Fizika Za RGN

Fizika za studente RGN fakulteta
Zeljko Andreic
c Sva autorska prava zadrzavaju autor i RGNF.
Dozvoljeno je preuzimanje i ispis za vlastite potrebe.
Datum zadnje promjene:
veljaca 28, 2012
Kazalo
Kazalo iii
Popis slika vii
Popis tabela ix
Popis simbola xi
Predgovor 1
1 Uvod 3
1.1 Fizikalne velicine i zikalne jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1.1 Znanstveni (Scientic) brojcani zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.2 Vremenske jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.3 Kutne jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.4 Dimenzionalni racun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.2 Koordinatni sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.3 Gracko prikazivanje zikalnih velicina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2 Kinematika i dinamika materijalne tocke 17
2.1 Pravocrtno gibanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.1.1 Inverzni problem u zici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2.2 Gibanje u vise dimenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2.3 Newtonovi aksiomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2.3.1 Impuls sile i kolicina gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.4 Sila trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.4.1 Kosina i trenje na njoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3 Gibanje po krivulji 29
3.1 Kruzno gibanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.1.1 Primjer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.2 Centripetalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.3 Gibanje po krivulji proizvoljnog oblika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.4 Rad stalne sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.5 Rad promjenjive sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.5.1 Primjer: Opruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.6 Snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.7 Kineticka energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
i
ii KAZALO
3.8 Potencijalna energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.9 Zakon sacuvanja mehanicke energije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.9.1 Primjer: Atwoodov stroj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.10 Sacuvanje mehanicke energije i trenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.10.1 Primjer: Zaustavna rampa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.11 Potencijalna energija opruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.11.1 Primjer: strelicarski luk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.12 Mehanicki strojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.12.1 Primjer: poluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
4 Centar mase 45
4.1 Centar mase zikalnog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
4.1.1 Povrsinska i linijska gustoca mase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.1.2 Primjer: Teziste trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.1.3 Primjer:

Camac na vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
5 Gibanje krutog tijela 53
5.1 Kineticka energija rotacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
5.1.1 Primjer: moment inercije stapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5.1.2 Teorem o paralelnim osima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5.1.3 Moment sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5.1.4 Rotacijski rad i snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
5.1.5 Kineticka energija kotrljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.1.6 Kutna kolicina gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.1.7 Precesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
5.1.8 Rotacija i precesija Zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.1.9 Coriolisov efekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
6 Gravitacija 63
6.1 Keplerovi zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
6.2 Newtonov zakon gravitacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
6.2.1 Primjer: gravitacija u svakodnevnom zivotu . . . . . . . . . . . . . . 65
6.3 Sila teza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
6.4 Gravitacijska potencijalna energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
6.4.1 Potencijalna energija sile teze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
7 Ravnoteza tijela i Statika 69
7.0.2 Primjer: nosenje grede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
8 Titranja 73
8.1 Uteg na opruzi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
8.1.1 Primjer 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
8.1.2 Primjer 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
8.1.3 Primjer 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
8.2 Veza harmonickog titranja i kruznog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
8.3 Energija harmonickog titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
8.4 Njihala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
8.4.1 Matematicko njihalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
KAZALO iii
8.4.2 Primjer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
8.4.3 Fizikalno njihalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
8.4.4 Primjer 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
8.4.5 Primjer 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
8.5 Guseno titranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
8.5.1 Kriticno gusenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
8.6 Prisilna titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
8.7 Slaganje titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
9 Valovi 89
9.1 Osnovna svojstva valova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
9.1.1 Primjer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.2 Zbrajanje valova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
9.3 Stojni valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
9.3.1 Primjer: stojni val na zici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
9.3.2 Primjer: udari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
9.4 Energija vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
9.5 Prikazivanje valova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
9.6 Huygensov princip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
9.6.1

Sirenje ravnog vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9.6.2 Odbijanje vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9.6.3 Lom vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
9.7 Vrste valova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.7.1 Podjela valova po vrsti titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.7.2 Podjela valova po nacinu sirenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.7.3 Podjela valova po nacinu titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
9.7.4 Elektromagnetni valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
10 Optika 103
10.1 Polarizacija svjetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
10.1.1 Polarizacija reeksijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
10.1.2 Polarizacija rasprsenjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
10.1.3 Polarizacija kristalima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
10.1.4 Depolarizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
10.1.5 Propusnost polarizatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
10.1.6 Dva polarizatora u nizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
10.2 Dvolom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
10.3 Prolazak polariziranog svjetla kroz kristale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Literatura 121
Indeks 122
iv KAZALO
Popis slika
1.1 Desni i lijevi kartezijev koordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.2 Cilindricni koordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.3 Sferni koordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.4 Crtanje grakona 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.5 Crtanje grakona 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.6 Crtanje grakona 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.7 Crtanje grakona 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.8 Crtanje grakona 5 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.1 Ilustracija jednodimenzionalnog gibanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.2 Gracki prikaz jednodimenzionalnog gibanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.3 Gracki prikaz dvodimenzionalnog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2.4 Gracki prikaz neke proizvoljne kratkotrajne sile. . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.5 Kako nastaje staticka sila trenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.6 Sila trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
2.7 Dinamicka sila trenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
2.8 Dinamicka sila trenja kod kotrljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.9 Tijelo na kosini i sile koje na njega djeluju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.1 Kruzno gibanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.2 Ubrzanje kod kruznog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.3 Gibanje materijalne tocke po krivulji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.4 Rad stalne sile 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.5 Rad stalne sile 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.6 Rad promjenjive sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.7 Opruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.8 Bacanje loptice u vis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.9 Atwood-ova masina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.10 Rampa za zaustavljanje u nuzdi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.11 Poluga i odnosi sila na njoj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
4.1 Povrsinska gustoca tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.2 Linijska gustoca tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.3 Racunsko odredivanje koordinata tezista trokuta. . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.4 Geometrijsko odredivanje koordinata tezista trokuta. . . . . . . . . . . . . . 50
4.5 Geometrijsko odredivanje koordinata tezista trokuta (2). . . . . . . . . . . . 50
4.6

Camac kod pristajanja uz obalu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.7 Odmicanje camca od obale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
v
vi POPIS SLIKA
5.1 Geometrija stapa, koji rotira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5.2 Odredivanje momenta sile. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5.3 Promjena kutne kolicine gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
5.4 Precesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
7.1 Nosenje grede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
8.1 Uteg na opruzi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
8.2 Grakoni gibanja utega na opruzi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
8.3 Shematski prikaz matematickog njihala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
8.4 Shematski prikaz zikalnog njihala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
8.5 Gracki prikaz gusenog titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
8.6 Gracki prikaz amplitude prisilnog titranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
8.7 Matematicko njihalo moze se njihati u dva smjera . . . . . . . . . . . . . . . 87
8.8 Lissajousove krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
9.1 Valovi na vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
9.2 Presjek vala na vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
9.3 Trenutna slika vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
9.4 Vremenska slika vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.5 Zbroj dva vala u fazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
9.6 Zbroj dva vala u protufazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
9.7 Stojni val na zici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
9.8 Zbroj dva vala bliskih frekvencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
9.9 Zbroj veceg broja valova bliskih frekvencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
9.10 Pojam zrake i valne fronte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
9.11 Huygensova konstrukcija sirenja valne fronte . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
9.12 Huygensova konstrukcija sirenja ravnog vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9.13 Odbijanje ravnog vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9.14 Lom ravnog vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
10.1 Vrste polarizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
10.2 Polarizacija reeksijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
10.3 Polarizacija rasprsenjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
10.4 Polarizator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
10.5 Propusnost polarizatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
10.6 Dva polarizatora u nizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
10.7 Dvolom u kristalu kalcita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
10.8 Pravilni kristal kalcita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
10.9 Prolaz svjetla kroz kristal kalcita 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
10.10Prolaz svjetla kroz kristal kalcita 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
10.11Huygensova konstrukcija sirenja ravnog vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
10.12Huygensova konstrukcija sirenja ravnog vala uz promjenjivu brzinu svjetla . 113
10.13Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za normalnu zraku . . . . . . . . . . 114
10.14Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za anomalnu zraku . . . . . . . . . . 115
10.15Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za obje zrake 1 . . . . . . . . . . . . 115
10.16Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za obje zrake 2 . . . . . . . . . . . . 116
10.17Gracki prikaz brzine svjetla u dvoosnom kristalu . . . . . . . . . . . . . . . 116
POPIS SLIKA vii
10.18Prolazak polariziranog svjetla kroz kristal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
10.19Pogled na plocicu dvolomnog kristala u smjeru prolaska svjetla . . . . . . . . 118
10.20Pogled na poluvalnu plocicu u smjeru prolaska svjetla . . . . . . . . . . . . . 119
10.21Pogled na plocicu dvolomnog kristala u ocem slucaju . . . . . . . . . . . . . 119
viii POPIS SLIKA
Popis tabela
1 Simboli zikalnih velicina i konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xi
1.1 Medunarodni sustav jedinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.2 Standardni preksi zikalnih jedinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.3 Vodostaj Save . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.1 Tablica predenog puta 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.2 Tablica predenog puta 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
9.1 Podjela elektromagnetnih valova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
10.1 Brewsterov kut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
ix
x POPIS TABELA
Popis simbola
Tablica 1: Simboli zikalnih velicina i konstanti koristeni u ovoj knjizi. Treba obratiti paznju
na to da, ovisno o kontekstu, isti simboli mogu imati razlicito znacenje.
simbol dimenzija opis .
a,a ms
2
ubrzanje
a
m Bohr-ov polumjer atoma vodika

A m
2
povrsina
A
V
mol
1
Avogard-ov broj
A
21
, A
12
, B
12
s
1
Einstein-ovi koecijenti (atomska zika)
B, B T magnetsko polje
b kgs
1
konstanta gusenja (mehanicka)
BFL m zadnja zarisna daljina (optika)
c Jkg
1
specicni toplinski kapacitet
c ms
1
brzina svjetla u vakuumu
C C kapacitet (elektricni)
C
i
s
1
Curie, stara jedinica za aktivnost kod radioaktivnog raspada
C
p
Jmol
1
K
1
molarni toplinski kapacitet plina (p=konst.)
C
s
Wm
2
s
1
solarna konstanta, astronomija/geozika
C
V
Jmol
1
K
1
molarni toplinski kapacitet plina (V=konst.)
CM centar mase (oznaka)
D 1 deformacija
D m
1
jakost lece (dioptrija) (optika)
xi
e 1 prirodni broj, 2,718281828
e C pozitivni elementarni naboj
1 ekasnost
eV J nestandardna jedinica za energiju (atomska zika)
E
S
cd jakost izvora svjetlosti
E J energija
E 1 volumni modul stisljivosti
E, E Vm
1
elektricno polje
f Hz frekvencija
f m zarisna daljina (optika)
f
p
Hz frekvencija plazme (zika plazme, geozika)
F, F N sila
g, g ms
2
9,80665 ms
2
, ubrzanje sile teze
G Nm
2
kg
2
konstanta gravitacije, 6,672610
11
Nm
2
kg
2
H Js
1
tok topline
H m tlacna skala visine (atmosferska zika)
h Js Planck-ova konstanta
I A elektricna struja
I kgm
2
moment inercije
I
F
Ns impuls sile
J Acm
2
gustoca elektricne struje
k N
1
konstanta opruge
k F
1
m=Nm
2
C
2
konstanta Coulomb-ovog zakona, 1/4
k m
1
valni broj
k
B
JK
1
Boltzmann-ova konstanta
KE J kineticka energija
l m duljina, udaljenost
L, L kgm
2
rad s
1
kutna kolicina gibanja
L H induktivitet
xii
m kg masa
m 1 mehanicko pojacanje masine
m 1 povecanje (optika)
m
p
kg masa protona
m
n
kg masa neutrona
m
e
kg masa elektrona
M kg mol
1
molarna masa
M
1,2
, M
2,1
H koecijenti meduinduktiviteta
M, M Nm moment sile
N mol kolicina tvari (u molovima)
N s
1
broj okreta u jedinici vremena
N Pa naprezanje
N 1 ukupni broj zareza resetke (optika)
N, N N normalna komponenta sile

n m
1
broj namotaja solenoida po jedinici duzine solenoida
n 1 indeks loma tvari (optika)
n 1 redni broj, red resetke (optika)
p Nm
2
tlak
p, p kgms
1
kolicina gibanja
p, p Cm dipolni moment (elektricni)
P W snaga
PE J potencijalna energija
Q J kolicina topline1
q C elektricni naboj
r, r m radijus-vektor, polozaj
r 1 omjer kompresije5
r 1 relativna vlaznost zraka (atmosferska zika)
R Jmol
1
K
1
univerzalna plinska konstanta
R m polumjer zakrivljenosti sferne plohe (optika)
R elektricni otpor
RKE J rotaciona kineticka energija
xiii
s m put
s m konstanta resetke (optika)
S Pa smicno naprezanje
S JK
1
entropija
S Wm
2
gustoca ozracenosti povrsine
S Wm
2
Poyntig-ov vektor
t s vrijeme
t
1/2
s vrijeme poluraspada (radioaktivnost)
T K,

C temperatura1
T s
1
period titranja (njihanja)
T teziste (oznaka)
u kg atomska jedinica mase
U (J) potencijal, potencijalna funkcija
v, v ms
1
brzina
v
ms
1
brzina vala
V m
3
volumen
V V razlika elektricnog potencijala
W J rad W>0 sila vrsi rad, W<0 rad se vrsi na sili
W eV radna funkcija (atomska zika)
Y Pa Young-ov modul elasticnosti
x, y, z m kartezijeve koordinate
, , z rad, rad, m cilindricne koordinate
r, , m, rad, rad sferne koordinate
xiv
rads
2
kutno ubrzanje
K
1
,

C
1
koecijent toplinskog sirenja
K
1
,

C
1
temperaturni koecijent elektricne otpornosti
B
rad Brewster-ov kut (optika)1
K
1
,

C
1
volumni koecijent toplinskog sirenja
1 C
p
/C
V
1 reducirana konstanta gusenja (mehanicka)
1 emisivnost
V elektromotorna sila
Wm
1
K
1
, Wm
1
C
1
koecijent toplinske vodljivosti
Nmrad
1
torziona konstanta opruge
kgm
1
linijska gustoca tvari
m valna duljina
s
1
konstanta (radioaktivnog) raspada1
, Am
2
magnetski moment
NA
2
magnetska permaebilnost vakuma
r
1 relativna magnetska permaebilnost tvari
1 pi, 3,1415926541
kgm
3
gustoca tvari
m elektricna otpornost
kgm
2
povrsinska gustoca tvari
Cm
2
povrsinska gustoca naboja
Sm
1
=
1
m
1
vodljivost
Wm
2
K
4
Stefan-Boltzmann-ova konstanta
s
1
vremenska konstanta
Wb=Tm
2
tok magnetskog polja
rad kut zaokreta (kutni put)
rad pocetna faza

rad s
1
kutna brzina, kruzna frekvencija
xv
Predgovor
Ova knjiga pokriva osnove zike u opsegu u kojem se one iznose u istoimenom kolegiju na
Rudarsko-geolosko-naftnom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. Knjiga je strogo usmjerena na
spomenuti predmet i potrebe tehnickih struka kojima je taj predmet namijenjen pa je teziste
stavljeno na preglednost i razumijevanje osnovnih teoretskih postavki zike. Nadam se da
je tako dobiven tekst koji ce studentima biti pregledniji i laksi za upotrebu.
1
2 POPIS TABELA
Glava 1
Uvod
1.1 Fizikalne velicine i zikalne jedinice
Svijet oko nas prilicno je slozen. Da bismo si olaksali njegovo proucavanje, koristimo se
pokusima i modelima. Pokus ili eksperiment je osnovni alat moderne zike. Uz njegovu
pomoc stjecemo nova saznanja o svijetu oko nas, ali i provjeravamo ranije steceno znanje.
Pokus u svojoj biti pretstavlja namjerno izazivanje i pracenje nekog procesa u kontroliranim
uvjetima. Pri tome se pokusava shvatiti o cemu ovisi odvijanje proucavanog procesa. Sa-
stavni dio pokusa je tocno mjerenje svih zikalnih velicina koje u sklopu pokusa djeluju na
njegov tok i rezultat.
Pokus zavrsava detaljnom analizom dobivenih rezultata, a rezultati analize ugraduju se
u postojeca zikalna saznanja. Vrlo cesto pokus se ponavlja u istom ili malo promijenjenom
obliku sve dok zicari nisu sasvim sigurni da potpuno razumiju odvijanje proucavane pojave.
Prilikom analize izvrsenih pokusa stvarna situacija se maksimalno pojednostavljuje i
zamjenjuje pojednostavljenim zikalnim modelom kojeg je lakse analizirati. Opis tako
pojednostavljenog modela pretstavlja tzv. zikalnu teoriju. Uspijeva li zikalna teorija
dobro opisati proucavanu pojavu ona se prihvaca i koristi. Teorije koje ne odgovaraju rezul-
tatima pokusa modiciraju se ili u potpunosti odbacuju. Teorije koje se pokazuju ispravnima
u svim mogucim situacijama nakon iscrpnih provjera i ponovljenih pokusa polagano prelaze
u zikalne zakone. Ovdje je vazno napomenuti da zikalni zakoni uglavnom nisu apsolutni,
vec vrijede unutar odredenih granica. Izvan tih granica oni se ne smiju koristiti jer njihova
predvidanja ne odgovaraju stvarnosti. Fizikalni zakoni se radi potrebne preciznosti najcesce
zapisuju jezikom matematike. Tako dobivamo zikalne formule i relacije.
U opisivanju zikalnih modela i procesa sluzimo se razlicitim parametrima (varijablama),
koje u zici opcenito nazivamo zikalne velicine. Za razliku od matematickih varijabli cija
velicina je u danom slucaju potpuno odredena njihovom brojcanom vrijednoscu, zikalne
velicine uz brojcanu vrijednost posjeduju i tzv. dimenziju. Tako je u matematici izrazom
x = 5 (1.1)
potpuno odredena vrijednost varijable x. Za razliku od toga, u zici je uz brojcanu
vrijednost potrebno navesti i dimenziju te velicine. Npr. pretstavlja li x udaljenost, pisat
cemo
x = 5 m (1.2)
3
4 GLAVA 1: UVOD
gdje nam standardna oznaka m govori da se radi o jedinici za duzinu, metru. Bez
dimenzije zikalna velicina nije potpuno odredena, pa ispravnom pisanju iznosa zikalnih
velicina treba obratiti posebnu paznju.
Fizika barata s vrlo velikim brojem razlicitih zikalnih velicina, no pokazuje se da se
dobar dio njih moze izraziti kombinacijama nekoliko osnovnih velicina. Kroz povijest zike
skup osnovnih zikalnih velicina stalno je nadopunjavan i mijenjan, a danas vazeci skup
naziva se medunarodni sustav jedinica, pokrata SI. On uz osnovne zikalne velicine
denira i jedinice u kojima se one mjere. Pregled zikalnih velicina medunarodnog sustava
jedinica dan je u tablici 1.1.
osnovna velicina simbol jedinica kratica
duljina l metar m
vrijeme t sekunda s
masa m kilogram kg
temperatura T Kelvin K
kolicina tvari N mol mol
jakost el. struje I Amper A
jakost izvora svjetla E
S
svijeca (kandela) cd
kut radijan rad
prostorni kut steradijan sr
Tablica 1.1: Medunarodni sustav jedinica (SI). U prvom stupcu naveden je naziv osnovne
zikalne velicine. U drugom stupcu je oznaka koja se za tu velicinu najcesce koristi u
zikalnim formulama. U trecem stupcu je naziv osnovne jedinice koja se koristi za mjerenje
te zikalne velicine, a u cetvrtom standardna kratica te jedinice koja se koristi u ispisu iznosa
zikalnih velicina.
Denicije, odn. nacin odredivanja velicine osnovnih jedinica se napretkom mjerne tehnike
stalno mijenjaju i nadopunjuju, pri cemu se stariji mjerni postupci zamjenjuju novijim i
tocnijim postupcima. O tome se brinu nacionalni i medunarodni specijalizirani laboratoriji,
koji u medusobnoj suradnji odreduju i nadopunjavaju medunarodne standarde iz podrucja
mjeriteljstva. U Hrvatskoj je ovaj posao povjeren Drzavnom zavodu za normizaciju i
mjeriteljstvo.
Fizikalne velicine koje se mogu izraziti kombinacijom osnovnih zikalnih velicina nazivaju
se izvedenim zikalnim velicinama. Vrlo cesto se izvedene velicine prikazuju i kao kombinacije
drugih izvedenih velicina, ako su one u cestoj upotrebi. Tako se npr. jedinica za silu, Newton
(N), moze izraziti kombinacijom osnovnih jedinica za masu, duljinu i vrijeme kao 1 N = 1
kg m s
2
, jedinica za rad, Joule (J), kombinacijom istih osnovnih jedinica kao 1 J = 1 kg m
2
s
2
, ali se vrlo cesto koristi i 1 J = 1 N m.
1.1.1 Znanstveni (Scientic) brojcani zapis
Brojcani iznosi zikalnih velicina cesto puta su jako veliki ili jako mali, pa je decimalni nacin
njihovog prikazivanja nespretan. U zici se zbog toga koristi modicirani eksponencijalni
nacin zapisivanja brojcanih vrijednosti koji se u nekoliko detalja razlikuje od svoje strogo
1.1: FIZIKALNE VELI
CINE I FIZIKALNE JEDINICE 5

matematicke inacice. Razlike cemo najlakse pokazati na slijedecem primjeru: Srednja udal-
jenost Zemlje od Sunca iznosi 150000000000 m, a baratanje ovako napisanim brojem ocito
je nespretno. Isti taj broj prikazan pomocu eksponencijalne notacije izgleda ovako: 1,510
11
m. Fizicar pak koristi ovu inacicu eksponencijalne notacije: 1,50010
11
m. Pravila pisanja
su pri tome slijedeca:
mantisa se pise tako da uvijek ima jedno cijelo brojcano mjesto cija je znamenka
razlicita od 0, i potreban broj decimala iza njega. (to drugim rijecima znaci da je
vrijednost mantise izmedu 1 i 9,99...).
broj decimala ukazuje na tocnost kojom je napisani broj poznat. Tu je glavna razlika
prema matematickom zapisu. U matematici naime vrijedi 1,5=1,500 i nule na kraju se
ispustaju. U zici broj 1,5 znaci da je vrijednost koju prikazujemo izmedu 1,45 i 1,54
a vrijednost 1,500 da je stvarna vrijednost izmedu 1,4995 i 1,5004!
u pravilu se krajnji rezultat izrazava s dva decimalna mjesta, ako nije drugacije za-
trazeno. Nekad se standardno i cijeli racunski postupak radio sa dvije decimale, no kako
se danas numericko racunanje obavlja pomocu kalkulatora ili racunala, u racunskom
postupku treba koristiti sve raspolozive decimale, a zaokruzivanje obaviti na krajnjem
rezultatu da se izbjegnu greske zaokruzivanja. To se posebno odnosi na slucajeve kada
u racun ulaze logaritamske, eksponencijalne ili trigonometrijske funkcije.
Znanstveni brojcani zapis izuzetno je koristan kod racunanja. Zato je prije svakog
uvrstavanja brojcanih vrijednosti u zikalne formule potrebno te vrijednosti prikazati u ovom
brojcanom zapisu.
Kod prikazivanja brojcanih vrijednosti u tekstu, tablicama ili grakonima, radi pregled-
nosti i bolje razumljivosti se umjesto znanstvenog brojcanog zapisa koriste tzv. preksi.
Preksi su standarde pokrate (simboli) koji nam govore kojom potencijom broja 10 trebamo
pomnoziti brojcanu vrijednost da bismo dobili njenu pravu vrijednost. Preks se pise ispred
oznake (simbola) zikalne jedinice koja pripada toj brojcanoj vrijednosti. Primjer:
kJ = 10
3
J pa je 2,83 kJ = 2,8310
3
J = 2830 J
Preksi u pravilu rastu ili padaju sa faktorom 1000. Izuzetak su preksi koji odgovaraju
faktorima 10 i 100, odnosno 0,1 i 0,01 jer se oni vrlo cesto koriste u svakodnevnom zivotu.
Pravilo prikazivanja brojcane vrijednosti ovdje je malo drugacije: mantisa treba biti
u rasponu od 1 do 999,999 s potrebnim brojem decimalnih mjesta, iza cega slijedi zikalna
jedinica s odgovarajucim preksom. Ako je neku vrijednost prikazanu na ovaj nacin potrebno
uvrstavati u neku formulu, mora se ona prije toga prikazati odgovarajucim znanstvenim
brojcanim zapisom, jer su sve zikane formule u svom osnovnom obliku uskladene s med-
unarodnim sustavom jedinica.
U tehnici se cesto puta koriste formule prilagodene direktnom unosu velicina izrazenih
u jedinicama s preksom ili cak u nestandardnim jedinicama, no to mora biti posebno
naglaseno u objasnjenju takove formule. Tada se mora postupati po uputama koje uz tu
formulu idu.
6 GLAVA 1: UVOD
preks simbol multiplikator
egza E 10
18
peta P 10
15
tera T 10
12
giga G 10
9
mega M 10
6
kilo k 10
3
hekto h 10
2
deka da 10
1
deci d 10
1
centi c 10
2
mili m 10
3
mikro 10
6
nano n 10
9
piko p 10
12
femto f 10
15
Tablica 1.2: Standardni preksi zikalnih jedinica. U prvom stupcu naveden je naziv pre-
ksa, u drugom je simbol koji se za taj preks koristi, a u trecem stupcu je multiplikator
(faktor) kojim se mnozi vrijednost jedinice na koju se preks odnosi.
1.1.2 Vremenske jedinice
Osnovna jedinica za vrijeme je sekunda (s). Nazalost, vece jedinice koje se nalaze u svakod-
nevnoj upotrebi (minuta, sat, dan, godina) nisu dekadske pa je pretvaranje izmedu njih
izvor cestih pogresaka. Ovdje je najpametnije prije ulazenja u bilo kakav racun sve svesti
na osnovnu jedinicu, sekundu, i njene decimalne dijelove. Npr. ako je neki vremenski period
izmjeren kao 3 sata 5 minuta 11 sekundi i 6 desetinki, pretvorimo ga u sekunde na slijedeci
nacin:
3
h
5
m
11, 6
s
= 3 3600 + 5 60 + 11, 6 = 11111, 6 s (1.3)
1.1.3 Kutne jedinice
U zici je, jednako kao i u matematici, osnovna jedinica za kut radijan. Pri tome je kut
od jednog radijana deniran kao kut kod kojeg je pripadajuci kruzni luk jednak polumjeru
kruznice na kojoj se taj luk nalazi. Iz toga proizlazi da puni krug zatvara kut od 2 radijana,
pravi kut ima /2 radijana, itd.
U slucaju da se ipak koriste stupnjevi, minute i sekunde, pretvara se sve u stupnjeve i
njihove decimalne dijelove na slican nacin kao i kod vremenskih jedinica, pa se u racun ulazi
sa stupnjevima i njihovim decimalnim dijelovima.
Pretvorba stupnjeva u radijane bazira se na cinjenici da puni kut ima 2 radijana, pa je
dakle:
1.1: FIZIKALNE VELI
CINE I FIZIKALNE JEDINICE 7

