Uvod U Opcu Fiziku Skripta

UVOD U OPĆU FIZIKU
(Skripta iz fizike za studente informatike i

matematike)
- radni materijal -
ii
Sadržaj
1 Uvod 1
1.1 LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
2 O FIZICI 5
2.1 Fizikalne veličine i pripadne jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.1.1 SI sustav jedinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.1.2 Dopunske SI jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.1.3 Prefiksi koji se koriste sa SI jedinicama . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.2 Skalari i vektori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.2.1 Osnovni pojmovi i definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.2.2 Osnovna svojstva i operacije s vektorima . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.2.3 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
3 MEHANIKA 23
3.1 Kinematika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.1.1 Prostor i vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.1.2 Translacijsko i rotacijsko gibanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.1.3 Kinematika translacijskog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.1.4 Gibanje u 3D . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.1.5 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.2 Dinamika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3.2.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3.2.2 Dodirne sile, sila trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
3.2.3 Elastična sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3.2.4 Temeljna meñudjelovanja/interakcije u prirodi . . . . . . . . . . . 62
3.2.5 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
3.3 Rad, energija i snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.3.1 Mehanički rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.3.2 Snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.3.3 Energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.3.4 Sudari (sraz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.3.5 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.4 Rotacijska gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
3.4.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
3.5 Inercijski sustavi i specijalna teorija relativnosti . . . . . . . . . . . . . . . 101
3.5.1 Osnovni pojmovi i definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
3.5.2 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
3.6 Mehanika fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
iii
iv SADRŽAJ
3.6.1 Statika fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

3.6.2 Kapilarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
3.6.3 Dinamika fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
3.6.4 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
3.7 Periodična gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
3.7.1 Harmonijsko titranje i harmonijski oscilator . . . . . . . . . . . . . 140
3.7.2 Matematičko njihalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
3.7.3 Fizičko njihalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
3.7.4 Očuvanje energije harmonijskog oscilatora . . . . . . . . . . . . . . 144
3.7.5 Prigušeno harmonijsko titranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
3.7.6 Prisilno harmonijsko titranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
3.7.7 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
4 VALOVI I AKUSTIKA 155

4.1 Mehanički valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
4.1.1 Energija vala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
4.1.2 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
5 TERMODINAMIKA 175
5.1 Temperatura i toplina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
5.1.1 Temperatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
5.1.2 Volumen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
5.1.3 Definicija topline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
5.1.4 Jednadžba stanja idealnog plina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
5.1.5 Gay-Lussacov zakon. Izobarna promjena volumena plina s temper-
aturom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
5.1.6 Izohorna promjena tlaka s temperaturom. Charlesov zakon. . . . . 177
5.1.7 Istodobne izotermne promjene tlaka i volumena. Boyle-Mariotteov
zakon. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
6 ELEKTROMAGNETIZAM 189
6.1 Električni naboj i električno polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
6.1.1 Električni naboj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
6.1.2 Meñudjelovanje naboja: Coulombov zakon . . . . . . . . . . . . . . 190
6.1.3 Princip superpozicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
6.1.4 Električno polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
6.1.5 Računanje električnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.1.6 Linije električnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.1.7 Polja proizvoljne raspodjele naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
6.1.8 Električna influencija i vektor električnog pomaka . . . . . . . . . 199
6.1.9 Električni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
6.1.10 Gaussov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
6.2 Električni potencijal i potencijalna energija . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
6.2.1 Rad u električnom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
6.2.2 Razlika potencijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.2.3 Potencijal distribucije naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.2.4 Potencijal na izoliranim vodičima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
6.2.5 Električni dipol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
6.2.6 Električni kapacitet i kondenzatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208
6.3 Električna struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
SADRŽAJ v
6.4 Otpor, otpornost i Ohmov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214

6.5 Snaga električne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
6.6 Elektične struje i strujni krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
6.6.1 Elektromotorna sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
6.6.2 Serijska i paralelna veza otpornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
6.6.3 Električni mjerni instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
6.6.4 Struje i kondenzatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
6.7 Magnetsko polje i magnetska sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
6.7.1 Električni naboj i magnetsko polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
−
→
6.7.2 Magnetska indukcija B . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
6.7.3 Gibanje nabijenih čestica u magnetskom polju . . . . . . . . . . . 220
6.7.4 Strujni krug u magnetskom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
6.8 Izvori magnetskih polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
6.8.1 Biot-Savartov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
6.8.2 Magnetska sila na struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
6.9 Ampereov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
6.9.1 Magnetski tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
6.9.2 Gaussov zakon magnetizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
6.9.3 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
6.10 Elektromagnetska indukcija i induktivitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230
6.10.1 Faradayov zakon indukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
6.10.2 Induktivitet i zavojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
6.10.3 Indukcija i očuvanje energije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
6.10.4 Inducirana električna polja i dijamagnetizam . . . . . . . . . . . . 233
6.10.5 Samoindukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
6.10.6 Energija magnetskog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
6.11 Magnetsko polje u materijalu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235
6.11.1 Magnetizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235
6.11.2 Dijamagnetizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
6.11.3 Paramagnetizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
6.11.4 Feromagnetizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
6.12 Izmjenične struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
6.12.1 Električni elementi u krugovima izmjenične struje . . . . . . . . . . 241
6.12.2 LC krugovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
6.12.3 RLC krugovi i rezonancija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
6.12.4 Snaga u krugovima izmjenične struje . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
6.12.5 Transformatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
6.13 Maxwellove jednadžbe, Elektromagnetski valovi . . . . . . . . . . . . . . . 249
7 OPTIKA 259
7.1 Priroda i širenje svjetlosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
7.2 Fotometrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
7.3 Geometrijska optika i optički instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
7.3.1 Fermatov princip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
7.3.2 Huygensov princip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261
7.3.3 Osnovni zakoni geometrijske optike . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262
7.3.4 Zrcala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266
7.3.5 Totalna refleksija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
7.3.6 Disperzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
7.3.7 Sferni dioptar i leće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
vi Preface
7.3.8 Pogreške leće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273

7.3.9 Aberacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273
7.3.10 Optički instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273
7.3.11 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
7.4 Fizikalna optika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
7.4.1 Disperzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
7.4.2 Interferencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
7.4.3 Ogib (difrakcija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282
7.4.4 Polarizacija elektromagnetskih valova . . . . . . . . . . . . . . . . 285
7.4.5 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
8 MODERNA FIZIKA 291

8.1 Atom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
8.2 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292
8.3 Atomska jezgra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294
8.3.1 Modeli atomske jezgre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
8.3.2 Radioaktivnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
8.4 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
8.5 Molekule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301
Poglavlje 1
Uvod
Sadržaj kolegija:
• Gibanje u prostoru: položaj, brzina, ubrzanje.
• Sile: Newtonovi zakoni.

• Dodirne sile. Sila trenja. Elastična sila.
• Temeljne sile u prirodi, gravitacijska sila, težina, gibanje u gravitacijskom polju,

Keplerovi zakoni.
• Električna sila, gibanje u homogenom električnom polju, Magnetska sila, gibanje u

magnetskom polju.
• Energija: Mehanički rad. Kinetička nergija. Potencijalna energija (gravitacijska,

električna, elastična).
• Očuvanje mehaničke energije, impuls sile, količina gibanja, sudari.
• Sustavi čestica, središte mase.

• Rotacija krutog tijela: Kutna količina gibanja, moment sile. Vrtnja krutog tijela.
Moment tromosti.
• Oscilacije: harmonijski oscilator, masa na opruzi, matematičko njihalo, fizikalno
njihalo.
• Gušeni oscilator, tjerani oscilator.
• Mehanički valovi: transverzalni valovi na napetoj niti, valna jednadžba, interferen-

cija, stojni valovi.
• Longitudinalni valovi, zvuk.
• Tlak idealnog plina, tlak u tekućini i uzgon, protok i Bernoullijeva jednadžba.

• Temperatura i toplina: 1. zakon termodinamike. 2. zakon termodinamike i toplin-
ski strojevi.
• Entropija.
1
2 POGLAVLJE 1. UVOD
• Prijenosne pojave: tečenje, difuzija, voñenje topline.

• Elektricitet: električno polje, tok električnog polja, Gaussov zakon.
• Električni potencijal, kapacitet i kondenzatori, gustoća energije električnog polja.
• Električna struja, Ohmov zakon, krugovi istosmjerne struje.
• Magnetsko polje i magnetizam, Amperov zakon, Lorentzova sila, sila na vodič u

magnetskom polju.
• Elektromagnetska indukcija, zavojnica, gustoća energije magnetskog polja.
• Maxwellove jednadžbe, elektromagnetski valovi.

• Optika: priroda svjetlosti. Geometrijska optika: zakoni geometrijske optike, optički
instrumenti: zrcala, leće, mikroskop, teleskop.
• Fizikalna optika: interferencija, ogib, polarizacija.

• Zračenje crnog tijela, fotoelektrični efekt.
• Kvantna mehanika: Schrodingerova jednadžba, potencijalna jama, kvantni har-

monijski oscilator.
• Atomska i nuklearna fizika: vodikov atom, atomska jezgra, molekule (rotacija i

vibracija molekule), radioaktivnost i nuklearne reakcije.
Ciljevi kolegija:
1. Produbiti kod studenta razumijevanje osnovnih zakona prirode u materijalnom

svijetu.
2. Upoznavanje sa fizičkim osnovama analitičkih i dijagnostičkih metoda u tehnologiji.
3. Svladavanje metodologijom mjerenja i kritičnog predstavljanja rezultata.
4. Prepoznavanje fizičkih interakcija i zakonitosti u odvijanju složenih procesa u živom

i neživom svijetu.
1.1 LITERATURA
Preporučena literatura:
1. Primorac, Z., Batista, J., 2007.: Mehanika — metodička zbirka zadataka s rješen-
jima, Sveučilište u Mostaru, FPMOZ, Mostar.
2. P. Kulišić, V. Lopac, 1991.: Elektromagnetske pojave i struktura tvari, Školska

knjiga, Zagreb.
3. Lopac, V., Kulišić, P., Volovšek, V., Dananić, V., 1992.: Riješeni zadaci iz elektro-
magnetskih pojava i strukture tvari, Školska knjiga, Zagreb.
4. Herak, J., 2001.: Osnove kemijske fizike, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučil-

išta u Zagrebu, Zagreb.
1.1. LITERATURA 3
5. Paić, M., 1997.: Gibanja, sile, valovi, Školska knjiga, Zagreb.

6. Interna skripta: Uvod u opću fiziku
Dopunska literatura:
1. Supek, I.: 1992., Teorijska fizika i struktura materije I, Školska knjiga, Zagreb.
2. Kulišić, P., 2005. : Mehanika i toplina, Školska knjiga, Zagreb.
3. Horvat, D., 2005.: Fizika 1- Mehanika i toplina, Hinus, Zagreb.
4. Petković, T. 1997: Uvod u znanost o toplini i termodinamici, Element, Zagreb.
5. Kulišić, P., Bistričić, L., Horvat, D., Narančić, Z., Petković, T. , Pevec, D., 2002.:
Riješeni zadaci iz mehanike i topline, VII promijenjeno izdanje, Školska knjiga,
Zagreb.
4 POGLAVLJE 1. UVOD
Poglavlje 2
O FIZICI
Definicija 2.0.1 Fizika je znanost čiji je cilj pronaći zakonitosti po kojima se odvijaju
pojave u prirodi.
Fizika (physics) je egzaktna prirodna znanost koja se bavi istraživanjem materije i

njezinih dijelova te matematičkim zakonitostima njihovih gibanja i meñudjelovanja, pri
čemu se oslanja na eksperimente i empirijska otkrića. Fizika se dijeli na teorijsku i
eksperimentalnu.
Definicija 2.0.2 Teorijska fizika je grana fizike koja uključuje matematičke modele i
abstrakcije fizike u pokušaju da se objasne prirodni fenomeni. Pri tome fizika koristi
matematičke alate, ali se koriste i druge konceptualne tehnike. Cilj je racionalizirati,
objasniti i predvidjeti fizičke fenomene.
Uloga teorije je da koristi matematičke modele fizikalnih sustava i objekata, te da ob-

jasni i predvidi prirodne fenomene. Svaka teorija se potvrñuje eksperimentalno. Teorije
i hipoteze se u bilo kojem trenutku mogu zamijeniti drugim korisnijim tj. onim koje
opisuju više eksperimenata ili te iste eksperimente opisuje na jednostavniji način.
Definicija 2.0.3 Eksperiment je postupak kojim se promatra prirodna pojava ili se izaziva
radi opažanja, istraživanja i otkrivanja zakonitosti.
Uloga eksperimentalne fizike je u tome da potvrdi odreñene teorije (ili ih odbaci)

te promatranje fizikalnih fenomena s ciljem prikupljanja podataka o prirodnim zakoni-
tostima. Odreñene teorije se uvijek dodatno razmatraju i pokušavaju se pronaći jednos-
tavnija objašnjenja, tako da se posao ne završava. Npr. kada je Sir Isaac Newton objavio
zakone gibanja, jedno vrijeme se vjerovalo da je to apsolutna istina u polju mehanike, i
da neće biti dorañivana. Danas se zna da ta teorija ima ograničenja na makroskopske
objekte i na brzine male u odnosu na brzinu svjetlosti.
Poteškoće sa prihvaćanjem novih spoznaja su velike, tako da su i veliki fizičari poput
A. Einsteina (1879.-1955.) izjavljivali: “God does not play dice with the universe”.
Konačni cilj fizičara je pronači jednu zajedničku teoriju koja bi opisivala sve pojave u
prirodi, od najmanjih subatomskih procesa pa sve do cijelog Svemira od njegova nastanka
(Theory of everything - TOE), a postojeće teorije bi bile samo granični slučajevi te teorije.
5
6 POGLAVLJE 2. O FIZICI
2.1 Fizikalne veličine i pripadne jedinice

Definicija 2.1.1 Fizikalna veličina je mjerljiva ili teorijski utemeljena veličina koja je
sastavljena od umnoška brojčane vrijednosti i jedinice s pomoću koje se u fizici kvantita-
tivno opisuje neka pojava ili svojstvo.
Fizikalne veličine za koje se usvajaju jedinice nazivaju se osnovne fizikalne veličine, a

veličine čije se jedinice izvode odreñenim matematičkim operacijama nazivaju se izvedene
fizikačne veličine.
Mjerne jedinice u Meñunarodnom sustavu se definiraju u Meñunarodnom uredu za
mjere i utege (CIPM) sa sjedištem u Sévresu kraj Pariza. Ured je osnovan 1875. godine,
kada je 17 država potpisalo Dogovor o metru (Convention du Mètre).
2.1.1 SI sustav jedinica
Podjela jedinica SI
1. osnovne jedinice SI,
2. izvedene jedinice SI s posebnim nazivima i znakovima,
3. izvedene jedinice SI bez posebnih naziva i znakova,
Oznaka SI označava meñunarodni sustav jedinica (Système International d’Unités).
Kategorija dopunskih jedinica u kojoj su bili radijan i steradijan ukinuta je 1995. godine,
čime su te jedinice postale izvedene jedinice SI s posebnim nazivima i
znakovima. SI još definira i prefikse.
General Conference on Weights and Measures (Opšta konferencija za mjere
i utege) - GCWM
Organizacija koja je uspostavljena da bi raspravljala o SI sustavu, a sastaje se svakih
4-6 godina i ima 52 države članice i još 26 pridruženih država članica.
Neki od sastanaka su:
• 1. (1889. godine) - kilogram je definiran kao masa meñunarodnog etalona kilograma
• 9. (1948. godine) - definirani su amper, bar, coulomb, farad, henri, joule, ohm,
volt, watt, weber.
• 14. (1971. godine) - definirana je nova SI osnovna jedinica mol. Odobrene su
jedinice pascal i siemens.
• 19. (1991. godine) - usvojeni novi prefiksi yocto 10−24 , zepto 10−21 , zetta
21
10 i yotta 1024 .
• 20. (1995. godine) - dopunske jedinice SI (radian and steradian) postale su izvedene
jedinice.
• 21. (1999. godine) - uvedena nova izvedena jedinica SI katal = mol po sekundi za
katalitičku aktivnost.
• 24. (2011. godine) - prijedlog za revizijom definicija SI jedinica, uključujući i
ponovno definiranje kilograma preko Planckove konstante.
Navedeno je sedam osnovnih jedinica nezavisnih dimenzija fizikalnih veličina.
2.1. FIZIKALNE VELIČINE I PRIPADNE JEDINICE 7
Osnovne SI jedinice
Fizikalna veličina Oznaka Pripadna jedinica Oznaka
duljina l metar m
masa m kilogram kg
vrijeme t sekunda s
električna struja I amper A
termodinamička temperatura T kelvin K
količina tvari mol mol mol
intenzitet svjetlosti I kandela cd
Definiranje osnovnih jedinica se mijenjalo kroz povijest u ovisnosti o kvaliteti mjernih
tehnika.
Definicija 2.1.2 Tako je originalna definicija metra iz 1793. godine bila: metar je
1
10 000 000 dio meridijana kroz Pariz izmeñu Sjevernog pola i ekvatora. Sadašnja definicija
iz 1983. godine je: metar je dužina koju u vakuumu prijeñe svjetlost za vrijeme od
1
299 792 458 s, čime je ujedno definirana i brzina svjetlosti u vakuumu: c = 2.99792458 ·
8 m
10 s .
Definicija 2.1.3 Originalna definicija kilogram iz 1793. godine je: kilogram je masa
jednog kubnog decimetra vode pri tački mržnjenja, dok je sadašnja definicija iz 1889.
godine: kilogram je masa meñunarodnog etalona kilograma.
Etalon je mjera, mjerilo ili mjerni sistem namijenjen odreñivanju, pohranjivanju i
reprodukciji neke mjerne jedinice radi prenošenja njene vrijednosti na druga mjerila da
bi mogla poslužiti kao referentna vrijednost. Etalon kilograma je cilindar promjera 39
mm napravljen od platine i iridija i čuva se u Meñunarodnom uredu za mjere i utege u
Sèvresu kraj Pariza. 1884. godine napravljeno je još 40 replika etalona koje su podijeljene
po svijetu.
Definicija 2.1.4 Sekunda je vrijeme trajanja 9 192 631 770 perioda zračenja koje odgo-
vara prelasku izmeñu dvije hiperfine razine osnovnog stanja atoma cezija 133.
Definicija 2.1.5 Amper je jačina stalne električne struje koja prolazeći kroz dva paralelna
beskonačno duga vodiča zanemarivog poprečnog presjeka koja na udaljenosti od 1 m u
N
vakuumu proizvodi silu od 2 · 10−7 m .
Definicija 2.1.6 Kelvin je termodinamička temperatura koja je jednaka 273.16-tom di-

jelu termodinamičke temperature trojne točke vode.
Definicija 2.1.7 Mol predstavlja količinu materije onog sustava koji sadrži onoliko ele-
mentarnih jedinki koliko se nalazi atoma u 12 grama ugljika C-12 (taj broj jedinki jednak
je Avogadrovom broju NA = 6.022140857(74) · 1023 mol−1 ).
Definicija 2.1.8 Kandela je jakost svjetlosti u odreñenom smjeru izvora koji odašilje
monokromatsko zračenje frekvencije 540 · 1012 Hz i kojemu je energetska jakost u tom
1 W
smjeru 683 sr .
2.1.2 Dopunske SI jedinice

Napomena: U BiH — Zakon o mjernim jedinicama (iz 2001. godine) u kojem još uvijek
postoji kategorija dopunskih jedinica !?!? (svakako trebale bi preći u izvedene jedinice)
Fizikalna veličina Ime Simbol
Ravninski kut radijan rad
Prostorni kut steradijan sr
Radijan je jedinica za ravninski kut jednaka ravninskomu kutu čiji je vrh u središtu
kružnice, a njegovi krakovi na kružnici omeñuju luk duljine jednake polumjeru kružnice.
Na taj način puni kut ima 2π radijana.
Steradijan je bezdimenzijska jedinica za prostorni kut koja je jednaka prostornomu
kutu stošca čiji je vrh u središtu kugle, a plašt mu na površini kugle izrezuje površinu
jednaku kvadratu polumjera kugle.
Po definiciji je r — polumjer kugle, h— visina kuglinog odsječka, θ — kut kružnog
isječka. Budući je po definiciji steradijana A = r2 , to odgovara površini kuglinog isječka
1
(A = 2πrh), iz čega dobijamo hr = 2π . Kut kružnog isječka iznosi:
r−h h 1
θ = arccos = arccos 1 − = arccos 1 − ≈ 0.571 95 rad ≈ 32.77 ◦
r r 2π
ili kut poprečnog presjeka stošca 2θ = 1.144 rad = 65.54 ◦ . Budući je površina kugle
4πr2 , to znači da kugla ima 4π sr ≈ 12.56637 sr.
Izvedene SI jedinice sa nazivima pripadnih fizikalnih veličina

Fizikalna veličina Ime Simbol
frekvencija hertz Hz
energija joule J
sila newton N
snaga watt W
tlak pascal Pa
električni naboj coulomb C
razlika električnih potencijala volt V
električni otpor ohm Ω
električna vodljivost siemens S
electrični kapacitet farad F
magnetski tok weber Wb
induktivitet henry H
gustoća magnetskog toka?? teasla T
svjetlosni tok lumen lm
osvjetlenje lux lx
2.2. SKALARI I VEKTORI 9
2.1.3 Prefiksi koji se koriste sa SI jedinicama

SI jedinice se uobičajeno koriste sa prefiksima u obliku decimalnog umnoška SI jedinice.
Prefiksi i oznake
Faktor Prefiks Simbol Faktor Prefiks Simbol
10 deka- da 10−1 deci- d
2
10 hekto- h 10−2 centi- c
103 kilo- k 10−3 mili- m
6
10 mega- M 10−6 mikro- µ
109 giga- G 10−9 nano- n
12
10 tera- T 10−12 piko- p
1015 peta- P 10−15 femto- f
1018 eksa- E 10−18 ato- a
21
10 zeta- Z 10−21 zepto- z
1024 jota Y 10−24 jokto- j
2.2 Skalari i vektori

2.2.1 Osnovni pojmovi i definicije
Definicija 2.2.1 Skalari su one veličine koje se jednoznačno mogu opisati svojom bro-
jčanom vrijednosti (skalarom, brojem)
Definicija 2.2.2 Skalarne fizikalne veličine se, osim skalarom, opisuju i pripadnom
jedinicom (npr. masa m = 50 kg, udaljenost l = 20 m itd.)
−
−→
Definicija 2.2.3 Vektor AB je usmjerena dužina AB kojoj je točka A početna, a točka
B krajnja točka.
−
−→
Vektor AB je jedinstveno odreñen trima veličinama:
1. pravcem p koji prolazi kroz točke A i B;
2. smjerom A → B od početne točke A do krajnje točke B

−−→
3. te intezitetom AB = AB, (iznos ili modul) što je „meñusobna udaljenost točaka
A i B". Vektore označavamo strelicom iznad simbola fizikalne veličine, a grafički
se opisuje usmjerenom dužinom.
Definicija 2.2.4 Vektorske fizikalne veličine se osim vektorom opisuju i pripadnom

fizikalnom jedinicom.
[(Npr. v = 10 m s , u smjeru od juga prema sjeveru, čime je zadan pravac i smjer ili
−
→ −
→ → −
− →
sila F = 2 i − 3 j + k N)].
Iako vektorske fizikalne veličine imaju sva svojstva matematičkog vektora, oni mogu
imati neka dodatna svojstva koja slijede iz same fizičke naravi veličine koju opisuju. Iz
ove naravi fizičke veličine slijede i odreñena svojstva pridodanom vektoru, koja inače
vektori kao matematičke veličine ne posjeduju. S obzirom na ta dodatna svojstva imamo
tri vrste vektora u fizici; slobodni, klizni i vezani vektori.
1. Slobodni vektor - kod slobodnog vektora napadna se točka može odabrati proizvoljno
u prostoru. Slobodni vektor se može pomicati paralelno samom sebi prema potrebi,
a da se pri tome ne izmjeni (ovo je svojstvo vektora koje proučava matematika).
Kao primjer slobodnog vektora uzet ćemo brzinu translatornog gibanja jednog ti-
jela (slika 1.1.a). Sve točke tijela pri translaciji imaju istu brzinu pa možemo
proizvoljno izabrati napadnu točku vektora brzine.
2. Klizni vektor - kod kliznog vektora početna se točka vektora može pomicati samo
po pravcu koji se poklapa s pravcem vektora. Primjer kliznog vektora je vektor
sile koji djeluje na kruto tijelo. Pomicanjem napadne točke sile duž pravca koji se
poklapa sa pravcem sile neće promijeniti prvobitno gibanje (slika 1.1.b).
3. Vezani vektor - kod vezanog vektora odreñena je početna točka pa se vektor ne

može pomicati jer je u drugim točkama različit. Primjer vezanog vektora je vektor
polja gdje u svakoj točki polja imamo različit vektor kao predstavnika fizičke veličine
u odreñenom polju (slika 1.1.c).
Slika 1.1.
2.2.2 Osnovna svojstva i operacije s vektorima

Matematička teorija koja pručava svojstva vektora, kao i operacije s vektorima naziva se
vektorska algebra. Osnovne definicije vektorske algebre su:
−
→
Definicija 2.2.5 Jednakost vektora - dva vektora − →a i b su jednaka, označavamo sa
−
→ −
→
a = b , ako imaju isti iznos, isti smjer i leže na istim ili paralelnim pravcima (slika
1.2.a).
−
→
Definicija 2.2.6 Suprotni vektor - vektor − →
a je suprotan vektoru b , označavamo sa
−
→ −
→
a = − b , ako imaju isti iznos, leže na istim ili paralelnim pravcima i imaju suprotan
smjer (slika 1.2.b).
Slika 1.2. Slika 1.3.

−
→
Definicija 2.2.7 Zbrajanje vektora - zbroj dvaju vektora − →a i b , označavamo sa −
→
a+
−
→ −
→
b i odreñuje se tako da se paralelnom translacijom početna točka vektora b dovede na
−
→
krajnju točku vektora −
→
a ; rezultantni vektor −
→
c =−→
a + b jest vektor povučen od početka
−
→
vektora −
→a do kraja vektora b .
Dva vektora su kolinearna ako leže na istom ili na paralelnim pravcima. Za dva
vektora kažemo da su nekolinearni ako ne leže na istom pravcu ili ako leže na pravcima
koji nisu paralelni.
Kolinearne vektore zbrajamo tako da im jednostavno zbrojimo iznose (ako imaju isti
smjer) ili im oduzmemo iznose (ako su suprotnog smjera, pri čemu zadržavamo smjer
onog vektora čiji je iznos veći), a pravac tih vektora ostaje isti (slika 1.3.a).
Nekolinearne vektore zbrajamo ili oduzimamo preko def. 1.1.7. Iznos rezultante može
se izračunati i pomoću kosinusova poučka
−
→
c= a2 + b2 + 2ab cos ∡−
→
a, b (2.2.1)
Smjer rezultante se tada odreñuje kutom α (slika 1.3.b).
a2 + c2 − b2
cos α =
2ac
Napomena: Kada imamo dva vektora koristimo metodu paralelograma ili trokuta koja
je odreñena na konstrukciju paralelograma gdje je dijagonala rezultantni vektor.
−
→
Definicija 2.2.8 Razlika vektora - razliku vektora − →
a i b , označavamo sa
−
→ −
→ −
→
a − b svodimo na zbrajanje vektora −
→
a sa suprotnim vektorom vektora b , dakle re-
−
→ −
→
zultantni vektor je −
→
c =−
→
a − b =−→a + −b .
−
→
Definicija 2.2.9 Nul vektor - ako je vektor − →
a jednak vektoru b , tada razlika vektora
−
→ −
→ −
→
a − b definira nul vektor, koji označavamo sa 0 = ⊖. Iznos nul vektora je nula |⊖| = 0,
a nema odreñeni smjer.
Definicija 2.2.10 Množenje vektora skalarom - umnožak vektora − →a brojem (skala-

−
→
rom) m nazivamo novi vektor m a kojem je duljina a · |m| i leži na istom pravcu kao i
vektor −
→
a , a smjer mu je isti ako je m > 0 ili suprotan ako je m < 0. Ako je m = 0
−
→
dobivamo nul vektor 0 = ⊖.
Definicija 2.2.11 Jedinični vektor - je svaki vektor kod kojeg je iznos jednak jedinici.
Jedinični vektor u smjeru vektora −

→a je vektor −
→
a 0 koji ima intezitet jednak jedinici, a
−
→
dobijemo ga tako što vektor a podijelimo s njegovim intezitetom a. Tako možemo pisati
−
→ →
−
a →
−
a0 = → − = aa . Na ovaj način možemo svaki vektor prikazati kao umnožak njegovog
| |
a
inteziteta i jediničnog vektora u tom smjeru −→
a =a·− →a .
0
−
→ −
→
Definicija 2.2.12 Skalarni produkt −
→
a · b vektora −
→
a i b je skalar definiran izrazom
−
→ −
→ −
→
a · b = ab cos ∡−
→
a, b (2.2.2)
Možemo definirati intezitet vektora preko skalarnog umnoška kao

√ √ √
|−
→
a|= − →a ·−
→a = a · a · cos 0 = a2 = a (2.2.3)
−
→
Definicija 2.2.13 Skalarna projekcija vektora −→
a na vektor b je skalar ab definiran
pomoću izraza
−
→ −
→
−
→ a · b −
→
ab = −→a · b0= = a cos ∡−
→
a , b = a cos α (2.2.4)
b
Za ab (slika 1.4.a) kažemo da je
skalarna komponenta vektora − →
a u smje-
−
→
ru vektora b . Sada svaki vektor možemo
projicirati na proizvoljni pravac. Na isti
način smo mogli napraviti skalarnu projek-
−
→
ciju vektora b na vektor − →a , tako što kra-
−
→
jnju točku vektora b projiciramo na pra-
−
→
vac vektora − →
a . Početna točka vektora b
i projekcija vrha vektora na pravac, defini- Slika 1.4.
raju duljinu koja je zapravo projekcija vek-
−
→
tora b označena sa ba (slika 1.4.b).
Definicija 2.2.14 Kartezijev koordinatni sustav u prostoru je zadan sa tri meñu-

sobno okomite koordinatne osi x, y i z sa zajedničkim ishodištem O kojeg nazivamo
ishodište koordinatnog sustava. Tada je svaka točka T u prostoru zadana ureñenom tro-
jkom brojeva (x, y, z) i pišemo T = T (x, y, z).
−
→
Jedinični vektori za pojedine koordinatne osi su: za os x - apscisa je i , za os y -
−
→ −
→
ordinata je j i za os z - aplikata je k .
Skalarni produkt jediničnih vektora možemo prikazati pomoću tablice, koja se može
dobiti pomoću definicije skalarnog produkta (def. 1.1.12).
− → −
→ − →
· i j k
−
→
i 1 0 0
−
→
j 0 1 0
−
→
k 0 0 1
Sada pomoću projekcije vektora svaki vektor možemo prikazati preko njegovih kompo-
nenti u koordinatnom sustavu
−
→ −
→ −
→ −
→
a = ax i + ay j + az k (2.2.5)
gdje su ax , ay , az skalarne komponente

vektora −→
a na pojedine osi x, y, z koordi-
natnog sustava.
Jednadžbu (2.2.5) nazivamo koordina-
tnim prikazom vektora. Skalarne kompo-
nente vektora dobijemo pomoću definicije
1.1.13:
−
→
ax = − →a · i
−
→
ay = − →a · j
−
→
az = − →a · k
Slika 1.5. Prikažu li se vektori preko skalarnih kom-
ponenti u koordinatnom sustavu, tada je
skalarni umnožak vektora
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
a · b = ax i + ay j + az k · bx i + by j + bz k = ax bx + ay by + az bz (2.2.6)
Koristeći definiciju inteziteta vektora (2.2.3) preko skalarnog produkta, možemo in-
tezitet vektora prikazati preko skalarnih komponenti kao:
|−
→
a|= a2x + a2y + a2z (2.2.7)
Definicija 2.2.15 Radijus vektor položaja točke T u prostoru je definiran vektorom

−→
kojem je početne točka ishodište koordinatnog sustava, a krajnja točka točka T, OT =
−
→ −
→ −
→
x i +y j +zk.
Iznos radijus vektora položaja točke T u prostoru jednak je udaljenosti točke T od

ishodišta koordinatnog sustava:
−→
OT = x2 + y2 + z 2
−
→ −
→
Definicija 2.2.16 Vektorski produkt −
→
c =−
→
a × b vektora −
→
a i b je vektor čiji iznos
definiramo izrazom
−
→ −
→
|−
→
c|= −
→
a × b = ab sin ∡−
→
a, b
−
→
Vektor −
→c je okomit na vektore −
→
a i b , a smjer mu se odreñuje pravilom desne baze
(desne ruke)
Iznos vektorskog produkta brojčano je jednak površini

−
→
paralelograma kojemu su stranice vektori − →
a i b (slika 1.6.).
Prikažu li se vektori pomoću skalarnih komponenti u pravokut-
nom koordinatnom sustavu, vektorski umnožak se može pisati u
obliku determinante
−
→ − → − →
−
→ i j k
−
→a × b = ax ay az (2.2.8)
Slika 1.6.
bx by bz
što prikazano preko komponenti daje:

−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
a × b = ax i + ay j + az k × bx i + by j + bz k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
a × b = (ay bz − az by ) i + (az bx − ax bz ) j + (ax by − ay bx ) k
−
→
Definicija 2.2.17 Površina paralelograma razapetog vektorima −
→
a i b jednaka je
−
→
P = −
→
a × b
−
→
Definicija 2.2.18 Površina trokuta razapetog vektorima −
→
a i b jednaka je
1 −
→ −
→
P△ = a × b
2
−
→ → −
→
Definicija 2.2.19 Mješoviti produkt vektora −
→
a, b i−
c nazivamo izraz oblika −
→
a × b ·
−
→
c.
−
→ →
Ako su vektori −→
a, b i −c zadani preko komponenti u pra-
vokutnom koordinatnom sustavu, tada mješoviti produkt možemo
prikazati pomoću determinante kao
ax ay az
−
→ −
→ →
a × b ·−
c = bx by bz (2.2.9)
cx cy cz
ili
Slika 1.7.
−
→ −
→ − →
a × b · c = ax (by cz − bz cy ) + ay (bz cx − bx cz ) + az (bx cy − by cx )
−
→ →
Definicija 2.2.20 Volumen paralelopipeda razapetog vektorima − →
a, b i −
c jednak je
(slika 1.7.) apsolutnoj vrijednosti mješovitog umnoška tih vektora
−
→ −
→ →
V = a × b ·−
c
2.2.3 Primjeri
−
→ −
→
Primjer 2.2.21 Koji uvjet moraju ispunjavati vektori −
→
a i b , da bude −
→
a + b normalno
−
→
na −
→
a − b?
Rješenje:
Budući da je skalarni produkt dva okomita vektora jednak nuli, dovoljno je da bude
zadovoljen slijedeći uvjet
−
→ −
→ −
→
a + b · − →
a − b =0
Množenjem dobivamo:
−
→ −
→ → − −
→ − → − →
a ·−
→
a + b ·−a −→a · b − b · b =0
kako je zbog osobine komutativnosti skalarnog produkta vektora
−
→ −
→ − → → −
→ − →
a · b = b ·− a =⇒ −→
a ·−→
a − b · b =0
Skalarni umnožak vektora sa samim sobom jednak je kvadratu inteziteta vektora pa
vrijedi
−
→ −
→ − →
a ·−
→
a = a2 , b · b = b2
odakle dobivamo traženi uvjet
a2 = b2
−
→
Problem 2.2.22 Primjer 2.2.23 Objasnite kada je skalarni produkt c = −
→
a · b mak-
simalan, a kada minimalan?
Rješenje:
Po definiciji skalarnog umnoška
−
→
c=− →
a · b = an · b = a · bn
vrijedi
cmax = a · (bn )max
cmin = a · (bn )min
Iz slike 1.9. vidimo da je (bn )max = b za α = 0◦ i

(bn )min = 0 za α = 90◦ .
Problem se može riješiti i preko trigonometrijskih
funkcija. Skalarni umnožak je tada
−
→
c=− →a · b = a · b · cos α
−
→
Slika 1.9. gdje je α− kut izmeñu vektora − →
a i b.
Budući da je
0 ≤ cos α ≤ 1
za vrijednosti kuta 0◦ ≤ α ≤ 90◦ to je
cmax = a · b · cos 0 = a · b, cmin = a · b · cos 90 = 0
Primjer 2.2.24 Koji uvjet mora biti zadovoljen da intezitet vektorskog produkta −
→
c =
−
→ −
→
a × b bude minimalan, a koji da bude maksimalan?
Rješenje:
Na osnovu definicije 1.1.16 intezitet vektorskog produkta dvaju vektora
−
→ −
→
c =−
→a × b jednak je
−
→
c= −→
a × b = a · ha = b · hb
odakle vrijedi
cmax = a · (ha )max = a · b
jer je (ha )max = b za kut α = 90◦ i
cmin = a · (ha )min = 0
gdje je (ha )min = 0 za kut α = 0◦ .
Slika 1.10.
Problem se može riješiti i preko trigonometrijskih funkcija
−
→
c= − →a × b = a · b · sin α
gdje je
0 ≤ sin α ≤ 1
za 0◦ ≤ α ≤ 90◦ . Odavde slijedi
cmax = a · b · sin 90 = a · b
cmin = a · b · sin 0 = 0
−
→ → −
− → −→ −
→ −
→ −
→ →
Primjer 2.2.25 Zadani su vektori − →a = 3 i −2j + k, b = 2 i −4j −3k, −
c =
−
→ −
→ −
→
i + 2 j + 2 k , pronañite intezitete vektora:
a) |−
→
c |,
−
→ →
b) −
→
a + b +−
c ,
−
→
c) 2−
→
a − 3 b − 5−
→
c .
Rješenje:
a) Koristeći relaciju (2.2.7) intezitet vektora je
−
→ −
→ −
→ √
|−
→
c |= − i +2j +2k = (1)2 + (2)2 + (2)2 = 9=3
b) Prvo zbrojimo vektore, a zatim njihovom zbroju izračunamo intezitet

−
→ −
→ → −
→ → −
− → −
→ −
→ −
→
a + b +−
c = 3 i −2j + k + 2 i −4j −3k
−
→ −
→ −
→
+ i +2j +2k
−
→ −
→
= 6 i −4j
−
→ −
→ → −
→ −
→ √
a + b +−
c = 6 i −4j = (6)2 + (−4)2 = 2 13
c) Pomnožimo vektore skalarom i zbrojimo ih, a onda mu izračunamo intezitet

−
→ −
→ → −
− → −
→ −
→ −
→
2−
→
a − 3 b − 5−
→
c = 2 3 i −2j + k −3 2 i −4j −3k
−
→ −
→ −
→
−5 i + 2 j + 2 k
−
→ → −
− →
= −5 i − 2 j + k
−
→ −
→ → −
− → √
2−
→
a − 3 b − 5−
→
c = −5 i − 2 j + k = 2 2
(−5) + (−2) + (1) =
2
30
−
→ −
→ −
→ − → −
→ −
→ −
→
Primjer 2.2.26 Zadani su vektori −→
a = 2 i − j + k, b = i + 3j − 2k,
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
c = −2 i + j − 3 k , i d = 3 i + 2 j + 5 k , pronañite skalare a, b i c tako da
−
→ −
→ −
→ −
→ →
vrijedi: d = a · −
→
a +b· b +c·−
→
c te izrazite vektor d preko vektora −
→
a, b i −c?
Rješenje:
Koristeći zadane vektore dobivamo
−
→ −
→
d = a− →a + b b + c−
→
c
−
→ −
→ −
→ −
→ − → − → −
→ −
→ −
→
3 i +2j +5k = a 2 i − j + k +b i +3j −2k
−
→ − → −
→
+c −2 i + j − 3 k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
= 2a i − a j + a k + b i + 3b j − 2b k − 2c i + c j − 3c k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
3 i + 2 j + 5 k = (2a + b − 2c) i + (−a + 3b + c) j + (a − 2b − 3c) k
Dva vektora su jednaka ako su im jednake sve komponente, tj. mora vrijediti:
(2a + b − 2c) = 3
(−a + 3b + c) = 2
(a − 2b − 3c) = 5
Ovo je sustav od tri jednadžbe, tri nepoznate veličine. Rješenje sustava je
a = −2, b = 1, c = −3
−
→ −
→
pa je tražena kombinacija d = −2−
→
a + b + −3−
→
c.
Primjer 2.2.27 Pronañite jedinični vektor u smjeru rezultante dvaju vektora

−
→ −
→ −
→ −
→ − → − → −
→ −
→
a =2 i +4j −5k i b = i +2j +3k.
Rješenje:
Rezultanta dvaju vektora je zbroj tih vektora
−
→ −
→
R = − →a + b
−
→ −
→ −
→ −
→ − → −
→ −
→
R = 2 i +4j −5k + i +2j +3k
−
→ −
→ −
→ −
→
R = 3 i +6j −2k
intezitet rezultante je
−
→ −
→ −
→ −
→
R = 3 i +6j −2k = (3)2 + (6)2 + (−2)2 = 7
−
→ →
−
R
Na osnovu def. 1.1.11 vrijedi R 0 = →
− pa je
R
−
→ −
→ −
→
−
→ 3 i +6j −2k 3−→ 6−→ 2−→
R0 = = i + j − k
7 7 7 7
−
→
Da bismo se uvjerili u točnost rezultata izračunajmo intezitet vektoru R 0 :
2 2 2
−
→ 3 6 2
R0 = + + − =1
7 7 7
−
→ −
→ −
→
Primjer 2.2.28 Odredite kutove koje vektor − →r = x i + y j + z k zatvara sa
pozitivnim smjerovima koordinatnih osi i pokažite da vrijedi jednakost kosinusa kuteva
cos2 α + cos2 β + cos2 γ = 1.
Rješenje:
Koristeći definiciju skalarnog produkta vektora −
→
r sa jediničnim vektorima koordi-
natnih osi dobivamo
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ − →
r · i = x i +y j +zk · i =x
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −→
r · j = x i +y j +zk · j =y
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −→
r · k = x i +y j +zk · k =z
pa vrijedi
−
→ −
→ −
→ −
→
a · b = |−
→
a | b cos ∡−
→
a, b
odnosno
−
→ −
→
−
→ −
→ a · b
cos ∡ a , b = −
→
|−
→
a| b
pa su kutovi
−
→ −
→
−
→ r · i x x
cos ∡−
→
r, i = cos α = → = r·1 = r
−
−
→
|r| i
−
→ −
→
−
→ r · j y y
cos ∡−
→
r, j = cos β = → = r·1 = r
−
−
→
|r| j
−
→ −
→
−
→ r · k z z
cos ∡−
→
r, k = cos γ = → = r·1 = r
−
−
→
|r| k
gdje je intezitet vektora −

→
r jednak
|−
→
r|= x2 + y 2 + z 2
pa slijedi
x 2 y 2 z 2 x2 + y 2 + z 2 r2
cos2 α + cos2 β + cos2 γ = + + = 2
= 2
r r r r r
cos2 α + cos2 β + cos2 γ = 1
−−→
Primjer 2.2.29 Odredite vektor P Q kojemu je početna točka P (x1 , y1 , z1 ) i
krajnja točka Q (x2 , y2 , z2 ), a zatim mu izračunajte iznos.
Rješenje:
Vektor položaja točki P i Q su:
−
→ −
→ −
→ −
→
r P = x1 i + y1 j + z1 k
−
→ −
→ −
→ −
→
r Q = x2 i + y2 j + z2 k
Mora vrijediti
−
→ −−
→ →
r P + PQ = −
rQ
odnosno
−−→ −
Slika 1.12. PQ = →
r Q−−
→
rP
−−
→
pa je vektor P Q jednak
−−→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
PQ = x2 i + y2 j + z2 k − x1 i + y1 j + z1 k
−
→ −
→ −
→
= (x2 − x1 ) i + (y2 − y1 ) j + (z2 − z1 ) k
odnosno njegov intezitet
−−→
PQ = (x2 − x1 )2 + (y2 − y1 )2 + (z2 − z1 )2
što je zapravo udaljenost izmeñu točaka P i Q.

−
→ → −
− →
Primjer 2.2.30 Pronañite vrijednost kuta izmeñu vektora −
→
a = 2 i + 2 j − k i vektora
−
→ −
→ −
→ −
→
b =6 i −3j +2k.
Rješenje:
Koristeći definiciju skalarnog√
produkta vektora i inteziteta vektora (definicija 1.1.12)
−
→
a · b = ab cos α, i |a| = −
vrijedi −
→ →
a ·−
→
a pa je
2 2 2
a = (2) + (2) + (−1) = 3
b = (6)2 + (−3)2 + (2)2 = 7

−
→ −
→
a · b = (2) (6) + (2) (−3) + (−1) (2) = 12 − 6 − 2 = 4
odakle slijedi
−
→ −
→
a · b 4 4
cos α = = =
a·b 3·7 21
4
α = arccos = 1, 3791
21
−
→
Primjer 2.2.31 Zadani su vektori −
→a i b . Odredite vrijednost parametra α tako da
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
vektori −
→
a = 2 i + α j + k i b = 4 i − 2 j − 2 k budu okomiti.
Rješenje:
−
→
Da bi dva vektora bila okomita jedan na drugi mora biti zadovoljen uvjet −
→
a · b =
ab cos α = 0 jer je cos α = cos π2 = 0. Dakle,
−
→ −
→
a · b = 0
−
→ −
→ −
→ → −
− → −
→ −
→ −
→
a · b = 2 i +αj + k · 4 i −2j −2k
= (2) (4) + (α) (−2) + (1) (−2)
= 8 − 2α − 2 = 6 − 2α = 0 → α = 3
Primjer 2.2.32 Odredite jedinični vektor okomit na ravninu koja je razapeta vektorima
−
→ −
→ −
→ −
→ − → −
→ → −
− →
a =2 i −6j −3k i b =4 i +3j − k.
Rješenje:
Zadatak možemo riješiti na dva načina. Prvi način je da napravimo vektorski produkt
−
→
vektora koji razapinju ravninu. Na taj način dobivamo novi vektor − →
c =− →
a × b koji je
okomit na te vektore, a time i na ravninu koju razapinju.
− → −
→ − →
−
→ i j k
−
→
c = −
→
a × b = 2 −6 −3
4 3 −1
−
→ −
→ −
→
= 5 3 i −2j +6k
pa je jedninični vektor jednak

−
→ −
→ −
→
−
→
c 5 3 i −2j +6k 3−→ 2− → 6−→
−
→
c0= − = = i − j + k
|→
c| −
→ −
→ −
→
5 3 i −2j +6k 7 7 7
−
→ −
→ −
→
Drugi način: pretpostavimo da je vektor −
→
c = cx i + cy j + cz k okomit na zadanu
−
→
ravninu. Kako je okomit na ravninu, mora biti okomit i na vektore −
→
a i b koji pripadaju
toj ravnini. Dakle, mora vrijediti:
−
→
a ·−
→
c = 2cx − 6cy − 3cz = 0 ili 2cx − 6cy = 3cz
−
→ −
b ·→
c = 4cx + 3cy − cz = 0 ili 4cx + 3cy = cz
Rješavanjem prethodnih jednadžbi imamo parametarsko rješenje, gdje je cz uzet za

parametar
1 1
cx = cz ; cy = − cz
2 3
Onda je vektor −
→
c jednak
−
→ −
→ −
→ −
→ → 1 − → 1 − → −
→
c = cx i + cy j + cz k = −
c = cz i − cz j + cz k
2 3
1−→ 1− → − →
= cz i − j + k
2 3
odnosno jedinični vektor u tom smjeru je

1−
→ → −
1− →
−
→
c cz 2 i − 3 j + k
−
→
c0 = =
c 1 2 2 2
± c2z 2 + − 13 + (1)
1−
→ 1− → −
→ 1−
→ → −
1− →
cz 2 i − 3 j + k 2 i − 3 j + k
= ± =± 7
1 1
cz 4 + 9 +1 6
3−→ 2− → 6−→
= ± i − j + k
7 7 7
−
→ → −
− → − → −→ −
→ −
→
Primjer 2.2.33 Ako je −
→
a = 2 i − 3 j − k i b = i + 4 j − 2 k , pronañite vrijednosti
slijedećih vektora:
−
→
a) −
→
a × b i
−
→ −
→ −
→
b) a + b × −
→
a − b .
Rješenje:
a) Koristeći definiciju vektorskog produkta 1.1.16 imamo
−
→ → −
− → − → −
→ − →
−
→ i j k i j k
−
→
a × b = =
ax ay az 2 −3 −1
bx by bz 1 4 −2
−3 −1 − → 2 −1 −
→ 2 −3 −
→
= i − j + k
4 −2 1 −2 1 4
−
→ −
→ −
→
= 10 i + 3 j + 11 k
b) Prvo pronañimo
−
→ −
→ −
→ → −
− → −
→ −
→ −
→ −
→ − → −
→
a + b = 2 i −3j − k + i +4j −2k =3 i + j −3k
−
→ −
→ −
→ → −
− → −
→ −
→ −
→ −
→ → −
− →
a − b = 2 i −3j − k − i +4j −2k = i −7j + k,
a zatim vektorski pomnožimo

− → −
→ − →
−
→ −
→ i j k
−
→
a + b × −
→
a − b = 3 1 −3
1 −7 1
1 −3 − → 3 −3 −
→ 3 1 −→
= i − j + k
−7 1 1 1 1 −7
−
→ −
→ −
→
= −20 i − 6 j − 22 k
−
→ −
→ −
→ −→ −
→ −
→ −
→
Primjer 2.2.34 Pokažite da su vektori −
→
a = − i +3j +2k, b = 2 i −3j −4k i
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
c = −3 i + 12 j + 6 k komplanarni i rastavite vektor −
→
c po vektorima −
→a i b.
Rješenje:
Tri vektora su komplanarna ako postoji njihova meñusobna zavisnost, tj. jedan od
vektora možemo prikazati kao linearnu kombinaciju preostala dva (ti vektori leže u istoj
ravnini). Što znači da njihov mješoviti produkt mora biti jednak nuli.
−
→ −
→ →
a × b ·−
c = 0
ax ay az −1 3 2
−
→ −
→ →
a × b ·−
c = bx by bz = 2 −3 −4 =0
cx cy cz −3 12 6
−
→
Prikažimo sada vektor −
→
c kao linearnu kombinaciju vektora −
→
a i b.
−
→ −
→
c = m− →a +nb
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
−3 i + 12 j + 6 k = m − i + 3 j + 2 k + n 2 i − 3 j − 4 k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
−3 i + 12 j + 6 k = (−m + 2n) i + (3m − 3n) j + (2m − 4n) k
odakle slijedi sustav od tri jednadžbe sa dvije nepoznanice
(−m + 2n) = −3
(3m − 3n) = 12
(2m − 4n) = 6
Rješenje tog sustava je jedinstveno i glasi:
m = 5
n = 1
−
→
pa vektor −
→
c možemo napisati kao kombinaciju −
→
c = 5−
→
a + b.
Poglavlje 3
MEHANIKA
Mehanika (mehane — grč. oruñe) je dio fizike koji proučava zakone gibanja, tj. promjenu
položaja sustava (tijela) u prostoru tijekom vremena.
• Kinematika (kinein — grč. gibati) je dio mehanike koji opisuje gibanje promatranog
sustava ne razmatrajući uzroke tih gibanja.
• Dinamika (dynamis — grč. sila) proučava uzroke gibanja tj. utjecaj sile i mase na
gibanje, dinamika za razliku od kinematike daje fizikalnu bit gibanja.
3.1 Kinematika
Razne vrste gibanja i uzroci koji do njih dovode tijesno su povezani. Medutim, istodobno
uvoñenje niza definicija koje služe za opis gibanja i objašnjavanje zakona koji utvrñuju
uzroke gibanja, nije metodološki prikladno. Prvo poglavlje govori o kinematici (grčki
kinema - gibanje) koja samo opisuje gibanje, ali ne ulazi u uzroke tih gibanja, tj. ne
govori o uzrocima gibanja.
3.1.1 Prostor i vrijeme

U općenitom smislu fizika kao znanost proučava neki dogañaj. Svaki dogañaj odreñen
je u prostorno-vremenskom kontinuumu s četiri podatka D(x, y, z, t). Kažemo da svaki
dogañaj ima odreñeni položaj. Položaj u prostoru odreñen je s tri podatka jer je prostor
trodimenzionalan. Položaj u vremenu odreñen je jednim podatkom. Ako se problem
koji promatramo nalazi u dvodimenzionalnom prostoru (ravnini) tada ga opisujemo s
dvije prostorne koordinate i vremenom D (x, y, t), a ako je problem jednodimenzionalan
opisujemo ga samo sa jednom koordinatom i kažemo da se tijelo giba po pravcu.
Ima li prostor odreñena svojstva?
Apstraktnim razmišljanjem može se doći do kriterija koji definiraju razne vrste pros-
tora, pri čemu koristimo matematički opis. Euklidski prostor koristi Euklidsku
geometriju u kojoj je zbroj svih kutova u trokutu 180 ◦ . To vrijedi za ravan prostor,
tj. prostor u kojemu dužine leže na pravcima kao ravnim crtama. To je samo naš dojam
o prostoru, da je najkraća spojnica izmeñu dviju točaka u prostoru ravna dužina.
Vrijeme
Pojam vremena vežemo uobičajeno uz neki niz dogañaja. Ako se dva dogañaja nisu
dogodila istodobno onda kažemo da je izmeñu ta dva dogañajo protekao neki vremenski
23
24 POGLAVLJE 3. MEHANIKA
Slika 3.0.1:
interval. Kako ne možemo odrediti apsolutni početak vremena, koristimo se relativnim

početkom vremena, to znači da proizvoljni dogañaj definiramo kao početni trenutak
vremena t = 0 s i svi dogañaji iza se u vremenu t > 0, a svi dogañaji prije su onda
u vemenu t < 0. Dodatno pretpostavljamo da vrijeme teče jednoliko, odnosno da je
interval vremena izmeñu dva dogañaja neovisan o tome koji smo dogañaj uzeli za početak
vremena.
Položaj, brzina i ubrzanje
Položaj
Odaberimo proizvoljnu točku u prostoru kao ishodište O (latinski origo-izvor ). Tada
položaj neke točke P odreñujemo vektorom − →
r kojemu je početak u ishodištu a kraj
u točki P . Svaki vektro položaja ima svoj iznos i smjer. SIznos je jednak udaljenosti
izmeñu početne i krajnje točke pa se izražava u metrima kao i svaka duljina. U slučaju
korištenja jediničnog vektora r̂ (čita se er kapa) tada se informacija o pravcu i smjeru
zadržava u jediničnom vektoru a udaljenost i dimenzionalnost duljine u iznosu vektora i
piše se
−
→
r = |−
→
r | r̂ = r r̂
Najčešći način odreñenja položaja je dan u Descartesovom pravokutnom koordinat-

nom sustavu. U tom prostoru položaj točke A odreñen je s tri ureñena broja A(x, y, z).
Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju da je vektor veličina odreñena s tri po-
datka pa se položaj u prostoru može odrediti vektorskom veličinom koju nazivamo vektor
−→ →
položaja: OA = − r
Definicija 3.1.1 Vektor položaja je vektor koji ima početak u koordinatnom

početku (u ishodištu koordinatnog sustava), a kraj u točki čiji se položaj odreñuje.
3.1. KINEMATIKA 25
Slika 2.1.
Položaj tijela (materijalne točke) u vremenu u pravokutnom koordinatnom sustavu
odreñen je izrazom
−
→ −
→ −
→ −
→
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k
Već smo u definiciji rekli da je mehaničko gibanje povezano s promjenom vektora

položaja. Promjenu vektora položaja možemo opisati pomoću vektora pomaka ∆−
→
r.
Slika 2.4.
Definicija 3.1.2 Vektor pomaka je vektor koji ima početak u početnoj točki pomaka, a
kraj u krajnjoj točki pomaka.
Posljedica: Na osnovu slike (2.4.) vidimo da je vektor pomaka jednak razlici izmeñu
vektora položaja krajnje točke (−
→
r 2 ) i vektora položaja početne točke (−
→
r 1) :
∆−
→
r =−
→
r 2−−
→
r1 (3.1.1)
Promjena vektora položaja prilikom gibanja može se obaviti u različitim vremenskim

intervalima. Fizikalna veličina koja opisuje promjenu položaja u nekom vremenskom
intervalu naziva se brzina gibanja −
→v.
Funkcija
−
→ ∆−
→
r (t) d−
→
r (t) dx (t) − → dz (t) −
→ dy (t) − →
v (t) = lim = = i + j + k
∆t→0 ∆t dt dt dt dt
predstavlja vektorsku funkciju brzine, pri čemu krajnja točka vektora položaja (vektorske
funkcije −
→
r (t)) opisuje krivulju gibanja. Iz definicijske jednadžbe dobivamo fizikalnu
dimenziju brzine, odnosno jedinicu za brzinu
m s [ m]
v = (3.1.2)
s t [ s]
Komponente brzine su tada:

dx (t)
vx (t) =
dt
dy (t)
vy (t) =
dt
dz (t)
vz (t) =
dt
pa možemo pisati
−
→ −
→ −
→ −
→
v (t) = vx (t) i + vy (t) j + vz (t) k
Analogno, definiramo vektorsku funkciju −

→
a (t) kao
−
→ ∆−
→
v (t) d−
→
v (t) d2 −
→r (t) d2 x (t) −
→ d2 y (t) −
→ d2 z (t) −
→
a (t) = lim = = 2
= 2
i + 2
j + k
∆t→0 ∆t dt dt dt dt dt2
koja opisuje funkciju akceleracije (ubrzanja) duž krivulje. Komponente ubrzanja su:
dvx (t) d2 x (t)
ax (t) = =
dt dt2
2
dvy (t) d y (t)
ay (t) = =
dt dt2
2
dvz (t) d z (t)
az (t) = =
dt dt2
pa je
−
→ −
→ −
→ −
→
a (t) = ax (t) i + ay (t) j + az (t) k
3.1. KINEMATIKA 27
Definicija 3.1.3 Mehaničko gibanje predstavlja promjenu vektora položaja nekog tijela
u nekom vremenskom intervalu.
Ovo je jedna od mogućih definicija mehaničkog gibanja. Ono što treba naglasiti jest
da je mehaničko gibanje relacijski proces. Da bismo govorili o gibanju moramo znati što
se giba (tijelo u gibanju) i u odnosu na što se giba (referentno tijelo ili točka).
Definicija 3.1.4 Materijalna točka je idealizirani objekt čija je ukupna masa koncen-
trirana u jednoj točki, približno opisuje stvarno tijelo ako su njegove dimenzije mnogo
manje od dimenzija staze po kojoj se giba ili ako se sve točke tijela gibaju na istovjetan
način.
Definicija 3.1.5 Skup točaka položaja tijela (materijalne točke) tijekom gibanja naziva
se putanja.
Posljedica: Sukcesivni položaji mogu se odrediti u bilo kom malom vremenskom

intervalu. Ta mogućnost slijedi iz jednog bitnog svojstva mehaničkog gibanja, a to je
neprekidnost. Svako mehaničko gibanje čvrstog tijela može se razložiti na dva osnovna
oblika gibanja; translacijsko i rotacijsko.
3.1.2 Translacijsko i rotacijsko gibanje

Definicija 3.1.6 Tijelo se giba translacijski (slika 2.2.) ako spojnica bilo koje dvije točke
na tijelu tijekom gibanja ostaju same sebi paralelne.
Posljedica: Sve točke tijela opisuju istu putanju, što znači da će svaka točka pri
translaciji imati isto gibanje. Pri ovakvom gibanju možemo zanemariti oblik tijela i uzeti
jednu točku (materijalna točka) kao predstavnika cijelog tijela. Jednadžbe koje budu
opisivale gibanje materijalne točke važit će za čitavo tijelo pri translaciji.
Definicija 3.1.7 Tijelo se giba rotacijski (slika 2.3.) ako svaka točka tog tijela opisuje
kružnice čiji centri leže na jednom pravcu kojeg nazivamo: os rotacije.
Posljedica: Različite točke opisuju kružnice različitih polumjera pa u istom vremen-

skom intervalu opisuju različite dužine putanje. Odavde slijedi da pri razmatranju ovog
gibanja ne možemo zanemariti oblik tijela.

