cestica
tekucine i na kraju do njihovoga potpunoga zaustavljanja. Nakon toga cestice pocinju padati
prema dolje, mlaz se raspada i otpor zraka postaje znacajan faktor u njihovu usporavanju.
Ako je tlak kojim se tekucina na izlazu iz cijevi tlaci prema gore po , teorijska visina dosega
mlaza je:
p0
hmax = (11.44)
g
uz pocetnu brzinu:
s
2p0
v0 = (11.45)

Glava 12
Tecenje u otvorenim koritima

h (h1,2)
1 2
zo
zE
zp
z
z1
z2
0 0
h (h1,2)
zo
zE
zp
z1 z
z2
0 0
Slika 12.1: Bernoullijeva jednadzba za cijev pod tlakom (gore) i otvoreni tok (tecenje sa
slobodnim vodnim licem, dolje).
Kod tecenja u otvorenim koritima, bilo da se radi o prirodnim tokovima, ili umjetno
izradenim kanalima, tekucina s gornje strane granici s okolnom atmosferom. Ploha koja
predstavlja tu granicu vrlo priblizno je ravna i naziva se slobodna povrsina. Na slobodnoj
povrsini hidrostatski tlak je u ravnotezi s atmosferskim, pa je piezometarska linija jednaka
liniji slobodne povrsine fluida (opcenito trodimenzionalne plohe). U ovoj cinjenici skriva se
i bitna razlika prema tecenju kroz cijevi: kod toka u otvorenim koritima razina tekucine
se slobodno mijenja, pa se mijenja i hidraulicki radijus. To znaci da koeficijent otpora
(vidi turbulentni tok u hidraulicki hrapavom rezimu) ovisi o dubini toka. Kod cijevi je on
konstantan.
Nadalje, trenje izmedu atmosfere i slobodne plohe je vrlo malo i uglavnom se moze
zanemariti, tako da otporu tecenju doprinosi samo dio korita ispod povrsine tekucine (tzv.
moceni dio korita).
Treba se podsjetiti nacina na koji se rjesavalo Bernoullijevu jednadzbu za cijevi (slika
12.1). Tok kroz cijev pod tlakom je prikazan kao strujna cijev koja u cjelosti ispunjava
143
144 GLAVA 12: TECENJE U OTVORENIM KORITIMA
unutrasnjost cijevi. Geodetska linija podudara se s osi cijevi, a piezometarska i energetska

linija nalaze se iznad nje, uvijek iznad same cijevi. Gubici izmedu dva presjeka jednaki su
ukupnom padu energetske linije izmedu njih.
Kod otvorenoga toka geodetska linija prolazi dnom korita, a piezometarska linija se po-
dudara s povrsinom tekucine (jer je kod nje, kao i u piezometru, tlak na povrsini tekucine
jednak okolnom tlaku). Kao i prije, energetska linija je za brzinsku visinu iznad povrsine
tekucine, a gubici se definiraju na isti nacin kao i kod cjevovoda pod tlakom: kao pad
energetske linije.
O
L
Slika 12.2: Odredivanje hidraulickog radijusa za otvoreni tok.
Kao i kod toka pod tlakom u cjevovodima, hidraulicki radijus definira se kao omjer
povrsine presjeka toka i njegova opsega. No, kod otvorenih tokova u opseg se ne uracunava
slobodna ploha jer na njoj trenje prakticki ne postoji. Opseg toka je kod otvorenoga toka
dakle jednak omocenom dijelu korita.
Padovi dna korita, slobodne povrsine te piezometarske i energetske linije su kod otvorenih
tokova uglavnom mali (reda velicine promila) i polagano se mijenju, i za njih se koriste
standardizirane oznake:
pad dna korita:
z1 z2
I= (12.1)
L
pad vodnoga lica (= slobodna povrsina, = piezometarska linija):
zh1 zh2
I0 = zh1 = h1 + z1 zh2 = h2 + z2 (12.2)
L
pad energetske linije:
H1 H2 h
IE = = (12.3)
L L
L je udaljenost izmedu dva presjeka u kojima se promatra odgovarajuce velicine. Ovi
padovi vrlo cesto se izrazavaju u promilima, o cemu kod prakticnih racuna treba voditi brigu.
12.1: JEDNOLIKO TECENJE 145
12.1 Jednoliko tecenje