2 rad = 360
1 rad =
180
= 57, 29578
(1.4)
i obratno
1
=

180
rad = 0, 01745329 rad (1.5)
Kod koristenja radijana treba obratiti paznju na nekoliko stvari: kao prvo, kutevi izrazeni
u radijanima obicno su iracionalni brojevi (npr. pravi kut je /2 = 1, 570796... rad). Drugo,
radijan je prilicno velika jedinica, pa je radi zadrzavanja potrebne tocnosti potrebno koristiti
barem 5 decimalnih mjesta. I na kraju, kod svodenja na osnovni interval treba koristiti punu
preciznost kalkulatora ili racunala a ne uobicajenu pribliznu vrijednost broja zaokruzenu
na samo dvije decimale!
1.1.4 Dimenzionalni racun
U zikalne formule ulaze kompletne zikalne velicine, dakle njihova brojcana vrijednost za-
jedno s njihovom zikalnom dimenzijom. Strogo gledano, zikalni racun provodi se i s
brojcanim vrijednostima i njihovim dimenzijama, pri cemu se na dimenzije primijenjuju
pravila racunanja s opcim brojevima. Nazalost u postupku racunanja se precesto dimenzije
ispustaju da bi racun bio brzi i pregledniji, no to sa sobom nosi opasnost od pogresaka u di-
menzijama rezultata. Dobro je stoga, pogotvo u procesu ucenja i vjezbanja, racun provoditi
kompletno, dakle i s dimenzijama pojedinih velicina koje u taj racun ulaze.
Pri tome moramo voditi racuna o tome da dimenzija lijeve i desne strane bilo koje zikalne
jednadzbe mora biti jednaka. Izade li u racunu drugacije, to je jasna indikacija da je u njemu
nesto pogresno napravljeno. Primjerice, ako se neko tijelo 5 sekundi giba konstantnom
brzinom od 3 metra u sekundi, podaci za racunanje prevaljenog puta su slijedeci:
t = 5s v = 3ms
1
(1.6)
a put racunamo po dobro poznatoj formuli
s = vt (1.7)
Uvrstavanjem poznatih podataka prvo dobijamo
s = 5s 3ms
1
(1.8)
radi lakseg racunanja prvo odvojeno grupiramo brojeve i dimenzije:
s = 5 3s ms
1
(1.9)
i onda posebno izracunamo brojcanu vrijednost a posebno rezultirajucu dimenziju rezul-
tata:
s = 15m (1.10)
Vidimo da je racun dao ispravnu dimenziju puta, metre. Da nije tako, znali bismo da
smo u racunu pogrijesili, ili da smo uzeli krive dimenzije ulaznih podataka. Racunanje
s dimenzijama posebno je vazno ako u formulu uvrstavamo vrijednosti koje nisu izrazene
8 GLAVA 1: UVOD
u osnovnim jedinicama, vec se koriste jedinice s preksima. Zato je znatno bolje prije
samog racuna iznos svih ulaznih podataka pretvoriti u osnovne jedinice, jer onda znamo da
i dimenzija rezultata mora biti u osnovnim jedinicama, sto smanjuje mogucnost pogreske u
racunu. Ako je rezultat pri tome vrlo velik ili vrlo malen, nakon zavrsenog racuna opet ga
mozemo izraziti u prikladnoj izvedenoj jedinici.
1.2 Koordinatni sustavi
Jedan od najvaznijih podataka o zikalnom objektu (objektima) kojeg proucavamo je njegov
polozaj u prostoru. Da bismo ga tocno i jednostavno denirali, koristimo se koordinatnim
sustavima koji su uglavnom istovjetni onima koji se koriste u matematici. No, u zici su
dogovorno uvedena odredena ogranicenja na izgled i vrstu koordinatnih sustava koji se koriste
i o tim ogranicenjima treba itekako voditi racuna.
Osnovni i najcesce koristeni koordinatni sustav je pravokutni kartezijev sustav. Kako
izgled i odvijanje zikane pojave ne moze ovisiti o koordinatnom sustavu (barem u slucaju
kad on miruje, o gibajucin koordinatnim sustavima bit ce rijeci kasnije) polozaj njegovog
ishodista i smjer koordinatnih osi biramo onako kako nam u danoj situaciji najbolje odgovara.
Tu medutim moramo paziti na sljedece pravilo: zikalni koordinatni sustavi uvijek su
desni!
Desni koordinatni sustav je onaj kod kojeg desni vijak koji stoji u smjeru z osi napreduje u
+z smjeru kad se zakrece od +x-osi prema +y-osi. Kako je desni vijak neki puta dosta tesko
zamisliti, koristimo se pravilom desne ruke: ako ispruzene prste desne sake postavimo
u smjer +x osi, pa nakon toga prste najkracim putem savinemo prema +y osi,
ispruzeni palac pokazuje smjer +z osi. Ovo pravilo od velike je pomoci pri postavljanju
i analizi najrazlicitijih zikalnih problema pa ga je potrebno dobro usvojiti. U matematici
postoje i lijevi koordinatni sustavi, a to su oni koji ne postuju gornje pravilo. Njihova
upotreba u zici bi dovela do promjene predznaka nekih zikalnih jednadzbi, sto bi unijelo
prilicnu zbrku i nesigurnost u racunu, pa se zbog toga lijevi sustavi ne koriste.
x
y
z
y
x
z
Slika 1.1: Desni kartezijev koordinatni sustav kakav se koristi u zici (lijevo) i primjer lijevog
koordinatnog sustava (desno).
1.2: KOORDINATNI SUSTAVI 9
Kad se u proucavanju nekog problema susretnemo s rotacijskom simetrijom, mozemo
iskoristiti tu simetriju da pojednostavimo zikalne formule. Kod toga se prelazi u cilindricni
koordinatni sustav kod kojeg su koordinate denirane na slijedeci nacin:
z koordinata ostaje z koordinata
udaljenost tocke od z-osi naziva se polumjer i oznacava simbolom
kut izmedu projekcije polumjera na x-y ravninu i +x osi, mjeren u pozitivnom smjeru,
oznacava se simbolom
Primijetite da u dvije dimenzije (kad nema koordinate z!) ovaj sustav prelazi u polarni
koordinatni sustav u ravnini.
x
y
z
Slika 1.2: Cilindricni koordinatni sustav i njegova veza s kartezijevim koordinatnim sustavom.
Prelazak iz kartezijevog u cilindricni koordinatni sustav:
=
x
2
+ y
2
= arctan
y
x
z = z
(1.11)
Ovdje je potrebno odrediti kvadrant u kojem se kut nalazi. Sama funkcija arkus
tangens ovdje nije dovoljna jer je njezina periodicnost a ne 2. To radimo uz pomoc
predznaka funkcija sin x i cos x.
Obrnuti prijelaz nesto je jednostavniji i odvija se uz pomoc sljedecih formula:
x = cos
y = sin
z = z
(1.12)
Kad zikalni problem posjeduje sfernu simetriju (objekti oblika kugle i sl.), koristi se
sferni koordinatni sustav. Kod sfernog koordinatnog sustava koordinate su denirane na
sljedeci nacin:
10 GLAVA 1: UVOD
x
y
z
r
Slika 1.3: Sferni koordinatni sustav i njegova veza s kartezijevim koordinatnim sustavom.
udaljenost od ishodista do tocke cije koordinate odredujemo naziva se polumjer i odgo-
vara duljini radijus-vektora te tocke. Oznacava se oznakom r.
Kut koji polumjer zatvara sa +z koordinatnom osi oznacava se oznakom .
kut izmedu projekcije polumjera na x-y ravninu i +x osi, mjeren u pozitivnom smjeru,
oznacava se simbolom
Za prelazak iz kartezijevog u sferni koordinatni sustav koristimo sljedece formule:
r =
x
2
+ y
2
+ z
2
= arctan
x
2
+y
2
z
= arctan
y
x
(1.13)
a za prelazak iz sfernog u kartezijev koordinatni sustav sljedece formule:
x = r sin cos
y = r sin sin
z = r cos
(1.14)
Primjer ovakvog koordinatnog sustava je zemljopisni koordinatni sustav, ali uz male
razlike o kojima treba voditi racuna:
kut naziva se zemljopisna duzina i mjeri se od pocetnog (tzv. nultog) meridijana od
0
do 180
u smjeru istoka (E) i od 0
do 180
u smjeru zapada (W). Umjesto oznaka

strana svijeta vrlo cesto koriste se predznaci + i -, pri cemu predznak + odgovara
zapadnim zemljopisnim duzinama, a predznak - istocnim.
Kut naziva se zemljopisna sirina i mjeri se od x-y ravnine (koja se podudara sa
zemljinim ekvatorom) od 0
do 90
u smjeru sjevera (N) i od 0
do 90
u smjeru
juga (S). Umjesto oznaka strana svijeta vrlo cesto koriste se predznaci + i -, pri cemu
predznak + odgovara sjevernim zemljopisnim sirinama, a predznak - juznim.
1.3: GRAFI
CKO PRIKAZIVANJE FIZIKALNIH VELI
CINA 11
udaljenost r najcesce se ne koristi jer su za polozaj na zemljinoj povrsini dovoljne
samo dvije koordinate, zemljopisna sirina i zemljopisna duzina. Ako je ipak potrebno
poznavanje udaljenosti r, ona se naziva nadmorska visina i mjeri se od tzv. srednjeg
geoida koji odgovara otprilike morskoj povrsini, a ne od sredista zemljine kugle.
formule pretvorbe iz kartezijevog koordinatnog sustava u zemljopisni prilagodene su
gornjim denicijama koordinata i razlikuju se od gore navedenih formula koje vrijede
za standardizirani sferni koordinatni sustav.
1.3 Gracko prikazivanje zikalnih velicina
Rezultati proucanja zikalnog modela neke pojave ili procesa uglavnom su brojacane vrijed-
nosti parametara koji ga opisuju, cesto izrazene kao funkcije vremena. U prvom koraku te
se vrijednosti mogu tabelirati. Npr. zamislimo si da smo pratili vodostaj rijeke Save kod
Zagreba i pri tome smo u vise ili manje pravilnim vremenskim razmacima zabiljezili njegov
iznos. Rezultat takvog postupka mozemo staviti u tablicu:
t [dani] h(t) [cm]
1 128
2 156
3 201
4 156
5 166
6 144
7 133
8 135
Tablica 1.3: Vodostaj Save mjeren uvijek u isto vrijeme dana. Da bi se oznake zikalnih
jedinica razlikovale od oznaka funkcionalnih ovisnosti i sl. obicno se stavljaju u uglate za-
grade. Tako je npr. u drugom stupcu odmah jasno da je h funkcija vremena t, te da je u
tablici vrijednost varijable h izrazena u centimetrima [cm].
Iako ova tablica sadrzi sve informacije koje nas zanimaju, ona je nepregledna. Ljudski
mozak puno lakse se snalazi sa slikama nego s tablicama brojeva. Zbog toga se zikalni
podaci najcesce prikazuju gracki, pocevsi od jednostavnih skica, preko grakona pa do vrlo
slozenih slika ili slikama slicnim nacinima prikazivanja (npr. slike u laznim bojama i sl.). Mi
cemo se ovdje zadrzati na jednostavnim grakonima.
Grakon, ili graf kako se cesto puta skraceno naziva, u svom osnovnom obliku je kartezijev
sustav u ravnini. Pri tome se x-os postavlja horizontalno (ide po sirini papira na kojem
crtamo graf) i naziva se os apscisa, a y-os se postavlja vertikalno i naziva se os ordinata.
Prije pocetka crtanja osi grakona moramo odluciti kako velik ce taj grakon biti, ukljucujuci
i dodatni prostor izvan samih osi potreban za njihove naslove i brojcane podjele na njima.
Uzmimo na primjer da je raspoloziv prostor prikazan okvirom na slici 1.4. Ako radimo na
papiru velicine A4, dobra pocetna velicina prostora za grakon je 18 cm sirine i 15 cm visine.
12 GLAVA 1: UVOD
papir
prostor za graf
Slika 1.4: Prostor koji smo izabrali za grakon na listu papira oznacen je okvirom.
Grakon ipak ima jednu specicnost po kojoj se razlikuje od kartezijevog koordinatnog
sustava: velicina podjele na osi apscisa ne mora biti (najcesce ni nije!) jednaka velicini
podjele osi ordinata. Uz to, kako se na osi nanose vrijednosti zikalnih velicina, podjele osi
imaju i svoje dimenzije koje su obicno razlicite za os ordinata i za os apscisa. Dogovorno se
os apscisa pridruzuje nezavisnoj zikalnoj velicini (onoj o kojoj promatrani proces ovisi),
a os ordinata zavisnoj zikalnoj velicini. U nasem primjeru nezavisna zikalna velicina
je vrijeme, koje u ovom slucaju mjerimo u danima, a zavisna zikalna velicina je vodostaj.
Kad smo dakle odredili ukupnu velicinu grakona, ostavimo prostor za oznake na osima
i za naslove osi (u nasem primjeru po 2 cm ispod osi apscisa i lijevo od osi ordinata, te 1 cm
ispod vrha okvira za naslov grakona, pa ucrtamo same osi (slika 1.5).
Druga posebnost grakona je da se osi ne moraju sijeci u ishodistu. Naime, da se opti-
malno iskoristi raspolozivi prostor grakona, na osi se nanosi samo interval vrijednosti unutar
kojeg se nalaze sve opazene vrijednosti pripadajuce zikalne varijable. Tako u nasem slucaju
os apscisa treba prikazati samo interval od 1 do 8 dana, a os ordinata vrijednosti vodostaja od
128 do 201 cm. Pri tome se pazi da su vrijednosti na osima zaokruzene (obratite paznju na to
da mnogo racunalnih programa prilikom grackog prikaza ne postuje ovo pravilo. Takvi su
programi neupotrebivi za ozbiljan rad!). Tako bismo u slucaju osi ordinata interval postavili
od 120 do 220 cm. Nadalje, kod odredivanja glavnih podjela (brojcanih oznaka) na osima
vodimo racuna o tome da ih ne bude previse jer je tada grakon nepregledan. U pravilu
se za oznacavanje brojcanih vrijednosti na osima koriste okrugli brojevi a ukupan broj
podjela se krece izmedu 5 i 10 (slika 1.6).

Zeli li se omoguciti precizno ucrtavanje podataka
i njihovo kasnije ocitavanje sa grakona, grakon se crta na milimetarskom papiru.
U iducem koraku u grakon ucrtavamo podatke (u nasem primjeru one iz tablice 1.3).
Svaki podatak oznacimo tockom ciji polozaj na grakonu odgovara njenim koordinatama
(vrijednostima apscise i ordinate). Ovo ucrtavanje mora se napraviti precizno (slika 1.7).
Na kraju se sve tocke povezu linijama kako bi se naznacio njihov slijed u grakonu.
Slijede li tocke neku krivulju, tocke ne spajamo ravnim crtama nego pokusavamo sto tocnije
slijediti oblik te krivulje. U najjednostavnijem slucaju to se radi prostorucno, ali se bolja
tocnost postize koristenjem krivuljara. Ako se grakon crta pomocu racunala te ako znamo
1.3: GRAFI
CINA 13
os apscisa
o
s

o
r
d
i
n
a
t
a
oznake podjela i naslov osi
o
z
n
a
k
e

p
o
d
j
e
l
a

i

n
a
s
l
o
v

o
s
i
naslov (ime) grafikona
Slika 1.5: Osi na grakon ucrtamo tako da ostane dovoljno mjesta za brojcane oznake na
njima i za njihove naslove. Naslov (ime) cijelog grakona dolazi obicno ispod gonjeg ruba
raspolozivog prostora.
funkcionalni oblik krivulje moze se taj oblik krivulje pripasati na podatke u grakonu
(pripasivanje, od engleskog termina za ovaj postupak: tting). Zavrsen grakon iz naseg
primjera prikazan je na slici 1.8.
14 GLAVA 1: UVOD
v
o
d
o
s
t
a
j

(
c
m
)
1 2 4 6 8
proteklo vrijeme (dani)
120
160
200
Vodostaj Save kod Zagreba
Slika 1.6: Oznacavanje brojcanih vrijednosti na osima i upisivanje naziva osi.
v
o
d
o
s
t
a
j

(
c
m
)
1 2 4 6 8
120
160
200
Slika 1.7: U slijedecem koraku u graf se ucrtavaju podaci, najcesce kao tocke na odgo-
varajucim koordinatama u njemu.
1.3: GRAFI
CINA 15
v
o
d
o
s
t
a
j

(
c
m
)
1 2 4 6 8
120
160
200
Slika 1.8: Zavrseni grafkon. Vremenski slijed tocaka ucinjen je vidljivijim tako da su tocke
medusobno povezane tankim ravnim crtama.
16 GLAVA 1: UVOD
Glava 2
Kinematika i dinamika materijalne
tocke
Materijalna tocka najjednostavniji je zikalni model stvarnog tijela. Ovaj model zanemaruje
velicinu i oblik tijela i uzima da je cijelo tijelo sazeto u tocku bez dimenzija. No, za razliku
od matematicke tocke, materijalna tocka zadrzava zikalna svojstva tijela (masu, naboj i
sl.). Kad proucavamo gibanje materijalne tocke uzimamo da je ukupna masa tijela sazeta u
nju sto znatno pojednostavljuje matematicki aparat potreban za pracenje tog gibanja. Pri
tome se unutar kinematike bavimo zakonitostima tog gibanja ne istrazujuci njegove uzroke,
a unutar dinamike proucavamo prvenstveno uzroke gibanja (sile) i njihovo djelovanje na
svijet oko nas.
2.1 Pravocrtno gibanje
Zasmislimo si pjesaka koji sece nekom gradskom ulicom. Uz pomoc sata lako mozemo odre-
diti vrijeme proteklo od pocetka nase setnje a pomocu plana grada ili nekog mjernog uredaja
zabiljeziti i nas trenutni polozaj. Npr. nakon 18 minuta setnje prevalili smo put od 1360
m. Pri tome vec intuitivno radimo pojednostavljenje o kojem smo govorili u prethodnom
poglavlju: zanemarujemo nasu velicinu i oblik, a nas polozaj odredujemo kao da se radi o
materijalnoj tocki.
x
O
x(t
1
) x(t
2
) x(t
3
) x(t
n
) ...
Slika 2.1: Ilustracija jednodimenzionalnog gibanja.
Ponavljanjem mjerenja dobit cemo tablicu koja nam opisuje kako nas polozaj ovisi o
vremenu (2.1).
17
18 GLAVA 2: KINEMATIKA I DINAMIKA MATERIJALNE TO
CKE
t [min] x(t) [m]
0 0
5 300
12 930
18 1360
22 1840
28 2200
Tablica 2.1: Tablica predenog puta u ovisnosti o vremenu kod jednodimenzionalnog gibanja.
t predstavlja vrijeme proteklo od pocetka setnje, a x(t) polozaj setaca u tom trenutku. U
uglatim zagradama su mjerne jedinice u kojima su izrazeni podaci u tablici.
S ozirom na to da je kod mjerenja kao jednica za mjerenje vremena koristena minuta, u
prvom koraku tablicu prepisemo tako da vrijeme izrazimo u njegovim osnovnim jedinicama,
sekundama:
t [s] x(t) [m]
0 0
300 300
720 930
1080 1360
1320 1840
1680 2200
Tablica 2.2: Prepisana tablica sa vremenom u osnovnim jedinicama: sekundama.
Ova tablica vec sadrzi sve podatke koji su nam potrebni za analizu gibanja, ali je mnogo
bolje podatke iz tablice prikazati gracki. Pri tome vrijeme kao nezavisnu velicinu nanosimo
na os apscisa a prijedeni put na os ordinata. Tako dobiven graf prikazan je na slici 2.2.
Posvetimo sad malo paznje ovom grakonu. On pokazuje kako prevaljeni put ovisi o
vremenu. Prva stvar koju mozemo napraviti je da izracunamo brzinu hodanja. Brzina se
denira kao promjena puta u vremenu, dakle
v =
x
t
(2.1)
gdje je x put koji je prevaljen u odgovarajucem vremenskom intervalu t.
Pri tome je
x = x(t
2
) x(t
1
) (2.2)
odnosno
t = t
2
t
1
(2.3)
2.1: PRAVOCRTNO GIBANJE 19
0
500
1000
1500
2000
2500
0 500 1000 1500
s

(
m
)
t (s)
Slika 2.2: Gracki prikaz jednodimenzionalnog gibanja.
gdje t
1
oznacava pocetak a t
2
kraj vremenskog intervala. Ovako izracunata brzina naziva
se srednja brzina u vremenskom intervalu t. U nasem primjeru srednja brzina pjesaka
je:
v =
2200 0
1680 0
m
s
= 1, 31 ms
1
(2.4)
Primijetite da smo u racunu radi preglednosti odvojili brojcane vrijednosti i njihove
jedinice, ali je racun proveden kompletno, s brojcanim vrijednostima i njihovim jedinicama,
a tako je zapisan i krajnji rezultat. U postupku rjesavanja zikalnih jednadzbi vrlo cesto
se jedinice izuzimaju iz racuna a krajnjem rezultatu se pripisuje njegova ispravna zikalna
dimenzija. No, to podrazumijeva da su u jednadzbe uvrstavane brojcane vrijednosti varijabli
izrazene u njihovim osnovnim jedinicama!
Koncept srednje brzine vrlo je koristan i cesto se koristi u jednostavnijim razmatranjima.
No, pri rjesavanju zikalnih problema on najcesce nije dovoljan, vec se mora koristiti trenutna
brzina, tj. trenutni iznos brzine u nekom vremenskom trenutku t. Trenutnu brzinu mozemo
naci tako da smanjujemo vremenski interval za koji racunamo srednju brzinu.

Sto je taj
interval manji, srednja je brzina bliza trenutnoj, ali je (s prakticne strane!) potrebno tocnije
mjeriti i polozaj i vrijeme. Kad vremenski interval postane beskonacno malen, srednja brzina
postaje jednaka trenutnoj, a matematicki se taj proces opisuje postupkom nalazenja granicne
vrijednosti (limesa) srednje brzine:
v(t) = lim
t0
x
t
(2.5)
Trenutna brzina mijenja se iz trenutka u tren pa kazemo da je brzina funkcija vremena.
Kako je i prevaljeni put ocito funkcija vremena, gornja jednadzba svodi se na derivaciju:
v(t) =
dx(t)
dt
(2.6)
Kad god u zici spominjemo brzinu, podrazumijeva se da govorimo o trenutnoj brzini,
a pridjev trenutna (ili prava) se ispusta. Koristimo li srednju brzinu to se onda posebno
CKE
naglasava, a simbolicki se srednja brzina (kao i sve druge srednje vrijednosti s kojima cemo
se susretati) oznacava ravnom crtom iznad samog simobla: v je dakle simbol za srednju
brzinu a v za (trenutnu) brzinu.
Iz svakodnevnog iskustva znamo da se brzina isto tako najcesce stalno mijenja. Npr. nas
pjesak sporije ide uzbrdo, mora stati na semaforu i pricekati zeleno, pa onda opet krenuti,
itd. Vremenske promjene brzine nazivamo ubrzanjem, pri cemu za razliku od svakodnevnog
zivota, pojam ubrzanje (akceleracija) u zici ukljucuje i povecanje i smanjenje brzine, ali
i promjenu smjera brzine, o cemu ce vise rijeci biti kasnije. Nadalje, ubrzanje u zici ima
izuzetno veliku vaznost jer je preko Newtonovih aksioma direktno povezano sa silama.
Kao i prije, nacesce cemo se koristiti trenutnim ubrzanjem (gdje isto tako pridjev trenutno
uglavnom ispustamo) koje deniramo kao vremensku promjenu brzine:
a(t) =
dv(t)
dt
(2.7)
Kombiniramo li jednadzbe 2.6 i 2.7 nalazimo da je ubrzanje druga derivacija puta po
vremenu:
a(t) =
d
dt
_
dx(t)
dt
_
=
d
2
x(t)
dt
2
(2.8)
Kod cega nam funkcija x(t) opisuje kako prevaljeni put ovisi o vremenu. Podrazumijeva
se da nam je ta funkcija poznata.
Ponovimo jos jednom: ako znamo kako put ovisi o vremenu (tj. znamo funkciju x(t)),
mozemo iz nje deriviranjem naci brzinu i ubrzanje u svakom trenutku za koji je ta funkcija
poznata. Brzina je opisana funkcijom v(t) koja je prva derivacija puta po vremenu a ubrzanje
funkcijom a(t) koja predstavlja drugu derivaciju puta po vremenu.
2.1.1 Inverzni problem u zici
Moze se dogoditi da umjesto puta, poznajemo ovisnost ubrzanja o vremenu. Ovakav prob-
lem naziva se inverzni problem. Opcenito rjesavanje inverznog problema moze biti jed-
nostavnije ali i slozenije od rjesavanja osnovnog problema, a moguce je i to da osnovni
problem uopce ne mozemo rijesiti, a inverzni mozemo, ili obratno. U slucaju puta, brzine
i ubrzanja inverzni je problem je relativno jednostavno rijesiti. Ako je poznato ubrzanje
(dakle poznajemo funkciju a(t)), brzinu nalazimo obrnutim postupkom od deriviranja, dakle
integracijom:
v(t) =
_
a(t)dt + v
0
(2.9)
Ovdje se pojavila konstanta integracije v
0
. U zici ova konstanta predstavlja vrijednost
brzine u trenutku t=0, pa se ona naziva pocetni uvjet. Dakle, da bismo mogli naci brzinu
iz poznatog ubrzanja, osim integracije ubrzanja po vremenu moramo dodatno poznavati i
iznos brzine u pocetnom trenutku, ili neki podatak koji nam omogucava da ju nademo (npr.
poznata brzina na kraju, ili u nekom trenutku za vrijeme samog gibanja). Krenemo li korak
dalje, vidimo da jos jednom integracijom dolazimo do puta:
x(t) =
_
v(t)dt + x
0
(2.10)
2.2: GIBANJE U VI
SE DIMENZIJA 21
Vidimo da je i ova integracija sa sobom donijela jos jedan dodatni pocetni uvjet, polozaj
tijela u trenutku t = 0!
Primjer: jednoliko gibanje po pravcu
Kod jednolikog gibanja brzina je konstantna, a ubrzanja nema. To znaci da je
v(t) =
_
0dt + v
0
= v
0
(2.11)
i
x(t) =
_
v
0
dt + x
0
= v
0
t + x
0
(2.12)
x
0
je pocetni uvjet za jednoliko gibanje i predstavlja polozaj tijela u trenutku t = 0.
Primjer: Slobodni pad
Kod slobodnog pada ubrzanje je konstanto i jednako ubrzanju sile teze g (naravno uz zane-
marivanje otpora zraka!), a gibanje se odvija u smjeru vertikale prema dolje. I tu se dakle
radi o gibanju po pravcu, ali sa stalnim ubrzavanjem. Opcenito se gibanje kod kojeg je
ubrzanje konstantno naziva jednoliko ubrzano gibanje, a kad se radi o padanju onda u
zici koristino naziv slobodni (li prosti) pad. Jednadzbe 2.9 i 2.10 nam, uz poznavanje
rubnih uvjeta daju
v(t) =
_
gdt + v
0
= gt + v
0
(2.13)
i
x(t) =
_
(gt + v
0
)dt + x
0
=
g
2
t
2
+ v
0
t + x
0
(2.14)
v
0
i x
0
su pocetni uvjeti za jednoliko ubrzano gibanje a predstavljaju brzinu i polozaj
tijela u trenutku t = 0.
2.2 Gibanje u vise dimenzija
Kod gibanja na pravcu (u jednoj dimenziji) bio nam je dovoljan predznak + ili - da
nam odredi u kojem smjeru se gibanje odvija. U ravnini je problem nesto slozeniji. Nas
koordinatni sustav sad je dvodimenzionalan i izgleda ovako:
Kod dvodimenzionalnog gibanja trenutne polozaje tijela opisujemo tockama A, B, C,...
itd. Svaka ta tocka posjeduje dvije kordinate, x i y. Opis smjera gibanja sad je slozeniji, i
moze se napraviti na nekoliko nacina. Jedan od njih je vektorski prikaz koji radi njegove
jednostavnosti i preglednosti koristi moderna zika. U tom prikazu put, brzina i ubrzanje
postaju vektorske velicine. Pri tome je denicija i nacin koristenja vektora u zici potpuno
jednak matematickoj deniciji vektora. Velika prednost vektorskog prikaza je i ta da je on
jednak i u trodimenzionalnom slucaju, a jednodimenzionalni slucaj jednostavno je pojednos-
tavljenje dvodimenzionalnog.
U vektorskom prikazu polozaj u koordinatnom sustavu opisuje se tzv. radijus vektorom.
Radijus vektor je vektor koji spaja ishodiste i tocku ciji polozaj zelimo opisati, s time da je
CKE
s(t)
x
O
r
1
r
2
r
3
y
s
1,2
Slika 2.3: Gracki prikaz dvodimenzionalnog gibanja od tocke A do tocke B.
pocetak radijus vektora uvijek u ishodistu. Put prevaljen od tocke A do tocke B jednak je
razlici njihovih radijus vektora:
s = r
B
r
A
(2.15)
Obratite paznju na to da se uvijek od radijus vektora krajnje tocke oduzima radijus
vektor pocetne tocke! Kako u dvije dimenzije put moze biti bilo kakva krivulja, prikazivanje
dijela prevaljenog puta na ovaj nacin moguce je samo ako se taj dio puta moze aproksimirati
vektorom. To je uglavnom moguce ako je vremenski interval malen, pa se ovakav nacin
opisivanja prevaljenog puta koristi u izvodima kod kojih vremenski interval tezi k nuli. U
ostalim slucajevima staza tijela opisuje se vektorskom funkcijom

r(t) koja predstavlja radijus
vektor tijela kao funkciju vremena. Brzina i ubrzanje su kao i prije vremenske derivacije puta:
v =
d
dt
r (2.16)
a =
d
dt
v =
d
2
dt
2
r (2.17)
Radi preglednosti se navodenje funkcionalne ovisnosti zikalnih velicina o vremenu vrlo
cesto ispusta iz zikalnih jednadzbi. Treba dakle imati na umu da su opcenito sve zikalne
velicine funkcije vremena. U rjesavanju zikalnih jednadzbi koje su formulirane vektorski
uvijek se nastoji pravilima vektorskog racuna doci sto je moguce blize krajnjem rjesenju, a
tek kad je to zaista nuzno raspisuju se te jednadzbe u komponente i rjesavaju do kraja po
komponentama.
2.3 Newtonovi aksiomi
Cijela dosadasnja analiza gibanja pocivala je samo na poznavanju ovisnosti puta o vremenu
(odn. u inverznom problemu na poznavanju ovisnosti ubrzanja o vremenu!) i kao rezultat
2.3: NEWTONOVI AKSIOMI 23
nam je dala alate pomocu kojih mozemo analizirati gibanje u najrazlicitijim situacijama.
No, o uzrocima gibanja u tom razmatranju nije receno ama bas nista.
Znanost se mogucim uzrocima gibanja bavila od samog svojeg pocetka, a moderan pogled
na tu problematiku postavio je Isaac Newton krajem 17. stoljeca. Njegovi zakljucci temelj
su moderne mehanike i poznati su pod imenom Newtonovi aksiomi:
I. Kad na tijelo ne djeluje nikakva sila, ili je zbroj svih sila koje na tijelo djeluju jednak
nuli, tijelo miruje ili se giba jednoliko po pravcu.
II. Promjena kolicine gibanja tijela jednaka je sili koja na to tijelo djeluje, a odvija se u
smjeru sile.
III. Ako jedno tijelo djeluje nekom silom na drugo tijelo, tada drugo tijelo djeluje na
prvo silom istog iznosa a suprotnog smjera.
Aksiom je u znanosti tvrdnja za koju se smatra da je potpuno i sigurno tocna, ali se to
ne moze dokazati. Aksiomi su obicno osnovni principi na kojima pociva moderna znanost, a
ima ih svaka znanstvena disciplina.
Pogledajmo sad malo detaljnije izricaje ova tri aksioma:
Prvi aksiom nam govori kako se giba tijelo na koje ne deluje nikakva sila. Ono u tom
slucaju ostaje u stanju gibanja u kojem se nalazi. tj. ako miruje, mirovat ce i dalje, a ako se
giba, giba se jednoliko po pravcu. To znaci da je ubrzanje tijela jednako nuli a brzina mu je
konstantna (vektorska!). Na kraju, ovaj aksiom nam govori da ce se ista stvar dogoditi i ako
na tijelo djeluju nekakve sile, pod uvjetom da je vektorski zbroj svih tih sila jednak nuli.
Drugi aksiom nam govori sto se dogada kad na tijelo djeluje neka sila. Sila izaziva
promjenu kolicine gibanja tog tijela. Kolicina gibanja je vrlo vazna zikalna velicina, a
denira se kao vektor koji je jednak umnosku mase i brzine tijela:
p = mv (2.18)
Izricaj drugog Newtonovog aksioma moze se matematicki zapisati kao
F =
d
dt
(mv) (2.19)
Raspisivanje ove denicije daje
F =
dm
dt
v + m
dv
dt
(2.20)
Kako je masa tijela najcesce konstantna (ali ne uvijek!) prvi dio ovog izraza postaje
nula pa nam ostaje
F = m
dv
dt
= ma (2.21)
Sto je pojednostavljeni izricaj II. Newtonovog aksioma koji poznajemo iz srednje skole.
Primjeri situacija kad se mora koristiti puni izricaj 2.19 su npr. let rakete (izgaranjem goriva
masa rakete stalno se smanjuje) i sl.
Treci aksiom, poznat i kao zakon akcije i reakcije, nam govori da svaka sila prilikom
djelovanja na neki objekt u njemu izaziva silu reakcije koja na izvor prve sile djeluje jednakom
jacinom, ali u suprotnom smjeru. Npr. prilikom leta rakete plameni mlaz biva velikom silom
izbacivan iz mlaznice prema natrag, a reakcija na tu silu ubrzava raketu prema naprijed.
CKE
Napomenimo jos samo to da Newtonovi aksiomi identiciraju uzroke gibanja kao sile, pa
dapace i omogucavaju tocno predvidanje posljedica djelovanja tih sila, ali o samim silama ne
govore ama bas nista. U protekla tri stoljeca Fizika je sakupila poprilicnu kolicinu znanja o
silama i njihovom ponasanju u svijetu koji nas okruzuje. S dijelom tog znanja upoznat cete
se i u toku ovog kolegija.
2.3.1 Impuls sile i kolicina gibanja
t
O
F
t
1
t
2
Slika 2.4: Gracki prikaz neke proizvoljne kratkotrajne sile.
Neka na tijelo mase m u kratkom vremenskom periodu (t
1
, t
2
) djeluje neka sila opisana
funkcijom f(t). Zanima nas posljedica djelovanja te sile. Radi jednostavnosti cemo se
ograniciti na 1-D problem. Matematicki cemo si tu silu opisati ovako:
F = 0 t t
1
F = f(t) t
1
< t < t
2
F = 0 t t
2
(2.22)
Iz II. Newtonovog aksioma znamo da je (uzimamo da je masa u kratkom vremenskom
periodu u kojem sila djeluje konstantna!)
a =
F
m
(2.23)
a iz prijasnjih analiza gibanja znamo i da je
v(t) =
_
a(t)dt + v
0
(2.24)
Uvrstimo li sad gornji oblik sile nalazimo
v(t) =
_
t
1
0dt +
_
t
2
t
1
f(t)dt +
_
t
t
2
0dt + v
0
(2.25)
Prvi i treci integral iscezavaju, pa je krajnji rezultat sljedeci:
2.4: SILA TRENJA 25
v(t) = v
0
t t
1
(2.26)
prije pocetka djelovanja sile, odnosno
v(t) = v
0
+
I
F
m
t t
2
(2.27)
nakon sto je sila iscezla. Zanemarimo u ovom casu onaj mali interval vremena (t
1
, t
2
) u
kojem je djelovala sila. Velicina I
F
naziva se impuls sile i ima dimenziju Ns:
I
F
=
_
t
2
t
1
f(t)dt (2.28)
Pomnozimo li jednadzbu 2.27 masom, nalazimo da je
mv(t) = mv
0
+ I
F
t t
2
(2.29)
iz cega vidimo da je promjena kolicine gibanja jednaka impulsu sile:
p = mv
o
+ I
F
mv
o
= I
F
(2.30)
2.4 Sila trenja
veze nastaju na
mjestima bliskog dodira
Slika 2.5: Kako nastaje staticka sila trenja.
Kad god su dva tijela u dodiru, javlja se izmedu njih privlacna sila koju nazivamo sila
trenja. Uzrok ove sile su tzv. kohezijske sile kojima se na atomskoj skali povezuju atomi (ili
molekule, ovisno o slucaju) na povrsini jednog tijela s atomima na povrsini drugog tijela. Ako
tijela medusobno miruju, nastaje staticka sila trenja koja se odupire pomicanju jednog
tijela prema drugome.