3.1.3 Kinematika translacijskog gibanja

S obzirom na oblik putanje gibanje možemo podijeliti na:
a) pravocrtno - gibanje po pravcu ili u jednoj dimenziji

b) kružno gibanje — kao specijalni slučaj krivocrtnog gibanja u ravnini.
c) krivocrtno - gibanje po proizvoljnoj krivulji ravnine ili prostora
Pravocrtno gibanje materijalne točke
Definicija 3.1.8 Mehaničko gibanje kod kojega se u bilo kojem vremenskom intervalu
vektor pomaka poklapa sa putanjom materijalne točke naziva se pravocrtno gibanje.
Posljedica: Sve vektorske veličine koje opisuju ovakvo gibanje ležat će na istom
pravcu, tj. bit će kolinerani, tako da operacije s vektorima mogu biti svedene na operacije
sa skalarima tj. intenzitetima tih vektora gdje će operacija zbrajanja i oduzimanja biti
odreñena smjerom vektora.
S obzirom na brzinu (odnosno na promjenjivost inteziteta brzine) pravocrtno gibanje

se može podijeliti na:
a) jednoliko gibanje po pravcu

b) jednoliko promjenjivo gibanje po pravcu
c) nejednoliko promjenjivo gibanje po pravcu.
a) Jednoliko gibanje po pravcu
Definicija 3.1.9 Jednoliko gibanje po pravcu imamo onda kada materijalna točka u jed-
nakim vremenskim razmacima prevaljuje, uvijek u istom smjeru, jednake
intenzitete vektora pomaka odnosno jednake putove.
Posljedica: Na osnovu definicije brzine slijedi da je kod jednolikog pravocrtnog

gibanja zadovoljena kvantitativna jednakost:
−
→ ∆−
→
r
v = (3.1.3)
∆t
Relacija (3.1.3) je jednadžba gibanja kod
jednolikoga pravocrtnog gibanja. Kako su vektor
brzine i vektor pomaka kolinearni (slika 2.5.) ova se
jednadžba može pisati i u skalarnom obliku.
∆r ∆s
v= = (3.1.4)
∆t ∆t
jer kod jednolikog gibanja po pravcu vrijedi ∆r = ∆s ili jednostavnije
s
v= Slika 2.5. (3.1.5)
t
3.1. KINEMATIKA 29
b) Jednoliko promjenjivo gibanje po pravcu
Postoje slučajevi, kao što to pokazuje primjer na slici (2.6.), da se prilikom prav-
ocrtnog gibanja tijela mijenja brzina tijekom gibanja. Brzina se može povećavati ili
smanjivati.
Prema definiciji ubrzanja za ovo gibanje važi
jednakost
−
→ ∆−→
v
a = = const. (3.1.6)
∆t
Vektor ubrzanja mora ležati na pravcu gibanja,
ako ima isti smjer kao i vektro brzine radi se
o jednoliko promjenjivom ubrzanom gibanju,
a ako su smjerovi vektora brzine i vektora
ubrzanja suprotni imamo jednoliko usporeno
gibanje po pravcu.
Slika 2.6. U slučaju da vektori brzine i ubrzanja ne leže
na istom pravcu imamo krivocrtno gibanje bez
obzira što je vektor ubrzanja konstantan.
c) Nejednoliko promjenjivo gibanje po pravcu
Ako su vektori brzine i ubrzanja kolinearni, ali je vektor ubrzanja promjenjiv −

→
a =
const. imao nejednoliko promjenjivo gibanje po pravcu.
Kako su vektori pomaka i prijeñenog puta kolineari i jednadže možemo pisati u
skalarnom obliku, za gibanja po pravcu dobivamo opće izraze za prijeñeni put, brzinu i
ubrzanje pisane u diferencijalnom i integralnom obliku:
ds
v= dt ↔ ds = v · dt ↔ s = v · dt
dv
a= dt ↔ dv = a · dt ↔ v = a · dt
odakle slijede izrazi za jednoliko gibanje po pravcu
a = 0 =⇒ v = konst. =⇒ s = v · dt = v · t + s0
i jednoliko promjenjivo gibanje po pravcu
a = konst. =⇒ v = a · dt = a · t + v0 =⇒
1
s = (a · t + v0 ) dt = at2 + v0 t + s0
v · dt =
2
gdje su s0 i v0 aditivne konstante koje odreñujemo iz uvjeta poznavanja položaja i brzine
u nekom trenutku vremena.
Jednoliko pravocrtno gibanje: Jednoliko promjenjivo pravocrtno gibanje:
a (t) = 0 a (t) = konst. = a
t t t t
v (t) = a (t) dt = 0 · dt v (t) = a (t) dt = adt

0 0 0 0
= konst. = v0 = at + v0
t t
t
s (t) = v (t) dt = (at + v0 ) dt
s (t) = v (t) dt = v0 t + s0
0 0
0 = 12 at2 + v0 t + s0
Za nejednoliko pravocrtno gibanje koriste se opći izrazi i potrebno je rješavanje

prethodno navedenih diferencijanih ili integralnih izraza.
Krivocrtno gibanje materijalne točke

Već smo dali opće definicije trenutne brzine i ubrzanja. Ove opće definicije dane u
vektorskom obliku moraju odgovarati za sva gibanja pa i za krivocrtno.
Kao što se vidi iz slike (2.7.) na različitim točkama
putanje postoje različite tangente, tj. pravci koji zat-
varaju različite kutove s koordinatom x, a što znači da
su pripadajući vektori brzina, bez obzira na njihov in-
tenzitet, različiti −
→
v1=− →
v 2 . Odavde slijedi da je svako
krivocrtno gibanje promjenjivo gibanje (− →v = const.).
Kružno gibanje materijalne točke

Za definiranje kružnog gibanja najprije se definira
središte kružnice i njen radijus, tada je putanja ti- Slika 2.7.
jela definirana kružnica. Za vektorski opis gibanja
treba se definirati ishodište koordinatnog sustava.
Ako ishodište koordinatnog susatva ne laži u središtu
kružnice tada se svaki vektor položaja tijela može napisati kao
−
→
r =−
→
r c+−
→
r′
gdje je −→
r c vektor položaja središta kružnice, a − →r ′ vektot položaja tijela u odnosuna
središte kružnice. Kako će vektor položaja središta kružnice biti konstantan, a vektor
položaja tijela s obzirom na središte kružnice ima isti iznos za sve točke (slijedi iz definicije
kružnice kao skupa svih točaka koje su podjednako udaljene od točke središta kružnice),
pa se gibanje znatno pojednostavljuje u tom prikazu. Ako želimo pratiti vremenski tijek
gibanja dovoljno je pratiti vektor − →r ′.
Ovo gibanje se razmatra zasebno zbog još jednog razloga, a to je da se ono nalazi
na graničnom području izmeñu translacijskog i rotacijskog gibanja. Slično kao kod
translacijskog gibanja promatramo jednu materijalnu točku, a s druge strane materi-
jalna točka opisuje kružne putanje kao kod rotacijskog gibanja.
Odavde slijedi da se navedeno gibanje može opisivati preko translacijskih para-
metara, a takoñer i sa parametrima koji su karakteristični za rotacijska gibanja. Kako
je kružno gibanje specijalni slučaj krivocrtnog gibanja slijedi da je sa pozicije translacije
ovo gibanje promjenjivo (− →
v = const.)
a) Kutni parametri
Uz navedene definicije rotacijskog gibanja vidimo da se ne mogu koristiti pojmovi

veličina kojima smo opisivali translaciju. Na primjer vektor pomaka svake pojedinačne
točke je različit u istom vremenskom intervalu. Zbog toga za opis promjene položaja
uvodimo kutni pomak ∆ϕ, koji je jednak za sve točke tijela, za opisivanje promjene
položaja.
Definicija 3.1.10 Kutni pomak ∆ϕ je kut koji zatvara vektor položaja − →r 1 neke točke u
−
→
početku gibanja sa vektorom položaja r 2 na kraju gibanja materijalne točke.
3.1. KINEMATIKA 31
Analogno kao što smo definirali brzinu pri translaciji

gibanju može se definirati i kutna brzina pri kružnom gibanju.
Definicija 3.1.11 Kutna brzina ω predstavlja količnik kutnog

pomaka ∆ϕ u nekom vremenskom intervalu ∆t;
def. ∆ϕ
ω = (3.1.7)
∆t
Ova definicija je kvalitativna pa pravu definiciju za kutnu
Slika 2.10. brzinu, tj. trenutnu kutnu brzinu možemo odrediti analogno
definiciji brzine kod translacijskog gibanja.
Definicija 3.1.12 Trenutna kutna brzina je kutna brzina u

beskonačno malom vremenskom intervalu
∆ϕ dϕ
ω = lim = (3.1.8)
∆t→0 ∆t dt
Jednadžba (3.1.8) predstavlja opći oblik kutne brzine. Dakle, kutna brzina pred-
stavlja prvi izvod kutnog pomaka po vremenu.
Kutna brzina je takoñer vektorska veličina, ali pravac vektora leži na osi rotacije.
Koristeći analogiju izmeñu prijeñenog puta pri kružnom
gibanju (što je jednako duljini kružnog luka) a slijedi iz defini-
cije kuta s = r · ϕ (gdje je ϕ izraženo u radijanima) i definicije
iznosa trenutne brzine pri translaciji v = ds dt dobiva se
ds d dr dϕ
v= = (r · ϕ) = ·ϕ+r· =r·ω
dt dt dt dt
=0,r=konst.
Slika 2.11. Kutna brzina se može prikazati i vektorski preko obodne

brzine i radijus-vektorom točke u kružnom gibanju:
−
→
v =−
→
ω ×−
→
r
Pri čemu vrijedi pravilo desne baze (odnosno desne ruke).

Ako se kutna brzina mijenja prilikom kružnog gibanja onda se uvodi, slično kao kod
translacije, fizička veličina koja opisuje tu promjenu, a to je kutno ubrzanje α.
Definicija 3.1.13 Kutno ubrzanje predstavlja količnik promjene vektora kutne brzine
(∆ω) u nekom vremenskom intervalu (∆t);
def. ∆ω
α = (3.1.9)
∆t
Odnosno, trenutno kutno ubrzanje je ubrzanje u beskonačno malom vremenskom
intervalu:
∆ω dω
α = lim = (3.1.10)
∆t→0 ∆t dt
Relacija (3.1.10) predstavlja opći oblik jednadžbe kutnog ubrzanja. Dakle, kutno
ubrzanje predstavlja prvi izvod promjene kutne brzine po vremenu.
Iz relacije (3.1.8) i (3.1.10) možemo pisati:
d dϕ d2 ϕ
α= = (3.1.11)
dt dt dt2
Kutno ubrzanje takoñer je vektorska veličina koja leži na osi rotacije, a smjer je
odreñen smjerom razlike kutne brzine, odnosno definiramo je preko tangencijalne kom-
ponente kutnog ubrzanja kao:
−
→
at =−
→
α ×−
→
r
Deriviranjem vektora brzine, koji je prikazan kao vektorski umnožak kutne brzine
i radij-vektora, dobivaju se dva člana. Prvi od njih je, očito, vektor tangencijalnog
ubrzanja, dok je drugi član, koji ima smjer prema središtu kružnice, vektor centripetalnog
ubrzanja.
−
→ d−
→v d (−→ω ×−→r) d−
→ω d−→
r
a = = = ×−→r +−
→ω × =−→α ×− →r +− →
ω ×− →v
dt dt dt dt
→
−
at →
−
an
−
→
a = −
→
at+−
→
an
pri čemu su iznosi komponenti vektora ubrzanja jednaki:
at = αr
v2
an = ωv = ω 2 r =
r
Fizikalna veličina Oznaka Dimenzija
Kut ϕ rad ili stupnjevi
rad −1
Kutna brzina ω s ili rad · s
rad −2
Kutno ubrzanje α s2 ili rad · s
b) Jednoliko gibanje materijalne točke po kružnici
Definicija 3.1.14 Materijalna točka se giba jednoliko po kružnici ako u istim vreme-
nskim intervalima prelazi iste kutne pomake, odnosno ako je kutna brzina stalna −→
ω =
const.
Koristeći opće jednadžbe (3.1.8) i (3.1.10) možemo opisati ovo gibanje na slijedeći
način:
dφ ∆φ
ω= = = const. (3.1.12)
dt ∆t
dω
α= =0 (3.1.13)
dt
Promatrajmo ovo gibanje sa stajališta translacijskog
gibanja. Brzina (tangencijalna) po svojoj geometrijskoj
definiciji leži na tangenti u promatranoj točki pa se mi-
jenja pravac vektor od točke do točke što znači da je brzina
−
→v = const.
Slika 2.12.
3.1. KINEMATIKA 33
Možemo naći vezu izmeñu tangencijalne i kutne brzine.

Za male vrijednosti kuta možemo naći geometrijsku vezu
izmeñu veličina, l i r (slika 2.12.).
ϕ → 0, l = ϕ · r/ : ∆t (3.1.14)
l ϕ
= · r, v = ω · r (3.1.15)
∆t ∆t
Usporedimo li kutnu i tangencijalnu brzinu kod jedno-
likog kružnog gibanja možemo reći da se intezitet tangencijalne (obodne) brzine ne mi-
jenja, ali kao vektor se mijenja. Odnosno:
ω = const. (3.1.16)
v = const. (3.1.17)
−
→
v = const. (3.1.18)
Iz relacije (3.1.16) koja se odnosi na jednoliko kružno gibanje slijedi jedna posljed-
ica, a to je da je takvo gibanje sa stajališta rotacijskog gibanja jednoliko, a sa pozicije
translacije, gibanje je promjenjivo. Dakle, pri tom gibanju mora se javiti jedno ubrzanje
koje nazivamo centripetalnim ubrzanjem (acp )
Prema definiciji za ubrzanje imamo:
−
→ ∆−
→
v
a = (3.1.19)
∆t
Na osnovu slike 2.13. vidimo da je promjena brzine,
odnosno ubrzanje, uvijek orijentirano ka centru.
Za male vrijednosti kuta (ϕ → 0) možemo naći propor-
ciju:
⌢
AB = ∆l
|∆−→v| |∆l| |v · ∆ϕ|
acp = lim = lim = lim
Slika 2.13. ∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t ∆t→0 ∆t
v2
= vω = = ω2 r (3.1.20)
r
Relacija predstavlja vezu izmeñu centripetalnog
ubrzanja i kutne, odnosno tangencijalne brzine.
Napomena: Kružno gibanje je periodično gibanje, tj.
gibanje koje se nakon nekog vremena t = T ponavlja. Ovo vrijeme ponavljanja naziva
se period (T ), a broj perioda u jednoj sekundi frekvencija f = T1 . Koristeći relacije za
kutnu brzinu možemo naći vezu izmeñu navedenih veličina:

ω = ϕt 
2π
ϕ = 2π =⇒ ω = = 2π · f (3.1.21)
t=T
 T
c) Jednoliko promjenjivo gibanje po kružnici
Definicija 3.1.15 Jednoliko promjenjivo kružno gibanje je ono gibanje u kojem se u

istim vremenskim intervalima jednako mijenja kutna brzina. Odnosno kutno ubrzanje je
stalno.
Definiciju možemo pisati u formalnom obliku:
α (t) = konst.
ω (t) = αt + ω0
1 2
ϕ (t) = αt + ω 0 t + ϕ0 (3.1.22)
2
Koristeći ove opće jednadžbe možemo odrediti trenutnu kutnu brzinu ω (t) i prevaljeni
kutni pomak ϕ (t) za neko vrijeme t.
α (t) = konst.
ω (t) = α (t) dt = αt + ω 0
0
t t
ϕ (t) = ω (t) dt = (αt + ω 0 ) dt

0 0
1 2
= αt + ω 0 t + ϕ0
2
Vidjeli smo da postoji veza izmeñu kutne brzine i tangencijalne brzine. Kod ovog
gibanja pored centripetalnog ubrzanja (acp ) javlja se i tangencijalno ubrzanje (at ). Ovdje
takoñer možemo naći vezu izmeñu kutnog ubrzanja (α) i tangencijalnog ubrzanja (at ).
at = α · r (3.1.23)
Usporedimo li jednadžbe koje opisuju translacijsko gibanje materijalne točke s jed-

nadžbama koje opisuju rotacijsko gibanje ili konkretno jednadžbe gibanja jednolikog
promjenjivog gibanja materijalne točke duž pravca i jednolikog promjenjivog gibanja
materijalne točke po kružnici, onda primjećujemo da postoji potpuna analogija.
Takoñer koristeći veze izmeñu kutnih i tangencijalnih parametra, možemo formalno
uz supstituciju prijeći s jedne odgovarajuće jednadžbe na drugu. Ovo je moguće zbog
toga što su oba oblika gibanja izraz jednog jedinstvenog mehaničkog gibanja materijalne
točke.
d) Analogija izmeñu pravocrtnih i kružnih gibanja

3.1. KINEMATIKA 35
Pravocrtno Kružno
−
→r =− →r (t) ϕ = ϕ (t)
→
−
−
→
v (t) = d rdt(t) ω (t) = dϕ(t)
→
− dt
−
→
a (t) = d vdt(t) α (t) = dω(t)
dt
1. Jednoliko pravocrtno 1. Jednoliko kružno
v = const. ω = const.
s
v = t; s = v · t ω = φt ; φ = ω · t
2. Jednoliko promjenjivo 2. Jednoliko promjenjivo
v = const. ω = const.
a = const. α = const.
v = v0 ± at ω = ω0 ± αt
s = v0 t ± 12 at2 φ = ω 0 t ± 12 αt2
v = v02 + 2as ω = ω20 + 2αφ
v = ωr, a = αr - relacije povezivanja
Slaganje gibanja:
Gibanje tijela je složeno ako tijelo istovremeno izvodi dva ili više jednostavnih gibanja.
Pod slaganjem (zbrajanjem) dvaju ili više gibanja nekog tijela podrazumjeva se odreñi-
vanje rezultatnog gibanja.
Kako se gibanje, bilo ono jednostavno ili složeno, opisuje vektorskim veličinama, to će
se odreñivanje rezultatnog gibanja svesti na zbrajanje vektora koji opisuju komponentna
gibanja. Prilikom slaganja gibanja važi princip nezavisnosti gibanja, tj. komponentno
gibanje ne mijenja svoj karakter pri zbrajanju sa ostalim gibanjima. Ovaj princip se
može iskazati i na slijedeći način:
Definicija 3.1.16 Ako tijelo vrši istovremeno dva ili više gibanja, tada je točka u koju
tijelo pri tom gibanju stigne, neovisna o tome vrši li se gibanje istovremeno ili tijelo na-
jprije izvrši samo jedno gibanje, a zatim neovisno o tom gibanju drugo gibanje u jednakim
vremenskim intervalima.
Prilikom razmatranja složenog gibanja veoma je bitno uvesti definicije apsolutnog,

relativnog i prijenosnog gibanja.
• apsolutno gibanje je gibanje točke u odnosu na sustav kojeg smo uzeli kao nepokretnog,
• relativno gibanje je gibanje točke u odnosu na pokretni sustav,
• prijenosno gibanje je gibanje pokretnog koordinatnog sustava u odnosu na apsolutni

koordinatni sustav.
Tako se, na primjer, slaganje brzina svodi na vektorsko zbrajanje relativnog i kom-
ponentnog gibanja
−
→
va=−
→
vr +−
→
vp (3.1.24)
gdje je −
→
v a − brzina apsolutnog gibanja točke, −→
v r − brzina relativnog gibanja točke i
−
→
v p − brzina prijenosnog gibanja.
Zadatci se uvjetno mogu podijeliti na dvije grupe:
a) Poznato je relativno i prijenosno gibanje točke i treba odrediti apsolutno gibanje.

b) Poznato je apsolutno i prijenosno gibanje točke i treba odrediti relativno gibanje.
Pri rješavanju ovih zadataka preporučuje se slijedeći redoslijed. Uzet ćemo primjer
odreñivanja apsolutne brzine:
1. Razložiti gibanje u komponentna gibanja i izabrati dva koordinatna sustava: ap-

solutni i relativni (ovi koordinatni sustavi su zadani najčešće iz uvjeta zadatka), a
zatim definirati apsolutno, relativno i prijenosno gibanje.
2. Zamisliti da je prijenosno gibanje zaustavljeno i odrediti brzinu relativnog gibanja

točke (objekta), a zatim zamisliti da je relativno gibanje zaustavljeno i odrediti
prijenosno gibanje točke (objekta).
3. Primjeniti pravila o slaganju vektora brzine i odrediti traženu apsolutnu brzinu

točke (objekta).
Kao primjer slaganja gibanja promatrajmo dva slučaja; horizontalni i kosi hitac.
Definicija 3.1.17 Hitac je gibanje tijela sa početnom brzinom v0 u gravitacijskom polju

čije je ubrzanje g.
Ako pravac početne brzine zatvara bilo koji kut 0 < α < 90 s horizontalom onda
imamo kosi hitac, a ako je pravac početne brzine paralelan sa horizontalom onda imamo
horizontalni hitac.
Horizontalni hitac
Složeno gibanje koje je sastavljeno (slika 2.8.) od jednoliko pravocrtnog gibanja po
horizontali sa brzinom
−
→
vx=−
→
v 0 (−
→
v = const.) (3.1.25)
i slobodnog pada, tj. jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu s ubrzanjem g

(−
→
v = const., −
→
a = −− →
g = const.) nazivamo horizontalni hitac.
Iz definicije ubrzanja po komponentama imamo:
−
→ −
→ → −
→
ax =0 i , −
a y = −g j
Nekoj točki T (x, y) ukupna brzina −→

v nastaje zbrajanjem brzina komponentnih gibanja
−
→ −
→ −
→
v = v x + v y pri čemu su trenutne brzine gibanja dobivene iz izraza ubrzanja uz uvjet
−
→
početne brzine (horizontalni hitac ima početnu brzinu u x smjeru) −
→
v 0 = v0 i
vx = ax dt = 0 · dt = konst. = v0x = v0
vy = ay dt = (−g) dt = −gt
−
→ −
→ → −
→
v x = v0 i i −
v y = −gt j . Odnosno u skalarnom obliku
v= vx2 + vy2 = (v0 )2 + (−gt)2 = v02 + g 2 t2 (3.1.26)

3.1. KINEMATIKA 37
Koordinate točke T (x, y) dobivamo preko prijeñenih putova komponentnog gibanja:
x (t) = vx dt = v0 · dt = v0 · t (3.1.27)
gt2
y (t) = vy dt = (−gt) dt = − (3.1.28)
2
Supstitucijom vremenski promjenjive dobivamo:
2
x 1 x g 2
t= =⇒ y (x) = − g =− x (3.1.29)
v0 2 v0 2v02
y x
1 2 3 4 5
0
-5
-10
-15
-20
-25
Graf parabole
Jednadžba (3.1.29) predstavlja putanju tijela pri horizontalnom hitcu. U analitičkom

obliku ona odgovara jednadžbi parabole y = px2 .
Kosi hitac
Zanemarimo li otpor zraka, tijelo izbačeno
početnom brzinom v0 pod nekim kutom elevacije
α u odnosu na horizotalnu ravan izvodi složeno
krivocrtno gibanje koje nazivamo kosi hitac.
Gibanje možemo prikazati po komponentama
preko ubrzanja ax = 0, ay = −g uz početne
uvjete za brzinu (v0x = v0 cos α, v0y = v0 sin α) i
položaj (x (0) = y (0) = 0). Tada su komponente
ubrzanja jednake
vx (t) = ax dt = 0dt = konst. = v0x = v0 cos α

Slika 2.9.
vy (t) = ay dt = −gdt = −gt + v0y = −gt + v0 sin α
a komponente položaja
x (t) = vx dt = (v0 cos α) dt = v0 cos α · t (3.1.30)

1
y (t) = vy dt = (−gt + v0 sin α) dt = − gt2 + v0(3.1.31)
sin α · t
2
Kao što vidimo iz jednadžbi kosi hitac je složeno gibanje sastavljeno od jednolikog gibanja
u horizontalnom smjeru (osi x) i hica uvis (koje je pak gibanje u vertikalnom smjeru,
smjeru osu y, sastavljeno od jednolikog gibanja uvis v0y · t i slobodnog pada 12 gt2 ).
Eliminacijom parametra t iz parametarskih jednadžbi komponenti gibanja dolazimo do
x
putanje tijela koja je opisana jednadžbom parabole. Zamjenom t = v0 cos α dobiva se
2
1 1 x x
y (x) = − gt2 + v0 sin α · t = − g + v0 sin α (3.1.32)
2 2 v0 cos α v0 cos α
g
= − 2 · x2 + tan α · x (3.1.33)
2v0 cos2 α
Vrijeme uspinjanja tijela tH dobiva se iz uvjeta da je y komponenta brzine jednaka nuli
vy = 0 (brzina je tangencijalna na putanju pa je u najvišoj točki paralelna x-osi).
v0 sin α
vy (tH ) = −gtH + v0 sin α = 0 =⇒ tH = (3.1.34)
g
Iz jednadžbe putanje odreñujemo maksimalnu visinu hitca H, koji je zapravo maksimum
funkcije y (x), odnosno vrijednost položaja y za vrijeme tH :
1
H = ymax = y (tH ) = − gt2H + v0 sin α · tH
2
2
1 v0 sin α v0 sin α v02 sin2 α
= − g + v0 sin α · =
2 g g 2g
i horizontalni domet hitca X = D koji je zapravo vrijednost položaja x za vrijeme
ukupnog leta tuk = 2tH i iznosi
2v0 sin α v2 sin 2α

D = x (2tH ) = v0 cos α · (2tH ) = v0 cos α · = 0 (3.1.35)
g g
Napomena: isti bi se rezultati dobili da se tražio maksimum funkcije y (x) za mak-
simalnu visinu hitca, odnosno za domet ako bi se pronašle nule funkcije y (x).
U posebnom slučaju za vrijednosti kuta α = 0◦ dobivaju se izrazi za horizontalni
hitac, a za α = 90◦ hitac uvis te za α = 270◦ hitac naniže.
Napomena: Obratite pozornost da smo dobili krivocrtna gibanja slaganjem
jednostavnijih komponentnih gibanja, a odatle slijedi jedan opći zaključak: svako se
krivocrtno gibanje može razložiti na jednostavnija komponentna gibanja.
3.1.4 Gibanje u 3D
Pri opisu gibanja materijalne točke po trodimenzionalnoj krivulji mogu se koristiti pristup
referentnog koordinatnog sustava ili pristup intrisičnog (osnovnog, prirodnog ili unutrašn-
jeg) koordinatnog sustava koji prati krivulju.
Definicije položaja, brzine i ubrazanja u kartezijevim kordinatama su već spomenute
jednadžbe
−
→ −
→ −
→ −
→
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k
−
→ d−→r (t)
v (t) =
dt
−
→ d−→
v (t)
a (t) =
dt
3.1. KINEMATIKA 39
U intrisičnom koordinatnom sustavu definira se veličine slijedeći gibanje materijalne

točke koristeći vektor položaja −
→
r (t) čiji položaj je zadan duž krivulje (putanje) preko
skalarne funkcije s (t) koja ima značenje duljine krivulje koju je opisala materijalna
točka.
−
→ d−
→r (t) d−
→r ds d−
→r d−
→r
v (t) = = · = ṡ =v·
dt ds dt ds ds
gdje je skalar ds
dt = ṡ jednak difeerencijalnom elementu prijeñenog puta u vremenu, što
→
−
je iznos trenutne brzine v, a ddsr je jedinični vektor tangentan na krivulju u točki s (t).
−
→ d−
→r
v = v−
→
e t =⇒ −
→
et=
ds
Za ubrzanje se dobiva
−
→ d−→
v d d−
→r d−
→r d d−→r d−
→r ds d d−→
r
a = = ṡ = s̈ + ṡ = s̈ + ṡ
dt dt ds ds dt ds ds dt ds ds
d−→r ds d d−→r d−
→r d2 −
→
r d−
→r d2 −
→
r
= s̈ + ṡ = s̈ + ṡ2 2 = v̇ + v2 2
ds dt ds ds ds ds ds ds
−
→ d−
→v d − dv − d−
→et
a = = (v→
e t) = →
et+v
dt dt dt dt
Kako se promjena jediničnog tangentnog vektora može pisati kao
d−
→et d−
→e t ds d−
→et
= = v
dt ds dt ds
slijedi
−
→ dv −
→ d−
→et
a = e t + v2
dt ds
Iz slike slijedi da je promjena jediničnog tangentnog vektora za kut dβ jednaka

d−→e t = dβ · − →
en
d−
→et dβ − 1 →
= ·→en =κ·− →
en = ·− en
ds ds ρ
gdje je κ lokalna osobina krivulje nazvana zakrivljenost, a ρ se naziva polumjer zakrivl-

jenosti. No i derivacija po vremenu jediničnog tangentnog vektora daje
d−
→et dβ − dβ ds − dβ − v →
= ·→
en= ·→
en= v·→
en = ·−
en
dt dt ds dt ds ρ
pa je izraz za ubrzanje
−
→ dv −
→ d−
→et dv −
→ v2 −
a = et+v = et+ ·→
e n = at −
→
e t + an −
→
en
dt dt dt ρ
Primjer 3.1.18 Neka je tijelo izbačeno u horizontalnom smjeru brzinom v0 . Ako na ti-
jelo djeluje samo gravitacijsko ubrzanje odredite polumjer zakrivljenosti putanje u trenutku
izbacivanja tijela?
Kako je
v2 v2 v2
an = g = = 0 =⇒ ρ = 0
ρ ρ g
Alternativno se do zakrivljenosti moglo doći preko trajektorije koja za horizontalni hitac
ima oblik
x = v0 t
1
y = − gt2
2
g
y (x) = − 2 x2
2v0
U točki x = 0 zakrivljenost je
dy g
= − x=0
dx v02
d2 y g
= − 2 =κ
dx2 v0
2 2
pa je ρ = −v g
0
= vg0 što se i očekivalo.
Veza izmeñu puta, brzine i tangencijalnog ubrzanja
Veličine s, v i a su povezane relacijama
v = ṡ, at = v̇, at ds = vdv
Binormalni jedinični vektor

Kako bi za svaku točku putanje imali jedinične vektore koji prate krivulju u 3D,
definira se i binormalni jedinični vektor kao
−
→
eb=−
→
et×−
→
en
tada se piše
−
→
v = v−
→
et
−
→ v2 →
a = v̇−
→
et+ − en
ρ
3.1. KINEMATIKA 41
Kao što se vidi iz jednažbe za ubrzanje, komponenta ubrzanja u smjeru binormalnog

vektora je uvijek nula.
Iznos promjene binormalnog jediničnog vektora duž s naziva se torzija:
d−
→eb d−
→eb
= −τ −
→e n =⇒ = −τ v−→
en
ds dt
Napomena: ako je torzija jednaka nuli, putanja je ravninska, a ako je zakrivljenost nula
tada je putanja pravac. →
−
Položaj vektora pronalazi se preko relacije −
→
v = ddtr kao
d−
→r = − →
v dt
t
−
→
r = −
→
r0+ −
→
v dt
0
Primjer 3.1.19 Zrakoplov se giba duž krivulje čije su parametarske jednadžbe

x (t) = v0 t
y (t) = h cos ωt
z (t) = h sin ωt
Izračunajte brzinu i ubrzanje,jedinične vektore te torziju. Rubni uvjeti su: v0 = 194 fts =
59. 131 ms , ω = 0.4 rad
s i visina h = 125 ft = 38. 1 m
Tražene veličine brzine i ubrzanja su

−
→ −
→ −
→ −
→
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k
−
→ −
→ −
→
= (v0 t) i + (h cos ωt) j + (h sin ωt) k
−
→ −
→ −
→ −
→
v (t) = (v ) i + (−hω sin ωt) j + (hω cos ωt) k
0
2
m 2 rad m
v (t) = v02 + h2 ω 2 = 59. 131 + (38. 1 m)2 0.4 = 61. 064 ≈ v0
s s s
−
→ −
→ −
→ −
→
a (t) = 0 i + −hω 2 cos ωt j + −hω 2 sin ωt k
2
rad m
a (t) = hω 2 = (38. 1 m) 0.4 = 6. 096
s s2
Kako je v̇ = 0, a = v2 −
→
e n odnosno
ρ
2
v2
2 v2 61. 064 ms
hω = =⇒ ρ = = = 611. 68 m
ρ hω 2 6. 096 sm2
Jedinični vektori su:
−
→v v0 −→ −hω sin ωt −
→ hω cos ωt −
→
−
→et = = i + j + k
v v v v
−
→a −
→ −
→
−
→en = = (− cos ωt) j + (− sin ωt) k
hω2
−
→ hω − → v0 sin ωt − → −v0 cos ωt − →
eb = i + j + k
v v v
3.1.5 Primjeri
Primjer 3.1.20 Automobil usporava jednoliko tako da za vrijeme t1 = 8 s prijeñe polov-
inu puta do zaustavaljanja, a preostali dio puta za t2 = 12 s. Kolika je početna brzina
automobila i usporenje ako je ukupni prijeñeni put s = 300 m?
Prijeñeni put za jednoliko ubrzano (usporeno za a < 0) gibanje je dan izrazom
1
s = v0 t + at2
2
s
Kako automobil prvu polovicu puta s1 = 2 prijeñe za t1 = 8 s vrijedi:
s 1
s1 == v0 t1 + at21
2 2
s = 2v0 t1 + at21
s at1
v0 = −
2t1 2
za ukupni prijeñeni put s potrebno je vrijeme t = t1 + t2 pa će biti
1
s = v0 (t1 + t2 ) + a (t1 + t2 )2
2
Ovo je sustav od dvije jednadžbe sa dvije nepoznanice. Uvrštavanjem vrijednosti za v0
dobiva se
s at1 1 2
s = − (t1 + t2 ) + a (t1 + t2 )
2t1 2 2
s st2 at2 at1 t2 a 2
s = + − 1− + t + 2t1 t2 + t22
2 2t1 2 2 2 1
odnosno
s t2 a
1− = −t21 − t1 t2 + t21 + 2t1 t2 + t22
2 t1 2
pa je ubrzanje (usporenje)
t1 −t2 t1 −t2
s t1 s s (t2 − t1 )
t1
a = = =−
t22 + t1 t2 t2 (t1 + t2 ) t1 t2 (t1 + t2 )
300 m · (12 s − 8 s) 5 m m
a = − = − 2 = −0.625 2
12 s · 8 s (12 s + 8 s) 8 s s
3.1. KINEMATIKA 43
Sada izračunajmo početnu brzinu

s at1 300 m − 58 sm2 · 8 s
v0 = − = −
2t1 2 2·8 s 2
85 m m
v0 = = 21.25
4 s s
Napomena: korištenjem izraza s = v0 t − 12 at2 za jednoliko usporeno gibanje, dobiva se
isti rezultat. Samo bi a bilo pozitivno jer je već u izrazu pretpostavljena negativnost
akceleracije.
Primjer 3.1.21 Pored neke kontrolne postaje proñe automobil brzinom v = 25 ms . Za
njim krene motociklist ubrzanjem a = 5 sm2 i to poslije vremena ∆t = 4 s od trenutka
prolaska automobila. Izračunajte vrijeme i mjesto gdje će motociklist stići automobil, pod
uvjetom da motociklist održava stalno ubrzanje.
Rješenje:
Neka motociklist krene u trenutku t = 0 s, u tom trenutku automobil je udaljen
s0 = 100 m. Automobil se giba jednoliko pa je prijeñeni put
sa = v · t + s0 (3.1.36)
a motociklista zbog jednolikog ubrzanja prevali put od
1
sm = at2 (3.1.37)
2
Motociklist će sustići automobil kad bude ispunjen uvjet
sm = sa = s
odnosno
1 2
at = v · t + s0
2
ovo je kvadratna jednadžba
2v 2s0
t2 − t− = 0
a a
2 · 25 2 · 100
t2 − t− = 0
5 5
t2 − 10t − 40 = 0
koja ima rješenja,
√
t1 = 5 − 65 s = −3. 06 s
koje nema fizikalno značenje u danom primjeru (vrijeme prije prolaska motociklista) i
√
t2 = 65 + 5 s = 13. 06 s
Uvrštavanjem drugog rješenja u jednu od jednadžbi za prijeñeni put npr. (3.1.36) dobiva
se za prijeñeni put
m
s = v · t + s0 = 25 · 13. 06 s + 100 m = 426. 5 m
s
Primjer 3.1.22 Automobil čiji kotači imaju promjer D = 0.65 m, giba se po ravnom
putu brzinom v = 70 km h . Pri kočenju automobil se zaustavi poslije prijeñenog puta
s = 75 m. Pod pretpostavkom da je usporenje automobila ravnomjerno, izračunajte tan-
gencijalno i kutno usporavanje njegovih kotača tijekom kočenja?
Rješenje:
Gibanje je jednoliko usporeno pa vrijedi
1
s = v0 t + at2
2
v = v0 + at
eliminacijom primjenjive veličine vremena t dobivamo za ubrzanje sustava
2
v02 19. 44 ms m
a = − =− = −2. 52 2
2s 2 · 75 m s
2v 2 · 70000
3600 s
m
rad
ω = = = 59.83
D 0.65 m s
no, za jednoliko usporenu vrtnju vrijedi
D
a = α·R = α·
2
odakle se dobiva
2a 2 · −2.52 sm2 rad
α = = = −7. 75 2 = −7. 75 s−2
D 0.65 m s
ω = ω 0 + αt
1
ϕ = ω 0 t + αt2
2
Primjer 3.1.23 Prvo tijelo je bačeno s ruba zgrade visoke h = 35 m prema dolje, a drugo
pušteno da slobodno pada. Kolikom početnom brzinom je prvo tijelo bačeno ako nakon
t = 1.5 s udara o tlo? Koliko će kasnije drugo tijelo pasti na tlo?
Rješenje:
Prvo tijelo se giba po zakonu
1
s (t) = v0 t + gt2
2
neka je t1 vrijeme pada prvog tijela na tlo. Tada je
1
s (t1 ) = v0 t1 + gt21 = h
2
odakle slijedi
h − 12 gt21 h 1 35 m 1 m m
v0 = = − gt1 = − · 9.81 2 · 1.5 s = 15. 98
t1 t1 2 1.5 s 2 s s
Drugo tijelo se giba po zakonu
1
s (t) = gt2
2
3.1. KINEMATIKA 45
neka je t2 vrijeme pada drugog tijela na tlo. Tada je

1 2h 2 · 35 m
s (t2 ) = gt22 = h ⇒ t2 = = = 2. 67 s
2 g 9.81 sm2
pa će drugo tijelo pasti nakon
∆t = t2 − t1 = 2. 67 s − 1.5 s = 1.17 s
Primjer 3.1.24 Ispustimo kamen da slobodno pada u bunar. Udar u vodu čuje se nakon
t = 2.5 s. Odredite dubinu bunara. Brzina zvuka iznosi vz = 340 ms .
Rješenje:
Ukupno vrijeme t = tp + tz jednako je zbroju vremena pada kamena tp i vremenu
potrebnom da zvuk stigne od površine vode tz pa vrijedi
1 2
h = gt
2 p
h = vz tz = vz (t − tp )
Imamo sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznate. Rješavanje sustava po t1 daje
kvadratnu jednadžbu
2vz 2vz
t2p + tp − t=0
g g
čija su rješenja
vz 2gt 340 ms 2 · 9.81 sm2 · 2.5 s
(tp )1,2 = − 1± 1+ =− 1± 1+
g vz 9.81 sm2 340 ms
340 ms
= − (1 ± 1. 07)
9.81 sm2
rješenje s predznakom + nije fizikalno.
(tp )1 = −71. 73 s
dok drugo rješenje
(tp )2 = 2. 42 s
daje visinu bunara
m
h = vz (t − tp ) = 340 · (2.5 s − 2. 42 s) = 27.2 m
s
Primjer 3.1.25 Tijelo je bačeno u horizontalnome pravcu s visine h = 10 m iznad
zemlje. Tijelo padne na horizontalnoj udaljenosti D = 18 m od mjesta bacanja. Pod
kojim kutom u odnosu na vertikalu će tijelo pasti na zemlju?
Rješenje:
Kut α pod kojim će tijelo pasti dobivamo iz odnosa inteziteta brzina u x i y smjeru,
tako da vrijedi
vx vx
tan α = ⇒ α = arctan
vy vy
Tijelo će padati u y smjeru slobodno pa je vrijeme leta
1 2h 2 · 10 m
s = h = gt2 =⇒ t = = = 1.43 s
2 g 9.81 sm2
i za to vrijeme postigne brzinu u y - smjeru

m m
vy = gt = 2gh = 2 · 9.81 · 10 m = 14
s2 s
Komponentu brzine u x - smjeru dobivamo iz jed-
nadžbe
D 18 m m
D = vx t ⇒ vx = = = 12.59
t 1.43 s s
pa je kut α u toj točki jednak
Slika 2.17.
vx 12.59 ms
α = arctan = arctan = 0.732 42 rad = 41. 965 ◦
vy 14 ms
Primjer 3.1.26 Tijelo je izbačeno pod kutom α = 50◦ prema horizontu. Za vrijeme
tm = 20 s tijelo dosegne najvišu točku. Odredite početnu brzinu i položaj pada tijela.
Rješenje:
Iz y - komponente brzine koja je u najvišoj točki jednaka nuli, dobivamo
= v0 sin α − gtm = 0
vy
g · tm 9.81 sm2 · 20 s m
v0 = = = 256. 12
sin α sin 50 s
Ukupno vrijeme leta tijela jednako je tuk = 2tm = 40 s pa za domet tijela dobivamo
m
D = v0x · tuk = v0 · tuk · cos α = 256. 12 · 40 s · cos 50 = 6585. 4 m
s
Primjer 3.1.27 Dokažite da je maksimalni domet kosog hica za kut α = 45◦ te da je

domet kosog hica jednak za kutove α i 90◦ − α, pod pretpostavkom da je otpor zraka
zanemariv.
Rješenje:
Domet kosog hica opisan je izrazom
v02 sin 2α
D (α) = (3.1.38)
g
uz konstantnu početnu brzinu, vrijednost kuta koji zadovoljava uvjet maksimuma funkcije
je
dD (α)
= 0
dα
dD (α) d v02 sin 2α v2 d
= = 0 (sin 2α)
dα dα g g dα
v02 2v2 cos 2α
= · (2 cos 2α) = 0 =0
g g
odakle slijedi da mora vrijediti
cos 2α = 0
π
2α =
2
π
α = = 45◦
4
3.1. KINEMATIKA 47
Koristeći izraz za domet (3.1.38) imamo
D (α) = D (90◦ − α)
v02 sin 2α v02 sin [2 (90◦ − α)]
=
g g
sin 2α = sin (180◦ − 2α)
no, to vrijedi jer je sin (α) = sin (180 − α) pa je jednakost dokazana.
Primjer 3.1.28 Nakon isključenja motora, ventilator, čiji je broj okretaja iznosio 900
u minuti, počinje se jednoliko usporavati. Ako se ventilator zaustavio nakon t′′ = 5 s,
kolika mu je kutna akceleracija? Kolika je kutna brzina ventilatora t′ = 3 s nakon početka
usporene vrtnje? Odredite ukupni broj okretaja ventilatora do njegovog zaustavljanja?
Rješenje:
U trenutku isključenja motora, kutna brzina ventilatora iznosila je
900 rad
ω0 = 2πf0 = 2π rad · = 30π = 30π s−1
60 s s
Nakon t′′ = 5 s ventilator se zaustavio. Iz izraza za kutnu brzinu ω = ω 0 + αt i rubnog
uvjeta ω (t′′ ) = 0 dobivamo
ω − ω0 0 − 30π rad
s rad
α= ′′
= = −6π 2 = −6π s−2 = −18.85 s−2
t 5 s s
gdje negativni predznak kutne akceleracije znači usporenu vrtnju, a rad nije nužno pisati
u izrazima. Kutna brzina ventilatora zadana je izrazom ω (t) = ω 0 + αt pa je nakon
t′ = 3 s
rad rad rad

ω (t′ ) = ω0 + αt′ = 30π + −6π 2 · 3 s = 12π = 12π s−1
s s s
Vektor položaja proizvoljne točke na ventilatoru opisuje kut ϕ opisan izrazom
1
ϕ (t) = ω 0 t + αt2
2
što nakon t′′ = 5 s iznosi
1
ϕ (t′′ ) = 30π s−1 · 5 s + −6π s−2 · (5 s)2 = 75π rad = 235. 62 rad
2
pa je ukupni broj okretaja
ϕ 75π
N= = = 37.5 okr
2π 2π
Primjer 3.1.29 Materijalna se točka giba u smjeru osi x, tako da joj je pomak odreñen
jednadžbom x = At − Bt3 , gdje je A = 12 ms i B = 1 sm3 . Nacrtajte (x, t) , (s, t) , (v, t) i
(a, t) dijagram za 0 ≤ t ≤ 3 s. Izračunajte srednju brzinu i srednju akceleraciju točke u
vremenu od 0 do 3 s.
Rješenje:
x(m)
20
15
10
0
0 1 2 3 4
t(s)
x(t) - dijagram
12t − t3 0 ≤ t ≤ 2
Prijeñeni put opisujemo kao s (t) =
t3 − 12t 2 < t ≤ 3
s(m)
20
10
0 1 2 3
t(s)
s(t) - dijagram
m
Brzinu dobivamo preko izraza v (t) = A − 3Bt2 = 12 − 3t2 s. Dakle, grafikon ima
oblik
v(m/s)
10
0
1 2 3
t(s)
-10
-20
v(t) - dijagram
3.1. KINEMATIKA 49
m
Ubrzanje opisujemo jednadžbom a (t) = −6Bt = (−6t) s2
a 5
0
1 2 3
-5 t
-10
-15
-20
a(t) - dijagram
Primjer 3.1.30 Čestica se giba u x, y ravnini tako da joj vektor položaja ovisi o vremenu
−
→ −
→
po zakonu − →r (t) = (At2 − Bt) i + Ct3 j , gdje je A = 10 sm2 , B = 2 ms , C = 2 sm3 .
Izračunajte −
→r, −→
v, i −
→
a u t = 1 s. Kada x komponenta brzine postaje jednaka nuli?
Kolika je tada y komponenta brzine?
Rješenje:
Funkcija položaja je
−
→ −
→ −
→
r (t) = (At2 − Bt) i + Ct3 j
koja ima vrijednost u prvoj sekundi

−
→ m m −
→ m −
→
r (1 s) = 10 2
· (1 s)2 − 2 · 1 s i + 2 3 · (1 s)3 j
s s s
−
→ −
→
= 8 i +2j m
Funkcija brzine je vremenska derivacija funkcije položaja
−
→ d−
→r (t) d −
→ −
→
v (t) = = (At2 − Bt) i + Ct3 j
dt dt
d −
→ d −
→
= (At2 − Bt) · i + Ct3 · j
dt dt
−
→ −
→
= (2 At − B) i + 3Ct2 j
i u prvoj sekundi ima vrijednost
−
→ m m −
→ m −
→
v (1 s) = 2 · 102
· 1s − 2 i + 3 · 2 3 · (1 s)2 j
s s s
−
→ → m
−
= 18 i + 6 j
s
Funkcija ubrzanja je vremenska derivacija funkcije brzine
−
→ d−
→v (t) d −
→ −
→
a (t) = = (2At − B) i + 3Ct2 j
dt dt
d → d
− −
→
= (2At − B) · i + 3Ct2 · j
dt dt
−
→ −
→
= (2A) i + (6Ct) j
i ima vrijednost u prvoj sekundi
−
→ m −→ m −
→ −
→ −
→ m
a (1 s) = 2 · 10 2 i + 6 · 2 3 · 1 s j = 20 i + 12 j
s s s2
Kako vrijedi
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
v (t) = vx (t) i + vy (t) j = (2 At − B) i + 3Ct2 j
vx = 0 =⇒ 2At − B = 0
B 2 ms
t= = = 0.1 s
2A 2 · 10 sm2
m m cm
vy (0.1 s) = 3Ct2 = 3 · 2 3
· (0.1 s)2 = 0.06 = 6
s s s
Primjer 3.1.31 Krenuvši iz mirovanja materijalna se točka giba po pravcu tako da joj je
akceleracija proporcionalna s vremenom. Koliki je prijeñeni put nakon 12 s ako je nakon
5 s brzina točke 20 ms ?
Rješenje:
Brzina je vremenski integral akceleracije. Budući da je a = kt, onda je
t t
kt2
v (t) = a dt = kt dt =
2
0 0
2v 2 · 20 ms 40 ms m
k= = 2 = = 1.6 3
t2 (5 s) 25 s2 s
Budući da je početna brzina, za t = 0 s točke jednaka nuli, iz t = 5 s, v = 20 ms dobiva

se da je k = 1.6 sm3 .
Prijeñeni je put
t t
kt2 kt3
s (t) = vdt = dt =
2 6
0 0
m 3
1.6 s3 · (12 s)
s (t = 12 s) = = 460.8 m
6
Primjer 3.1.32 Krenuvši iz mirovanja materijalna se točka giba po pravcu tako da joj
je akceleracija proporcionalna kvadratu vremena. Kolika je brzina materijalne točke ako
je u trenutku t = 10 s prijeñeni put jednak s = 750 m?
Rješenje:
Akceleracija je proporcionalna kvadratu vremena, dakle a = kt2 . Tada je
t t
1 k 3 kt3
v (t) = a (t) dt = kt2 dt = k · t3 |t0 = t − 03 =
3 3 3
0 0
3.1. KINEMATIKA 51
a prijeñeni put
t t
kt3 kt4 t k 4 kt4
s (t) = v (t) dt = dt = |0 = t − 04 =
3 12 12 12
0 0
Iz početnog uvjeta možemo odrediti konstantu k