Kod jednolikoga tecenja hidraulicke karakteristike toka jednake su po cijeloj njegovoj duzini
(hidraulicke karakteristike su presjek toka, nagib dna i koeficijent trenja). U tom slucaju
su i protok te srednja brzina konstantni, a energetska linija postaje paralelna sa slobodnom
povrsinom i dnom korita. To znaci da su i odgovarajuci padovi, srednje brzine i proticajni
presjeci medusobno jednaki:
I = I0 = IE
v1 = v2 = v (12.4)
A1 = A2 = A
pa je prema tome:
Q = const. (12.5)
Dubina vodotoka kod koje je tecenje jednoliko naziva se normalna dubina, ho .
Pogledajmo sad situaciju kod jednolikog tecenja detaljnije. Sila trenja je (uz pretpostavku
da su stijenke korita svugdje jednako hrapave, sto se podrazumijeva pod zahtjevom da tecenje
bude jednoliko) jednako rasporedena po cijeloj omocenoj povrsini korita, pa se moze pisati:
v2
Ft = kOL (12.6)
2
gdje je k konstanta proporcionalnosti (koeficijent otpora). Ukupni gubitak energije je,
kao i kod cjevovoda:
Ft
h = (12.7)
gA
odnosno:
v2 L
h = k (12.8)
2g Rh
Ako se zna da je h = IE L (za jednoliki tok), preslagivanjem gornjeg izraza dobiva se
brzina toka:
s
2g q q
v= Rh IE = C Rh IE (12.9)
k
Ovo je Chezyeva formula (odredio ju je A. Chezy 1769. pokusima), i ocito je:
s
2g
C= (12.10)
k
Dosta dugo smatralo se da je Chezyev koeficijent C konstanta, no pokazalo se da C
zapravo ovisi o relativnoj hrapavosti korita i Reynoldsovom broju. Danas se C odreduje
pomocu nekoliko aproksimativnih formula, od kojih se najcesce koriste Mannigova formula,
koja daje vrlo dobru aproksimaciju Chezyeva koeficijenta:
1 16
C= R (12.11)
n h
Tablica 12.1: Tipicne vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koeficijenta za kanale.
dno korita n [sm1/3 ] k [s1 m1/3 ]

vrlo glatko 0,009 110
beton 0,014 70
zemlja 0,028 35
erodirani zemljani kanal >0,04 <25
n [sm1/3 ] je Manningov koeficijent hrapavosti.

te Stricklerova formula:
1
C = kRh6 (12.12)
gdje je k [s1 m1/3 ] Stricklerov koeficijent glatkosti. Ocito je:
1
k= (12.13)
n
Potrebno je poznavati obje formule zato jer neke tablice navode Manningove koeficijente,
a neke Stricklerove. Tipicne vrijednosti ovih koeficijenata dane su u tablici 12.1.
Uz pomoc Manningove (Stricklerove) formule dolazi se i do izraza za srednju brzinu toka
prema Manningu:
1 32 q
v= R IE (12.14)
n h
odnosno, prema Strickleru:
2 q
v = KRh3 IE (12.15)
12.1.1 Veza koeficijenata trenja za cijev i za otvoreni tok

Zanimljivo je usporediti pad energetske linije prema Chezyevoj formuli za koeficijent trenja
otvorenoga toka:
v2
IE = (12.16)
C 2 Rh
i pad energetske linije prema Darcy-Wiesbachovoj formuli za koeficijent trenja cijevi
(okrugla cijev; IE = h/L):
v2
IE = (12.17)
4Rh 2g
Izjednacavanjem se nalazi da izmedu Chezyevoga koeficijenta i koeficijenta trenja cijevi
postoji sljedeca veza:
s
8g
C= (12.18)

12.1: JEDNOLIKO TECENJE 147
ili
8g
= (12.19)
C2
sada se jos C izrazi preko Manningove formule pa se za koeficijent trenja cijevi nalazi:
8gn2
= 1 (12.20)
Rh3
No, kod cijevi kruznog presjeka je Rh = d/4 pa je na kraju:
125n2
= 3
(12.21)
d
Ovo je tzv. Manningova formula za koeficijent trenja cijevi. Radi svoje jednostavnosti
vrlo cesto se koristi u praksi. Manningova formula vrijedi za hidraulicki hrapave cijevi, a
rezultati koje ona daje unutar su pogreske koju netocnosti u poznavanju hrapavosti cijevi
izazivaju kod Colebrook-Whiteove formule (da ne bude zabune, ni Manningov koeficijent
hrapavosti n za danu situaciju nije sasvim tocno poznat).
12.1.2 Protocna krivulja