Zelimo li neki ormar guranjem premjestiti iz jednog mjesta u sobi na
drugo, to je sila koja se odupire pomicanju ormara!
Posebna karakteristika sile trenja je da ona djeluje uvijek u smjeru suprotnom od smjera
u kojem jedno tijelo klizi po drugome, odn. u slucaju da tijela miruju, u smjeru suprotnom
CKE
G
F
F
T
Slika 2.6: Sili

F kojom zelimo pomaknuti tijelo odupire se sila trenja

F
T
. Sila trenja
proporcionalna je tezini tijela, a tako dugo dok je vanjska sila

F manja od nje, tijelo ce
ostati u stanju mirovanja.
od smjera u kojem bi zeljeli pomaknuti tijelo na koje djelujemo (slika 2.6). Kod kotrljanja je
sila trenja suprotna smjeru u kojem se giba kotrljajuce tijelo. Iznos sile trenja matematicki
opisujemo sljedecom relacijom:
F
T
= F
(2.31)
F
T
je iznos sile trenja, je koecijent trenja koji se odreduje pokusima, a ovisi o ma-
terijalima od kojih su nacinjena dva tijela u kontaktu te o stanju njihovih povrsina (hrapave,
glatke, polirane i sl.), a F
je sila koja pritisce jedno tijelo na drugo u smjeru okomitom na

spojnu plohu ta dva tijela. Ako spojna ploha nije ravna, situacija se komplicira i ukupni
iznos sile trenja mora se naci integracijom po spojnoj plohi. F
je najcesce komponenta
tezine tijela okomita na spojnu plohu.
objekt se giba u ovom smjeru
veze nastaju
veze pucaju
Slika 2.7: Dinamicka sila trenja.
Klize li jedno tijelo po drugome, kohezijske sile na mjestima dodira negdje pucaju a is-
tovremeno se negdje drugdje stvaraju nove (slika 2.7). Posljedica je i opet gotovo konstantna
2.4: SILA TRENJA 27
sila koja se odupire pomicanju, a karakterizira je to da je njen smjer uvijek suprotan smjeru
pomicanja. Pokusi pokazuju da je sila trenja u ovom slucaju najcesce primjetno manja od
staticke sile trenja pa se ona naziva dinamicka sila trenja.
Kod kotrljanja jednog tijela po drugome dolazi do pojave posebne vrste dinamicke sile
trenja koja je manja od sile u slucaju klizanja zato jer kohezijske veze pretezno nastaju na
strani tijela koja se primice podlozi a pucaju na suprotnoj strani, pa se djelomicno medusobno
kompenziraju (slika 2.8), pa govorimo o trenju kotrljanja.
kotrljanje pomie objekt u ovom smjeru
veze nastaju veze pucaju
Slika 2.8: Dinamicka sila trenja kod kotrljanja.
Kad na dva tijela u mirovanju djelujemo nekom silom, ona ce mirovati tako dugo dok
se ta sila ne izjednaci sa silom trenja. U tom casu jedno tijelo pocinje klizati po drugome,
trenje iz statickog prelazi u dinamicko, pa kako je obicno dinamicki koecijent trenja manji
od statickog, tijelo se pocne gibati jednoliko ubrzano. Kod vecih brzina dinamicki koecijent
trenja vise nije konstantan, a ovisno o situaciji moze rasti ili padati. Tipican primjer ovakvog
promjenjivog dinamickog koecijenta trenja je otpor zraka, koji sa porastom brzine naglo
raste.
2.4.1 Kosina i trenje na njoj
Kosina je jedna od najstarijih mehanickih strojeva (o mehanickim strojevima ce vise rijeci
biti kasnije). Na tijelo na kosini djeluje sila teza koja se manifestira kao tezina tijela

G (vidi
sliku 2.9). Tezina tjela djeluje uvijek u smjeru lokalne vertikale prema dolje, a hvatiste joj
je u tezistu tijela. Na kosini se ona rastavlja na dvije komponente: normalnu,

G
N
koja
djeluje okomito na plohu kosine i tangencijalnu,

G
T
koja djeluje u smjeru plohe kosine
prema dolje. Normalna komponenta odreduje iznos sile trenja, a tangencijalna predstavlja
silu koja tijelo zeli pokrenuti prema dolje. Treba napomenuti da je hvatiste sile trenja F
T
u geometrijskom tezistu dodirne plohe tijela i kosine, no u slucaju klizanja tijela po kosini
bez prevrtanja moze se vektor sile trenja translatirati do tezista tijela (u polozaj F
T
) cime
analiza sila postaje jednostavnija. Postane li tangencijalna komponenta jednaka sili trenja,
tijelo ce poceti kliziti niz kosinu. Ako je vrsni kut kosine , nalazimo:
G
N
= Gcos (2.32)
CKE
T
H
T
G
T
F
T
'
F
T
G
G
N
Slika 2.9: Tijelo na kosini i sile koje na njega djeluju.

F
T
= G
N
(2.33)
i
G
T
= Gsin (2.34)
pa u trenutku izjednacavanja sile trenja i tangencijalne komponente tezine dobijamo da
je
Gsin = Gcos (2.35)
ili
= tan (2.36)
Primijetite da je tezina tijela u ovom slucaju ispala iz racuna! To znaci da rezultat ne ovisi
o tezini. Na ovaj nacin cesto puta se eksperimentalno odreduje koecijent trenja. Na kosinu
izradenu od jednog materijala stavimo predmet (npr. kvadar) od drugog materijala, naravno
uz odgovarajuci priredene povrsine. Kut kosine nekim se mehanizmom (npr. vijkom) lagano
povecava sve do trenutka u kojem tijelo pocne klizati po kosini. Iz kuta kosine u tom trenutku
izracunamo koecijent trenja uz pomoc jednadzbe 2.36.
Glava 3
Gibanje po krivulji
3.1 Kruzno gibanje
v
r
Slika 3.1: Gibanje tocke na obodu kotaca. Primijetite da je trenutna brzina v uvijek tan-
gencijalna na kruznicu.
Na slici 3.1 skiciran je kotac koji se okrece oko osi koja prolazi kroz njegovo srediste,
okomito na ravninu kotaca. Ako se kotac okrene N puta u sekundi, kazemo da je njegova
frekvencija (u tehnici se cesto puta koristi termin broj okretaja) N okreta u sekundi.
Standardna oznaka za frekvenciju je f a jedinica za frekvenciju ima dimenziju s
1
. Pojam
frekvencije u zici se koristi kod svih pojava koje se periodicki ponavljaju sto osim kruznog
gibanja obuhvaca sve vrste titranja i valnih pojava.
Ako na obodu kotaca oznacimo neku tocku T, vidjet cemo da ona tijekom vrtnje u
prostoru opisuje kruznicu. Brzina gibanja te tocke je:
v = 2rf (3.1)
gdje je r polumjer kruznice, a f frekvencija kojom se kotac okrece. Ovakvu brzinu
nazivamo obodna brzina tocke T. U zici vrlo cesto umjesto frekvencije koristimo kutnu
29
30 GLAVA 3: GIBANJE PO KRIVULJI
brzinu koju deniramo kao kut (izrazen u radijanima!) za koji se kotac zakrene u jedinici
vremena. Kako puni kut ima 2 radijana, veza izmedu kutne brzine i frekvencije je:
= 2f (3.2)
gdje smo za kutnu brzinu koristili njenu standardnu oznaku, . Izraz za obodnu brzinu
time postaje:
v = r (3.3)
Polozaj tocke na obodu kotaca opisuje se polarnim koordinatama, pri cemu je ishodiste
koordinatnog sustava u sredistu rotacije kotaca, a x-os se postavi u nekom zgodnom smjeru
(recimo tako da je tocka za t = 0 na x-osi). Trenutni polozaj tocke sad se moze opisati
funkcijom (t) jer je polumjer r kod kruznog gibanja uvijek isti. U slucaju jednolike rotacije
obodna brzina je konstantna pa je:
(t) = t (3.4)
Put koji tocka T prevali kad se kotac zakrene za kut (t) je:
s = r (3.5)
Ovdje se kut ne smije svoditi na osnovni interval jer on predstavlja ukupni kut zakreta
kotaca!
Usporedimo li jednadzbe koje opisuju kruzno gibanje s jednadzbama jednolikog gibanja
po pravcu, vidjet cemo da su one matematicki potpuno jednake:
gibanje po pravcu kruzno gibanje
s = vt = t
(3.6)
To znaci da jednostavnom zamjenom varijabli mozemo iz vec poznatih jednadzbi gibanja
po pravcu dobiti odgovarajuce jednadzbe za kruzno gibanje. Ovakav postupak naziva se
analogija. Primjerice, za jednoliko ubrzano kruzno gibanje ovim postupkom nalazimo:
gibanje po pravcu kruzno gibanje
v = at + v
o
= t +
o
s =
a
2
t
2
+ v
o
t + s
o
=

2
t
2
+
o
t +
o
v
2
= v
2
o
+ 2as
2
=
2
o
+ 2
(3.7)
3.1.1 Primjer
Neka se svrdlo elektricne busilice okrece s f = 1800 okreta u minuti. Za koji kut se svrdlo
zakrene u vremenu t = 2 ms? Ako kod pokretanja svrdlo iz stanja mirovanja do konacne
brzine ubrzava 0,64 s, koliko je kutno ubrzanje svrdla u tom vremenskom periodu?
Prvo nademo kutnu brzinu svrdla a onda iz nje i trazeni kut zakreta:
= 2f = 2
1800
60
= 188, 50 rads
1
= t = 188, 50 0, 002 = 0, 37 rad
(3.8)
3.2: CENTRIPETALNO UBRZANJE 31
Nakon toga odredimo i kutno ubrzanje koje se javlja za vrijeme ukljucivanja busilice:
=

t
=
188, 50
0, 64
rads
2
(3.9)
3.2 Centripetalno ubrzanje
Ako je kutna brzina konstantna, obodna brzina je konstatna po iznosu, ali cijelo vrijeme
neprestano mijenja svoj smjer.
v
1
v
2
r
1
r
2
T
1
T
2
v
1
v
2
v
Slika 3.2: Ubrzanje kod kruznog gibanja. U nekom malenom vremenu t kotac se zaokrene
za kut , a tocka na obodu prevali put s. Iako je brzina po iznosu konstantna, zbog
okretanja se njen smjer promijeni za

v.
Zamislimo si da je u odabranom vremenskom trenutku tocka T bila u polozaju T
1
(slika
3.2). Nakon nekog malog intervala vremena t tocka T dosla je u polozaj T
2
. Pri tome se
radijus vektor (ishodiste radi jednostavnosti stavimo u srediste kruznice po kojoj se tocka
T giba) zakrenuo za kut iz polozaja r
1
u polozaj r
2
. Brzina tocke T je po iznosu ostala
nepromjenjena, ali se vektor brzine v zaokrenuo. Kut zaokreta lako nademo iz cinjenice da
je obodna brzina uvijek tangencijalna na kruznicu, sto znaci da je obodna brzina uvijek
okomita na polumjer kruznice po kojoj se gibanje odvija. Odatle dalje slijedi da je kut za
koji je brzina promijenila svoj smjer jednak kutu za koji se tocka T zaokrenula oko sredista
kruznice.
Ako pretpostavimo da je kut zakretanja jako malen, promjena brzine bit ce okomita na
trenutni smjer brzine, a iz slicnih trokuta (umetak na slici 3.2) nalazimo i njen iznos:
v
v
=
s
r
(3.10)
gdje je s put koji je tocka T prevalila po obodu kruznice za vrijeme zakretanja. No,
taj je put jednak umnosku obodne brzine i vremena:
s = vt (3.11)
Kad ovo uvrstimo u gornju jednadzbu i sredimo, nalazimo da je (za male kuteve zaokreta!)
v
v
=
vt
r
(3.12)
ili, ako podijelimo s t i sredimo
v
t
=
v
2
r
(3.13)
pustimo li sad da vremenski period t ide prema nuli, dobit cemo izraz za ubrzanje koje
tocku T drzi na kruznici po kojoj se ona giba (da tog ubrzanja nema, nasa tocka bi se po I.
Newtonovom aksiomu gibala jednolikom brzinom po pravcu!):
dv
dt
= a
cp
=
v
2
r
(3.14)
Ovo ubrzanje je konstantnog iznosa (naravno ako je v po iznosu konstantno!) i uvijek
pokazuje prema sredistu kruznice po kojoj se gibanje odvija. Ono se naziva centripetalno
ubrzanje i javlja se kod svake promjene smjera gibanja. Njegov uzrok mogu biti najrazlicitije
sile koje djeluju na tijelo u gibanju. Ako te sile nestanu, nasa tocka ce se nastaviti gibati
jednoliko po pravcu brzinom v. Ubrzanje koje tijelo osjeca kad je prisiljeno gibati se po
kruznici je reakcija na ubrzanje sile koja ga na to gibanje tjera i naziva se centrifugalno
ubrzanje. Ono je po iznosu jednako centripetalnom ubrzanju, ali mu je smjer (III: Newtonov
aksiom!) suprotan, dakle od sredista kruznice prema van. Centrifugalno ubrzanje, odn. sila
koju ono proizvodi na tijelo mase m (F=ma!) spada u tzv. inercijske sile, tj. sile koje
su posljedica tromosti (otpora tijela promjeni nacina gibanja). Primijetite da ova sila u
stvari ne postoji, jer je povezana sa silom koje tijelo drzi na njegovoj putanji. U onom
trenutku kad ta sila nestane, nestane i centrifugalna sila i tijelo se dalje giba jednoliko po
pravcu. Radi se jednostavno o sili reakcije koja se pojavljuje u racunima ravnoteze stvarnih
sila. U modernoj zici se koristenje ovakvih sila izbjegava a umjesto njih se koriste njihovi
uzroci (u nasem slucaju centripetalna sila). Ulogu centripetalne sile najcesce najcesce imaju
razne mehanicke sile npr. cvrstoca kotaca, napetost uzeta i sl., gravitacija te elektricna ili
magnetna sila u slucaju kad je tijelo koje se giba elektricki nabijeno.
3.3 Gibanje po krivulji proizvoljnog oblika
F
F
R
F
T
v
P
Slika 3.3: Gibanje materijalne tocke po krivulji.
3.4: RAD STALNE SILE 33
Krivulja koju opisuje tijelo za vrijeme svojeg gibanja naziva se staza ili putanja. Kod
ovakvog gibanja, trenutna brzina tangencijalna je na krivulju u tocki u kojoj se tijelo upravo
nalazi. Sila koja izaziva to gibanje ne mora biti kolinearna s brzinom (smjer sile ne mora
biti jedak smjeru brzine!). Zbog toga silu rastavljamo na dvije komponente: tangencijalnu i
radijalnu.
Tangencijalna komponenta sile,

F
t
je komponenta sile u smjeru trenutne brzine tijela
(dakle tangencijalno na stazu tijela). Ova komponenta sile mijenja iznos (velicinu) brzine
tijela.
Radijalna komponenta sile,

F
r
je komponenta sile koja je okomita na trenutnu brzinu
tijela. Ova komponenta sile mijenja smjer brzine tijela. Ako postoji samo radijalna kompo-
nenta sile, imamo gibanje po kruznici, kao sto smo to vec raspravili u prethodnom paragrafu.
Ako postoji samo tangencijalna komponenta, sila je u smjeru brzine tijela i imamo gibanje po
pravcu (ubrzano ili usporeno, ovisno o tome da je sila u smjeru brzine, ili mu je suprotna!).
3.4 Rad stalne sile
F
x
x
Slika 3.4: Rad stalne sile. Zbog jednostavnosti x-os koordinatnog sustava postavljena je u
smjer u kojem djeluje stalna sila, pa problem mozemo analizirati jednodimenzionalno.
Rad deniramo kao umnozak sile i puta na kojem je ta sila djelovala. U slucaju gibanja
po pravcu je
W = F
x
x (3.15)
Iz ove jednadzbe vidimo da je dimenzija rada Nm, a zbog svoje velike vaznosti jedinica
za rad ima i svoje ime: Joule (Dul) i oznaku: J. Dakle,
1 J = 1 N 1 m, ili krace zapisano J=Nm
Pojam rada u zikalnom smislu donekle se razlikuje od pojma rada u svakodnevnom
zivotu. Najbitnje razlike su slijedece:
da bi sila izvrsila rad, tijelo na koje sila djeluje mora se pomaknuti. Ako tijelo miruje,
rad je jednak nuli, bez obzira na iznos sile koja na to tijelo djeluje!
rad vrsi samo komponenta sile koja djeluje u smjeru pomaka, pa silu koja nije u smjeru
pomaka rastavljamo na dvije medusobno okomite komponente (slika 3.5), jednu u
smjeru pomaka, a drugu okomito na njega.
F
x
x
F
y
F
Slika 3.5: Rad vrsi samo komponenta sile u smjeru pomaka.

3.5 Rad promjenjive sile
U svijetu oko nas sile su vrlo rijetko stalne. Bas naprotiv, uglavnom cesto mijenjaju i smjer
i velicinu, javljaju se i nestaju. U takvom slucaju rad se mora racunati korak po korak tako
da vrijeme djelovanja sile razdijelimo na toliko male vremenske intervale da mozemo reci da
je za njih sila konstantna (slika 3.6).
s
i
l
a

F
put x
x
1
x
2
x
F(x)
Slika 3.6: Rad promjenjive sile. Zbog jednostavnosti i dalje uzimamo da su sila i put u
x-smjeru.
U tom slucaju rad koji sila ucini na malom djelicu puta x je
W = F(x)x (3.16)
a ukupni rad nalazimo zbrajanjem (integracijom kad pustimo da x 0):
W =
_
x
1
x
2
F(x)dx (3.17)
U vise dimenzija moramo rabiti vektorski racun:
W =
_
r
1
r
2
F(x)d
dr (3.18)
gdje

dr mora slijediti krivulju koja opisuje put koji tijelo prolazi.
3.5: RAD PROMJENJIVE SILE 35
3.5.1 Primjer: Opruga
x=0
x F
x F
Slika 3.7: Opruga. Ako ishodiste (x = 0) postavimo u kraj slobodne opruge (gore) pa oprugu
stisnemo za neku velicinu x, opruga ce se opirati stiskanju silom F u suprotnom smjeru
(sredina). Ako pak oprugu istegnemo, otpor opruge opet ce djelovati u smjeru suprotnom
od istezanja (dolje).
Kod idealne opruge veza izmedu istezanja (stezanja) opruge i sile kojom se opruga tome
protivi dana je Hookeovim zakonom:
F = kx (3.19)
gdje je x pomak kraja opruge od njegovog ravnoteznog polozaja. Predznak - govori
nam da je sila uvijek suprotna smjeru istezanja odn. stezanja opruge. Konstanta k naziva se
konstanta opruge. Sila kojom moramo djelovati na oprugu da ju istegnemo odn. stisnemo
za velicinu x, suprotnog je smjera od sile koju proizvodi opruga, pa u tom slucaju negativni
predznak u Hookeovom zakonu nestaje. Opruge koje se danas izraduju i koriste u tehnici po
svojem ponasanju vrlo su blizu modelu idealne opruge, pa se razlike najcesce u potpunosti
zanemaruju.
Ako oprugu istegnemo od ravnoteznog polozaja do polozaja x
k
ucinili smo rad jednak
W =
_
x
k
0
F(x)dx = k
_
x
k
0
xdx (3.20)
odnosno,
W =
kx
2
k
2
(3.21)
Primijetite da je rad za isti krajnji iznos deformacije opruge (kako se cesto velicina x
k
naziva) jednak, bez obzira jesmo li oprugu istegnuli ili stisnuli.
3.6 Snaga
Nije svejedno je li neki rad izvrsen u kratkom ili u dugom vremenskom periodu. Brzinu
kojom se rad vrsi nazivamo snagom:
P =
dW
dt
(3.22)
Odavde vidimo da je dimenzija snage J/s. Snaga je toliko vazan zikalni pojam da za
nju postoji posebna jedinica koja se naziva Wat (W). 1 W ocito je 1 J/s.
Svi zakljucci do kojih smo upravo dosli na jednostavnom slucaju kad je smjer sile kolin-
earan sa smjerom gibanja, vrijede i opcenito. U vise dimenzija moramo naravno koristiti
vektore: Tako je rad sile na putu ds jednak
dW =

F ds (3.23)
gdje tocka oznacava skalarni vektorski produkt vektora sile i vektora pomaka.
Za snagu bi u ovom slucaju nasli
P =
dW
dt
=
F ds
dt
=

F v (3.24)
Snaga je dakle skalarni produkt sile i brzine!
3.7 Kineticka energija
Znamo vec iz Newtonovih aksioma da djelovanje sile ubrzava tijelo na koje djeluje. Pretpo-
stavimo najjednostavniji slucaj takvog djelovanja, kada je sila konstantna i kad djeluje u
smjeru gibanja tijela. Neka se zbog djelovanja takove sile tijelo ubrza od pocetne brzine v
o
do krajnje brzine v. Put koji tijelo prevali za vrijeme ubrzavanja nademo iz jednadzbi za
jednoliko ubrzano gibanje:
x = v
o
t +
a
2
t
2
(3.25)
kako vrijeme djelovanja sile ne znamo, odredimo ga iz jednadzbe za brzinu:
v = v
o
+ at (3.26)
odnosno
t =
v v
o
a
(3.27)
Ovo uvrstimo u jednadzbu 3.25:
x = v
o
v v
o
a
+
a
2
(v v
o
)
2
a
2
(3.28)
sredimo pa pomnozimo s 2a pa nalazimo da je
v
2
= v
2
o
+ 2ax (3.29)
Ubrzanje preko II. Newtonovog aksioma povezemo sa silom:
3.8: POTENCIJALNA ENERGIJA 37
a =
F
m
(3.30)
pa 3.29 prelazi u
v
2
= v
2
o
+ 2
Fx
m
(3.31)
Fx je rad sile F na putu x pa slijedi da je taj rad jednak
W =
mv
2
2

mv
2
o
2
(3.32)
Rad je dakle razlika velicine
mv
2
2
nakon djelovanja sile i prije toga. Ovu velicinu nazivamo
kineticka energija. Ocigledno je kineticka energija tijela rad koji treba uloziti da se tijelo
mase m iz stanja mirovanja ubrza do brzine v. Nadalje, iz gornje jednadzbe slijedi da se
kineticka energija mjeri istim jedinicama kao i rad: jouleima.
Jednadzba 3.32 naziva se teorem o radu i kinetickoj energiji. Izrecen rijecima on
glasi: rad ucinjen na tijelu jednak je povecanju kineticke energije tijela. Skraceno
ga mozemo zapisati i ovako:
W = KE
2
KE
1
(3.33)
gdje smo s KE oznacili kineticku energiju tijela,
KE =
mv
2
2
(3.34)
Teorem o radu i kinetickoj energiji vrijedi i kad sila nije konstantna:
W =
_
x
2
x
1
F(x)dx =
_
x
2
x
1
madx =
_
x
2
x
1
m
dv
dt
dx (3.35)
Ovo mozemo presloziti ovako (uz odgovarajucu zamjenu granica integracije!):
W =
_
v
2
v
1
m
dx
dt
dv =
mv
2
2
2

mv
2
1
2
= KE
2
KE
1
(3.36)
Ako sila djeluje protivno smjeru gibanja tijela, tijelo se usporava i kineticka energija mu
se smanjuje. U tom slucaju kazemo da tijelo vrsi rad na izvoru sile.
Kineticka energija samo je jedan od vidova energije. Energiju opcenito deniramo kao
mjeru sposobnosti tijela da izvrsi rad. Veca energija dakle znaci da tijelo moze izvrsiti
veci rad. Ujedno je po teoremu o radu i kinetickoj energiji izvrseni rad jednak smanjenju
raspolozive (u ovom slucaju kineticke) energije. Kad energija tijela padne na nulu, tijelo vise
ne moze vrsiti nikakv rad.
3.8 Potencijalna energija
Zamislimo si jednostavni pokus, skiciran na slici 3.8: malenu lopticu bacimo u vis nekom
pocetnom brzinom v
o
. Zbog djelovanja sile teze loptica ce tako dugo usporavati dok se ne
zaustavi. U tom trenutku ona ce biti na maksimalnoj visini iznad tla. Nakon toga loptica
KE=max.
z=z
2 KE=0
a. bacanje u vis
KE=max.
KE=0
b. padanje
-v
o
v
o
z=z
2
z=z
1
z=z
1
Slika 3.8: Bacanje loptice u vis. Loptica bacena u vis nekom pocetnom brzinom zbog
djelovanja sile teze usporava, sve dok se konacno ne zaustavi (lijevo). Loptica nakon toga
pocinje padati i vraca se na mjesto sa kojeg je izbacena istom brzinom, ali suprotnog smjera.
pocinje padati, i u trenutku kad se vrati na mjesto sa kojeg je izbacena, njena brzina bit ce
jednaka pocetnoj brzini, ali u suprotnom smjeru.
Ako malo detaljnije razmislimo o ovom jednostavnom pokusu, upast ce nam u oci da
loptica u trenutku izbacivanja ima neku kineticku energiju koja se smanjuje kako loptica
ide u vis (brzina loptice se zbog djelovanja sile teze smanjuje!). Dapace, u trenutku kad se
loptica zaustavi, njezina je kineticka energija u potpunosti nestala. Naravno da nakon toga
zbog djelovanja sile teze loptica pocinje padati i nije tesko provjeriti da ce u trenutku kad se
vrati na mjesto sa kojeg je izbacena u vis imati brzinu po iznosu jednaku brzini izbacivanja,
ali u suprotnom smjeru. Poznajuci izraz za silu tezu, F = mg, mozemo u svakom trenutku
uz pomoc teorema o radu i kinetickoj energiji odrediti rad koji je loptica ucinila (kad se
penje u smjeru suprotnom od smjera sile teze!), odnosno rad koji sila teza vrsi na loptici
(kad loptica pada u smjeru sile teze!), i preko njega odrediti trenutnu kineticku energiju
loptice. Kako su i prevaljeni put i sila teza opisani vektorskim velicinama, moramo opcenito
ovaj racun raditi vektorski. Kako je medutim sila teza uvijek u z smjeru, ucinjeni rad na
bilo kojem proizvoljnom putu ds jednak je
dW =