4
k (10 s)
s (10 s) = = 750 m
12
12 · 750 m m
k = = 0.9 4
10000 s4 s
pa je brzina v u tom trenutku
kt3
v (t) =
3
0.9 sm4 · (10 s)3 m
v (10 s) = = 300
3 s
Primjer 3.1.33 Brzina čestice koja se giba u pozitivnom smjeru x osi opisana je izrazom
√ √
v (x) = A x, gdje je A = 5 sm . Ako je u trenutku t = 0 s čestica u ishodištu, kolika je
srednja brzina čestice na putu od 100 m?
Rješenje:
Neka u trenutku t čestica ima položaj x, kako je u trenutku t = 0 s čestica u ishodištu
x = 0 m imamo
dx √ dt dx
v= =A x · √ =⇒ √ = Adt
dt x x
što nakon integracije daje

x t
dx √
√ = A dt =⇒ 2 x |x0 = At |t0
x
0 0
√ √ √
2 x − 0 = A (t − 0) =⇒ 2 x = At
A2 2
x (t) = t
4
Za put od 100 m potrebno vrijeme je
√ √
2 x 2 · 100 m
t= = √ = 4s
A 5 sm
Srednja brzina jednaka je kvocijentu prijeñenog puta i vremena da se taj put prijeñe
s 100 m m
v= = = 25
t 4s s
Primjer 3.1.34 Čovjek se nalazi u točki A na obali mora i uočava dječaka u moru ko-
jemu treba pomoć. Dječak se nalazi u točki B i udaljen je od obale 70 m, a čovjek ga vidi
pod kutom od 30◦ u odnosu na obalu. Čovjek može trčati brzinom v1 = 30 km h i plivati
brzinom v2 = 5 km h . Hoće li čovjek odmah skočiti u vodu i plivati ili ce
´ trčati obalom, pa
onda skočiti u vodu i plivati? Za koje vrijeme će stići do dječaka?
Rješenje:
Postavimo koordinatni sustav tako da je ishodište u početnom položaju čovjeka (slika
2.19.), a os x neka aproksimira obalu. Tada su koordinate dječaka:
y
= AB sin α = 70 m
y 70 m
AB = = = 140 m
sin α sin 30
x = d = AB cos α = 140 m · cos 30 = 121.24 m
Čovjek želi u najkraćem vremenu stići do dječaka. Ako bi čovjek samo plivao, trebalo
bi mu
AB 140 m
t= = = 100.8 s
v2 1.38̇ ms
Pretpostavimo da će čovjek trčati obalom do neke

točke C = C (x, 0). Potrebno vrijeme dolaska do dječaka
u ovom slučaju je vrijeme trčanja do točke C, plus vri-
jeme plivanja od točke C do dječaka.
x y 2 + (d − x)2
t = ttr + tpl = + = t (x)
v1 v2
gdje je d udaljenost od čovjeka do okomice dječaka na Slika 2.19.
obalu (točka D).
Tražimo minimalnu vrijednost vremena po veličini x.
Uvjet minimalnosti je:
dt
= 0
dx
dt 1 2 (d − x) · (−1)
= + =0
dx v1
v2 · 2 y 2 + (d − x)2
v2 (d − x)
=
v1
y 2 + (d − x)2
kvadriramo jednadžbu i pronañemo joj inverznu vrijednost
v12 y 2 + (d − x)2 y2
= = +1
v22 (d − x)
2
(d − x)2
v12 y2
−1 =
v22 (d − x)2
v12 − v22 y2
=
v22 (d − x)2
3.1. KINEMATIKA 53
odakle izdvojimo x
v2
xmin = d−y
v12 − v22
1, 38̇ ms
= 121.24 m − 70 m = 109.44 m
2 2
8, 3̇ ms − 1, 38̇ ms
proteklo vrijeme je
x y 2 + (d − x)2
t (x) = +
v1 v2
109.44 m (70 m)2 + (121.24 m − 109.44 m)2

t (109.44 m) = + = 64.63 s
8.3̇ ms 1.38̇ ms
Dakle, do dječaka je stigao za
t = 64.63 s
što je brže za
t′ = 100.8 s − 64.63 s = 36. 17 s
u odnosu da je odmah počeo plivati.
Primjer 3.1.35 Čestica se giba duž krivulje čije su parametarske jednadžbe

x (t) = e−t
y (t) = 2 cos 3t
z (t) = 2 sin 3t
gdje je t vrijeme. Odredite brzinu i ubrzanje u proizvoljnom trenutku vremena, te odredite
njihov iznos u početnom trenutku vremena.
Rješenje:
Vektor položaja čestice −
→
r dan je izrazom
−
→ −
→ −
→ −
→
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k
−
→ −
→ −
→
= e−t i + (2 cos 3t) j + (2 sin 3t) k
tada su brzina i ubrzanje
−
→ d−
→
r (t) −
→ −
→ −
→
v (t) = = −e−t i − 6 sin 3t j + 6 cos 3t k
dt
−
→ d−
→
v (t) d2 −
→
r (t) −
→ −
→ −
→
a (t) = = 2
= e−t i − 18 cos 3t j − 18 sin 3t k
dt dt
U početnom trenutku vremena funkcije brzine i ubrzanja su
−
→ −
→ −
→ −
→
v (0) = −e−0 i − 6 sin (3 · 0) j + 6 cos (3 · 0) k
−
→ −
→
= − i +6k
−
→ −
→ −
→ −
→
a (0) = e−0 i − 18 cos (3 · 0) j − 18 sin (3 · 0) k
−
→ −
→
= i − 18 j
pa su njihovi iznosi
√ m
v (0) = (−1)2 + 62 = 37
s
√ m
a (0) = 12 + (−18)2 = 325 2
s
Primjer 3.1.36 Čestica se giba duž krivulje zadane parametarski
x (t) = 2t2
y (t) = t2 − 4t
z (t) = 3t − 5
−
→
Pronañite komponente brzine i ubrzanja u trenutku t = 1 s u smjeru vektora −
→
p = i −
−
→ −
→
3j +2k.
Rješenje:
Vektor položaja je
−
→ −
→ −
→ −
→
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k
−
→ −
→ −
→
= 2t2 i + t2 − 4t j + (3t − 5) k
Pa su funkcije brzine i ubrzanja
−
→ d−
→r (t) −
→ −
→ −
→
v (t) = = 4t i + (2t − 4) j + 3 k
dt
−
→ d−
→v (t) −
→ −
→
a (t) = =4 i +2j
dt
čije vrijednosti u trenutku t = 1 s iznose
−
→ −
→ −
→ −
→ m
v (1 s) = 4 i −2j +3k
s
−
→ −
→ → m
−
a (1 s) = 4 i +2j
s2
Komponete vektora brzine i ubrzanja u zadanom smjeru se dobiju tako što vektore
pomnožimo brzine i ubrzanja pomnožimo sa jediničnim vektorom u zadanom smjeru,
koji iznosi
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
−
→ p i −3j +2k i −3j +2k
p0 = = = √
p 14
12 + (−3)2 + 22
pa su komponente
−
→ −
→ −
→
−
→ −
→ −
→ m i −3j +2k 4 · 1 − 2 · (−3) + 3 · 2 m 16 m
vp = 4 i −2j +3k · √ = √ =√
s 14 14 s 14 s
−
→ −
→ −
→
−
→ −
→ m i −3j +2k 4 · 1 + 2 · (−3) m −2 m
ap = 4 i +2j 2
· √ = √ 2
=√
s 14 14 s 14 s2
Primjer 3.1.37 Čestica se giba tako da joj je položaj vektora zadan izrazom
−
→ −
→ −
→
r = cos ωt i + sin ωt j
gdje je ω konstanta. Pokažite da je brzina čestice −
→
v okomita na vektor položaja −
→
r i
−
→
da je akceleracija čestice a usmjerena prema ishodištu i ima intezitet prororcionalan
udaljenosti od ishodišta. Pokažite i da je −
→
r ×−
→
v konstantan vektor.
3.2. DINAMIKA 55
Rješenje:
Brzina čestice je
−
→ d−
→r −
→ −
→
v = = −ω sin ωt i + ω cos ωt j
dt
pa je
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r ·−
→
v = cos ωt i + sin ωt j · −ω sin ωt i + ω cos ωt j
= −ω sin ωt cos ωt + ω sin ωt cos ωt = 0
pa su vektori okomiti.
Ubrzanje čestice je
−
→ d−
→v −
→ −
→ −
→ −
→
a = = −ω 2 cos ωt i − ω2 sin ωt j = −ω 2 cos ωt i + sin ωt j = −ω 2 −
→
r
dt
što pokazuje da je akceleracija suprotnog smjera od vektora položaja, dakle usmjerena
prema ishodištu i da je direktno proporcionalna iznosu vektora položaja |−
→
r |.
Vektor
−
→ −
→ −
→
i j k −
→ −
→
−
→ −
→
r × v = 2 2
cos ωt sin ωt 0 = ω cos ωt + ω sin ωt k = ω k
−ω sin ωt ω cos ωt 0
što je konstantan vektor. Fizikalno značenje je da se čestica giba kružno sa konstantnom

kutnom brzinom. Ubrzanje je usmjereno uvijek prema središtu kružnice i naziva se
centripetalno ubrzanje.
3.2 Dinamika
3.2.1 Uvod
Dinamika (grč. dynamis = sila) je dio mehanike koja proučava uzroke gibanja, te utjecaj
sile i mase na gibanje. To je dio mehanike u kojem se proučava odnos izmeñu gibanja i
uzroka promatranog gibanja. Zašto se tijela gibaju tako kako se gibaju? Pitanje odnosa
sile i gibanja je centralno pitanje dinamike. Zapravo traži se veza izmeñu sile i gibanja!
Kakva je veza?
Aristotel: za svako gibanje potrebna je sila!
Galilei: nije za svako gibanje potrebno djelovanje sile, na primjer, jednoliko gibanje
po pravcu, sila nije uzrok gibanju.
Dinamika je postulirana s tri Newtonova zakona.
I. Newtonov zakon (zakon tromosti ili inercije, Galilejev princip inercije)
Definicija 3.2.1 Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravocrtnog gibanja
samo po sebi.
−
→
F i = 0 =⇒ −
→
v = konst.
i
Posljedica: To znači da bilo koje tijelo neće promijeniti ovo stanje samo po sebi.
Za promjenu tog stanja mora postojati neki uzrok, na primjer djelovanje nekog drugog
tijela, polja ili općenito neke vanjske sile (ili sila) čiji zbroj nije jednak nuli, tj. pod
djelovanjem te ukupne vanjske sile tijelo je prinuñeno da promjeni svoje stanje.
Svojstvo tijela da održava navedeno stanje naziva se inercija ili tromost.
Definicija 3.2.2 Masa (m) nekog tijela predstavlja mjeru tromosti odnosno inerciju tog
tijela.
Zapravo možemo reći da je masa fizikalna veličina koja iskazuje tromost kojom se
tijelo odupire promjeni gibanja i odreñuje gravitacijsku silu koja djeluje na tijelo u grav-
itacijskome polju. Na taj način govorimo o teškoj masi i tromoj masi. Teška masa je
masa tijela koja odreñuje iznos gravitacijske sile u Newtonovu zakonu gravitacije, a troma
masa je masa koja u drugome Newtonovu zakonu opisuje tromost tijela podvrgnutoga
djelovanju sile. Ta je veličina iznosom jednaka, ali pojmovno različita od teške mase,
koja je povezana s gravitacijskom silom.
Masa je osnovna fizikalna veličina (jedinica u SI sustavu je 1 kg) i za klasičnu mehaniku
ona je za neko tijelo uvijek stalna (m = const.) bez obzira na proces u kojem navedeno
tijelo sudjeluje.
Pojam masa nije povezan samo s dinamičkim stanjem tijela, nego i sa supstancijom
uopće. To se može pokazati bliskom fizikalnom veličinom koju nazivamo gustoća tijela.
Gustoća homogenog tijela (ρ) predstavlja količnik njegove mase(m) i volumena (V )
m
ρ= (3.2.1)
V
Ako je tijelo nehomogeno, onda jednadžbu (3.2.1) pišemo u diferencijalnom obliku:
dm
ρ= (3.2.2)
dV
Osim gustoće tijela ρ (koja je zapravo prostorna gustoća) kada je odreñena di-
menzionalnost tijela (površina ili duljina) dominantna definiramo i površinsku gustoću
kg dm kg
σ = dm
dS m2 , te linijsku gustoću tijela µ = dl m .
Fizikalna veličina koja opisuje tijelo u gibanju naziva se količina gibanja. Značaj I.
Newtonova zakona ogleda se u sljedećim činjenicama:
• materijalna čestica ne može sama po sebi izmjeniti stanje gibanja,
• osnovno je svojstvo materije ustrajnost ili inercija,odnosno samo po sebi tijelo us-
traje u svom gibanju,
• mirovanje i sva gibanja su odreñena samo ako je prethodno definiran sustav u

odnosu na koji vršimo promatranja,
Definicija 3.2.3 Količina gibanja materijalne točke predstavlja produkt njezine mase
(m) i brzine (−
→
v ) kojom se ta materijalna točka giba:
−
→
p = m·−
→
v (3.2.3)
Posljedica: Količina gibanja je vektorska veličina koja ima pravac i smjer vektora
brzine materijalne točke.
3.2. DINAMIKA 57
Kao što smo vidjeli u klasičnoj mehanici masa nekog tijela je stalna, a prema I.
Newtonovom zakonu tijelo koje se giba nekom stalnom brzinom − →v to stanje zadržava
samo po sebi. To znači da se navedeni zakon može napisati u analitičkom obliku na
slijedeći način:
m = const. (3.2.4)
−
→
v = const. =⇒ −
→
p = m−
→
v = const. (3.2.5)
Da bi došlo do promjene stanja, odnosno količine gibanja, opisanog u prvom zadatku

−
→
moramo djelovati nekom silom ( F ).
II. Newtonov zakon
Definicija 3.2.4 Brzina promjene količine gibanja u vremenu proporcionalna je sili koja
djeluje i zbiva se u smjeru i pravcu u kojem ta sila djeluje
→ d−
− →p
F = (3.2.6)
dt
Posljedica: Koristeći relaciju (3.2.6) i definicije količine gibanja i ubrzanja imamo:
→ d−
− →p (m−→
v) dm −
→ d−
→v
F = =d = v +m (3.2.7)
dt dt dt dt
dm
i u nerelativističkom slučaju (gdje je dt = 0) imamo
−
→
F = m−
→
a (3.2.8)
Navedena relacija predstavlja takoñer definiciju II.

Newtonovog zakona. Ako na tijelo djeluju dvije ili više sila,
onda važi princip superpozicije, tj. tijelo će se gibati po rezul-
−
→
tantnoj sili ( F ) koja predstavlja vektorski zbroj komponent-
−
→ − → −
→
nih vektora ( F 1 , F 2 , ..., F n ). Na slici 3.1. imamo:
−
→ − → −
→
F = F 1 + F 2 = m−
→
a 1 + m−
→
a 2 = m−
→
a (3.2.9)
Slika 3.1. Odnosno za n-sila:

−
→ − → −
→ −
→ −
→
F = F 1 + F 2 + ..... + F n = Fi (3.2.10)
i
Svako djelovanje sile podrazumjeva i njezino vrijeme djelovanja. Fizikalna veličina koja
−
→
opisuje vremensko djelovanje sile nazivamo impuls sile ( I ).
Definicija 3.2.5 Impuls sile je integral sile po vremenu.
−
→ − →
d I = F dt (3.2.11)
Na osnovu II. Newtonovog zakona:

→ d−
− →p
F = (3.2.12)
dt
t2 t2 →
−
p2
−
→ −
→ d−
→p
I = F dt = dt = d−
→
p =−
→
p2−−
→
p1 (3.2.13)
dt
t1 t1 →
−
p1
odnosno prikazano preko brzine tijela

−
→ −
I =→ p2−− →
p 1 = m−→
v 2 − m− →
v 1 = m (−
→
v2−−
→
v 1) (3.2.14)
Iz relacije (3.2.13) vidimo da je impuls sile jednak razlici količine gibanja koja je nastala
djelovanjem te sile.
Napomena: Treba obratiti pozornost da količina gibanja i impuls sile imaju iste
dimenzije, ali one su različite fizičke veličine.
III. Newtonov zakon
Ovaj zakon govori o prirodi sile kao interakcijske veličine. Ona se javlja uvijek u nekoj
interakciji (meñudjelovanju).
Definicija 3.2.6 Svakom djelovanju postoji uvijek suprotno i jednako protudjelovanje.

Odnosno djelovanje dvaju tijela jedno na drugo su jednakog inteziteta i suprotnog smjera.
Ako djelovanje tijela A na tijelo B (slika

−
→
3.2.) označimo sa silom F A (akcija), a djelovanje
−
→
tijela B na A sa F B (reakcija), onda analitički oblik
III. Newtonovog zakona ima oblik
−
→ −
→
F A = −F B (3.2.15) Slika 3.2.
Posljedica: Akcija i reakcija djeluju uvijek na dva različita tijela; one ne mogu
djelovati na isto tijelo.
Ustvari možemo reći da je III. Newtonov zakon posljedica zakona o održanju količine
gibanja. Da bismo definirali zakon o održanju količine gibanja, moramo prvo definirati
pojam mehanički izoliranog sustava.
Definicija 3.2.7 Za neki sustav kažemo da je mehanički izoliran ako na njega ne djeluju
vanjske sile ili je ukupno djelovanje vanjskih sila jednako nuli.
U ovakvom sustavu možemo definirati zakon o održanju količine gibanja (slika 3.3.).
Definicija 3.2.8 Ukupna količina gibanja u nekom mehanički izoliranom sustavu

uvijek je stalna ili konstantna −
→
p = const..
Kao što se vidi na slici 3.3.

−
→p = m1 − →
v 1 + m2 − →
v 2 + ... + mn −
→
vn
−
→ −
→ −
→
= p + p + ... + p = const.
1 2 n
n n
−
→
p = −
→
pi= mi −
→
v i = const. (3.2.16)
i=1 i=1
Napomena: Unutar zatvorenog sustava svako
pojedinačno tijelo može promijeniti svoju količinu
gibanja, ali na račun drugih tijela unutar sustava, tako
da je ukupna količina gibanja sustava uvijek ista.
Slika 3.3.
3.2. DINAMIKA 59
Pravocrtno gibanje materijalne čestice pod

djelovanjem sile
Slobodna materijalna čestica gibat će se pravocrtno

ako se pravac djelovanja sile za čitavo vrijeme gibanja
ne mijenja i ako je u početku gibanja sila djelovala na pravcu početne brzine −
→
v 0 . Tada
se pravac gibanja ne mijenja nego se mijenja samo intezitet brzine, jer si sila i brzina u
svakom trenutku vremena kolinearne.
Kod ovakvih gibanja možemo bez umanjenja općenitosti pretpostaviti da je pravac
gibanja x− os odabranog koordinatnog sustava. Sila je u općem slučaju ovisna o vremenu,
položaju i brzini pa imamo:
d2 x d2 y d2 z
m 2
= F (t, x, v) , m 2 = 0, m 2 = 0
dt dt dt
pa je dovoljno razmatrati samo
d2 x
m = F (t, x, v)
dt2
pri integriranju javljati će se dvije integracijske konstante koje nalazimo iz početnih
uvjeta, tj. iz poznavanja položaja i brzine u odreñenom trenutku vremena.
Razmatrati ćemo samo rješavanje dinamičkih problema kada je zadana sila u ovisnosti
o jednom od prethodno navedenih parametara.
a) Sila je konstantna Fx = c = const.
d2 x
m = Fx = c
dt2
d2 x Fx c
= =a= = c′ = const.
dt2 m m
Dakle, ako je ubrzanje konstantno dobivamo za rješenje gibanja u smjeru x−osi (a

vrijedi i za ostale komponente gibanja y, z) da imamo jednoliko ubrzano gibanje
čije jednadžbe su:
d2 x
= a = const.
dt2
t
dx
v (t) = = adt = at + v0
dt
0
t t
1
x (t) = v (t) dt = (at + v0 ) dt = at2 + v0 t + x (0)
2
0 0
b) Sila je ovisna o vremenu Fx = f (t)
d2 x dv
m = m = Fx = f (t)
dt2 dt
1
dv = f (t) dt
m
v t
1
dv = f (t) dt
m
v0 0
t
1
v (t) = v0 + f (t) dt
m
0
a vrijednost koordinate x dobivamo integriranjem brzine
t
 t

x (t) = x0 + v0 + 1 f (t) dt dt
m
0 0
Sile ovisne o vremenu su npr. sile koje prouzrokuju oscilacije materijalne čestice.
c) Sila je ovisna o položaju Fx = f (x)
d2 x dv dx
m = m = Fx = f (x)
dt2 dt dx
dv
mv = f (x)
dx
mvdv = f (x) dx
v x
mvdv = f (x) dx
v0 x0
x
1
mv 2 | v
v0 = f (x) dx
2
x0
x
1 2 1
mv − mv02 = f (x) dx
2 2
x0
x
2 2
v = v02 + f (x) dx
m
x0
!
" x
dx " 2
"
v = = ±#v02 + f (x) dx
dt m
x0
3.2. DINAMIKA 61
vrijednost koordinate x se dobiva preko
dx
dt = !
" x
"
" 2
±#v02 + m f (x) dx
x0
t x
dx
dt = !
" x
0 x0 "
±"
#v02 + 2
m f (x) dx
x0
O položaju čestice su ovisne npr. sila teže, elastične sile, sile u električnom i
magnetskom polje i dr.
d) Sila ovisna o brzini Fx = f (v)
d2 x dv
m = m = Fx = f (v)
dt2 dt
v t
dv
m = dt
f (v)
v0 0
v
dv
t = m
f (v)
v0
Nakon integriranja iz ove jednadžbe pronalazimo brzinu kao funkciju vremena v (t),
a zatim
dx
v (t) =
dt
t x
v (t) dt = dx
0 x0
t
x (t) = x0 + v (t) dt
0
Silama ovisnim o brzini pripadaju npr. sile otpora gibanja materijalne čestice kroz
sredstvo.
3.2.2 Dodirne sile, sila trenja

Trenje je otpor relativnomu gibanju dvaju tijela u dodiru, ali je i otpor nastojanju da
doñe do gibanja dvaju tijela u dodiru.
Ftr = µFN
Koeficijent µ naziva se koeficijentom sile trenja i može biti statički i dinamički.

Dakle, sila trenja može biti sta-

tička i dinamička te u ovisnosti o
tome definiramo i koeficijent trenja.
Sila trenja je disipativna sila koja
djeluje na tijelo pri relativnome
meñusobnom gibanju dvaju tijela
koja se dodiruju. Pri klizanju sm-
jer sile trenja je suprotan smjeru
gibanja tijela, a njezin je iznos
razmjeran ukupnoj normalnoj kom-
ponenti svih sila koje djeluju na ti-
jelo.
3.2.3 Elastična sila

Hookeov zakon koji tvrdi da je rela-
tivna promjena dimenzije nekoga elastičnog čvrstog tijela pod djelovanjem sile razmjerna
naprezanju sve dok se ne prijeñe granica elastičnosti tijela. Kada se uzročna sila ukloni
tijelo će se vratiti u prvobitno stanje.Ako se opruga stisne ili istegne, djelovati će povratna
sila (elastična sila opruge) koja nastoji vratiti tijelo u ravnotežni položaj.
Definicija 3.2.9 Elastična ili harmonijska sila je povratna sila koja uzrokuje harmoni-
jsko titranje materijalne točke i razmjerna je pomaku čestice iz ravnotežnoga položaja.
F = −kx
3.2.4 Temeljna meñudjelovanja/interakcije u prirodi

Sve što postoji u svemiru meñudjeluje, a sve što znamo o prirodi i svijetu znamo iz
posljedica tih meñudjelovanja. Kvantitativna mjera jakosti interakcije jest sila. U prirodi
postoji obilje zakona naspram kojeg je ovaj broj temeljnih interakcija doista malen.
Temeljna ili osnovna meñudjelovanja (sile, interakcije) u prirodi sa svojim prenositeljima
su: gravitacijska (masa), elektromagnetska (naboj), jaka nuklearna (nukleoni) i slaba
nuklearna sila (leptoni).
Fundamentalne interakcije ili osnovne sile djeluju izmeñu čestica, a njihovo se meñud-
jelovanje ne može objasniti pomoću drugih sila. One se značajno razlikuju prema jakosti i
ponašanju, ali se smatra da su prve tri posljedica jednog, još temeljnijeg meñudjelovanja,
što je već pokazano za elektromagnetsku i slabu nuklearnu interakciju.
Doseg ovih sila uvjetovan je masom prijenosnika, što je masa prijenosnika veća doseg
sile je manji i obrnuto, što je masa manja sila ima veći doseg. Fotoni i gravitoni su pri-
jenosnici bez mase, tako su elektromagnetska i gravitacijska sila beskonačnog dosega —
nazivamo ih dugodosežnim interakcijama. Dugodosežne sile obje opadaju sa kvadratom
udaljenosti. Gravitacijska sila je vrlo slaba, za oko 40 redova veličine je slabija od elektro-
magnetske (efekt gravitacije osjećamo samo zahvaljujući činjenici da je gravitacijska sila
uvijek privlačna — tj. nema negativne mase, a budući da je naš okoliš više ili manje elek-
trički neutralan, elektromagnetsku silu ne osjećamo tako jako). Elektromagnetska sila
1
ima relativnu jakost 137 ∼ 10−2 (ako uzmemo da je jakost jake (nuklearne) sile jednaka
−39
1), a gravitacijska 6 · 10 ∼ 10−39 . Elektromagnetska sila je jako važna u atomima,
a gravitacijska odreñuje gibanja na Zemlji, gibanja zvijezda i galaksija (tzv. gibanja na
velikoj skali).
3.2. DINAMIKA 63
Meñudjelovanje Jaka Elektromagnetska Slaba Gravitacijska

Kvantna Kvantna Kvantna Opća teorija
Teorija
kromodinamika elektrodinamika arodinamika relativnosti
gluoni fotoni W + , W − i Z0 gravitoni?
Prijenosnici
(π nukleoni) (masa = 0,spin = 1) vektorski bozoni (masa = 0,spin = 2)
Relativna 1
1 10−6 6 · 10−39
jakost 137
Ovisnost o 1 e−mW Z
r
1
1
udaljenosti r2 r2 r2
Raspon ( m) 10−15 ∞ 10−18 ∞

Danas su poznate četiri osnovne sile koje odreñuju postojanje materije:
1. Gravitacijska sila: Djeluje meñu svim česticama. Čestice se meñusobno privlače

silom proporcionalnom njihovim masama. Sila se smanjuje s kvadratima udal-
jenosti. Njezin doseg (djelovanje) je do beskonačnosti. Njome opisujemo gibanje
planeta, zvijezda, galaktika, pa ona odreñuje opće karakteristike svemira. Posred-
nik (nositelj meñudjelovanja) te sile mogla bi biti čestica bez mase - graviton koja
još do danas nije eksperimentalno potvrñena.
2. Elektromagnetna sila: Djeluje meñu nabijenim česticama i proporcionalna je nji-
hovu električnom naboju. Sila se smanjuje s kvadratima udaljenosti. Njezin doseg
je do beskonačnosti. To je vezna sila atoma. Pozitivno nabijena jezgra drži na
okupu negativno nabijene elektrone u gibanju - elektronski oblak. Pomoću te sile
moguće je objasniti neke fenomene života na Zemlji. Posrednik (nositelj meñud-
jelovanja) te sile je čestica bez mase - foton (γ).
3. Slaba nuklearna sila: Djeluje meñu svim česticama osim fotona i gluona. To su sile
kratkog dosega manjeg od ≪ 10−15 m. Odgovorna je za prijelaze u jezgri atoma
poput beta-raspada; prijelaza neutrona u proton i protona u neutron i dijelom za
postojanje teških elemenata na Zemlji i drugim dijelovima svemira. Posrednici
(nositelji meñudjelovanja) te sile su čestice W ± bozoni i Z 0 bozon.
4. Jaka nuklearna sila: To je sila koja djeluje unutar atomske jezgre-izmeñu nukleona.
Doseg te sile je takoñer mali reda veličine 10−15 m. Jaka sila se danas smatra
ostatkom još jače sile tzv. "sile boja", koja djeluje na kvarkove unutar nukleona.
Danas postoji temeljna teorija meñukvarkovskih djelovanja koju nazivamo kvantna
kromodinamika (QCD). Prema toj teoriji najmanje čestice su kvarkovi, dok su
posrednici sile meñu njima gluoni. Meñutim, kvarkovi se ne pojavljuju kao slobodne
čestice već su zasužnjeni u česticama koje nazivamo hadroni. Jaka nuklearna sila
odgovorna je za fuzione procese u zvijezdama, za eksplozije nuklearnih bombi i
dobivanje nuklearne energije u elektranama. Prijenosnici: meñu nukleonima djeluju
mezoni ( ±,0 , K ±,0 , ...), a fundamentalni prijenosnici (meñu kvarkovima) su gluoni
(g).
Ideja je ujedinjenje svih sila u jednu sveobuhvatnu, tako da se pronańe jedinstveni ob-
lik kod kojeg će osnovne sile biti samo posebni slučajevi ujedinjene sile. Teorija sveobuh-
vatne sile (TOE: Theory of Everything), odnosno ideja unifikacije svih sila, davni je
čovjekov san, koji danas postaje stvarnost. Do sada smo se već susretali s ujedinjenem
različitih područja fizike; npr. zemaljske i nebeske mehanike koju je izveo Newton, pa
elektriciteta i magnetizma, zatim elektromagnetizma s optikom. Nedavno, šezdesetih
godina ujedinjena je slaba nuklearna sila s elektromagnetnom. A. Einstein je velik dio
života posvetio ujedinjenju opće teorije relativnosti i elektromagnetizma i nije uspio.

Još jedan pokušaj ujedinjenja te dvije sile predložili su Kaluza i Klein, čije se ideje
danas koriste u TOE. Godine 1928. Engleski fizičar Paul Dirac (1902.-1984.) ujedinjuje
Maxwellovu teoriju, relativnost i kvantnu mehaniku u kvantnu elektrodinamiku (QED).
Eksperimentalno se danas traga za raspadom protona kako bi se našla potvrda za spajanje
jake nuklearne sile s ujedinjenom elektroslabom silom. Shema ujedinjenja sila (povijest
fizikalnih teorija) prikazana je na slici 4.2. Kako će teći proces ujedinjenja ovisi o eksper-
imentalnim ureńajima, odnosno o mogućnosti dobivanja vrlo visokih energija. Vlade i
sveučilišta bogatih zemalja troše velike količine novca na izgradnju sve jačih i jačih akcel-
eratora. Želimo saznati od čega je načinjen naš svijet. Da bi to saznali trebamo sve veće
i brže akceleratore koji će ubrzati projektile i pokušati razoriti mete u našem slučaju
jezgre atoma, protone, neutrone. Dakle, sve ono što smo prije smatrali da je elementarno
i da se ne može više podijeliti - da je to zadnja opeka od koje je sazdana tvar. Izgradnja
tih ureńaja postala je toliko skupa da su se države počele ujedinjavati u zajedničkim
projektima izgradnje sve bržih akceleratora, koji dobivaju čak i svoja posebna imena.
3.2.5 Primjeri
Primjer 3.2.10 Kuglica mase m = 1 g obješena je o nit duljine l = 1 m giba se jednoliko
po kružnici tako da nit zatvara kut ϕ = 30◦ s vertikalom. Odredite period kruženja i
napetost niti tog stožastog njihala.
Rješenje:
−
→ −
→
Na kuglicu djeluje sila teža G i napetost niti N .
Napetost niti je
G mg
N= = = 0.01328 N = 13.28 mN
cos ϕ cos 30
−
→ −
→
Sila teža G i napetost niti N vektorski zbrojene daju
Slika 3.33.
3.2. DINAMIKA 65
centripetalnu silu.
mv2
Fcp = mg tan ϕ =
r
√
v = g · r · tan ϕ = g · l sin ϕ · tan ϕ
odakle je period kruženja
π
2rπ 2π · l sin ϕ l cos ϕ 1 m · cos 6
T = =√ = 2π = 2π = 1. 866 9 s
v g · l sin ϕ · tan ϕ g 9.81 sm2
Primjer 3.2.11 Tijelo malih dimenzija sklizne sa vrha sfere. U kojoj točki će se tijelo
odvojiti od površine sfere i nastaviti gibanje zrakom? Polumjer sfere iznosi R = 0.45 m.
Sva trenja zanemarite.
Rješenje:
Tijelo će se odvojiti u onoj točki na sferi gdje će centri-
fugalna sila poništiti normalnu komponentu težine tijela GN ,
odnosno
mv2
mg cos α =
R
Visinsku razliku od vrha sfere do točke odvajanja označimo sa
h, tada je
Slika 3.37. R−h

R − h = R cos α =⇒ cos α =
R
a za brzinu tijela (budući da trenje zanemarujemo) imamo
v2 = 2gh
Traženi uvjet za točku daje

R−h m · 2gh
mg =
R R
R − h = 2h
R 0.45 m
h = = = 0.15 m
3 3
Dakle, tijelo će se odvojiti od površine sfere u točki koja je 15 cm niža od vrha sfere.
Točku možemo opisati i kutom na sferi koji opiše radijus vektor tijela tijekom gibanja
R−h R− R 3 2
cos α = = =
R R 3
2 ◦
α = arccos = 48. 19 = 0.841 07 rad
3
Primjer 3.2.12 Tijelo mase 20 kg vuče se užetom po horizontalnoj podlozi konstantnom

brzinom. Ako je koeficijent trenja klizanja tijela i podloge µK = 0.5 pod kojim kutom će
napetost užeta biti najmanja? Koliki je iznos napetosti užeta u tom trenutku?
Rješenje:
Budući da je brzina konstantna, primjenom I. Newtonova zakona, jednadžba gibanja
će glasiti:
$− → −
→ − → − → −→
F i = R + G + T + Ftr = 0
i
Promatrano po komponentama x i y dobivamo:

$
FiX = T cos α − Ftr = 0
i
Ftr = T cos α (3.2.17)
$
FiY = T sin α + R − G = 0
i
R = G − T sin α (3.2.18)
Sila trenja je Ftr = µK ·R pa povezujući

gornje dvije jednadžbe dolazimo do
T cos α = µK (G − T sin α)
T cos α = µK mg − µK T sin α
µK mg = T (cos α + µK sin α)
µK mg
T = = T (α)
cos α + µK sin α
Ovo je funkcija napetosti niti ovisna
o kutu α. Da bi napetost niti bila min-
imalna mora biti zadovoljen uvjet za ek-
strem funkcije T (α) koji glasi
dT Slika 3.38.
= 0
dα α=α0
dT −µK mg (− sin α + µK cos α)

= =0
dα α=α0 (cos α + µK sin α)2 α=α0
Odakle vrijedi
− sin α0 + µK cos α0 = 0
tan α0 = µK
α0 = arctan µK = arctan 0, 5
α0 = 26, 56◦
gdje je α0 kut pod kojim je napetost niti najmanja. Iznos napetosti niti za taj kut
iznosi
µK mg 0.5 · 20 kg · 9.81 sm2
T (α0 ) = = = 87.74 N
cos α0 + µK sin α0 cos (26.56 ◦ ) + 0.5 · sin (26.56 ◦ )
Primjer 3.2.13 Kapljica kiše pada s velike visine (slika 3.39.) tako da joj je brzina
jednaka v1 = 15 ms u trenutku kad joj je akceleracija jednaka a1 = 7 sm2 . Blizu Zemljine
površine kapljica pada jednoliko. Ako je sila otpora zraka proporcionalna s kvadratom
brzine i kapljica pada pod kutom α = 15◦ , kolikom brzinom puše bočni vjetar?
Rješenje:
3.2. DINAMIKA 67
Jednadžba gibanja za kapljicu je
ma = mg − Fot (v) (3.2.19)
gdje je Fot (v) − sila otpora zraka i vrijedi
Fot (v) = kv2
U trenutku t1 kapljica ima brzinu v1 i ubrzanje a1 pa je

ma1 = mg − kv12
Slika 3.39.
kv12 = m (g − a1 )
m (g − a1 )
k = (3.2.20)
v12
U blizini Zemljine površine kapljica se giba jednolikom brzinom koju nazivamo granična
brzina vg , a sila otpora je zapravo Fot (vg ) pa je ukupna sila koja djeluje na kapljicu jed-
naka nuli.
0 = mg − Fot (vg )
0 = mg − kvg2
mg mg g
vg2 = = m(g−a1 ) = v12
k 2
g − a1
v1
g m 9, 81 sm2
vg = v1 = 15
g − a1 s 9, 81 sm2 − 7 m
s2
m
vg ≈ 28
s
Iz dijagrama brzina vjetra i granične brzine gibanja kapljice slijedi
vv
sin α =
vg
m m
vv = vg · sin α = 28 · sin 15 ≈ 7.25
s s
Primjer 3.2.14 Tijelo mase m = 5 kg bačeno je u horizontalnome smjeru početnom
brzinom v0 = 20 ms . Koliki je iznos brzine, tangencijalne i centripetalne sile t = 2 s
nakon bacanja tijela? Zanemarite otpor zraka.
Rješenje:
Tijelo opisuje putanju horizontalnog hica (parabolu). U proizvoljnoj točki putanje
horizontalna komponenta brzine jednaka je v0 = vx = 20 ms i ona se ne mijenja, dok je
vertikalna komponenta brzine proporcionalna vremenu i iznosi vy = −gt. Ukupna brzina
iznosi
v (t) = vx2 + vy2 = v02 + (−gt)2 = v02 + g 2 t2
m 2 m 2 m
v (2 s) = 20 + 9.81 · (2 s)2 = 28. 017
s s2 s
Tangencijalna sila je
dv d mg 2 t
Ft (t) = m =m v02 + g2 t2 =
dt dt v02 + g 2 t2
2
5 kg · 9.81 sm2 · 2s
Ft (2 s) = = 34. 349 N
m 2 m 2 2
20 s + 9.81 s2 · (2 s)
Ukupna sila jednaka je sili teže pa mora vrijediti
−
→ −
→ −
→ 2
F t + F cp = G ⇒ Fcp + Ft2 = G2
odnosno
m2 g 4 t2 mgv0
Fcp (t) = G2 − Ft2 = (mg)2 − =
v02 + g 2 t2 v02 + g2 t2
5 kg · 9.81 sm2 · 20 ms
Fcp (2 s) = = 35. 015 N
2 2
20 ms + 9.81 sm2 · (2 s)2
Primjer 3.2.15 Na vagonu mase m = 4t, u obliku platforme, nalazi se čovjek mase
m′ = 80 kg. Vagon se giba po horizotalnom kolosjeku bez trenja i ima početnu brzinu
v0 . Koliki je prirast brzine vagona ako čovjek počne trčati brzinom v1 = 6 ms u smjeru
suprotnom od smjera gibanja vagona i iskoči iz njega u horizontalnom pravcu.
Rješenje:
Uzmimo da se vagon giba u pozitivnom smjeru osi x. Početna količina gibanja cijelog
sustava iznosi
p0 = (m + m′ ) v0
dok je konačna količina gibanja jednaka
pk = m (v0 + ∆v)
gdje je ∆v traženi priraštaj brzine vagona prije iskakanja čovjeka. Uzimajući da je

konačna količina gibanja čovjeka
p′ = m′ (v0 + ∆v − v1 )
na osnovu zakona održanja količine gibanja dobivamo

p0 = pk + p′
′
(m + m ) v0 = m (v0 + ∆v) + m′ (v0 + ∆v − v1 )
m′ v1 80 kg · 6 ms m
∆v = = = 0.117 65
m + m′ 4000 kg + 80 kg s
Uočimo da priraštaj brzine vagona uopće ne ovisi od početne brzine v0 sustava.
Primjer 3.2.16 Raketa početne mase m0 izbacuje plinove brzinom vp = 400 ms u odnosu
prema raketi. Uz pretpostavku da nema vanjskih sila, izračunajte brzinu rakete nakon što
je izgorilo 10% početne mase.
3.2. DINAMIKA 69
Rješenje:
Iz zakona očuvanja količine gibanja imamo
p = mv = konst.
deriviranjem dobivamo
d (mv) dm dv
= v+m =0
dt dt dt
odakle dobivamo jednadžbu
dv dm
m = −v
dt dt
Ovdje je v = vp brzina izbacivanja plina u odnosu na raketu. Separacijom varijabli slijedi
dm 1
= − dv
m vp
Koristimo početne uvjete, brzina na početku gibanja jednaka je nuli, a masa sustava m,
dok je nakon izvjesnog vremena brzina v, a preostala masa jednaka je m = m0 −0.1m0 =
0.9m0 . Integriranjem tada dobivamo
m v
dm 1
= − dv
m vp
m0 0
m 1 1
ln m | m0 (v) |v0 =⇒ ln m − ln m0 = − (v − 0)
=−
vp vp
m m m
v = −vp ln = −vp ln 0.9 = − 400 · (−0.105 36) = 42. 144
m0 s s
Primjer 3.2.17 Raketa mase m = 60 t izbacuje plinove brzinom vp = 2000 ms i nakon
izgaranja goriva postigne brzinu od v = 8000 ms . Kolika je masa prazne rakete bez goriva?
Pretpostavite da na raketu ne djeluju vanjske sile i da je lansirana bez početne brzine.
Rješenje:
S obzirom da je cjelokupno gorivo sagorjelo, preostala masa jednaka je masi prazne
rakete. Iz integrala
m v
dm 1
=− dv
m vp
m0 0
kao u prethodnom primjeru tražimo preostalu masu m.

1
ln m − ln m0 = − (v − 0)
vp
m v
ln = −
m0 vp
8000 m
v − 2000 s
− m
m = m0 e vp = 60 t · e s = 60000 kg · e−4
= 1098.9 kg ≈ 1.1 t
Slika 3.3.1:
3.3 Rad, energija i snaga

3.3.1 Mehanički rad
Kada guramo tijelo po podlozi, dižemo teret, rastežemo oprugu, mi pri tom obavljamo
mehanički rad. U fizikalnom smislu, rad se definira kao djelovanje sile na nekom putu,
odnosno svladavanje sile (sile trenja, sile teže, elastične sile itd.) na nekom putu . Dakle
rad se obavlja kada neka sila djeluje na tijelo, i pri tom to tijelo prijeñe neki put. Pojam
rada u fizici ne podudara se uvijek s pojmom rada u svakodnevnom životu. Rad u
svakodnevnom životu predstavlja bilo koji oblik aktivnosti koji zahtjeva mišićni napor
ili djelovanje strojeva. Naime mi možemo držati neki teški teret, pokušati gurat kamion
i pri tom se umoriti, ali u fizikalnom smislu nismo obavili mehanički rad jer se teret i
kamion pri tom nisu pomakli tj, nisu prešli nikakav put.
Čestica se giba duž krivocrtne putanje od točke A do točke B pod utjecajem prom-
jenljive sile (a):
Putanju od A do B rastavimo na N malih odsječaka (∆si ) tako da je u svakom od
njih sila gotovo nepromjenljiva (b), tada je element rada jednak
−
→
∆Wi = F T i · ∆−→s i = FT i · ∆si
pa je ukupni rad jednak zbroju elementarnih radova
W = ∆Wi = FT i · ∆si
i i
ili u diferencijalnom obliku

B
W = FT ds
A
Precizniju definiciju rada dobijema poznavajući karakter vektora sile, pa prethodni izraz
možemo napisati i vektorski kao
B
−
→ −
W = F · d→
r
A
3.3. RAD, ENERGIJA I SNAGA 71
gdje mi skalarni produkt vektora sile i diferencijalnog elementa promjene vektora položaja
daju tangencijalnu komponentu sile, uz korištenje izraza da je |d− →
r | = ds diferencijalnom
elementu puta.
Definicija 3.3.1 Rad je linijski integral sile duž putanje čestice od početne do krajnje
točke.
Jedinica za rad naziva se Joule (džul) i jednaka je
kg m2
J = Nm =
s2
3.3.2 Snaga
Definicijom rada se ne uzima u obzir proteklo vrijeme u kojem sila djeluje, stoga je
potrebnu definirati neku fizikalnu veličinu koja opisuje brzinu izvršavanja rada.
Definicija 3.3.2 Snaga je jednaka količini izvršenog rada u jedinici vremena.
To bi zapravo bila definicija srednje snage
∆W
P =
∆t
dok se trenutna snaga definira kao
dW
P =
dt
Jedinica za snagu je Watt (vat)
J
W=
s
3.3.3 Energija
Definicija 3.3.3 Energija je sposobnost tijela ili sustava da izvrši rad.
Ako tijelo ili sustav obavlja rad energija mu se smanjuje, a ako okolina obavlja rad
nad tijelom tada mu se energija povećava. Rad i energija imaju istu mjernu jedinicu [ J].
Potreba za uvoñenjem dvije različite fizikalne veličine koje imaju istu jedinicu leži u tome
što je energija funkcija stanja sustava, a rad nam daje samo koliko iznosi promjena tog
stanja.
Energija se može javljati u različitim oblicima, ovdje je dijelimo na mehaničku i
nemehaničku. Mehaničku energiju djelimo na kinetičku i potencijalnu energiju, dok su
nemehanički oblici npr.: električna, kemijska, sunčeva, toplinska, nuklearna i dr..
Definicija 3.3.4 Kinetička energija je sposobnost tijela da izvrši rad na osnovu svog
gibanja.
Koliko iznosi kinetička energija tijela koje se giba brzinom −
→
v ? Odgovor na to pitanje
dobije se ako se izračuna rad potreban da se tijelo ubrza od mirovanja do brzine −→v.
s s t v v
dp mdv v2 1
W = F ds = ds = · vdt = m vdv = m = mv2
dt dt 2 0 2
0 0 0 0
Slika 3.3.2:
ili
1 p2
Ek = mv 2 =
2 2m
Poučak o radu i kinetičkoj energiji
−
→
Izvršen rad sile F koja ubrzava tijelo od brzine −
→
v 1 do brzine −
→
v 2 iznosi:
s2 v2
1 1
W = F ds = m vdv = mv22 − mv12 = Ek2 − Ek1 = ∆Ek
2 2
s1 v1
Izvršeni rad jednak je promjeni kinetičke energije i obratno, promjena kinetičke energije
sustava jednaka je izvršenom radu.
Ako tijelo vrši rad (W < 0), kinetička energija mu se smanjuje (Ek < 0).
Ako se nad tijelom vrši rad (W > 0), kinetička energija mu se povećava (Ek > 0).
Ako je rad jednak nuli, energija tijela ostaje konstantna.
Definicija 3.3.5 Potencijalna energija je sposobnost tijela da izvrši rad na osnovu svog
položaja u potencijalnom polju sile.
Potencijalna energija može se pretvotiti u kinetičku energiju ili rad i obratno. U

mehanici se razmatraju potencijalna energija gravitacije i elastične opruge.
Potencijalna energija tijela u gravitacijskom polju na zeljinoj površini računa se kao
rad sile teže na putu od A do B.
B B B
−
→
W = F g · d−
→
r =m −
→
g · d−
→
r = m−
→
g · d−
→
r = m−
→
g · (−
→
r B −−
→
r A)
A A A
Kako je
−
→ −
→
g = −g j
−
→
W = m −g j · (−
→
r B −−
→
r A ) = −mg (yB − yA ) = −mgh
Razlika potencijalne energije početne i konačne točke jednaka je radu sile teže.
W = Ep1 − Ep2 = −∆Ep
Referentni nivo (Ep = 0) može se odabati proizvoljno te je potencijalna energija

odreñena do na konstantu. Potencijalna energija može biti i pozitivna i negativna, dok
je Ek uvijek pozitivna fizikalna veličina.
Potencijalna energija elastične opruge definira se kao rad sile opruge. Kako je sila
opruge uvijek u suprotnom smjeru i proporcionalna je eloganciji vrijedi:
F = −kx
x2 x2 x2
1 1 1 1
Wop = F dx = − kxdx = −k xdx = − kx22 − − kx21 = kx21 − kx22
2 2 2 2
x1 x1 x1
Wop = Ep (x1 ) − Ep (x2 )
odakle slijedi za potencijalnu energiju elastične opruge
1
Ep (x) = kx2
2
3.3.4 Sudari (sraz)

Problem gibanja tijela nakon kratkog meñudjelovanja bez utjecaja vanjskih sila. On
može biti:
a) elastični
b) plastični
Centralni sudar: gibanje se odvija u pravcu prije i poslije sudara, pa primjenom

zakona očuvanja količine gibanja i zakona očuvanja energije (na tijelo masa m1 i m2 koji
se gibaju brzinama v1 i v2 ) dobivamo:
m1 · v1 + m2 · v2 = m1 · v1′ + m2 · v2′ (3.3.1)
1 1 1 2 1 2
m1 · v12 + m2 · v22 = m1 · (v1′ ) + m2 · (v2′ ) (3.3.2)
2 2 2 2
iz (3.3.1) slijedi
m1 · v1 − m1 · v1′ = − (m2 · v2 − m2 · v2′ )
m1 · (v1 − v1′ ) = −m2 · (v2 − v2′ )
a iz (3.3.2)
1 1 2 1 1 2
m1 · v12 − m1 · (v1′ ) = − m2 · v22 + m2 · (v2′ )
2 2 2 2
1 2 1 2
m1 · v12 − (v1′ ) = − m2 · v22 − (v2′ )
2 2
zbog gibanja po pravcu jednadžbe postaju
m1 · (v1 − v1′ ) = −m2 · (v2 − v2′ ) (3.3.3)
2 2
m1 · v12 − (v1′ ) = −m2 · v22 − (v2′ ) (3.3.4)
sada dijeljenjem jednadžbi (3.3.4) i (3.3.3) dobivamo

2 2
m1 · v12 − (v1′ ) −m2 · v22 − (v2′ )
=
m1 · (v1 − v1′ ) −m2 · (v2 − v2′ )
(v1 + v1′ ) · (v1 − v1′ ) (v2 + v2′ ) · (v2 − v2′ )
=
v1 − v1′ v2 − v2′
odakle slijedi
v1 + v1′ = v2 + v2′ (3.3.5)
Odavde trebamo odrediti brzine poslije sudara v1′ i v2′ . Zamjena iz (3.3.5) u (3.3.1)
daje
v1′ = (v2 + v2′ ) − v1

m1 · v1 + m2 · v2 = m1 · [(v2 + v2′ ) − v1 ] + m2 · v2′
3.3.5 Primjeri
Primjer 3.3.6 Čovjek gura teret mase m = 35 kg konstantnom brzinom uz kosinu nagiba
α = 30◦ i prijeñe l = 50 m puta. Sila kojom djeluje čovjek na tijelo je paralelna uz kosinu.
Koeficijent trenja tijela i kosine iznosi µk = 0.3. Izračunajte rad svake pojedine sile i
ukupni rad svih sila.
Rješenje:
−
→
Na teret djeluje sila teže G = mg, čovjek paralel-
−
→
nom silom F uz kosinu, normalna reakcija podloge
−
→ −
→
R i sila trenja F tr paralelno niz kosinu. Postavimo
koordinatni sustav tako da os x bude paralelno niz
kosinu, a os y okomito na kosinu. Kako čovjek
gura teret konstantnom brzinom − →
v = const. to je
ubrzanje tijela jednako nuli. Tada po II. Newtonovu
zakonu vrijedi:
−
→
Fi =0
i
Slika 4.17.
odnosno po komponentama
Fxi = −F + Ftr + GT = 0
i
Fyi = R − GN = 0
i
odakle slijedi
m π
R = GN = mg cos α = 35 kg · 9.81 · cos = 297.35 N
s2 6
GT = mg sin α = 171.68 N
Ftr = µk R = 0.3 · 297.35 N = 89.2 N
F = Ftr + GT = 260.88 N
odnosno, rad pojedinih sila je

l l l
−
→ − π π
WR = R · d→
r = R · dr · cos = R · cos · dr = R · l · 0 = 0 J
2 2
0 0 0
l l l
−
→ π π
WGN = G N · d−
→
r = GN · dr · cos = GN · cos · dr = GN · l · 0 = 0 J
2 2
0 0 0
l l l
−
→
WGT = G T · d−
→
r = GT · dr · cos π = −GT · dr
0 0 0
= −GT · l = −171.68 N · 50 m = −8584 J
l l l
−
→
WFtr = F tr · d−
→
r = Ftr · dr · cos π = −Ftr · dr = −Ftr · l
0 0 0
= −89.2 N · 50 m = −4460 J
l l l
−
→ −
WF = F · d→
r = F · dr · cos 0 = F · dr = F · l
0 0 0
= 260.88 N · 50 m = 13044 J
gdje je
l
dr = r|l0 = (l − 0) = l
0
pa je ukupni rad jednak
Wuk = WR + WGN + WGT + WFtr + WF

= 0 J + 0 J − 8584 J − 4460 J + 13044 J = 0 J
Ovaj smo rezultat mogli i očekivati jer se tijelo giba konstantnom brzinom po pravcu pa
je ukupna sila jednaka nuli, odnosno i ukupni rad je tada jednak nuli.
Primjer 3.3.7 S vrha brežuljka, koji možemo aproksimirati kosinom, visine

h = 30 m i duljine l = 150 m, klizi skijaš mase m = 75 kg. Odredite kinetičku energiju i
brzinu koju će postići pri dnu kosine ako je koeficijent trenja klizanja µk = 0.06.
Rješenje:
Po zakonu očuvanja energije, mora biti razlika ukupne konačne energije koju ima
skijaš pri dnu brežuljka E2 i na njegovu vrhu E1 jednaka radu sile trenja.
E2 − E1 = Ek2 + Ep2 − (Ek1 + Ep1 ) = Wtr
Kako je skijaš imao početnu brzinu v0 = 0 to je Ek1 = 0, a ako za referentnu razinu

potencijalne energije uzmemo dno brežuljka tada je Ep2 = 0. Odavde slijedi
Ek2 − Ep1 = Wtr

l
−
→
Ek2 = Ep1 + Wtr = m · g · h + F tr · d−
→
r
0
= m · g · h + Ftr · l · cos π = m · g · h − Ftr · l
Sila trenja jednaka je
Ftr = µk · m · g · cos α,
a prijeñeni put jednak je duljini kosine s = l. Potrebni kut dobivamo iz jednakosti
h2
cos α = 1−
l2
Sada je
h2
Ek2 = m · g · h − µk · m · g · 1− ·l
 l2 
2
l
= m · g · h · 1 − µk − 1
h
 
2
m 150 m
= 75 kg · 9.81 · 30 m 1 − 0.06 − 1 = 15585 J
s2 30 m
(2)
1 2Ek 2 · 15585 J m km
Ek = mv 2 =⇒ v = = = 20. 39 = 73.39
2 m 75 kg s h
Primjer 3.3.8 Čovjek vuče kolica mase m = 25 kg po horizontalnom putu duljine s =

50 m užetom koje zatvara kut od α = 30◦ s horizontalom. Koeficijent trenja kolica i
podloge je µ = 0.3. Koliki rad izvrši čovjek ako se kolica gibaju konstantnom brzinom?
Rješenje:
Urañeni rad, s obzirom da je kut sile i podloge
konstantan, jednak je
s s
−
→ −
W = F · d→
s = F cos α · ds
0 0
Ukupna sila kojom djelujemo na tijelo jednaka je

nuli (gibanje konstantnom brzinom)
−
→ −
→ − → − → −
→
Fi = F + G + F tr + R = 0
i
Slika 4.20.
Fxi = F cos α − Ftr = 0
i
Fyi = F sin α + R − G = 0
i
Odavde je
Ftr = µ (G − F sin α) = F cos α

µmg
F =
cos α + µ sin α
pa je rad jednak
s s
µmg
W = F cos α · ds = F cos α ds = F s cos α = · s cos α
cos α + µ sin α
0 0
0.3 · 25 kg · 9.81 sm2 π
= · 50 m cos = 3135. 6 J
cos π6 + 0.3 sin π6 6
Primjer 3.3.9 Sila F = At djeluje na česticu mase m ubrzavajući je od mirovanja.