Protocna krivulja prikazuje ovisnost protoka o dubini toka (vodostaju). Uz pomoc Chezyjeve
formule za srednju brzinu lako se dolazi do izraza za protok:
q q
Q = Av = AC Rh IE = ko IE (12.22)
a velicina ko :
q
k0 = AC Rh (12.23)
radi toga jer ima dimenziju protoka, naziva se modul protoka. Protocna krivulja
odreduje se racunanjem protoka za razlicite dubine toka, i obicno se definira analiticki i
prikazuje graficki. Opceniti analiticki izraz za protocnu krivulju ne moze se odrediti zato
sto je protok odreden sa dvije velicine koje ovise o dubini toka na razlicite nacine: povrsini
presjeka toka i hidraulickom radijusu, a te ovisnosti su za svaki presjek korita drugacije.
Upotrebom Manningove formule, izraz za modul protoka pojednostavljuje se i glasi:
1 2
k0 = ARh3 (12.24)
n
Kod proracunavanja prtocne krivulje prvo se, za razlicite dubine vodotoka, izracunaju
hidraulicke karakteristike korita (A, O i Rh ), a nakon toga se racuna modul protoka i sam
protok.
Kod prirodnih tokova tecenje najcesce nije jednoliko pa se IE ne mjeri. Protocna krivulja
odreduje se preko mjerenja raspodjele brzine po presjeku toka, iz cega se racunaju srednje
brzine toka, te protok.
12.2 Nejednoliko tecenje

Ako tok nije jednolik, hidraulicke karakteristike toka mijenjaju se po njegovoj duljini. Dubina
toka (vodno lice) se takoder stalno mijenja, a energetska linija zbog energetskih gubitaka
stalno opada. S druge strane, dubina toka na nekim mjestima se moze i povecavati. Kod
nejednolikoga toka opcenito postoje dva moguca oblika slobodne povrsine: uspor i depresija
(slika 12.3). Kod uspora dolazi do usporavanja toka (smanjenja brzine) i povecanja dubine
toka. Dubina toka veca je od normalne. Uzroci uspora mogu biti razliciti, a uglavnom se
radi o preprekama u toku, promjeni presjeka korita ili smanjenju pada dna korita.
h0
I
h0
I1
I2
Slika 12.3: Oblici slobodne povrsine kod nejednolikoga tecenja: uspor (gore) i depresija
(dolje).
U slucaju depresije dolazi do povecanja brzine toka a dubina se smanjuje ispod normalne.
Uzroci depresije su obicno povecanja pada dna korita.
Proracun nejednolikoga toka uglavnom je slozeniji od proracuna jednolikoga toka. Ako su
promjene hidraulickih parametara toka postupne, tok se naziva postupno (sporo) promjenjivi
tok, a proracun se odvija tako, da se cijelu duljinu toka dijeli na dijelove unutar kojih se
moze uzeti da je tok priblizno jednolik. Za svaki takav dio uzima se da je Chezyev koeficijent
nepromjenjiv (iako svaki dio ima svoju vrijednost tog koeficijenta) pa se tako na pojedine
odsjecke primjenjuje poznate relacije za jednoliki tok. Proracun se pocinje od dijela za koji
se zna vodostaj i protok, a sljedece (ili prethodne) odsjecke se onda proracunava uz pomoc
Bernoullijeve jednadzbe i jednadzbe kontinuiteta, pri cemu je cesto puta potrebno koristiti
iterativne ili graficke metode racunanja.
12.3: SPECIFICNA ENERGIJA PRESJEKA 149
12.3 Specificna energija presjeka