F ds = mgdz (3.37)
jer se ostale dvije komponente puta (x i y komponenta) u skalarnom produktu mnoze s
nulom i tako iscezavaju iz racuna. Ukupni ucinjeni rad je
W =
_
r
2
r
1
dW = mg(z
2
z
1
) (3.38)
Ovaj rad uopce ne ovisi o putu koji je tijelo prevalilo, vec samo o z-koordinatama pocetne i
krajnje tocke tog puta! Nadalje, napravimo li zatvoreni put bilo kojeg oblika (tj. vratimo se u
pocetnu tocku!), ukupni rad iscezava. Sile koje imaju ovo svojstvo nazivaju se konzervative
sile. Ako pocetnu tocku postavimo na visinu z = 0, rad ucinjen da tijelo dovedemo u krajnju
tocku puta jednak je mgz. Velicina U(r) = mgz naziva se potencijalna energija tijela.
3.9: ZAKON SA
CUVANJA MEHANI
CKE ENERGIJE 39
Ona ovisi iskljucivo o polozaju tijela u prostoru. Nije tesko pokazati da se rad koji je
potrebno napraviti da se tijelo pomakne iz proizvoljne tocke r
1
u proizvoljnu tocku r
2
jednak
W = U( r
2
) U( r
1
) (3.39)
odnosno, u slucaju sile teze jos jednostavnije
W = U(z
2
) U(z
1
) = mgz
2
mgz
1
(3.40)
Funkcija U(r) naziva se potencijalna funkcija. Ovdje je vazno dodati da se radi o
skalarnoj funkciji s kojom je znatno lakse i brze racunati, pa se iz tog razloga potencijane
funkcije koriste kad god je to moguce.
Potencijalna funkcija ima jos jedno vazno svojstvo koje cemo ilustrirati bas na slucaju
sile teze: moze se naime pokazati da je
F =
dU
dz
=
d(mgz)
dz
= mg (3.41)
U opcem slucaju mora se umjesto obicne derivacije koristiti derivacija u smjeru najvece
promjene funkcije U(r) koja se naziva i gradijent.
3.9 Zakon sacuvanja mehanicke energije
Zadrzimo se jos malo na primjeru loptice bacene u zrak. Ako je ona izbacena iz tocke 1, pa
se nakon nekog vremena nasla u tocki 2, porast njene potencijalne energije (nalazimo se u
polju sile teze!) je
W = U
2
U
1
(3.42)
Ovaj rad izvrsen je na racun smanjenja kineticke energije loptice, koje je jednako (kako
u ovom slucaju loptica vrsi rad, rad je negativan, sto je u donjoj jednadzbi uzeto u obzir
zamjenom clanova na desnoj strani!):
W = KE
1
KE
2
(3.43)
Izjednacavanjem dolazimo do zakona sacuvanja mehanicke energije:
U
1
+ KE
1
= U
2
+ KE
2
(3.44)
Ovaj zakon vrijedi za sve konzervativne sile (gravitacija, elektricna sila itd.).
3.9.1 Primjer: Atwoodov stroj
Ovaj stroj sastoji se od koloture preko koje je prebaceno uze. Na krajeve uzeta objeseni su
utezi masa m
1
i m
2
. Dozvoli li se pomicanje koloture, tezina vece mase ce prevagnuti i ona
ce se poceti spustati prema tlu. Treba odrediti brzinu sa kojom ce teza masa udariti u tlo.
Da bismo rijesili ovaj problem, posluzit cemo se zakonom sacuvanja mehanicke energije.
Po njemu je ukupna energija obje mase u trenutku kad ih pustimo iz stanja mirovanja jednaka
ukupnoj energiji u trenutku kad teza masa udari u tlo. U prvom trenutku ukupna energija
sastoji se samo od zbroja potencijalnih energija obje mase, a u trenutku kad teza masa udari
m
1
m
2
h
1
h
2
Slika 3.9: Atwoodov stroj sastoji se od koloture i uzeta na cijim krajevima su objesene mase
m
1
i m
2
. Ako su mase razlicite, teza ce se poceti spustati, dizuci pri tome laksu masu.
u tlo, obje mase gibaju se istom brzinom (teza prema dolje, a laksa prema gore) i imaju
odgovarjuce kineticke energije. Njima treba jos dodati potencijalnu energiju lakse mase jer
je teza masa dosla do tla za koje uzimamo da je na visini 0. Ako uzmemo da je masa m
2
veca, zakon o sacuvanju mehanicke energije nam daje:
m
1
gh
1
+ m
2
gh
2
= m
1
g(h
1
+ h
2
) +
m
1
v
2
2
+
m
2
v
2
2
(3.45)
sredivanjem ove jednakosti dolazimo do izraza za brzinu:
v =
2gh
m
2
m
1
m
2
+ m
1
(3.46)
3.10 Sacuvanje mehanicke energije i trenje
U slucajevima kad silu trenja ne mozemo zanemariti, zakon sacuvanja mehanicke energije
vise ne vrijedi zato jer trenje energiju nepovratno pretvara u toplinu. Ukoliko energiju
izgubljenu trenjem pribrojimo preostaloj mehanickoj energiji na kraju procesa, zakon o
sacuvanju mehanicke energije mozemo koristiti i dalje. On sada glasi
U
1
+ KE
1
= U
2
+ KE
2
+ W
t
(3.47)
gdje je W
t
energija (rad sile trenja!) koja se zbog trenja pretvorila u toplinu.
3.10.1 Primjer: Zaustavna rampa
Na kraju velikih nizbrdica postavlju se neki puta rampe za zaustavljanje u nuzdi. Vozila
koja se na kraju izbrdice ne mogu zaustaviti mogu skretanjem na takvu rampu izbjece
teske nesrece. Rampa se izvodi kao strma uzbrdica. Pokusajmo odrediti potrebnu duzinu
uzbrdice ako je njen nagib prema horizontali = 30
o
te ako je rampa neasfaltirana (podloga
3.10: SA
CUVANJE MEHANI
CKE ENERGIJE I TRENJE 41

v
F
tr
mgsin
mgcos
mg
s
h
Slika 3.10: Rampa za zaustavljanje u nuzdi. Vozilo koje se ne moze zaustaviti na kraju velike
nizbrdice moze izbjeci nesrecu skretanjem na zaustavnu rampu na kojoj ce se nakon nekog
vremena zaustaviti i bez pomoci kocnica.
je nabijeni sljunak) s koecijentom trenja = 0, 50. Uzmimo da je najveca brzina kojom
vozilo moze doci na dno rampe v = 40 ms
1
.
Pogledajmo prvo sile koje djeluju na vozilo na rampi. Sila trenja odredena je koecijentom
trenja i normalnom komponentom tezine vozila:
F
t
= N = mg cos (3.48)
Zakon sacuvanja energije postavljamo za pocetak kosine i tocku na kosini u kojoj se vozilo
zaustavlja. Neka je ta tocka na udaljenosti s od pocetka kosine:
U
1
+ KE
1
= U
2
+ KE
2
+ W
t
(3.49)
odnosno
mv
2
2
= mgh + mgs cos (3.50)
visinu na koju se vozilo popelo povezemo s putem prevaljenim po kosini:
h = s sin (3.51)
pa sredivanjem dolazimo do izraza za potrebnu duzinu kosine:
s =
v
2
2g(sin + cos )
(3.52)
Uvrstavanje gore navedenih podataka daje nam s = 87, 5 m.
3.11 Potencijalna energija opruge
Od prije znamo da je sila kojom se opruga odupire istezanju ili stezanju proporcionalna
velicini tog istezanja:
F = kx (3.53)
Znamo i da je rad koji treba uciniti da se opruga stisne (istegne) od 0 do x jednak
U =
1
2
kx
2
(3.54)
Ovaj rad jednak je potencijalnoj energiji koja je spremljena u opruzi, a ta energija ce se
osloboditi ako uklonimo vanjsku silu koja na oprugu djeluje. Ako je na kraj opruge ucvrsceno
tijelo mase m, vrijedit ce i u ovom slucaju zakon sacuvanja mehanicke energije:
U + KE = konst. (3.55)
odnosno
1
2
kx
2
+
1
2
mv
2
= konst. (3.56)
Ovo je zakon sacuvanja mehanicke energije za oprugu.
3.11.1 Primjer: strelicarski luk
Strelicarski luk ponasa se kao opruga. Ako strijelac silom od 220 N zategne luk 64 cm unazad,
odredite konstantu opruge za taj luk. Ako strelica ima masu od 24 g, kojom brzinom ce biti
izbacena iz luka?
Konstatu opruge odredimo direktno:
k =
F
x
=
220N
0, 64m
= 344N/m (3.57)
Brzinu strelice odredimo uz pomoc zakona o sacuvanju mehanicke energije:
1
2
kx
2
=
1
2
mv
2
(3.58)
odnosno
v =
k
m
x = 76, 6ms
1
(3.59)
3.12 Mehanicki strojevi
Mehanick strojevi su svi uredaji koji mehanickim sretstvima (poluge, koloture, zupcanici
i sl.) povecavaju ili smanjuju sile. Najjednostavniji strojevi u ovom smislu su poluga,
kosina, klin, kolotura i sl. Kod ovakvih strojeva s jedne strane ulazemo neki rad (W
1
)
da bi na drugoj dobili korisni rad (W
2
) koji stroj vrsi na svojoj okolici. Ako zanemarimo
gubitke u stroju (trenje) i njegovu unutarnju energiju (dio ulozenog rada moze privremeno
3.12: MEHANI
CKI STROJEVI 43
biti spremljen u stroju, npr. u nekoj opruzi kao kod zategnutog luka) po zakonu o sacuvanju
mehanicke energije ulozeni i dobiveni rad moraju biti jednaki:
W
1
= W
2
(3.60)
Kako je mehanicki rad produkt sile i puta (u ovom slucaju pomaka dijela stroja na koji
djeluje ulazna sila, odn. dijela stroja koji predaje izlaznu silu) mora biti
F
1
s
1
= F
2
s
2
(3.61)
odn. izlazna sila je
F
2
=
s
1
s
2
F
1
(3.62)
Drugim rijecima, da bi na izlazu dobili vecu silu, moramo na ulazu manjom silom ostvariti
veci pomak. Omjer sile na izlazu i sile na ulazu stroja naziva se mehanicko pojacanje
stroja:
MP =
F
2
F
1
=
s
1
s
2
(3.63)
3.12.1 Primjer: poluga
F
1
F
2
l
1
l
2
O
T
Slika 3.11: Poluga i odnosi sila na njoj.
Horizontalna poluga je poduprta u tocki O koja je na udaljenosti l
1
od lijevog i l
2
od
desnog kraja poluge. Desnim krajem poluge podize se teret T. Ako na lijevi kraj poluge
djeluje sila F
1
, odredite silu F
2
kojom poluga djeluje na teret T.
Ovaj problem moze se rijesiti na nekoliko razlicitih nacina, a mi cemo ovdje upotrijebiti
zakon sacuvanja mehanicke energije. Po njemu rad sile F
1
na lijevoj strani poluge mora biti
jednak radu sile F
2
na desnoj strani poluge.
Kad se poluga zbog djelovanja sile F
1
zaokrene za mali kut , njen lijevi kraj pomakne
se za:
s
1
= l
1
(3.64)
pa je rad sile F
1
jednak (sila djeluje okomito na polugu!):
W
1
= F
1
s
1
= F
1
l
1
(3.65)
Na isti nacin nalazimo da je rad sile F
2
jednak:
W
2
= F
2
s
2
= F
2
l
2
(3.66)
Kako je W
1
= W
2
, nalazimo:
F
2
=
l
1
l
2
F
1
(3.67)
Ovaj izraz naziva se zakon poluge.
Glava 4
Centar mase
Kad se bavimo sustavom koji je sastavljen od vise dijelova (koje u zici nazivamo cesticama),
vrlo cesto pojednostavljujemo problem tako da te dijelove u prvom koraku zamijenimo ma-
terijalnim tockama. Ukoliko nas ne zanimaju detalji gibanja svih tih materijanih tocaka,
vec samo njihovo zajednicko gibanje, u iducem koraku pojednostavljenja sve te materijalne
tocke zamjenjujemo jednom materijalnom tockom cija masa je ocigledno jednaka zbroju
masa svih materijalnih tocaka koje zamjenjujemo. Ono sto nije odmah jasno je gdje u pros-
toru cemo tu zajednicku materijalnu tocku staviti. Da bismo razrijesili ovaj problem,
pretpostavit cemo da na sustav kojim se bavimo ne djeluju nikakve vanjske sile. To znaci
da je kolicina gibanja tog sustava sacuvana jer je
F =
d
P
dt
= 0 (4.1)
No, ukupna kolicina gibanja sustava je zbroj kolicina gibanja njegovih cestica pa je:
P = p
1
+ p
2
+ ... + p
n
= konst. (4.2)
sto uz upotrebu denicije kolicine gibanja prelazi u:
P = m
1
v
1
+ m
2
v
2
+ ... + m
n
v
n
=
d
dt
(m
1
r
1
+ m
2
r
2
+ ... + m
n
r
n
) = konst. (4.3)
istovremeno je:
P =
d
dt
(M

R) = konst. (4.4)
gdje je M masa nase zamjenske materijalne tocke a

R njen polozaj u prostoru. Usporedivanjem
vidimo da je:
M

R = m
1
r
1
+ m
2
r
2
+ ... + m
n
r
n
(4.5)
odnosno (uz M = m
1
+ m
2
+ ... + m
n
)
R =
m
1
r
1
+ m
2
r
2
+ ... + m
n
r
n
m
1
+ m
2
+ ... + m
n
(4.6)
Tocka

R naziva se centar mase sustava. Vidimo da cijeli sustav materijalnih tocaka
mozemo zamijeniti jednom materijalnom tockom koja se nalazi u centru mase cijelog sustava.
45
46 GLAVA 4: CENTAR MASE
Ne zanimaju li nas medusobna gibanja pojedinih dijelova sustava, zajednicko gibanje sustava
jednako je gibanju materijalne tocke koja se nalazi u centru mase sustava i ima masu jednaku
ukupnoj masi sustava. Polozaj centra mase odredujemo uz pomoc jednadzbe 4.6 ili, raspisano
po komponentama, uz pomoc slijedecih jednadzbi:
x
CM
=
i
m
i
x
i
M
y
CM
=
i
m
i
y
i
M
z
CM
=
i
m
i
z
i
M
M =

i
m
i
(4.7)
gdje suma ide po svim cesticama sustava.
4.1 Centar mase zikalnog tijela
Iako to mozda ne prvi pogled ne izgleda tako, pomocu jedandzbi 4.7 moze se naci i centar
mase zikalnog tijela. Da bi se to postiglo, tijelo se podijeli na mnogo malih komadica i svaki
od njih zamijeni odgovarajucom tockastom masom. Podsjetimo se jos nacina na koji od sume
prelazimo na integral: smanjivanjem pojedinih dijelica tijela broj tih dijelica (clanova sume)
raste, ali se svaki djelic smanjuje i velicinom i masom. U granici vrlo malih djelica suma ce
prijeci u integral, pa umjesto velike nespretne sume mozemo metodama integralnog racuna
rijesiti odgovarajuci integral.
U tome postupku tijelo se prvo dijeli na vrlo male komadice cije se stranice obicno postave
u smjeru koordinatnih osi. Npr. u kartezijevom koordinatnom sustavu tijelo ce se podijeliti
na mnostvo kockica cije su stranice dx, dy i dz. Volumen jedne takve kockice je dV = dxdydz
a masa dm. U racunu se vrlo cesto koristi masena gustoca (najcesce govorimo samo gustoca!)
tijela koja se denira kao masa po jedinici volumena tijela:
(r) =
dm(r)
dV
(4.8)
Masena gustoca opcenito ovisi o polozaju u prostoru, no vrlo cesto su tijela sa kojima
se bavimo homogena, tj. njihova je gustoca konstantna. Uz prevodenje sume u integral i
upotrebu relacije 4.8 jednadzbe 4.7 prelaze u:
4.1: CENTAR MASE FIZIKALNOG TIJELA 47
x
CM
=
1
M
_
xdm =
1
M
_
xdV
y
CM
=
1
M
_
ydm =
1
M
_
ydV
z
CM
=
1
M
_
zdm =
1
M
_
zdV
M =
_
dV
(4.9)
Nadalje, u slucaju homogenog tijela gustoca je konstantna pa se moze izvuci iz inte-
grala i staviti ispred njega. Ono sto ostaje je geometrijski integral po volumenu tijela koji
daje matematicko teziste tijela (koordinate geometrijskog sredista tijela). Pojam tezista u
matematici odgovara pojmu centra mase homogenog tijela u zici. U tom slucaju centar
mase i teziste padaju u isto tocku. Kod nehomogenog tijela matematicko teziste je i dalje
na istom mjestu, ali mu se centar mase u pravilu nalazi negdje drugdje.
4.1.1 Povrsinska i linijska gustoca mase
Ako je homogeno tijelo svugdjde jednake debljine (npr. izradeno od lima) umjesto gustoce
koristi se u racunu povrsinska gustoca koja predstavlja masu jedinicne povrsine tijela.
Znade li se ukupna masa tijela, povrsinsku gustocu mase nalazi se tako da se masa tijela
podijeli sa povrsinom jedne strane tog tijela (v. sliku 4.1):
=
M
A
(4.10)
A
=
M
A
Slika 4.1: Povrsinska gustoca tijela nalazi se tako da se masa tijela podijeli sa povrsinom
jedne njegove stranice (uzima se da je tijelo izrezano iz ploce konstantne debljine okomitim
rezom).
A
L
=
M
L
Slika 4.2: Linijska gustoca tijela nalazi se tako da se masa tijela podijeli sa duzinom tijela
(uzima se da je tijelo izrezano iz sipke konstantnog presjeka okomitim rezom).
Povrsinska gustoca moze se izracunati iz (volumne) gustoce tako da se gustoca pomozi
sa debljinom tijela, d:
= d (4.11)
Na slican nacin se za tijela konstantne povrsine presjeka (sipke i sl.) denira linijska
gustoca mase kao omjer mase tijela i njegove duljine (v. sliku 4.2).
Linijska gustoca moze se izracunati iz (volumne) gustoce tako da se gustoca pomozi sa
povrsinom presjeka tijela, A:
= A (4.12)
gdje je A povrsina okomitog presjeka tijela.
4.1.2 Primjer: Teziste trokuta
Neka je od komada lima izrezan pravokutni trokut, duljine kateta a i b i ukupne mase M.
Potrebno je naci koordinate njegovog tezista.
Prvo se trokut podijeli na uske, uspravne pravokutnike sirine dx. Ako je jedan od tih
pravokutnika na udaljenosti x od ishodista, njegova visina je:
y = x
b
a
(4.13)
Povrsina tog pravokutnika je:
A = ydx =
bxdx
a
(4.14)
a njegova masa:
dm = A =
bxdx
a
(4.15)
x-koordinata tezista je:
0 x
y
a
dx
b
dm
Slika 4.3: Racunsko odredivanje koordinata tezista trokuta.
x
T
=
1
M
_
a
0
bx
2
a
dx =
ba
2
3M
(4.16)
Masa trokuta jednaka je umnosku njegove povrsine i povrsinske gustoce mase:
M =
ab
2
(4.17)
pa se uvrstavanjem u (4.16) nalazi:
x
T
=
2
3
a (4.18)
Na analogan nacin slijedi:
y
T
=
2
3
b (4.19)
cime je problem rijesen. Primijetimo medutim da se uz upotrebu simetrije problem moze
znatno jednostavnije rijesiti. Naime, teziste svake uske trake na koju je trokut podijeljen u
prethodnom primjeru je u njenoj sredini, pa ako se ta traka zamijeni tockastom masom na
tom mjestu, polozaj tezista ostat ce nepromijenjen. Spajajuci sve tako dobivene tockaste
mase dobija se spojnica polovista stranice trokuta i njegovog nasuprotnog vrha (linija QC
na slici 4.4). Teziste trokuta mora se nalaziti na toj spojnici.
Ponovi li se taj zamisljeni postupak dijeljenja trokuta na trake, ali ovaj puta s trakama
paralelnima s x-osi, dobija se druga spojnica (linija AP na slici 4.5), cije sjeciste s prvom
daje polozaj tezista trokuta. Iz geometrije trokuta odmah slijede i koordinate tog sjecista.
Upotreba svojstava simetrije tijela (trokuta u ovom primjeru) omogucava da se do trazenog
rezultata dode znatno brze i bez upotrebe integralnog racuna. To vrijedi i u svim drugim
situacijama kad simetrija bilo koje vrste postoji, pa prije zapocinjanja racuna treba malo
razmisliti o tome mogu li te simetrije pomoci u pronalazenju odgovora koji se trazi.
A
B
C
Q
Slika 4.4: Geometrijsko odredivanje koordinata tezista trokuta.
A
B
C
Q
P
CM
Slika 4.5: Geometrijsko odredivanje koordinata tezista trokuta (2).
4.1.3 Primjer:

Camac na vodi
CM T
1
T
2
x
2
x
1
x
Slika 4.6:

Camac kod pristajanja uz obalu.
Svaki pomorac zna da ce pasti u vodu ako kod pristajanja pokusa iz zadnjeg dijela camca
izaci na obalu. Pokusajmo to objasniti. Neka je u trenutku pristajanja pomorac u zadnjem
dijelu camca, udaljen (teziste T2) za x
2
od obale i neka mu je masa m
2
(slika 4.6). Masa
camca je m
1
a teziste camca T1 je za x
1
udaljeno od obale. Iz ovih podataka izlazi da je
centar mase cijelog sustava (camac+pomorac) na udaljenosti x od obale:
x =
m
1
x
1
+ m
2
x
2
m
1
+ m
2
(4.20)
CM T
1
T
2
x
4
x
3
x
Slika 4.7: Odmicanje camca od obale kod pokusaja izlazenja iz njega.
Ako pomorac sad krene prema prednjem dijelu camca da bi izasao na obalu, camac ce se
ispod njega odmaknuti od obale (slika 4.7). Zasto se to dogada?
Uz pretpostavku da na sustav ne djeluju vanjske sile, polozaj centra mase sustava uvijek
je na istom mjestu. To znaci da je nakon sto se pomorac premjestio sa zadnjeg na prednji
dio camca x-koordinata centra mase ista, dakle:
x =
m
1
x
3
+ m
2
x
4
m
1
+ m
2
(4.21)
Izjednacavanjem (4.20) i (4.21) nalazi se:
x
3
x
1
=
m
2
m
1
(x
2
x
4
) (4.22)
Kako se polozaj tezista camca, gledano prema camcu, ne mijenja, za vrijeme premjestanja
pomorca sa zadnjeg na prednji dio camca camac se mora odmaknuti od obale upravo za
razliku x
3
x
1
pa nepazljivi pomorac pada u vodu!
Na kraju se za primjer mogu u jednadzbu (4.22) uvrstiti i neki stvarni podaci, primjerice
m
1
= 200 kg, m
2
= 80 kg, x
1
= 200 cm i x
2
= 50 cm. U tom slucaju pomak camca je
x
3
x
1
= 60 cm, sto zaista nije zanemarivo.
Glava 5
Gibanje krutog tijela
Kruto tijelo je tijelo koje za vrijeme gibanja ili pod djelovanjem sila ne mijenja svoj oblik
(ne deformira se). Za razliku od materijalne tocke kruto tijelo ima konacne dimenzije i tocno
deniran oblik pa su za njegov opis osim polozaja (kod polozaja krutog tijela misli se na na
polozaj njegovog centra mase) potrebni i podaci o njegovom obliku i raspodjeli mase unutar
njega, ali i o tome kako to tijelo u prostoru stoji (primjerice, valjak moze imati os usmjerenu
u bilo koji smjer u prostoru, i taj smjer se za vrijeme gibanja moze mijenjati). Srecom,
u mnogim je problemima dovoljno znati polozaj centra mase i ukupnu masu krutog tijela,
ali ce cinjenica da su dimenzije tijela konacne preko rotacijske kineticke energije (koja za
materijalnu tocku ne postoji) posredno dati svoj doprinos ukupnoj energiji tijela.
5.1 Kineticka energija rotacije
Promotrimo kruto tijelo koje rotira oko neke osi u prostoru kutnom brzinom . Tijelo se
podijeli na innitezimalno malene volumene cije se mase oznace sa m
i
. Ako je i-ti volumen
od osi udaljen za r
i
, njegova je obodna brzina:
v
i
= r
i
i
(5.1)
Zbog te brzine ovaj djelic tijela posjeduje kineticku energiju KE
i
:
KE
i
=
1
2
m
i
r
2
i
2
i
(5.2)
Ukupnu kineticku energiju tijela nalazimo sumacijom po svim njegovim djelicima:
KE =
i
1
2
m
i
r
2
i
2
i
(5.3)
kako je kutna brzina za sve djelice ista, moze se izluciti iz sume, pa ostaje:
KE =
1
2
2
i
i
m
i
r
2
i
(5.4)
Preostala suma naziva se moment inercije, I:
I =
i
m
i
r
2
i
(5.5)
53
54 GLAVA 5: GIBANJE KRUTOG TIJELA
pa je kineticka energija rotacije tijela jednaka:
KE =
1
2
I
2
i
(5.6)
U slucaju tijela sastavljenog od manjeg broja dijelova moment inercije racuna se po izrazu
(5.5). Pri tome se za svaki dio tijela udaljenost od osi rotacije odreduje kao udaljenost tezista
tog djela od osi.
Kod vecine tijela se moment inercije racuna u granici m 0 sto sumu prevodi u
integral:
I =
_
r
2
dm (5.7)
Ovisno o izgledu tijela, ovaj se integral rjesava na nekoliko nacina. U prvom redu, najcesce
su tijela koja nas zanimaju homogena, sto znaci da im je gustoca u svim tockama tijela ista.
U ovom se slucaju element mase prikazuje kao umnozak konstantne gustoce i volumena tog
elementa mase:
dm = dV (5.8)
sto pojednostavljuje integral:
I =
_
r
2
dV (5.9)
Nadalje se nastoji dV izraziti preko neke pogodne koordinate tako da integral bude sto
jednostavniji. Opcenito je (ako integral rjesavamo u kartezijevom koordinatnom sustavu):
dV = dxdydz (5.10)
ali se kod tijela koja posjeduju neku simetriju ovo lako moze pojednostaviti tako da
umjesto volumnog preostane plosni ili linijski integral. Primjerice, ako je tijelo u nekom
smjeru konstantne debljine (recimo izradeno iz lima ili sl.), postavi se u tom smjeru z-os pa
se prvo izvrsi integracija po koordinati z, koja kao rezultat daje debljinu tijela d. Nju se u
iducem koraku stavlja ispred integrala (konstantna je) gdje se pomnozi s gustocom tijela.
Ovaj umnozak nije nista drugo nego povrsinska gustoca mase s kojom smo se vec susreli.
On predstavlja masu po jedinici povrsine tijela:
= d (5.11)
a izraz za moment inercije (uz dxdy = dA) prelazi u:
I =
_
r
2
dA (5.12)
cime je integral po volumenu tijela preveden u plosni integral po jednoj plohi tog tijela.
Ako tijelo ima konstantni presjek, integral se dalje moze prevesti u linijski integral. U tu
svrhu koordinatne osi postave se tako da x-os ide u smjeru osi tijela. Presjek tijela okomit
na x-os lezi u y-z ravnini, i ima konstantnu povrsinu koju oznacimo s A. Ona je rezultat
dvostruke integracije po y i z, i kao i u prethodnom primjeru, stavlja se ispred integrala gdje
se pomnozi s gustocom:
= A (5.13)
5.1: KINETI
CKA ENERGIJA ROTACIJE 55

predstavlja masu po jedinici duzine tijela, odn. linijsku gustocu mase, a sam integral
sveden je na linijski integral po x koordinati:
I =
_
r
2
dx (5.14)
Pri rjesavanju svih ovih integrala dodatno se koriste i preostale simetrije, ako ih ima.
U praksi se momenti inercije za oblike tijela koji se cesto susrecu mogu naci u tehnickim
prirucnicima i tablicama. Pri tome se uglavnom navode momenti inercije za osi koje prolaze
kroz centar mase tijela a paralelne su s osima simetrije tijela (tzv. glavni ili centralni
momenti inercije).
5.1.1 Primjer: moment inercije stapa
Potrebno je naci moment inercije stapa mase m i duljine l, koji rotira oko osi okomite na
stap a koja prolazi kroz jedan njegov kraj (slika 5.1).
l
x
dm
dx
Slika 5.1: Geometrija stapa, koji rotira oko osi okomite na stap a koja prolazi kroz jedan
njegov kraj.
Koordinatni sustav postavi se tako da se os rotacije podudara sa z-osi sustava, a os stapa
s x-osi. Za element mase odabere se volumen izmedu dva bliska presjeka stapa ravninama
okomitim na x-os, a razmaknutima za dx. To omogucava jednodimenzionalnu integraciju u
smjeru x-osi. Masa odabranog elementa je:
dm = dx (5.15)
pri cemu se linijska gustoca mase odredi iz omjera ukupne mase i duljine stapa:
=
m
l
(5.16)
Primijetite da nije bilo potrebno odredivati povrsinu presjeka stapa! Moment inercije sad
izracunamo uz pomoc relacije (5.12):
I =
_
x
2
dx =
1
3
ml
2
(5.17)
5.1.2 Teorem o paralelnim osima
Ovaj teorem omogucava jednostavno nalazenje momenta inercije tijela oko bilo koje osi koja
je paralelna s osi koja prolazi kroz centar mase tijela a za koju znamo moment inercije. Zato
ga ovdje navodimo bez njegova dokazivanja:
Ako je I
CM
moment inercije tijela za os koja prolazi centrom mase tijela, onda
je moment inercije I tog tijela za bilo koju drugu os koja je paralelna s njom
jednak:
I = I
CM
+ Md
2
(5.18)
gdje je M masa tijela a d udaljenost osi za koju se trazi moment inercije I od paralelne
osi kroz centar mase tog tijela.
Primjer:
Koliki je moment inercije stapa iz prethodnog primjera ako on rotira oko osi okomite na
njega a koja prolazi kroz centar mase stapa?
Upotrijebimo teorem o paralelnim osima. Po njemu je moment inercije stapa oko osi kroz
njegov rub jednak (centar mase stapa nalazi se u sredini stapa, pa je njegova udaljenost od
ruba L/2, ako je L duljina stapa):
1
3
ML
2
= I
CM
+ M
_
L
2
_
2
(5.19)
Odakle slijedi:
I
CM
=
1
12
ML
2
(5.20)
5.1.3 Moment sile
CM
F
r
r sin
Slika 5.2: Odredivanje momenta sile.