Koliki je rad te sile nakon vremena t?
Rješenje:
Koristeći definiciju rada
s t
W = F ds = F vdt
0 0
Brzina je iz II. Newtonova zakona jednaka

dv
F = At = m
dt
A
dv = tdt/
m
v(t) t
A
dv = tdt
m
0 0
A t2 At 02 At2
v (t) = − =
m 2 m 2 2m
pa je
t t t
At2 A2 A2 t4
W = F vdt = At · dt = t3 dt =
2m 2m 8m
0 0 0
s obzirom da je djelovanje sile utrošeno na promjenu brzine

2
mv2 m At2 A2 t4
W = Ek = = =
2 2 2m 8m
Primjer 3.3.10 Matematičko njihalo, duljine niti l = 40 cm i mase m = 0.5 kg, ima
otklon ϕ0 = 50◦ . Primjenom zakona održanja mehaničke energije izračunajte brzinu
tijela kada prolazi kroz ravnotežni položaj? Kolika je ukupna energija tog njihala?
Rješenje:
Zakon održanja mehaničke energije glasi
Ek + Ep = Euk = konst.
Neka je ravnotežni položaj referentna razina potencijalne en-

ergije, tj. EpA = 0, tada vrijedi
Euk = EukA = EukB Slika 4.21.
Euk = EkA + EpA = EkB + EpB
=0 =0
Euk = EpB = mgl · (1 − cos ϕ0 ) = 0.7 J
1 2
Euk = EkA = m · vA
2
2Euk m
vA = = 2gl (1 − cos ϕ0 ) = 1.67
m s
Primjer 3.3.11 Viseći luster mase m = 6 kg otkloni se za kut α = 45◦ i pusti. Kolika
je napetost niti za kut β i maksimalna sila kojom luster opterećuje plafon?
Rješenje:
Ukupna sila jednaka je zbroju komponente težine i centrifugalne sile i u položaju
odreñenom kutom β ≤ α iznosi
mv2 m · 2gl · (cos β − cos α)
Fuk = GN + Fcf = mg cos β + = mg cos β +
l l
= mg · (3 cos β − 2 cos α)
gdje brzinu v dobivamo iz zakona očuvanja energije

1
mgh = mv2 ⇒ v = 2gh = 2gl (cos β − cos α)
2
koja ima maksimalnu vrijednost za kut β = 0. Maksimalna sila kojom luster opterećuje
plafon bit će u ravnotežnom položaju (najniža točka gibanja gdje je najveća komponenta
težine i najveća brzina, odnosno centrifugalna sila)
Fmax = mg · (3 cos β − 2 cos α) = mg · (3 cos 0 − 2 cos 45)
) √ *
m 2
= 6 kg · 9.81 2 3 − 2 · = 93.34 N
s 2
Primjer 3.3.12 Duž glatke žice koja je savijena u kružnicu polumjera r = 1.5 m i leži
u horizontalnoj ravnini, pomiče se materijalna točka M pod djelovanjem konstantne sile
F = 150 N, koja je uvijek u smjeru tangente na krug. Izračunajte rad koji ova sila izvrši
pri premještanju materijalne točke M iz položaja A (ϕ = 0) do položaja B ϕ = π2 .
Rješenje:
−
→
Elementarni rad W sile F na diferencijalnom elementu duljine puta d−
→
s jednak je
+
−
→ →
W = F · d− r
−
→ →
Kako su F i d−
r uvijek u istom smjeru (i leže na pravcu tangente na kružnicu) dobivamo
π π
B B 2 2
F rπ
W = F dr = F ds = F rdϕ = rF dϕ =
2
A A 0 0
150 N · 1.5 m · π
= = 112.5π J = 353. 43 J
2
Primjer 3.3.13 Tijelo mase m giba se po krugu polumjera R, tako da mu normalno
ubrzanje ovisi o vremenu, po zakonu an = kt2 , gdje je k - konstanta.
a) Odredite ukupnu silu koja djeluje na ovo tijelo u funkciji vremena.

b) Kolika je snaga potrebna za ovakvo gibanje tijela?
c) Kolika je srednja vrijednost ove snage tijekom vremenskog intervala t od početka
gibanja?
Rješenje:
a) Prema pretpostavci zadatka vrijedi
v2 √ √
an = kt2 = =⇒ v = kRt2 = kR · t
R
Tangencijalno ubrzanje je po definiciji
dv d √ √
at = = kR · t = kR
dt dt
a sila
F = ma = m a2n + a2t = m k2 t4 + kR
b) Prema definiciji snaga je jednaka skalarnom umnošku sile i brzine

−
→ → √ √
P = F ·− v = m (−→an+− →
a t) −
→
v = mat v = m · kR · kRt = mkRt
jer je −
→
an ⊥−
→
v , pa je −
→
an·−
→
v = 0.
c) Srednja snaga jednaka je
P0 + P 0 + mkRt mkR
P = = = ·t
2 2 2
Primjer 3.3.14 Kinetička energija tijela koje se giba po krugu polumjera R ovisi o pri-
jeñenom putu s po zakonu Ek = ks2 , gdje je k - konstanta. Odredi ovisnost sile koja
djeluje na ovo tijelo od prijeñenog puta.
Rješenje:
Iz jednadžbe
1
Ek = ks2 = mv2
2
dobivamo
2ks2 2k
v2 = =⇒ v = s
m m
Prema II. Newtonovu zakonu slijedi
F = ma = m a2n + a2t
gdje je
2
2ks
v2 2ks2
an = = m =
R R mR
dv dv ds dv 2k 2k 2ks
at = = = ·v = · s=
dt ds dt ds m m m
Sada je sila jednaka
2 2
2ks2 2ks 2ks
F =m + = s2 + R2
mR m R
Primjer 3.3.15 Mehanički stroj vrši rad koji se u vremenu mijenja po zakonu
3
W =A Bt2 − C
gdje je A = 104 Ns , B = 3 m3 s i C = 5 m3 s3 . Kolika je trenutna vrijednost snage koju

razvija mehanički stroj u 5. sekundi vremena od početka vršenja rada?
Rješenje:
Prema definiciji, trenutna snaga P jednaka je prvoj derivaciji rada po vremenu,
odnosno
√
3
dW d 3 2 Bt2 − C
P (t) = = A Bt2 − C = − ABt
dt dt 3 C − Bt2
pa je u petoj sekundi
3 m3 s · (5 s)2 − 5 m3 s3
3
2 N
P (5 s) = − · 104 · 3 m3 s · 5 s · = 5887. 6 W
3 s 5 m3 s3 − 3 m3 s · (5 s)2
Primjer 3.3.16 Tijelo mase m = 5 kg počne se gibati pod djelovanjem sile opisane
−
→ −
→ −
→
zakonom F (t) = At i + Bt2 j , gdje su A = 3 Ns i B = 10 sN2 konstante. Kolika je sila,
komponente ubrzanja i brzina te snaga koju razvije ova sila nakon nekog vremena t′ = 2 s
od početka gibanja?
Rješenje:
Kako je sila
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
F (t) = max i + may j = At i + Bt2 j
−
→ ′ −
→ −
→
F (t ) = At′ i + Bt′2 j
N −
→ N −
→ −
→ −
→
= 3 · 2 s i + 10 2 (2 s)2 j = 6 i + 40 j N
s s
to su komponente ubrzanja
A A 3N m
ax (t) = t =⇒ ax (t′ ) = t′ = s · 2 s = 1.2 2
m m 5 kg s
N
B 2 B 10 s2 2 m
ay (t) = t =⇒ ay (t′ ) = t′2 = · (2 s) = 8 2
m m 5 kg s
pa su odgovarajuće komponente brzine
t t t
A A A t2
vx (t) = ax dt = tdt = tdt =
m m m2
0 0 0
t t t
B 2 B B t3
vy (t) = ay dt = t dt = t2 dt =
m m m3
0 0 0
′
što nakon uvrštavanja vremena t daje
t′
A t′2 3 N (2 s)2 m
′
vx (t ) = ax dt = = s = 1.2
m 2 5 kg 2 s
0
t′
B t′3 10 sN2 (2 s)3 m
vy (t′ ) = ay dt = = = 5.33
m 3 5 kg 3 s
0
pa je snaga jednaka
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
P (t) = F (t) · −
→
v (t) = max (t) i + may (t) j · vx (t) i + vy (t) j
= m [ax (t) · vx (t) + ay (t) · vy (t)]
A A t2 B B t3
= m· t· + t2 ·
m m2 m m3
2 3 2 5
A t B t 3A2 + 2B 2 t2 3
= m· 2
+ 2
= ·t
2m 3m 6m
odnosno u trenutku t′
3A2 + 2B 2 (t′ )2 3
P (t′ ) = · (t′ )
6m
2 2
3 3 Ns + 2 10 sN2 (2 s)2
= · (2 s)3 = 220. 53 W
6 · 5 kg
ili
P (t′ ) = max (t′ ) · vx (t′ ) + may (t′ ) · vy (t′ )
= m · [ax (t′ ) · vx (t′ ) + ay (t′ ) · vy (t′ )]
m m m m
= 5 kg · 1.2 2 · 1.2 + 8 2 · 5.33 = 220. 53 W
s s s s
Primjer 3.3.17 Sa površine Zemlje izbačeno je tijelo pod kutom α prema horizontu
početnom brzinom v0 . Izrazite tangencijalnu i normalnu komponentu ubrzanja kao funkciju
visine hica h, ako je maksimalna visina hmax . Trenje zanemariti.
Rješenje:
U svakoj točki putanje ukupno ubrzanje tijela jednako je −
→
a =−
→
g , jer na tijelo djeluje
samo ubrzanje sile Zemljine teže. Tangencijalna i normalna komponenta ubrzanja su
an = g cos ϕ
at = g sin ϕ
gdje je kut ϕ, kut koji brzina zatvara sa horizontalom u promatranoj točki kosog hica
na visini h.
Primjenjujući zakon očuvanja energije dobivamo (uz pretpostavku da je u početnoj
točki izbacivanja tijela potencijalna energija jednaka nuli)
1 1
mv2 = mv2 + mgh
2 0 2
odakle se dobiva
v02 = v 2 + 2gh
v = v02 − 2gh
Tijekom gibanja horizontalna komponenta brzine ostaje konstantna i iznosi
vx = v0x = v0 cos α, no, istovremeno vrijedi da je vx = v cos ϕ = v0x = v0 cos α, odakle
dobivamo
v0 v0
cos ϕ = cos α = cos α
v 2
v0 − 2gh
pa slijedi
g · v0
an = g cos ϕ = cos α
v02 − 2gh
! ) *2
"
" v0
at = g sin ϕ = g #
1 − cos2 ϕ = g 1 − cos α
v02 − 2gh
v02 cos2 α v02 − 2gh − v02 cos2 α v02 sin2 α − 2gh

= g 1− =g =g
v02 − 2gh v02 − 2gh v02 − 2gh
Početna brzina v0 povezana je sa maksimalnom visinom preko relacije
v02 sin2 α
hmax =
2g
pa je
hmax
an = g cos α
hmax − h sin2 α
hmax − h
at = g sin α
hmax − h sin2 α
Primjer 3.3.18 Automobil mase m = 1250 kg na vodoravnoj cesti razvija brzinu v0 =
72 km ′
h i zatim nastavlja vožnju isključenim motorom. Nakon koliko vremena t mu se
v0
brzina smanjuje na v = 2 ako je otpor gibanju proporcionalan kvadratu brzine (konstanta
proporcionalnosti k = 1.25 kg
m ). Izračunajte rad sila otpora za to vrijeme.
Rješenje:
Sila otpora je proporcionalna kvadratu brzine
dv
Fot = −kv 2 = ma = m
dt
Ovisnost brzine o vremenu dobivamo iz
dv dv k
m = −kv2 =⇒ 2
= − dt
dt v m
v t
dv k m 1 1 mv0
= − dt =⇒ t = − =⇒ v (t) =
v2 m k v v0 m + kv0 t
v0 0
v0
Iz uvjeta da je brzina v (t) = 2 u trenutku t′ dobivamo
v0 mv0 m 1250 kg
v (t′ ) = = =⇒ t′ = = = 50 s
2 m + kv0 t′ kv0 1.25 kg m
m · 20 s
Rad sila otpora do trenutka t′ jednak je

s(t′ ) t′ t′ t′
3
−
→ mv0
Wot (t ) =′
F ot · d−
→
s = 2
− kv · vdt = −k 3
v dt = −k dt
m + kv0 t
0 0 0 0
t′ ) *
m3 v03 3 1 v03 ′
= −k dt = −m k − |t0
(m + kv0 t)3 2 kv0 (m + kv0 t)2
0
) *
3 1 v02 1 v02
= −m k − 2 − −
2 k (m + kv0 t′ ) 2 km2
m3 k v02 v02 m3 k 3v02 3
= − = − = − mv02
2 4km2 km2 2 4km2 8
3 m 2
= − · 1250 kg · 20 = −187500 J
8 s
Taj se rad može izračunati i iz činjenice da je jednak promjeni kinetičke energije auto-
mobila
1 v0 2 1 3
Wot = ∆Ek = Ek2 − Ek1 = m − mv02 = − mv02 = −187500 J
2 2 2 8
Primjer 3.3.19 Pronañite izvršeni rad prilikom gibanja čestice u polju sile
−
→ −
→ −
→ −
→
F = 3xy i − 5z j + 10x k
duž krivulje
x = t2 + 1
y = 2t2
z = t3
u vremenu od t1 = 1 s do t2 = 2 s.
Rješenje:
Ukupni rad po definiciji je jednak
−
→ − −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
W = F · d→
r = 3xy i − 5z j + 10x k · dx i + dy j + dz k
C C
= (3xydx − 5zdy + 10xdz)

C
t2
= 3 t2 + 1 2t2 d t2 + 1 − 5 t3 d 2t2 + 10 t2 + 1 d t3
t1
t2
= 3 t2 + 1 2t2 2tdt − 5 t3 4tdt + 10 t2 + 1 3t2 dt

t1
što iznosi
2
2
W = 12t5 + 10t4 + 12t3 + 30t2 dt = 2t6 + 2t5 + 3t4 + 10t3 1
= 303 J
1
Sudari čestica
Primjer 3.3.20 Dvije kugle jednake mase gibaju se duž pravca u istom smjeru brzinama
v1 = 10 ms i v2 = 5 ms . Kolika je brzina kugli nakon savršeno neelastičnog sudara, poslije
kojeg se kugle slijepljene gibaju zajedno?
Rješenje:
Kugle su jednakih masa, m = m1 = m2 , pa prema zakonu očuvanja količine gibanja
vrijedi
n
mi −
→
vi = konst.
i=1
m1 −
→
v 1 + m2 −
→
v2 = (m1 + m2 ) −
→
v′
kako se ova dva tijela gibaju po istom pracu i u istom smjeru imamo
m1 v1 + m2 v2 = (m1 + m2 ) v′
m1 v1 + m2 v2 m (v1 + v2 ) v1 + v2
v′ = = =
m1 + m2 2m 2
10 ms + 5 ms m
= = 7.5
2 s
Primjer 3.3.21 Čestica mase m1 koja miruje, sudari se elastično sa česticom mase m2 .
Pri tome se čestice elastično odbiju i to simetrično na upadni pravac gibanja čestice mase
m2 . Odredite odnos m m1 ako poslije sudara kut izmeñu gibanja čestica iznosi α = 60 .
2 ◦
Rješenje:
Postavimo pravokutni koordinatni sus-
tav tako da se pozitivni smjer osi x
poklapa sa upadnim smjerom čestice
mase m2 . Primjenjujući zakon očuvanja
količine gibanja na pojedine koordinatne
osi imamo:
α α
m2 v = m1 v1 cos+ m2 v2 cos
2 2
Slika 4.23. α α
0 = m2 v2 sin − m1 v1 sin
2 2
odakle je
m1 v1 = m2 v2
α
v = 2v2 cos
2
Primjenom zakona očuvanja kinetičke energije dobivamo
(Ek )poč = (Ek )kon

1 1 1
m2 v2 = m1 v12 + m2 v22
2 2 2
m1 2
v2 = v + v2 2
m2 1
2
m1 m2 m2
v2 = v2 + v22 = + 1 v22
m2 m1 m1
2
m2 v α
= − 1 = 4 cos2 − 1 = 4 cos2 30 − 1
m1 v2 2
) √ *2
3
= 4· −1 =2
2
Primjer 3.3.22 Tijelo mase m1 = 1 kg gibajući se jednoliko po pravcu brzinom v1 = 5 ms

sustigne drugo tijelo mase m2 = 2 kg koje se giba brzinom v2 = 4 ms . Tijela se centralno
neelastično sudare i nakon sudara gibaju zajedno. Odredite brzinu gibanja tijela nakon
sudara. Kolika bi bila brzina gibanja tijela nakon neelastičnog sudara da su se ona gibala
u suprotnim smjerovima?
Rješenje:
Tijela se gibaju u istom smjeru po istom pravcu, pa vrijedi po zakonu očuvanja
količine gibanja
n
mi −
→
vi = konst.
i=1
m1 −
→
v 1 + m2 −
→
v2 = (m1 + m2 ) −
→
v′
odnosno
m1 v1 + m2 v2 = (m1 + m2 ) v′
m1 v1 + m2 v2 1 kg · 5 ms + 2 kg · 4 ms 13 kg ms m
v′ = = = = 4.3̇
m1 + m2 1 kg + 2 kg 3 kg s
Da su se gibala jedno nasuprot drugom
m1 v1 − m2 v2 = (m1 + m2 ) v′
m1 v1 − m2 v2 1 kg · 5 ms − 2 kg · 4 ms −3 kg ms m
v′ = = = = −1
m1 + m2 1 kg + 2 kg 3 kg s
odnosno gibala bi se brzinom od 1 ms u smjeru gibanja drugog tijela.
Primjer 3.3.23 Kugla mase m1 = m giba se brzinom − →v =− →

v 1 po horizontalnoj podlozi
m
bez trenja i udari u mirnu kuglu mase m2 = 2 . Sudar je centralni i elastični. Odredite
brzine kugli nakon sudara? Trenje zanemarite.
Rješenje:
Za centralno elastični sudar vrijedi
−
→ (m1 − m2 ) −
→
v 1 + 2m2 −
→
v2
v ′1 =
m1 + m2
m− m −
→v 1 + 2m m m
2 ·0 s −
→ 1→
= 2
m = 2
3m v1= −v1
m+ 2 2
3
−
→ (m − m ) −
2 1
→
v + 2m −
2
→
v1 1
v ′2 =
m1 + m2
m
− m · 0 ms + 2m−
→
v1 2m−
→ v1 4→
= 2
m = 3m = −v1
m+ 2 2
3
Primjer 3.3.24 Molekula kisika O2 brzine vO2 = 250 ms sudari se centralno i elastično
s molekulom CO2 kojoj je brzina vCO2 = 110 ms . Odredite brzine molekula nakon sudara,
ako se one sudaraju prilikom gibanja u istom smjeru, odnosno u suprotnome smjeru.
mO2
Uzeti u obzir da je mCO = 32
44 .
2
Rješenje:
8
Odnos masa jednak je mO2 = 11 mCO2 . Označimo mase sa m1 = mO2 , a mCO2 = m2 ,
a v1 = vO2 , te v2 = vCO2 . Ako se molekule sudaraju prilikom gibanja u istom smjeru
imamo
−
→ (m1 − m2 ) −
→v 1 + 2m2 −
→v2 (mO2 − mCO2 ) − →
v 1 + 2mCO2 −
→
v2
v ′1 = =
m1 + m2 mO2 + mCO2
3
− 11 mCO2 · 250 ms + 2 · mCO2 · 110 ms − 750
11 + 220 m m
= 8 = 19 = 87. 89
11 mCO2 + mCO2 11
s s
−
→ (m2 − m1 ) −
→v 2 + 2m1 −
→v1 (mCO2 − mO2 ) −→
v 2 + 2mO2 −
→v1
v ′2 = =
m1 + m2 mO2 + mCO2
3 m 16 m 330 4000
m
11 CO2 · 110 s + 11 · mCO2 · 250 s 11 + 11 m m
= 8 = 19 = 227. 89
11 m CO2
+ m CO2 11
s s
ako se sudaraju prilikom gibanja u različitim smjerovima
−
→ (m1 − m2 ) −
→v 1 − 2m2 −
→v2 (mO2 − mCO2 ) − →v 1 − 2mCO2 −
→
v2
v ′1 = =
m1 + m2 mO2 + mCO2
3
− 11 mCO2 · 250 ms − 2 · mCO2 · 110 ms − 750
11 − 220 m m
= 8 = 19 = −166. 84
11 m CO 2 + m CO2 11
s s
−
→ (m2 − m1 ) −
→v 2 − 2m1 −
→
v1 (mCO2 − mO2 ) −→
v 2 − 2mO2 −
→v1
v ′2 = =
m1 + m2 mO2 + mCO2
3 m 16 m 330 4000
11 mCO2 · 110 s − 11 · mCO2 · 250 s 11 − 11 m m
= 8 = 19 = −193. 16
11 mCO2 + mCO2 11
s s
Primjer 3.3.25 Slobodnu kuglicu mase m1 , koja miruje pogodi kuglica mase m2 = m1
brzinom v = 10 ms . Poslije idealno elastičnog sudara kuglice se rasprše i to tako da druga
kuglica promijeni svoj pravac gibanja za 90◦ , a iznos brzinu joj se smanji za polovinu.
Odredite pravac gibanja prve kuglice i brzinu poslije sudara.
Rješenje:
Postavimo ishodište koordinatnog sus-
tava u točki položaja prve kuglice prije su-
dara, a os x postavimo tako da se druga
kuglica prije sudara giba u pozitivnom sm-
jeru osi x.
Pretpostavimo da se druga kuglica
odbila u negativnom smjeru osi y. Neka se
prva kuglica odbije pod kutom α u odnosu
na pozitivni smjer osi x. Tada po zakonu
očuvanja količine gibanja imamo
m2 −
→v = m1 −
→
v 1 + m2 −→
v2
−
→ −
→ −
→ −
→
m2 v i = m1 v1x i + v1y j − m2 v2 j
Slika 4.24.
−
→ −
→
= (m1 v1x ) i + (m1 v1y − m2 v2 ) j
Dva su vektora jednaka ako su im jednake

komponente,
m2 v = m1 v1x
0 = m1 v1y − m2 v2
odakle uz
v1x = v1 cos α
v1y = v1 sin α
dobivamo
m2 v = m1 v1 cos α
m2 v2 = m1 v1 sin α
v
Zamjenom vrijednosti v2 = 2 i dijeljenjem jednadžbi slijedi
m2 v m1 v1 cos α
=
m2 v2 m1 v1 sin α
v
v = cot α =⇒ cot α = 2
2
α = arccot 2 = 0.46365 rad = 26.56◦
Obzirom da je sudar elastičan možemo iskoristiti zakon očuvanja mehaničke
energije na sudar
E (1) = E (2)
1 1 1
m2 v2 = m1 v12 + m2 v22
2 2 2
m2 v2 − v22 = m1 v12
3
m2 v2 = m1 v12
4
i uz izraz
m2 v
m2 v = m1 v1 cos α =⇒ m1 =
v1 cos α
dobivamo
3 m2 v 2 m2 v · v1
m2 v2 = v =
4 v1 cos α 1 cos α
3 3 m m
v1 = v cos α = · 10 · cos 26.56◦ = 6. 71
4 4 s s
3.4 Rotacijska gibanja

Djelovanje sile na tijelo može za posljedicu imati promjenu oblika tijela (deformaciju) ili
promjenu stanja gibanja tijela. pri proučavanju gibanja tijela definiramo pojam kruto
tijelo:
Definicija 3.4.1 Kruto tijelo je tijelo koje pod djelovanjem vanjskih sila ne mijenja svoj
oblik, tj. razmaci čestica krutog tijela ostaju uvijek isti.
Svakako da se pri definiranju krutog tijela radi o idealizaciji, jer ma kako kruto tijelo
bilo pri dovoljno velikim silama dolazi do promjene razmaka izmeñu čestica koje grade
tijelo (deformacija).
Promatrano sa strane promjene stanja gibanja krutog tijela kao posljedicu djelovanja
sile imamo translaciju centra mase i rotaciju oko osi koja prolazi centrom mase.
Translacija krutog tijela: Tijelo se giba translacijski ako linija koja povezuje bilo koje
dvije njegove čestice zadržava svoj
smjer u prostoru, tj. ako pri gibanju ostaje paralelna svom početnom položaju. Sve
točke tijela imaju iste brzine i akceleracije. Dovoljno je poznavati gibanje centra mase
kao predstavnika svih čstica tijela.
Rotacija krutog tijela: pri rotaciji krutog tijela sve njegove čestice gibaju se istom
kutnom brzinom po kružnicama čija
središta leže na pravcu koji se zove os rotacije (rotacija krutog tijela oko nepomične
osi).
3.4. ROTACIJSKA GIBANJA 89
U prethodnom poglavlju vidjeli smo da je rotacijsko gibanje jedan od osnovnih oblika

gibanja koje se opisuje kutnim parametrima (− →ω, −→
α itd.). Takoñer iz uvjeta statike
−
→ → − →
čvrstog tijela vidjeli smo da se za opis uzroka rotacije koristi moment sile M = −
r ×F
— gdje je −→
r vektor od osi rotacije do hvatišta sile.
−
→
Modul vektora M možemo pisati prema
vektorskom produktu:
M = rF sin α (3.4.1)
U slučaju da je sila okomita na vektor
položaja imamo (α = 90◦ ) pa vrijedi
M = rF (3.4.2)
Slika 7.1.
Koristeći analogiju izmeñu translacijskog i rotacijskog gibanja možemo odrediti oblik II.
Newtonovog zakona za rotacijske sustave:
T ranslacija Analogija Rotacija
−
→ −
→
F →M
−
→ −
→ (3.4.3)
F = m·−
→
a −
→
a →− →
α M =I·−
→
α
m→I
Vidimo da sili odgovara moment sile, ubrzanju kutno ubrzanje te masi moment iner-
cije.
Općenito imamo:
−
→ −
→
Mi = −
→ri× Fi
∆Mzi = ri · ∆Fti = ri · (∆mi · ati ) = ri · (∆mi · αri ) = α · ∆mi ri2
Mz = ∆Mzi = α ∆mi ri2 = Iα
i i
−
→
Definicija 3.4.2 Ako na neko tijelo djeluje moment sile M , onda će ono ubrzavati
(−
→
α ) tako da je to ubrzanje proporcionalno momentu sile i obrnuto proporcionalno mo-
−
→
mentu inercije (I) tog krutog tijela: −
→
α = M. I
Moment inercije (I) je fizikalna tenzorska veličina koja ovisi o rasporedu masa u
odnosu na osu rotacije (ovisi i o osi rotacije). Moment inercije materijalne točke koja
rotira na rastojanju (r) od osi rotacije:
I = m · r2 (3.4.4)
Za svako drugo tijelo moment inercije se odreñuje prema ovoj osnovnoj relaciji kao
suma ili integral svih materijalnih točaka promatranog tijela koji rotira oko neke glavne
osi:
m
I = lim mi · ri2 = r2 dm = r2 ρdV (3.4.5)

i→∞
i 0 V
Za svako se tijelo mora posebno izračunati moment inercije (tromosti). Moment

inercije (tromosti) nekih jednostavnijih tijela:
Slika 3.4.1:
1. materijalna točka mase m na udaljenosti r od osi rotacije I = mr2 ,
2. tanak prsten mase m i polumjera r s obzirom na os koja prolazi središtem prstena

okomito na ravninu prstena I = mr2 ,
3. homogeni valjak (ploča, disk) mase m polumjera r s obzirom na os koja prolazi

središtem mase okomito na osnovicu valjka I = 12 mr2 ,
4. šuplji valjak mase m, unutarnjeg polumjera r1 i vanjskog polumjera r2 s obzirom

m(r12 +r22 )
na uzdužnu os koja prolazi središtem mase I = 2 ,
5. kugla mase m i polumjera r s obzirom na os koja prolazi središtem mase I = 25 mr2 ,
6. homogeni štap mase m i duljine l s obzirom na os koja je okomita na štap i prolazi

1
središtem mase štapa I = 12 ml2 ,
7. pravokutna ploča stranica a i b s obzirom na os koja prolazi središtem mase I =

1 2 2
12 m a + b .
Navedeni momenti tromosti odnose se na glavne osi rotacije. Za neku sporednu os

rotacije koristi se za odreñivanje momenta tromosti Steinerova teorema.
Definicija 3.4.3 Ako tijelo rotira oko sporedne osi O′, onda je ukupni moment tromosti
(I) jednak zbroju glavnog momenta tromosti I0 i produkta mase tijela (m) s kvadratom
rastojanja (d) izmeñu glavne i sporedne osi rotacije:
I = I0 + md2 (3.4.6)
Jedinica za moment tromosti je
, - , -
I kg · m2 = m [ kg] · r2 m2 (3.4.7)
Slika 7.2.
Kako je
I = r2 dm = x2 + y 2 dm
x = x′ + xcm ; y = y′ + ycm
2 2
I = (x′ + xcm ) + (y ′ + ycm ) dm
2 2
= (x′ ) + (y′ ) dm + 2xcm x′ dm + 2ycm y ′ dm + x2CM + yCM
2
dm
D2 ·m =0 =0 Icm
Istom analogijom kojom smo se koristili za definiranje II.

Newtonovog zakona za rotacijske sustave možemo upotrijebiti za
−
→
odreñivanje momenta količine gibanja L .
Translacija
Analogija Rotacija
−
→ −
→
p → L
−
→ −
→ (3.4.8)
p = m·−
→
v m→I L =I ·−→
ω
−
→v → ω−
→
Definicija 3.4.4 Tijelo koje rotira nekom kutnom brzinom (− →

ω ) opisuje se momentom
−
→
količine gibanja L koji je jednak produktu momenta inercije (I) tog tijela i navedene
brzine:
−
→
L =I ·−→ω (3.4.9)
Posljedica: Djelovanjem momenta sile na neko tijelo mijenja se moment količine

gibanja i on je jednaka toj promjeni:
−
→
−
→ dL
M= (3.4.10)
dt
Izvedena relacija odgovara takoñer II. Newtonovom zakonu za rotacijske sustave. Iz
relacije (6.8) vidimo da za izolirane sustave, tj. rotacijske sustave na koje ne djeluje
moment sile ili ako je ukupni moment sile jednak nuli
−
→
−
→ dL
M =0→ =0 (3.4.11)
dt
odnosno
−
→
L = const. (3.4.12)
Relacija (3.4.12) predstavlja zakon o očuvanju momenta količine gibanja.
Definicija 3.4.5 U mehanički izoliranom sustavu ukupni moment količine gibanja uvijek
ostaje stalan
−
→ − → −
→ −
→ −
→
L = L1 + L2 + ··· + Ln = L i = const. (3.4.13)
i
Posljedica: U nekom izoliranom sustavu moment

količine gibanja pojedinih tijela može se mijenjati, ali
ukupni moment uvijek je stalan.
Takoñer ako jedno tijelo mijenja svoj moment in-
ercije (I) pri rotaciji, onda se mijenja i kutna brzina
tako da je moment količine uvijek stalan:
−
→
L = I1 −
→
ω 1 = I2 −
→
ω2 (3.4.14)
Dimenizija za moment količine gibanja je
m2 , - , - Slika 7.3.
L kg · = I kg · m2 · ω s−1 (3.4.15)
s
Rad, energija pri rotaciji

Kako bismo odredili rad pri rotacijskom gibanju pro-
matrajmo jednostavan slučaj.
Neka na neku česticu mase (m) (vidi sliku7.4.) djeluje
−
→
tangencijalna sila F tako da zakrene tijelo za neki kut
(θ). Na osnovu definicije rada (Definicija 4.1.1.):
dW = F ds (3.4.16)
za mali kut (θ) imamo da je ds = r dθ, pa je
dW = F r dθ (3.4.17)
Budući da je odnos vektora sile i vektora položaja or- Slika 7.4.

togonalan na osnovi definicije momenta sile možemo pisati: M = rF , odnosno dobivamo
relaciju za rad rotacionih sustava u obliku
dW = M dθ (3.4.18)
Definicija 3.4.6 Pri rotaciji rad je jednak integralu momenta sile (M ) pri prevaljenom
kutu (θ)
θ
W = M dθ (3.4.19)
0
Na osnovu relacije za rad i definicije možemo naći snagu:

dW
P = (3.4.20)
dt
U specijalnom slučaju za M = const.
dθ
P =M = Mω (3.4.21)
dt
Relaciju za kinetičku energiju pri rotaciji možemo naći na osnovu definicije rada.
Poznato nam je kako je rad mjera promjene energije W = ∆E.
Promatrajmo jednostavan primjer; neka pod djelovanjem momenta sile (za M =

const.) tijelo ubrzava sa početne brzine ω 1 na brzinu ω 2 tada je izvršen rad:
θ2
W = M dθ (3.4.22)
θ1
dω
M =I ·α =I (3.4.23)
dt
dθ dθ
ω= ⇒ dt = (3.4.24)
dt ω
pa supstitucijom u jednadžbu (3.4.22) dobivamo:
θ2 θ2 ω2 ω2
dω dω dθ
W = I · dθ = I dθ
· dθ = Iωdω · = Iω · dω
dt ω
dθ
θ1 θ1 ω1 ω1
1 1
= I · ω22 − I · ω21 = (Ek2 )rot − (Ek1 )rot (3.4.25)
2 2
Odakle slijedi
1
(Ek )rot = · I · ω2 (3.4.26)
2
Relacija (3.4.26) odreñuje rotacijsku kinetičku energiju tijela momenta inercije (I)
koje se giba kutnom brzinom ω. Ako se tijelo giba translacijski nekom brzinom −
→
v i rotaci-
−
→
jski brzinom ω onda je ukupna kinetička energija tog tijela jednaka zbroju translacijske
(Ek )t i rotacijske (Ek )rot kinetičke energije:
1 1
E = (Ek )t + (Ek )rot = m · v 2 + I · ω2 (3.4.27)
2 2
3.4.1 Primjeri
−
→ −
→ −
→
Primjer 3.4.7 U točki T (1 m, −2 m, 0 m) djeluje sila F = −3 i + 2 j N. Izračuna-
jte rezultantni moment sile s obzirom na ishodište (slika 7.10.).
Rješenje:
Moment sile definiran je izrazom
−
→ → − →
M =−
r ×F
Kako je vektor položaja točke T s obzirom na točku

ishodišta O = (0 m, 0 m, 0 m) jednak
−
→ −→ −
→ −
→ −
→
r OT = OT = (Tx − Ox ) i + (Ty − Oy ) j + (Tz − Oz ) k
−
→ −
→ −
→
= (1 m − 0 m) i + (−2 m − 0 m) j + (0 m − 0 m) k
Slika 7.10.
−
→ −
→
= i −2j m
to je moment sile s obzirom na ishodište jednak

−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
MO = −
→
r OT × F = i − 2 j m × −3 i + 2 j N
−
→ − → − →
i j k −
→
= 1 −2 0 N m = −4 k N m
−3 2 0
dakle moment sile je okomit na x, y ravninu i djeluje u pozitivnome smjeru osi z.

−
→ −
→ → −
− →
Primjer 3.4.8 U točki T (−2 m, 1 m, 3 m) djeluje sila F = 3 i − 2 j + k N. Izraču-
najte rezultantni moment sile s obzirom na ishodište (slika 7.11.). Koliki bi bio rezultantni
moment sile s obzirom na točku R (−1 m, 2 m, −2 m)?
Rješenje:
Rezultantni moment sile jednak je
−
→ → − →
M =−
r ×F
Kako je vektor položaja točke T s obzirom na točku

ishodišta O = (0 m, 0 m, 0 m) jednak
−
→ −→ −
→ − → −
→
r OT = OT = −2 i + j + 3 k m
to je moment sile s obzirom na ishodište jednak

Slika 7.11.
−
→ −
→ −
→ − → −
→ −
→ → −
− →
MO = −
→
r OT × F = −2 i + j + 3 k m × 3 i − 2 j + k N
−
→ − → − →
i j k −
→ → −
− →
= −2 1 3 N m = 7 i + 11 j + k N m
3 −2 1
Vektor djelovanja sile u odnosu na točku R jednak je
−
→ −→ −
→ −
→ −
→
r RT = RT = (Rx − Tx ) i + (Ry − Ty ) j + (Rz − Tz ) k
. −
→ −
→ →/
−
= [−1 − (−2)] i + (2 − 1) j + (−2 − 3) k m
−
→ − → −
→
= i + j −5k m
pa je rezultantni moment sile s obzirom na točku R

−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ → −
− →
MR = −
→
r RT × F = i + j − 5 k m × 3 i − 2 j + k N
−
→ − → − →
i j k −
→ −
→ −
→
= 1 1 −5 N m = −9 i − 16 j − 5 k N m
3 −2 1
Primjer 3.4.9 Odredite moment tromosti tankog homogenog štapa duljine l

obzirom na os koja prolazi centrom mase i okomita je na koaksijalnu os štapa (slika
7.12.).
Rješenje:
Pretpostavimo da tanki homogeni štap ima konstantan
poprečni presjek. Poprečne dimenzije s obzirom na duljinu štapa
l su vrlo male. Neka su y i z osi okomite na duljinu štapa, a
koaksijalna os neka je os x. Tada elementarnu masu možemo
prikazati kao
dm dx
=
m l
pa slijedi
Slika 7.12.
l
m 2
m 2 m x3 2l m l3 l3 ml2
Iy = Iz = r2 dm = x dx = |− l = − − =
l l 3 2 3l 8 8 12
0 − 2l
Moment tromosti s obzirom na koaksijalnu os x zbog zanemarivih dimenzija debljine

štapa jednaka je
Ix = 0
Primjer 3.4.10 Dva homogena aluminijska štapa spojena su okomito tako da tvore slovo
T (slika 7.13.). Odredite moment tromosti sustava u odnosu na os koja je okomita na
ravninu slova, a prolazi kroz točku spajanja dva štapa i u odnosu na točku koja prolazi
kroz dno slova T, ako je duljina štapova l = 0.2 m i masa m = 0.5 kg. Odredite moment
tromosti u odnosu na os koja prolazi kroz štapove, pretpostavivši da su štapovi kružnog
poprečnog presjeka.
Rješenje:
Slika 7.13.
Neka je štap 1 horizontalan, a štap 2 vertikalan. Moment tromosti u odnosu na točku

spajanja dva štapa (slika 7.13.a), koristeći Steinerov poučak, iznosi
2
ml2 ml2 l 5ml2
Iz = I1 + I2 = + +m =
12 12 2 12
5 · 0.5 kg · (0.2 m)2 25
= = · 10−3 kg m2
12 3
U odnosu na točku dna slova (slika 7.13.b) imamo
2
ml2 ml2 l 17ml2
Iz = I1 + I2 = + ml2 + +m =
12 12 2 12
17 · 0.5 kg · (0.2 m)2 85
= = · 10−3 kg m2
12 3
uočimo da je u oba slučaja moment tromosti štapa I2 jednak. Ako osi prolaze kroz
štapove, moramo izračunati moment tromosti za štapove (koji su u odnosu na koaksijalnu
os homogeni valjci). Polumjer štapa dobivamo iz
m = ρ · V = ρ · l · r2 π
m 0.5 kg
r = = kg
= 1.72 · 10−2 m = 1.72 cm
ρlπ 2700 · 0.2 m · π
m3
pa je moment tromosti štapa u odnosu na koaksijanu os jednaka

2
mr2 0.5 kg · 1.72 · 10−2 m
Ix = = = 7. 37 · 10−5 kg m2
2 2
Ako os prolazi koaksijalno štapu 1 imamo
2
mr2 ml2 l
Ix = I1 + I2 = + +m
2 12 2
20
= 7. 37 · 10−5 kg m2 + · 10−3 kg m2 = 6. 74 · 10−3 m2 kg
3
a ako os prolazi koaksijalno štapu 2

ml2 mr2
Iy = I1 + I2 = +
12 2
5
= · 10−3 kg m2 + 7. 37 · 10−5 kg m2 = 1. 74 · 10−3 m2 kg
3
Primjer 3.4.11 Odredite moment tromosti tankog prstena mase m = 10 g, polumjera
r = 10 cm oko tangente (slika 7.15.).
Rješenje:
Steinerov poučak daje
I = ICM + mr2
Moment tromosti u odnosu na centar mase prstena,

koji leži u središtu kružnica koje definiraju prsten,
iznosi
m
ICM = x2 dm
0
Koristeći simetriju u odnosu na kvadrante

koordinatnog sustava i uvrštavajući izraze
x = r sin ϕ
Slika 7.15. r = const.
m m m
dm = dl = rdϕ = dϕ
2rπ 2rπ 2π
dobivamo
m 2π 2π
2 m mr2
ICM = 2
x dm = 2
r sin ϕ · dϕ = sin2 ϕdϕ
2π 2π
0 0 0
π
2 π
mr2 2mr2 ϕ 1 2
= ·4 sin2 ϕdϕ = − sin 2ϕ
2π π 2 4 0
0
2 π
2mr 2 1 0 1 2mr2 π mr2
= − sin π − − sin 0 = =
π 2 4 2 4 π 4 2
pa je
2
mr2 3mr2 3 · 0.01 kg · (0.1 m)
I = ICM + mr2 = + mr2 = = = 1.5 · 10−4 kg m2
2 2 2
Primjer 3.4.12 Izračunajte glavne momente tromosti molekula HCl i CO2 . Udaljenost
atoma vodika i klora iznosi rHCl = 128 pm, a udaljenost atoma ugljika u molekuli CO2
od svakog atoma kisika iznosi rCO2 = 112 pm (slika 7.16.).
Rješenje:
Za svako tijelo postoje najmanje tri meñusobno okomite osi rotacije koje nazivamo
−
→
glavnim osima inercije. Za njih vrijedi da je ukupni moment količine gibanja L = I · −
→
ω,
−
→
odnosno L , paralelan osi rotacije. Odgovarajuće momente nazivamo Ix , Iy , Iz . Obično
se kao ishodište uzima centar mase sustava. Ako postoji os simetrije, tada je to glavna
os, a ostale dvije su bilo koje osi okomite na nju.
Slika 7.16.
Atome zamislimo kao materijalne točke mase m udaljene za r. Moment tromosti

sustava dviju materijalnih točaka je, npr. za HCl (i druge dvoatomne molekule):
Iz = m1 r12 + m2 r22
gdje su r1 , r2 udaljenosti materijalnih točaka od centra mase, a z - je os okomita na

spojnicu atoma koja prolazi središtem mase. Budući da je ishodište u centru mase,
možemo pisati
m1 r1 + m2 r2
rCM = = 0 =⇒ m1 r1 = −m2 r2
m1 + m2
odnosno po iznosu m1 r1 = m2 r2 . Iz ovog uvjeta i jednadžbe
r1 + r2 = r
dobivamo
m2 m1
r1 = r, r2 = r
m1 + m2 m1 + m2
pa je
m1 m2 2
Iz = r
m1 + m2
Kako je npr. os y okomita ma os z i ima isti položaj u odnosu na atome to vrijedi, uz
uvrštavanje podataka za molekulu HCl
m1 m2 2
Iy = Iz = r = 2.6 · 10−47 kg m2
m1 + m2
Ix = 0 kg m2
Moment tromosti s obzirom na os x koja prolazi kroz atome jednak je nuli. Centar
mase molekule CO2 nalazi se u atomu ugljika pa je moment tromosti te molekule još
jednostavnije pronaći. I tu je Ix = 0 kg m2 , dok je
2
Iy = Iz = 2mO · r2 = 2 · 2.66 · 10−26 kg · 1.12 · 10−10 m
= 6.7 · 10−46 kg m2
Primjer 3.4.13 Preko kolotura u obliku diska mase m = 0.5 kg i polumjera R = 0.1 m
prebačena je tanka čelična žica na čijim krajevima vise utezi masa m1 = 0.25 kg i
m2 = 0.45 kg (slika 7.19.). Izračunajte akceleraciju utega i napetosti niti. Masu žice i
trenje u osovini koloture zanemarite.
Rješenje:
Pretpostavimo gibanja tijela u smjeru padanja tijela mase m2 i
pridodajmo mu pozitivan predznak. Tada II. Newtonov zakon primi-
jenjen na sustav daje, za tijelo mase m1 :
T1 − m1 g = m1 a (3.4.28)
za tijelo mase m2 :
m2 g − T2 = m2 a (3.4.29)
i koloturu, na koju djeluje moment sile M = (T2 − T1 ) R i pri tome

a
mu daje kutnu akceleraciju α = R :
1 a
(T2 − T1 ) R = Iα = mR2
2 R
1
T2 − T1 = ma (3.4.30)
2
Slika 7.19.
Zbrojimo li jednadžbe (3.4.28) i (3.4.29) dobivamo
(T1 − T2 ) = (m1 − m2 ) g + (m1 + m2 ) a
što uvršteno u jednadžbu (3.4.30) daje akceleraciju utega

m2 − m1
a = g
m1 + m2 + 12 m
0.45 kg − 0.25 kg m m
= 1 · 9.81 2 = 2.0653 2
0.25 kg + 0.45 kg + 2 · 0.5 kg s s
Napetost niti T1 dobijemo uvrštavajući akceleraciju u jednadžbu (3.4.28), a T2 u (3.4.29)

m2 − m1
T1 = m1 a + m1 g = m1 (a + g) = m1 g+g
m1 + m2 + 12 m
m2 − m1 2m2 + 12 m
= + 1 m1 g = · m1 g
m1 + m2 + 12 m m1 + m2 + 12 m
2 · 0.45 kg + 12 · 0.5 kg m
= · 0.25 kg · 9.81 2 = 2. 968 8 N
0.25 kg + 0.45 kg + 12 · 0.5 kg s
m2 − m1
T2 = m2 (g − a) = m2 g − g
m1 + m2 + 12 m
m2 − m1 2m1 + 12 m
= 1− 1 m2 g = · m2 g
m1 + m2 + 2 m m1 + m2 + 12 m
2 · 0.25 kg + 12 · 0.5 kg m
= 1 · 0.45 kg · 9.81 2 = 3. 485 1 N
0.25 kg + 0.45 kg + 2 · 0.5 kg s
Primjer 3.4.14 Oko horizontalnog valjka mase M = 12 kg i promjera d = 20 cm obav-

ijeno je uže o čijem kraju visi utag mase m = 5 kg na visini h = 4 m iznad tla. Pri
spuštanju utega valjak se rotira oko svoje koaksijalne osi (slika 7.21.). Izračunajte brzinu
kojom će uteg pasti na tlo i kinetičku energiju cijelog sustava u trenutku pada utega na
tlo. Moment tromosti valjka iznosi I = 12 M r2 .
Rješenje:
U početnom trenutku vremena uteg se ne giba
translatorno niti valjak rotira oko svoje osi, tako da
je ukupna energija sustava samo potencijalna energija
utega
Euk = mgh
Ta se potencijalna energija pretvara u translacijsku en-

ergiju gibanja utega i rotacijsku energiju vrtnja valjka.
Pri udaru utega u tlo sva potencijalna energija prelazi
u kinetičku pa imamo
1 1
mgh = mv2 + Iω 2
2 2
Translatorna brzina povezana je sa kružnom brzinom Slika 7.21.
rotacije preko
d 2v
v = ωr = ω =⇒ ω =
2 d
pa je
2
1 2 1 1 2v 1 1 1 d2 4v2
mgh = mv + Mr2 = mv 2 + M
2 2 2 d 2 2 2 4 d2
1 2 1 1
= mv + M v2 = (2m + M ) v2
2 4 4
odavdje je brzina pada utega na tlo jednaka
4mgh 4 · 5 kg · 9.81 sm2 · 4 m m

v= = = 5. 972 7
2m + M 2 · 5 kg + 12 kg s
Ukupna kinetička energija jednaka je

1 1 1
Ek = mv 2 + Iω2 = (2m + M) v 2
2 2 4
1 m 2
= (2 · 5 kg + 12 kg) 5. 972 7 = 196. 2 J
4 s
što smo mogli dobiti i kao potencijalnu energiju utega u početnom trenutku vremena
m
Ep = mgh = 5 kg · 9.81 · 4 m = 196. 2 J
s2
3.5. INERCIJSKI SUSTAVI I SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI 101
3.5 Inercijski sustavi i specijalna teorija relativnosti

3.5.1 Osnovni pojmovi i definicije
Opisivanje gibanja tijela koje se vlada prema I. Newtonovom zakonu (vidi definiciju
I. Newtonova zakona) zahtjeva odabiranje koordinatnog sustava u kojem se taj zakon
ostvaruje.
Definicija 3.5.1 Koordinatni sustav u kojem vrijedi zakon inercije naziva se

inercijski sustav.
Posljedica: Inercijski koordinatni sustavi meñusobno miruju ili se gibaju jednoliko

pravocrtno.
Definicija 3.5.2 Dva inercijska sustava S i S′ povezana su Galilejevim

transformacijama :
x = x′0 + v0 t, y = y′ , z = z ′
vx = vx′ + v0 , vy = vy′ , vz = vz′
a = a′ , t = t′
Posljedica: Galilejeve transformacije su

geometrijske transformacije translacije. Kine-
matički i dinamički oblik zakona ne ovisi o mjestu
promatranja, tj. koordinatni sustavi su ekviva-
lentni. Kažemo da su fizikalni zakoni invarijantni
u odnosu na Galilejeve transformacije.
Definicija 3.5.3 Koordinatni sustavi u kojima

ne vrijedi zakon inercije nazivaju se neinercijski
Slika 6.1. sustavi.
Posljedica: Svi ubrzani sustavi su neinerci-

jski sustavi.
U neinercijskom sustavu II. Newtonov zakon glasi:
−
→ − →
F + F i = m−
→
a′
−
→ −
→
gdje je F − rezultantna vanjska sila, a F i − rezultantna inercijska sila. Ubrzava li se
neinercijski sustav S ′ prema inercijskom sustavu S akceleracijom −
→
a i , tada na tijelo mase
m djeluje inercijska sila
−
→
Fi =m·−
→
ai
koju ne uzrokuje djelovanje drugih tijela, već je posljedica toga ubrzani sustav. Kada
sustav S ′ rotira kutnom brzinom ω, na materijalnu točku mase m djeluje inercijska
centrifugalna sila
−
→
F cf = m · ω 2 · −
→
r′
gdje je −
→
r ′ − vektor od ishodišta sustava S ′ do materijalne točke.
Giba li se tijelo brzinom − →

v ′ s obzirom na rotirajući sustav, na njega uz centrifugalnu
silu, djeluje i Coriolisova sila
−
→
F Cor = 2m · −
→
v ′×−
→
ω
D’Alambertov princip - napišemo li jednadžbu gibanja sa

−
→
m·−
→
a = Fk
k
u obliku
−
→
Fk −m·−
→
a =0
k
−
→
pa umjesto m · −
→
a pišemo F i , dobivamo jednadžbu dinamičke ravnoteže
−
→ −
→
Fk− Fi =0
k
Na ovaj način smo jednadžbu gibanja dinamike formalno preveli u jednadžbu uvjeta
ravnoteže statike. Formalnim dodavanjam inercijskih sila stvarnima,
dinamički se problem svodi na statički. To je D’Alambertov princip kojim se primje-
nom metode statike rješavaju problemi dinamike.
Specijalna teorija relativnosti je fizikalna teorija koju je Albert Einstein objavio 1905
godine. Ona je zamijenila njutnovsku koncepciju prostora i vremena i inkorporirala
elektromagnetizam reprezentiran Maxwellovim jednadžbama. Teorija je nazvana "speci-
jalna" jer predstavlja poseban slučaj Einsteinove teorije relativnosti u kojem se efekti
ubrzanja i gravitacije mogu ignorirati. Deset godina kasnije, Einstein je objavio teoriju
opće relativnosti koja obuhvaća i gravitaciju.
Postulati
Prvi postulat (princip relativnosti): Zakoni elektrodinamike i optike vrijedit će u svim
okvirima u kojima važe mehanički zakoni.
Svaka fizikalna teorija mora matematički izgledati isto svakom inertnom promatraču.
Fizikalni zakoni nezavisni su od prostorne ili vremenske lokacije.
Drugi postulat (nepromjenjivost c): Brzina svjetlosti u vakuumu, uobičajeno oz-
načena sa c, ista je za sve inertne promatrače, ista je u svim smjerovima i ne ovisi o
brzini objekta koji emitira svjetlost.
U kombinaciji s Prvim postulatom, ovaj Drugi postulat ekvivalentan je tvrñenju da
svjetlost za širenje ne zahtijeva nikakav medij (kao što je primjerice "eter").
Provedeni su brojni pokusi kako bi se posebna relativnost testirala naspram konkurent-
nih teorija, uključujući:
1. Michelson-Morleyjev pokus - dokaz nemogućnosti širenja eterom i test nepromjen-

jivosti (invarijantnosti) brzine svjetlosti u odnosu na smjer
2. Hamarov pokus — opstrukcija eterskog toka
3. Trouton-Nobleov pokus
4. Kennedy-Thorndikeov pokus — kontrakcija vremena
5. Rossi-Hallov pokus — efekt prostorvremenske kontrakcije na poluživot brzokrećućih
čestica
6. pokusi koji testiraju teoriju emitera demonstrirali su da je brzina svjetlosti nezav-

isna od brzine emitera.
Dogañaj je pojava koja može biti označena jedinstvenim vremenom i prostornom

lokacijom - "točka" u prostorvremenu. Npr. eksplozija petarde je dobra aproksimacija
"dogañaja". Neki dogañaj možemo u potpunosti specificirati pomoću četiri prostornovre-
menske koordinate: vremenu pojavljivanja i trodimenzionalnoj prostornoj lokaciji. Pret-
postavimo da imamo dva sustav S and S’, čije su prostorne osi jednako smještene, te da
se jedan u odnosu na drugi kreću jednolikom brzinom (v) uzduž njihovih osi x. Ako neki
dogañaj ima prostornovremenske koordinate (x, y, z, t) u sistemu S i (x′, y′, z′, t′) u S′,
a njihova ishodišta se poklapaju (drugim riječima (0, 0, 0, 0) u S poklapa se sa (0, 0, 0, 0)
u S′), tada Lorentzove transformacije specificiraju da su njihove koordinate povezane na
slijedeći način:
vx
t′ = γ t−
c2
x′ = γ (x − vt)
y′ = y
z′ = z
gdje je
1
γ=
v2
1− c2
Lorentzov faktor, a c brzina svjetlosti u vakuumu.