Energija koju jedinicna masa fluida posjeduje, mjereno prema dnu toka, naziva se specificna
energija presjeka:
v2
Hs = h + (12.25)
2g
Coriolissov koeficijent se za otvorene tokove krece izmedu 1,0 i 1,1 pa ga cesto ne treba
uvoditi u racun. Specificna energija presjeka se racuna za razlicite dubine toka h, pri cemu se
protok drzi konstantnim. Iz dobivenih rezultata se crta krivulja specificne energije presjeka
(slika 12.4).
Hs
Hs=f(h)
Hs=h
H0
v2/2g
45o
hc h
Slika 12.4: Opci izgled grafikona specificne energije presjeka.
Dubina toka hc za koju je specificna energija presjeka minimalna naziva se kriticna du-
bina. Tok kod kriticne dubine naziva se kriticni tok. Ako je dubina toka veca od kriticne,
brzina toka je malena, dominira potencijalna energija fluida a takav tok se naziva mirni tok.
Ako je pak dubina manja od kriticne, brzina toka je velika i dominira kineticka energija
fluida, a takav se tok naziva siloviti tok.
Razmatrimo detaljnije situaciju u nekom presjeku toka (slika 12.5). Ako se dubina toka
h poveca za diferencijalno malu vrijednost dh, povrsina presjeka toka povecat ce se za dA =
b(h)dh, gdje je b(h) sirina toka kod dubine h. Drugim rijecima, promjena povrsine presjeka
toka sa dubinom je:
dA
= b(h) (12.26)
dh
S druge strane, specificna energija presjeka je:
v2 Q2
Hs = h + =h+ (12.27)
2g 2gA2
ako se brzina v izrazi preko omjera protoka i povrsine presjeka toka. Promjena specificne
energije s dubinom toka je:
b(h) dA
dh
A
h
Slika 12.5: Racun specificne energije presjeka u ovisnosti o dubini toka.
dHs Q2 dA
=1 (12.28)
dh g A3 dh
sto uz upotrebu izraza (12.26) daje:
dHs Q2
=1 b=1 (12.29)
dh gA3
Bezdimenzionalna velicina naziva se parametar kineticnosti toka:
Q2
= b (12.30)
gA3
U slucaju da je tok kritican, specificna energija toka je minimalna pa njezina derivacija
mora iscezavati, iz cega slijedi da je u tom slucaju = 1. Uz zanemarivanje Coriollisova
koeficijenta (stavi se = 1), slijedi da je za kriticni tok omjer:
vc2
=1 (12.31)
ghc
Bezdimenzionalni izraz:
v2
Fr = (12.32)
gh
naziva se Froudeov broj. Ovdje je h (srednja) dubina toka. Froudeov broj se koristi za
odredivanje vrste toka. Lako se vidi da je za Fr < 1 tok miran, za Fr = 1 kritican, a za
Fr > 1 silovit.
12.4: PRELJEVI 151
12.4 Preljevi
kruna preljeva
gornja voda
donja voda
Slika 12.6: Ostrobridni preljev.
Preljev je prepreka u koritu preko koje se tekucina preljeva. Nanjednostavniji preljev je

zid sagraden popreko na tok (slika 12.6). Ovakav preljev naziva se ostrobridni preljev.
Vrh zida naziva se kruna preljeva, koja je u ovom slucaju ostri (hidraulicki) gornji rub zida.
Preljev dijeli tok tekucine na gornju vodu (tok ispred preljeva) i donju vodu. Ako tok donje
vode ne utjece znacajno na tok gornje vode, kaze se da je preljev nepotopljen. U suprotnom
slucaju (slika 12.7) govori se o potopljenom preljevu. U tom slucaju razina donje vode je
bliska ili je cak i visa od krune preljeva. Za odredivanje je li preljev potopljen ili ne, moze
se koristiti sljedeci kriterij:
s < 0, 7hp (12.33)

Ako je ovaj uvjet zadovoljen, preljev je nepotopljen, a u suprotnom se radi o potopljenom
preljevu.
s
h
hp hd
Slika 12.7: Potopljeni ostrobridni preljev.
Kod racunanja protoka preljeva koristi se izraz za protok kroz veliki otvor, u kojem je
visina gornjega ruba otvora jednaka razini tekucine (h1 = 0) pa se tako dobije Polenijeva
formula za protok preko preljeva:
2 q 3
Q = cb 2g(h0 ) 2 (12.34)
3
je koeficijent kontrakcije mlaza (ovdje u vertikalnom smjeru), b je sirina krune preljeva,
a h dubina tekucine na preljevu. Zbog spustanja razine tekucine na mjestu preljeva, visina
vode iznad krune preljeva mora se mjeriti ispred preljeva, barem na udaljenosti od 4-5 dubina
od preljeva (slika 12.8). Snizenje razine tekucine na kruni preljeva moze biti do 0,15 visine
preljevnoga mlaza.
0,15h
h
5h
Slika 12.8: Spustanje razine tekucine na preljevu. Zbog toga se dubina tekucine na preljevu
mjeri na udaljenosti od 4-5 h iza krune preljeva.
Polenijeva formula zanemaruje bocnu kontrakciju preljevnoga mlaza, sto je uglavnom