5.1: KINETI

Ako na materijalnu tocku djeluje neka sila, ona se ubrzava. No, ako se radi o tijelu,
hvatiste sile je na njegovoj povrsini a ne u centru mase, pa tijelo uz ubrzavanje pocinje i
rotirati. Ovakvo djelovanje sile opisuje se momentom sile. Situacija je shematski prikazana
na slici 5.2. Moment sile po iznosu je jednak umnosku iznosa sile s najmanjom (okomitom)
udaljenoscu pravca djelovanja sile od centra mase tijela:
T = Fr sin = Fr
(5.21)
gdje je r
udaljenost pravca djelovanja sile od centra mase tijela. Kao i sila, moment sile
je vektor, a njegov smjer je okomit na ravninu u kojoj leze pravac djelovanja sile i centar
mase, a odreduje se pravilom desne ruke:
T =

F r (5.22)
Neka na cesticu mase m koja se giba po kruznici polumjera r djeluje tangencijalna sila
F. Ubrzanje cestice dano je II Newtonovim aksiomom:
F = ma (5.23)
Pomnoze li se obje strane ovog izraza s r, izlazi:
Fr = mra (5.24)
No, F
r
je moment sile, T, i a = r, pa uvrstavanje u (5.24) rezultira sa:
T = mr
2
(5.25)
Ako umjesto jedne cestice promatramo zikalno tijelo, podijeli ga se na innitezimalno
male dijelove, i svaki dio tretira kao materijalnu cesticu. Sve se te cestice ubrzavaju istim
kutnim ubrzanjem (tijelo se smatra krutim) pa za svaku od njih vrijedi izraz (5.25):
dT = dmr
2
(5.26)
Integracija po svim djelicima tijela daje:
T =
_
r
2
dm = I (5.27)
Izraz (5.27) je II Newtonov aksiom za rotacijsko gibanje krutog tijela.
5.1.4 Rotacijski rad i snaga
Neka se tijelo pod djelovanjem tangencijalne sile zakrene za innitezimalni kut d. Sila je
pri tome izvrsila rad:
dW = Fds = Frd = Td (5.28)
Ukupni rad ucinjen pri rotaciji tog tijela je dakle:
W =
_
Fds =
_
Td (5.29)
a snaga je:
P =
dW
dt
= T
d
dt
= T (5.30)
Teorem o radu za rotacijsko gibanje postaje:
W =
_

2
1
Td =
1
2
I
2
2
1
2
I
2
1
(5.31)
5.1.5 Kineticka energija kotrljanja
Ako se kotac polumjera R kotrlja bez proklizavanja, tocka na njegovom obodu giba se obod-
nom brzinom v = R, a kotac ima kineticku energiju rotacije:
KR =
1
2
I
CM
2
(5.32)
jer se rotacija odvija oko sredista kotaca, koje se (uz pretpostavku da je kotac simetricno
graden) podudara sa centrom mase kotaca. Kotrljanje bez proklizavanja istovremeno nosi
kotac brzinom v u smjeru kotrljanja, sto se moze opisati jednolikim gibanjem po pravcu s
brzinom v. Kotrljanje je shodno tome slozeno gibanje koje se sastoji od jednolikog gibanja
po pravcu brzinom v = R i jednolike rotacije oko sredista kotaca kutnom brzinom . Kako
jednolikom gibanju po pravcu pripada kineticka energija:
KE =
1
2
mv
2
(5.33)
ukupna kineticka energija kotrljanja je zbroj ova dva doprinosa:
KE
K
= KR + KE =
1
2
I
CM
2
+
1
2
mv
2
(5.34)
5.1.6 Kutna kolicina gibanja
Analogno kolicini gibanja

P = mv denira se kutna kolicina gibanja:
L = r

P = r mv (5.35)
Ako su vektori r i

P u xy-ravnini, vektor kutne kolicine gibanja je u +z smjeru. Njegova
vremenska promjena je:
d
L
dt
=
d
dt
(r

P) =
dr
dt

P +r
d
P
dt
(5.36)
medutim,
dr
dt

P = v mv = mv v = 0 (5.37)
pa je:
d
L
dt
= r
d
P
dt
= r

F =

T (5.38)
Ako se pretpostavi da neko kruto tijelo rotira oko z-osi, njegova kutna kolicina gibanja
je takoder u smjeru te osi i iznosi:
5.1: KINETI

L
z
=
i
m
i
r
i
v
i
(5.39)
pri cemu je tijelo podijeljeno na innitezimalno malene komadice koji su obiljezeni (po-
brojeni) indeksom i. Kako je za kruto tijelo kutna brzina svih njegovih dijelova ista, gornji
izraz (uz v
i
= r
i
) postaje:
L
z
=
i
m
i
r
2
i
= I (5.40)
Gdje je I odgovarajuci moment inercije. Nadalje, primijeni li se jednadzba (5.38) na
kruto tijelo, izlazi:
d
L
dt
=
i
r
i

F
i
(5.41)
Pri tome se svi clanovi koji sadrzavaju sile medudjelovanja (sile izmedu dijelova tijela)
krate jer su te sile prema III. Newtonoom aksiomu jednake po iznosu, a suprotnoga smjera,
pa ostaje:
d
L
dt
=
i
r
i

F
i,vanjska
=

T
vanjski
(5.42)
Sto odgovara izrazu d p/dt =

F
vanjski
za translatorno gibanje. Ako nema vanjskog mo-
menta sile, izraz (5.42) iscezava, sto znaci de je u tom slucaju kutna kolicina gibanja kon-
stantna. Ovaj zakljucak vrijedi i opcenito i naziva se zakon sacuvanja kutne kolicine
gibanja.
Primjer
Sunceva gravitacijska sila ne proizvodi gotovo nikakav moment sile na Zemlju jer je Zemlja
gotovo idealna kugla. Zemlja se oko Sunca giba po elipticnoj stazi, i u trenu kad je najbliza
Suncu njena brzina iznosi 30 kms
1
. Njena udaljenost od Sunca je u tom casu 1,4710
8
km. Kolika je brzina Zemlje u trenu kad je od Sunca najudaljenija, ako ta udaljenost iznosi
1,5210
8
km?
rjesenje: Kako nema vanjskog momenta sile na Zemlju, njezina kutna kolicina gibanja
je konstantna, pa je:
mr
1
v
1
= mr
2
v
2
(5.43)
odakle slijedi da je:
v
2
=
r
1
r
2
v
1
= 29, 3 kms
1
(5.44)
5.1.7 Precesija
Ako na neko tijelo djeluje moment sile, mijenja se njegova kutna kolicina gibanja. Pri tome
je, za mali vremenski interval t:
L =

Tt (5.45)
To znaci da je promjena kutne kolicine gibanja vektor ciji smjer je jednak smjeru vektora
momenta sile. Ako se ogranicimo na kruto tijelo, njegov moment inercije je konstantan pa
se promjena kolicine gibanja, L = I, ocituje u promjeni kutne brzine rotacije, .
T
L
T
L T
L L
L
L
Slika 5.3: Promjena kutne kolicine gibanja ovisi o medusobnoj orijentaciji vektora kutne
kolicine gibanja i vektora njene promjene.
Ako je moment sile,

T, paralelan s kutnom kolicinom gibanja,

L, promjena kutne kolicine
gibanja je u smjeru same kutne kolicine gibanja pa se vektor kutne kolicine gibanja povecava
(slika 5.3 lijevo). To znaci (uz konstatan moment inercije) da se kutna brzina rotacije
povecava.
Ako je moment sile,

T, u suprotnom smjeru od kutne kolicine gibanja,

L, promjena kutne
kolicine gibanja je takoder u suprotnom smjeru od kutne kolicine gibanja pa se vektor kutne
kolicine gibanja smanjuje (slika 5.3 sredina). To znaci (uz konstatan moment inercije) da se
kutna brzina rotacije smanjuje.
Ako je moment sile,

T, okomit na kutnu kolicinu gibanja,

L, i promjena kutne kolicine
gibanja je okomita na kutnu kolicinu gibanja pa vektor kutne kolicine gibanja zadrzava svoju
velicinu, ali mu se mijenja smjer (slika 5.3 desno). To znaci (uz konstatan moment inercije)
da se kutna brzina rotacije ne mijenja, ali se smjer osi rotacije u prostoru s vremenom
mijenja.
Ako je moment sile proizvoljnog smjera, promjena kutne kolicine gibanja je vektorski
zbroj promjene (koja je uvijek u smjeru momenta sile) i trenutne kutne kolicine gibanja.
Najcesce se problem rjesava tako da se promjena kutne kolicine gibanja rastavi na kompo-
nentu koja je paralelna sa smjerom kolicine gibanja i na komponentu koja je na taj smjer
okomita.
U slucaju da je moment sile okomit na smjer kutne kolicine gibanja, i promjena kutne
kolicine gibanja okomita je na taj smjer, pa dolazi do rotacije smjera kutne kolicine gibanja,
pri cemu se kutna brzina rotacije ne mijenja. Ova pojava naziva se precesija. Ovakvo
gibanje pokazuje zvrk. Zvrk je tijelo koje rotira oko osi koja nije u smjeru sile teze.
Problem zvrka shematski je prikazan na slici 5.4. Os rotacije zvrka nagnuta je za kut
prema vertikali (z-os), a zvrk dira podlogu (x-y ravninu) u ishodistu. Tezina zvrka ima
hvatiste u centru mase zvrka i djeluje prema dolje, pa moment sile teze oko ishodista stoji
okomito na vektor kutne kolicine gibanja zvrka. To znaci da je i promjena kutne kolicine
gibanja, L, okomita na kutnu kolicinu gibanja. U malom vremenskom intervalu t je:
5.1: KINETI

x
y
z
T
L
CM
mg
x
y
z
L
L

Lsin
Slika 5.4: Do precesije dolazi kad tijelo rotira u polju sile teze oko osi koja nije u smjeru
sile teze (lijevo). Rezultirajuca promjena kutne kolicine gibanja dovodi do rotacije vektora
kutne kolicine gibanja oko z-osi (desno).
L = Lsin () (5.46)
odakle se dijeljenjm sa t u granici kad t ide u nulu nalazi:
dL
dt
= T = Lsin ()
d
dt
(5.47)
Vremenska promjena kuta pretstavlja kutnu brzinu s kojom os rotacije zvrka rotira oko
z-osi i naziva se kutna brzina precesije:
P
=
d
dt
=
T
Lsin ()
(5.48)
Vidimo da je precesija sporija ako je kutna kolicina gibanja zvrka veca, i ako je kut
nagiba prema vertikali veci. Ovaj racun je valjan samo ako je kutna kolicina gibanja zvrka,
I, znatno veca od kutne kolicine gibanja precesije, I
P
P
, te ako kut nagiba osi rotacije
prema verikali nije premalen.
5.1.8 Rotacija i precesija Zemlje
Period rotacije Zemlje je T = 23
h
56
m
, sto odgovara kutnoj brzini = 7, 29 10
5
s
1
.
Obodna brzina rotacije ovisi o zemljopisnoj sirini:
v = r = Rcos () (5.49)
gdje je R polumjer Zemlje a zemljopisna sirina. Uz uvrstavanje poznatih numerickih
podataka nalazi se:
v = 465 cos () ms
1
(5.50)
Zbog rotacije objekti na zemljinoj povrsini osjecaju i centrifugalno ubrzanje:
a
cp
= 0, 0339 cos
2
() ms
2
(5.51)
koje se najcesce moze zanemariti jer mu je maksimalni iznos (na ekvatoru!) 3,39 cms
2
.
Zemljina os rotacije nagnuta je prema ravnini zemljine staze oko Sunca za oko 23,5
.
Zbog toga postoji mali moment sunceve gravitacijske sile koji izaziva precesiju zemljine osi
oko okomice na njenu stazu oko Sunca. Taj moment sile nije velik, pa je period precesije
vrlo dug, oko 26 000 godina. Iako se u svakodnevnom zivotu moze zanemariti, precesija ima
znacajan utjecaj na spore procese (klimatske promjene i sl.).
5.1.9 Coriolisov efekt
Jedna od posljedica Zemljine rotacije je i Coriolisov efekt. On se ocituje kad se tijelo giba
po Zemljinoj povrsini. Zbog inercije tijelo za vrijeme tog gibanja tezi zadrzavanju svoje
trenutne brzine (i po iznosu i po smjeru!). Medutim, rotacija Zemlje tu brzinu pokusava
stalno mijenjati. Vezemo li koordinatni sustav u kojem promatramo gibanje tijela za jednu
tocku Zemljine povrsine, rotacija Zemlje ocitovat ce se u stalnoj promjeni smjera i iznosa
brzine tijela, koje je posljedica toga da koordinatni sustav nije nepomican vec rotira zajedno
sa Zemljinom povrsinom. Ovaj efekt naziva se Coriolisov efekt, a najlakse ga mozemo shvatiti
promatrajuci neko tijelo koje se giba konstantnom brzinom po Zemljinoj povrsini.
Ako se takvo tijelo giba po meridijanu od pola prema ekvatoru, obodna brzina Zemlje
ispod njega stalno raste, pa tijelo pocinje zaostajati za Zemljinom povrsinom jer zadrzava
obodnu brzinu mjesta s kojeg je krenulo. Za opazaca na Zemljinoj povrsini cini se da tijelo
neobjasnjivo skrece prema zapadu (ako se gibanje odvija na sjevernoj polutci). Ako se
tijelo giba u suprotnom smjeru, opaza se skretanje prema istoku. Ovo skretanje opisuje
se prividnom silom (prividnom zato jer se opaza u koordinatnom sustavu koji rotira, pa je
ta sila posljedica te rotacije; za opazaca u koordinatnom sustavu koji miruje, ova sila ne
postoji) koja se naziva Coriolisova sila. Njen iznos je:
F
c
= 2mv (5.52)
gdje je m masa tijela koje se po zemljinoj povrsini giba brzinom v, a je kutna brzina
zemljine rotacije. Pripadajuce ubrzanje je:
a
c
=
F
c
m
= 2v (5.53)
Tako naprimjer, rijecni tok koji se giba brzinom od 1 ms
1
osjeca Coriolisovo ubrzanje od
a
c
= 1, 410
4
ms
2
, a avion koji leti brzinom od 300 ms
1
, osjeca znatno vece ubrzanje od
a
c
= 0, 044 ms
2
. Coriolisov efekt uglavnom je primjetan kod velikh tijela, npr. atmosferskih
ciklona i anticiklona kod kojih dovodi do kruznog gibanja zracnih masa.
Glava 6
Gravitacija
Sto god radili i gdje god se kretali, uvijek osjecamo djelovanje sile teze. Ona nam daje
tezinu, zbog nje tijela padaju prema Zemlji. Vec su stari lozo naslucivali da to nije sve,
vec da se djelovanje sile teze proteze i u prostor izvan same Zemlje. Znastveno proucavanje
sile teze zapoceo je Galileo Galilei krajem 16. stoljeca svojim poznatim pokusima bacanja
raznih tijela s Kosog tornja u Pizi. Djelovanje sile teze u svemiru objasnio je Isaac Newton
1687. u svojoj knjizi Principia. Danas je uobicajeno da se ova sila naziva Gravitacija a
pojam sila teza odnosi se na gravitacijsku silu planeta Zemlje u blizini njene povrsine.
6.1 Keplerovi zakoni
Pocetkom 17. stoljeca njemacki astronom Johannes Kepler je na osnovi proucavanja precizno
izmjerenih polozaja planeta arsa formulirao tri zakona planetarnih gibanja koji se danas po
njemu nazivaju Kepler-ovi zakoni. Oni su bili zadnji udarac geocentricnom sustavu i
podloga za Newton-ov zakon gravitacije koji je na njihovoj osnovi izveden. Bez ulazenja u
detalje njihova dokazivanja, ovdje ce oni biti sazeto navedeni:
1. Keplerov zakon: Planeti se gibaju oko Sunca po elipticnim stazama, pri cemu je
Sunce u jednom zaristu elipse.
2. Keplerov zakon: Omjer kvadrata ophodnog vremena planeta i kuba velike poluosi
njegove staze je isti za sve planete.
Ovaj zakon najcesce se formulira tako da se poluos staze planeta izrazava u poluosima
zemljine taze, a period u preiodima ophoda Zemlje. Tada je njegov matematicki izraz naj-
jednostavniji:
T
2
R
3
= 1 (6.1)
gdje je T ophodni period planeta (period revolucije) u godinama, a R velika poluos
njegove staze u astronomskim jedinicama. Astronomska jedinica denira se kao velika
poluos Zemljine staze oko Sunca. Njena velicina je 149 590 000 km.
3. Keplerov zakon: Radijus vektor planeta u jednakim vremenskim razmacima pre-
brise jednake povrsine. Radijusvektor planeta je vektor polozaja planeta u heliocentricnom
koordinatnom sustavu koji ishodiste ima u onom zaristu staze u kojem se nalazi Sunce.
63
64 GLAVA 6: GRAVITACIJA
Proucavajuci Keplerove zakone Isaac Newton je postavio univerzalni zakon grav-
itacije. Jedan od nacina da se to postigne je da se zanemari elipticnost planetnih staza
i da se pretpostavi da su sve planetne staze kruznice. Uz tu pretpostavku 3. Keplerov zakon
postaje:
v = konst. (6.2)
Pa je brzina gibanja planeta jednostavno omjer opsega staze i perioda revolucije:
v =
2R
T
(6.3)
Da bi planet ostao na kruznoj stazi, mora postojati centripetalna sila koja ga sili na
kruzno gibanje:
F
cp
= m
v
2
R
(6.4)
gdje ej m masa planeta. Uvrstimo izraz za brzinu (6.3):
F
cp
= m
4R
2
2
RT
2
(6.5)
T
2
se izrati preko 2. Keplerovog zakona:
T
2
= cR
3
(6.6)
gdje je c konstanta u 2. Keplerovom zakonu. Ona ovisi o jedinicama u kojima se izrazavaju
T i R. Uz pomoc (6.6) (6.5) postaje:
F
cp
= m
4
2
cR
2
= k
m
R
2
(6.7)
gdje je k konstanta. Newton je na osnovu svojeg rada na teoriji gravitacije zakljucio da
je k = GM gdje je G univerzalna gravitacijska konstanta a M masa sredisnjeg tijela
planetnog sustava, u ovom slucaju Sunca.
6.2 Newtonov zakon gravitacije
Proucavajuci silu tezu Newton je dosao do zakljucka da je ona samo jedna manifestacija
opcenitije sile koja se proteze kroz cijeli Svemir. Ovu opcenitu silu nazvao je Gravitacija i
njeno djelovanje formulirao u obliku poznatog Newtonovog zakona gravitacije:
F = G
m
1
m
2
r
2
(6.8)
F je iznos sile izmedu dva tijela cije mase su m
1
i m
2
. Obje mase osjecaju istu silu, koja
ih vuce prema onoj drugoj masi (sila dakle uvijek djeluje u smjeru spojnice dviju masa!), u
skladu s trecim Newtonovim aksiomom. Sila je uvijek privlacna i proporcionalna umnosku
masa dvaju tijela. G je konstanta proporcionalnosti koja se danas naziva univerzalna
gravitacijska konstanta. Njen iznos je
G = 6, 67 10
11
Nm
2
kg
2
(6.9)
6.3: SILA TE
ZA 65
Strogo gledano, ova formula vrijedi za tockaste mase. Gravitacija je relativno slaba sila,
sto najbolje mozemo vidjeti iz sljedeceg primjera:
6.2.1 Primjer: gravitacija u svakodnevnom zivotu
Pokusajmo odrediti kolika je gravitacijska sila izmedu mladica mase 80 kg i djevojke mase
60 kg, ako oni stoje 1 m udaljeni jedno od drugog. Radi jednostavnosti cemo pretpostaviti
da se radi o tockastim masama, da bismo mogli koristiti jednostavnu formulu 6.8.
F = 6, 67 10
11
80 60
1
2
= 3, 2 10
7
N (6.10)
Ova je sila zaista malena pa je lako doci do krivog zakljucka da je gravitacijska sila u
svakodnevnom zivotu zanemariva. Zanemariva je gravitacijska sila izmedu vecine tijela iz
nase okolice, ali samo toliko dugo dok njihove mase nisu prevelike. Presudna je s druge
strane gravitacijska sila izmedu tih tijela i Zemlje, zato sto je masa Zemlje toliko velika
(M
z
= 5, 97 10
24
kg) da je gravitacijska sila s kojom ona djeluje na tijela u blizini njene
povrsine itekako znacajna.
6.3 Sila teza
Vec smo rekli da pod silom tezom podrazumijevamo gravitacijsku silu Zemlje u blizini njene
povrsine. Iz Newtonovog zakona za iznos sile kojom Zemlja djeluje na neko tijelo na njenoj
povrsini nalazimo:
F = G
m m
z
r
2
z
(6.11)
Ovu silu nazivamo tezina a obicno je oznacavamo s T ili G pri cemu u ovom drugom
slucaju moramo paziti da oznaku G ne pobrkamo s univerzalnom gravitacijskom konstantom.
Malo preslagivanje Newtonovog zakona uz zamjenu oznaka daje nam slijedece:
T = m
Gm
z
r
2
z
(6.12)
ili, zapisano na odavno poznati nacin:
T = mg g =
Gm
z
r
2
z
(6.13)
Kako je masa Zemlje 5, 97 10
24
kg, a njen polumjer 6, 38 10
6
m, nalazimo:
g 9, 78 ms
2
(6.14)
Konstanta g naziva se ubrzanje sile teze. Iznos ubrzanja sile teze standardiziran je na
g = 9, 81 ms
2
.
6.4 Gravitacijska potencijalna energija
Detalnjije proucavanje gravitacije pokazalo je da je ona konzervativna sila pa mozemo deni-
rati i potencijalnu energiju vezanu uz nju. Kao i prije, do izraza za gravitacijsku potencijalnu
energiju dolazimo preko proucavanja rada gravitacijske sile. Kako je gravitacijska sila uvi-
jek usmjerena prema masi na koju djeluje, stavimo jednu masu u ishodiste koordinatnog
sustava, a drugu na udaljenost r od nje. Neovisno o smjeru u kojem se druga masa nalazi,
gravitacijska sila ovisi samo o iznosu udaljenosti r, pa mozemo pisati:
W = U(r
2
) U(r
1
) =
_
r
2
r
1
Fdr (6.15)
Nakon uvrstavanja izraza za gravitacijsku silu 6.8 i integriranja dobijamo slijedeci izraz:
U(r
2
) U(r
1
) =
_
r
2
r
1
G
m
1
m
2
r
2
dr = Gm
1
m
2
_
1
r
2
1
r
1
_
(6.16)
Dogovorom je odredeno da potencijalna funkcija U(r) bude jednaka nuli u beskonacnosti,
pa je izraz za gravitacijsku potencijalnu funkciju
U(r) = G
m
1
m
2
r
(6.17)
6.4.1 Potencijalna energija sile teze
Ako se ogranicimo na male visine h iznad povrsine Zemlje (tj. h << R
z
) mozemo pisati
r
1
= R
z
r
2
= R
z
+ h
(6.18)
Time izraz za rad u polju sile teze postaje
W = U(R
z
+ h) U(r
z
) = G
mM
z
R
z
+ h
+ G
mM
z
R
z
(6.19)
Nadalje, svodenje na zajednicki nazivnik daje
W = GmM
z
_
h
R
2
z
+ hR
z
_
(6.20)
No kako je h << R
z
moze se drugi clan nazivnika zanemariti prema prvome pa dolazimo
do pojednostavljenog izraza za gravitacijsku potencijalnu funkciju koji vrijedi za male visine
iznad zemljine povrsine:
W = GmM
z
_
h
R
2
z
_
(6.21)
odnosno (uz upotrebu 6.13):
W = mgh (6.22)
pri cemu h=0 odgovara povrsini Zemlje. Tako smo dosli do izraza za potencijalnu energiju
sile teze koji nam je odavno poznat. Podsjetimo jos da zbog slobodnog izbora visine h za
koju je potencijalna enrgija sile teze jednaka nuli vrlo cesto u prakticnim racunima stavljamo
6.4: GRAVITACIJSKA POTENCIJALNA ENERGIJA 67
da je potencijalna energija nula u najnizoj tocki koja nam se u racunu javlja. To nam
osigurava racun u kojem su sve potencijalne energije pozitivne sto umanjuje mogucnost
racunske pogreske.
Glava 7
Ravnoteza tijela i Statika
Ako se neko tijelo giba jednoliko ili miruje, kazemo da se nalazi u stanju ravnoteze. Prvi
Newtonov aksiom odmah nam govori da zbroj sila koje na neko tijelo djeluju mora iscezavati.
Ako tijela mozemo pojednostaviti na materijalne tocke to je jedini i dovoljni uvjet jer sve
sile djeluju na istu tocku u prostoru pa momenti sila automatski iscezavaju. Uvjet ravnoteze
za materijalnu tocku je dakle
F
i
= 0 (7.1)
gdje suma ide po svim silama koje djeluju na odabranu materijalnu tocku.
S druge strane, tijela u stvarnosti imaju odreden oblik i velicinu i mogu se osim translacijskog
gibanja i rotirati oko proizvoljne osi pa su uvjeti ravnoteze za njih slozeniji. Ovakva tijela
nazivamo i zikalna tijela. Za njih cemo reci da su u ravnotezi ako je uz gornji uvijet
(mirovanje ili jednoliko gibanje po pravcu) zadovoljen i uvjet da je kutna brzina zikalnog
tijela konstantna po iznosu i smjeru, tj. da se tijelo jednoliko rotira oko osi koja je ksna u
prostoru. Ovo nam daje dodatni uvjet ravnoteze koji zahtjeva da zbroj momenata svih sila
koje na tijelo djeluju iscezava, dakle da je
T
i
= 0 (7.2)
Ovdje se prirodno postavlja pitanje izbora tocke prema kojoj cemo racunati momente sila.
Pogledajmo prvo jednostavniji slucaj tijela koje miruje (dakle niti se giba niti rotira). Ako
tijelo ne rotira, onda ono ne rotira bez obzira na to koju proizvoljnu tocku mi odaberemo
kao srediste rotacije, pa ukupni moment sila oko te tocke mora isceznuti. Kako je tocka
proizvoljno odabrana, slijedi da ukupni moment sila za svaku proizvoljno odabranu tocku
mora isceznuti ako tijelo miruje.
Matematicki se moze pokazati da ovaj zakljucak vrijedi i u slucaju kad tijelo jednoliko
rotira. I tada ukupni moment sila iscezava za svaku proizvoljno odabranu tocku za koju taj
moment sila racunamo.
Ova cinjenica nam znatno olaksava racun momenata sila u uvjetima ravnoteze. Naime
ako zamisljeno srediste rotacije odaberemo tako da se nalazi na produzetku vektora neke
nepoznate sile, moment te sile iscezava iz racuna, cime si znanto olaksavamo rjesavanje
zamrsenih problema ravnoteze.
Statika je poseban slucaj ravnoteze u kojem tijela miruju. Unutar statike obicno izracuna-
vamo sile i momente koji djeluju na ili unutar neke strukture ili konstrukcije (npr. dio nekog
69
70 GLAVA 7: RAVNOTE
ZA TIJELA I STATIKA
stroja, strukture mosta, dizalice i sl.). Na osnovu tih izracuna konstruiraju se te strukture
tako da mogu izdrzati sve sile koje za vrijeme njihovog koristenja na njih mogu djelovati
(npr. most ocigledno mora izdrzati tezinu svih vozila koja se u jednom trenutku na njemu
mogu naci!).
Kod rejsavanja statickih problema posebno je vazno nacrtati tocnu skicu svih sila i nji-
hovih hvatista. Ako je sustav tih sila jako zamrsen, proucava s epo svojim pojedinim di-
jelovima, a onda se od njih slaze cijela struktura.
Ponovimo jos jednom uvjete za ravnotezu zikalnog tijela:
i

F
i
= 0
i

T
i
= 0
(7.3)
7.0.2 Primjer: nosenje grede
A B T
F
1
F
2
G
Slika 7.1: Dva radnika nose gredu tako da ju drze u tockama A i B. Teziste grede je u njenoj
sredini (tocka T).
U primjeru na slici 7.1 dva radnika nose gredu tezine 600 N i duzine 6 m tako da prvi
radnik (A) drzi gredu na mjestu udaljenom 1 m od prednjeg kraja grede, a drugi radnik (B)
na mjestu koje je 2 m udaljeno od zadnjeg kraja grede. Zanima nas koju tezinu nosi svaki
od ta dva radnika.
Da bismo rijesili ovaj problem, posluzit cemo se uvjetima ravnoteze 7.3. Prvi uvjet nam
odmah daje da je zbroj sila kojima radnici djeluju na gredu jednak njenoj tezini (pazite na
smjer djelovanja sila!):
F
1
+ F
2
G = 0 ili F
1
+ F
2
= G (7.4)
Da bi iskoristili drugi uvjet, moramo prvo orediti tocku za koju cemo racunati momente
sila. Uzmimo npr. da je to tocka A. Jednadzba ravnoteze momenata (udaljenosti izrazavamo
u metrima!) nam onda daje:
F
1
0 + F
2
3 G 2 = 0 (7.5)
71
odakle odmah nalazimo da je:
F
2
=
2
3
G = 400N (7.6)
a uz pomoc prvog uvjeta nalazimo i F
1
:
F
1
= GF
2
=
1
3
G = 200N (7.7)
Drugi radnik dakle zbo loseg odabira tocke u kojoj podupire gredu nosi dva puta vecu
tezinu od prvog. Za vjezbu mozete ponoviti racun sa drugacijim odabirom sredista rotacije
i uvjeriti se da ce rezultat biti isti!
72 GLAVA 7: RAVNOTE
ZA TIJELA I STATIKA
Glava 8
Titranja
8.1 Uteg na opruzi
kx
m
k
mg
+x
0
-x
Slika 8.1: Uteg na opruzi kao model harmonickog titranja. Na oprugu konstante k objesen je
uteg mase m. Na uteg djeluju sila opruge i sila teza, a ako se uteg pomakne izvan ravnoteznog
polozaja, dolazi do njegovog titranja gore-dolje. Titranje je jednodimenzionalno, a x-os
orijentirana je tako da njen pozitivni smjer pokazuje prema dolje.
Jedan od najjednostavnijih modela titranja je uteg objesen na oprugu. Opruga je svojim
gornjim krajem vezana za cvrsti oslonac, a na njenom donjem dijelu visi uteg mase m. Na
uteg djeluju dvije sile: sila opruge (F
o
= kx) i sila teza (F
g
= mg). Ako se u takvoj
situaciji uteg pomakne izvan ravnoteznog polozaja, dolazi do njegovog titranja gore-dolje.
Titranje je jednodimenzionalno, pa cemo analizu raditi uz upotrebu x-koordinate. Pri tome
cemo x-os postaviti tako da njen pozitivni smjer pokazuje u smjeru istezanja opruge (prema
dolje). Ishodiste cemo odabrati tako da je kraj neistegnute opruge (opruge bez utega) u
ishodistu. Ako su sile u ravnotezi, uteg miruje, a jednadzba ravnoteze sila je:
73
74 GLAVA 8: TITRANJA
F
o
+ F
g
= 0 (8.1)
ili, uzevsi u obzir suprotne smjerove sila:
kx
o
= mg (8.2)
odatle nalazimo ravnotezni polozaj utega (=istezanje opruge) kao:
x
o
=
mg
k
(8.3)
Ako uteg izbacimo iz ravnoteze, zbroj tezine i sile opruge bit ce razlicit od nule i vuci ce
uteg u smjeru vece sile:
F
o
+ F
g
= ma (8.4)
ili
ma = kx + mg (8.5)
tezinu eliminiramo uz pomoc jednadzbe 8.3:
ma = kx + kx
o
= k(x x
o
) (8.6)
U iducem koraku pomaknemo ishodiste u tocku x = x
0
, sto odgovara zamjeni varijabli:
x
= x x
o
(8.7)
s rezultatom:
ma = kx
(8.8)
Odavde vidimo da se u pomaknutom koordinatnom sustavu nas model ponasa kao da
nema sile teze. To je zato sto je u slucaju opruge sila proporcionalna pomaku. U daljnjoj
analizi ispustit cemo crticu na koordinati pomaka x
, pri cemu treba zapamtiti da se x sada