Ako promatrač u S vidi neki objekt koji se giba duž osi x brzinom w tada će promatrač
u sistemu S′ vidjeti objekt koji se kreće brzinom w′ gdje je
w−v
w′ =
1 − wv
c2
Ova jednadžba izvodi se iz gornjih prostornih i vremenskih transformacija. Zapazite

da ako se objekt kreće brzinom svjetlosti u sustavu S (tj. w = c), tada će se takoñer
kretati brzinom svjetlosti u sistemu S′. Dakle, ako su oboje, i w i v dovoljno mali
u odnosu na brzinu svjetlosti, otkrit ćemo intuitivnu Galilejevu transformaciju brzina:
w′ = w − v.
Uz modifikaciju poimanja prostora i vremena, posebna relativnost prisiljava nas na
ponovno razmatranje koncepata mase, momenta i energije, sve važnih konstrukcijskih
elemenata njutnovske mehanike. Posebna relativnost zapravo pokazuje da su svi ti kon-
cepti tek različiti aspekti iste fizikalne kvantitete, upravo na isti način kao što pokazuje
neodvojivost prostora i vremena.
Postoji nekoliko ekvivalentnih načina da se u specijalnoj relativnosti definiraju mo-
ment i energija. Jedna od metoda koristi se zakonom očuvanja energije. Ako taj zakon
i nadalje vrijedi u posebnoj relativnosti, tada mora biti istinit za svaki mogući refer-
entni okvir. Ako napravimo jednostavni misaoni pokus koristeći njutnovske definicije
momenta i energije vidjet ćemo da te kvantitete nisu očuvane u specijalnoj relativnosti.
Ideja očuvanja može se spasiti malim modifikacijama definicija pri računanju s relativis-
tičkim brzinama. Upravo tako modificirane definicije uzimaju se kao korektne za moment
i energiju u posebnoj relativnosti.
Za dani objekt mase u mirovanju m0 koji se kreće brzinom u, energija i moment su

dani sa:
E = γm0 c2
p = γm0 u
Termin γ često se pojavljuje u teoriji relativnosti, a dolazi iz jednadžbi Lorentzovih
transformacija. Energija i moment mogu se povezati formulom:
2
E 2 − (pc)2 = m0 c2
koja se naziva relativističkom jednadžbom energije-momenta.
3.5.2 Primjeri
Primjer 3.5.4 Promatrač A ispusti kamen s vrha nebodera. Promatrač B se spušta
dizalom s vrha nebodera brzinom v0 u trenutku kada je kamen ispušten. Traže se položaj,
brzina i ubrzanje kamena u odnosu prema promatraču B i to t = 2 s nakon ispuštanja
kamena ako se dizalo giba konstantnom brzinom v0 = 3 ms .
Rješenje:
Neka je promatrač A u sustavu X koji miruje, a promatrač B u
sustavu X ′ (sustav koji je vezan za lift i giba se kostantnom brzinom
prema dole). Ova dva sustava su povezana Galilejevim transforma-
cijama (t′ = t):
1
x′ (t) = x (t) − v0 t = gt2 − v0 t
2
dx′ (t) d
v′ (t) = = [x (t) − v0 t]
dt dt
= v (t) − v0 = gt − v0
dv′ d
a′ (t) = = (gt − v0 ) = g = a
dt dt
odakle su u drugoj sekundi položaj, brzina i ubrzanje u pokretnom
sustavu S ′
Slika 6.4.
x′ (t = 2 s) = 13. 62 m
m
v′ (t = 2 s) = 16. 62
s
m
a′ (t = 2 s) = g = 9.81
s2
Primjer 3.5.5 Na koloturu zanemarive mase obješena su dva tijela, m1 = 5 kg i m2 =
10 kg, povezana nerastegljivim čvrstim koncem zanemarive mase. Trenje izmeñu kolotura
i konca, kao i sva ostala trenja zanemarite. Kolotur je pričvršćen na strop dizala koje se
→
−
spušta ubrzanjem − →
a = g4 . Potrebno je:
a) izračunati ubrzanje utega na koloturi,
b) odrediti ubrzanje tijela mase m2 u sustavu kabine dizala, ako se naglo prereže konac
na kojem je uteg visio,
c) vrijeme udarca utega m2 o pod kabine, ako je u trenutku kada je konac prerezan uteg
mirovao spram dizala na visini h = 1 m od poda dizala.
Rješenje:
a) Primjenimo li II. Newtonov zakon za dizalo koje se spušta,

jednadžbe gibanja utega tada glase: za uteg mase m1
m1 ak = T − m1 (g − a)
= T − m1 g + m1 a
a za uteg mase m2
m2 ak = m2 (g − a) − T
= m2 g − m2 a − T
gdje je a - ubrzanje dizala, ak - ubrzanje sustava kolo-

Slika 6.5. ture, T - napetost niti koja djeluje suprotno od težine
utega i ubrzanja dizala i jednaka je za oba tijela (zane-
marili smo trenje u koloturi).
Odavde zbrajanjem jednadžbi dobivamo

m2 − m1
ak = (g − a)
m1 + m2
10 kg − 5 kg g g
= g− =
5 kg + 10 kg 4 4
b) Naglim prerezivanjem konca uteg mase m2 počinje padati ubrzanjem
g 3g
a2 = g − a = g − =
4 4
c) Isti zakon slobodnog pada vrijedi i u dizalu, samo je sada ubrzanje a2 umjesto g pa
je vrijeme udara
2h 2h 8h 8 · 1m
t= = = = = 0.52 s
a2 3g
4
3g 3 · 9.81 sm2
Primjer 3.5.6 Odredite ubrzanje sustava masa m1 = 10 kg, m2 = 5 kg i m3 = 20 kg

predstavljenog na slici 6.8., kao i vrijednost napetosti niti uz koeficijent trenja izmeñu ti-
jela i horizontalne ravne podloge µ = 0.25. Trenje u koloturama i otpor zraka zanemarite.
Rješenje:
Budući da je je m3 > m2 , to jest G3 > G2
cijeli sustav će se gibati u naznačenom smjeru
ubrzanjem a. Sili G3 drže dinamičku ravnotežu
inercijalne sile m1 a i m2 a, težina G2 tijela mase
m2 te sila trenja Ftr izmeñu tijela mase m1 i hor-
izontalne podloge.
Kako je
G3 = m3 g
G2 = m2 g
Ftr = µm1 g
Slika 6.8.
imamo
Fi = m3 g − m1 a − m2 a − m3 a − m2 g − Ftr
i
m3 g = m1 a + m2 a + m3 a + m2 g + µm1 g
pa je ubrznje sustava jednako
m3 − µm1 − m2 20 kg − 0.25 · 10 kg − 5 kg m m
a= g= · 9.81 2 = 3. 5 2
m1 + m2 + m3 10 kg + 5 kg + 20 kg s s
Sila napetosti niti N13 u proizvoljnoj točki izmeñu tijela masa m1 i m3 izračunava se
tako što II. Newtonov zakon primjenimo samo na treće tijelo
m m
N13 = m3 g − m3 a = m3 (g − a) = 20 kg · 9.81 2
− 3. 5 2 = 126. 13 N
s s
dok u proizvoljnoj točki izmeñu tijela m1 i m2 iznosi
m m
N12 = m2 g + m2 a = m2 (g + a) = 5 kg · 9.81 + 3. 5 2 = 66. 57 N
s2 s
okr
Primjer 3.5.7 Disk se vrti frekvencijom f = 30 min oko vlastite vertikalne osi. Sitno
je tijelo položeno na plohu diska na udaljenosti r = 20 cm od osi rotacije. Izračunajte
najmanji faktor trenja potreban da sitno tijelo ne isklizne s diska?
Rješenje:
Zbog vrtnje diska na sitno tijelo djeluje centrifu-
−
→
galna sila F cf koja izaziva njegovo radijalno iskl-
iznuće. Preko sile trenja kompenzira se ova sila, a
najmanji koeficijent trenja potreban za to odreñuje se
iz jednadžbe
Fcf = Ftr
mω 2 r = m (2πf )2 r = µmg
4π2 f 2 r
µ = = 0.2 Slika 6.9.
g
Primjer 3.5.8 Približavajući se semaforu, automobil
počinje kočiti i usporavati se deceleracijom a = 2 sm2 . Pretpostavivši posudu s vodom u
sustavu automobila izračunajte kut pod kojim će se postaviti razina vode u odnosu prema
horizontali?
Rješenje:
Sustav automobila usporava pa mu je inercijalna
sila suprotnog smjera od smjera usporenja, dakle u
smjeru gibanja automobila.
Razina vode će se postaviti u takav položaj da je
ravnina površine vode okomita na ukupnu silu koja
djeluje na nju, odnosno na zbroj gravitacijske i iner-
cijske sile, odakle slijedi
−
→ −
→ − →
Fu = G + Fi
Slika 6.10.
odnosno po komponentama
Fu sin α − ma = 0
Fu cos α − mg = 0
gdje je α kut razine vode prema horizontali (slika 6.10.), a sila F sila okomita na
stacionarnu postavljenu razinu vode. Iz ovih jednadžbi se dobiva
a 2 sm2
tan α = = = 0.2
g 9.81 sm2
α = arctan 0.2 = 0.2 rad = 11. 52◦
Primjer 3.5.9 Na horizontalnoj ploči koja rotira konstantnom kutnom brzinom ω =

4π s−1 radijalno su postavljene tračnice po kojima se gibaju kolica konstantnom brzinom
v = 2 ms . Koliki kut zatvara matematičko njihalo s vertikalom, ako je ono obješeno na
kolica?
Rješenje:
Na kuglicu matematičkog
njihala djeluju Coriollisova sila,
težina i napetost niti. Kako je
−
→
F Cor = 2m−
→
v ×−
→
ω
imamo
−
→ −
→ −
→
F Cor = 2m · v j × ω k
−
→
= (2mvω) i
Slika 6.11.
Da bi matematičko njihalo bilo
ravnoteži, ove tri sile moraju
sačinjavati zatvoreni poligon sila, odakle vrijedi
FCor − T sin α = 0
T cos α − G = 0
2mvω = T sin α
mg = T cos α
odakle eliminiranjem nepoznate napetosti niti dobivamo

2vω
tan α =
g
2vω 2 · 2 ms · 4π s−1
α = arctan = arctan = 1. 378 1 = 78. 959◦
g 9.81 sm2
Primjer 3.5.10 Čovjek stoji na rubu rotirajuće platforme i točno iznad ruba drži matem-
atičko njihalo mase m = 100 g i duljine l = 80 cm. Koliki je polumjer platforme ako se
pri rotaciji nit otkloni za α = 30◦ , a pritom kinetička energija njihala iznosi Ek = 5 J?
Rješenje:
Budući da je kinetička energija
1
Ek = mv 2
2
brzina njihala iznosi
2Ek m
v= = 10
m s
Iz slike 6.12. se vidi da je sin α = al . Centrifu- Slika 6.12.
2
galna sila iznosi Fcf = mvr+a . Ukupna tangenci-
jalna komponenta sile na njihalo mora biti jed-
naka nuli što daje
mv2
Fcf = mg · tan α =
r+a
v2 2Ek
r= cot α − a = cot α − l sin α = 17.26 m
g mg
Primjer 3.5.11 Izračunajte Coriolisovu akceleraciju zrakoplova koji leti brzinom v =

300 ms uzduž ekvatora u smjeru istoka.
Rješenje:
Coriolisova sila je zadana izrazom
−
→
F Cor = 2m · −
→
v ×−
→
ω
gdje je ω = T2πZ = 7. 27 · 10−5 s−1 kutna brzina Zemlje.

Kako je smjer brzine prema istoku, a smjer kutne
brzine Zemlje prema sjeveru, smjer Coriolisove sile je
radijalno usmjeren od središta Zemlje prema gore. Njen
intezitet jednak je
FCor = 2m · vω sin α
π
= 2m · vω sin = 2mvω Slika 6.16.
2
pa je Coriolisovo ubrzanje jednako
m
aCor = 2vω = 2 · 300 · 7. 27 · 10−5 s−1
s
−2 m cm
= 4. 36 · 10 2
= 4.36
s s
Primjer 3.5.12 Projektil mase m = 500 kg giba se brzinom v = 2700 km h .

Odredite smjer i intezitet Coriolisove sile ako projektil leti na ϕ = 30◦ sjeverne ge-
ografske širine i to: paralelom od zapada prema istoku, odnosno meridijanom od sjevera
prema jugu?
Rješenje:
Postavimo li kartezijev koordi-
natni sustav tako da je os z u sm-
jeru kutne brzine gibanja Zemlje
(od juga prema sjeveru), a os
y tako da se projektil nalazi u
y, z−ravnini.
Razmotrimo gibanje od za-
pada prema istoku. Prema slici
6.17. smjer brzine projektila je
Slika 6.17. suprotan smjeru osi x. Iz izraza
za Coriolisovu silu imamo
−
→ −
→ −
→
FC = 2m−
→
v ×−→ω = 2m · −v i × ω k
→ −
− → − →
= 2mvω sin i , k j
−
→ −
→ −
→
FC = (2mvω sin 90) j = (2mvω) j
m −
→ −
→
= 2 · 500 kg · 750 · 7. 27 · 10−5 s−1 j = 54.54 j N
s
Dakle smjer Coriolisove sile je u smjeru osi y koji možemo rastaviti na dvije karak-
teristične komponente i to: Fr − radijalnu komponentu koja djeluje u smjeru polumjera
Zemlje i smanjuje težinu projektila i na Ft − tangencijalnu komponentu koja djeluje bočno
na projektil i skreće ga prema jugu. Te dvije sile iznose
Fr = FC cos ϕ = 54.54 N · cos 30 = 47.24 N
Ft = FC sin ϕ = 27.27 N
Za gibanje od sjevera prema jugu imamo
−
→ −
→ −
→ −
→
F C = 2m− →v ×− →ω = 2m · v − cos ϕ k + sin ϕ j × ω k
−
→
= 2mvω sin ϕ i
m −
→
= 2 · 500 kg · 750 · 7. 27 · 10−5 s−1 sin 30 i
s
−
→
= 29.88 i N
Coriosilova sila djeluje bočno na projektil i skreće ga prema zapadu.
Primjer 3.5.13 Odredite Coriolisovu silu koja djeluje na tijelo koje slobodno pada s
visine h na zemljopisnoj širini ϕ. Koliki je otklon tijela i u kojem je smjeru? Posebno
izračunajte otklon za podatke h = 200 m, ϕ = 45◦ .
Rješenje:
Postavimo li koordinatni sustav tako da os z ima smjer
kutne brzine Zemlje (od južnog pola prema sjevernom), a brz-
ina ima smjer prema središtu Zemlje i leži u y, z− ravnini, tada
Coriolisova sila
−
→
F C = 2m− →
v ×− →
ω
−
→ −
→ −
→
= 2m · −v cos ϕ j − v sin ϕ k × ω k
−
→
= (−2mvω cos ϕ) i
Slika 6.18.
ima smjer prema istoku. Ubrzanje tijela zbog Coriolisove sile

ima intezitet
aC = 2vω cos ϕ
Tijelo slobodno pada, uz zanemarenje otpora zraka pa mu je brzina jednaka v = gt

pri čemu smo zanemarili utjecaj Coriolisove sile na brzinu padanja tijela pa brzinu v u
izrazu za Coriolisovo ubrzanje možemo smatrati konstantnom. Označimo smjer gibanja
tijela zbog Coriolisove sile sa x. Tada se integriranjem akceleracije dobiva
t
d2 x
= a = 2ωv cos ϕ = 2ωgt cos ϕ dt
dt2
0
t t
dx 2
= 2ωg cos ϕ tdt = ωgt cos ϕ dt
dt
0 0
t
3
ωgt cos ϕ
x = ωg cos ϕ t2 dt =
3
0
Vrijeme potrebno da tijelo padne sa visine h iznosi
2h
t=
g
pa je otklon na istok jednak

3
2h
ωg g cos ϕ 2 2h
x= = ωh cos ϕ
3 3 g
što uz uvjete zadatka daje
2 2 · 200 m π
x= · 7. 27 · 10−5 s−1 · 200 m cos = 0.044 m ≈ 4.4 cm
3 9.81 sm2 4
Primjer 3.5.14 Na kolicima koja se mogu ubrzavati položen je valjak polumjera r i

mase m. Ako se kolica ubrzavaju stalnom akceleracijom a0 , kolikom se akceleracijom
giba centar mase valjka u odnosu na ubrzani sustav kolica? Riješite zadatak za puni i
šuplji valjak jednake mase.
Rješenje:
−
→
Na valjak djeluju slijedeće sile: sila teže G, sila reakcije
−
→ −
→ −
→
podloge R , sila trenja F tr i inercijalna sila F i = −m− →
a i.
Primjenom II. Newtonova zakona za translacijsko gibanje
imamo
−
→ −
→ − → − → −
→
F k = G + R + F tr + F i = m−
→
a cm
k
Slika 6.15.
što rastavljeno na pojedine osi daje

−
→ −
→ −
→
F xk = F i + F tr = m− →a cm
k
−
→ −
→ −
→
F yk = R+G =0
k
ili pisano u skalarnom obliku

Fi − Ftr = m · acm
R + G = 0 =⇒ R = G = mg
Ftr = µFN = µmg
Ako nema trenja (µ = 0), valjak će kliziti akceleracijom −a0 . Postoji li trenje, valjak
će se kotrljati ako je a0 manje od neke maksimalne vrijednosti koja ovisi o koeficijentu
trenja, inače će za a0 > am kliziti. Ako se valjak kotrlja tada će prema II. Newtonovu
zakonu za rotaciju biti
I·α
M = Ftr · r = I · α =⇒ Ftr =
r
jer rotaciju valjka uzrokuje moment sile trenja. Za akceleraciju centra mase valjka se
dobiva
m · acm = Fi − Ftr
Iα
m · acm = −ma0 −
r
koristeći vezu izmeñu ubrzanja centra mase valjka i kutnog ubrzanja valjka acm = α · r
imamo
I · acm
r I · acm
m · acm = −m · a0 − = −ma0 −
r r2
I · acm I
m · a0 = −m · acm − = −m · acm 1 +
r2 mr2
odnosno
a0
acm = − I
1 + mr 2
Za puni valjak je moment tromosti I = 12 mr2 pa je

a0 a0 2
acm = − =− = − a0
1 + 12
1 2
1+ 2 mr 3
mr2
dok je za šuplji valjak moment tromosti I = mr2 pa je ubrzanje centra mase

a0 1
acm = − mr2
= − a0
1 + mr2 2
Primjer 3.5.15 Stožasto se njihalo sastoji od kuglice mase m = 5 g obješene na nit

duljine l = 0.5 m, koja se giba jednoliko po kružnici polumjera r = 0.2 m. Primjenom
D’Alambertova principa pronañite brzinu, period kruženja i napetost niti.
Rješenje:
Prema D’Alambertovu principu kuglica je u di-

namičkoj ravnoteži za koju vrijedi uvjet
−
→ −
→
Fk+ Fi =0
k
−
→
Na kuglicu djeluju sljedeće sile: sila zemljine teže G,
−
→ −
→
napetost niti N i inercijska centrifugalna sila F cf =
mv2 −
→
r r 0 pa jednadžba daje
−
→ − → − →
G + N + F cf = 0
Ove sile u poligonu sila moraju sačinjavati trokut pa vri- Slika 6.19.
jedi
2
mv
r Fcf v2
tan α = √ = = r =
l2 − r2 G mg rg
2
r g
v2 = √
l2 − r2
!
g " 9.81 sm2 m
"
v = r √ = 0.2 m# = 0.93
2
l −r 2 s
(0.5 m)2 − (0.2 m)2
Napetost niti iznosi

G mgl 0.005 kg · 9.81 sm2 · 0.5 m
N= =√ = = 0.05 N
cos ϕ l2 − r 2 (0.5 m)2 − (0.2 m)2
Period kruženja dobivamo preko brzine i iznosi

√
2rπ 2rπ l2 − r2
T = = = 2π
v r √l2g−r2 g
!
"
" (0.5 m)2 − (0.2 m)2
#
= 2π = 1. 36 s
9.81 sm2
3.6 Mehanika fluida

3.6.1 Statika fluida
Definicija 3.6.1 Agregatno stanje je stanje materije (tvari) koje opisujemo kvalitativnim
svojstvima koja ovise o tlaku i temperaturi. Klasična fizika tvari dijeli na tri agregatna
stanja i to:
Definicija 3.6.2 Krutina ili kruta tvar (čvrsto stanje) u kojima je udaljenost izmeñu
čestica vrlo mala, pa su te tvari nestlačive.
Karakterizira ih jaka privlačna sila izmeñu čestica i velika gustoća. Čestice titraju
oko središnjeg položaja i time tvar ne mijenaj svoj geometrijski oblik.
3.6. MEHANIKA FLUIDA 113
Definicija 3.6.3 Kapljevina (ukapljena tvar) bolje poznata kao tekućina je tvar u kojima
su privlačne sile izmeñu čestica slabije i ima veće udaljenosti izmeñu čestica u odnosu na
krutine. Tvar je nestlačiva ili teško stlačiva, ali nema stalan volumen niti oblik (zauzima
oblik posude) jer se mogu relativno slobodno gibati.
Definicija 3.6.4 Plinovita tvar ili plin je okarakteriziran svojstvom velikih udaljenosti
meñu česticama (koje su skoro slobodne) pa je tvar stlačiva. Meñu česticama djeluju
izrazito slabe privlačne sile (skoro zanemarive) pa se mogu slobodno gibati. Plin nema
ureñenih struktura.
Promjenom temperature tvari ona se može mijenjati iz jednog u drugo agregatno

stanje i za većinu tvari vrijedi:
Zagrijavanjem krutine prelaze u kapljevinu (taljenje ili topljenje), a iznos temperature
na kojoj se dogaña taljenje nazivamo talištem. Daljnjim porastom temperature kapljevine
prelaze u plinovito stanje (isparavanje) dok iznos temperature na kojoj se to dogaña
naziva se vrelište.
Tvar snižavanjem temperature mijenja agregatna stanja i to: plin se hlañanjem
može ukapljiti (prijeći u kapljevinu), a taj proces nazivamo kondenzacija, a onda dodat-
nim snžavanjem temperature kapljevina može prijeći u krutinu u procesu kristalizacije.
Takoñer, tvari mogu prelaziti iz plinovitog u kruto stanje bez procesa ukapljivanja (bez
tekućeg stanja izmeñu tih procesa) i to nazivamokristalizacija, a suprotni proces (prijelaz
iz plinovitog u kruto stanje) naziva se sublimacija.
Podjela na: kapljevine ( voda, ulje, nafta ...) i plinove ( zrak, kisik, uglj. dioksid,
metan....) izvršena je na osnovnoj razlici u veličini promjene volumena pri promjeni
tlaka. Tako kažemo da su kapljevine mnogo teže stlačive od plinova.
Osim ovih osnovnih stanja koja se susreću u ljudskoj okolini, tvari pri iznimno niskim
ili visokim temperaturama odstupaju od klasičnih modela, i danas su poznata i slijedeća
stanja: plazma, otopine, tekući kristali, supratekućina (superfluid).
Iako se s mehanikom fluida najčešće povezuje pojam "tekućina", pojam "fluid" obuh-
vaća svu materiju koja se ne nalazi u krutom stanju, dakle sve tekućine, plinove i
”plazmu”.
Definicija 3.6.5 Plazma je ionizirani plin i uobičajeno je da se zbog svojih različitih

svojstava u odnosu na krutine, tekućine i plinove smatra posebnim agregatnim stanjem
tvari (proučava se u modernoj fizici). Ionizirani plin ima najmanje jedan elektron odvojen
od dijela svojih atoma ili molekula. Zbog slobodnih nabijenih čestica (iona i elektrona)
plazma je izrazito dobar vodič električne struje i snažno reagira na električna i magnetska
polja.
Mehanika fluida ili hidromehanika se dijeli na:
• hidrostatiku — opisuje fluide u mirovanju,

• hidrodinamiku — opisuje fluide u gibanju.
Tlak
Do sada smo razmatrali zakone gibanja i uvjete ravnoteže čvrstih tijela, za koje često
pretpostavljamo da su savršeno kruta, naime da pod utjecajem i znatnih vanjskih sila ne
mijenjaju ni svoj oblik ni svoj volumen. Meñutim, tvari se pojavljuju još u kapljevitom
i plinovitom stanju. Kapljevine i plinovi mogu teći, oni se mogu prelijevati iz posude u
posudu pa ih zajedničkim imenom zovemo fluidi.
Definicija 3.6.6 Statika fluida proučava uvjete u kojima u fluidima nema mikroskopskih
gibanja jednog djela fluida prema drugom, tj. zadovoljen je uvjet ravnoteže.
Naše razmatranje statike fluida odnosi se prije svega na hidrostatiku tj. idealiziranu
i savršenu tekućinu. Svojstva tih tekućina jesu:
1. neprekinutost; volumen tekućine možemo razložiti na beskonačno mali elementarni

volumen,
2. homogenost; svaki mali elementarni volumen ima ista svojstva,
3. nestlačivost; neovisnost volumena tekućine o silama koje je stlačuju, što je istov-

jetno s konstantnošću gustoće tekućine u svim elementarnim volumenima,
4. savršenost; za pomicanje jednog sloja tekućine prema drugom nije potreban rad,
odnosno nema sile koja se protivi pomicanju jednog sloja tekućine prema drugom.
Kako su fluidi svojom unutarnjom strukturom različiti od čvrstih tijela ne možemo

koristiti pojam sile kao dinamičke ili statičke veličine. Na primjer, svako djelovanje
vanjskih sila na fluid dovodi do razmicanja molekula tj. proboja, što znači da je njeno
djelovanje parcijalno i ne može se primijeniti na čitav sustav. Zbog toga za opisivanje
djelovanja na fluid ili u fluidima, koristimo fizičku veličinu koja ima porijeklo u sili, a
zovemo je tlak.
Opća definicija tlaka može se dati i na slijedeći način.
−
→
Definicija 3.6.7 Ako vanjska sila F djeluje normalno na površinu (S) i ako je djelo-
vanje sile ravnomjerno rasporeñeno po površini (S) tada tlak predstavlja omjer jakosti
sile i površine na koju djeluje;
def. ∆F
p = (3.6.1)
∆S
Jedinicu za tlak nazivamo paskal [ Pa] = [[m]

N]
2 =
[ kg]
[ m]·[ s]2
Posljedica: U općem slučaju kada imamo elementarni tlak onda jednadžbu (3.6.1)
pišemo u diferencijalnom obliku:
∆F dF
p = lim = (3.6.2)
∆S→0 ∆S dS
Čestice u fluidu djeluju jedna na drugu i djeluju na stijenke posude u kojoj se nalazi
fluid. U fluidima, u mirovanju, sile su uvijek okomite na površinu s kojom je fluid u
kontaktu. Sile koje djeluju okomito na površinu zovemo tlačnim (pritisnim) silama.
Kako se tlak se
definira kao omjer
okomite sile F i površine
na koju ta sila djeluje
okomito.
F
p=
S
i ako sila nije jednaka u svim točkama plohe, definira se tlak u točki kao:
−
→ −
→
∆F dF
p = lim −
→ = −
→
∆S→0 ∆ S dS
−
→
No, kako je d S vektor okomit na površinu (i izlazi iz nje) suprotnog je smjera od vektora
−
→
d F pa bi stroga definicija tada bila
−
→ −
→
d F = −pd S
Mogu se upotrebljavati i iznimno dozvoljene jedinicjedinice za tlak kao što je 1 bar =
105 Pa i stare jedinice za tlak:
1. 1 torr = 133.32 Pa = 1 mmHg
1kp
2. Tehnička atmosfera: 1 at = 1 cm2 = 0.981 · 105 Pa
3. Fizikalna atmosfera 1 atm = 760 mmHg = 1. 01325 · 105 Pa
Fluidi lako mijenjaju oblik i poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze. Meñutim,
da bismo im promijenili volumen, potrebno je djelovati silom. Pri tom je plinove lako
stlačiti. Stlačivost kapljevina je vrlo malena i potrebne su velike sile da bi se opazila
promjena volumena tekućine, pa tekućine smatramo nestlačivim.
Definicija 3.6.8 Stlačivost je omjer relativnoga smanjenja obujma tijela i vanjskoga
tlaka.
Definicija 3.6.9 Stlačivost fluida je promjena jediničnoga obujma fluida pod utjecajem
jedinične promjene tlaka i definirana je izrazom:
1 ∂V
κ=−
V ∂p
Dopušteni nazivi za stlačivost su kompresibilnost fluida, modul stlačivosti. Stlačivost
fluida recipročna je vrijednost modulu elastičnosti fluida.
Pascalov zakon
Definicija 3.6.10 (Pascalov zakon) - Tlak primijenjen ili izazvan vanjskom silom u
zatvorenoj posudi prostire se u fluidima jednako na sve strane.
∆F
p= = p1 = p2 = · · · = pn = const. (3.6.3)
∆S

Posljedica: Na osnovi Pascalovog zakona može se konstruirati hidraulični tijesak.
F1 F2
p= = (3.6.4)
S1 S2
Dakle, sa manjom silom F1 na manjoj površini S1 možemo savladati veću silu F2 na
većoj površini S2
Djelujemo li na tekućinu u ravnoteži izvana nekom silom F , tada se taj vanjski tlak
širi u tekućini jednako na sve strane. Npr. ako na posudu napunjenu vodom preko klipa
površine S djelujemo vanjskom silom F , sila se fluidom prenosi u svim smjerovima tako
da se tlak p, koji stvara vanjska sila, pojavljuje u svim točkama fluida pa vrijedi:
F1 F2 Fn
p= = = ··· =
S1 S2 Sn
Hidraulički tlak (preša, dizalica, kočnica)
Hidraulički ili vanjski tlak omogućava da se primjenjena sila duž nekog puta trans-
formira u veću silu duž manjeg puta.
F1 F2 S1
p= = =⇒ F1 = F2
S1 S2 S2
F1 ∆x1 = F2 ∆x2
pS1 ∆x1 = pS2 ∆x2
Hidrostatski tlak
Ako se fluid nalazi u homogenom gravitacijskom
polju, onda se pojavljuje unutarnji tlak fluida koji
zovemo hidrostatski tlak ili općenito statički tlak.

Da bismo našli relaciju za statički tlak pro-
matrajmo element mirnog fluida. Taj proma-
trani proizvoljni sloj nalazi se u statičkoj ravnoteži.
Sile koje djeluju na taj dio fluida moraju biti u
ravnoteži:
−
→ −
→
d F x = −d F y (3.6.5)
−
→ −
→ −
→
dF 2 = dF 1 + dG (3.6.6)
gdje je:
dF2 = p · S (3.6.7)
dF1 = (p + dp) · S (3.6.8)
dG = mg = ρgS · dy (3.6.9)
iz (3.6.6) i (3.6.8) dobivamo
0 = dF2 − dF1 − dG (3.6.10)

0 = p · S − (p + dp) S − ρgS · dy (3.6.11)
:S
dp = −ρg · dy (3.6.12)
Jednadžba (3.6.12) predstavlja diferencijalnu jednadžbu statičkog tlaka fluida. Pro-
matrajmo rješenje u konkretnom slučaju.
p2 y1
dp = −ρg dy (3.6.13)
p1 y2
gdje je:
p1 = p, p2 = pa , h = y2 − y1 (3.6.14)
p2 − p1 = −ρg (y2 − y1 ) (3.6.15)
pa − p = −ρgh (3.6.16)
p = ρgh + pa (3.6.17)
Kako je pa atmosferski tlak koji se pojavljuje kao konstanta onda jednadžba (3.6.17)
može definirati statički tlak.
Definicija 3.6.11 Statički tlak u fluidu u nekoj točki (A) na dubini (h) razmjeran je
gustoći fluida (ρ), zemljinom ubrzanju (g), i dubini (h):
p = ρgh (3.6.18)
Posljedica: Iz relacije (3.6.17) vidimo da statički

tlak ovisi samo o dubini promatrane točke (h) kao prom-
jenjive vrijednosti. To znači da tlak neće ovisiti o količini
tekućine iznad promatrane točke. Ova pojava zove se
hidrostatički paradoks ili zakon spojenih posuda.
p1 = p2 = p3 = p4 (3.6.19)
jer je h1 = h2 = h3 = h4 = h.
Ako se neko tijelo nalazi u fluidu, onda važi Arhime-
Slika 9.5.
dov zakon.
Definicija 3.6.12 Svako tijelo uronjeno u tekućinu gubi od svoje težine koliko je težina
istisnute tekućine tim tijelom.
Ovaj kvalitativni zakon možemo objasniti pojavom

sile uzgona (Fu ) koja se uvijek javlja prilikom uran-
janja nekog tijela u fluid.
Na osnovi relacije za hidrostatički tlak (3.6.18)
vidimo da on raste sa dubinom. Ako neko tijelo
stavimo u fluid, onda će na njegovu površinu djelovati
odreñeni statički tlak od strane fluida.
Bočni tlakovi su jednaki jer za svaku dubinu odgo-
vara jedan par suprotnih tlakova tako da je:
pboč = 0 (3.6.20)
No, gornji i donji tlak su uvijek različiti i to tako Slika 9.6.

da je donji tlak uvijek veći od gornjeg tlaka.
p2 − p1 = 0 jer je h2 = h1 =⇒ p2 − p1 = ∆p (3.6.21)
Kao posljedica postojanja razlike tlaka javlja se uzgon:
Fu = ∆p · S (3.6.22)
Na osnovu relacija (3.6.21) i (3.6.22) slijedi
Fu = ∆p · S = p2 S − p1 S = ρgh2 S − ρgh1 S = ρg (h2 − h1 ) S (3.6.23)

Fu = ρf · g · Vt (3.6.24)
ili vektorski
−
→
F u = −ρf · Vt · −
→
g (3.6.25)
−
→
Definicija 3.6.13 Prilikom uranjanja tijela u fluid uvijek se javlja sila uzgona ( F u )
koji leži na pravcu Zemljinog ubrzanja, ali uvijek ima suprotan smjer, tj. imamo pojavu
smanjenja težine tijela. Vrijednost uzgona ovisi o gustoći fluida (ρf ), volumena tijela
uronjenog u fluid (Vt ) i Zemljinog ubrzanja (− →
g ) (slika 9.7.).
Napomena: Treba obratiti pozornost da Vt predstavlja volumen tijela samo kada je

cijelo tijelo uronjeno u fluid. Ako tijelo, na primjer pliva, onda je Vt′ volumen tijela koji
je uronjen u fluid pa onda taj dio tijela sudjeluje u uzgonu koji ima slijedeći oblik:
Fu = ρf · Vt′ · g (3.6.26)

Slika 3.6.1:
Površinska napetost
Pojave na površini koje se ne slažu s Arhimedovim zakonom (igla, pauk).
Pojava napetosti na slobodnim površinama.
Na površini realnog fluida pojavljuju se procesi koji ne podliježu zakonima statike
fluida (na primjer, ne važi Arhimedov zakon). Razlog leži u tome što se na slobodnoj
površini fluida javlja napetost. Unutar fluida sve su čestice u meñusobnoj interakciji
(meñumolekularne sile) i ta je interakcija u ravnoteži. Na slobodnoj površini ne postoji
red molekula iznad površine pa se javlja rezultanta sila izmeñu molekula koju nazivamo
napetost (vidi sliku 9.8.). Različite realne tekućine imaju različite molekule, pa ni sila
napetosti nije ista. Ovu razliku odreñujemo koeficijentom napetosti površine:
dW
σ= (3.6.27)
ds
Ona odgovara radu dW koji je potrebno utrošiti da bi se slobodna površina fluida
povećala za ds. Dimenzija napetosti površine je mJ2 .
Kvantitativni izvod preko okomitog okvira. Imamo okvir od žice na kojemu može
kliziti jedna strana. Na toj strani možemo mjeriti težinu obješenog utega i povećanje
površine tekućine.
Uz koeficijent površinske napetosti σ imamo
F = G
F = σ · 2l
F N
σ =
2l m
Koeficijent površinske napetosti možemo definirati i preko energije napetosti
∆W F · ∆x F J
σ= = =
∆S 2l · ∆x 2l m2
dakle, to je energija potrebna da se slobodna površina poveća za jedinicu.

3.6.2 Kapilarnost
je pojava podizanja ili spuštanja nivoa usljed pojave rezultantne sile (sile površinske
napetosti)
F = 2πR · α
G = ρgVs
Vs = r2 π · h
G = r2 π · hρg
uz granični kut
R = r cos ϕ
F = G
F = 2πr · α · cos ϕ = r2 π · hρg
r·ρ·g
α = ·h
2 cos ϕ
odakle se može koeficijent površinske napetosti, odnosno odrediti i visina (h)
2α cos ϕ
h=
rρg
3.6.3 Dinamika fluida

Sile koje uzrokuju gibanje čestica fluida mogu biti:
• vanjske sile ili sile mase - gravitacija (pretežno), inercija, centrifugalna sila i dr.,
• sile tlaka - razlike tlakova izmeñu točaka fluida,
• sile viskoziteta - uslijed unutrašnjeg trenja meñu česticama fluida,
• elastične sile uglavnom kod plinova zbog njihove stlačivosti,
Pri strujanju fluida javljaju se tri tipa problema a to su: protjecanje - transport fluida
izmeñu krutih stijenki (kanala, cijevi, jamskih prostorija), zatim optjecanje - transport
krutih tijela kroz fluid (brodovi, letjelice) i kombinacija protjecanja i optjecanja - strujanje
fluida u lopaticama turbina, kola ventilatora, crpki itd.
Gibanje čestica fluida može biti:
• Nestacionarno gibanje koje opisuje stalnu promjenu smjera i brzine u vremenu

promatrane točke, te
• Stacionarno gibanje koje pretpostavlja nepromjenjivost smjera i brzine čestice fluida
u vremenu u nekoj promatranoj točki.
Strujanje fluida
Strujanje fluida može se predočiti pomoću strujnica. Strujnice su zamišljene prostorne
krivulje (linije u fluidu) tako da brzina u bilo kojoj točki fluida leži duž tangente na
strujnicu fluida. Gustoća strujnica razmjerna je brzini fluida, tako gdje su strujnice
gušće brzina fluida je veća.
Postoje dva pristupa u razmatranju

gibanja čestica fluida i to Lagrangeov (sup-
stancijalni) gdje se prati čestica prilikom
gibanja u prostoru i Eulerov (lokalni)
gdje se u odreñenoj fiksnoj točki pros-
tora, obzirom na koordinatni sustav, prati
stanje fizikalnih veličina kao što su tlak,
brzine i dr..
Jednadžba kontinuiteta
Za opis toka fluida trebat ćemo tzv. stru-
jnice, odnosno putanje svakog diferenci-
jalnog dijelića mase (od točke A do točke
B). Takva putanja je krivulja na koju je
brzina tangecijalna u svakoj točki. Skup takvih strujnica u ravnini okomitoj na tok flu-
ida je strujna cijev. Sve što uñe kroz lijevi presjek cijevi će izaći kroz desni presjek ili
obrnuto.
∆m1 = ∆m2
ρ1 ∆V1 = ρ2 ∆V2
ρ1 A1 ∆l1 = ρ2 A2 ∆l2
ρ1 A1 v1 ∆t = ρ2 A2 v2 ∆t
ρAv = konst.
Uz pretpostavku da je fluid nestlačiv ρ1 = ρ2 = ρ imamo
Av = konst.
Ova jednažba se naziva jednadžba kontinuiteta (ili zakon očuvanja mase fluida).
Bernoullijeva jednadžba
Bernoullijeva jednadžba (1738.) je os-
novna jednadžba mehanike fluida. Ona
nije neko novo načelo već samo na drugi
način iskazan zakon očuvanja energije i
jednadžbe kontinuiteta.
Prema puočku o radu i ukupnoj
mehaničkoj energiji rad vanjskih sila jednak
je promijeni ukupne mehaničke energije, pa
se do Bernoullijeve jednadžbe dolazi iz jed-
nadžbe kontinuiteta i koristeći teorem o
radu fluida koji glasi
∆W = ∆Ek + ∆Ep
∆W = F1 ∆x1 − F2 ∆x2 = p1 S1 ∆x1 − p2 S2 ∆x2 = p1 ∆V − p2 ∆V
1 1 1 1
∆Ek = ∆m2 v22 − ∆m1 v12 = ρ2 ∆V2 v22 − ρ1 ∆V1 v12
2 2 2 2
∆Ep = ∆mgy2 − ∆mgy1 = ρ2 ∆V2 gy2 − ρ1 ∆V1 gy1
∆W = ∆Ek + ∆Ep
1 1
p1 ∆V1 − p2 ∆V2 = ρ ∆V2 v22 − ρ1 ∆V1 v12
2 2 2
1 1
p1 ∆V1 + ρ1 ∆V1 v12 + ρ1 ∆V1 gy1 = p2 ∆V2 + ρ2 ∆V2 v22 + ρ2 ∆
2 2
1 1
p1 + ρ1 v12 + ρ1 gy1 ∆V1 = p2 + ρ2 v22 + ρ2 gy2 ∆V
2 2
uz jednadžbu kontinuiteta (uz nestlačivi

fluid) vrijedi ∆V1 = ∆V2 = ∆V , ρ1 = ρ2 =
ρ pa uz zamjenu (yi = hi ) slijedi
1 1
p1 + ρv12 + ρgy1 ∆V = p2 + ρv22 + ρgy2 ∆V
2 2
1 1
p1 + ρv12 + ρgh1 = p2 + ρv12 + ρgh2
2 2
što je Bernoullijeva jednadžba u općem slučaju, odnosno za svaku točku fluida vrijedi
1
p + ρv2 + ρgh = konst.
2
Primjena Bernoullijeve jednadžbe
Torricellijev zakon istjecanja, koji je dobio naziv po Evangelisti Torricelliju, kaže da

je brzina istjecanja fluida na dnu neke velike posude (s malim otvorom), jednaka kao da
fluid slobodno pada s površine posude do otvora.
Torricellijev zakon istjecanja se može dobiti iz Bernoullijeve jednadžbe:
v2 ≈ 0, v1 ?
p1 = p2 = pa
gdje je: v — brzina fluida, g — ubrzanje zemljine sile teže, z — visina fluida iznad referentne
točke, p — tlak i — gustoća. Ako odredimo da je za mali otvor na dnu posude h = 0,
odnosno da je y2 − y1 = h dubina na dnu posude, onda je tlak p na vrhu posude jednak
atmosferskom tlaku, a brzina fluida v1 na vrhu posude je 0, jer se fluid gotovo ne kreće
na vrhu posude ili mu je brzina zanemarljiva s obzirom na brzinu istjecanja fluida na
malom otvoru. Na malom otvoru, gdje je h = 0, tlak je isto atmosferski tlak. Na taj
način izlazi:
1 1
p1 + ρg · y1 + ρv12 = p2 + ρg · y2 + ρv22
2 2
1 2
ρv = ρgy2 − ρgy1 = ρg (y2 − y1 ) = ρgh
2 1
v12 = 2gh
v1 = 2gh
Venturijeva cijev
Venturijeva cijev služi za mjerenje brzine strujanja
fluida.
Brzina protoka fluida kroz cijev različitog
poprečnog presjeka dobiva se pomoću Bernoullijeve
jednadžbe:
1 1
p1 + ρv12 + ρgh1 = p2 + ρv22 + ρgh2
2 2
kako su razine h1 i h2 iste, to je h1 = h2 pa vrijedi
1 1
p1 + ρv12 = p2 + ρv22
2 2
iz jednadžbe protoka slijedi
S2
v1 = v2
S1
odakle je
2 (p1 − p2 )
v2 = S1
ρ (S12 − S22 )
Pitotova cijev. Brzina fluida.

Kako mjeriti brzinu aviona u zraku, odnosno brzinu zraka oko aviona? Iskoristit ćemo
činjenicu da tlak ovisi o brzini. Ptitova cijev je zapravo U-cijev čiji je jedan kraj okrenut
u smjeru gibanja, a drugi se nalazi na konstantnom i poznatom tlaku.
1
p1 = p2 + ρzraka · v2
2
p1 = p2 + ρtek gh
odakle je
1
ρtek gh = ρ · v2
2 zraka
ρ
v = 2gh tek
ρzraka
odakle nam razlika razina tekućina u Pitotovoj cijevi h daje vrijednost brzine v.
Strujanje realnih fluida

Postoje dvije vrste strujanja realnog fluida:
Definicija 3.6.14 Laminarno strujenje je strujenje
u kojemu se čestice gibaju tankim slojevima koji kližu
jedan po drugome bez miješanja. Laminarno (slo-
jevito) strujenje je strujenje pri malim brzinama
v < vk − gdje svaki sloj fluida ima svoju brzinu,
brzine susjednih slojeva se razlikuju, slojevi se na
makrosokopskoj skali ne miješaju.
Definicija 3.6.15 Turbulentno strujenje je nejed-

noliko vrtložno strujenje sa znatnim razlikama u pravcu
i veličini vektora brzine čestica. Turbulentno (vrt-
ložno) strujenje je strujenje za v > vk , strujanje
iz laminarnog prelazi u turbulentno, dolazi do mi-
ješanja slojeva fluida, pojavljuju se lokalna nepravilna
strujanja po zatvorenim strujnicama koja zovemo
vrtlozima, pojava vrtloga je nasumična.
Definicija 3.6.16 Viskoznost je veličina koja karak-

terizira unutarnje trenje pri gibanju realnoga fluida.
Viskoznost je iskazana omjerom tangencijalnoga

naprezanja i gradijenta promjene brzine u smjeru
koji je okomit na djelovanje sile. Unutarnje trenje
ili viskoznost fluida javlja se zbog sile trenja u real-
nom fluidu zbog meñumolekularnih sila, pri klizaju
slojeva realnih fluida, promotrimo li sliku
- brzina slo-
jeva je u in-
tervalu (0 ←→ v0 ),
- sila koja
se javlja pro-
porcionalna je
površini S i
relativnij brzini
F ∼ S
dv
F ∼
dx
∆v0 v0 − 0 v0
F ∼ = ∼
∆x x2 − x1 d
uz definiciju koeficijenta viskoznosti η imamo
dv
F = ηS
dx
ili
v0
F = ηS
d
b) Protjecanje realnog fluida kroz tanku cijev - Poiseuilleov zakon

- r - polumjer cijevi
- L - duljina cievi
- η - koeficijent viskoznosti
Fluid se giba zbog razlike tlakova
F = ∆p · S = (p1 − p2 ) · S = (p1 − p2 ) · r2 π
na osnovu relacija
dv
F1 = ηS
dx
F2 = (p1 − p2 ) · r2 π
sila trenja na plohu cilindra S = 2πr · L iznosi
dv dv
F = −ηS · = −η · 2πr · L ·
dx dx
uz uvjet stacionarnog gibanja F1 = F2 imamo
dv
−η · 2πr · L · = (p1 − p2 ) · r2 π
dx
dv (p1 − p2 ) · r2 π p1 − p2
− = = ·r
dx η · 2πr · L 2η · L
i uz oznaku promjene ppromjera dx = dr slijedi
p1 − p2
dv = − · rdr
2η · L
v r
p1 − p2
dv = − rdr
2η · L
0 o
p1 − p2 r2 r
v | vo = − · | +c
2η · L 2 o
p1 − p2 2
v = − ·r +c
4η · L
konstantu odreñujemo iz graničnih uvjeta
v (r = R) = 0
slijedi
p1 − p2 p1 − p2
0=− · R2 + c =⇒ c = · R2
4η · L 4η · L
pa je
p1 − p2
v=− · R2 − r 2
4η · L
odakle jednadžba brzine ima oblik parabole
Koristeći prethodnu relaciju možemo izračunati protok fluida (Φ)
dV S · dx
Φ= = =S·v
dt dt
diferenciranjem jednadžbe slijedi
dΦ = v · dS
jer protok nije jednak za sve slojeve, izvršimo li integriranje
Φ= dΦ = v · dS
uz
S = r2 π =⇒ dS = 2rπ · dr
pa je
R
p1 − p2
Φ = · R2 − r2 · 2rπ · dr
4η · L
0
R
π (p1 − p2 )
= R2 − r2 · r · dr
2η · L
0
π (p1 − p2 ) R4 π p1 − p2
= · = · R4
2η · L 4 8 η·L
jer je
R R R
2 2 2 r2 r4 1 4
R −r · rdr = R rdr − r3 dr = R2 − |R
0= R
2 4 4
0 0 0
Stokesov zakon (otpornost viskoznosti sredstva)

- otpor sredine svodi se na viskoznst sredine kroz koji se giba tijelo. Sila trenja je
srazmjerna brzini gibanja tijela
−
→
F = −k−
→
v
gdje je k koeficijent koji je u funkciji oblika tijela. Ako je tijelo oblika kugle polumjera r
onda je
k = 6πηr =⇒ F = 6πηrv
Odreñivanje koeficijenta viskoznosti - vidi sliku. Za slučaj stalnog gibanja u grav-

itacijskom polju imamo
−
→ − → −
→
F + Fp+ G =0
odnosno u skalarnom obliku
F + Fp − G = 0 =⇒ F = G − Fp
koristimo relacije
F = 6πηrv
4π 3
G = mg = ρV g = r ρg
3
4π 3
Fp = ρtek. · V g = r ρtek. · g
3
pa je
F
= G − Fp
4π 3 4π 3 4π 3
6πηrv = r ρg − r ρtek. · g = r g · (ρ − ρtek. )
3 3 3
2 r2 g
η = (ρ − ρtek. )
9 v
l
ako imamo mjerenje brzine v = ∆t tada je
2 r2 g 2 r2 g
η= l
(ρ − ρtek. ) = (ρ − ρtek. ) · ∆t
9 ∆t 9 l
3.6.4 Primjeri
Primjer 3.6.17 Kako se mijenja gustoća kapljevine s promjenom tlaka uz konstantni
modul elastičnosti?
Rješenje:
Iz izraza za modul elastičnosti

dp dV dp
E = −V =⇒ =−
dV V E
i mase
m = ρV = konst./d
dV dρ
0 = V dρ + ρdV =⇒ =−
V ρ
dobivamo
dρ dp
= /
ρ E
ρ p
dρ 1
= dp
ρ E
ρ0 p0
1
ln ρ − ln ρ0 = (p − p0 )
E
p−p0
ρ (p) = ρ0 · e E
Primjer 3.6.18 Koliki je ukupni tlak u dubini mora od h = 1200 m ako je pri površini
normirani atmosferski tlak p0 = 1.013 · 105 Pa? Koliko bi taj tlak iznosio na najvećoj
izmjerenoj dubini u Marijanskoj brazdi koja iznosi 11022 m?
Rješenje:
Ukupni tlak na dubini h jednak je zbroju tlaka pri površini i hidrostatskog tlaka
stupca vode
kg m
p = p0 + ρgh = 1.013 · 105 Pa + 1030 3 · 9.81 2 · 1200 m
m s
= 1.22 · 107 Pa
a u Marijanskoj brazdi
kg m
p = p0 + ρgh = 1.013 · 105 Pa + 1030 · 9.81 2 · 11022 m
m3 s
= 1.11 · 108 Pa ≈ 1100 atm
Primjer 3.6.19 Koliko iznosi gustoća morske vode pri konstantnom modulu
elastičnosti E = 2.7 · 109 Pa, na najvećoj do sada izmjerenoj dubini h = 11022 m, ako je
kg
gustoća morske vode pri površini ppov = 1 bar jednaka ρ0 = 1020 m 3?
Rješenje:
Hidrostatsi tlak na dubini h iznosi
kg m
p − p0 = ρgh = 1020 3 · 9.81 2 · 11022 m = 1.1 · 108 Pa
m s
pa je gustoća
p−p0 kg 1.104·108 Pa kg
ρ = ρ0 e E = 1020 3 · e 2.7·109 Pa = 1062.6 3
m m
Primjer 3.6.20 Odredite gustoću fluida lakšeg od vode pomoću U - cijevi, ako su izm-
jereni slijedeći podatci: hf = 120 mm stupca fluida i ∆h = 36 mm stupca fluida. Pret-
postavljamo da se fluid ne miješa sa vodom.
Rješenje:
Kako moraju u točkama O biti jednaki tlakovi, to mora
vrijediti
hf · ρf = hv · ρv
Iz slike 9.27. vidimo da vrijedi
hv = hf − ∆h
pa je
hf · ρf = (hf − ∆h) · ρv
∆h
ρf = 1− · ρv
hf
36 mm kg
= 1− · 1000 3 Slika 9.27.
120 mm m
kg
= 700 3
m
kg
Dakle, tekućina ima gustoću 700 m 3.
Primjer 3.6.21 Tijelo pliva na površini žive tako da mu

je 19.85% volumena potopljeno u živu. Koliki je postotak volumena potopljen u živu ako
se preko tijela prelije voda, tako da tijelo bude potpuno pod vodom?
Rješenje:
Ako tijelo pluta u živi, sila uzgona jednaka je
težini tog tijela (slika 9.29.a). Po Arhimedovu za-
konu vrijedi:
FG = UHg
mg = ρt · Vt · g = ρHg · VHg · g
= ρHg · 0.1985 · Vt · g
gdje su:
ρt , Vt - gustoća i volumen tijela,
ρHg , VHg - gustoća žive i dio volumena tijela koji
Slika 9.29.
je potopljen u živu.
Iz prethodne jednadžbe slijedi:
ρt = 0.1985 · ρHg
kg kg
= 0.1985 · 13600 3
= 2669.6 3
m m
Ako tijelo prelijemo vodom (slika 9.29.b), javlja se dodatna sila uzgona vode na tijelo.
Označimo volumen tijela u vodi V1 , a volumen tijela u živi V2 . Tada je
FG = UH2 O + UHg
mg = ρt · V · g = ρv · V1 · g + ρHg · V2 · g
gdje je ρv gustoća vode. Odavdje slijedi
ρt · V = ρv · V1 + ρHg · V2
no, ukupni volumen jednak je
V = V1 + V2
pa eliminacijom npr. V1 slijedi
ρt · V = ρv · (V − V2 ) + ρHg · V2
kg kg
ρt − ρv 2669.6 m 3 − 1000 m3
V2 = V = kg kg
· V = 0.1325 V
ρHg − ρv 13600 m 3 − 1000 m3
V2 = 13.25% V
dakle, 13.25% tijela će biti potopljeno u živu.
Primjer 3.6.22 Balon mase m = 60 kg napunjen je sa 300 m3 helija. Koliki je maksi-

malni teret koji može ponijeti balon (slika 9.28.)? Koliki bi bio taj teret da smo balon
kg
ispunili vodikom? Pri normiranim uvjetima gustoća zraka iznosi ρZ = 1.29 m 3 , helija
kg kg
ρHe = 0.179 m3 i vodika ρH2 = 0.09 m3 .
Rješenje:
Balon je maksimalno opterećen kad je ukupna sila koja

djeluje na balon jednaka nuli, tj. kada je ukupna težina
balona, tereta i plina unutar balona jednaka sili uzgona.
G = Fu
(m1 + m2 + m3 ) · g = ρz · g · V
gdje su:
m1 − masa balona,
m2 − masa tereta i
m3 = ρHe · V − masa plina helija.
Jednadžba poprima oblik
m1 + m2 + ρHe · V = ρz · V Slika 9.28.