opravdano, jer je sirina korita uglavnom mnogostruko veca od dubine toka, pa relativno
maleno bocno suzenje nema bitan utjecaj na protok. Suprotno tome, kontrakcija u ver-
tikalnom smjeru ne smije se zanemariti, i opisuje se koeficijentom kontrakcije mlaza c. U
dijelu literature koristi se umjesto koeficijenta kontrakcije mlaza Bazinov koeficijent kon-
trakcije koji vrijedi samo za ostrobridni preljev:
2
m= c (12.35)
3
sto pojednostavljuje izraz za protok:
q 3
Q = mb 2g(h0 ) 2 (12.36)
Bazin-ov koeficijent kontrakcije racuna se po empirijskoj formuli:
!2
h
m = m0 1 + 0, 55 (12.37)
h + hp
gdje je:
0, 003
m0 = 0, 405 + (12.38)
h
12.4: PRELJEVI 153
pri cemu h mora biti izrazen u metrima. Kod proracunavanja potopljenoga ostrobridnog
preljeva Bazinov koeficijent kontrakcije se jos dodatno mnozi s Bazinovim koeficijentom
potopljenosti:
!s
h 3 h hd
= 1, 05 1 + 0, 2 (12.39)
hp h
12.4.1 Preljev sa sirokim pragom
EL
hv
hc
h0
h
hd
hp
Slika 12.9: Preljev sa sirokim pragom u stvari je siroka ploca na dnu korita.
Ako je kruna preljeva siroka, govori se o preljevu sa sirokim pragom. Kod ovakvoga prel-
jeva visina samoga preljeva znatno je manja od njegove sirine. Ovakav preljev je nepotopljen,
ako je dubina vode na njemu manja od kriticne dubine, dakle ako je zadovoljen uvjet (slika
12.9):
hd < hc (12.40)
Za proracun nepotopljenoga preljeva sa sirokim pragom koriste se iskustvene formule
Berezinskijeva:
q 3
Q = mb 2gh02 (12.41)
gdje se koeficijent preljeva racuna po slijedecim izrazima:
hp hp
0, 6 < < 2, 5 m = 1, 973 0, 222 (12.42)
h h
hp 1 + 1, 30 hhp
2, 5 < < 10 m = 1, 706 (12.43)
h 1 + 1, 63 hhp
12.4.2 Preljev prakticnoga profila
hv
h
hp
Slika 12.10: Preljev prakticnoga profila slijedi donju strujnicu u mlazu tekucine. Potreban
oblik presjeka proracunava se numericki, pa se kod gradnje koriste unaprijed definirani oblici.
Da se izbjegne nastajanje podtlaka ispod mlaza tekucine koji se prelijeva preko preljeva,
izraduju se preljevi prakticnoga profila kod kojih oblik preljeva na strani donje vode
slijedi donju strujnicu tekucine (slika(12.10). Potreban oblik preljeva je standardiziran i
moze se naci u raznim tehnickim prirucnicima. Proracun preljeva prakticnoga profila radi
se po Polenijevoj formuli, a odgovarajuci koeficijenti prelijevanja definiraju se redovito na
osnovi dijagrama iz strucne literature.
12.4.3 Slapiste i vodni skok
0 1 2
h1 h2
ho
v1 v2
0 1 2
Slika 12.11: Presjek kroz slapiste i vodni skok koji nastaje iza njega. Energetska linija
ucrtana je crtkano.
Slapiste je dio hidrotehnicke gradevine na kojem se disipira energija oslobodena prilikom