mjeri od ravnoteznog polozaja utega na opruzi. Nasa jednadzba dakle glasi:
ma = kx (8.9)
Sjetimo se sad da je ubrzanje druga derivacija pomaka x:
a =
d
2
x
dt
2
(8.10)
cime jednadzba prelazi u:
m
d
2
x
dt
2
= kx (8.11)
Dobili smo tzv. jednadzbu harmonickog (ili harmonickog) titranja. Njeno opce rjesenje
je:
x = Acos(t +
o
) (8.12)
8.1: UTEG NA OPRUZI 75
gdje su A, i
o
konstante kojima cemo se vratiti nesto kasnije. Prije toga provjerimo
zadovoljava li nase pretpostavljeno rjesenje 8.12 jednadzbu 8.11. U prvom koraku iz rjesenja
8.12 nademo izraze za brzinu i ubrzanje:
v =
dx
dt
= A sin(t +
o
) (8.13)
a =
dv
dt
=
d
2
x
dt
2
= A
2
cos(t +
o
) (8.14)
Uvrstavanjem 8.12 i 8.14 u 8.11 nalazimo da je jednadzba 8.11 zadovoljena ako je:
=
k
m
(8.15)
Konstanta naziva se kutna frekvencija titranja. Detaljnijom analizom jednadzbe 8.12
nalazimo da se titranje utega periodicki ponavlja, pri cemu je amplituda titranja dana kon-
stantom A.
x
v
a
t
A
-A
A
-A
-A
2
A
2
T T/4 3T/4 T/2
t T T/4 3T/4 T/2
t T T/4 3T/4 T/2
Slika 8.2: Gracki prikaz polozaja, brzine i ubrzanja utega koji titra na opruzi. Titranje se
odvija s periodom T i amplitudom A.
Kao i kod kruznog gibanja, titranje je periodicno, s periodom vracanja utega u isti
polozaj:
T =
2
=
1
f
(8.16)
ovdje je f je frekvencija titranja tj. broj ponavljanja titraja u jedinici vremena. Konstanta
o
je faza u kojoj se titranje nalazi u trenutku t = 0 i naziva se fazna konstanta (titranja).
Amplituda titranja i fazna konstanta
o
nalaze se iz pocetnih uvjeta koji su u ovom
slucaju najcesce pocetni polozaj i pocetna brzina utega (polozaj i brzina utega u trenu
t = 0).
U najjednostavnijem slucaju uteg se povuce iz ravnoteznog polozaja u polozaj x
0
i u
nekom trenutku pusti da iz stanja mirovanja pocne titrati. Ako trenutak pustanja proglasimo
nultim vremenom (t = 0), onda su pocetni uvjeti ocito x(0) = x
o
i v(0) = 0, sto, uz pomoc
jednadzbi 8.12 i 8.13, daje A = x
o
i
o
= 0. Uobicajeni grakoni prijedenog puta, brzine i
ubrzanja za ovakvo titranje prikazani su na slici 8.2
8.1.1 Primjer 1
Utez na opruzi oscilira po zakonu:
x = 0, 02 cos (t) (m) (8.17)
Odredite amplitudu, maksimalnu brzinu i maksimalno ubrzanje utega te period titranja.
Direktnim iscitavanjem iz jednadzbe gibanja nalazimo:
A = 0, 02 (m) (8.18)
= (s
1
) (8.19)
i dalje, uz pomoc jednadzbi 8.13 i 8.14:
v
max
= A = 0, 0628 (ms
1
) (8.20)
a
max
=
2
A = 0, 197 (ms
2
) (8.21)
te na kraju, preko formule 8.16:
T = 2 (s) (8.22)
f = 0, 5 (s
1
) (8.23)
8.1.2 Primjer 2
Na oprugu objesimo uteg mase 130 g, pri cemu se opruga istegne za 3 cm. Ako nakon toga
uteg povucemo za jos 1 cm prema dolje, i pustimo ga iz stanja mirovanja, odredite jednadzbu
titranja utega, amplitudu i period titranja.
mg = kx
o
(8.24)
pa je:
k =
mg
x
o
= 42, 5 (Nm
1
) (8.25)
A = x
0
= 0, 01 (m) (8.26)
8.1: UTEG NA OPRUZI 77
Iz cinjenice da je v
o
= 0 slijedi da je:
o
= 0 (8.27)
Na kraju jos izracunamo kutnu frekvenciju titranja:
=
k
m
= 18, 08 (s
1
) (8.28)
a period je T = 0, 35 s. Jednadzba titranja utega je:
x = 0, 01 cos (18, 08t) (m) (8.29)
8.1.3 Primjer 3
Odredite jednadzbu titranja utega iz prethodnog primjera, ako mu je prilikom pustanja iz
pocetnog polozaja dana pocetna brzina v
o
= 1 ms
1
.
Iz jednadzbi 8.13 i 8.14 slijedi:
x
o
= Acos
o
(8.30)
v
o
= A sin
o
(8.31)
Dijeljenjem prve jednadzbe s drugom nalazimo:
tan
o
=
v
o
x
o
(8.32)
Problem nam ovdje stvara funkcija tangens. Naime, fazna konstanta moze poprimiti bilo
koju vrijednost izmedu 0 i 2. Medutim, period funkcije tangens je , pa jednadzba 8.32
u intervalu (0,2) ima dva rjesenja, koja se medusobno razlikuju za . Drugim rijecima,
ako je rjesenje jednadzbe 8.32 , onda fazna konstanta moze biti
o
= ,
o
= + ili
o
= +2. Ovo zadnje rjesenje prouzroceno je cinjenicom da je interval rjesenja jednadzbe
8.32 (-/2,+/2) a fazna konstanta treba biti u osnovnom intervalu (0,2).
Ovaj problem rjesava se tako da se gledaju predznaci pocetnog polozaja i pocetne brzine.
Kako je predznak pocetnog polozaja jednak predznaku funkcije kosinus, a predznak pocetne
brzine suprotan predznaku funkcije sinus, mozemo iz njih odrediti kvadrant u kojem se
trazeni kut mora nalaziti.
U nasem slucaju, kosinus je pozitivan, a sinus negativan, sto je istovremeno moguce samo
u cetvrtom kvadrantu, odn. za kuteve izmedu 3/2 i 2. Rjesenje jednadzbe 8.32 je:
= arctan
v
o
x
o
= arctan 5, 530973 = 1, 391929 (rad) (8.33)
Ako ovom rjesenju dodamo dobijamo = 1, 749664, no taj kut se nalazi u drugom
kvadrantu, pa mu jos jednom dodamo , s rezultatom = 4, 891257. Kako je ovaj kut u
cetvrtom kvadrantu, on je fazna konstanta koju trazimo. Dakle,
o
= 4, 891257. Preostaje
nam jos pronaci amplitudu titranja, za sto cemo se posluziti jednadzbom 8.30:
A =
x
o
cos
o
= 0, 056 (m) (8.34)
Sad mozemo napisati i trazenu jednadzbu titranja:
x = 0, 056 cos (18, 08t + 4, 891257) (m) (8.35)
8.2 Veza harmonickog titranja i kruznog gibanja
Neka se tijelo giba kutnom brzinom po kruznici polumjera A koja lezi u x-y ravnini.
Trenutni polozaj tijela opisan je kutem :
= t (8.36)
Gdje je t vrijeme proteklo od trenutka kad je kut bio jednak nuli. Prijedemo li na
kartezijeve koordinate, trenutni polozaj tijela opisan je koordinatama x i y:
x = Acos = Acos (t) (8.37)
y = Asin = Asin (t) (8.38)
Nadalje, komponente brzine i ubrzanja nalazimo deriviranjem ovih izraza:
v
x
= Asin (t) (8.39)
v
y
= Acos (t) (8.40)
odnosno,
a
x
=
2
Acos (t) (8.41)
a
y
=
2
Asin (t) (8.42)
Vidimo da su jednadzbe koje opisuju x, odnosno y komponentu kruznog gibanja iste kao
jednadzbe koje opisuju harmonicko titranje. I zaista, ako bismo kruzno gibanje promatrali u
projekciji na x, odn. y-os, vidjeli bismo da se tijelo giba amo-tamo kao da harmonicki titra.
Obrnuto, ako bismo tijelo natjerali da istovremeno harmonicki titra u x i y smjeru s istom
amplitudom i fazom, tijelo bi se pocelo gibati po kruznici.
8.3 Energija harmonickog titranja
Ukupna energija harmonickog titranja je zbroj kineticke i potencijalne energije titrajuceg
tijela. Potencijalna energija dana je potencijalnom energijom opruge:
U =
1
2
kx
2
(8.43)
Uvrstimo li za istezanje opruge izraz za trenutni polozaj tijela koje harmonicki titra
nalazimo:
U =
1
2
kA
2
cos
2
(t +
o
) (8.44)
8.4: NJIHALA 79
Istovremeno, kineticka energija tijela je:
KE =
1
2
mv
2
=
1
2
m
2
A
2
sin
2
(t +
o
) (8.45)
medutim, kako je:
=
k
m
(8.46)
jedandzbu za kineticku energiju mozemo prepisati kao:
KE =
1
2
kA
2
sin
2
(t +
o
) (8.47)
Ukupna energija je zbroj potencijalne i kineticke energije:
U + KE =
1
2
kA
2
_
cos
2
(t +
o
) + sin
2
(t +
o
)
_
(8.48)
odnosno:
U + KE =
1
2
kA
2
(8.49)
I to neovisno o trenutku t u kojem ukupnu energiju promatramo. Ukupna energija har-
monickog titranja je dakle sacuvana (konstantna). Za vrijeme titranja potencijalna energija
neprestano prelazi u kineticku i obratno, ali tako da je njihov zbroj uvijek konstantan.
8.4 Njihala
8.4.1 Matematicko njihalo
l
mg
mgcos()
mgsin()
s
T
Slika 8.3: Shematski prikaz matematickog njihala. Na nit zanemarive masi objesena je
tockasta masa m i pomakom iz ravnoteznog polozaja navedena da se periodicki njise.
Matematicko njihalo najjednostavniji je zikalni model njihala. Sastoji se od tockaste
mase objesene na tanku nit, koja je pomakom iz ravnoteznog polozaja navedena da se njise
amo-tamo. U stvarnosti su njihala koja su konstruirana tako da je masa kuglastog ili cilin-
dricnog oblika objesena o nit ili nosac cija je masa znatno manja od mase koja visi na
njemu toliko slicna idealnom matematickom njihalu da se preostale male razlike uglavnom
mogu zanemariti tako da je model matematickog njihala cesto koristena zamjena za realno
(zikalno) njihalo.
Ako pomak mase od ravnoteznog polozaja mjerimo po luku koji ta masa (odn. kod
stvarnog njihala centar mase objesenog utega) opisuje za vrijeme njihanja, mozemo pisati
(za oznake vidi sliku 8.3):
m
d
2
s
dt
2
= mg sin (8.50)
Pri cemu kod stvarnog njihala duljinu niti mjerimo od njenog hvatista do centra mase
utega. No, s = l pa uvrstavanjem u 8.50 nalazimo jednadzbu matematickog njihala:
d
2
dt
2
=
g
l
sin (8.51)
Iako naizgled vrlo slicna jednadzbi harmonickog titranja, ova je jednadzba nerjesiva anal-
itickim metodama. Zbog toga se pri njenom rjesavanju pretpostavlja da je amplituda nji-
hanja mala, sto znaci i da je kut malen. U tom slucaju mozemo se posluziti aproksimacijom:
sin (8.52)
koja je to tocnija sto je kut manji. Uz ovu aproksimaciju jednadzba njihala prelazi u
jednadzbu harmonickog titranja:
d
2
dt
2
=
g
l
(8.53)
pa odmah mozemo napisati i njeno rjesenje:
= cos (t +
o
) (8.54)
gdje je amlituda njihanja u radijanima, kao i ranije kutna frekvencija njihanja i
o
fazna konstanta. Kutna frekvencija je u ovom slucaju dana s:
=
_
g
l
(8.55)
a period titranja:
T = 2
l
g
(8.56)
Primijetimo da period njihala ne ovisi o masi utega, vec samo o duljini niti njihala i
ubrzanju sile teze. Zato su se donedavno pazljivo konstruirana njihala koristila za odredivanje
lokalnog ubrzanja sile teze.
8.4: NJIHALA 81
8.4.2 Primjer
Koju duljinu mora imati matematicko njihalo da bi mu period bio 1 s?
Preslagivanjem jednadzbe 8.56 nalazimo:
L = g
T
2
4
2
(8.57)
a uvrstavanjem poznatih vrijednosti nalazimo L=0,248 m. Za period od 2 sekunde do-
bijamo L=0,992 m. Klatna ove duljine nekad su bila vrlo cesta kod preciznih satova s klat-
nom, koje je moderna tehnologija zamijenila u prvoj polovici dvadesetog stoljeca preciznijim
satovima drugih vrsta.
8.4.3 Fizikalno njihalo
mg
mgcos()
mgsin()
l
P
CM
Slika 8.4: Shematski prikaz zikalnog njihala. Njihalo se njise oko osi koja kroz njega prolazi
u tocki P okomito na ravninu slike. Centar mase njihala oznacen je oznakom CM.
Fizikalnim njihalom nazivamo svako stvarno tijelo koje se slobodno njise oko neke osi koja
prolazi kroz njega (slika 8.4). Analiza zikalnog njihala slicna je postupku kod matematickog
njihala, ali se radi uz upotrebu izraza za kruzno gibanje. Polazimo od II. newtonovog aksioma
za kruzno gibanje:
I
d
2
dt
2
= T (8.58)
gdje je I moment inercije tijela oko osi njihanja a T moment sile teze s hvatistem u centru
mase (CM) s obzirm na istu tu os:
T = mgl sin (8.59)
odnosno:
d
2
dt
2
= mgl sin (8.60)
I ovdje se moramo posluziti aproksimacijom malih kutova cime dobijamo:
d
2
dt
2
= mgl (8.61)
Sto je i opet jednadzba harmonickog titranja, cije rjesenje je kao i kod matematickog
njihala:
= cos (t +
o
) (8.62)
s tom razlikom da je sada:
=
mgl
I
(8.63)
a period titranja:
T = 2
I
mgl
(8.64)
8.4.4 Primjer 1
Neka se zikalno njihalo sastoji od tockaste mase m koja se njise na kraju sipke duljine l i
zanemarive mase. Izvedite opcu jednadzbu za period njihanja takvog njihala. O kakvom se
njihalu radi?
Prisjetimo se da je moment inercije materijalne tocke mase m udaljene l od osi rotacije
I = ml
2
. Uvrstavanjem u 8.64 dobijamo:
T = 2
l
g
(8.65)
sto je izraz za period matematickog njihala. U ovom primjeru upravo se i radi o matematickom
njihalu.
8.4.5 Primjer 2
Kod hodanja se noge njisu otprilike na isti nacin kao zikalno njihalo, sto znatno smanjuje
energiju potrebnu za hodanje. Uz pomoc ove cinjenice moze se procijeniti brzina kojom su
hodale izumrle zivotinje. Primjerice, ako je neki veliki biljozder imao noge duge 5 m i korak
od 2 m (sto se moze odrediti iz fosilnih tragova takovih zivotinja), za njegovu brzinu hodanja
nalazimo sljedece:
Nogu modeliramo kao okrugli trupac podrput u gornjem kraju. Njegov moment inercije
je:
I =
1
3
ml
2
(8.66)
pa za period njihanja nalazimo:
T = 2
l
3g
(8.67)
8.5: GU
SENO TITRANJE 83
Odnosno, uz podatke iz primjera T = 2,6 s. Brzina hodanja jednaka je duljini koraka
podijeljenoj s trajanjem koraka, ili, u ovom primjeru:
v =
x
T
= 0, 77 ms
1
= 2, 8 kmh
1
(8.68)
Za provjeru, mozemo provjeriti podatke za covjeka. Uz duljinu noge od 0,9 m i korak od
60 cm nalazimo T = 1,1 s i v = 0,55 ms
1
, odnosno 2,0 kmh
1
.
8.5 Guseno titranje
U svim stvarnim situacijama javljaju se i sile otpora koje polagano guse titranje. Primjerice,
kod utega na opruzi dolazi do unutarnjeg trenja medu cesticama materijala od kojeg je
napravljena opruga a i uteg osjeca otpor okolnoga zraka. I u drugim situacijama javljaju se
sile cije djelovanje je slicno djelovanju sile trenja, sto znaci da se energija tiranja postepeno
pretvara u toplinu. U vecini slucajeva sila otpora je barem priblizno proporcionalna brzini
gibanja oscilatora pa se opisuje na sljedeci nacin:
F
g
= bv (8.69)
gdje je b konstanta proporcionalnosti, a v brzina gibanja oscilatora, primjerice u slucaju
utega na opruzi trenutna brzina utega. Ova jednostavna veza vrijedi sve dok je brzina
gibanja oscilator mala, a kod vecih brzina mogu se pojaviti i znatno slozenije ovisnosti.
Dodamo li sila gusenja 8.69 jednadzbi harmonickog titranja 8.11, dobijamo jednadzbu
gusenih oscilacija:
m
d
2
x
dt
2
= kx bv = kx b
dx
dt
(8.70)
Rjesenje ove jednadzbe nesto je slozenije od rjesenja jednadzbe harmonickog titranja. U
slucaju kad je b malen (gusenje nije prejako) rjesenje je oblika:
x = A
o
exp
_
b
2m
_
t cos (t +
o
) (8.71)
pri cemu je A
o
pocetna amplituda titranja a kutna frekvencija titranja:
=
_
k
m

_
b
2m
_
2
=
2
o

_
b
2m
_
2
(8.72)
o
je frekvencija titranja oscilatora bez gusenja, koja se u ovom slucaju jos naziva i
prirodna frekvencija titranja:
o
=
k
m
(8.73)
Jednadzba gusenog titranja 8.71 zorno je prikazana na slici 8.5. Ona u sebi sadrzi produkt
dva clana (dvije funkcije). Prvi clan opisuje trenutnu amplitudu titranja A, koja sad ovisi o
vremenu:
A = A
o
exp
_
b
2m
_
t (8.74)
-1
-0,8
-0,6
-0,4
-0,2
0
0,2
0,4
0,6
0,8
1
0 10 20 30 40 50 60
vrijeme (s)
P
o
m
a
k

(
m
m
)
Slika 8.5: Gracki prikaz gusenog titranja. Titranje je i dalje periodicko (plavo) ali mu se
amplituda smanjuje eksponencijalno s vremenom (ljubicasto).
a drugi clan je jednostavno harmonicko titranje, kao i ranije opisano funkcijom kosinus.
Primijetimo uz to da je frekvencija titranja nesto manja od prirodne frekvencije titranja koju
bi tijelo imalo da nema otpora.
8.5.1 Kriticno gusenje
Ako je sila gusenja jaka, oscilacije naglo trnu. U trenutku kad ona postane toliko velika da
frekvencija oscilacija iscezne, gibanje uopce vise nije periodicno. Iz jednadzbe 8.72 nalazimo
da se to dogada kad je:
b = 2
mk (8.75)
Gusenje u ovom slucaju naziva se kriticno gusenje, a gibanje koje opisuje oscilator sad
se naziva aperiodicno gibanje. Ono je opisano slijedecom jednadzbom:
x = A
o
exp
_
b
2m
_
t (8.76)
a mozemo je dobiti iz jednadzbe 8.71 ako stavimo da je = 0. Ako je konstanta gusenja
jos veca, nalazi se slicna jednadzba gibanja, ali je vracanje tijela u ravnotezni polozaj jos
sporije nego u kriticnom slucaju.
Zakljucimo ovu analizu s nekoliko rijeci o energiji gusenog oscilatora. Vec smo ustanovili
(v. jedn. 8.49) da je ukupna energija oscilatora:
E =
1
2
kA
2
(8.77)
Upotrijebimo li izraz za amplitudu gusenog oscilatora 8.74 dolazimo do izraza za energiju
gusenog oscilatora:
8.6: PRISILNA TITRANJA 85
E =
1
2
kA
2
o
exp
_
b
m
_
t (8.78)
Vidimo da energija gusenog oscilatora nije konstantna vec se s vremenom eksponencijalno
smanjuje. Pri tome izgubljena energija najcesce odlazi u toplinu.
8.6 Prisilna titranja
U mnostvu stvarnih situacija oscilator ne titra slobodno, vec je prisilno tjeran nekom vanj-
skom silom. Nacin na koji ce u takvom slucaju tijelo titrati ovisi o obliku sile. Najcesce se
analiza provodi za silu periodicnog oblika:
F
v
= cos (
v
t) (8.79)
gdje je
v
frekvencija vanjske (nametnute) sile. Titranje se sad ocigledno odvija s tom
frekvencijom, ali amplituda ovisi o nekoliko faktora na prilicno slozen nacin:
A(
v
) =
F
o
_
(
2
o

2
v
) + 4
2
2
v
(8.80)
pri cemu je:
=
b
m
(8.81)
i:
o
=
k
m
(8.82)
a titranje zaostaje za vanskom silom za faznu razliku:
tan
o
=
2
v
2
o

2
v
(8.83)
Opce rjesenje sad je prilicno slozeno:
x(t) = A(
v
) cos (
v
t
o
) (8.84)
Ovisnost amplitude titranja o frekvenciji i konstanti gusenja zorno je prikazana na slici
8.6. Odatle se vidi da amplitude titranja mogu postati vrlo velike ako je nametnuta frekven-
cija titranja blizu prirodnoj frekvenciji u situaciji kad je gusenje malo. Ova se pojava naziva
rezonancija i u praksi se izbjegava jer realna tijela cesto puta ne mogu podnijeti velike
amplitude titranja bez ostecenja.
Frekvenciju na kojoj je amplituda maksimalna mozemo naci analizom jednadzbe 8.80.
Kako je F
o
konstata, A(
p
) ce biti maksimalna kad je funkcija pod korijenom u brojniku
minimalna. Nakon deriviranja i izjednacavanja s nulom nalazimo da postoje tri rjesenja ovog
problema:
v1
= 0
v2,3
=
_
2
o
2
2
(8.85)
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
49,985 49,99 49,995 50 50,005 50,01 50,015
Frekvencija (Hz)
A
m
p
l
i
t
u
d
a

(
m
m
)
delta=0,01
delta=0,003
delta=0,001
Slika 8.6: Gracki prikaz amplitude prisilnog titranja. Ako je gusenje malo, dolazi do pojave
rezonancije kada u slucaju podudarnosti nametnute frekvencije i prirodne frekvencije titranja
dolazi do vrlo velikih amplituda titranja.
Da bi titranje postojalo, frekvencija mora biti veca od nule, pa prvo rjesenje odbacimo,
a od preostala dva uzmemo ono pozitivno:
v,max
=
_
2
o
2
2
(8.86)
a maksimalna amplituda titranja je:
A
max
=
F
o
2
_
2
o
2
2
(8.87)
Ako je je gusenje slabo (
o
< 1) maksimalna amplituda moze biti mnogostruko veca od
amplitude nametnute sile.
8.7 Slaganje titranja
Uteg objesen o nit (matematicko njihalo) moze se njihati u bilo kojem smjeru u xy-ravnini.
Takvo njihanje mozemo prikazati kao vektorski zbroj njihanja u x i u y smjeru, koje ponekad
nazivamo osnovnim gibanjima. Kod ovakvog jednostavnog njihala period njihanja je za
oba smjera isti a odabirom pocetnih uvjeta mozemo mijenjati amplitude i fazne konstante
osnovnih gibanja. Kako su amplitude njihanja malene, maleno podizanje tijela u smjeru z-osi
za vrijeme njihanja zanemarujemo i njihanje promatramo kao da se odvija u xy-ravnini. U
tom slucaju jednadzbe osnovnih gibanja predstavljaju parametarske jednadzbe staze koju
tijelo opisuje u xy-ravnini:
8.7: SLAGANJE TITRANJA 87
x
y
z
m
Slika 8.7: Matematicko njihalo moze se njihati u dva smjera: x i y. Pri tome je frekvencija
njihanja za oba smjera ista.
x = A
x
cos (t)
y = A
y
cos (t +
o
)
(8.88)
Pri cemu smo izborom trenutka t = 0 uklonili faznu konstantu za gibanje u x smjeru.
Jednadzbu staze tijela mozemo dobiti ako iz ovih jednadzbi uklonimo vrijeme t. Pri tome
drugu jednadzbu raspisemo uz pomoc izraza za kosinus zbroja kuteva:
cos ( + ) = cos cos + sin sin (8.89)
s rezultatom:
y = A
y
cos (t) cos
o
+ sin (t) sin
o
(8.90)
Nakon toga cos (t) i sin (t) eliminiramo upotrebom prve jednadzbe (x = A
x
cos (t)).
Zbog trigonometrijskih funkcija ovo moze biti prilicno slozeno. U nasem slucaju nalazimo:
cos (t) =
x
A
x
sin (t) =
1
A
x
1 x
2
(8.91)
gdje predznak druge jednadzbe ovisi o kvadrantu u kojem se nalazimo. Uvrstavajuci ove
izraze u jednadzbu 8.90 dobijamo jednadzbu staze gibanja:
y =
A
x
A
y
_
x cos
o
1 x
2
sin
o
_
(8.92)
Krivulje opisane ovakvom jednadzbom nazivaju se Lissajousove krivulje. Izgled krivulje
ovisi o omjeru amplituda i faznoj kostanti, a za neke posebne slucajeve prikazan je na slici
8.8.
U sucaju kad su oba osnovna titranja u fazi (slika 8.8 gore), njihalo se njise u ravnini a
putanja u xy ravnini mu je ravna crta. Ako je titranje u y smjeru pomaknuto u fazi za /2,
x
y
A
x
A
y
o
=0
o
=/2
x
y
A
x
A
y
Slika 8.8: Lissajousove krivulje za neke posebne slucajeve.
putanja njihala je elipsa cije poluosi su A
x
i A
v
, a ako su amplitude osnovnih njihanja iste,
putanja je kruzica.
U opcem slucaju, kad i frekvencije osnovnih njihanja mogu biti razlicite, putanje mogu
biti vrlo kompleksne krivulje. One ce se zatvoriti (tj. nakon nekog vremena gibanje ce se
poceti ponavljati) samo ako je omjer
x
/
y
racionalan broj.
Glava 9
Valovi
A B
Slika 9.1: Povrsinski valovi na vodi nastaju kad mirnu povrsinu vode uznemirimo, npr.
bacanjem kamencica u nju. Nastali valovi sire se koncentricno od mjesta udara.
Prisjetimo se na tren omiljenje djecje igre: bacanja kamencica u vodu. Od mjesta na
kojem je kamencic upao u vodu, njenom se povrsinom sire koncentricni kruzni valovi. Ova
nam jednostavna slika o valovima govori mnogo toga:
val moze nastati poremecajem sretstva u kojem se val siri.
val je pojava koja putuje kroz prostor.
brzina vala u homogenom sretstvu je konstantna. U nasem primjeru, brzina sirenja
vala po povrsini vode je u svim smjerovima ista, sto zakljucujemo iz njegovog kruznog
oblika.
val se moze siriti po povrsini sredstva (vode u nasem primjeru).
pazljivim opazanjem primijetit cemo da se velicina vala smanjuje s udaljenoscu od
izvora.
89
90 GLAVA 9: VALOVI
na isti nacin mozemo primijetiti da se razmak susjednih valova ne mijenja.
Valovi na povrsini vode cesto se koriste za proucavanje valova jer ih je lako stvoriti a uz
to su vidljivi sto jako olaksava interpretaciju rezultata pokusa. Teoretski se valovi opisuju
tzv. valnom jednadzbom koju ovdje necemo izvoditi, vec cemo je samo navesti:
c
2
d
2
u
dx
2
=
d
2
u
dt
2
(9.1)
gdje je c konstanta za koju se lako ustanovi da je jednaka brzini sirenja vala, a u je pomak
vala od ravnoteznog polozaja u tocki x. Primjerice, kod vala na vodi u je trenutni polozaj
povrsine vode, gledano prema polozaju mirne povrsine.
Nazalost, i metode kojima se ova jednadzba moze rijesiti prelaze nase trenutne mogucnosti,
pa cemo se posluziti gotovim rjesenjem. Ono je opceg oblika:
u(x, t) = f
1
(x ct) + f
2
(x + ct) (9.2)
gdje su f
1
i f
2
proizvoljne funkcije ciji je tocni oblik odreden rubnim i pocetnim uvjetima
(primijetite da ovdje imamo dva seta uvjeta: prostorne i vremenske!). c je brzina sirenja
vala, a iz izgleda jednadzbe 9.2 mozemo jos zakljuciti da funkcija f
1
opisuje val koji putuje u
smjeru +x osi, sto vidimo iz cinjenice da se vrijednost funkcije f
1
ne mijenja za xct = konst,
odn. x = konst +ct, tj. x za koji funkcija f
1
zadrzava svoju prvotnu vrijednost s vremenom
raste. Na slican nacin moze se zakljuciti da funkcija f
2
opisuje val koji se siri u smjeru -x osi.
Ovisno o prirodi pojave koju promatramo, moze postojati jedan ili oba ova vala istovremeno.
Primjerice, u slucaju prije spomenutih valova na vodi, postojat ce samo prvi val, ako sa x
oznacimo udaljenost od sredista vala.
9.1 Osnovna svojstva valova
x
z
A
Slika 9.2: Presjek vala na povrsini vode. Presjek je ucinjen u nekom vremenskom trenutku,
tj. vrijeme je zamrznuto.
9.1: OSNOVNA SVOJSTVA VALOVA 91
Vratimo se na trenutak slici 9.1. Ako u jednom trenutku presjecemo povrsinu vode
ravninom okomitom na nju (ravnina A-B na slici), dobit cemo trenutni izgled vala na vodi
(slika 9.2). Iz toga presjeka vidimo da je povrsina vode na nekim mjestima izdignuta a na
nekima pak spustena ispod nivoa mirne povsine. Dapace, ta se slika periodicno ponavlja, a
ako bismo isli detaljnije mjeriti oblik presjecene povrsine, potvrdili bismo intuitivnu sumnju
(slika 9.3) da je on vrlo blizak matematickoj funkciji kosinus (ili sinus).
x
z
0
A
-A
Slika 9.3: Trenutni presjek vodenog vala. Presjek je ucinjen u nekom vremenskom trenutku,
tj. vrijeme je zamrznuto. Val, kao i titranje, ima amplitudu A i period ponavljanja, koji
je u ovom slucaju prostorni period koji se naziva valna duljina .
Krivulju na slici 9.3 mozemo opisati formulom:
z(x, t
o
) = Acos (kx +
o
) (9.3)
gdje je k konstanta koja se naziva valni broj:
k =
2
(9.4)
Valni nam broj govori koliko puta se po jedinici duljine val ponavlja, a valna duljina
je razmak izmedu dva susjedna vala. Najcesce se promatra razmak izmedu dva susjedna
maksimuma, ali iz svojstava periodickih funkcija lako zakljucimo da to isto vrijedi za bilo
koje dvije susjedne tocke koje su u istoj fazi.
Val se vrlo cesto promatra i vremenu. Primjerice, zamislimo si da gledamo sto se desava
s nekom odabranom tockom na povrsini vala (tocka A na slici 9.2). Pratimo li njenu z-
koordinatu u vremenu, dobit cemo grakon vrlo slican onome na slici 9.3, ali s bitnom
razlikom da je na apscisi sad vrijeme, a ne prostorna koordinata x (slika 9.4). Ovaj nam graf
pokazuje da se tocka A periodicki giba gore-dolje, kao da titra. Ne treba nas stoga cuditi
da se za opisivanje njenog gibanja koristi ista terminologija kao i za titranje. Period s kojim
se tocka A vraca u prvobitno polozaj naziva se period vala, T. Uz period, cesto se koristi
frekvencija vala f:
f =
1
T
(9.5)
ili kutna frekvencija:
= 2f =
2
T
(9.6)
92 GLAVA 9: VALOVI
t
z
0
A
-A
T
Slika 9.4: Pomicanje tocke T u vremenu takoder je periodicka fukcija, no ona se u ovom
slucaju (isto kao i tiranje) opisuje vremenskim periodom T, a amplituda pomicanja A je
naravno ista kao u prostornoj slici vala.
Izgleda vala sad opisujemo izrazom:
z(x
o
, t) = Acos (t +
1
) (9.7)
Uz pretpostavku da se val siri u smjeru +x osi, usporedbom izraza 9.3 i 9.7 s 9.2 nalazimo
da bi opci oblik jednadzbe 9.2 za opisani val trebao biti:
z(x
o
, t) = Acos (B(x ct)) (9.8)
Nadalje, usporedbom 9.3 s 9.8 vidimo da je B = k, a usporedbom 9.6 sa 9.7 nalazimo:
= Bc = kc (9.9)
Nadalje, uz pomoc 9.4 i 9.7 9.9 postaje:
f = c (9.10)
Jednadzba 9.7 postaje:
z(x, t) = Acos (kx t +
o
) (9.11)
pri cemu, kao i u prijasnjim slucajevima, faznu konstantu
o
odredujemo iz pocetnih i
rubnih uvjeta.
9.1.1 Primjer
Val je opisan jednadzbom y = 0, 0002 sin (0, 5x 628t)m. Odredite A, f, T, i c. U kojem
smjeru val putuje?
Iz jednadzbe vala direktno iscitamo A=0,002 m, k=0,5 m
1
i = 628 s
1
. Uz pomoc
jednadzbe 9.4 nalazimo = 12, 6 m, jednadzba 9.6 daje =100 Hz, jednadzba 9.5 daje
T =0,01 s i na kraju jednadzba 9.10 daje c = 1260 ms
1. Val putuje u smjeru +x osi.