odnosno maksimalni teret je jednak
m2 = (ρz − ρHe ) · V − m1
kg kg
= 1.29 3 − 0.179 3 · 300 m3 − 60 kg
m m
= 273.3 kg
Ako balon ispunimo vodikom dobivamo, u prethodnoj jednadžbi samo zamijenimo
vrijednosti gustoće plina helija sa vrijednušću gustoće plina vodika. Tada dobivamo
m2 = (ρz − ρH ) · V − m1
kg kg
= 1.29 3 − 0.09 3 · 300 m3 − 60 kg
m m
= 300 kg
Dakle, sustav napunjen vodikom bi mogao ponijeti 26.7 kg više nego kada je balon
napunjen helijem.
Primjer 3.6.23 Pronañite omjer polumjera mjehura zraka na površini vode i na dubini
od h = 100 m, pri čemu je tlak pri površini vode p0 = 105 Pa. Zanemarite napetost
površine vode te računajte uz konstantnu temperaturu.
Rješenje:
Koristeći izraze za jednadžbu stanja idealnog plina uz kon-
stantnu temperaturu i hidrostatski tlak slijedi
p0 · V0 = p · V
p = p (h) = p0 + ρv · g · h
4π 3 4π 3
p0 · · r0 = (p0 + ρv · gh) · ·r
3 3
gdje su p0 tlak i V0 = 4π 3
3 r0 volumen pri površini vode, a
4π 3
p tlak i V = 3 r volumen mjehura zraka na traženoj dubini
h.
Slika 9.30.
Odavde je traženi odnos polumjera
r03 p0 + ρv · g · h ρ ·g·h
3
= = 1+ v
r p0 p0
kg m
r0 3 ρv gh 3 103 m3 · 9.81 s2 · 100 m
= 1+ = 1+ = 2. 21
r p0 105 Pa
Primjer 3.6.24 Pretpostavljajući da temperatura linearno ovisi o visini po zakonu T (h) =

C
T0 − kh, gdje je T0 = 288 K, a k = 6.5 km , izračunajte barometarsku formulu za stan-
dardnu atmosferu (koristiti inženjersku plinsku konstantu za zrak R′ = M R
= 287 kgJK ).
Izračunajte vrijednost tlaka na nadmorskoj visini od h = 8 km, ako na razini mora tlak
ima vrijednost p0 = 1010 mbar.
Rješenje:
Koristeći formulu za hidrostatski tlak u fluidu

dp = −ρ · g · dh
i jednadžbu stanja idealnog plina
m R
p·V = n·R·T = ·R·T =ρ·V · ·T
M M
p
p = ρ · R′ · T =⇒ ρ = ′
R ·T
dobivamo
g·p g·p
dp = −ρ · g · dh = − ′ · dh = − ′ · dh
R ·T R · (T0 − k · h)
dp g dh
= − ′·
p R T0 − k · h
p h
dp g dh
= − ′·
p R T0 − k · h
p0 0
smjenom u integralu na desnoj strani jednadžbe

u = T0 − kh =⇒ du = −kdh
odnosno dh = − k1 du slijedi
g 1
ln p |pp0 = − ′
· − · ln (T0 − k · h) |h0
R k
g
p g T0 − k · h T0 − k · h R′ ·k
ln = ′
· ln = ln
p0 Rk T0 T0
g
p T0 − k · h R′ ·k
=
p0 T0
g
k·h R′ ·k
p (h) = p0 · 1 −
T0
Koristeći vrijednost tlaka na razini mora za tlak na visini od h = 8 km dobivamo

9.81 m
) * s2
J ·6.5·10−3 K
K
6.5 km · 8 km 287
kg K m
p (8 km) = 101 kPa · 1 −
288 K
= 101 kPa · 0.819445.2586 = 35.444 kPa = 354.44 mbar
Primjer 3.6.25 Izračunajte temperaturu, tlak i gustoću zraka na visini od

h = 1 km uz standardne uvjete (na h = 0, tlak je p0 = 101325 Pa, gustoća zraka
kg ′ J
ρ0 = 1.225 m3 , temperatura T0 = 288 K, te R = 287 kg K ) pretpostavivši:
a) izotermnu atmosferu (T = konst.),

p
b) adijabatsku atmosferu ρ1.4 = konst. i
p
c) standardnu atmosferu ρ1.235 = konst. .
Rješenje:
a) Za izotermnu atmosferu vrijedu (uz T = konst.) i oznake p (0) = p0 , te ρ (0) = ρ0
ρ0
ρ (h) = · p (h)
p0
ρ0
dp = −ρ (h) · g · dh = − · p (h) · g · dh
p0
Odavde separacijom varijabli i integracijom dobivamo:
p h
dp ρ dp ρ
= − 0 · g · dh =⇒ =− 0 ·g· dh
p p0 p p0
p0 o
ρ p ρ
ln p − ln p0 = − 0 · g · (h − 0) =⇒ ln =− 0 ·g·h
p0 p0 p0
ρ0 ·g −4
m−1 ·h
p (h) = p0 · e− p0 h
= p0 · e−1. 186·10
Koristeći uvjete zadatka za visinu h = 103 m dobivamo

−4
m−1 ·103 m
p (1 km) = p0 · e−1. 186·10 = 0.888 16 · p0 = 89993 Pa
kg kg
ρ (1 km) = 0.888 16 · ρ0 = 0.888 16 · 1.225 3 = 1088 3
m m
T (1 km) = T0 = 288 K
p(h) p0
b) Za adijabatski proces imamo [ρ(h)]κ = ρκ odakle slijedi
0
p (h) ρ 1
[ρ (h)]κ = ρκ0 · =⇒ ρ (h) = 01 · [p (h)] κ
p0 p0 κ
ρ0 1
dp = −ρ (h) · g · dh = − 1 · [p (h)] κ · g · dh
p0
κ
odakle separacijom varijabli dobivamo

h p
dp ρ0 · g ρ0 · g dp
1 = 1 · dh =⇒ 1 · dh = 1
pκ p0κ p0
κ pκ
0 p0
ρ0 · g κ κ−1 κ−1 κ − 1 ρ0 · gκ−1 κ−1

1 ·h = · p0 κ − p κ =⇒ p0 κ − p
· 1 ·h κ =
p0 κ κ−1 κ p0κ
κ−1 κ−1 κ − 1 ρ0 · g p0 κ − 1 ρ0 · g
p κ = p0 κ − · 1 ·h= 1 − · 1 ·h
κ p0κ p0κ κ p0κ
odnosno
κ
(κ − 1) · ρ0 · g · h κ−1
3.5
p = p0 1− = p0 1 − 3.39 · 10−5 m−1 · h
κ · p0
3.5
p (1 km) = p0 1 − 3.39 · 10−5 m−1 · 103 m = 0.886 29 · p0 = 89803 Pa
iz jednadžbe adijabatskog procesa slijedi
p (h) p0
=
[ρ (h)]κ ρκ0
1
(κ − 1) ρ0 gh κ−1
2.5
ρ (h) = ρ0 1− = ρ0 1 − 3.39 · 10−5 m−1 · h
κ · p0
kg kg
ρ (1 km) = 0.917 39 · ρ0 = 0.917 39 · 1.225 = 1.1238 3
m3 m
Promjenu temperature s visinom dobivamo iz plinske jednadžbe
κ−1
′ ′ p (h) κ
p0 = ρ0 · R · T0 i p = ρ · R · T =⇒ T (h) = T0 ·
p0
Koristeći promjenu temperature po tlaku,
dT κ − 1 T0 1
= · κ−1 · p− κ
dp κ p0 κ
te promjenu tlaka po visini
dp p·g
= −ρ · g = − ′
dh RT
dolazimo do ovisnosti temperature o visini
) *
dT dT dp κ − 1 T0 1 p·g κ−1 g
= · = · κ−1 · p− κ · − =− · ′
dh dp dh κ p0 κ R′ T κ R
T h
κ−1 g κ−1 g
dT = − · ′ · dh =⇒ dT = − · ′· dh
κ R κ R
T0 0
κ−1 g
T (h) = T0 − · ′ ·h
κ R
K
T (1 km) = 288 K − 9. 765 9 · 10−3 · 103 m = 278. 23 K
m
c) Ako je n = 1.235 iz gornjih jednadžbi dobiva se
n
(n − 1) · ρ0 · g · h n−1 5.2553
p (h) = p0 · 1 − = p0 · 1 − 2.26 · 10−5 m−1 · h
n · p0
p (1 km) = 0.886 8 · p0 = 0.886 8 · 101325 Pa = 89855 Pa
1
(n − 1) ρ0 gh n−1
4.2553
ρ (h) = ρ0 1 − = ρ0 1 − 2.26 · 10−5 m−1 · h
n · p0
kg kg
ρ (1 km) = 0.886 8 · ρ0 = 0.886 8 · 1.225 = 1.0863 3
m3 m
dT n−1 g
= · ′
dh n R
n−1 g
T (h) = T0 − · ′ ·h
n R
K
T (1 km) = 288 K − 6. 504 0 · 10−3 · 103 m = 281.5 K
m
Primjer 3.6.26 Vodovodna cijev u prvom poprečnom presjeku ima oblik kvadrata stran-
ice a, a u drugom poprečnom presjeku ima oblik kruga promjera a. Koliki je odnos brzina
protjecanja vode na mjestu prvog i drugog poprečnog presjeka?
Rješenje:
a2 ·π
Prvi poprečni presjek ima površinu S1 = a2 , dok je drugi površine S2 = 4 . Koris-
teći jednadžbu kontinuiteta za ova dva poprečnapresjeka dobivamo
v1 · S1 = v2 · S2
odakle je traženi odnos

2
a ·π
v1 S2 π
= = 42 = = 0.785 4
v2 S1 a 4
Primjer 3.6.27 Kroz cijev duljine l = 300 m teče voda brzinom v = 0.5 ms . Pri zat-
varanju ispusnog ventila tlak se povećava za ∆p = 6 · 105 Pa. Koliko dugo je trajalo
zatvaranje ventila?
Rješenje:
Ako se ventil zatvori za vrijeme ∆t količina gibanja vode za to vrijeme padne da
p = m · v do nule. Masa vode koja se zaustavlja, jednaka je
m
m = ρ · V = ρ · S · l =⇒ S =
ρ·l
zbog toga na ventil će djelovati impuls sile
F · ∆t = ∆ (m · v) = m · ∆v = m · v
koji izaziva povećanje tlaka na ventilu

F m·v
∆p = =
S S · ∆t
kg
m·v m·v v·ρ·l 0.5 ms · 103 m 3 · 300 m
∆t = = m = = 5
= 0.25 s
∆p · S ∆p · ρ·l ∆p 6 · 10 Pa
Primjer 3.6.28 Posuda cilindričnog oblika visine h = 5 m ispunjena je vodom do vrha.

U kojem će vremenu voda potpuno isteći kroz otvor na dnu posude ako je površina otvora
jednaka 500-tom dijelu površine dna?
Rješenje:
Odnos površine otvora S2 i dna posude S1 jednak je
S2 1 S1
= =⇒ = 500
S1 500 S2
Kako voda istječe iz posude to se razina vode u njoj smanjuje.
Brzina opadanja razine vode neka je v1 , dok je brzina istjecanja
vode na otvoru jednaka v2 . Koristeći jednadžbu kontinuiteta do-
bivamo
S1
S1 · v1 = S2 · v2 =⇒ v2 = · v1
S2
Nadalje koristeći Bernoullijevu jednadžbu za točku na razini vode
u posudi i točku na otvoru posude dobivamo
1 1
Slika 10.16. pa + · ρ · v12 + ρ · g · h = · ρ · v22 + pa
2 2
v12 + 2 · g · h = v22
Koristeći izraz za brzinu v2 dobivamo
S12 2
v12 + 2 · g · h = ·v
S22 1
S12
v12 · −1 = 2·g·h
S22
2·g·h
v12 =
S12
S22
−1
!
" 2·g √ √
v1 = "
# · h=k· h
S12
S22
−1
2·g
gdje smo uzeli oznaku k = 2
S1
radi lakšeg zapisa.
2 −1
S2
U početnom trenutku visina je vode u posudi jednaka h, dok se tijekom istjecanja ona
mijenja i na kraju iznosi h′ = 0 m. Visinu vode označimo sa koordinatom y, pa promjenu
visine (razine) vode možemo izraziti jednadžbom
√
−dy = v1 · dt = k · y · dt
dy
−√ = k · dt
y
čijom integracijom dobivamo potrebno vrijeme za istjecanje vode.
0 t
dy
− √ = k · dt
y
h 0
dy √
Kako je √
y =2· y dobivamo
√
−2 · y | 0h = k · t |t0
√ √
−2 · 0− h = k · (t − 0)
√
2· h = k·t
odakle je
!
√ √ " S12
"2 · h · −1
2· h 2· h # S22 2 · 5 m · (5002 − 1)
t= = = = = 504. 82 s
k 2·g g 9.81 sm2
2
S1
2 −1
S2
Primjer 3.6.29 Vodoravnom cijevi protječe voda. Na mjestima gdje su presjeci cijevi
S1 = 5 cm2 i S2 = 22 cm2 okomito su spojene dvije manometarske cijevi. Odredite protok
vode kroz vodoravnu cijev ako je razlika razina vode u manometrima ∆h = 20 cm.
Rješenje:
Koristeći Bernoullijevu jednadžbu i
jednadžbu kontinuiteta
1 1
p1 + · ρ · v12 = p2 + · ρ · v22
2 2
v1 · S1 = v2 · S2
S1
v2 = · v1
S2
uz izrazu za razliku tlakova
Slika 10.17.
∆p = p2 − p1 = ρ · g · ∆h
dobivamo
2
1 1 S1
∆p = p2 − p1 = · ρ · v12 − v22 = · ρ · v12 − · v1 = ρ · g · ∆h
2 2 S2
odakle je brzinav1 jednaka

S12
v12 · 1 − = 2 · g · ∆h
S22
2 · g · ∆h
v12 =
S2
1 − S12
2
!
" 2 · g · ∆h 2 · g · ∆h
"
v1 = # = S2 ·
S2
1 − S12 S22 − S12
2
pa je protok vode u cijevi
2 · g · ∆h
q = S1 · v1 = S1 · S2 ·
S22 − S12
2 · 9.81 sm2 · 0.2 m
= 5 · 10−4 m2 · 22 · 10−4 m2 ·
(22 · 10−4 m2 )2 − (5 · 10−4 m2 )2
m3
= 1. 02 · 10−3
s
ili približno jedan litar u sekundi.
Primjer 3.6.30 Staklena kuglica polumjera r = 5 mm pada u tekućem glicerinu. Nakon

nekog vremena brzina kuglice postaje konstantna. Odredite tu konstantnu brzinu i početno
ubrzanje kuglice.
Rješenje:
Jednadžba gibanja kuglice u glicerinu glasi
Fi = m · g − Fu − Ftr = m · a
i
Budući da je viskoznost glicerina velika, Reynoldsov broj je malen pa vrijedi Stokesov

zakon:
Ftr = 6π · η · r · v
odnosno jednadžba gibanja poprima oblik

4π 3 4π 3 4π 3
· r · ρs · g − · r · ρg · g − 6π · η · r · v = · r · ρs · a
3 3 3
Početno ubrzanje kuglice dobivamo iz uvjeta da je v = 0
4π 3 4π 3 4π 3
· r · ρs · a0 = · r · ρs · g − · r · ρg · g
3 3 3
kg 3 kg
ρs − ρg 2.53 · 103 m 3 − 1.21 · 10 m3 m m
a0 = ·g = kg
· 9.81 2
= 5. 12 2
ρs 2.53 · 103 m3
s s
Konstantna (granična) brzina se dobiva iz uvjeta a = 0
4π 3 4π 3 4π 3
0= · r · ρs · a = · r · ρs · g − · r · ρg · g − 6π · η · r · v
3 3 3
4π 3
6π · η · r · v = · r · ρs − ρg · g
3
4π
3 · r3 · ρs − ρg · g 2r2 · ρs − ρg · g
v = =
6π · η · r 9·η
2 kg kg
2 · 5 · 10−3 m · 2.53 · 103 m3 − 1.21 · 10
3
m3 m cm
= · 9.81 = 8. 37
9 · 0.86 Pa s s2 s
a Reynoldsov broj je
kg
ρg · v · 2r 1.21 · 103 m3 · 8. 365 1 cm
s · 2 · 5 · 10
−3
m
Re = = = 1. 18
η 0.86 Pa s
pa Stokesov zakon vrijedi za ovo gibanje.
3.7 Periodična gibanja

U prirodi postoje gibanja koja se u jednakim vremenskim intervalima ponavljaju. Takva
gibanja nazivamo periodičnim gibanjima (razna njihanja, titranje žica, titranja opruga,
pulsiranje srca itd).
Ako neki sustav pomaknemo iz položaja stabilne
ravnoteže, tada sustav nastoji da se vrati u ravnotežni
položaj. Na primjer uzmimo kuglicu koja se nalazi u po-
sudi (slika 11.1). Ako kuglicu pomaknemo iz položaja
ravnoteže, ona će se vraćati u ravnotežni položaj, gibati
se u suprotnom smjeru i ponovo vraćati u ravnotežni
položaj. Slika 11.1
Definicija 3.7.1 Periodično gibanje je gibanje tijela

koje nakon nekog vremensko intervala, kojeg nazivamo period gibanja, doñe u početno
stanje.
Jedno od najpoznatijih periodičnih gibanja je titranje tijela. Titranje tijela je peri-

odično gibanje tijela po putanji oko središnjeg (ravnotežnog) položaja.
Titranje je nejednoliko ubrzano gibanje, a uzrokuje ga sila koja uvijek nastoji vratiti
tijelo u položaj ravnoteže.Pomak tijela od ravnotežnog položaja izražava se udaljenošću
od ravnotežnog položaja (u metrima) ili kutem (u radijanima) i naziva se elongacija.
Primjeri titranja:
- tijelo obješeno o oprugu
- titranje žice
- titranje zraka pri stvaranju zvuka
- atomi u rešetki čvrstog tijela
- jednoliko gibanje po kružnici
- gibanje njihala oko ravnotežnog položaja
3.7. PERIODIČNA GIBANJA 139
Titranja i njihala Kada se tijelo giba po pravcu amo-tamo ili gore-dolje kažemo da
ono titra. Proučimo jedno takvo gibanje na primjeru titranja tijela obješenog na elastičnu
oprugu.
Tijelo titra tako što se giba izmeñu krajnjih položaja A i B prolazeći kroz središnji
(ravnotežni) položaj O. Kada tijelo prijeñe put od ono napravi jedan titraj (slika .).
Definicija 3.7.2 Titranje je periodično gibanje na dijelu pravca, kružnice ili koje druge
krivulje u kojemu se čestica ili tijelo nakon jednoga perioda vrati u početni položaj i stanje
s početnom fazom.
Vrijeme za koje tijelo napravi jedan titraj naziva se period i označava se s T . Izraču-
navamo ga tako što ukupno vrijeme titranja (t) podijelimo sa brojem titraja (n). Dakle:
t
T =
n
Takoñer znamo da tijela mogu brže i sporije titrati. Veličina koja nam kazuje koliki broj
titraja (n) tijelo učini u jedinici vremena (t) naziva se frekvencija, znak (f).
n
f=
t
Iz ova dva obrasca dobijemo da se frekvencija i period odnose se:
1 1
f= = 1 Hz
T s
Jedinica za frekvenciju je jedan herc, znak Hz, što je zapravo jedan titraj u jednoj
sekundi.
Vidimo da je tijekom titranja tijelo različito udaljeno od središnjeg (ravnotežnog)
položaja O. Udaljenost tijela u nekom proizvoljnom trenutku vremena od ravnotežnog
položaja naziva se elongacija i obično se označava s x. Maksimalna udaljenost tijela od
ravnotežnog položaja, tj. kad se tijelo nalazi u položaju A ili B, naziv se amplituda i
označava se sa xmax ili s x0 .
A = xmax = x0
Iz ovoga možemo zaključiti da su karakteristične veličine koje opisuju titranje tijela:

elongacija, amplituda, period i frekvencija titranja.
Definicija 3.7.3 Elongacija je trenutačna udaljenost čestice koja titra od ravnotežnoga

položaja.
Definicija 3.7.4 Amplituda je iznos najveće moguće elongacije ili druge veličine koja
se sinusno mijenja tijekom vremena.
Definicija 3.7.5 Period je vremenski interval nakon kojega se čestica ili tijelo pri peri-
odičnome gibanju vraća u stanje s početnim položajem i fazom jednakom početnoj.
Definicija 3.7.6 Frekvencija ili učestalost je veličina koja iskazuje broj ponavljanja neke
periodične pojave u jedinici vremena.
a b c d e
Slika 3.7.1:
3.7.1 Harmonijsko titranje i harmonijski oscilator

Definicija 3.7.7 Harmonijsko titranje u prostoru uzrokovano je silom koja je po iznosu
proporcionalna pomaku tijela iz položaja ravnoteže, a po smjeru suprotna od tog pomaka:
−
→
F = −k−
→
r
Sustav koji titra pod djelovanjem elastične sile naziva se jednostavni harmonijski
oscilator, gdje je k− konstanta elastičnosti, a −
→
r − elongacija, tj. trenutna udaljenost
tijela od položaja ravnoteže.
Definicija 3.7.8 Harmonijska ili elastična sila je povratna sila koja prouzročuje har-
monijsko titranje materijalne točke, razmjerna je pomaku čestice iz ravnotežnoga položaja.
Definicija 3.7.9 Harmonijski oscilator je oscilator koji pod djelovanjem harmonijske sile
izvodi harmonijsko titranje.
Koristeći II. Newtonov zakon uz pretpostavku da je titranje tijela po pravcu imamo

−
→ −
→
r = x i , odnosno r = x, zapravo F = −kx
d2 x
F = ma = m ·
dt2
dolazimo do jednadžbe gibanja harmonijskog oscilatora.
d2 x
m· +k·x =0 (3.7.1)
dt2
što je homogena diferencijalna jednadžba drugog reda, koja ima opće rješenje
x (t) = A cos (ωt + ϕ)
gdje je A− amplituda, ϕ− početna faza, a ω− kružna frekvencija.

Slika 3.7.2:
Veza izmeñu kružne frekvencije i frekvencije, odnosno periodom, prikazana je izrazom
1
ω = 2π · f = 2π ·
T
gdje je T − period titranja jednak
m
T = 2π
k
Iz općeg rješenja jednadžbe gibanja i definicije brzine i ubrzanja dolazimo do izraza:
x (t) = A cos (ωt + ϕ)

dx (t) d
v (t) = = [A cos (ωt + ϕ)] = −ωA sin (ωt + ϕ)
dt dt
dv (t) d
a (t) = = [−Aω sin (ωt + ϕ)] = −ω 2 A cos (ωt + ϕ) = −ω 2 x (t)
dt dt
3.7.2 Matematičko njihalo

Definicija 3.7.10 Matematičko njihalo je idealan titrajni sustav koji se sastoji od točkaste
(materijalne točke) mase m, ovješene u polju sile teže na tanku, nerastezljivu nit kon-
stantne duljine i zanemarive mase.
−
→ −
→
Sile koje djeluju na matematičko njihalo su napetost niti T i težina tijela G. Izvede
li se tijelo iz položaja ravnoteže za odreñeni kut θ i prepusti samom sebi, ono se njiše.
Sila koja vraća tijelo u položaj ravnoteže iznosi
d2 s
Ft = Gt = −mg sin θ = m
dt2
i
Slika 3.7.3:
uz s = L · θ
d2 (Lθ)
−mg sin θ = m
dt2
d2 θ g
= − sin θ
dt2 L
za mali kut θ vrijedi aproksimacija θ ≪ 0, sin θ ≈ θ
d2 θ g
= − θ
dt2 L
2
d θ g
+ θ = 0
dt2 L
Jednadžba gibanja i rješenja za matematičko njihalo jednaki su jednadžbi gibanja i
rješenju za jednostavno titranje. Period i kutna brzina titranja matematičkog njihala
iznosi
g
ω =
L
L
T = 2π
g
gdje je l− duljina niti, a g− akceleracija slobodnog pada.
3.7.3 Fizičko njihalo

Definicija 3.7.11 Fizičko njihalo je kruto tijelo koje je obješeno oko horizontalne osi
tako da svaka njegova točka izvodi njihanje u vertikalnoj ravnini, pri čemu os ne smije
prolaziti kroz težište.
Ako se kruto tijelo pomakne iz položaja ravnoteže i pusti, ono se njiše pod utjecajem
momenta težine. Za male kutove (sin θ ≈ θ) moment težine glasi
−
→ −
→
M = −mgd θ
Slika 3.7.4:
gdje je d udaljenost osi rotacije od težišta tijela pa jednadžba gibanja ima oblik
−
→
−
→ −
→ d2 θ −
→
M = I α = I 2 = −mgd θ
dt
što promatrano u smjeru momenta iznosi
d2 θ
I· + mgd · θ = 0
dt2
d2 θ mgd
+ ·θ = 0
dt2 I
i ima isti oblik kao i jednadžba (5.1.2). Kutna brzina i period fizičkog njihala tada glasi
mgd
ω =
I
I
T = 2π
mgd
Usporedbom dobivenog rezultata s matematičkim njihalom
I L
T = 2π = 2π
mgd g
definira se reducirana duljina fizičkog njihala kao
I
lr =
md
Definicija 3.7.12 Reducirana duljina fizićkog njihala je duljina matematičkog njihala

koje ima isti period kao (odgovarajuće) fizičko njihalo.
3.7.4 Očuvanje energije harmonijskog oscilatora

Ukupna energija E tijela koje jednostavno titra, tj. harmonijskog oscilatora je konstantna
i jednaka je zbroju kinetičke i potencijalne energije
1
E = Ek + Ep = k · A2
2
Iz jednadžbe gibanja slijedi
d2 x
m = −kx
dt2
d2 x dv dv dx dv
= = = v
dt2 dt dx dt dx
dv
mv = −kx
dx
mvdv = −kxdx
0 = mvdv + kxdx
što integriranjem daje
0dx = mvdv + kxdx

1 2 1 2 1 2
const. = mv + kx = kA
2 2 2
Ek Ep Euk
Ako prilikom titranja postoji gubitak energije (npr. zbog trenja) tijelo izvodi prigušeno
titranje.
3.7.5 Prigušeno harmonijsko titranje

Prigušenje je utjecaj na titrajni sustav koji ima učinak smanjenja, sprječavanjem ili
ograničavanja vlastitog titranja. U fizičkim sustavima, amortizacija se proizvodi pos-
tupcima na koji se trošiti energija pohranjena u oscilatoru. Primjeri uključuju viskozna
gibanja u mehaničkim sustavima, otpornost na elektroničke titrajne krugove i apsorpciju
i raspršenje svjetlosti u optičkom oscilatoru.
Definicija 3.7.13 Prigušeno harmonijsko titranje je titranje pri kojemu se amplituda
eksponencijalno smanjuje zbog sile otpora sredstva.
Jednadžba prigušenog titranja dobiva se kada se u jednadžbu jednostavnog titranja
−
→ →
−
ubaci član otpora F tr = −b−
→
v = −b ddtx , odnosno
d2 x dx
m 2
= −kx − b
dt dt
, Ns-
gdje je b m koeficijent prigušenja.
d2 x dx
m +b + kx = 0
dt2 dt
d2 x b dx k
+ + x = 0
dt2 m dt m
k √b −
gdje je ω 0 = m− vlastita frekvencija, a γ = 2 mk
faktor (omjer) prigušenja.
Vlastita frekvencija je frekvencija kojom titra neki titrajni

sustav kad na njega djeluje samo harmonijska sila bez sile otpora
sredstva.
Diferencijalna jednadžba uz uvedene parametre postaje
d2 x dx
+ 2γω 0 + ω 20 x = 0
dt2 dt
Pretpostavivši rješenje ove diferencijalne jednadžbe u obliku x =
eδt gdje je parametar δ općenito neki kompleksan broj, dobivamo
sljedeću jednadžbu
δ 2 + 2γω0 δ + ω 20 = 0
koja je karakteristična jednadžba prethodne diferencijalne jednadžbe i koja ima korjene
δ ± = −γω0 ± ω 0 γ2 − 1
a rješenje diferencijalne jednadžbe je tada:
x (t) = Ae(δ+ )t + Be(δ− )t
gdje su A i B zadani početnim uvjetima

δ + x (0) − ẋ (0)
A = x (0) +
δ− − δ+
δ + x (0) − ẋ (0)
B = −
δ− − δ+
Ponašanje sustava
Ponašanje titrajnog sustava ovisi općeniti o dvije konstante i to vlastite frekvencije

ω 0 i faktora prigušenja γ. Opće rješenje jednadžbe može biti:
• Kritički prigušeno za γ = 1, δ ± = −ω 0 ; ω20 = δ 2 što daje jedno dvostruko realno

rješenje. Kritički prigušeno titranje je najbrže moguće prigušenje titrajnoga sustava
pri kojemu sustav prestaje titrati prije nego što obavi cijeli titraj. Gibanje nema
karakter titranja, a tijelo se relativno brzo vraća u ravnotežni položaj. U ovom
slučaju postoji samo jedno opće rešenje i ono glasi
x (t) = (A + Bt) eδt = (A + Bt) e−ω0 t
gdej su konstante A = x (0) i B = ẋ (0) + ω 0 x (0)
x (0) = (A + B · 0) e(−ω0 )·0 =⇒ A = x (0)

ẋ (t) = (A + Bt) (−ω 0 ) e(−ω0 )t + Be(−ω0 )t = (−ω 0 ) x (t) + Be(−ω0 )t =⇒
ẋ (0) = (−ω 0 ) x (0) + Be(−ω0 )·0 = (−ω 0 ) A + B = B − Aω0 =⇒ B = ẋ (0) + ω 0 x (0)
• Nad-prigušeno titranje (aperiodički prigušeno) za γ > 1, ω20 < δ 2 , sustav je nad-

prigušen, gibanje nema karakter titranja, a tijelo se jako sporo vraća u ravnotežni
položaj. Postoje dva različita realna korjena karakteristične jednadžbe, koja za
opće rješenje daju
x (t) = Aeδ+ t + Beδ− t
a A i B su zadani početnim uvjetima
δ + x (0) − ẋ (0)
A = x (0) +
δ− − δ+
δ + x (0) − ẋ (0)
B = −
δ− − δ+
• Pod-prigušeno titranje (kvaziperiodički prigušeno) za 0 < γ < 1; ω 20 > δ 2 , u ovom

slučaju sustav titra prigušenim frekvencijama ω p koja je funkcije vlastite frekvencije
i omjera prigušenja γ. Postoje dva različita kompleksna korjena karakteristične
jednadžbe, koja daju opće rješenje
x (t) = e−γω0 t (A cos ω p t + B sin ω p t)
gdje ω p = ω0 1 − γ 2 predstavlja prigušenu frekvenciju titranja, a A i B su odreñeni

početnim uvjetima sustava
A = x (0)
1
B = (γω 0 x (0) + ẋ (0))
ωp
3.7.6 Prisilno harmonijsko titranje

Definicija 3.7.14 Prisilno titranje je nametnuto titrajno gibanje kod kojega, osim har-
monijske sile i sile otpora sredstva na česticu djeluje i vanjska periodična sila.
Diferencijalna jednadžba prisilnog titranja (tjeranog oscilatora) uz vanjsku silu Fv

poprima oblik:
dx d2 x
Fv − kx − b =m 2
dt dt
odnosno
d2 x dx Fv
+ 2γω 0 + ω 20 x =
dt2 dt m
i nije rješiva općenito za proizvoljnu vanjsku silu.
Ako je vanjska sila sinusoidalnog oblika
Fv = F0 sin ωt
tada diferencijalna jednadžba gibanja glasi
d2 x dx
2
+ 2γω 0 + ω 20 x = A0 sin ωt
dt dt
F0
gdje je A0 = m, a ω pulzacija vanjske sile.
Fv F0
= sin ωt = A0 sin ωt
m m
Napomena: ovaj tip sustava odgovara RLC tjeranim titrajnim strujnim krugovima
ili tjeranim oprugama koje imaju unutrašnje otpore ili vanjski otpor zraka.
Razumno bi bilo pretpostaviti da čestica neće titrati niti vlastitom frekvencijom niti
frekvencijom slobodnog titranja već frekvencijom vanjske pogonske sile. Stacionarno
rješenje jednadžbe gibanja (to je stanje koje se uspostavi nakon nekog vremena) je:
x (t) = A (ω) sin (ωt + ϕ)
gdje je amplituda
A0
A (ω) =
2
(ω 20 − ω2 ) + 4γ 2 ω 20 ω 2
2γω 0 ω
tan ϕ =
ω 20 − ω 2
i rezonantna pulzacija
ωr = ω 20 − 2γ 2 ω 20
Oberbeckovo njihalo
Primjer vezanog oscilatora je Oberbeckovo njihalo, tj. sustav od dva meñusobno
povezana njihala.
3.7.7 Primjeri
Primjer 3.7.15 Uteg mase m = 0.2 kg visi na elastičnom peru i titra gore-dolje po
putanji dugačkoj 40 cm. Period titranja iznosi T = 4 s. Ako je u početnom trenutku
mjerenja uteg u ravnotežnom položaju, odredite:
a) brzinu i akceleraciju utega u trenutku kad uteg prolazi kroz položaj ravnoteže,
b) maksimalnu elastičnu silu koja djeluje na uteg,
c) maksimalnu kinetičku energiju utega.
Rješenje:
Kroz položaj ravnoteže uteg prolazi u početnom trenutku t = 0 s, pa je:
a) brzina jednaka
2πt 2πA 2πt
v = vmax cos = cos
T T T
2π · 0.2 m 2π · 0 s m m m
= cos = 0.1π · cos 0 = 0.1π = 0.31
4s 4s s s s
kada uteg prolazi položajem ravnoteže s = 0 m akceleracija je
2
2π 4π2 m
a = −ω 2 s = − s=− ·s=0 2
T T2 s
b) sila je maksimalna u maksimalnoj elongaciji - amplitudi, za
4π2
s = A, Fmax = −ksmax = −kA = − mA
T2
4π2
= − · 0.2 kg · 0.2 m = −0.01π2 N = −9. 87 · 10−2 N
(4 s)2
c) uteg ima maksimalnu kinetičku energiju za v = vmax , što prikazano preko mase,
amplitude i perioda iznosi
2
1 2 1 2πA 1 4π2 A2 2π2 mA2
Ek,max = mvmax = m· = m· =
2 2 T 2 T2 T2
2π2 · 0.2 kg · (0.2 m)2
= = 0.001 π 2 J = 9. 87 mJ
(4 s)2
Primjer 3.7.16 Uteg težak G1 = 30 N visi o jednom kraju elastične opruge i titra s
periodom od T1 = 0.5 s. Koliko iznosi konstanta opruge i koliki će biti period titranja
utega težine G2 = 150 N koji harmonijski titra obješen na istu oprugu?
Rješenje:
Iz izraza za konstantu opruge dobivamo
4π2 4π2 G 4π2 · 30 N N

k = mω 2 = m = = 2 = 482.92
T2 T 2g m
(0.5 s) · 9.81 s2 m
G1
iz izraza za period titranja T1 = 2π gk = 0.5 s slijedi
G2 5G1 G1 √ √
T2 = 2π = 2π = 2π · 5 = 0.5 s · 5 = 1. 12 s
gk gk gk
što smo mogli dobiti i uvrštavanjem dobivene vrijednosti za konstantu opruge
G2 150 N
T2 = 2π = 2π m N
= 1. 12 s
gk 9.81 · 482.92 m
s2
Primjer 3.7.17 Ura (sat) sa njihalom izrañen je tako da period njihala bude T = 1 s
kad je ura točna. Izrañena ura zaostaje za pola sata na dan. Što treba uraditi s njihalom
da ura bude točna?
Rješenje:
Kad je sat točan, period njihala iznosi T = 1 s, pa je duljina tog njihala jednaka
T
2
gT 2 9.81 sm2 · (1 s)2
l=g = = = 0.25 m
2π 4π2 4π 2
ako sat u jednom danu 1d = 24h zostane za pola sata, to je njegov period
24
T′ = s = 1. 02 s
23.5
pa je duljina njihala
g (T ′ )2 9.81 sm2 · (1.02 s)2

l′ = = = 0.26 m
4π2 4π2
kako je duljina njihala kod točnog sata jednaka l,njihalo moramo skratiti za
∆l = l′ − l = 0.26 m − 0.25 m = 0.01 m = 1 cm

Primjer 3.7.18 Na česticu mase m = 0.15 kg djeluje elastična sila čija je konstanta
N
k = 18 m i ona titra s amplitudom od A = 20 cm. Izračunajte potencijalnu i kinetičku
energiju čestice kada je ona udaljena od ravnotežnog položaja x = 5 cm te period titranja.
Rješenje:
Period titranja elastičnog pera dan je izrazom
m 0.15 kg
T = 2π = 2π N
= 0.57 s
k 18 m
Ukupna energija harmonijskog oscilatora (elastičnog pera) je

1 1 N
Euk = Ek + Ep = kA2 = · 18 (0.2 m)2 = 0.36 J
2 2 m
Potencijalna energija u položaju x = 5 cm jednaka je
1 1 N
Ep (x) = kx2 = · 18 (0.05 m)2 = 0.0225 J = 22.5 mJ
2 2 m
pa je kinetička energija jednaka
Euk − Ep (x) = 0.36 J − 0.0225 J = 0.3375 J
Primjer 3.7.19 Tijelo mase m = 50 g koje je vezano za kraj opruge izvučeno je iz

ravnotežnog položaja za A = 20 cm silom od F = 20 N i pušteno. Izračunajte brzinu i
ubrzanje kada je tijelo udaljeno od ravnotežnog položaja x = 5 cm.
Rješenje:
Sila potrebna za izvlačenje tijela na eloganciju A je
F 20 N N
F = kA ⇒ k = = = 100
A 0.2 m m
Jednadžba harmonijskog titranja glasi
x (t) = A sin (ωt + ϕ)
no, u trenutku t = 0 s tijelo je u maksimalnom otklonu, amplitudi x = A pa vrijedi

π
A = A sin (ω · 0 + ϕ) ⇒ ϕ =
2
pa je jednadžba gibanja
π
x (t) = A sin ωt + = A cos ωt
2
gdje je
N
k 100 m rad
ω= = = 44.72
m 0.05 kg s
Tijelo će biti u trenutku t1 u položaju x (t1 ) = 5 cm

1 x 1 1
x (t1 ) = A cos ωt1 ⇒ t1 = arccos = rad
arccos = 0.03 s
ω A 44.72 s 4
Brzina v je dana izrazom

dx (t)
v (t) = = −Aω sin ωt = −Aω 1 − cos2 ωt
dt
x2 (t)
= −Aω 1 − = −ω A2 − x2 (t)
A2
pa je u trenutku t1
m
v (t1 ) = −ω A2 − x2 (t1 ) = −8.66
s
Ubrzanje a je dano izrazom
dv (t) d2 x (t)
a (t) = = = −Aω 2 cos ωt
dt dt
x (t) k
= −Aω2 = −ω 2 x (t) = − x (t)
A m
pa je u trenutku t1 ubrzanje
N
k 100 m m
a (t1 ) = − x (t1 ) = − · 0.05 m = −100 2
m 0.05 kg s
Napomena, ubrzanje smo mogli dobiti i iz izraza za silu
k
F (t) = ma (t) = −kx (t) ⇒ a (t) = − x (t)
m
što je analogno prethodno dobivenom izrazu preko druge derivacije položaja.
Primjer 3.7.20 Tijelo harmonijski titra amplitudom A = 15 cm, pri čemu za T = 2 s

napravi jednu oscilaciju. Kolika je brzina tijela u trenutku kada je elongacija jednaka
polovini amplitude?
Rješenje:
Kutna brzina harmonijskog titranja jednaka je
2π 2π
ω= = = π s−1
T 2s
Iz jednadžbe gibanja harmonijskog oscilatora, uz početne uvjete x = A za t = 0 s imamo
x (t) = A cos ωt
A
Vrijeme kada je x = 2 iznosi
1 1 1
t 12 = arccos = s
ω 2 3
gdje je dovoljno uzeti jedno od 4 moguća rješenja (zbog simetrije gibanja). Brzina tijela
odreñena je izrazom
dx (t)
v (t) = = −Aω sin ωt
dt
pa je u trenutku t 12 iznos brzine
m
v t 12 = Aω sin ωt 12 = 0.41
s
Napomena: sva preostala rješenja imaju isti iznos brzine, dva puta prema ravnotežnom
položaju i dva puta od ravnotežnog položaja, za pozitivnu i negativnu vrijednost ampli-
tude.
Primjer 3.7.21 Izračunajte izvršeni rad pri istezanju elastičnog pera sa duljine l1 =
50 cm do l2 = 56 cm ako je ravnotežni položaj u l0 = 40 cm. Iznos konstante opruge je
N
k = 120 m . Zadatak riješiti preko srednje sile i integralnim načinom.
Rješenje:
Kod elastičnog pera sila je proporcionalna udaljenosti kraja opruge od svog ravnotežnog
položaja F = ks, gdje je si = l0 − li . Srednja sila jednaka je srednjoj vrijednosti početne
i konačne sile. Tada je izvršeni rad
1 1
A = F · ∆s = (F1 + F2 ) (s2 − s1 ) = [ks2 − ks1 ] · (s2 − s1 )
2 2
N
k 2 120 m
= s2 − s21 = · (16 cm)2 − (10 cm)2 = 0.94 J
2 2
Integralnom metodom imamo
s2 s2 s2
k 2 s2 k 2
A= F ds = ksds = k sds = s |s1 = s − s21 = 0.94 J
2 2 2
s1 s1 s1
Primjer 3.7.22 Odredite ophodno vrijeme (period) konusnog njihala duljine l = 0.3 m,
kojemu nit pri gibanju zatvara s vertikalnom osi kut α = 30◦ . (slika 11.4.)
Rješenje:
Konusno njihalo je sitno tijelo (materijalna točka) na
niti konstantne duljine koja, stavljena u gibanje u hori-
zontalnoj ravnini opisuje kružnicu polumjera
r = l sin α
2
pri čemu na tijelo djeluju: centripetalna sila Fcp = mvr ,
težina tijela G = mg i napetost niti N. Iz slike dobivamo:
mv2 mv2
Fcf = mg tan α = =
r l sin α
Slika 11.4.
odakle je
mg tan α sin2 α
v2 = l sin α = gl
m cos α
odnosno brzina
gl
v= · sin α
cos α
pa iz izraza za period T i brzinu v imamo
2πr 2πl sin α l2 l cos α

T = = = 2π gl
= 2π
v gl
· sin α cos α
g
cos α
0.3 m · cos π6
= 2π = 1. 02 s
9.81 sm2
Uočimo da iz izraza za konusno njihalo, za male kutove α ≈ 0 dobivamo izraz za matem-

atičko njihalo
l
T = 2π
g
(jer je cos α ≈ 1, kada je α ≈ 0).

Poglavlje 4
VALOVI I AKUSTIKA
4.1 Mehanički valovi

Definicija 4.1.1 Val je poremećaj koji se širi prostorom prouzročen periodičnim titra-
jima nekoga titrajnog sustava.
Definicija 4.1.2 Valno gibanje je prijenos energije i količine gibanja iz jedne točke pros-
tora u drugu, bez prijenosa tvari.
Općenito valovi mogu biti: elektromagnetski val, gravitacijski valovi, harmonijski

val, impulsni val, kružni val, kuglasti val, longitudinalni val, mehanički val, mikrovalovi,
putujući val, radiovalovi, ravni val, reflektirani val, sinusni val, tlačni val, transmitirani
val, transverzalni val, udarni val, zvučni val.
Valove dijelimo na:
• Mehanički valovi: na primjer vodeni valovi, zvučni valovi, seizmički valovi itd.,
Osnovna svojstva mehaničkih valova je da se ponašaju prema Newtonovim zakon-
ima i mogu postojati samo unutar nekog sredstva, kao npr. voda, zrak, stijena i
dr.
• Elektromagnetski valovi: na primjer svjetlost, radio i TV valovi, mikrovalovi, X-
zrake itd.,
Osnovna svojstva elektromagnetskih valova je da ne zahtijevaju medij za prenošenje
(šire se i u vakuumu), svi elektromagnetski valovi putuju kroz vakuum brzinom
svjetlosti c,
• Valovi materije: su valovi pridruženi elektronima, protonima, atomima, moleku-
lama i dr..
Na osnovu gibanja valove dijelimo na:
1. Po pravcu gibanja:
• transverzalni (poprečni) valovi — čestice sredstva titraju okomito na smjer

širenja vala (npr. valovi na vodi, elektromagnetski val, val na užetu, žici...)
• longitudinalni (uzdužni) valovi — čestice sredstva titraju u smjeru širenja vala
(npr. zvuk, elastično pero).
155
156 POGLAVLJE 4. VALOVI I AKUSTIKA
Transverzalni valovi su mogući samo u tijelima čvrstog stanja, a longitudinalni val-

ovi se mogu širiti u sredstvima svih agregatnih stanja (čvrstog, tekućeg i plinovitog).
Za pojavu transverzalnog vala potrebne su sile koje se protive pomicanju jednog
sloja sredstva prema susjednom sloju (u fluidima su takve sile zanemarive).
2. Po prijenosu energije:
• putujući (progresivni) valovi — gibaju se u odreñenom smjeru i pri tom se
energija prenosi sa čestice na česticu,
• stojni valovi — neke čestice titraju, a neke stalno miruju; valna slika se ne
mijenja s vremenom; energija se ne širi prostorom.
3. Po dimenziji:
• linearni (jednodimenzionalan) valovi — npr. val na žici,
• površinski valovi — npr. val na vodi,
• prostorni val — npr. zvučni val.
U prirodi se najčešće javljaju prostorni (trodimenzionalni) valovi, a posebni sluča-
jevi su: sferni (kuglasti) val u kojemu su valne fronte koncentrične sferne (kugline)
plohe i ravni val koji nastaje u beskonačno dalekom točkastom izvoru, valne fronte
su mu paralelne ravnine, a zrake paralelni pravci.
Valne fronte i valne zrake su dva načina prikazivanja smjera gibanja valova. Oni daju
informaciju o gibanju vala koji ne može biti prikazan jednostavnim grafikonom amplitude
u ovisnosti o vremenu. Jedan način prikaza valne fronte je označivanje položaja u kojem
val ima najveći (ili najmanji) pomak. Kada se gleda odozgo, fronta morskih valova
izgleda kao crta koja označuje dizanje vala. Valne fronte se gibaju prema van iz središta
nastanka vala kao niza u stalno proširivanim krugovima s početkom u središtu nastanka.
Na velikoj udaljenosti od izvora valne fronte izgledaju kao usporedne crte. Zrake su crte
nacrtane pod pravim kutom u odnosu na valnu frontu. Te crte pokazuju smjer gibanja
valova. Putanja valova svjetla često se prikazuje kao zrake koje se u ravnim crtama gibaju
od svog izvora.
Definicija 4.1.3 Valna fronta je ploha koja pri širenju mehaničkoga ili elektromagnet-
skoga vala u prostoru povezuje točke u kojima titraji u valu imaju jednaku fazu.
Definicija 4.1.4 Valne zrake su pravci po kojima se titraji šire od čestice do čestice.
Definicija 4.1.5 Elastično sredstvo može biti žica koja ima jednu dimenziju, površina
tekućine koja ima dvije dimenzije i trodimenzijsko sredstvo u plinovitome, tekućemu ili
čvrstome agregacijskom stanju.
Definicija 4.1.6 Elastična tijela - Imaju svojstvo ponovnog zauzimanja početnog ob-
lika nakon što je na njih djelovala sila (kratkotrajno) i deformirala ih (izobličila, promi-
jenila mu oblik).
Valno gibanje je jedno od načina prenošenja energije kroz prostor, pri čemu su
mehanički valovi oni koji se šire kroz elastična sredstva. Valovi u kojima čestice sredstva
titraju okomito na smjer širenja vala nazivaju se transverzalni valovi (npr. val na užetu),
dok su longitudinalni valovi oni valovi u kojima ćestice titraju na pravcu kojim se val
širi.
Mehanički valovi su putujući ili stojni valovi koji nastaju u elastičnome sredstvu i
zahtijevaju:
4.1. MEHANIČKI VALOVI 157
1. izvor poremećaja,
2. medij/sredstvo koje prenosi poremećaj,
3. fizikalni mehanizam pomoću kojeg čestice sredstva meñusobno djeluju (i prenose
poremećaj).
Valovi nastaju u izvoru vala, a titranje (poremećaj) se širi odreñenom brzinom kroz
sredstvo. U elastičnim su sredstvima (tvarima) susjedne čestice meñusobno povezane
elastičnim silama te pomak jedne čestice iz ravnotežnog stanja, tj. elastična deformacija,
uzrokuje i pomak susjednih čestica. Poremećaj ravnotežnog stanja se zbog inercije ne
prenosi trenutačno nego nekom konačnom brzinom koja ovise o elastičnim svojstvima
te tvari. Pritom kroz sredstvo ne putuju čestice nego sam poremećaj; zato je važno
razlikovati brzinu titranja (osciliranja) čestica oko ravnotežnog položaja od brzine širenja
vala. Kada val prelazi iz jednog sredstva u drugo ili se prostire kroz nehomogeno sredstvo,
brzina i valna dužina mu se mijenjaju, a frekvencija ostaje ista.
Fazna brzina vala v jednaka je umnošku valne duljine λ i frekvencije vala f :
v = λf
Jednadžba longitudinalnog vala

Da bi se došlo do jednadžbe longitudinalnog vala razmotrimo ravni val koji se giba kroz
cilindrični štap presjeka S, neograničene duljine na oba kraja: promotrimo beskonačno
tanki sloj štapa izmeñu aksijalnih poprečnih presjeka S0 , S1 , koji u položaju ravnoteže
imaju pripadne apscise x i x + dx. Vanjski impuls sile prouzrokuje longitudinalni pore-
mećaj koji daje gibanje sloja S0 , S1 u nekom trenutku vremena t. Nakon nekog vremena
dt zadani presjek se pomjera za u, te će novi položaji poprečnih presjeka biti S0′ , S1′ s
apscisama x + u i x + dx + u + du.
Na presjek S0′ djeluje sila
F , a na S1′ sila F + dF
(suprotnog smjera, u smislu
udaljavanja od ravnotežnog
položaja). Neuravnotežena
sila dF daje ubrzanje sloju
S0′ , S1′ . Kako pronaći jed-
nadžbu gibanja sloja?
Koristeći Newtonove za-
kone mehanike za masu sloja
debljine dx imamo:
dm = ρdV = ρSdx
gdje je ρ−gustoća nenapregnutoga sloja sredstva, a S poprečni presjek štapa. Iz drugog

Newtonova zakona slijedi
dF = dm · a
∂2 u
Kako je pomak sloja u = u (x, t) funkcija položaja i vremena, ubrzanje je a = ∂t2 te
slijedi
∂2u
dF = dm · a = ρSdx ·
∂t2
Koristeći Hookeov zakon koji za elastična sredstva daje vezu izmeñu specifičnoga
izduženja sloja du/dx, presjeka S i modula elastičnosti E (Youngov modul elastičnosti)
∆l
F = ES
l
što u našem slučaju uz ∆l → ∂u i l → ∂x iznosi
∂u
F = ES /∂
∂x
dF ∂2u ∂2u ∂2u
= ES 2 =⇒ dF = ES 2 dx = ρSdx · 2
dx ∂x ∂x ∂t
∂2u E ∂2u
=
∂t2 ρ ∂x2
Ovo je parcijalna diferencijalna jednadžba drugog reda koja opisuje longitudinalno valno
−1 −2 2
gibanje u elastičnom sredstvu. Što predstavlja odnos Eρ = ML T
ML−3 = TL2 odnosno
m2
s2 . Odavdje je očigledno da odnos ima dimenziju kvadrata brzine, pa slijedi:
∂2u E ∂2u 2
2∂ u
= = v
∂t2 ρ ∂x2 ∂x2
odnosno
∂2u 1 ∂2u
− =0 (Valna jedna ba 1D)
∂x2 v2 ∂t2
gdje je
E
v=
ρ
Rješenje ove diferencijalne jednadžbe pretpostavimo u obliku
u (x, t) = f (x − vt) + g (x + vt)
gdje funkcije f, g zadovoljavaju fizikalne zahtjeve neprekidnosti i derivabilnosti (1. i 2.

derivacije). Tada je
∂2u ∂2u
= v2
∂t2 ∂x2
∂u
= f ′ (x − vt) + g ′ (x + vt)
∂x
∂2u
= f ′′ (x − vt) + g ′′ (x + vt)
∂x2
∂u
= −v · f ′ (x − vt) + v · g ′ (x + vt)
∂t
∂2u
= v2 · f ′′ (x − vt) + v2 · g ′′ (x + vt)
∂t2
odnosno
v2 · f ′′ (vt − x) + v2 · g ′′ (vt + x) = v 2 · [f ′′ (vt − x) + g′′ (vt + x)]

pa pretpostavljeno rješenje zadovoljava diferencijalnu jednadžbu. Funkcije u (x, t) je za-

pravo zbroj dvije funkcije: f (x − vt) je funkcija valnog gibanja u pozitivnom smjeru osi
x, dok je g (x + vt) funkcija valnog gibanja u suprotnom smjeru (negativnom smjeru x−
osi). Pribrajanje dviju valnih funkcija, koje daju jednu rezultantnu funkciju vala, nazi-
vamo principom superpozicije (prema kojem svaki val proizvodi svoje titranje neovisno
o postojanju drugog vala). Širenje jednoga ravnog vala ili poremećaja može se opisati
samo jednom od funkcija u zbroju, npr:
u1 (x, t) = f (x − vt)
Funkcija ovisi o položaju i vremenu pa je se za te varijable može neovisno promatrati.
Npr. ak ravninu presjeka koji promatramo stavimo u ishodište, onda je x = 0 pa funkcija
u1 postaje samo funkcija vremena u1 (x = 0, t) = f (vt) što je primjer kratkotrajnog
pulsa.
Slično se može promatrati funkcija u
ovisnosti samo o x , npr. u trenutku
t = 0.
Funkcija mora imati i vrijednost za
argument 0, tj.
x
x − vt = 0 =⇒ v =
t
što predstavlja brzinu širenja pore-
mećaja u smjeru osi x, odnosno fazna
brzina vala
E
v=
ρ
dok je brzina gibanja čestica u elastičnom sredstvu jednaka
∂u
vč =
∂t
Sinusni valovi
1D sinusni val koji putuje udesno brzinom v
Ovdje treba razlikovati dvije vrste gibanja i to:
gibanje vala, odnosno gibanje cijelog valnog oblika
(sinusoide) udesno brzinom v i gibanje elementa sred-
stva/medija (harmonijsko gibanje gore/dolje).
Definicija 4.1.7 Valna duljina λ je udaljenost koju
prijeñe sinusni val za vrijeme jednoga valnog perioda.
Definicija 4.1.8 Fazna brzina v je brzina kojom se
širi putujući sinusni val, jednaka je omjeru kutne
brzine i valnoga broja v = ωk .
Definicija 4.1.9 Grupna brzina vala vg je brzina
kojom realni val prenosi energiju ili informaciju, jed-
naka je derivaciji kutne brzine po valnome broju
vg = dω
dk .
Koristeći
vezu izmeñu
valne duljine,
period, frekven-
cije i am-
plitude si-
nusoidalni val
možemo pisati
u stacionarnom
obliku:
y (x, 0) = A sin ax
y (0, 0) = A sin (a · 0) = 0
λ λ λ 2π
y ,0 = A sin a · = 0 =⇒ a · = π =⇒ a =
2 2 2 λ
2π
y (x, 0) = A sin x
λ
Odnosno za val koji se giba brzinom v
2π x t
y (x, t) = A sin (x − vt) = A sin 2π −
λ λ T
2π 2π
uz valni broj k = λ i kutnu frekvenciju ω = T dobiva
se
y (x, t) = A sin (kx − ωt)
a izrazi za valnu brzinu su:

λ ω
v = λf = · 2πf =
2π k
Sinusni valovi na užetu (žici)

Ako uže zatitramo frekvencijom f svaki element užeta će harmonijski titrati frekvencijom
f u smjeru y osi, dok će se val gibati brzinom v u x smjeru. Koristeći valnu funkciju
y (x, t) = A sin (kx − ωt)
izračunavaju se izrazi za transverzalnu brzinu i ubrzanje:

dy d
vy = = A sin (kx − ωt) = −ωA cos (kx − ωt)
dt x=konst. dt x=konst.
d2 y d
ay = = [−ωA cos (kx − ωt)] = −ω 2 A sin (kx − ωt)
dt2 x=konst. dt x=konst.
odakle je
vy,max = ωA
ay,max = ω2A
Ukupna radijalna sila na element duljine žice ∆s jednaka je (za napetost niti T
jednaku sili zatezanja žice F ) i aproksimacija koja vrijedi za male kuteve θ, odnosno ako
je amplituda pulsa mala u odnosu na duljinu žice.
Fr = 2T sin θ ≈ 2F θ
Napetost žice ne mijenja se zbog prolaska pulsa (jednaka je u svim točkama žice) i to za
puls bilo kojeg oblika.
Masa elementa duljine žice iznosi
m = µ∆s = µ · 2Rθ
što po drugom Newtonovu zakonu daje
mv2 2µRθ · v 2
Fr = ma = = = 2µθ · v 2 = 2F θ
R R
F F
v2 = =⇒ v =
µ µ
Jednadžba transverzalnog vala na žici ili elastičnom užetu ima oblik

∂2s µ ∂2s
2
− =0
∂x F ∂t2
čije opće rješenje glasi
s (x, t) = f (x − vt) + g (x + vt)
gdje je s−elogancija, a v−fazna brzina vala
F
v=
µ
pri čemu je F −napetost žice ili užeta, a µ−linearna gustoća. Val se pri tome širi duž osi
x u vremenu t. Jedno od mogućih rješenja je i
s (x, t) = A sin (ωt − kx)
gdje je A−amplituda, ω−kružna frekvencija, a k−valni broj

2π
k=
λ
Refleksija longitudinalnog vala
Kada val dolazi na granicu izmeñu sredstava tada se on može djelomično odbiti (re-
flektirati) i prijeći u drugo sredstvo (transmitirati). Refleksija longitudinalnog vala može
biti djelomična ili potpuna ovisno o tome što se nalazi na granici sredstava. Npr. ako je
na kraju štapa vakuum, mehanički val se ne može prenijeti dalje (jer nema sredstva) pa
dolazi do totalne refleksije vala i energije u savršeno elastičnom štapu.
Razlikuju se dva slučaja: kraj štapa može biti slobodan (pomičan) i vezan (nepomičan).
Refleksija longitudinalnog vala na slobodnom kraju štapa
Neka je štap položen horizontalno u smjeru osi x.
Tada je u1 = f (vt + x) upadni, a u2 =
g (vt − x) reflektirani val. Kako na slo-
bodnom kraju ne djeluje nikakva vanjska
sila tanki krajnji sloj neće biti deformiran
(∆u = 0) pa vrijedi:
∂u
= 0
∂x
∂u ∂u1 ∂u2
= + = f ′ (vt + x) − g ′ (vt − x) = 0
∂x ∂x ∂x
pa je u ishodištu (kraju štapa x = 0)
f ′ (vt) = g ′ (vt) =⇒ f = g
Ako je ∂u ∂u
∂x > 0 javlja se povećanje volumena ili dilatacija, odnosno za ∂x < 0 zgušnjenje
ili kompresija. Dakle na kraju štapa dilatacija se reflektira u kompresiju i obrnuto. Npr.
kod zavojnice se upadnilongitudinalni val, koji dolazi na kraj zavojnice kao razrjeñenje
(lokalno izduženje zavojnice), odbije na desnom slobodnom kraju kao zgušnjenje.
Za sinusoidalni longitudinalni val, pri refleksiji vala na
slobodnom kraju, nema promjene u fazi. Upadni i odbi-
jeni sinusni val imaju istu fazu u ravnini refleksije (ravnina
okomita na os x)
t x
u1 = A cos 2π T + λ − upadni val
t x
u2 = A cos 2π T − λ − odbijeni val
u1(x=0) = A cos 2π Tt
u2(x=0) = A cos 2π Tt
Refleksija longitudinalnog vala na nepomičnom

kraju štapa
Ako je kraj nepomičan, energija upadnog vala ne može
se prenijeti preko kraja štapa (jer je nepomičan) pa se javlja
refleksija vala. Uz rubne uvjete u = 0, x = 0 tj. nema pomaka na kraju štapa u ishodištu,
dobiva se:
ux=0 = fx=0 (vt − x) + gx=0 (vt + x) = 0 =⇒ f (vt) = −g (vt)
Nakon refleksije na nepomičnom kraju funkcija vala ostaje ista, ali mijenja predznak
(skok u fazi za ), tj. vrijedi f = −g
ux=0 = g (vt + x) − g (vt − x)
odnosno uz
∂u1
u1 = g (vt + x) =⇒ = g′ (vt + x)
∂x
∂u2
u2 = −g (vt − x) =⇒ = − [−g ′ (vt − x)] = g ′ (vt − x)
∂x
što za x = 0 daje
∂u1 ∂u2
=
∂x ∂x
Na nepomičnom kraju štapa kompresiji (zgušnjenju) upadnog vala nakon refleksije
odgovara kompresija odbijenog vala, odnosno dilatacija (izduženje) upadnog vala daje
dilataciju odbijenog vala.
Koje je značenje promjene predznaka valne funkcije (uz rubni uvjet) za sinusni val?
Ima značenje skoka u fazi za π nakon refleksije. (Kada se za funkcije sinus i cosinus, kut
npr. iz prvog kvadranta poveća za π ili za 180 ◦ , onda funkcija zadržava istu vrijednost,
ali sa suprotnim predznakom). Dakle,
u1 = A ,cos 2π Tt + λx −- upadni val
u2 = A cos 2π Tt − λx − π − odbijeni val
Stojni longitudinalni valovi
Promatraju li se dva ravna longitudinalna sinusna vala jednakih perioda i amplituda,
jednakih brzina po iznosu ali suprotnog smjera u homogenom izotropnom elastičnom
sredstvu uz uvjete da se valovi gibaju po osi x; ishodište sustava odabiremo u točki gdje
su obje faze jednake, slijedi
t x
u1 = A cos 2π T + λ − upadni val
t x
u2 = A cos 2π T − λ − odbijeni val
superpozicija daje
t x t x t x t x
u = u1 + u2 = A cos 2π cos 2π − sin 2π sin 2π + cos 2π cos 2π + sin 2π sin 2π
T λ T λ T λ T λ
t x
= 2A cos 2π cos 2π
T λ
Rezultanta se sastoji od dva izraza od kojih cos 2π xλ ovisi samo o prostoru, a cos 2π Tt
samo o vremenu. Može se zapisati
x t
u = 2A cos 2π cos 2π = (a) cos ωt
λ T
gdje amplitada a ovisi samo o apscisi a = 2A cos 2π λx , pa sve točke u sredstvu imaju istu
vremensku fazu ωt.
Ovakvu vrstu gibanja, zovemo stojnim (ili stacionarnim) valom, s pripadnom valnom
funkcijom u. Prikaz valne funkcije stojnog vala u zavisnosti o položaju x u dva trenutka
gibanja t1 i t2 :
Najveća amplituda iznosi a = 2A i javlja se u točkama za koje vrijedi

2πx λ
cos = 1 =⇒ x = n , n = 0, 1, 2...
λ 2
odnosno najmanje amplitude su jednake nuli, a pojavljuju se u točkama gdje je
2πx 2πx π λ
cos = 0 =⇒ = (2n + 1) =⇒ x = (2n + 1)
λ λ 2 4
koje se nazivaju čvorovima stojnog vala. Prostorni period stojnog vala (npr. udaljenost
izmeñu dva susjedna čvora) jednak je polovini perioda progresivnog vala.
Stojni val — nastaje kao zbroj (interferencija) dvaju valova jednake amplitude i jednake
valne duljine, koji na istom pravcu putuju jedan nasuprot drugom. Primjer: Upadni
progresivni val reflektira se na kraju sredstva i zbroji s dolazećim upadnim valom.
Zaključak: Štap ne može titrati proizvoljnim frekvencijama. Štap može titrati samo
strogo odreñenim frekevencijama.
Longitudinalno titranje štapa duljine l
Razlikuju se 3 slučaja i to: oba kraja šta su pokretna (slobodna), oba kraja štapa su
nepomična (vezana) i jedan kraj štapa je pomičan a drugi nepomičan.
1. slučaj:
Brzina širenja valova u različitim sredstvima
Brzina širenja vala (fazna brzina) ovisi o elastičnosti i tromosti sredine u kojoj se val
širi.
elastična svojstva sredine
v=
tromost sredine
tako vrijedi:
F
Transverzalni valovi na žici v= µ
E
Longitudinalni valovi u čvrstom tijelu v = ρ
B
Longitudinalni valovi u kapljevinama v= ρ
κp κRT
Longitudinalni valovi u plinovima v= ρ = M
gdje su:
, - , - , N-
F N
m2 - Youngov modul elastičnosti, B = −∆p
- napetost žice, E N
m2 ∆V m2 -
, N- V
volumni modul elastičnosti kapljevine, B = κp m2 - volumni modul elastičnosti plina,
kg kg
µ m - linijska gustaća, ρ m3 - prostorna gustoća.
4.1.1 Energija vala

Širenjem kroz sredstvo valovi prenose energiju. Promotri li se dio užeta duljine dx i
mase dm = µdx koja se giba vertikalno harmonički istom amplitudom A i kružnom
frekvencijom ω kao i izvor vala za kinetičku energiju imamo:
1 1
dEk (dm) vy2 = (µdx) vy2
=
2 2
1
= µ [−ωA cos (kx − ωt)]2 dx
2
gdje je vy = −ωA cos (kx − ωt). Za t = 0 slijedi
1
dEk = µω 2 A2 cos2 (kx) dx
2
pa integriranjem izraza po valnoj duljini λ
λ λ λ
1 2 2 1
(Ek )λ = dEk = µω A cos2 (kx) dx = µω 2 A2 cos2 (kx) dx
2 2
0 0 0
λ
λ
1 2 2 1 1 1 x 1
= µω A + cos 2kx dx = µω 2 A2 · + sin 2kx
2 2 2 2 2 4k 0
0
1 2 2 λ 1 0 1
= µω A · + sin 2kλ − + sin 0
2 2 4k 2 4k
1 2 2 λ 1 2π 1
= µω A · + sin 2k · = λµω 2 A2
2 2 4k k 4
Gdje je korišten trigonometrijski identitet cos2 x = 1+cos2
2x
. Potencijalna energija
Uλ = (Ek )λ jednaka je kinetičkoj pa je ukupna energija jednaka
1
Eλ = λµω 2 A2
2
Ako se val širi sredstvom ukupna energija čestice koja harmonički titra jednaka je
1 1
E = Ek + Ep = kA2 = mω 2 A2
2 2
ukupna energija svih čestica koje se nalaze u volumenu dV = S · dl = S · vdt omeñenom
površinom S (poprečnim presjekom) i duljinom koju val prevali za vrijeme dt jednaka je
1 1
dE = mω 2 A2 · ndV = ρω 2 A2 · dV
2 2
kg bro j čestica
gdje je gustoća ρ m3 = n · m, a n m3 koncentracija čestica, a
J dE 1
w = = ρω 2 A2
m3 dV 2
jednaka je gustoći energije vala.

Srednja snaga P koja se prenosi valnim gibanjem jednaka je energiji vala prenesena
u jedinici vremena
1
P [ W] = w · V = w · S · v = ρω2 A2 · S · v
2
Koristeći ovaj izraz, lako se dolazi do srednje snage koja se prenese u užetu uz µ = ρ · S
koja je zadana izrazom
T
1 1
P = P dt = µω 2 A2 v
T 2
0
ili
1 2 2
∆E Eλ 2 λµω A 1 λ 1
P = = = = µω 2 A2 = µω2 A2 v
∆t T T 2 T 2
Definicija 4.1.10 Intezitet (I) je gustoća energijskog toka, odnosno energija koju val
prenese u jedinici vremena kroz jedinicu površine okomitu na smjer širenja vala.
1 2 2
dE P 2 ρω A ·S·v 1
I= = = = ρω 2 A2 · v
Sdt S S 2
Transverzalni valovi
Neka je savršeno elastična nit (žicu), zanemarive težine, u stanju ravnoteže i neka žicu
pravocrtno zateže napetost niti, pod utjecajem vanjskih sila (npr. udarac), nit (žica ) se
može deformirati. Promatrimo mali element niti pri čemu je udarac (okomit na nit) pa je
pomak na niti transverzalni. Uz aproksimaciju malih pomaka, napetost niti N znantno
ne mijenja kut žice prema osi x (na kojoj leži nit) i kut je tada mali. Silu napetosti niti
rastavlja se na longitudinalnu i transverzalnu komponentu: na prvom kraju elementa za
komponente vrijede sljedeći odnosi:
Ny = N sin α (4.1.1)
Nx = N cos α (4.1.2)
Za vrlo mali kut α vrijedi
cos α ≈ 1
sin α ≈ tan α
Nx ≈ N
pa je
dy dy
tan α = =⇒ sin α =
dx dx
dy
Ny = N sin α = N
dx
Uz zanemarenje pomaka u lon-
gitudinalnom (x) smjeru vri-
jedi ∆Nx = 0, pa za rezul-
tantu sile u transferzalnom sm-
jeru vrijedi
dNy d dy d2 y d2 y
= N =N =⇒ dNy = N dx
dx dx dx dx2 dx2
Koristeći drugi Newtonov zakon i linearnu masu žice dobiva se

d2 y d2 y d2 y dm d2 y d2 y
dNy = dm · ay = dm · = N dx =⇒ N = = µ
dt2 dx2 dx2 dx dt2 dt2
d2 y N d2 y
=
dt2 µ dx2
što predstavlja diferencijalnu jednadžbu drugog reda za transverzalno gibanje. Koristeći
dimenzije veličina µ, N slijedi da je to jednako kvadratu brzine pa se piše
d2 y 2
2d y
= v (4.1.3)
dt2 dx2
što je analogno rješenju za longitudinalni dio.
t x
y1 = A cos 2π T + λ − upadni val
t x
y2 = A cos 2π T − λ − odbijeni val
Usporedba longitudinalnih i transverzalnih pomaka slojeva u elastičnom sredstvu
prikazuje slika:
Refleksija transverzalnog vala:
Refleksija na slobodnom kraju: reflektirani puls nije
invertiran i ne mijenja svoj oblik, pa upadni puls podiže
prsten prema gore, napinje uže i zatim ga elastična sila
povlači dolje;
Refleksija na nepomičnom kraju: reflektirani puls je
invertiran, ali ne mijenja oblik, pa po 3. Newtonov za-
konu vrijedi da uže djeluje silom prema gore na zid, a
zid djeluje na uže jednakom silom prema dolje, pa daje
inverzni oblik pulsa.
Transverzalni stojni sinusni valovi
Transverzalni stojni sinusni valovi
nastaju pribrajanjem (superpozicijom)
valnih gibanja, kao za valne funkcije iz
jednadžbi y = y1 + y2 (npr. upadni i
odbijeni kosinusni val). Kao i kod longi-
tudinalnih valova, razvijanjem funkcija
kosinus dobije se već poznati oblik rezul-
tantnog stojnog vala:
2πx 2πt
y = 2A cos cos = a cos ωt
λ T
Za primjer uzmimo titranje na žici:
žica je učvršćena na oba kraja, pa kra-
jevi žice predstavljaju čvorove stojnog vala. Za slučaj pos a) imamo samo jedan trbuh i
dva čvora odakle slijedi
v
λ f v 1 N
L= = 1 =⇒ f1 = =
2 2 2L 2L µ
Za slučaj pod b) imamo dva trbuha i tri čvora pa slijedi
v v 1 N
L=λ= =⇒ f2 = = = 2f1
f2 L L µ
odnosno za tri trbuha na žici dobije se frekvencija trećeg harmonika itd..

Zaključak: Harmonici čine potpuni niz cijelih brojeva (Galilejev zakon za titrajuće
žice)
fk = k · f1 , k = 1, 2, 3, ...
Primjer slaganja harmonika: što se dobiva slaganje sljedećih sinusnih funkcija?
y 1.0
0.5
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5
x
-0.5
-1.0
Zvuk i sluh
Definicija 4.1.11 Zvuk je periodična promjena tlaka koji se širi elastičnim medijem
nekom odreñenom brzinom.
Zvuk obično ga izaziva kruta vibrirajuća površina ili pobuda u fluidu, a znanost koja
ga proučava zove se AKUSTIKA.
Valovi zvuka šire se kroz plin brzinom,
B p RT
v= = κ = κ
ρ ρ M
gdje je p tlak plina prije pobude, B volumni modul elastičnosti plina, ρ gustoća plina,
a κ adijabatska konstanta, a za zrak iznose (uz molarnu masu suhog zraka M i sobnu
temperaturu T = 293 K):
κ = 1.4
J
R = 8.314510
mol K
kg
M = 0.0289644
mol
8.314510 molJ K · 293 K m
v = 1.4 · kg
= 343. 15
0.0289644 mol
s
Definicija 4.1.12 Zvuk je val frekvencije od približno 20 Hz do 20 kHz na koji je os-

jetljivo ljudsko uho, nastaje zbog periodičnoga titranja čestica u elastičnome sredstvu.
Definicija 4.1.13 Jakost zvuka I je intezitet zvučnog vala, tj. eenrgija koja se prenese
u jedinici vremena kroz jedinicu površine okomitu na smjer širenja vala.
Definicija 4.1.14 Gornja definicija se odnosi na fizičku ili objektivnu jakost zvuka.
kako bi za odreñeni val imali osječaj zvuka on mora imati neku minimalnu jakost I0 , koju
nazivamo prag čujnosti i iznosi
W
I0 = 10−12
m2
Definicija 4.1.15 Razina jakosti zvuka L definira se izrazom
I
L = 10 log
I0
i izražava se u decibelima (dB).
Osjet zvuka
Ovdje je I jakost zvuka (buka), dok je glasnoća zvuka osjet jakosti zvuka u našem
uhu i izražava se jedinicom fon (ph).
Glasnoća zvuka se često izražava u decibelima, iako ju je moguće izraziti i preko snage
W W
koju zvuk nosi ( W, m 2 ili sr ), ili kao efektivni ili maksimalni iznos promjene tlaka u
odnosu na tlak neporemećenog sredstva u kojem se zvuk širi ( Pa).

Ljudsko uho osjeća zvukom izazvanu promjenu tlaka zraka (akustički tlak). Za zvučni
W
val frekvencije 1 kHz i jakosti koja odgovara pragu čujnosti (I0 = 10−12 m 2 ), amplituda
−11
pomaka čestice iznosi oko 10 m, dok je amplituda akustičkoga tlaka oko 2 · 10−5 Pa.
Za zvuk na granici bola pomak je čestice 10−5 m, a akustički tlak 30 Pa.
Glasnoća zvuka jest osjet jakosti zvuka u ljudskom uhu. Ovisi o jakosti i frekven-
ciji zvuka. Razina glasnoće izražena u fonima jest, dogovorno, jednaka razini jakosti u
decibelima za zvuk frekvencije 1000 Hz u cijelom području od granice čujnosti do granice
bola. Primjeri razine glasnoće različitih složenih zvukova dani su u sljedećoj tablici:
Vrsta zvuka Razina glasnoće (fon)
Prag osjeta 0
Šaptanje 20
Tiha glazba 40
Bučan govor 60
Prometna ulica 80
Prolazak vlaka 100
Motor zrakoplova 120
Prag bola 130
Početci akustike pripisuju se Pitagorinim pokusima s titranjem niti. Radovi J.
W. S. Rayleigha bili su bitan prinos razvoju moderne akustike u XIX. st.
Definicija 4.1.16 Dooplerov efekt je promjena frekvencije promatranoga vala koja

je nastala pri relativnome gibanju promatrača, sredstva i izvora vala.
Poseban slučaj Dopplerova učinka pri kojemu promjena frekvencije ovisi samo o rel-
ativnoj brzini izvora i motritelja. On se javlja kada izvor i prijemnik zvučnog vala imaju
relativnu brzinu, tj. kada se jedan u odnosu na drugog gibaju. Tada je frekvencija izvora
fi različita od frekvencije prijemnika fp . Veza izmeñu tih frekvencija je
v−−
→r 0−
→
vp
fp = −
→ −
→ · fi
v− r0vi
gdje je −
→
r 0 jedinični vektor od izvora prema prijemniku.
4.1.2 Primjeri
kg
Primjer 4.1.17 Željezna žica duljine l = 1.5 m ima gustoću ρ = 7700 m 3 i Youngov
11
modul elastičnosti E = 2.2 · 10 Pa. Naprezanje žice je takvo da je relativno produljenje
jednako 1%. Izračunajte osnovnu frekvenciju titranja žice.
Rješenje:
Osnovna frekvencija žice odgovara najvećoj valnoj duljini stojnog vala formiranog na
žici, koja iznosi λ1 = 2l. Osnovna frekvencija titranja je definirana preko
v 1 F
f1 = =
λ1 2l µ
gdje je F sila kojom je žica zategnuta, a µ linearna gustoća žice koje dobivamo iz izraza
∆l
F = S·E ·
l
m ρSl
µ = = = ρS
l l
pa je osnovna frekvencija titranja žice jednaka
∆l
1 F 1 S·E· l 1 E ∆l
f1 = = =
2l µ 2l ρS 2l ρ l
1 2.2 · 1011 Pa
= · kg
· 0.01 = 178.17 s−1 = 178.17 Hz
2 · 1.5 m 7700 m 3
Primjer 4.1.18 Glazbena viljuška titra na frekvenciji f = 680 Hz iznad 1 m visoke cilin-
drične posude (cijevi) u koju se lagano ulijeva voda. Za koju visinu vode u posudi će zvuk
glazbene viljuške biti pojačan? Brzina zvuka u zraku iznosi v = 340 ms .
Rješenje:
Zvuk će biti primjetno pojačan u slučaju kad se frekvencija glazbene viljuške podudara
s vlastitom frekvencijom zračnog stupca u cijevi koja u slučaju jednog otvorenog kraja
cijevi iznosi
2k + 1 v
fk =
4 lk
gdje je lk duljina zračnog stupca, v brzina zvuka u zraku, a k = 0, 1, 2, . . .. Tada je
2k + 1 v
lk = ·
4 fk
Zbog ograničenja maksimalne visine stupca zraka na visinu cijevi od 1 m imamo
lk ≤ 1m
2k + 1 340 ms 2k + 1
lk = · = m
4 680 s−1 8
rješenja imamo samo za k = 0, 1, 2, 3 i to

2·0+1
k = 0, lk = m = 0.125 m
8
2·1+1
k = 1, lk = m = 0.375 m
8
2·2+1
k = 2, lk = m = 0.625 m
8
2·3+1
k = 3, lk = m = 0.875 m
8
Dobivene duljine zračnog stupca odgovaraju visini stupca vode
h1 = l − lk = 1 m − 0.125 m = 0.875 m
h2 = l − lk = 1 m − 0.375 m = 0.625 m
h3 = l − lk = 1 m − 0.625 m = 0.375 m
h4 = l − lk = 1 m − 0.875 m = 0.125 m
Primjer 4.1.19 Kolika je dubina mora na mjestu gdje od trenutka emitiranja do trenutka
prijema odjeka na ehosondi protekne t = 4.5 s. Srednja gustoća morske vode iznosi
kg −10 m2
ρ = 1030 m3 , a koeficijent stlačivosti K = 4.6 · 10 N .
Rješenje:
Brzina zvuka kroz fluid računa se pomoću izraza
B
v=
ρ
gdje je B volumni modul elastičnosti, čija definicijska jednadžba glasi

∆p 1
B = −V =
∆V K
gdje je K koeficijent stlačivosti. Tada za brzinu zvuka dobivamo
1 1 m
v= = kg m2
= 1452. 8
ρK 1030 m3 · 4.6 · 10−10 N
s
Zvuk koji se vrati na ehosonu prelazi dvostruku dubinu mora, pa vrijedi za dubinu mora
d
v·t 1452. 8 ms · 4.5 s
d= = = 3268. 8 m
2 2
Primjer 4.1.20 Napišite izraz za pomak neke čestice (ili molekule plina) u zraku kada
se zvučni val frekvencije f = 1 kHz i amplitude A = 2 · 10−6 m širi zrakom. Kolika
je maksimalna promjena (amplituda) tlaka? Izračunajte gustoću energijskog toka vala i
kg
razinu jakosti zvuka u decibelima. Pretpostavite da je gustoća zraka ρ = 1.29 m3 , a brzina
m
zvuka u zraku v = 340 s .
Rješenje:
Pretpostavimo da se val širi u smjeru osi x. Tada se ravni val može opisati preko
s (x, t) = A sin (ωt − kx)

gdje je A amplituda, ω kružna frekvencija i k valni broj. Oscilacije tlaka oko položaja
ravnoteže p0 su
p = p0 + ∆p = p0 + ρvωA cos (ωt − kx)
pa je maksimalna promjena tlaka (za vrijednost kosinusa 1) jednaka

kg m
∆pmax = ρvωA = 1.29 · 340 · 2π · 1000 s−1 · 2 · 10−6 m
m3 s
= 5. 511 6 Pa
Gustoća energijskog toka koji val nosi sa sobom ili intezitet zvuka raćuna se pomoću
izraza
(∆pmax )2 (5. 511 6 Pa)2 W

I= = m kg
= 0.034 63 2
2vρ 2 · 340 s · 1.29 m3 m
dok je razina jakosti zvuka izražena u decibelima jednaka

I
L = 10 log
I0
gdje je I0 jakost zvuka na pragu čujnosti. Uvrštavanjem slijedi
W
I 0.034 63 m 2
L = 10 log = L = 10 log W
= 105.39dB
I0 10−12 m 2
Primjer 4.1.21 Na udaljenosti r1 = 5 m od točkastog izvora zvuka razina jakosti iznosi

L1 = 100dB. Kolika je razina jakosti zvuka na udaljenosti od r2 = 60 m. Pretpostavite
atenuaciju (slabljenje) jakosti po eksponencijalnom zakonu e−µx , gdje je koeficijent aten-
uacije za zrak µ = 0.02 m−1 .
Rješenje:
Razinu jakosti zvuka dobivamo iz
I I1
L = 10 log =⇒ L1 = 10 log
I0 I0
pa je
L1 W 100 W
I1 = I0 · 10 10 = 10−12 · 10 10 = 10−2 2
m2 m
Intezitet kuglastih valova opada sa kvadratom udaljenosti, što uz atenuaciju zvuka daje
r12 −µ(r2 −r1 ) W (5 m)2 −1

I2 = I1 · 2 ·e = 10−2 2 · · e−0.02 m ·(60 m−5 m)
r2 m (60 m)2
W W
= 6. 9444 · 10−5 2 · e−1.1 = 2. 311 6 · 10−5 2
m m
pa je razina zvuka jednaka
) *
W
I2 2. 311 6 · 10−5 m2
L2 = 10 · log10 = 10 · log10 W
= 73. 639 dB
I0 10−12
m2
ovo se moglo dobiti i logaritmiranjem izraza za I2

I2 r1 1
log = 2 log − µ (r2 − r1 ) log e = (L2 − L1 )
I1 r2 10
r1
L2 − L1 = 20 log − 4.34µ (r2 − r1 )
r2
r1
L2 = L1 + 20 log − 4.34µ (r2 − r1 )
r2
5m
= 100 dB + 20 log10 − 4.34 · 0.02 m−1 (55 m)
60 m
= 100 dB − 26. 361 dB = 73. 639 dB
Poglavlje 5
TERMODINAMIKA
5.1 Temperatura i toplina

5.1.1 Temperatura
Mjerilo za relativno toplinsko stanje tijela nazivati ćemo njegovom temperaturom u smislu
da toplije tijelo ima višu temperaturu, a hladnije tijelo nižu temperaturu. U svim se
tijelima čestice neprekidno gibaju, a to gibanje nazivamo toplinskim gibanjem. Zbog tog
gibanja čestice posjeduju toplinsku energiju.
Prvi postulat ravnoteže: Ako dva tijela, A i B, različitih toplinskih stanja dovedemo
u meñusobnu vezu, stanja će im se zbog meñusobnog djelovanja mijenjati tako dugo dok
im se ne ustali toplinska ravnoteža.
Drugi postulat ravnoteže ili nulti zakon termodinamike: Ako se za tijelo C ustanovi
da je u toplinskoj ravnoteži s tijelom A te da je u ravnoteži i s tijelom B, onda su i tijela
A i B u toplinskoj ravnoteži.
Temperatura je fizikalna veličina koja karakterizira stupanj zagrijanosti nekog tijela.
Za mjerenje temperature moramo pronaći mjerljivo fizikalno svojstvo koje se mijenja s
temperaturom i koje mora biti reverzibilno (duljina šipke, volumen tekućine, električni
otpor i dr.). Dva tijela imaju istu temperaturu ako se nalaze u termičkoj ravnoteži. Da
bismo mjerili temperaturu potrebno je definirati temperaturnu skalu i jedinicu tempera-
ture. Obično se kao jedna fiksna točka uzima temperatura smjese destilirane vode i leda
u termičkoj ravnoteži (ledište vode) pri normiranom atmosferskom tlaku (1 013 mbar).
Za drugu fiksnu točku uzima se temperatura vrelišta destilirane vode pri normalnom
tlaku.
5.1.2 Volumen
Volumen je prostor koji zaprema plin, kapljevina ili tekućina ili kruta tvar. Pri defini-
ranju volumena nužno je razlikovati dva osnovna načina odreñivanja volumena, odnosno
količine i to:
- Volumen posude koju ispunjava kapljevina ili plin, odnosno volumen koju zauz-
ima neka kruta tvar.
- Volumen (odnosno količina) kapljevine (ili plina) koji u jedinici vremena pro-
tječe kroz neki cjevovod, posudu ili ureñaj. Takav se volumen odnosno količina, radi
jednostavnosti naziva protokom.
175
176 POGLAVLJE 5. TERMODINAMIKA
Mjerna jedinica za volumen u SI sustavu je m3 , a mjerne jedinice volumnog protoka

3
analogne su jedinicama za volumen svedenim na jedinicu vremena ( ms ).
5.1.3 Definicija topline

KALORIMETRIJSKA: Dovoñenje u dodir dvaju tijela, od kojih jedno ima nižu, a
drugo višu temperaturu prouzrokuje hlañanje toplijeg tijela i zagrijavanje hladnijeg, sve
dok se temperature obaju tijela ne izjednače.
Toplina se definira (kalorimetrijska definicija) kao ono što prelazi s jednog tijela
na drugo jedino zbog postojanja razlike temperatura. dakle, toplina je vezana samo za
prijelaz, pa je to procesna veličina.
TOPLINA JE VRSTA ENERGIJE U PRIJELAZU:
Iskustveno znamo da postoje tvari koje uvelike sprječavaju prijelaz topline (toplinski
izolatori) i tvari koje se ne protive tom prijelazu (toplinski vodiči).
5.1.4 Jednadžba stanja idealnog plina

Plinski zakoni opisuju stanje plina i promjenu stanja pomoću četiri empirijske termod-
inamičke veličine: temperature plina T izražene u Kelvinovoj ljestvici , volumena plina
V , tlaka plina p i količine plina izražene kao broj čestica plina N ili kao broj mola n.
Opći plinsko zakon je oblika:
pV = nRT = N kT
gdje je R oznaka za opću plinsku konstantu R = 8.314510 molJ K , a k je Boltzmannova
J
konstanta k = 1.3806568 · 10−23 K . Cilj je pronaći jednadžbu stanja idealnog plina, što
znači pronaći analitički izraz za relaciju f(p, V, T, n) = 0. Pronañena zakonitost pokušava
se prikazati u nekom matematičkom obliku. Dijagrami stanja neke tvari u području plina
pokazuju vrlo jednostavnu zakonitost ako je:
- temperatura plina znatno viša od kritične temperature,
- tlak nije mnogo viši od atmosferskog.
U ovakvu stanju pri normalnim uvjetima su plinovi helija, kisika, vodika, dušika i dr.
plinovi. Kod idealnog plina se uzimaju sljedeće pretpostavke:
- zanemaruju se meñumolekularne sile,
- te volumen pojedine molekule,
Plinske zakone koje ćemo proučavanje odnose se na idealan plin.
Definicija 5.1.1 Idealni plin je idealizirano stanje u kojemu je plin predočen kao mnoštvo
istovjetnih čestica koje se nesreñeno gibaju u svim smjerovima, pri čemu meñu moleku-
lama, osim za vrijeme kratkotrajnih elastičnih sudara, nema uzajamnoga djelovanja, pa
se njihova potencijalna energija može zanemariti.
Idealan plin je plin kod kojeg su meñumolekularne sile zanemarive, obujam molekula
u odnosu na obujam posude u kojoj se nalazi plin je takoñer zanemariv, a molekule
možemo smatrati materijalnim točkama koje jedna na drugu ne djeluju. Pri promjeni
stanja plina mogu se mijenjati sve četiri veličine (p, V, T, n), najčešće za promatrani
sustav nema izmjene tvari pa je n = konst. i problem se reducira na tri velične, a
postoje promjene pri kojima se jedna od tih veličina ne mijenja, a druge dvije veličine
se mijenjaju. Takve promjene opisuju plinski zakoni: Charlesov zakon, Gey- Lussacov i
Boyle-Mariotteov zakon.
5.1. TEMPERATURA I TOPLINA 177
5.1.5 Gay-Lussacov zakon. Izobarna promjena volumena plina s

temperaturom.
Eksperimentalno je utvrñena veza izmeñu volumena i temperature nekog plina pri kon-
stantnom tlaku. Prvi su ovisnost volumena plina o temperaturi još u 18. i početkom
19. stoljeća proučavali Francuzi. Prva ispitivanja izvodio je Jacques A. C. Charles koji
se bavio balonima (tzv. charlierima), meñutim kako rezultate svojih istraživanja nije
objavio, ponovno ih je otkrio njegov sunarodnjak 24-godišnji Joseph Gay-Lussac 1802.
godine. Ustanovio je da svi tzv. permanentni plinovi, tj. plinovi za koje se mislilo da
se ne ukapljuju (dušik, kisik, vodik), pokazuju jednaku linearnu ovisnost volumena o
temperaturi.
V = V0 (1 + α∆t)
gdje je t Celsiusova temperatura, V0 volumen pri 0 ◦ C a je volumni koeficijent ekspanz-
ije, koji je Gay-Lussac izmjerio kao (2671◦ C) . Regnault je 1847. godine taj koeficijent već
1
bitno točnije izmjerio kao 1/(273 ◦ C), a današnja vrijednost iznosi (273.15 ◦ C) .
Gay-Lussacov zakon pokazuje

da postoji temperatura pri ko-
joj će volumen plina biti jed-
nak nuli. To je najniža moguća
temperatura tzv. apsolutna nula
pri −273, 15 ◦ C. Uvoñenjem nove
temperaturne skale
T = T0 + t
1
gdje je T 0 = α Gay-Lussacov zakon poprima jednostavniji oblik
V T
Izobarne =
V0 promjene
T0 volumena plina s temperaturom
odnosno
V
= konst.
T
5.1.6 Izohorna promjena tlaka s temperaturom. Charlesov za-

kon.
5.1.7 Istodobne izotermne promjene tlaka i volumena. Boyle-

Mariotteov zakon.
Boyle-Mariotteov zakon proučava promjene stanja plina pri stalnoj (konst.) tem-
peraturi (T=konst.), a te promjene nazivaju se izotermnim promjenama.
Dakle izotermne promjene nam kazuju kako se mijenja tlak plina pri promjeni obujma
plina ako pri tom temperatura plina ostaje stalna (T = konst.). Ovaj zakon otkrili su
engleski fizičar R. Boyle i neovisno s njim francuski fizičar E. Mariotte pa se u njihovo
ime naziva Boyle-Mariotteov zakon. Do zakona su došli na temelju niza pokusa, a evo
jednog primjera:
U cilindru sa pokretnim klipom

mijenjamo obujam tako što klip
opterećujemo utezima, i za svaku
vrijednost obujma očitamo pri-
padajuću vrijednost tlaka, ne mi-
jenjajući pri tom temperaturu.
Radi lakše formulacije ovoga za-
kona sve očitane vrijednosti tlaka i
obujma pospremimo u tablicu. Za-
kon koji su Boyle i Moriotte našli
za izotermnu promjenu volumena
plina s tlakom, jeste s vrlo dobrom
točnošću, za zatvoreni sustav:
p1 V1 = p2 V2 = .... = pi Vi = konst. → T = konst.
što se takoñer može napisati i kao:
pV = konst. → T = konst. (5.1.1)
Prema definiciji idealnim se plinom smatra plin koji se točno vlada po Boyle-Moriotteovu
zakonu.
Ako vrijednosti iz ovog pokusa (tablice) prikažemo u p,V dijagramu dobit ćemo
krivulju koju nazivamo izotermom (u ovom dijagramu ima oblik hiperbole).
Izotermu možemo prikazati

i u V, T te p, T dijagramima
p, V − graf izoterme
Temperatura T je mjera
za srednju kinetičku en-
ergiju toplinskog gibanja
molekula. Što je kinetička
energija gibanja molekula
veća, to je temperatura ti-

jela viša. Veza izmeñu ter-
modinamičke temperature
T izražene kelvinom tem-
perature t izražene u stup-
njevima Celzijusa jest
T ( K) = 273.15 + t (◦ C)
Čvrsta tijela se zagrija-

vanjem šire, a hlañenjem skupljaju. Keficijent linearnog širenja α definira se kao
lT − l0 1 ∆l
α= = (5.1.2)
l0 ∆T l0 ∆T
gdje je l0 - duljina tijela (štapa) pri 0◦ C, lT - duljina tijela pri temperaturi T . Iz (5.1.2)
proizilazi
lT = l0 (1 + α∆T )
Jedinica za koeficijent linearnog širenja jest K−1 . Volumno (prostorno) širenje čvrstih
tijela i tekućina računamo pomoću relacije
VT = V0 (1 + γ∆T )
gdje je V0 - volumen tijela pri temperaturi 0◦ C, a V - volumen tijela pri temperaturi T .

Koeficijent volumnog širenja za čvrsta tijela možemo aproksimativno povezati sa liearnim
keoficijentom širenja preko izraza
VT − V0 1 ∆V
γ= = = 3α
V0 ∆T V0 ∆T
Jednadžba stanja idealnog plina glasi

m
pV = nRT = RT (5.1.3)
M
gdje je m - masa, n - količina tvari, a M - molarna masa plina. Konstanta R je plinska
konstanta koja iznosi
J
R = 8.31451
mol · K
Izotermni proces je proces plina pri kojem je T = konst., pa jednadžba (5.1.3)
prelazi u Boyle-Mariotteov zakon
pV = konst. =⇒ p1 V1 = p2 V2 = · · · = pn Vn
Izobarni proces je proces plina u kojem je p = konst., pa jednadžba (5.1.3) prelazi

u Gay-Lusacov zakon
V V1 V2 Vn
= konst. =⇒ = = ··· =
T T1 T2 Tn
gdje je V - volumen plina pri termodinamičkoj temperaturi T , a Vn - volumen plina na

termodinamičkoj temperaturi Tn . Ako umjesto termodinamičke temperature T napišemo
Celzijusovu temperaturu t, relacija (5.1.3) prelazi u
Vt = V0 (1 + γt)
gdje je Vt - volumen plina na temperaturi t, V0 - volumen plina pri temperaturi 0◦ C i

1
γ = 273 K−1 - toplinski koeficijent širenja plina.
Izohorni proces je proces plina u kojem je V = konst., pa jednadžba (5.1.3) prelazi
u Charlesov zakon
p p1 p2 pn
= konst. =⇒ = = ··· =
T T1 T2 Tn
Unutrašnja energija U je zbroj srednje kinetičke i potencijalne energije molekula
nekog tijela. Unutrtašnja energija sustava se može promijeniti na dva načina: prijenosom
topline i vanjskim radom. Unutrašnja energija u procesima prijenosa topline promijeni
se za količinu topline Q. To je energija koja prelazi sa toplijeg tijela na drugo hladnije
tijelo zbog njihove temperaturne razlike. Jedinica za toplinu je jednaka jedinici energije
džul [ J]. Pri zagrijavanju primljena toplina, odnosno pri hlañenju predana toplina tijela
jest
Q = c m ∆T
gdje je c - specifični toplinski kapacitet, a m - masa tijela. ∆T je promjena temperature

tijela koje je primilo, odnosno predalo toplinu.
Specifični toplinski kapacitet c jest toplina potrebna da se nekoj tvari mase 1 kg
promijeni temperatura za 1 K i izražava se u kg·J K .
Zagrjavanjem pri stalnom volumenu sva se dovedena količina topline utroši na povećanje
unutrašnje energije tijela, pa je
Q = ∆U = m cv ∆T, V = konst.
gdje je
1 ∆U
cv =
m ∆T
specifični maseni toplinski kapacitet pri stalnom volumenu. Dovoñenjem topline pri
stalnom tlaku tijelo se i grije i obavlja mehanički rad, pa je dio topline utrošen na rad,
pa je Q > ∆U . Specifični toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku cp definira se izrazom
1 Q
cp = , p = konst.
m ∆T
Oba specifična toplinska kapaciteta (cv i cp ) praktično su jednaka za tekućine i čvrsta
tijela, a znatno se razlikuju za plinove.
Pri taljenju (očvršćivanju) temperatura tališta ostaje nepromijenjena sve dok se sva
tvar ne rastali. Toplina taljenja (topljenja) je
Q = m Lt
gdje je m - masa tijela, a Lt - specifična toplina taljenja. Jednaku toplinu predaje i

tekućina pri očvršćivanju.
Slično je i toplina isparavanja, odnosno kondenzacije (ukapljivanja)

Q = m Li
gdje je Li - specifična (latentna) toplina isparavanja tekućine. Pri izgaranju goriva

oslobaña se toplina izgaranja
Q = m Lg
gdje je Lg - specifična toplina izgaranja. Specifične topline taljenja, isparavanja i iz-

J
garanja izražavaju se jedinicom kg .
Fourierov zakon za voñenje topline glasi
∆T
Q = −λSt
∆x
gdje je Q - toplina koja u vremenu t proñe sredstvom, λ - koeficijent toplinske vodljivosti
materijala, ∆T = T2 − T1 - razlika temperatura izmeñu dvasloja materijala meñusobno
udaljenih za ∆x, a S presjek vodiča. Taj se zakon može napisati i pomoću toplinskog
toka Φ = Qt i gustoće toplinskog toka
Φ Q ∆T
q= = = −λ
S St ∆x
Toplinski otpor R za voñenje topline definira se izrazom
∆T ∆x
R=− =
Φ λS
, K-
i izražava se u jedinicama W .
Prijenos topline konvekcijom računa se pomoću Newtonova zakona hlañenja
q = hc (Tp − Tf )
gdje je Tp - temperatura čvrste plohe uz koju fluid struji, Tf - temperatura fluida dovoljno
, -
udaljena od granične plohe, a hc - koeficijent konvekcije koji se izražava jedinicom mW
2K .
Toplinsko zračenja (radijacija). Kada toplinsko zračenje pada na površinu nekog

tijela djelomično se reflektira, a djelomično se apsorbira. Ak je tijelo za to zračenje
prozirno, tada dio zračenja potpuno prolazi kroz tijelo. Omjer apsorbiranog i upadnog
toka zračenja nazivamo koeficijentom apsorpcije
Φa
α=
Φu
a omjer reflektiranog i upadnog toka zračenja koeficijentom refleksije
Φr
ρ=
Φu
Na isti način se definira i koeficijent transmisije
Φt
τ=
Φu
Za ukupno zračenje koje pada na tijelo vrijedi
α+ρ+τ =1
Idealno crno tijelo je ono za koje vrijedi α = 1, ρ = τ = 0.

Energetska (radijacijska) egzitancija je gustoća toka energije emitirane s površine
S nekog tijela
Φe
M=
S
Spektralna egzitanciju crnog tijela na temperaturi T daje Planckova formula
2πhc2 1
Mλct = 5 hc
λ e λkT − 1
Kirchoffov zakon zračenja glasi
Φe = εΦct ct
e = αΦe
gdje je ε - koeficijent emisije definiran kao omjer emitiranog toka nekog tijela i toka crnog
tijela iste površine na istoj temperaturi.
Stefan-Boltzmannov zakon daje toplinski tok koji emitira površina tijela zagrijana
na temperaturu T
Φe = ε σ S T 4
gdje je σ = 5.67051 · 10−8 m2WK4 - Stefan-Boltzmannova konstanta. Ako je temperatura

T1 temperatura tijela, a T2 temperatura okoline, tada je toplinski tok jednak
Φe = εσS T14 − T24
Wienov zakon daje valnu duljinu kod koje je spektralna gustoća zračenja Mλ mak-
simalna
λm T = b = 2.897756 · 10−3 m K
Toplinski tok prenesen zračenjem može se računati pomoću izraza
Φr = hr S (T1 − T2 )
gdje je hr - koeficijent prijenosa topline zračenjem od jedne površine temperature T1

prema drugoj površini temperature T2 . Za dvije paralelne ravnine iznosi
σ T12 + T22 (T1 + T2 )

hr = 1 1
ε1 + ε2 − 1
ukupni koeficijent prijenosa topline (toplinskih gubitaka) k definira se kao
q = k∆T
gdje je q - gustoća toplinskog

, - toka, a ∆T - temperaturna razlika. Jedinica za koeficijent
prijenosa topline je mW 2K .
Primjer 5.1.2 Plin je u posudi od 3 litra uz pomoć adijabatskog klipa podijeljen na dva
jednaka dijela, koji su zatim zagrijani do T1 = 350 K, odnosno do T2 = 700 K. Koliki su
odgovarajući volumeni nakon pomicanja klipa?
Rješenje:
Koristeći jednadžbu stanja idealnog plina dobivamo
p1 V1 = nRT1
p2 V2 = p1 V2 = nRT2
pa dijeljenjem dobivenih jednadžbi slijedi

V1 T1 T1
= =⇒ V1 = · V2
V2 T2 T2
uz
V = V1 + V2 =⇒ V2 = V − V1
dobivamo
T1
V1 = · (V − V1 )
T2
odakle slijedi za pojedine volumene
T1 350 K
V1 = ·V = · 3l = 1l
T1 + T2 350 K + 700 K
T2 700 K
V2 = ·V = · 3l = 2l
T1 + T2 350 K + 700 K
Primjer 5.1.3 Čelični automobilski rezervoar napunjen do vrha pri temperaturi T0 =

273 K s 40 litara benzina. Kolikoće benzina isteći ako se temperatura povisi na T1 = 303 K
? Volumni koeficijent širenja benzina iznosi γ b = 0.95 · 10−3 K−1 , a linearni koeficijent
širenja čelika αč = 1.2 · 10−5 K−1 .
Rješenje:
Početni volumen rezervoara je V0 = 40 l = 40 dm3 = 0.04 m3 . Pri promjeni temper-
ature mijenja se volumen i rezervoara i benzina. Razlika volumena jednaka je količini
isteklog benzina iz rezervoara.
∆V = Vb (t1 ) − Vč (t1 )
No, volumeni su
Vb (T1 ) = V0 (1 + γ b ∆T ) = V0 + V0 γ b (T1 − T0 )
Vč (T1 ) = V0 (1 + 3αč ∆T ) = V0 + 3V0 αč (T1 − T0 )
pa je
∆V = [V0 + V0 γ b (T1 − T0 )] − [V0 + 3V0 αč (T1 − T0 )] = V0 (γ b − 3αč ) (T1 − T0 )

= 0.04 m3 · 0.95 · 10−3 K−1 − 3 · 1.2 · 10−5 K−1 (303 K − 273 K)
= 1. 096 8 · 10−3 m3 = 1.0968 l
Primjer 5.1.4 Tijelo temperature T0 = 800 K koje se hladi u zraku temperature Tf =

300 K ohladiti će se za t1 = 60 s na T1 = 630 K. Kolika će biti temperatura tijela Tp
nakon 10 minuta?
Rješenje:
Prema Newtonovu zakonu hlañenja vremenska ovisnost temperature tijela zadana je
diferencijalnom jednadžbom
dT
= −h (Tp − Tf )
dt
gdje je h konstata, Tp temperatura površine tijela i Tf temperatura fluida koji okružuje
tijelo. Prethodnu relaciju možemo pisati u obliku
dT
= −hdt
Tp − Tf
što u našim uvjetima glasi
dT
= −hdt
T − Tf
U početnom trenutku vremena t = 0 s temperatura tijela je T0 . Neka je u proizvoljnom
trenutku vremena t temperatura tijela Tp . Integrirajući prethodni izraz u ovom intervalu
dobivamo
Tp t
dT
= − hdt
T − Tf
T0 0
ln (T − Tf )|TTp0 = −ht|t0
Tp − Tf
ln = −ht
T0 − Tf
odakle slijedi
Tp − Tf
= e−ht
T0 − Tf
Tp (t) = (T0 − Tf ) e−ht + Tf
= (800 K − 300 K) e−ht + 300 K
= 500e−ht + 300 K
Kako je Tp (t1 ) = T1 = 630 K imamo
Tp (60 s) = 500e−h·60 s + 300 K = 630 K
500e−h·60 s = 330
1 330
h = − ln = 6.925 3 · 10−3 s−1
60 s 500
pa je temperatura nakon vremena t2 = 10 min = 600 s jednaka
500e−(− 60 s ln 500 )·600 s + 300 K
1 330
T2 =
330
= 500e10 ln 500 + 300 K = 307. 84 K
Rezultat se mogao dobiti ina sljedeći način: koristeći jednadžbu za dva vremenska
trenutka i dijeleći ih
Tp (t1 ) − Tf
ln = −ht1
T0 − Tf
Tp (t2 ) − Tf
ln = −ht2
T0 − Tf
slijedi
Tp (t1 )−Tf
t1 ln T0 −Tf
= Tp (t2 )−Tf
t2 ln T0 −Tf
t2
Tp (t2 ) − Tf t2 Tp (t1 ) − Tf Tp (t1 ) − Tf t1
ln = ln = ln
T0 − Tf t1 T0 − Tf T0 − Tf
odnosno
t2
Tp (t2 ) − Tf Tp (t1 ) − Tf t1
=
T0 − Tf T0 − Tf
t2
Tp (t1 ) − Tf t1
Tp (t2 ) = Tf + (T0 − Tf ) ·
T0 − Tf
pa je za t2 = 10 min = 600 s
600 s
330 K 60 s
T2 = Tp (t2 ) = 300 K + (500 K) ·
500 K
10
33
= 300 + 500 · K = 307. 84 K
50
Uočimo da je dobiveni izraz samo transformirani oblik prvog izraza.
Primjer 5.1.5 Kolika je ukupna emisijska moć crnog tijela ugrajanog na temperaturu
T = 300 K? Na kojoj je valnoj duljini maskimum spektra i kolika je spektralna egzitancija
na toj temperaturi?
Rješenje:
Ukupna emisijska moć zadana je izrazom
M = εσT 4
gdje je ε faktor emisije tijela i za crno tijelo iznosi ε = 1. Tada je

W 4 W
M = 1 · 5.67 · 10−8 2 4 · (300 K) = 459. 27 m2
m K
Maksimum spektra je na valnoj duljini
2.898 · 10−3 m 2.898 · 10−3 K m