prelijevanja vode preko preljeva. Naime, preljevni mlaz ima dovoljnu brzinu da tece silovito,
sto na dnu toka izaziva velika naprezanja u materijalu podloge, pa se tezi tome da se siloviti
12.4: PRELJEVI 155
tok na samoj gradevini prevede u mirni. Mjesto gdje dolazi do usporavanja silovita toka i
prelaska u mirni tok naziva se vodni skok (hidraulicki skok). U ovom slucaju razlikuje se
dvije karakteristicne dubine: prva konjugirana dubina h1 u silovitom toku ispred vodnoga
skoka te druga konjugirana dubina h2 iza vodnoga skoka. Sam vodni skok moze biti poto-
pljen. Tada je dubina mirne vode hm veca od druge konjugirane dubine h2 . U suprotnom
slucaju kaze se da je vodni skok odbacen: on se tada javlja na nekoj udaljenosti od gradevine.
Ako se vodni skok nalazi na granici izmedu ova dva slucaja, govori se o kriticnom (nestabil-
nom) stanju. U praksi se tezi potapanju vodnoga skoja jer je tada moguce ostvariti krace
slapiste.
Proracun vodnoga skoka zapocinje postavljanjem Bernoullijeve jednadzbe za presjeke 0-0
i 1-1 (slika 12.11) jer je energetska visina u presjeku 0-0 (ho ) poznata:
v12 v2
h0 = h1 + + 1 (12.44)
2g 2g
U daljnjem racunu pretpostvalja se pravokutni presjek korita, sirine b, pa je:
Q
v1 = (12.45)
bh1
sto se uvrsti u Bernoulli-jevu jednadzbu:
Q2
h0 = h1 + ( + 1) (12.46)
2gh21
uz:
1
= (12.47)
1+
je:
Q
h1 = q (12.48)
2g(h0 h1 )
se uglavnom krece izmedu 0,95 i 1,0 pa se cesto puta zanemaruje. Druga konjugirana
dubina, h2 , se nalazi uz pomoc ravnoteze sila u presjecima 1-1 i 2-2. Pri tome je ukupna
tlacna sila dana kao:
g 2
P = h (12.49)
2
a ukupna sila nastala zbog gibanja tekucine (dinamicki tlak) kao:
Qv Q2
F = = 2 (12.50)
h bh
Izjednacavanje ovih sila u presjecima 1-1 i 2-2 daje:
P1 + F 1 = P2 + F 2 (12.51)
odnosno:
1 2 Q2 1 1

h2 h21 = 2 (12.52)
2 bg h1 h2
Protok se izrazi preko brzine i dubine u presjeku 1-1:
Q = v1 bh1 (12.53)
pa se nakon sredivanja dolazi do izraza za drugu konjugiranu dubinu:
v
v12
u
u
h2 = t1 + 8 1 (12.54)
gh1
razlomak ispod korjena je Froudeov broj, Fr :
v12
Fr1 = (12.55)
gh1
pa se vidi da druga konjugirana dubina ovisi o Froudeovom broju:
q
h2 = 1 + 8Fr1 1 (12.56)
Duzina vodnoga skoka procjenjuje se iskustvenim izrazom (Smetana 1933):
Ls = 6(h2 h1 ) (12.57)
a za potrebnu duzinu slapista uzima se 10% veca duzina (Jovic 1977):
Lslp = 1, 1Ls (12.58)

Literatura
[1] Agroskin, I. I., Dmitrijev, G. T., Pikalov, F. I. Hidraulika, Tehnicka knjiga, Zagreb
1973.
[2] Bollrich, G. Technische Hydromechanik Band 1, Verlag Bauwesen, Berlin 2000.
[3] Shaughnessy, E. J. Jr., Katz, I. M., Scaffer, J. P. Introduction to fluid mechanics,

Oxford University Press, New York 2005.
[4] Jovic, V. Osnove hidromehanike, Element, Zagreb 2006.
[5] Tavoularis, S. Measurement in fluid mechanics, Cambridge University Press, Cam-

bridge UK 2005.
[6] Chow, V.T. Open-Channel Hydraulics, McGraw-Hill, Singapure 1986.
[7] Cavlek, E. Hidraulika, Geodetski fakultet Sveucilista u Zagrebu 1975.
[8] Fancev, M. Mehanika Fluida, Tehnicka Enciklopedija, Svezak 8, Jugoslavenski Lek-

sikografski zavod, Zagreb, str. 67-173, 1982.
[9] Pecornik, M. Tehnicka mehanika fluida, Skolska knjiga, Zagreb, 1985.
[10] Pecornik, M. Zbirka zadataka iz mehanike fluida, Skolska knjiga, Zagreb, 1995.
[11] Tanguy, J.-M., ed. Environmental Hydraulics, Vol. 1, Wiley, Hoboken, USA, 2010.
157
Indeks
teorem, 69 hidraulicki radijus