9.2: ZBRAJANJE VALOVA 93
9.2 Zbrajanje valova
U stvarnim situacijama se najcesce susrecemo s mnogo razlicitih valova. U takvim situaci-
jama valovi se sastavljaju u slozeni val koji moze biti vrlo slozenog oblika. Matematicki to
rjesavamo tako da jednadzbe pojedinih valova zbrojimo. Tu je problem vise matematicke
prirode jer moramo zbrajati trigonometrijske funkcije.
Zbrajanje valova mozemo ilustrirati na najjednostavnijem primjeru: zbroju dva razlicita
vala iste frekvencije i istih faznih konstanti. Zbog jednostavnosti promatrajmo situaciju u
jednoj tocki. U tom je slucaju prostorni dio argumenta valne funkcije (kx) konstantan, pa
ga mozemo ukljuciti u faznu konstantu. Uz to ogranicenje zbroj ovakva dva vala je vrlo
jednostavan:
y
1
= A
1
cos (t +
o
)
y
2
= A
2
cos (t +
o
)
y
1
+ y
2
= (A
1
+ A
2
) cos (t +
o
)
(9.12)
Za ovakve valove kazemo da su u fazi, i u tom slucaju njihov zbroj je val istog oblika, cija
je amplituda jednaka zbroju amplituda pocetnih valova. Ova je situacija dodatno ilustrirana
na slici 9.5.
-4
-3
-2
-1
0
1
2
3
4
0 5 10 15 20
vrijeme (s)
y

(
m
m
)
val 1
val 2
zbroj
Slika 9.5: Gracki prikaz zbroja dva vala iste frekvencije, koji su u fazi.
Ako je pak razlika u fazama dva vala pola perioda (), valovi se medusobno oduzimaju:
y
1
= A
1
cos (t +
o
)
y
2
= A
2
cos (t +
o
+ )
y
1
+ y
2
= (A
1
A
2
) cos (t +
o
)
(9.13)
U ovoj situaciji kazemo da su valovi u protufazi. U slucaju da su im amplitude iste, kao
rezultat dobijamo potpuno ponistavanje dva vala!. Ovakva je situacija dodatno ilustrirana
na slici 9.6.
94 GLAVA 9: VALOVI
-4
-3
-2
-1
0
1
2
3
4
0 5 10 15 20
vrijeme (s)
y

(
m
m
)
val 1
val 2
zbroj
Slika 9.6: Gracki prikaz zbroja dva vala iste frekvencije, koji su u protufazi.
Ako frekvencije valova koji se zbrajaju nisu iste, njihov zbroj je znanto slozeniji i vre-
menski promjenjiv, no matematicki je postupak isti. Obrnuto, moze se pokazati da se svaki
slozeni val moze rastaviti na zbroj jednostavnih valova, cije su frekvencije visekratnici neke
osnovne frekvencije
o
. Prikaz slozenog vala je oblika:
y(x, t) =
n
i=1
A
i
cos (i
o
t +
i
) (9.14)
Postupak razlaganja slozenog vala na jednostavne valove na ovaj nacin naziva se Fourierova
analiza i ima veliku primjenu u znanosit i tehnici. Pri tome se frekvencija
o
naziva os-
novna frekvencija a vise frekvencije, koje su oblika
i
= i
o
, nazivaju se harmonici.
9.3 Stojni valovi
Ako se zbrajaju dva vala koja putuju u suprotnim smjerovima, dolazi do zanimljive pojave:
stojnog vala. Njegovo je svojstvo da izgleda kao da u prostoru miruje. Da vidimo o cemu
se radi:
y
1
= Acos (kx t)
y
2
= Acos (kx + t)
(9.15)
zbog jednostavnosti uzeli smo da su fazne konstante oba vala jednake nuli. Uz:
cos ( + ) = 2 cos
_
+
2
_
cos
_

2
_
(9.16)
dobijamo:
y = y
1
+ y
2
= 2Acos (kx) cos (t) (9.17)
9.3: STOJNI VALOVI 95
Ovaj val miruje u prostoru, i u danoj tocki jednostavno oscilira oko ravnoteznog polozaja
kutnom frekvencijom i amplitudom 2Acos (kx). Mjesta na kojima je amplituda vala
maksimalna (u apsolutnom smislu) nazivaju se trbusi stojnog vala, a mjesta u kojima je
ona nula (u tim mjestima dakle titranja uopce nema) nazivaju se cvorovi.
9.3.1 Primjer: stojni val na zici
n=1
n=2
n=3
n=4
n=5
Slika 9.7: Osnovni stojni val (n = 1) na napetoj zici i nekoliko prvih harmonika (n = 2 5).
Jedan od najpoznatijih primjera stojnog vala je titranje nategnute zice.

Zica je ucvrscena
na svojim krajevima, sto zanci da mjesta ucvrscenja moraju biti cvorovi stojnog vala, koji
nastaje ako zicu potezanjem u stranu i pustanjem dovedemo u stanje titranja. Ako je razmak
medu krajevima zice l, val osnovne frekvencije imat ce valnu duljinu = 2l jer takav val na
duljini l ima dva cvora sa jednim trbuhom izmedu njih. Lako je vidjeti da su valne duljine
harmonika:
i
=

o
i
=
2l
i
(9.18)
uz i = 1 za osnovni val i i = 2, 3.... za harmonike. Da bismo odredili frekvenciju ovakvih
stojnih valova, moramo znati mehanicka svojstva zice i njenu napetost, a opcenito frekvencija
raste s povecanjem napetosti zice.
Na ovaj nacin titraju zice muzickih instrumenata, zice dalekovoda i sve druge napete
zice i tanki nosaci. Pri tome se visina tona muzickih instrumenata podesava podesavanjem
napetosti odgovarajuce zice.
9.3.2 Primjer: udari
Udari nastaju zbrajanjem mnostva valova bliskih frekvencija. Ako primjerice imamo dva
vala frekvencija
1
i
2
, opisanih s:
96 GLAVA 9: VALOVI
y
1
= Acos (
1
t)
y
2
= Acos (
2
t)
(9.19)
njihov zbroj je:
y = y
1
+ y
2
= 2Acos (
2
2
t) cos (
1
+
2
2
t) (9.20)
Ako su frekvencije
1
i
2
bliske, mozemo uvesti sljedecu aproksimaciju:
1

2
=
2
1
= (9.21)
cime jednadzba 9.22 postaje:
y 2Acos (t) cos (t) (9.22)
-2
-1
0
1
2
0 50 100 150 200 250 300
vrijeme (s)
y

(
m
m
)
Slika 9.8: Zbroj dva vala bliskih frekvencija pokazuje tendenciju da se amplituda zbroja
periodicki smanjuje i povecava.
-12
-8
-4
0
4
8
12
0 50 100 150 200 250 300
vrijeme (s)
y

(
m
m
)
Slika 9.9: Zbroj veceg broja valova bliskih frekvencija proizvodi udare - vremenski kratke
valove vrlo velikih amplituda izmedu kojih je amplituda slozenog vala vrlo malena.
9.4: ENERGIJA VALA 97
9.4 Energija vala
Iako se val siri kroz prostor, tvar kroz koju putuje miruje. Na mikroskopskoj razini cestice
tvari zbog djelovanja vala titraju oko svojeg ravnoteznog polozaja, opisjuci pri tome har-
monicko gibanje. Znamo od prije (vidi glavu 8.3) da harmonicko titranje posjeduje odredenu
energiju, koja je proporcionalna kvadratu amplitude tiranja. Iz toga mozemo zakljuciti da
i val posjeduje odredenu energiju, koja ce takoder biti proporcionalna kvadratu amplitude
vala. Zbog cinjenice da val putuje kroz prostor, a njegova energija putuje zajedno s njime.
Drugim rijecima, val nosi energiju kroz prostor.
9.5 Prikazivanje valova
Valove uglavnom ne mozemo vidjeti, a apstraktna analiza njihovih svosjtava znade biti
prilicno kompleksna i nepregledna. Da bismo u takvoj situaciji lakse razumjeli ponasanje
valova, koristimo se raznim vizualizacijama koje pojednostavljeno prikazuju valove i njihovo
ponasanje. Tu se prvenstveno radi o zrakama i valnim frontama. Zraka se vrlo cesto
koristi u optici gdje predstavlja svjetlosnu zraku koju si mozemo predociti kao vrlo tanki
snop svjetla (npr. laserski snop). Zraka je opcenito matematicka zraka koja pokazuje u sm-
jeru u kojem se val siri. Valna fronta je zamisljena ploha koja povezuje sve tocke vala iste
faze, najcesce one u kojima je pomak vala maksimalan. Val ima mnogo valnih fronti, koje
su u prostoru medusobno razmaknute za valnu duljinu, a u vremenu za period vala. U ho-
mogenom i izotropnom sretstvu zrake su okomite na valne fronte. Zrake i valne fronte zorno
su prikazane na slici 9.10.
zraka
zraka
valna fronta
Slika 9.10: Valna fronta je ploha (krivulja u 2D) koja spaja sve tocke u prostoru koje su
iste faze a s maksimalnim odmakom vala od ravnoteznog polozaja. U slucaju vala na vodi,
prikazanom na ovoj slici, valne fronte su kruznice koje leze na vrhovima pojedinih valova.
Razmak dvije susjedne valne fronte jednak je valnoj duljini vala. Zraka je smjer u kojem se
val na danom mjestu siri.
Izlazi li val iz jedne tocke, kao u slucaju vala na vodi sa slike 9.10, nazivamo tu tocku izvor
98 GLAVA 9: VALOVI
vala. Izvor vala moze biti i ploha, primjerice membrana zvucnika koja svojim titranjem
proizvodi zvucni val, ili cijeli volumen nekog sretstva, primjerice aktivni volumen kod lasera,
u kojem nastaje vrlo intenzivan snop svjetla. Zato se tockasti ivor vala pocesto naziva i
elementarni izvor.
Titra li elementarni izvor jednom odredenom frekvencijom, stvara se sferni val cije valne
fronte imaju oblik kuglinih ploha koje se sire u prostor. Nalazimo li se daleko od izvora takvog
vala, i zanima nas situacija u ogranicenom prostoru oko nas, zakrivljenost sferne valne fronte
moze biti tako malena da bude neprimjetna. U takvim situacijama valne fronte prikazujemo
ravnim plohama i govorimo o ravnom valu.
Ako je pak val ogranicen na mali dio prostora oko zrake (smjera sirenja) govorimo o
snopu. Primjer snopa je laserska zraka, primerice ona iz laserskog pokazivaca.
9.6 Huygensov princip
fronta 1
fronta 2
r
smjer irenja
fronta 2
elementarni izvor
Slika 9.11: Huygensova konstrukcija sirenja valne fronte. Svaka tocka pocetne valne fronte
(valna fronta 1) postaje sekundarni izvor koji emitira sferni val u prostor ispred sebe. Nova
valna fronta je tangencijalna ploha koja dira sve te sferne valove (valna fronta 2).
Ako iz izgleda valne fronte moramo zakljuciti kako ce se ona dalje siriti kroz prostor,
mozemo se posluziti tzv. Huygensovim principom. Po njemu svaka tocka valne fronte
postaje elementarni izvor koji u prostor ispred sebe salje sferni val. Polumjer tog sfernog
vala dan je umnoskom proteklog vremena i brzine vala u tvari kroz koju se val siri:
r = vt (9.23)
Nova valna fronta je po Huyensovom principu tangencijalna proha koja dira sve tako
nastale sferne valove. Ova konstrukcija zorno je prikazana na slici 9.11.
9.6: HUYGENSOV PRINCIP 99
9.6.1

Sirenje ravnog vala
valna fronta 1
valna fronta 2
r
Slika 9.12: Huygensova konstrukcija sirenja ravnog vala.
Konstrukciju pocinjemo od prve valne fronte. Svaka njena tocka postaje sekundarni
izvor koji u prostor ispred sebe salje sferni val. Polumjer tog sfernog vala dan je umnoskom
proteklog vremena i brzine vala. Nova valna fronta je tangencijalna ploha koja dira sve
tako nastale sferne valove. U ovom slucaju ona je takoder ravna i paralelna je sa pocetnom
frontom, a od nje je odmaknuta za put koji je val prevalio u proteklom vremenu (= vt).
9.6.2 Odbijanje vala
1
2
2'
1'
s
r=s
Slika 9.13: Huygensova konstrukcija odbijanja (reeksije) ravnog vala na granici dva sred-
stva.
Ako val naide na granicu izmedu dvije razlicite tvari, dolazi do njegova loma ili odbijanja.
U mnogim realnim situacijama dogadaju se obje stvari istovremeno, tj. dio vala biva lomjen,
a ostatak odbijen od granice. Srecom ove dvije pojave mozemo analizirati odvojeno, pa
cemo prvo pogledati sto se desava prilikom odbijanja (reeksije) ravnog vala na granici dva
sredstva. Pri tome cemo zbog jednostavnosti pretpostaviti da je granica ravna ploha. Ovakva
situacija ilustirana je na slici 9.13. Neka ravni val dolazi s lijeve strane (plava zraka) pod
kutom prema okomici na granicu dvije tvari. Promatramo dio valne fronte 1-2, u trenutku
kad tocka 1 dodirne granicu. U tom trenutku tocka 2 mora jos prevaliti put s prije nego
100 GLAVA 9: VALOVI
sto ona dodirne granicu u tocki 2. Za to vrijeme je sekundarni val, koji je krenuo iz tocke
1 u trenutku kad je ona dotakla granicu narastao do polumjera r. Kako je brzina vala u
prostoru iznad granice svudje ista, nalazimo da je r = s. Posto se val odbija, promatramo
dio sekundarnog vala koji se siri iznad granice, dakle u tvar iz koje je val dosao do granice.
Novi polozaj tocke 1 u trenutku kad tocka 2 dotakne granicu (tocka 1) mora biti negdje na
valnoj fronti sekundarnog vala, a nalazimo ga tako da u skladu s Huygensovim principom
iz tocke 2 povucemo tangentu na valnu frontu sekundarnog vala. Ovaj postupak mozemo
ponoviti za bilo koju proizvoljnu tocku valne fronte dolaznog vala, ali rezultat ce uvijek
biti isti: odbijena valna fronta 1-2 u prostoru stoji tako da njena zraka (crveno) odlazi
od granicne plohe na desnu stranu pod kutom . No iz slike lako vidimo da je =
(npr. pomocu slicnosti trokuta 1-2-2 i 2-1-1)! Kut odbijanja jednak je dakle kutu upada.
Ova cinjenica naziva se zakon odbijanja (reeksije), a pazljivim proucavanjem slike 9.13
vidimo da zakon loma zapravo glasi:
= (9.24)
Negativni predznak dolazi od toga sto se kut mjeri u smjeru suprotnom od kuta .
Ovaj predznak treba uzeti u obzir kad se matematicki proracunava put zraka kroz prostor,
a u svim ostalim situacijama se on zanemaruje.
9.6.3 Lom vala
1
2
2'
1'

s
1
r
v
1
(>v
2
)
v
2
s
2
Slika 9.14: Huygensova konstrukcija loma (refrakcije) ravnog vala na granici dva sredstva.
Pogledajmo sada sto se desava prilikom loma (refrakcije) ravnog vala na granici dva
sredstva. Pri tome cemo pretpostaviti da je granica ravna ploha. Ovakva situacija ilustirana
je na slici 9.14. Neka ravni val dolazi s lijeve strane (plava zraka) pod kutom prema
okomici na granicu dvije tvari, i neka su brzine vala u sredstvu iznad granice v
1
a u sredstvu
ispod v
2
. Opet promatramo dio valne fronte 1-2, u trenutku kad tocka 1 dodirne granicu.
U tom trenutku tocka 2 mora jos prevaliti put s
1
prije nego sto ona dodirne granicu u tocki
2. Vrijeme potrebno za to je t = s
1
/v
1
. Za to vrijeme je sekundarni val, koji je krenuo
iz tocke 1 u trenutku kad je ona dotakla granicu narastao do polumjera r. Posto se val
9.7: VRSTE VALOVA 101
lomi, tj. ulazi u donje sredstvo, sada promatramo dio sekundarnog vala koji se siri ispod
granice, dakle u donje sredstvo. Kako je brzina vala u donjem sredstvui razlicita od brzine
u gornjem, polumjer sekundarne valne fronte sada je r = v
2
t. Ako je v
2
< v
1
, kao sto je
to pretpostavljeno na slici 9.14, r = s
2
< s
1
. Novi polozaj tocke 1 u trenutku kad tocka 2
dotakne granicu (tocka 1) mora biti negdje na valnoj fronti sekundarnog vala, a nalazimo ga
tako da u skladu s Huygensovim principom iz tocke 2 povucemo tangentu na valnu frontu
sekundarnog vala. Odbijena valna fronta 1-2 u prostoru stoji tako da njena zraka (crveno)
odlazi od granicne plohe na desnu stranu pod kutom u sredstvo ispod granice.
Zbog razlicitih brzina vala iznad i ispod granice, trokuti 1-2-2 i 2-1-1 nisu slicni, ali su
i dalje pravokutni (pravi kut je kod vrhova 2 odn. 1) i imaju zajednicku hipotenuzu 1-2.
Uz to, kut uz vrh 1 u prvom trokutu jednak je , a kut uz vrh 2 u drugom trokutu . Ako
bazu oznacimo sa b, mozemo pisati:
sin =
s
1
b
sin =
s
2
b
(9.25)
gdje je sa s
2
oznacena stranica 1-1 drugoga trokuta. Odatle nalazimo:
sin
sin
=
s
1
s
2
(9.26)
Nadalje,
s
1
= v
1
t s
2
= v
2
t (9.27)
pa jednadzba 9.26 postaje:
sin
sin
=
v
1
v
2
(9.28)
Ovaj izraz naziva se Snellov zakon loma.
9.7 Vrste valova
Svijet oko nas pun je najrazlicitijih valova. Da bismo ih lakse razumjeli, dijelimo ih na
razlicite vrste na nekoliko nacina:
9.7.1 Podjela valova po vrsti titranja
Kao i u primjeru tiranja napete zice s akojim smo se sreli ranije, vecina valova nastaje
mehanickim titranjem tvari kroz koju se val siri. Takvi valovi nazivaju se mehanicki valovi.
Valovi koji nastaju titranjem elektromagnetnog polja nazivaju se elektromagnetni valovi.
Oni se mogu siriti i koz zrakoprazan prostor (vakuum).
9.7.2 Podjela valova po nacinu sirenja
Valovi se najcesce sire kroz cijeli prostor (volumen tvari). Takove valove nazivamo prostorni
ili volumni valovi. Primjeri takvih valova su elektromagnetni valovi i zvucni valovi. Osim
njih postoje i valovi koji se sire po povrsini tvari. Oni se nazivaju povrsinski valovi.
102 GLAVA 9: VALOVI
9.7.3 Podjela valova po nacinu titranja
Ovisno o tome kako cestice tvari titraju dok val prolazi kroz nju, razlikujemo transverzalne
valove kod kojih se titranje odvija u ravnini okomitoj na smjer sirenja vala i longitudinalne
valove kod kojih se titranje odvija u smjeru sirenja vala. Primjeri transverzalnih valova su
elektromagnetni valovi i potresni s-valovi. Dodajmo jos da se mehanicki transverzalni valovi
mogu siriti samo kroz krute tvari. Primjer longitudinalnih valova su zvucni valovi i potresni
p-valovi.
9.7.4 Elektromagnetni valovi
Tablica 9.1: Podjela elektromagnetnih valova prema frekvenciji/valnoj duljini. Granice
izmedu pojedinih podrucja odredene su dogovorom i ne smiju se uzeti strogo, jer se svo-
jstva elektromagnetnih valova s frekvencijom mijenjaju postupno a ne skokovito.
naziv frekvencija valna duljina
ELF (extremno niske frekvencije) 3 - 300 Hz 100 - 1 Mm
VLF (vrlo niske frekvencije) 300 - 30 000 Hz 1 000 - 10 km
LF (kilometarski valovi) 30 - 300 kHz 10 - 1 km
MF (hektometarski valovi) 300 - 3 000 kHz 1 000 - 100 m
HF (dekametarski valovi) 3 - 30 MHz 100 - 10 m
VHF (metarski valovi) 30 - 300 MHz 10 - 1 m
UHF (decimetarski valovi) 300 - 3 000 MHz 10 - 1 dm
SHF (centimetarski valovi) 3 - 30 GHz 10 - 1 cm
EHF (milimetarski valovi) 30 - 300 GHz 10 - 1 mm
daleko (toplinsko) infracrveno 300 - 30 000 GHz 1 mm - 10 m
infracrveno 30 - 300 THz 10 -1 m
blisko infracrveno 300 - 375 THz 1 m - 800 nm
vidljivo 375 - 750 THz 800 - 400 nm
ultraljubicasto 750 - 1 500 THz 400 - 200 nm
ekstremno ultraljubicasto 1,5 - 30 PHz 200 - 10 nm
X-zrake 30 - 10 000 PHz 10 nm - 30 pm
-zrake vise od 10 EHz manje od 30 pm
Glava 10
Optika
10.1 Polarizacija svjetla
Vec smo napomenuli da je svjetlo transveralni elektromagnetni val. To znaci da se titranje
elektricnih i magnetsih polja cije medudjelovanje tvori elektromagnetni val odvija u ravnini
okomitoj na smjer sirenja vala. Kako je kod elektromagnetnog vala vektor magnetskog
polja u svakom trenutku okomit na vektor elektricnog polja, uobicajeno se kod proucavanja
elektromagnetnih valova promatra titranje elektricnog polja. Pri tome se pod polarizacijom
elektromagnetnog vala podrazumijeva nacin na koji taj vektor titra u ravnini u kojoj se nalazi
(slika 10.1).
Slika 10.1: Ako gledamo u smjer iz kojeg nam elektromagnetni val dolazi, vidjet cemo kako
njegov vektor elektricnog polja titra u ravnini okomitoj na smjer sirenja (ta je ravnina u
ravnini slike). Ako pri tome vektor polja titra gore-dolje, zadrzavajuci svoju orijentaciju
(lijevo) kazemo da je svjetlo linearno polarizirano. Mijenja li pri titranju vektor polja svoju
orijentaciju i pri tome svojim vrhom pri maksimalnoj elongaciji opisuje elipsu (sredina)
svjetlo je elipticki polarizirano. Ako je elongacija vektora polja neovisna o smjeru titranja,
on opisuje kruznicu (desno) pa govorimo o cirkularno polariziranom svjetlu.
Titra li vektor polja uvijek u istom smjeru, zadrzavajuci svoju orijentaciju svjetlo je
linearno polarizirano. Mijenja li pri titranju vektor polja svoju orijentaciju i pri tome
103
104 GLAVA 10: OPTIKA
svojim vrhom pri maksimalnoj elongaciji (maksimalnom otklonu od osi) opisuje elipsu svjetlo
je elipticki polarizirano. Ako je elongacija neovisna o smjeru titranja, vektor polja opisuje
kruznicu i govorimo o cirkularno polariziranom svjetlu.
Prirodno je svjetlo mjesavina vrlo velikog broja svjetlosnih valova medusobno razlicitih
i neovisnih stanja polarizacije. Takovo svjetlo naziva se nepolarizirano svjetlo, pri cemu
moramo voditi racuna da se ovaj pojam uvijek veze za mjesavinu mnostva svjetlosnih valova.
Osnovni svjetlosn val uvijek je polariziran, no u to ovdje necemo dublje ulaziti. Isto tako,
kad govorimo o polariziranom svjetlu, to se u vecini slucajeva odnosi na mnostvo svjetlosnih
valova cije je stanje polarizacije na neki nacin medusobno uskladeno, pa je polarizacija cijelog
skupa primjetna i stalna.
10.1.1 Polarizacija reeksijom

Slika 10.2: Kada na povrsinu prozirne tvari, npr. stakla, upada zraka nepolariziranog svjetla,
reektirani dio zrake elipticki je polariziran, s duljom osi elipse polarizacije okomitom na
ravninu reeksije (ravninu koju tvore upadna, odbijena i lomljena zraka) a lomljeni dio je
elipticki je polariziran, s duljom osi elipse polarizacije u ravnini reeksije.
Prilikom reeksije svjetla od povrsine neke prozirne tvari dolazi do djelomicne polar-
izacije reektirane zrake. Ako je upadno svjetlo nepolarizirano, reektirana zraka je slabo
elipticki polarizirana tako da je veca os elipse polarizacije okomita na ravninu reeksije. Is-
tovremeno je lomljena zraka elipticki polarizirana u suprotnom smjeru, tako da je veca os
elipse polarizacije u ravnini reeksije. Nadalje, ako je zbroj kutova loma i reeksije pravi kut
(tzv. Brewsterov zakon), reektirana zraka je potpuno linearno polarizirana, s ravninom
polarizacije okomitom na ravninu reeksije. Upadni kut kod kojeg se to dogada naziva se
Brewsterov kut. Upotrjebimo li Snellov zakon, iz Brewsterovog zakona izlazi da je:
n
2
sin (/2
B
) = n
1
sin (
B
) (10.1)
gdje je
B
Brewsterov kut upada. Daljnjim sredivanjem nalazimo:
tan () =
n
2
n
1
(10.2)
10.1: POLARIZACIJA SVJETLA 105
Ukoliko je okolno sretstvo zrak, n
1
= 1 pa je tan (
B
) = n
2
. Brewsterovi kutovi za neke
ceste tvari dani su u tablici 10.1.
Tablica 10.1: Brewsterov kut za neke ceste tvari. U zadnoj koloni je priblizan postotak
svjetla koje je reektirano pod Brewsterovim kutem.
tvar n
B
intenzitet
voda 1,33 53
o
6%
staklo 1,523 57
o
8%
plastika 1,3 - 1,6 52
o
- 58
o
5 - 8%
voda/staklo 1,33/1,52 49
o
3%
Napomenimo jos da reeksija na metalnim povrsinama ne mijenja polarizaciju reekti-
ranog svjetla.
10.1.2 Polarizacija rasprsenjem
Slika 10.3: Kada svjetlo prolazi kroz oblak vrlo sitnih cestica, mali dio svjetla rasprsi se na
njima. Rasprseno svjetlo slabo je elipticki polarizirano i to najvise kad je kut rasprsenja
(kut izmedu rasprsene i ulazne zrake) pravi. Uz to se bolje rasprsuje svjetlo kracih valnih
duljina, pa je rasprseno svjetlo bogatije plavom bojom od upadnog svjetla.
Kad svjetlo prolazi kroz oblak malih cestica (u ovom slucaju cestica znatno manjih od
valne duljine svjetla) mali dio svjetla biva rasprsen u svim smjerovima. Ako cestica nije
previse, najveci dio svjetla ce proci kroz oblak, a samo vrlo mali dio bit ce rasprsen u svim
mogucim smjerovima. Pri tome se zbog malog broja cestica rasprsenje dogodi samo jednom,
tj. od izvora do opazaca biva svjetlo rasprseno samo na jednoj cestici. Ovakvo rasprsenje
naziva se jednostruko rasprsenje. Ekasnost jednostrukog rasprsenja (dio svjetla koji biva
rasprzen) naglo raste sa smanjenjem valne duljine svjetla. Primjerice u slucaju Zemljine at-
mosfere suncevo se svjetlo rasprsuje na molekulama zraka. Ako je zrak cist pri tome se
plavo svjetlo rasprsi desetak puta bolje od crvenog, sto danjem nebu danje njegovu karak-
teristicnu plavu boju. Druga je posljedica jednostrukog rasprsenja da je rasprseno svjetlo
blago elipticki polarizirano, a stupanj polarizacije je najveci u smjeru od 90
o
prema smjeru
suncevih zraka.
Ako je zrak necist, tj. ako u njemu ima vecih cestica dima ili prasine, rasprsenje vise
nije selektivno, vec se sve boje svjetla rasprsuju podjednako dobro, pa nebo poprima bijelu
boju. Pri tome se polarizacija rasprsenog svjetla gubi, a ako je cestica u zraku toliko da
rasprsenje postane visestruko, tj. svjetlo se na putu od izvora do opazaca rasprsi vse od
jedanput, polarizacija potpuno nestaje.
10.1.3 Polarizacija kristalima
Kristali imaju pravilno uredenu mikrostrukturu. Kod nekih kristala dolazi do takvog medu-
djelovanja svjetla i kristalne strukture da se svjetlo koje prolazi kroz kristal razdvaja na dvije
linearno polarizirane komponente, cije ravnine polarizacije su medusobno okomite. Ova se
pojava naziva dvolom i o njoj ce vise rijeci biti kasnije (vidi glavu 10.2).
Zgodnim odabirom orijentacije takovoga kristala i ravnina njegovog rezanja moguce je
postici da iz njega izade samo jedna od dvije polarizirane komponente svjetla. Tako rezan
kristal ima izgled prizme koja se po svom otkrivacu naziva Nicol prizma. Danas se
uglavnom vise ne koristi jer su prirodni kristali od kojih se ona izraduje rijetki i skupi,
a i proces izrade je prilicno slozen. Umjesto toga, koriste se polarizatori izradeni od um-
jetno dobivenih kristala ili posebnih vrsta plastike. Njih je moguce izraditi znatno jeftinije,
i uz to u svim velicinama koje su nam potrebne.
Za izradu polarizatora cesto se puta koriste dikroicni kristali. Svojstvo takovih kristala
je da jako upijaju jednu od dvije linearno polarizirane zrake na koje se ulazno svjetlo u njima
razdvaja. Preostala zraka izlazi iz kristala kao linearno polarizirano svjetlo. Kristali se obicno
proizvode umjetno, i pri izradi polaroida sve orijentiraju u istom smjeru i umecu u ljeplo
istog indeksa loma. Na taj nacin svjetlo ne vidi granice kristala i ljepila i bez skretanja ili
odbijanja prolazi kroz polaroid. Radi zastite takav se sloj ljepila i kristala stavlja izmedu
dvije tanke staklene plocice. Ovako izradeni polarizatori imaju mnostvo primjena u znanosti,
fotograji i sl.
Jedan od najpoznatijih prirodnih dikroicnih kristala je turmalin a za izradu polarizatora
cesto se koriste umjetno proizvedeni kristalici hepatita. Oni vec kod debljine od 0,1 mm
potpuno apsorbiraju jedan smjer polarizacije.
Danas se polarizatori izraduju od posebnih vrsta plastike. Takove plastike sastoje se od
dugih molekula koje takoder utjecu na polarizaciju svjetla, a tehnoloskim se postupkom sve
poredaju u istom smjeru.
Napomenimo jos da se smjer polarizacije svjetla koje napusta polarizator naziva os po-
larizatora. Ona se obicno oznacava na polarizatoru ili negovom nosacu.
os polarizatora
Slika 10.4: Kada svjetlo prolazi kroz polarizator, propusteno biva samo linearno polarizirano
svjetlo cija je ravnina polarizacije paralelna s osi polarizatora.
10.1.4 Depolarizacija
Ako se polarizirano svjetlo visestruko rasprsi, dolazi do gubitka njegove polarizacije. To se
dogada zato sto visestruko rasprsenje potpuno izmjesa smjerove i faze sjetlosnog vala. Slicna
pojava desava se kod reeksije na hrapavoj povrsini, cije neravnine djeluju na slican nacin,
pa umjesto reeksija i u tom slucaju cesto koristimo pojam rasprsenje. Ovakvo ponistavanje
polarizacije nazive se depolarizacija. Kao i prije velicina neravnina usporeduje se sa valnom
duljinom svjetla pa ce povrsina biti hrapava ako su njene neravnine vece od valne duljine
svjetla koje na nju upada.
10.1.5 Propusnost polarizatora
y
x
E
y
E
x
E
Slika 10.5: Kada linearno polarizirano svjetlo upada na polarizator, propustena je samo
komponenta cija ravnina polarizacije je paralelna s osi polarizatora, koja je u ovom slucaju
postavljena paralelno x-osi.
Neka je os polarizatora paralelna s x-osi koordinatnog sustava. Na polarizator upada
linearno polarizirano svjetlo cija ravnina polarizacije stoji pod kutom prema osi polar-
izatora. Prilikom prolaska kroz polarizator, svjetlo se razlaze na dvije linearno polarizirane
komponente, od kojih ce iz polarizaotra izaci samo x-komponenta. Ako je amplituda svjet-
losnog vala E, njena x-komponenta je E
x
= E cos (). Prisjetimo se sad da je energija vala
proporcionalna kvadratu amplitude. Snagu svjetlosnog vala (=energija u jedinici vremena)
nazivamo intenzitet svjetla. Ako je dakle intenzitet upadnog svjetla I
o
, intenzitet svjetla I
koje izlazi iz polarizatora bit ce:
I = I
o
cos
2
() (10.3)
Ova zakonitost naziva se po njenom otkrivacu Malusov zakon. Ne zaboravimo da je i
upadno svjetlo u ovom slucaju bilo linearno polarizirano!
Upada li pak na polarizator nepolarizirano svjetlo, prikazat cemo ga kao mjesavinu svjetla
svih mogucih smjerova polarizacije, pri cemu su svi oni jednako zastupljeni. U tom je slucaju
intenzitet propustenog svjetla zbroj intenziteta svih propustenih zraka:
I =
90
o
=0
I
u
cos
2
() (10.4)
sumu radi lakseg racuna prebacimo u integral:
I = I
u
_
/2
=0
cos
2
()d (10.5)
pa, uz cinjenicu da je:
_
/2
=0
cos
2
()d =