cestica fluida, 14 otvoreni tok, 144
hidrostatska sila
anomalije vode, 10 dno posude, 28
apsolutni koeficijent viskoznosti, 5 ravne stijenke, 31
Arhimedov zakon, 37 stijenka cijevi, 36
atmosfera, standardna, 26 zakrivljena stijenka, 34
hidrostatski paradoks, 29
barometar, 25
hidrostatski tlak
Bazinov koeficijent kontrakcije, 152
dno zatvorene posude, 30
Bernoullijeva jednadzba, 71
sile, 28
za idealnu tekucinu, 73
hrapavost
za realnu tekucinu, 77
stjenka cijevi, 101
bezdimenzionalni monom, 69
Blasiusova formula, 100 idealni fluid, 71
istjecanje, 131
Chezyeva formula, 145
koeficijent istjecanja, 132
cjevovod
koeficijent kontrakcije, 132
definicija, 85
koeficijent smanjena brzine, 132
jednadzba gubitaka, 85
mali otvor, 131
Colebrook-Whiteova formula, 103 mali otvor ispod povrsine tekucine, 133
Coriolissov koeficijent, 75 nestacionarno, 137
depresija, 148 posuda pod tlakom, 134
dimenzionalna analiza, 67 Torricellijeva brzina, 132
dinamicki koeficijent viskoznosti, 5 veliki otvor, 135
duljina formiranja laminarnog toka, 92 veliki otvor ispred kojeg tekucina ne
miruje, 136
ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka, 121 izlazna energija, 115
Eulerov pristup, 50 izvori, 54
Eulerova jednadzba, 15
jednoliko tecenje, 145
kvazi 1-D, 17
kapilarnost, 10
Froudeov broj, 150
Karmanov 1/7-ki zakon, 100
gubici kinematicki koeficijent viskoznosti, 6
Darcy-Wiessbachova formula, 87 kinematika fluida, 49
odredivanje, 78 Kirchofov zakon, 116
gustoca, 4 koeficijent brzine, 91
koeficijent istjecanja, 132
Hagen-Poiseullov zakon, 89 koeficijent kontrakcije, 132
hidraulicka glatkost, 101 koeficijent smanjena brzine, 132
158
INDEKS 159
koeficijent trenja pad

definicija, 87 dno korita, 144
Hagen-Poiseullov zakon, 89 energetska linija, 144
hidraulicki hrapava cijev, 102 vodno lice, 144
laminarno tecenje, 91 Pascal-ov zakon, 24
kut mocenja, 10 piezometar, 26
plutanje, 37
Lagrangeov pristup, 49
indiferentna ravnoteza, 39
laminarno tecenje, 88
labilna ravnoteza, 39
lokalni gubici, 105
stabilna ravnoteza, 39
difuzor, 111
Polenijeva formula, 152
dijafragma, 108
ponori, 54
filter, 114
potencijalno strujanje, 55
izlazna energija, 115
povrsinska napetost, 9
izlazni otvor, 114
Prandtl-Karmanova formula, 100
konfuzor, 110
Prandtlova relacija, 96
luk, 113
preljev, 151
prosirenje, 111
Bazinov koeficijent kontrakcije, 152
racva, 114
formule Berezinskijeva, 153
resetka, 114
Polenijeva formula, 152
sapnica, 108
prakticnoga profila, 154
spojnica, 114
sa visokim pragom, 153
suzenje, 109
prikazivanje energetske linije, 122
ulazni otvor, 106
prikazivanje piezometarske linije, 122
ventil, 113
princip analiticnosti, 67
ventili, 112
princip homogenosti, 67
Venturijeva cijev, 112
proracun jednostavnoga cjevovoda, 119
Manningov koeficijent hrapavosti, 146 protjecanje, 3
Manningova formula, 145 protocna krivulja, 147
Manningova formula za koeficijent trenja pumpa, 127
cijevi, 147
manometar, 27 Reynoldsov pokus, 81
mlaz, 138 rotacija tekucine
horizontalni, 140 otvorena posuda, 42
vertikalni prema dolje, 141 zatvorena posuda, 45
vertikalni prema gore, 142 slapiste, 154
model kontinuuma, 13 Smetanaov izraz, 156
Moodyev dijagram, 103 specificna energija presjeka, 149
nejednoliko tecenje, 148 specificna tezina, 4
depresija, 148 staza cestice, 52
uspor, 148 Stricklerov koeficijent glatkosti, 146
nestacionarno istjecanje, 137 Stricklerova formula, 146
Newton-ov pokus, 5 strujna cijev, 54
Nikuradzeova formula, 102 strujnica, 52
normalna dubina, 145 strujno vlakno, 54
optjecanje, 3 tecenje u otvorenim koritima, 143

160 INDEKS
tlacna skala visine, 26

tlak para, 7
Torricellijeva brzina, 132
translacija tekucine
horizontalno ubrzanje, 40
koso ubrzanje, 41
vertikalno ubrzanje, 41
turbulentno tecenje, 93
uspor, 148
uzgon, 36
Vaschy-Buckinghamov teorem, 69
viskoznost, 5
vodni skok, 154
volumni modul stlacivosti, 6
vrtlozno tecenje, 93
Coriollisov koeficijent, 99
koeficijent brzine, 99
profil brzine, 96
zakon kontinuiteta, 61
zakon neprekidnosti, 61
zbrajanje otpora, 116

Temelji Mehanike Fluida PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Temelji Mehanike Fluida PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZELJKO ANDREIC

TEMELJI MEHANIKE FLUIDA

Racunalna obrada teksta:

Graficko uredenje, prijelom i e-tisak:

c Sva prava pridrzava autor

Odlukom Senata Sveucilista u Zagrebu, klasa 032-01/09-01/09, Urbroj 380-04/38-13-5 od

Popis simbola xiii

5 Zakon neprekidnosti (kontinuiteta) 61

7 Stacionarno tecenje idealnoga fluida 71

8 Stacionarno tecenje realnoga fluida 77

9 Tecenje kroz cijevi 81

9.8 Lokalni gubici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

10 Proracun jednostavnoga cjevovoda 119

12 Tecenje u otvorenim koritima 143

1.1 Definicija gustoce homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno). . . . . 4

2.1 Definicija cestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3.1 Osnovni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . . . 22

3.22 Mjerenje dubine kod horizontalnoga ubrzanja tekucine. . . . . . . . . . . . 41

4.1 Lagrangeov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

5.1 Zakon neprekidnosti (izvod) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

7.1 Ravnoteza toka okomito na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

8.1 Prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine . . . . . . . . . . 78

9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

9.17 Brzna vrtloznog toka uz stijenku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

10.1 Pocetak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . 123

11.1 Istjecanje kroz mali otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

12.1 Bernoullijeva jednadzba za otvoreni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

12.4 Opci izgled grafikona specificne energije presjeka. . . . . . . . . . . . . . . . 149

1 Simboli fizikalnih velicina i konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xiii

9.1 Opci koeficijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

12.1 Tipicne vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koeficijenta za kanale. 146

simbol dimenzija opis .

kombinacija protjecanja i optjecanja je najslozenija situacija u kojoj se giba i

1.1 Osnovna svojstva fluida

pri cemu je za specificnu tezinu koristen ustaljeni simbol .

Slika 1.2: Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile.

1.1.3 Stlacivost fluida

1.1.4 Tlak para tekucine

Slika 1.3: Dokazivanje tlaka pare tekucine.

Slika 1.4: Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi.

1.1.5 Povrsinska napetost tekucine

Molekule se u tekucini medusobno privlace slabim silama, koje su dovoljne da molekule

Slika 1.6: Vaga za mjerenje povrsinske napetosti tekucine.

1.1.6 Kapilarnost tekucine

Slika 1.7: Ponasanje tekucine u uskim cjevcicama (kapilarama).

za medusobno privlacenje molekula tekucine i molekula stijenke tvari od koje je nacinjena

1.1.7 Anomalije vode

Atom kisika je izuzetno elektronegativan, pa se elektroni koji tvore kemijske veze

Molekule vode medusobno se povezuju natprosjecno jakim vodikovim vezama koje

Slika 1.8: Shematski prikaz molekule vode.

Toplinski kapacitet vode je izuzetno visok, cak 4175 J/kgK.

Gustoca vode najveca je na 4o C a daljnjim hladenjem voda se rasteze (slika 1.9).

Slika 1.9: Gustoca vode u ovisnosti o temperaturi.

2.1 Model kontinuuma i cestice fluida

2.2 Sile koje djeluju na cesticu fluida u gibanju

2.3 Eulerova jednadzba

Slika 2.4: Sile koje u x-smjeru djeluju na elementarni volumen fluida.

max = p2 dydz + Fx p1 dydz (2.10)

2.3.1 Eulerova jednadzba u kvazi-jednodimenzionalnom slucaju

2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadzba za fluid u polju

pa se, uz prebacivanje svih clanova na lijevu stranu i mnozenje sa ds dolazi do kvazi-

3.1 Staticka Eulerova jednadzba za polje sile teze

~am = g~k (3.6)