4
(10.6)
nalazimo:
I = I
u
4
(10.7)
U ovom racunu I
u
je intenzitet svake pojedine komponente svjetla na ulazu u polarizator,
pa je ukupni intenzitet ulaznog svjetla (=zbroj po svim smjerovima polarizacije, kao i prije):
I
o
= I
u
_
/2
=0
d = I
u
2
(10.8)
Odavde zakljucujemo da je intenzitet linearno polariziranog svjetla nakon polarizatora
jednak polovici intenziteta nepolariziranog svjetla koje upada na njega:
I =
I
o
2
(10.9)
10.1.6 Dva polarizatora u nizu
Slika 10.6: Dva polarizatora u nizu. Prvi od ulaznog nepolariziranog svjetla izdvaja linearno
polarizirano svjetlo, a drugi, koji se moze zakretati prema prvome, sluzi za analizu raznih
smjerova polarizacije, pa se naziva i analizator. U stvarnosti se izmedu njih umece prozirno
tijelo cije djelovanje na polarizirano svjetlo zelimo istraziti.
Kod proucavanja prolaska polariziranog svjetla kroz razne tvari najcesce se koriste dva
polarizatora u nizu. Prvi polarizator od ulaznog nepolariziranog svjetla izdvaja linearno
polariziranu komponentu, koja nakon toga prolazi kroz drugi polarizator. Drugi polariza-
tor ce naravno propustiti samo komponentu upadnog linearno polariziranog svjetla koja je
paralelna s njegovom osi polarizacije. Ovaj polarizator moze se zakretati, pa tako mozemo
mijenjati ravninu polarizacije i intenzitet svjetla koje iz njega izlazi. Zato se on naziva
analizator. Postavimo li os analizatora pod pravim kutem prema osi prvog polarizatora,
ponistit ce on sve svjetlo iz njega nece izaci nista. Ovakova situacija naziva se ukrsteni
polarizatori.
Umetnemo li neko tijelo izmedu ovakova dva polarizatora mozemo vidjeti mijenja li ono
intenzitet ili ravninu polarizacije svjetla koje kroz njega prolazi. Radimo li s bijelim svjet-
lom, vrlo cesto cemo iza analizatora zapaziti intenzivne boje jer djelovanje umetnutog tijela
uglavnom jako ovisi o valnoj duljini svjetla koje kroz njega prolazi. Ako su kod toga polar-
izator i analizator ukrsteni, svako djelovanje umetnug tijela bit ce izrazito uocljivo jer cemo
propusteno svjetlo vidjeti u kontrastu prema tamnoj pozadini ukrstenih polarizatora.
10.2 Dvolom
Slika 10.7: Dvolom u kristalu kalcita. Predmeti promatrani kroz njega izgledaju dvostruki,
kao crna linija u ovom primjeru.
Prilikom prolaska svjetla kroz kristale moze doci do pojave dvoloma (slika 1). U tom
slucaju zraka svetla koja prolazi kroz kristal razdvaja se na dvije zrake koje kroz kristal
prolaze na razlicite nacine, pa opazac koji gleda kroz kristal vidi dvostruku sliku. Zbog toga
se ova pojava naziva dvolom (birifrigencija). Pri tome se opaza i da razdvanje dviju slika
ovisi o smjeru gledanja kroz kristal.
Smjer gledanja se odreduje relativno prema smjeru tzv. opticke osi kristala (slika 10.8).
Jedno od svojstava opticke osi je da se dvolom u njenom smjeru ne opaza. Drugim rijecima,
da bismo opazili pojavu dvoloma, moramo kroz kristal gledati u smjeru koji se ne podudara
s njegovom optickom osi.
Pojavu dvoloma mozemo ispitivati jednostavnim pokusom (slika 10.9). Na osvijetljenu
rupicu u nekom zaslonu polegnemo kristal kalcita. Gledajuci kroz kristal vidimo dvostruku
sliku rupice, a razmak dviju slika i smjer njihove spojnice mijenja se sa smjerom gledanja.
Ovaj jednostavni pokus pokazuje nekoliko cinjenica. Kao prvo, slika rupice R
1
nalazi se na
mjestu gdje ju i ocekujemo. Da umjesto kristala stavimo staklenu plocicu istih dimenzija i
indeksa loma kao i kristal, slika bi bila na tom mjestu. Ta se slika zato naziva normalna ili
ordinarna slika, a zrake koje ju tvore su normalne ili ordinarne zrake.
Slika R
2
ne moze se objasniti zakonom loma, pa se naziva anomalna ili ekstraordinarna
slika, a zrake koje ju tvore su anomalne ili ekstraordinarne zrake. Nadalje, spojnica slika R
1
i R
2
paralelna je sa projekcijom opticke osi OD na donju plohu kristala. Rotira li se kristal u
ravnini plohe ABCD, primijecuje se da slika R
2
rotira oko slike R
1
tako da njihova spojnica
ostaje paralelna s projekcijom opticke osi.
10.2: DVOLOM 111
O
A
B
C
D
A'
B'
C'
D'
Slika 10.8: Pravilni kristal kalcita omeden je tzv. kristalnim plohama koje su odraz
mikroskopske strukture kristala. Takav kristal posjeduje opticku os na slici prikazanu
pravcem OD. Smjer te osi je odreden kutovima prema glavnim kristalnim ravninama.
B
A
C D
R
1
R
2
O
D'
C'
A'
B'
Slika 10.9: Ako kristal kalcita polozimo na crni zaslon u kojem se nalazi osvijetljena rupica R
tako da ploha ABCD lezi na zaslonu, pa gledamo kroz gornju plohu kristala (ploha ABCD)
vidjet cemo dvije rupice, R
1
i R
2
. Pri tome sliku R
1
vidimo na mjestu na kojem ju i ocekujemo
prema zakonima loma svjetlosti, a slika R
2
je tim zakonima neobjasnjiva i posljedica je
razdvajanja svjetlosti pri prolasku kroz kristal.
Razmotri li se situacija detaljnije, u okomitom presjeku kroz kristal (slika 10.10), opaza
se da se zraka svjetla koja izlazi iz rupice R dijeli na dvije zrake (radi jednostavnosti je
nacrtana zraka koja iz rupice ulazi okomito na plohu kristala).
C' D'
R
1
R
2
O D
C
R
Slika 10.10: Prolaz svjetla kroz kristal kalcita gledan u presjeku okomitom na plohu ABCD.
Zraka R
1
koja kroz kristal prolazi bez promjene smjera (u ovom pojednostavljenom
slucaju!) ponasa se u skladu sa Snellovim zakonom loma. Zato se naziva normalna zraka. Da
je ta zraka usla u kristal pod nekim kutem, lomila bi se onako kako to zakon loma predvida.
Zraka R
2
koja kod ulaska u kristal mijenja smjer, ne moze se objasniti Snellovim zakonom
loma. Primijetite da se ona, bez obzira na okomiti upad u kristal, otklanja od okomice i
kroz kristal prolazi koso, pod nekim kutom prema okomici. To je anomalna zraka.
valna fronta 1
valna fronta 2
r
Slika 10.11: Huygensova konstrukcija sirenja ravnog vala. Svaka tocka pocetne valne fronte
(valna fronta 1) postaje sekundarni izvor koji emitira sferni val u prostor ispred sebe. Nova
valna fronta je tangencijalna ploha koja dira sve te sferne valove (valna fronta 2).
Ovo neobicno ponasanje mozemo objasniti ako dozvolimo mogucnost da brzina svjetla,
odnosno u optici cesce koristeni indeks loma, ovisi o smjeru sirenja svjetla kroz kristal. Uz to,
prisjetimo se Huygensovog principa i nacina kojim smo uz njegovu pomoc konstruirali sirenje
valne fronte kroz tvar. Kad je indeks loma konstantan za sve smjerove (slika 10.11) imamo vec
poznatu situaciju: svaka tocka valne fronte postaje sekundarni izvor koji u prostor ispred
sebe salje sferni val. Polumjer sfernog vala dan je umnoskom proteklog vremena i brzine
svjetla u tvari:
r = vt =
ct
n
(10.10)
10.2: DVOLOM 113
Ovdje je n indeks loma svjetlosti za tu tvar. Nova valna fronta je tangencijalna ploha
koja dira sve tako nastale sferne valove. Kad je pocetna valna fronta ravna, novonastala
valna fronta takoder je ravna i paralelna s pocetnom frontom, a od nje je odmaknuta za put
koje je svijetlo proslo u proteklom vremenu (= vt). Zrake svjetla u toj su slici okomite
na valnu frontu i pokazuju u smjeru putovanja svjetla. Tvar u kojoj brzina svjetla ne ovisi
o smjeru sirenja naziva se izotropna tvar, a takva je srecom vecina prozirnih tvari oko nas.
Osim, naravno, kristala...
Ako dozvolimo da indeks loma ovisi o smjeru sirenja svjetla, situacija postaje znatno
slozenija (slika 10.12). Valna fronta sekundarnog izvora nije vise sferna, vec njen oblik ovisi
o tome kako brzina svjetla (ili indeks loma) ovisi o smjeru sirenja. Ppokusi pokazuju da
se kod dvolomnih kristala ta ovisnost moze prikazati elipsoidom, i to najcsce rotacijskim.
Na rotacijski elipsoid mozemo gledati kao na pravilno deformiranu kuglu, cija projekcija
na ravninu gledanja je elipsa, kako je i prikazano na slici 10.12. Konstrukcija novonastale
valne fronte, i opet uz pretpostavku da je izvorna fronta ravna, pokazuje da je ona i tom
slucaju ravna i paralelna s izvornom frontom, ali je pomaknuta u smjeru navece brzine
sirenja svjetla. Nadalje, zrake svjetla nisu vise okomite na valnu frontu, kao u izotropnoj
tvari. Kristal je dakle anizotropna tvar, sto je posljedica uredene kristalne strukture takove
tvari. Ovo objasnjava ponasanje anomalne zrake.
valna fronta 1
valna fronta 2
a
b
Slika 10.12: Huygensova konstrukcija sirenja ravnog vala u slucaju kad brzina svjetla ovisi o
smjeru sirenja. Valna fronta sekundarnog izvora sad nije sferna, vec njen oblik ovisi o tome
kako brzina svjetla u tvari ovisi o smjeru sirenja. Najcesce se ta ovisnost moze prikazati
elipsoidom, koji se u 2D prikazu projicira u elipsi. Nova valna fronta je i sada tangencijalna
ploha koja dira sve sekundarne valne fronte (valna fronta 2).
Detaljniji pokusi pokazuju jos jednu zanimljivu cinjenicu: normalna i anomalna zraka
linerno su polarizirane i to tako da su im ravnine polarizacije medusobno okomite. Kristal
dakle nepolariziranu zraku svjetla koje u njega ude, razdvaja na dvije linearno polarizirane
zrake medusobno okomitih ravnina polarizacije.
Kad ove dvije zrake na drugoj strani izadu iz kristala, ponovno se nastave siriti u smjeru
ulazne zrake, ali su medusobno razmaknute. Ovo razmicanje objasnjava dvije slike koje
vidimo kad gledamo kroz takav kristal. Ako je kristal jako tanak, razmicanje je malo i dvije
zrake mogu se ponovno stopiti (interferirati) u jednu zraku, o cemu ce biti vise rijeci kasnije.
Ovisnost brzine svjetla u kristalu cesto se puta prikazuje gracki. Pri tome se koristi
kartezijev koordinatni susta a kristal se orijentira tako da mu je opticka os u smjeru z osi
koordinatnog sustava. Da bi prikaz bio pregledan, ne crtaju se vektori brzina, vec se njihovi
vrhovi povezuju u kontinuiranu plohu. U takvom prikazu udaljenost od ishodista do neke
tocke plohe jednaka je brzini svjetla u tom smjeru. Primijetite da u stvari imamo dvije plohe,
jednu za normalnu zraku, a drugu za anomalnu.
x
y
z
v
Slika 10.13: Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za normalnu zraku. Opticka os kristala
je u smjeru z-osi, a kako je brzina normalne zrake za sve smjerove ista, prikazana je kuglinom
plohom.
Kako je brzina normalne zrake u svim smjerovima ista, ploha koja ju opisuje u takvom
prikazu je kuglina ploha (slika 10.13). S druge strane, ploha anomalne zrake najcesce ima
oblik rotacijskog elipsoida (slika 10.14). Pri tome je moguce da opticka os bude u smjeru
male, ili pak velike osi elipsoida.
Spojimo li oba prikaza na istom grakonu, dobijamo nesto kompleksniji prikaz, koji se
moze pojaviti u tri razlicita izgleda:
1. Elipsoid anomalne zrake tangencijalan je na kuglu normalne zrake u tockama kroz
koje prolazi opticka os, pri cemu je kugla upisana u elipsoid. To znaci da je brzina anomalne
zrake u svim smjerovima veca od brzina normalne zrake, osim u smjeru opticke osi gdje su
obje brzine jednake (slika 10.15).
2. Elipsoid anomalne zrake tangencijalan je na kuglu normalne zrake u tockama kroz
koje prolazi opticka os, pri cemu je elipsoid upisan u kuglu. To znaci da je brzina anomalne
zrake u svim smjerovima manja od brzina normalne zrake, osim u smjeru opticke osi gdje su
obje brzine jednake (slika 10.16).
3. Elipsoid anomalne zrake takve je velicine da se sijece s kuglom normalne zrake. Ovisno
o smjeru, brzina anomalne zrake moze biti veca, jednaka ili manja od brzine normalne zrake.
Ovakav kristal ima dvije opticke osi, pa se naziva dvoosni kristal (slika 10.17).
Sva ova svojstva normalne i anomalne zrake mogu se odrediti pokusima. Nadalje, ispiti-
vanje polarizatorom pokazuje da su i normalna i anomalna zraka linearno polarizirane, pri
cemu su im ravnine polarizacije medusobno okomite.
10.2: DVOLOM 115
x
y
z
v(,)
Slika 10.14: Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za anomalnu zraku. Opticka os kristala
je u smjeru z-osi, brzina anomalne zrake moze se u vecini slucajeva prikazati rotacijskim
elipsoidom.
x
y
z
v
o
v
e
Slika 10.15: Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za obje zrake u slucaju kad je brzina
anomalne zrake veca od brzine normalne zrake.
z
x
y
v
o
v
e
Slika 10.16: Gracki prikaz brzine svjetla u kristalu za obje zrake u slucaju kad je brzina
anomalne zrake manja od brzine normalne zrake.
x
y
z
v
o
v
e
2
1
Slika 10.17: Gracki prikaz brzine svjetla u dvoosnom kristalu. Ovisno o smjeru, brzina
anomalne zrake moze biti veca, jednaka ili manja od brzine normalne zrake, a kristal ima
dvije opticke osi (zeleno 1 i 2 na slici).
10.3: PROLAZAK POLARIZIRANOG SVJETLA KROZ KRISTALE 117
10.3 Prolazak polariziranog svjetla kroz kristale
Slika 10.18: Prolazak polariziranog svjetla kroz tanku plocicu dvolomnog kristala. Plocica
je rezana tako da je opticka os (zeleno) paralelna s plohama kristala.
Dvolomni kristali cesto se koriste za rad s polariziranim svjetlom. Najcesce se radi o
tankim plocicama koje su iz kristala izrezane tako da je opticka os kristala paralelna s
ulaznom i izlaznom plohom izrezane plocice. Ako na takav kristal okomito na ulaznu plohu
kristala upada linearno polarizirano svjetlo (vidi sliku 10.18) cija ravnina polarizacije zatvara
kut s optickom osi, u kristalu ce se ulazna zraka razdvojiti na normalnu i anomalnu.
Ravnina polarizacije normalne zrake bit ce paralelna s optickom osi, a ravnina polarizacije
anomalne zrake okomita je na nju. Pogledamo li u smjer iz kojeg nam dolazi svjetlo, ovo
postaje malo jasnije (slika 10.19).
U kristalu se vektor titranja upadnog svjetla dijeli na dvije komponente: normalnu koja
lezi u smjeru opticke osi i anomalnu koja je okomita na nju. Kod ulaza u kristal ove dvije
komponente titraju u fazi s amplitudama Asin() za normalnu odn. Acos() za anomalnu
komponentu, gdje je A amplituda titranja upadnog vala. Uz pretpostavku da je upadni val
relativno velik (ravni val), a plocica tanka, nece doci do primjetnog prostornog razdvajanja
ove dvije komponente. To znaci da ce se one na izlazu iz kristala i dalje preklapati, pa ce
doci do njihove interferencije. Kako su brzine normalne i anomalne zrake u kristalu razlicite,
interferencija opcenito nece biti konstruktivna, vec ce rezultat interferencije ovisiti o razlici
optickih putova ove dvije zrake.
Za ovakvu kristalnu plocicu se stoga denira razlika u optickom putu kao:
=
n
o
d n
e
d
=
d
n
o
n
e
(10.11)
gdje je n
o
indeks loma normalne zrake, n
e
indeks loma anomalne zrake, d debljina plocice
kristala i valna duljina svjetla. Pri tome je razlika optickog puta izrazena u valnim dulji-
nama svjetla, sto je prikladno za analizu rezultata interferencije svjetla prilikom izlaska iz
kristala. Vidimo da je razlika u optickom putu proporcionalna debljini plocice i razlici u
ideksima loma normalne i anomalne zrake, a obrnuto proporcionalna valnoj duljini svjetla.
Kako je za danu plocicu njena debljina odredena izradom, a razlika indeksa lomova samim
kristalom, promjenu razlike optickog puta moze izazvati samo promjena valne duljine svjetla.
Slika 10.19: Pogled na plocicu dvolomnog kristala u smjeru prolaska svjetla. Opticka os
nalazi se u ravnini upadne plohe kristala (zeleno), a ravnina titranja ulaznog svjetla sa
smjerom opticke osi zatvara kut . Vektor titranja upadnog svjetla (crno) u kristalu se dijeli
na dvije komponente: anomalnu (crveno) koja je u smjeru opticke osi i normalnu (plavo)
koja je okomita na nju.
Ako se dogodi da je = , 2, 3, ..., n tj. razlika u optickom putu je cjelobrojni
visekratnik valne duljine, obje komponente ce na izlazu opet biti u fazi, doci ce do kon-
struktivne interferencije i izlazni val bit ce jednak ulaznom, tj. imati ce istu amplitudu i
orijentaciju ravnine polarizacije kao i ulazni val. Plocica s ovim svojstvom naziva se puno-
valna plocica.
Medutim, ako se dogodi da je = 1/2, 3/2, 5/2, ..., (n1)/2 tj. razlika u optickom
putu je neparni broj polovica valne duljine, obje komponente ce na izlazu titrati u protufazi
(faze ce im biti pomaknute za radijana) interferencija izlaznih valova dat ce linearno
polarizirani val iste amplitude ali ce ravnina polarizacije biti zakrenuta za 2 prema ravnini
polarizacije ulaznog vala. Plocica s ovim svojstvom naziva se poluvalna plocica. Kako dolazi
do zakretanja ravnine polarizacije zorno je prikazano na slici 10.20. Kod ulaska u plocicu
vektori titranja obje zrake su u fazi. No, nakon izlaska iz plocice njihove faze razlikuju se za
radijana, pa kad vektor titranja normalne zrake krene prema gore, vektor titranja anomalne
zrake krene nalijevo, umjesto nadesno. Zbroj ova dva vektora daje vektor titranja izlazne
zrake svjetla, koji sad titra u smjeru zaokrenutom za 2 prema smjeru titranja ulazne zrake.
Primijetite da oba ova svojstva ovise o valnoj duljini svjetla, a uobicajeno je da se nazivi
punovalna ili poluvalna plocica odnose na valnu duljinu zutog natrijevog svjetla (tzv. D
linija) od 589 nm.
Ako je razlika optickih putova drugacija, dolazi do pretvaranja linearno polariziranog
svjetla u elipticki polarizirano svjetlo, tj. vrh vektora titranja ne putuje po ravnoj liniji gore-
dolje, vec opisuje elipsu veceg ili manjeg ekscentriciteta. Neke zanimljive situacije prikazane
su na slici 10.21.
10.3: PROLAZAK POLARIZIRANOG SVJETLA KROZ KRISTALE 119
na ulazu na izlazu
Slika 10.20: Pogled na poluvalnu plocicu u smjeru prolaska svjetla. Nakon prolaska kroz
kristal vektor titranja normalne zrake (plavo) zaostaje za vektorom titranja anomalne zrake
(crveno) za radijana zbog cega je ravnina polarizacije izlazne zrake zaokrenuta za 2 prema
ravnini ulazne zrake.
=45
o
45
o
=45
o
45
o
=/8 =0 =/4 =3/8 =/2
=5/8 =3/4 =7/8 = =/2
Slika 10.21: Kad je razlika optickih putova proizvoljna, linearno polarizirano svjetlo opcenito
se nakon prolaska kroz plocicu pretvara u elipticki polarizirano. Na slici je prikazan rezultat
prolaska linearno polariziranog svjetla kroz plocicu dvolomnog kristala, ako je razlika optickih
puteva visekratnik 1/8, za posebni slucaj kad je kut ravnine polarizacije upadnog svjetla
prema optickoj osi /4 te za opci slucaj.
Literatura
[1] Tillery, B W Physical Science, McGraw-Hill, Boston 1999.
[2] Horvat, D Fizika odabrana poglavlja, Hinus, Zagreb 1999.
[3] Car, T Predavanja iz zike, Visoka elektrotehnicka skola Varazdin, Varazdin 2004.
121
Indeks
abnormalna zraka, 110
analogija, 30
Atwoodov stroj, 39
birifrigencija, 110
Brewsterov kut, 104
Brewsterov zakon, 104
centar mase, 45
zikalno tijelo, 46
centrifugalno ubrzanje, 32
centripetalno ubrzanje, 31
Coriollis-ov efekt, 62
depolarizacija, 107
dikroizam, 106
dimenzionalni racun, 7
dinematika materijalne tocke, 17
dvodimenzionalno gibanje, 21
dvolom, 110
abnormalna zraka, 110
ekstraordinarna zraka, 110
normalna zraka, 110
opticka os, 110
ordinarna zraka, 110
ekstraordinarna zraka, 110
energija
harmonicko titranje, 78
kineticka, 36
potencijalna, 37
zikalne jedinice, 3
zikalne velicine, 3
zikalno njihalo, 81
gibanje
kruto tijelo, 53
po krivulji, 33
gibanje po pravcu, 17
gibanje u dvije dimenzije, 21
gibanje u vise dimenzija, 21
gracko prikazivanje, 11
gravitacija, 63
potencijalna energija, 66
potencijalna energija sile teze, 66
sila teza, 65
gravitacijska potencijalna energija, 66
guseno titranje, 83
gustoca, 46
linijska, 47
mase, 46
povrsinska, 47
harmonicko titranje, 74
hepatit, 106
Hookeov zakon, 35
Huygensov princip, 98
impuls sile, 24
inverzni problem, 20
jedinice
medunarodni sustav, 4
za kuteve, 6
za vrijeme, 6
kalcit, 110
Keplerovi zakoni, 63
kinematika materijalne tocke, 17
kineticka energija, 36
kotrljanja, 58
rotacije, 53
kolicina gibanja, 24
konstanta opruge, 35
koordinatni sustavi, 8
cilindricni, 9
desni, 8
kartezijev, 8
lijevi, 8
sferni, 9
zemljopisni, 10
kosina, 27
122
INDEKS 123
kriticno gusenje, 84
kruzno gibanje, 29
broj okretaja, 29
frekvencija, 29
kruto tijelo, 53
gibanje, 53
kutna brzina, 29
kutna kolicina gibanja, 58
linijska gustoca, 47
Lissajousove krivulje, 87
Malusov zakon, 108
matematicko njihalo, 80
materijalna tocka, 17
dinamika, 17
kinematika, 17
mehanicki strojevi, 42
mehanicko pojacanje, 43
moment inercije, 54
stap, 55
teorem o paralelnim osima, 56
moment sile, 56
Newtonov zakon gravitacije, 64
Newtonovi aksiomi, 22
Nikol prizma, 106
njihalo
zikalno, 81
matematicko, 80
normalna zraka, 110
obodna brzina, 29
opruga, 35
Hookeov zakon, 35
konstanta, 35
ordinarna zraka, 110
polarizacija, 103
Brewsterov kut, 104
Brewsterov zakon, 104
cirkularna, 103
depolarizacija, 107
dikroizam, 106
elipticka, 103
hepatit, 106
kristalima, 106
linearna, 103
Nikol prizma, 106
os polarizatora, 106
rasprsenjem, 105
reeksijom, 104
turmalin, 106
polarizator, 106
analizator, 109
dva u nizu, 109
Malusov zakon, 108
propusnost, 108
ukrsteni, 109
poluga, 44
opruga, 42
potencijalna energija sile teze, 66
potencijalna funkcija, 39
povrsinska gustoca, 47
prava brzina, 19
pravocrtno gibanje, 17
precesija, 59
Zemlje, 61
prisilno titranje, 85
rad
promjenjive sile, 34
stalne sile, 33
rasprsenje na malim cesticama, 105
ravnoteza tijela, 69
rotacija
Zemlje, 61
rotaciona snaga, 57
rotacioni rad, 57
sila teza, 65
sila trenja, 25
slaganje titranja, 86
slobodni pad, 21
snaga, 36
Snellov zakon, 101
srednja brzina, 19
statika, 69
ravnoteza tijela, 70
teziste
trokut, 48
teorem o paralelnim osima, 56
teorem o radu i kinetickoj energiji, 37
124 INDEKS
titranje, 73
energija harmonickog titranja, 78
guseno, 83
harmonicko, 74
i kruzno gibanje, 78
kriticno gusenje, 84
Lissajousove krivulje, 87
prisilno, 85
slaganje, 86
uteg na opruzi, 73
trenje, 25
dinamicko, 26
i sacuvanje mehanicke energije, 40
kotrljanja, 27
na kosini, 27
staticko, 25
trenutna brzina, 19
turmalin, 106
ubrzanje, 20
uteg na opruzi, 73
valna jednadzba, 90
valovi, 89
amplituda, 91
elektromagnetski, 102
elementarni izvor, 98
energija vala, 97
fazna konstanta, 92
Fourierova analiza, 94
frekvencija, 91
harmonici, 94
Huygensov princip, 98
kutna frekvencija, 91
lom, 100
odbijanje, 99
osnovna frekvencija, 94
osnovna svojstva, 90
period, 91
prikazivanje, 97
ravni val, 98
reeksija, 99
refrakcija, 100
sferni val, 98
Snellov zakon loma, 101
snop, 98
stojni val na zici, 95
stojni valovi, 94
udari, 95
valna duljina, 91
valna jednadzba, 90
valne fronte, 97
valni broj, 91
vizualizacija, 97
vrste, 101
zbrajanje, 93
zrake, 97
zakon poluge, 44
zakon sacuvanja mehanicke energije, 39
zaustavna rampa, 40
Zemlja
Coriollis-ov efekt, 62
precesija, 61
rotacija, 61
znanstveni brojcani zapis, 4

Fizika Za RGN

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fizika Za RGN

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fizika za studente RGN fakulteta

m Bohr-ov polumjer atoma vodika

N, N N normalna komponenta sile

rad pocetna faza

CINE I FIZIKALNE JEDINICE 5

CINE I FIZIKALNE JEDINICE 7

u smjeru istoka (E) i od 0

u smjeru zapada (W). Umjesto oznaka

u smjeru sjevera (N) i od 0

CKO PRIKAZIVANJE FIZIKALNIH VELI

CKO PRIKAZIVANJE FIZIKALNIH VELI

CKO PRIKAZIVANJE FIZIKALNIH VELI

je sila koja pritisce jedno tijelo na drugo u smjeru okomitom na

Slika 2.9: Tijelo na kosini i sile koje na njega djeluju.

Slika 3.5: Rad vrsi samo komponenta sile u smjeru pomaka.

CKE ENERGIJE I TRENJE 41

CKA ENERGIJA ROTACIJE 55

Slika 5.2: Odredivanje momenta sile.

CKA ENERGIJA ROTACIJE 57

CKA ENERGIJA ROTACIJE 59

Sto odgovara izrazu d p/dt =

CKA ENERGIJA ROTACIJE 61

, pri cemu treba zapamtiti da se x sada

1. Val putuje u smjeru +x osi.

You might also like