λm = = = 9. 66 · 10−6 m
T 300 K
a spektralna egzitancija iznosi
2πhc2 hc −1
Mλct = 5 · e λkT − 1
λ
 −1
2 ( )
6.626·10−34 J s· 3·108 m
2π · 6.626 · 10−34 J s · 3 · 108 ms s
9. 66·10−6 m·1.38·10−23 J ·300 K
= · e K 
(9. 66 · 10−6 m)5
W W
= 4. 454 5 · 109 · e−4.9704 3
= 3. 091 6 · 107 3
m m
Primjer 5.1.6 Sunce se ponaša kao idealno crno tijelo. Srednja temperatura površine
sunca iznosi T = 5800 K. Za koju valnu duljinu spektar Sunčeva zračenja ima maksimum?
Koliku snagu zrači S = 1 m2 Sunčeve površine? Kolika je snaga koju emitira ukupna
površina Sunca? Koji dio te zračene snage prima Zemlja? Kolika je srednja gustoća
energetskog toka koja od Sunca dolazi na Zemljinu površinu?
Rješenje:
Valna duljina na kojoj Sunčevo zračenja ima maksimum odreñuje se Wienovim za-
konom
b 2.898 · 10−3 K m
λm = = = 5 · 10−7 m = 500 nm
T 5800 K
Iz Stefan-Boltzmannova zakona slijedi uz ε = 1 za idealno crno tijelo
Φe εσST 4 W W
I= = = σT 4 = 5.67 · 10−8 2 4 · (5800 K)4 = 6.42 · 107 2
S S m K m
pa je ukupna snaga koju emitira Sunce u prostor (uz polumjer Sunca Rs = 6.95 · 108 m)
2 W
P = S · I = 4πRs2 · I = 4π · 6.95 · 108 m · 6.42 · 107 = 3.9 · 1026 W
m2
Snaga koju će primiti planeta Zemlja od ukupne snage zračenja Sunca jednaka je
2
P 1 P · Rz2 3.9 · 1026 W · 6.37 · 106 m
P′ = · · Rz2 π = =
2 2πr 2 4r 2
4 · (1.5 · 1011 m)2
= 1.78 · 1017 W
gdje je Rz polumjer Zemlje, r udaljenost Zemlje od Sunca.
Označimo sa E gustoću toka Sunčeva zračenja kroz površinu okomitu na smjer Sunče-
vih zraka. Tada je srednja gustoća toka jednaka
P 1 3.9 · 1026 W W
E= 2
= 2 = 1380 2
2 2πr 11
4π · (1.5 · 10 m) m
što je zapravo solarna konstanta.
Primjer 5.1.7 Na kojoj valnoj duljini spektar zračenja čovjekova tijela ima maksimum.
Ako je površina čovjekova tijela S = 1.2 m2 izračunajte snagu zračenja tijela, ako je
koeficijent emisije ε = 0.15.
Rješenje:
Prosječna temperatura čovjekova tijela iznosi T = 37◦ C = 310 K, pa je valna duljina
na kojoj spektar zračenja čovjekova tijela ima maksimum
b 2.898 · 10−3 K m
λm = = = 9.35 · 10−6 m
T 310 K
što pripada infracrvenom dijelu spektra elektromagnetskog zračenja. Snaga zračenja
iznosi
W 4
P = εσST 4 = 0.15 · 5.67 · 10−8 2
2
4 · 1.2 m · (310 K) = 94.255 W
m K
g
Primjer 5.1.8 Izračunajte najvjerojatniju brzinu vm molekula kisika M (O2 ) = 32 mol
m m
na temperaturi 300 K.Koliki dio molekula ima brzinu u intervalu od vm −1 s do vm +1 s ?
Rješenje:
Maxwellova raspodjela molekula po brzinama dana je izrazom
3
dN 4N m 2 mv 2
N (v) = =√ v 2 e− 2kT (5.1.4)
dv π 2kT
Najvjerojatnija je brzina ona za koju raspodjela ima maksimum. Ako se derivacija
funkcije izjednači s nulom
3
d 4N m 2 mv2 2 N 3 mv 2
√ v2 e− 2kT =− 5 m
2 · v · e− 2kT mv2 − 2kT = 0
dv π 2kT π (kT ) 2
dobiva se
2kT 2RT 2 · 8.314 molJ K · 300 K m m

vm = = = g = 394. 83 = 395
m M 32 mol s s
Koristeći izraz za maksimalnu brzinu možemo jednadžbu (5.1.4) napisati kao:

2
4N − v2
dN = √ 3 v2 e vm dv
πvm
Uvrštavajući vrijednosti
m m
∆v = 2 ; v = vm = 395
s s
dobivamo
v2
− m
√4N3 v 2 e vm
2
∆v
∆N πvm m 4∆v 4 · 2 ms
= =√ =√ = 0.42%
N N πe · vm πe · 395 ms
Primjer 5.1.9 U posudi se nalazi 1 mol plina 4 He na temperaturi T = 300 K. Potrebno

je izračunati srednju kvadratičnu brzinu molekula, prosječnu kinetičku energiju molekule
i ukupnu kinetičku energiju molekula plina.
Rješenje:
Srednja je kvadratična brzina zadana izrazom
3RT 3 · 8.314 molJ K · 300 K m m

veff = v2 = = g = 1367. 7 = 1368
M 4 mol s s
Srednja kinetička energija atoma helija (jednoatomni plin) jednaka je

3 3 J
Ek = kT = · 1.3806568 · 10−23 · 300 K = 6.213 · 10−21 J (= 0.04 eV)
2 2 K
i ne ovisi o vrsti plina, nego samo o temperaturi plina. Isti se rezultat dobiva izrazom
2
m · vef f m · 3RT 3m k 3
Ek = = M
= T = kT = 6.213 · 10−21 J
2 2 2 m 2
Unutarnja energija (ukupna kinetička energija molekula) jednoatomnog idealnog plina

iznosi
3 3 J
U = nRT = · 1 mol · 8.314 · 300 K = 3741. 3 J
2 2 mol K
Isti rezultat se dobiva množenjem prosječne kinetičke energije molekule s brojem molekula
3 3
U= (Ek )i = N · Ek = nNA Ek = nNA · kT = nRT = 3741. 3 J
i
2 2
Primjer 5.1.10 Izračunajte promjenu srednje vrijednosti kinetičke energije molekule

plina argona ako se masi plina m = 200 g dovodi toplina Q = 25 kJ pri konstantnom
volumenu.
Rješenje:
Ako nema promjene volumena, ukupna dovedena toplina prelazi u unutrašnju energiju
sustava, odnosno
Q = ∆U
kako je
U = nNA E
gdje je E srednja kinetička energija molekula, tada je

3 m
E =
kT, n =
2 M
m 3
Q = ∆U = NA k∆T
M 2
2QM
∆T =
3mNA k
pa je promjena srednje kinetičke energije
kg
3 3 2QM QM 25 kJ · 0.04 mol
∆E = k∆T = k · = = = 8. 33 · 10−21 J
2 2 3mNA k mNA 0.2 kg · 6.022 · 1023 mol−1
Poglavlje 6
ELEKTROMAGNETIZAM
6.1 Električni naboj i električno polje

6.1.1 Električni naboj
Elektricitet (naziv dolazi od grčkog elektron što znači jantar), odnosno novo-latinskog
electricus, što znači „nalik jantaru“) je općeniti naziv za skup pojava uzrokovanih prisut-
nošću ili gibanjem električnog naboja. Elektricitet je otkriven zapažanjem postojanja
elektrostatskog polja (privlačenje sitnih predmeta) u blizini naelektriziranog štapića od
jantara.
Električni naboj je temeljno očuvano svojstvo nekih subatomskih čestica, koje
odreñuje njihovu elektromagnetsku interakciju. Električki nabijena materija utječe na, i
stvara, elektromagnetska polja. Meñudjelovanje izmeñu naboja i polja je izvor jedne od
četiri fundamentalne sile, elektromagnetske sile.
Pojave vezane za naboj u mirovanju opisujemo granom fizike koju nazivamo elektro-
statika. Naboj u mirovanju nazivamo statičkim ili elektrostatičkim nabojem, dok naboj u
gibanju nazivamo električnom strujom, a povezane pojave opisujemo elektrodinamikom.
Postojanje elektriciteta zapaža se u prostoru posredstvom elektromagnetskog polja koje
nastaje oko naboja. Ako naboj miruje postoji samo električno polje, takozvano elek-
trostatsko polje. Naboj u pokretu stvara i magnetsku komponentu elektromagnetskog
polja.
Kao što je rečeno, električni naboj je karakteristika subatomskih čestica, kvantiziran je
i izražava se kao višekratnik elementarnog naboja e koji je jedna je od osnovnih fizikalnih
konstanti. Taj naboj iznosi približno
e = 1.60217733 · 10−19 C
tako svaki naboj električno nabijenog tijela, koji može biti pozitivan i negativan, možemo
izraziti kao Q = ne, gdje je n ∈ Z. Električno neutralno tijelo ima jednak broj pozitivnih
i negativnih elementarnih naboja.
Elektron posljedično ima električni naboj −e, proton +e, jezgra helija +2e i td.
Kvark, ovisno o vrsti, ima dio naboja od -1/3 do +2/3, dok njihovi antičestični ekvivalenti
imaju suprotni naboj, no u prirodi nikada nije zapaženo samostalno postojanje čestice s
nabojem manjim od jednog elementarnog naboja.
Jedinica za električni naboj je kulon (Coulomb) (naziv dan po fizičaru Charles-
Augustin de Coulombu), koji predstavlja približno 1 C = 6. 241 5 · 1018 elementarnih
189
190 POGLAVLJE 6. ELEKTROMAGNETIZAM
naboja. Kulon se definira kao količina naboja koji protječe kroz presjek vodiča nošen
električnom strujom jakosti jednog ampera u jednoj sekundi, stoga vrijedi da je 1 C =
1 A s. Oznaka za količinu električnog naboja je q ili Q.
Invarijantnost električnog naboja
Neovisno o svojstvima, naboj je relativistički invarijantan. To znači da svaka čestica
koja ima naboj q, bez obzira koliko brzo se kreće, ima uvijek naboj q. Ovo je svojstvo
eksperimentalno dokazano tako da se pokazalo da je naboj jezgre jednog atoma helija
(dva protona i dva neutrona vezana zajedno i gibaju se u jezgri velikom brzinom) jednak
naboju dvije deuterijske jezgre (jedan proton i jedan neutron spojeni zajedno, ali koje se
gibaju puno sporije nego da su bile u jezgri helija).
Očuvanje električnog naboja
Ukupni električni naboj izoliranog sustava ostaje konstantan bez obzira na promjene
unutar samog sustava. Ovaj je zakon svojstven svim fizikalno poznatim procesima (pa
čak i u reakcijama u kojima elementarne čestice nestaju, poništavaju se ili se stvaraju
nove). Klasično, zakon očuvanja naboja može se izvesti iz Maxwellovih jednadžbi kao
jednadžba kontinuiteta. Općenitije, ukupna promjena gustoće naboja unutar integraci-
jskog volumena V jednaka je plošnom integralu po gustoći struje J na površini volumena
S, što je zapravo jednako ukupnoj struji I:
∂ −
→ − →
− ρdV = J · dS = I
∂t
V S
6.1.2 Meñudjelovanje naboja: Coulombov zakon

Zakon elektrostatske sile (Coulombov zakon) glasi: sila izmeñu dva točkasta
naboja Q1 i Q2 , koji su meñusobno udaljeni za r, zadana je izrazom
−
→ Q1 Q2 → 1 Q1 Q2 −
F 12 = k 2 − r0= →r0
r 4πε r2
gdje je −
→r 0 - jedinični vektor na spojnici naboja usmjeren prema naboju na koji djeluje
sila, a ε - elekrična permitivnost (dielektričnost) dielektrika u koje se nalaze naboji.
Dielektrična permitivnost u vakuumu iznosi
F
ε0 = 8.854187817 · 10−12
m
a u dielektriku je
ε = ε0 εr
gdje je εr - relativna permitivnost sredstva. Konstanta k u vakuumu, a približno i u
zraku iznosi
1 N m2 9 Nm
2
k= = 8.98755 · 109 ≈ 9 · 10
4πε0 C2 C2
6.1.3 Princip superpozicije

Sila kojom dva električna naboja meñusobno djeluju ne mijenja se zbog prisutnosti trećeg
naboja, tj. bez obzira na to koliko naboja ima u promatranom sustavu, Coulombov zakon
vrijedi za svaki par.
−
→ −
→ −
→
F uk = F 13 + F 23
6.1. ELEKTRIČNI NABOJ I ELEKTRIČNO POLJE 191
Na toj činjenici temelji se princip superpozicije. Ukupna sila od n nabojakoja djeluje

na naboj Q0 jednaka je
−
→ −
→ −
→ −
→
F uk = F 1 + F 2 +···+ F n
n
Q0 Qi −→
= r0
4πε0 i=1 ri2
Primjer 6.1.1 Dva točkasta naboja Q1 = 4µ C i Q2 = 64µ C meñusobno su udaljena

d = 30 cm. Odredite gdje treba postaviti negativni naboj Q3 da bi električna sila koja
djeluje na njega bila jednaka nuli? Kolika je jakost električnog polja i električni potencijal
u toj točki?
Rješenje:
Da bi ukupna elektrostatska sila bila jednaka nuli mora vrijediti
−
→ −
→ −
→
F 3 = F 13 + F 23 = 0
gdje je
−
→ 1 Q1 · Q2
F 13 =
4πε0 x2
−
→ 1 Q2 · Q3
F 23 =
4πε0 (d − x)2
Da bi se ove dvije sile poništile moraju biti jednakog iznosa i suprotnog smjera, odakle
slijedi da ova tri naboja moraju ležati na istom pravcu. Dakle,
Q1 · Q2 Q2 · Q3
=
x2 (d − x)2
(d − x)2 Q3
=
x2 Q1
d Q3
−1 =
x Q1
d 0.3 m 0.3 m
x = = = = 0.06 m
1+ Q3
1+ 64µC 5
Q1 4µC
Primjer 6.1.2 Dva točkasta naboja, Q1 = 10µ C i Q2 = 40µ C smješteni su točkama

s vektorima položaja −
→
r 1 (−2, 2, −3) m i −
→
r 2 (1, 2, 1) m. Pronañite silu kojom naboj Q2
djeluje na naboj Q1 .
Udaljenost naboja Q1 od naboja Q2 koji djeluje na njega je

−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ → −
− → −
→ −
→
r 21 = −
→
r 1−−
→
r 2 = −2 i + 2 j − 3 k m − i + 2 j + k m = −3 i − 4 k m
|−
→
r 21 | = (−3 m)2 + (−4 m)2 = 5m
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r 21 −3 i − 4 k −3 i − 4 k
(−
→
r 21 )0 = −
→ = =
|r | 5
21
(−3)2 + (−4)2
−
→ 1 Q1 Q2 − →
F 21 = · − 2 · ( r 21 )0
4πε0 |→
r 21 |
) −→ →*
−
1 10−5 C · 4 · 10−5 C −3 i − 4 k
= · 2 ·
4π · (8.85 · 10−12 F m−1 ) (5 m) 5
) − → →*
−
−3 i − 4 k −
→ −
→
= 0.143 87 N · = −0.08632 i − 0.115 10 k N
5
−
→
F 21 = (−0.08632)2 + (−0.115 10)2 N = 0.143 87 N
Primjer 6.1.3 Pronañite silu na točkasti naboj Q5 = 10−5 C koji je smješten u točki
T (0, 0, 12) m, ako na njega djeluju 4 naboja od Q = 3 · 10−7 C koji su smješteni na x i y
osi u položajima ±5 m.
Vektori položaja 4 naboja su

−
→ −
→
r1 = 5i
−
→ −
→
r 2 = −5 i
−
→ −
→
r3 = 5j
−
→ −
→
r 4 = −5 j
a vektor položaja naboja na koji računamo silu je
−
→ −
→
r 5 = 12 k
pa su vektori udaljenosti 4 naboja

−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r 15 = −
→
r 5−−
→
r 1 = 12 k − 5 i = −5 i + 12 k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r 25 = −
→
r 5−−
→
r 2 = 12 k − −5 i = 5 i + 12 k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r 35 = −
→
r 5−−
→
r 3 = 12 k − 5 j = −5 j + 12 k
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r 45 = −
→
r 5−−
→
r 4 = 12 k − −5 i = 5 j + 12 k
inteziteti svih udaljenosti su jednake
|−
→
r i5 | = (12)2 + (±5)2 m = 13 m
pa su jedinični vektori pojedinih udaljenosti

−
→ −
→ −
→
−
→ r 15 −5 i + 12 k
( r 15 )0 = − =
|→
r 15 | 13
−
→ −
→ −
→
r 25 5 i + 12 k
(−→
r 25 )0 = − =
|→
r 25 | 13
−
→ −
→ −
→
r 35 −5 j + 12 k
(−→
r 35 )0 = − =
|→
r 35 | 13
−
→ −
→ −
→
−
→ r 45 5 j + 12 k
( r 45 )0 = − =
|→
r 45 | 13
Ukupna sila zbroj je svih sila

−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
F = F 15 + F 25 + F 35 + F 45
(−→r 15 )0 (− →r 25 )0 (− →r 35 )0 (− →r 45 )0
= k · Q5 · Q · − → 2 + −
→ 2 + −
→ 2 + −
→ 2
| r 15 | | r 25 | | r 35 | | r 45 |
k · Q5 · Q − → −
→ −
→ −
→
= 2 · [( r 15 )0 + ( r 25 )0 + ( r 35 )0 + ( r 45 )0 ]
|−→r i5 |
) − → →* ) −
− → →* ) −
− → →* ) −
− → →*
−
k · Q5 · Q −5 i + 12 k 5 i + 12 k −5 j + 12 k 5 j + 12 k
= 2 · + + +
|−→r i5 | 13 13 13 13
k · Q5 · Q 1 −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
= −
→ 2 · 13 −5 i + 12 k + 5 i + 12 k + −5 j + 12 k + 5 j + 12 k
| r i5 |
k · Q5 · Q −
→ 48 k · Q5 · Q − →
= −
→ 2 · 48 k = · −→ 2 · k
13 | r i5 | 13 | r i5 |
2
48 8. 987 5 · 109 NCm2 · 10−5 C · 3 · 10−7 C −→
= · · k
13 (13 m)2
−
→
= 5.8908 × 10−4 k N
Ukupna sila je u z smjeru, jer su se komponente u x i y smjeru poništile zbog simetrije
problema.
Primjer 6.1.4 Točkasti naboj Q1 = 5 · 10−5 C smješten je u točki T1 (1, 2, 3) m i djeluje
−
→ −
→ −
→ −
→
silom F = 2 i + 4 j + 10 k N na naboj Q2 koji je smješten u točki T2 (2, 4, 8) m.
Pronañite naboj Q2 .
Vektor položaja naboja Q2 u odnosu na naboj Q1 je
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r 21 = − →
r 1−−→r 2 = i +2j +3k − 2 i +4j +8k =− i −2j −5k
√
|−
→r 21 | = r21 = (−1)2 + (−2)2 + (−5)2 = 30
−
→ −
→ −
→
− i −2j −5k
(−
→
r 21 )0 = √
30
Zapravo
2 4 10
= =
−1 −2 −5
daje silu duž vektora −
→
r 21 , što i treba biti. Iz izraza za elektrostatsku silu
−
→ 1 Q1 Q2 − →
F 21 = 2 ( r 21 )0
4πε0 |−
→
r 21 |
slijedi
−
→ −
→ −
→ 1 Q1 Q2 − →
2 i + 4 j + 10 k N = 2 ( r 21 )0
4πε0 |−
→
r 21 |
−
→ −
→ −
→
1 5 · 10−5 C · Q2 − i − 2 j − 5 k
= · √
4π · 8.85 · 10−12 F m−1 30 m2 30
−
→ −
→ −
→ N
= 2736. 2Q2 · − i − 2 j − 5 k
C
−
→ −
→ −
→
2 i + 4 j + 10 k − 12
Q2 = −
→ −
→ −
→ C = C = −2. 104 2 · 10−4 C
2736. 2 · − i − 2 j − 5 k 2376.2
Primjer 6.1.5 Dvije jednake metalne kugle u zraku, svaka mase m = 2 g obješene su
u istoj točki na nitima dugačkim l = 0.4 m tako da se dodiruju. Dotaknemo li jednu od
njih nabijenim staklenim štapom, kuglice se odbiju tako da niti meñusobno zatvaraju kut
α = 24◦ . Odredite elektrostatsku silu izmeñu kuglica, kao i naboj na njima.
Rješenje:
−
→ −
→
Na svaku kuglicu djeluju tri sile: elektrostatska F E , težina kuglice F G i napetost
−
→
niti F N . Njihov zbroj mora biti jednak nuli, tj. vrijedi
−
→ −
→ −
→
FE+ FG+ FN =0
ili u skalarnom obliku

α
FE = FN · sin
2
α
FG = FN · cos
2
odnosno
α FE
tan =
2 FG
α m
FE = FG · tan = mg · tan (12 ◦ ) = 2 · 10−3 kg · 9.81 2 · tan (12 ◦ ) = 4. 17 · 10−3 N
2 s
pa naboj kuglice odreñujemo iz
1 Q2
FE =
4πε0 d2
α
Q = d· 4πε0 · FE = 2l · sin · 4πε0 · FE
2
C
= 2 · 0.4 m · sin (12 ◦ ) · 4π · 8.854 · 10−12 · 4. 17 · 10−3 N
V
= 1.14 · 10−7 C
gdje je d = 2l · sin α2 .
6.1.4 Električno polje

Jakost električnog polja u nekoj točki prostora se definira kao omjer sile na taj naboj
i naboja u toj točki
−
→
−
→ F
E =
Q
N V
Jedinica za jakost električnog polja je C = m. Jakost električnog polja točkastog naboja
Q na udaljenosti r od naboja iznosi
−
→ Q→ 1 Q−
E = k 2−
r0= →
r0
r 4πε r2
Ako u prostoru koji razmatramo postoji više naboja koji uzrokuju električno polje, rezul-
tantno polje dobije se vektorskim zbrajanjem polja pojedinih naboja. Ako je prostor
−
→
ispunjen izotropnim dielektrikom, tada definiramo vektor električnog pomaka D
izrazom
−
→ −
→ −
→
D = ε E = ε0 εr E
6.1.5 Računanje električnog polja

6.1.6 Linije električnog polja
Linije električnog polja su zamišljene usmjerene linije koje izlaze iz pozitivnih električnih
naboja, a završavaju u negativnim električnim nabojima te svojom gustoćom i oblikom
zorno prikazuju iznos i smjer električnoga polja. To slijedi iz izraza za jakost električnog
polja točkastog naboja
−
→ Q→ 1 Q−
E = k 2−
r0= →
r0
r 4πε r2
Dakle, linije električnog polja imaju isti smjer kao i polje ako je naboj pozitivan, a
suprotan ako je negativan i leži na pravcu vektora položaja, odnosno ima sfernu simetriju.
6.1.7 Polja proizvoljne raspodjele naboja

Linijska raspodjela naboja
Neka je naboj rasporeñen duž linije (pravca). Tada se električno polje računa po
principu superpozicije kao:
dQ C
λ=
dl m
Ako je λ = konst. tada govorimo o ravnomjerno rasporeñenom naboju duž pravca

(jednolika raspodjela).
Površinska raspodjela naboja
Neka je naboj rasporeñen na površini. Tada se električno polje računa po principu
superpozicije kao:
dQ C
σ=
dS m2
Ako je σ = konst. tada govorimo o ravnomjerno rasporeñenom naboju na površini

Prostorna raspodjela naboja
Neka je naboj rasporeñen u prostoru. Tada se električno polje računa po principu

superpozicije kao:
dQ C
ρ=
dV m3
Ako je ρ = konst. tada govorimo o ravnomjerno rasporeñenom naboju u prostoru
Primjer 6.1.6 Pronañite izraz za električno polje u točki T (x, y, z) koji proizvodi točkasti
naboj Q smješten u točki T1 (x1 , y1 , z1 ). Pronañite izraz ako je naboj Q smješten u
ishodištu koodinatnog sustava.
Vektor i njemu pridruženi jedinični vektor koji su definirani točkama imaju oblik
−
→ −−→ −
→ −
→ −
→
r = T1 T = (x − x1 ) i + (y − y1 ) j + (z − z1 ) k
−
→ −
→ −
→ −
→
−
→ r (x − x1 ) i + (y − y1 ) j + (z − z1 ) k
r0 = =
r
(x − x1 )2 + (y − y1 )2 + (z − z1 )2
−
→
pa je električno polje E jednako
−
→ 1 Q→ Q −→r0 Q − →
r
E = · 2− r0= 2
=
4πε0 r 4πε0 r 4πε0 r3
−
→ −
→ −
→
Q (x − x1 ) i + (y − y1 ) j + (z − z1 ) k
= · 3
4πε0 2
(x − x1 )2 + (y − y1 )2 + (z − z1 )2
u slučaju da je naboj u ishodištu koordinate točke T1 su (x1 = 0, y1 = 0, z1 = 0) pa izraz

postaje
−
→ −
→ −
→
−
→ Q x i +y j +zk
E = ·
4πε0 [x2 + y 2 + z 2 ] 32
Ako električno polje prikažemo u koordinatama simetrije (sferna simetrija) izraz

postaje mnogo jednostavniji
−
→ Q −
→er Q − →
r
E = · 2 =
4πε0 r 4πε0 r3
−
→
Primjer 6.1.7 Pronañite električno polje E u ishodištu koje proizvodi točkasti naboji
Q1 = 20n C smješten u točki T (−2, 3, 1) m u kartezijevim koordinatama.
Vektor od točke T do ishodišta je
−
→ −→ −
→ −
→ −
→ −
→ → −
− →
r = T O = (0 − Tx ) i + (0 − Ty ) j + (0 − Tz ) k = 2 i − 3 j − k
√
r = 22 + (−3)2 + (−1)2 = 14
pa je
−
→ → −
− → −
→ → −
− →
−
→ Q − →r Q 2 i −3j − k 2 · 10−8 C 2 i −3j − k m
E = = 3 = 3
4πε0 r3 4πε0 14 2 4π · 8.85 · 10−12 F m−1 14 2 ( m3 )
−
→ → −
− → V
= 3. 433 1 · 2 i − 3 j − k
m
−
→
Primjer 6.1.8 Pronañite električno polje E u točki T (0, 0, 5) koje proizvode točkasti
naboji Q1 = 10 C smještenog u točki T1 (0, 1, 0) i Q2 = 10−5 C smještenog u točki
−7
T2 (10, 0, 0).
Vektor udaljenosti točkastih naboja su
−
→ −−→ −
→ −
→
r1 = T1 T = − j + 5 k
−
→ −−→ −
→ −
→
r 2 = T2 T = −10 i + 5 k
pa su jedninični vektori u smjeru spojnice točkastih naboja i točke u kojoj tražimo jakost
električnog polja
−
→ −
→ −
→
r1 −j +5k
(−
→
r 1 )0 = = √
r1 26
−
→ −
→ → −
− →
−10 i + 5 k −2 i + k
(−
→
r 2 )0 = √ = √
125 5
pa su jakosti električnih polja

−
→ −
→
−
→ Q1 (− →
r 1 )0 Q1 − →
r1 10−7 C −j +5k
E1 = · = · = · √ 3
4πε0 r12 4πε0 r13 4π · 8.85 · 10−12 F m−1 26
−
→ −
→ V −
→ −
→ V
= 6. 78 − j + 5 k = −6.78 j + 33.9 k
m m
−
→ −
→ −7 −
→ −
→
−
→ Q2 ( r 2 )0 Q1 r2 10 C −10 i + 5 k
E2 = · = · = · √
4πε0 r22 4πε0 r23 4π · 8.85 · 10−12 F m−1 125
3
−
→ −
→ V −
→ −
→ V
= 0.64 −10 i + 5 k = −6.40 i + 3.20 k
m m
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ V −
→ −
→ V
E = E 1 + E 2 = −6.78 j + 33.9 k + −6.40 i + 3.20 k
m m
−
→ −
→ V
= −13.18 i + 37.10 k
m
Primjer 6.1.9 Električni je naboj rasporeñen duž beskonačnog pravca sa konstantnom

−
→
linijskom gustoćom naboja µ. Pronañite izraz za jakost električnog polja E i proizvoljnoj
točki prostora.
S obzirom da imamo jednoliko rasporeñeni naboj duž beskonačnog pravca, simetrija

problema je cilindrična. Stoga, koristeći cilindrične koordinate, sa linijom naboja na osi
z dobivamo za proizvoljnu točku prostora P
0 ) →*
−
−
→ dQ −→
r0 dQ 1 ρ−
→
eρ−zk
dE = =
4πε0 r2 4πε0 (ρ + z 2 )
2
ρ2 + z 2
gdje je ρ udaljenost točke od osi z, tj. ρ2 = x2 + y 2 . Kako za svaki idiferencijalni

element naboja dQ = µdz u točki z postoji elementarni naboj dQ u točki −z, ukupna z
komponenta (zbog simetrije) iščezava. Tada je

∞ ∞ −
→
−
→ µdz ρ−
→eρ µdz −z k
E = +
4πε0 (ρ2 + z 2 ) 32 4πε0 (ρ2 + z 2 ) 32
−∞ −∞
=0
 ∞

µρ  dz −
→ µρ 2 − → µ 1− →
= eρ=
3 2
eρ= eρ
4πε0 (ρ2 + z 2 ) 2 4πε0 ρ 2πε0 ρ
−∞
∞ ∞ ∞
dz z = ρ tan u ρ cosdu2 u ρdu
= = =
(ρ2 + z2) 2
3
dz = ρ cosdu2 u ρ2 + ρ2 tan u 2
3
2
ρ3 cos2 u 1 + tan2 u
3
2
−∞ −∞ −∞
∞
∞ z
∞
1 1 1 tan u 1 ρ
= cos udu = sin u|∞
−∞ = 2 √ =
ρ2 ρ2 ρ 1 + tan2 u −∞ ρ2 z
2
−∞ 1+ ρ
−∞
∞
z ∞
1 ρ 1 z 1 2
= = 2 = [1 − (−1)] = 2
ρ2 z
2 ρ ρ2 + z 2 ρ2 ρ
1+ ρ
−∞
−∞
jer je
z
lim =1
z→∞ ρ2 + z2
Za z-komponentu:
 
∞ −
→ ∞
µdz −z k  µ −z −→ z 2 + ρ2 = u2
Ez = 3 = 3 dz k =
4πε0 (ρ2 + z 2 ) 2 4πε0 (ρ2 + z 2 ) 2 zdz = udu
−∞ −∞
  ) ∞ * )
∞ ∞ *
 µ −udu  −
→ µ 1 −
→ µ 1 −
→
= 3
k = k = k =0
4πε0 u 4πε0 u −∞ 4πε0 2 2
ρ + z −∞
−∞
Primjer 6.1.10 Na pravcu opisanom x = 4 m, y = 5 m smješten je jednoliko rasporeñeni

−
→
linijski naboj gustoće µ = 2 µmC . Odredite električno polje E u točki P (−2, −1, 5) m.
Točke na pravcu su zadane izrazom T (4, 5, z) pa je vektor udaljenosti izmeñu točke
na pravcu koja je projekcija točke P jednaka
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→ −
→
r = (Px − x) i + (Py − y) j + (z − z) k = (−2 − 4) i + [−1 − 5] j = −6 i − 6 j = −6 i + j
−
→ −→ −
→ − → −
→ − →
−6 i + j −6 i + j − i + j
−
→
r0 = = √ = √
(−6)2 + (−6)2 6 2 2
−
→ 2·10−6 C C m
pa je jakost električnog polja E jednaka 2π·8.85·10−12 Fmm−1 ·12 m = 9416. 2 ( F)π m = A s3 kg
−
→ − →
−
→ µ − C
2 · 10−6 m − i + j −
→ −→ V
E = →
r0= √ · √ = −2997.3 i + j
2πε0 · r 2π · 8.85 · 10−12 F m−1 · 6 2 m 2 m
Primjer 6.1.11 Naboj je rasporeñen duž osi z izmeñu z = ±10 s jednolikom linijskom
C
gustoćom naboja µ = 10−6 m . Odredite jakost električnog polja u točki T (5, 0, 0).
Diferencijalni element naboja jednak je dQ = µdz. Pa je udaljenost diferencijalnog

elementa naboja od točke T jednak
−
→ −
→ −
→
r = 5 i −zk
−
→ −
→ −
→ −
→
−
→ 5 i −zk 5 i −zk
r0 = √ = √
52 + z 2 25 + z 2
Jakost električnog polja je
0 −
→ −
→ −
→ −
→
−
→ dQ −→
r0 µdz 5 i −zk −4 i + 3 j
dE = = · √ = ·
4πε0 r2 4πε0 · (25 + z 2 ) 25 + z 2 2π · 8.85 · 10−12 F m−1 · 5 m 5
Zbog simetričnosti problema u ukupnom električnom polju iščezava z komponenta,

pa slijedi,
10 −
→ −
→ 10
−
→ µdz 5 i −zk µ dz −
→ −
→
E = 2
· √ = 3 · 5 i −zk
4πε0 · (25 + z ) 25 + z 2 4πε0 (25 + z 2 ) 2
−10 −10
 10
  10

= 
5µ dz
3
− →  µ
i −
zdz
3
− →
k
4πε0 2
(25 + z ) 2 4πε0 (25 + z )2 2
−10 −10
) *   
10
5µ 1 z −
→ µ  10 −10  −
→
= √ i = √ − i
4πε0 25 z 2 + 25 −10 20πε0 2
10 + 25 (−10)2 + 25
) *
C
µ − → 10−6 m −
→ V − →
= √ i = √ i = 3217 i
5 5πε0 5 5 m · π · 8.85 · 10−12 F m−1 m
jer je
dz 1 z
3 = √
(25 + z 2 ) 2 25 z + 25
2
10
zdz
3 = 0
−10
(25 + z 2 ) 2
6.1.8 Električna influencija i vektor električnog pomaka

Definicija 6.1.12 Električna influencija su pomaci i preraspodjele električnih naboja na
površini vodiča koji nastaju zbog utjecaja vanjskoga električnog polja.
Ako neutralni komad vodiča (metala) približimo nekom nabijenom tijelu na približno
slobodne elektrone u metalu djelovati će električna sila, oni će se pomjeriti i strane vodiča
postaju električki nabijene (bliža strana negativno, a udaljenija pozitivno pri približa-
vanju pozitivno nabijenom tijelu i obrnuto). Ako tijela meñusobno odmaknemo onda
vodič opet postaje neutralan. Opisano djelovanje električnog polja naziva se influenci-
jskim djelovanjem.
−
→
Definicija 6.1.13 Vektor električnog pomaka (električni pomak) D je vektorska veličina
−
→ −
→
koja je umnožak električnoga polja u dielektriku i permitivnosti toga dielektrika D = ε E .
Kako bi opisali influencijsko djelovanje električnog polja uvodi se vektro električnog

−
→
pomaka D čiji se iznos definira relacijom
∆Qmax
D=
∆S
gdje je ∆Qmax najveći influencirani naboj na Maxwellovim dvopločama, a ∆S površina
ploča na kojima se naboj nakupio influencijom. Ako površinu pločica prikažemo vektorski
tada je
−
→ −
→
∆Q = D · ∆ S
Za izotropni je izolator veza izmeñu električnog polja i polja električnog pomaka

−
→ −
→ −
→
D = ε0 εr E = ε E
6.1.9 Električni tok

Definicija 6.1.14 Električni tok je tok vektora električnoga pomaka kroz dvodimenzijsku
plohu.
Električni tok se definira izrazom
−
→ − → −
→ − →
Φ= D · dS = εE · d S
S S
−
→ −
→
gdje je D vektor električnog pomaka, a d S vektor okomit na diferencijalni element
površine čiji je iznos dS.
6.1.10 Gaussov zakon

Proučavajući tok električnog polja kroz zatvorenu površinu Gauss je spoznao da je ukupni
tok proporcionalan naboju koji se nalazi unutar te površine bez obzira na distribuciju
naboja i oblik površine.
Gaussov zakon za elektricitet u integralnom obliku pokazuje da je tok vektora dielek-

−
→
tričnog pomaka D iz neke zatvorene površine S, razmjeran ukupnom naboju Q koji je
zatvoren unutar te površine. Njime se pokazuje zakon o očuvanju naboja.
+
−
→ − →
D · d S = Qunutar
S
ili preko električnog polja

+
−
→ − → Qunutar
E · dS =
ε
S
U diferencijalnom obliku glasi

−
→
∇ · D = ρe
gdje je ρe prostorna gustoća električnog naboja.
Primjer 6.1.15 Električni naboj Q jednoliko je rasporeñen u volumenu kugle polumjera

R. Primjenom Gaussova zakona izračunajte jakost električnog polja u točkama:
a) unutar kugle (r < R),

b) na površini kugle (r = R),
c) izvan kugle (r > R),
d) Prikažite grafički jakost električnog polja ovisno o udaljenosti za r ( cm) ako je Q =
1n C i R = 10 cm.
Rješenje:
a) Ako je unutar kugle polumjera R ravnomjerno rasporeñen naboj Q tada je pros-
torna gustoća naboja unutar kugle jednaka
Q
ρ= 4π 3
3 R
Za točke unutar kugle (r < R) zamišljena ploha je kugla polumjera r koja unutar sebe
sadrži količinu naboja
Q 4π 3 r 3
Q (r) = ρ · V (r) = 4π 3 · r =Q
3 R
3 R
Gaussov zakon daje

+
−
→ − →
D · d S = ε0 E (r) · 4πr2 = Q (r)
S
pa je
3
1 Q (r) Q Rr Q
E (r) = 2
= k 2
=k 3 ·r
4πε0 r r R
2 −9
N m 10 C
E (r) = 8. 987 5 · 109 · ·r
C2 (10 cm)3
V r
= 89.875 ·
m cm
Dobivena ovisnost je linearna.
b) Za točke na površini kugle (r = R) vrijedi
2
Q 9 Nm 10−9 C
E (R) = k = 8. 987 5 · 10 ·
R2 C2 (0.1 m)2
V
= 898.75
m
ovaj izraz se slaže sa izrazom pod a) za (r = R).
c) Za točke izvan kugle vrijedi
+
−
→ − →
D · d S = ε0 E (r) · 4πr2 = Q
S
1 Q Q
E (r) = 2
=k 2
4πε0 r r
N m2 10−9 C
= 8. 987 5 · 109 ·
C2 r 2
cm
kV 1
= 89.87 5 ·
m r 2
cm
dobivena ovisnost je obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti.

d) Grafički prikaz ovisnosti daje:
 Q
 r < R; k R3 · r
E (r) = r = R; k RQ2

r>R k rQ2
6.2. ELEKTRIČNI POTENCIJAL I POTENCIJALNA ENERGIJA 203
V(V/m)
800
600
400
200
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24
r(cm)
6.2 Električni potencijal i potencijalna energija

6.2.1 Rad u električnom polju
Koristeći definiciju rada u polju sila
→
−
r2
−
→ −
W = F (→
r ) d−
→
r
→
−
r1
u električnom polju dolazimo do izraza za rad u električnom polju.

→
−
r2 →
−
r2
−
→ − −
→ −
WE = F E (→
r ) d−
→
r =Q E (→
r ) d−
→
r
→
−
r1 →
−
r1
Elektrostatska sila je konzervativna sila. Stoga električni naboj u električnom polju ima
potencijalnu energiju. Potencijalna energija Ep naboja qú nekoj točki prostora kojoj je
−
→
pridruženo električno polje E definira se kao rad električne sile pri pomicanju naboja q´
iz beskonačnosti u tu točku. Rad je jednak negativnoj promjeni potencijalne energije:
W∞−A = −∆Ep = − [Ep (A) − Ep (∞)]

A A A
−
→ − 1 qq ′ qq ′ dr
W∞−A = F (→
r ) d−
→
r = dr =
4πε0 r2 4πε0 r2
∞ ∞ ∞
′ A ′
qq 1 qq 1 1
= − =− −
4πε0 r ∞ 4πε0 rA ∞
qq ′ 1
= − = −Ep
4πε0 rA
pa je elekrična potencijalna energija jednaka

qq ′ 1
Ep (r) =
4πε0 r
Električni potencijal je skalarna veličina jednaka omjeru električne potencijalne energije
koju ima električno nabijena čestica u nekoj točki prostora i njezina naboja
Ep (−
→
r)
ϕ (−
→
r)=
Q
Potencijalna energija je pozitivna ako naboji q i q´ imaji isti predznak, a negativna
ako su naboji suprotnog predznaka.
Funkcija Ep (r) < 0 jednaka je po obliku funkcije potencijalnoj energiji u gravitaci-
jskom polju.
Osim što se svakoj točki električnog polja pridružuje vektor jakosti električnog polja
uvodi se u svrhu opisivanja električnog polja i jedna skalarna veličina - potencijal ϕ. Tako
se svakoj točki polja pridružuje potencijal ϕ koji je jednak omjeru potencijalne energije
naboja qú toj točki polja i samog naboja q´.
Ep (r)
ϕ (r) =
q′
Potencijal točkastog naboja
Potencijal točkastog naboja ima isti predznak kao i sam naboj. Potencijal je skalarna
fizikalna veličina i funkcija je položaja. Jedinica za potencijal u SI sustavu je volt [1 V].
Potencijal polja točkastog naboja u vakuumu je:
qq ′ 1
Ep (r) 4πε0 r q 1
ϕ (r) = = =
q′ q′ 4πε0 r
Električni potencijal računa se kao negativni integral skalarnoga produkta električnoga
polja i pomaka od referentne točke do zadane točke u prostoru. U preciznijoj definiciji
električnomu polju u podintegralnoj funkciji valja dodati i vremensku derivaciju magnet-
skoga vektorskog potencijala.
→
−
r
−
→ −
ϕ (−
→
r)=− E (→
r ′ ) d−
→
r′
→
−
rR
Slično kao što polje prikazujemo silnicama potencijal možemo zorno prikazati ekvipo-
tencijalnim plohama, tj. skupom točaka jednakog potencijala u prostoru (ϕ = konst.).
Definicija 6.2.1 Ekvipotencijalna ploha je zamišljena ploha u prostoru oko mirnih elek-
tričnih naboja na kojoj električni potencijal u svakoj točki ima jednaku vrijednost.
Silnice električng polja su uvijek okomite na ekvipotencijalne plohe.
Veza izmeñu jakosti električnog polja i elektrčnog potencijala

Ako promatramo jednodimenzionalni problem:
prom.točka
ϕ (r) = E (r) dr
ref.točka
dϕ (r)
E (r) = −
dr
odnosno prostorno, električno polje dobiva se kao negativni gradijent potencijala
−
→ −
E (→
r ) = −∇ϕ (−
→
r)
6.2.2 Razlika potencijala

Električni se potencijal ne može neposredno mjeriti, već se mjeri razlika potencijala
izmeñu dviju točaka nekog sustava, koja je u statičkom slučaju jednaka električnom
naponu.
Razlika potencijala izmeñu dvije točke s položajima −
→
r i−→
r ′ jednaka je
→
−
r
−
→ −
ϕ (−
→
r ) − ϕ (−
→
r ′) = − E (→
r ) d−
→
r
→
−
r′
i naziva se električnim naponom.
6.2.3 Potencijal distribucije naboja

Linijski naboj
Potencijal većeg broja diskretno rasporeñenih točkastih naboja računa se kao skalarna
superpozicija pojedinih naboja
ϕ (r) = ϕi (r)
i
Potencijal u polju beskonačno dugog linijskog naboja

Neka je zadana linijska raspodjela naboja λ. Tada je diferencijalni element naboja

jendak dQ = λdl pa je potencijal definiran sa
1 dQ 1 λdl
dϕ = =
4πε0 r 4πε0 r
1 λdl
ϕ = dϕ =
4πε0 r
K K
Pološna raspodjela naboja

Sada je dQ = σdS pa je
1 dQ 1 σdS
dϕ = =
4πε0 r 4πε0 r
1 σdS
ϕ = dϕ =
4πε0 r
S S
Prostorna raspodjela naboja

Sada je dQ = ρdV pa je
1 dQ 1 ρdV
dϕ = =
4πε0 r 4πε0 r
1 ρdV
ϕ = dϕ =
4πε0 r
V V
6.2.4 Potencijal na izoliranim vodičima

Primjer 6.2.2 Izračunajte potencijal točkastog naboja u točki A, ako je referentna razina
nul potencijala u beskonačnosti.
Razlika potencijala od točke A do točke B jednaka je

A A A A
−
→ → Q 1 Q dr
ϕAB = − E · d−
r = − Er dr = − dr = −
4πε0 r2 4πε0 r2
B B B B
A
Q 1 Q 1 1 Q 1 1
= − − = − = −
4πε0 r B 4πε0 rA rB 4πε0 rA ∞
Q 1
=
4πε0 rA
odnosno, za proizvoljnu točku A čiji je vektor položaja −

→
r
Q 1
ϕ (r) =
4πε0 r
6.2.5 Električni dipol

Definicija 6.2.3 Električni dipol je sustav dvaju točkastih električnih naboja jednakih
iznosa i suprotnih predznaka smještenih na maloj meñusobnoj udaljenosti.
Definicija 6.2.4 Električni dipolni moment je umnožak pozitivnoga naboja u električnome

dipolu s vektorom koji ima početak u negativnome, a vrh u pozitivnome naboju.
Dipol opisujemo električnim dipolnim momentom definiran relacijom:

−
→ −
→
p =Qd
−
→
gdje je Q iznos naboja, a d vektor usmjeren od naboja −Q prema naboju +Q.
Primjer 6.2.5 Izračunajte električno polje dipola u točki P na pravcu okomitom na spo-
jnicu naboja dipola koji prolazi sredinom te spojnice.
Prema principu superpozicije slijedi r = r1 = r2 = a2 + y 2

−
→ − → −
→ 1 q− → 1 q− →
E = E1 + E2 = r 10 + r 20
4πε0 r12 4πε0 r22
pa je iznos polja jednak

1 q 1 q a 1 q (2 · a)
E = 2· cos θ = 2 · =
4πε0 r2 4πε0 r2 r 4πε0 r3
1 p 1 p
= =
4πε0 r 3 4πε0 (y 2 + a2 ) 32
Ako je točka daleko od dipola tada je y ≫ a pa je

1 p
E=
4πε0 y3
−
→
Razmotrimo električni dipol u homogenom električnom polju E . Ako je dipol orijen-
tiran tako da dipolni moment zatvara kut θ s električnim poljem, tada na naboje djeluje
električna sila istog iznosa i suprotnog smjera i definira par sila koji daje rezultantni
moment tog para sila (ukupna sila je jednaka nuli, ali moment para sila preostaje) i
vrijedi:
→ −
− → − → −→ −
→ −
→ − → → − →
M = l × F = l × qE = q l × E = −
p ×E
Iznos momenta je
M = pE sin θ
Energija dipola definira se radom momenta i iznosi

θ θ
W = Mdθ = ∆Ep = pE sin θdθ = pE (cos θ0 − cos θ)

θ0 θ0
Ako je u θ 0 potencijalna energijajednaka nuli tada je

−
→
W = Ep = −pE cos θ = −−
→
p ·E
Potencijalna energija je minimalna kada je θ = 0, tj. kada je dipol orijeniran u smjeru

polja i u ravnoteži je i iznosi Ep = −pE. Kada je dipol u smjeru suprotnom od polja
potencijalna energija je maksimalna i iznisi Ep = pE
6.2.6 Električni kapacitet i kondenzatori

Kondenzatori se obično koriste u različitim električnim krugovima. Kondenzator se sas-
toji od dva vodiča
odvojena izolatorom. Izolator koji odvaja vodljive ploče kondenzatora je dielektrik.
Definicija 6.2.6 Kondenzator je ureñaj za skladištenje električne energije sastavljen od

dvaju razdvojenih vodiča izmeñu kojih je zrak ili dielektrik.
Električni kapacitet kondenzatora C pokazuje koliku količinu naboja Q ima odreñeni

kondenzator kada je pri razlici potencijala ∆Φ, i definira se kao omjer naboja i razlike
potencijala izmeñu ploča kondenzatora:
def Q Q
C = =
∆Φ U
2 4
C A s
Jedinica za kapacitet je farad F = V = m 2 kg .
Kapacitet pločastog kondenzatora

Pokusi za pločasti kondenzator pokazuju da uz isti naboj na pločama kondenzatora,
napon ovisi o razmaku ploča, njihovoj površini i dielektriku koji se nalazi izmeñu ploča
kondenzatora. Kako je
Q
E= =⇒ Q = εES
εS
pa je
−
→ −
∆Φ = U = E · d→
s =E·d
odnosno
Q εES S S
C= = = ε = ε0 εr
U E ·d d d
Ako izmeñu ploča kondenzatora umetnemo dielektrik, kapacitet kondezatora će se povećati
εr puta.
C
εr =
C0
i ovaj omjer nazivamo relativna dielektrična konstanta.
Spajanje kondenzatora
Kondenzatore možemo spajati serijski i paralelno.
Definicija 6.2.7 Serijski spoj je uzastopni spoj dvaju ili više elemenata strujnoga kruga
kod kojega se krajnja točka jednoga elementa spaja s početnom točkom drugoga elementa.
Definicija 6.2.8 Paralelni spoj je spoj dvaju ili više istovrsnih elemenata u strujnome
krugu, kod kojega se struja grana u pojedine elemente u početnoj točki spoja, a ponovno
ujedinjuje u krajnjoj točki spoja.
Za serijski spoj vrijedi
Q = C1 U1 = C2 U2 = ... = Cn Un
kako je ukupni napon
U = U1 + U2 + ... + Un
tada je
Q Q Q 1 1 1 Q
U = U1 + U2 + ... + Un = + + ... =Q + + ... + =
C1 C2 Cn C1 C2 Cn C
odnosno
n
1 1
=
C i=1
Ci
Recipročna vrijednost kapaciteta serijskog spoja otpornika jednaka je algebarskom zbroju

recipročnih vrijednosti kapaciteta pojednih kondenzatora.
Paralelna veza
Kod paralelne veze vrijedi
U = U1 = U2 = ... = Un
Q1 = C1 U, Q2 = C2 U, ..., Qn = Cn U
odnosno, ukupni naboj je
Q = Q1 + Q2 + ... + Qn = C1 U + C2 U + ... + Cn U = (C1 + C2 + ... + Cn ) U = CU
slijedi da je
n
C = C1 + C2 + ... + Cn = Ci
i=1
Energija električnog polja

Energija spremljena u kondenzatoru
Napunjeni kondenzator sadrži energiju i može je čuvati. Pri pražnjenju možemo
zapaziti iskrenje. Ako dodirnemo ploče kondenzatora doživjeti ćemo električni šok ovisan
o naponu kojim je napunjen kondenzator. Pretpostavimo da je q naboj na kondenzatoru
u nekom trenutku prilikom njegovog punjenja. U tom trenutku je razlika potencijala
U = Cq . Rad potreban da se prenese dodatni naboj dq od ploče s nabojem −q na ploču
s nabojem q je:
q
dW = U · dq = dq
C
Ukupni rad potreban da se kondenzator napuni od q = 0 do q = Q iznosi
Q
q Q2
W = dq =
C 2C
0
Rad utrošen na punjenje kondenzatora je električna potencijalna energija Ep spremljena

u kondenzatoru:
Q2 1 1
Ep = = QU = CU 2
2C 2 2
6.3. ELEKTRIČNA STRUJA 211
6.3 Električna struja

Do sad smo proučavali električne pojave s nabojima u ravnoteži — elektrostatika. Sad
ćemo promatrati električne naboje u gibanju. Koristimo termin električna struja ili
jednostavno struja, da bismo opisali brzinu gibanja naboja kroz neku oblast prostora.
Pri prolasku električnog naboja kroz neki materijal, tok ovisi o tvari i razlici poten-
cijala. Kad god postoji tok naboja kroz neko područje, kažemo da postoji električna
struja. Poželjno je uočiti analogiju izmedu toka nekog fluida i struje. Tok fluida mjerimo
3
na primjer u litrama po minuti ili ms .
Da definiramo struju preciznije, pretpostavimo da se naboji gibaju okomito na plohu
površine S.
Električna struja je usmjereno gibanje naboja. Ako je Q količina naboja koja prolazi
kroz površinu u vremenu t, srednja struja I jednaka je naboju koji proñe kroz plohu S
u jedinici vremena
∆Q
I=
∆t
Ako se tijekom vremena tok naboja kroz površinu mijenja, tad se i struja mijenja pa
definiramo trenutnu struju I kao:
def dq
I =
dt
Jedinica za električnu struju je [1 A] = [1[1C]

s] , što znači, ako naboj od 1 C proše kroz
površinu S u jednoj sekundi tada je jakost struje jednaka 1 A.
Definicija 6.3.1 Električna struja je osnovna veličina sustava SI, jednaka je omjeru
električnoga naboja koji protekne kroz neku površinu i pripadnoga vremena.
Naboj koji prolazi kroz plohu može biti pozitivan ili negativan ili oboje. Uobičajeno je
pridružiti struju u istom smjeru kao tok pozitivnog naboja. U vodičima struja je gibanje
negativno nabijenih elektrona. Tako je u vodiču struja suprotnog smjera od smjera
gibanja elektrona. Naravno, promatramo li snop protona u akceleratoru, struja je u
smjeru gibanja protona. U nekim slučajevima — poput struje u plinovima i elektrolitima,
struja je rezultat gibanja i pozitivnih i negativnih naboja.
Mikroskopski opis električne struje - model
Razmotrimo struju u vodiču koji ima poprečni presjek A. Volumen odsječka vodiča
duljien x je A x. Ako je
n koncentracija (broj mobilnih naboja) po jediničnom volumenu (gustoća nositelja
naboja), broj nositelja u sekciji je nA x.
Ukupni je naboj u tom dijelu vodiča
∆Q = nV q = (nA∆x) q
gdje je q naboj svakog nositelja. Ako se nositelji gibaju srednjom brzinom vd (drift
brzina), udaljenost koju prijedu u x-smjeru u intervalu t je x = vd t. Izaberimo
vrijeme t da je vrijeme potrebno da naboji u cilidru prijeñu udaljenost jednaku duljini
cilindra. Tada možemo pisati
∆Q = (nAvd ∆t) q
odnosno struja je jednaka
∆Q
I= = nAvd q
∆t
U metalima su nositelji naboja elektroni pa imamo
I = nAvd · e
Primjer 6.3.2 Izračunajte gustoću struje i pokretljivost slobodnih elektrona u bakrenoj

g
žici duljine d = 100 m kada je na njezinim krajevima napon U = 220 V (ρCu = 8.9 cm 3,
−2 kg −8
M = 6.36 · 10 mol , ρ = 1.7 · 10 Ω m).
Rješenje:
Gustoću struje dobivamo iz veza izmeñu gustoće struje i jakosti električnoga polja
1 U
J = −neµE = κE = E= (6.3.1)
ρ ρd
220 V A
= = 1. 294 1 · 108
1.7 · 10−8 Ω m · 100 m m2
Koncentraciju elektrona u bakrenoj žici, uz pretpostavku da svaki atom daje po jedan
slobodni elektron, možemo dobiti povezujući koncentraciju sa gustoćom bakra. Ta veza
je opisana zakonom
m
N n′ · NA · NA m NA
n = = = M = (6.3.2)
V V V V M
23 atoma kg
NA · ρCu 6.022 · 10 mol · 8900 m3
= = kg
= 8. 43 · 1028 m−3
M 6.36 · 10−2 mol
Pokretljivost elektrona dobivamo iz

1 1
µ = =
ρne 1.7 · 10−8 Ω m · 8. 43 · 1028 m−3 · 1.6 · 10−19 C
A · s2 ili m2
= 4. 36 · 10−3 = 4. 36 · 10−3
kg Vs
6.3. ELEKTRIČNA STRUJA 213
Primjer 6.3.3 Dugi bakreni vodič ima kružni poprečni presjek promjera d = 3 mm i vodi
struju jakosti I = 10 A. Koliki postotak vodljivih elektrona mora proći (biti premješten
sa drugim elektronima) svake sekunde u l = 1 mm duljine vodiča?
Pretpostavljajući 1 elektron po atomu bakra, broj elektrona po jedinici volumena je
kg
NA · ρCu 6.02 · 1023 atoma
mol · 8900 m3
Ne = = kg
= 8. 43 · 1028 m−3
M 6.36 · 10−2 mol
Broj elektrona u 1 mm duljine je
2
d2 π (3 mm) π
N = Ne · V = Ne · · l = 8. 43 · 1028 m−3 · · 1 mm = 5.96 · 1020
4 4
dok u jakosti struje I = 10 A svake sekunde proñe kroz nepomičnu točku poprečnog
presjeka vodiča
C 1 elektron elektrona
NeI = 10 = 6.25 · 1019
s 1.6 · 10−19 C s
što je
NeI 6.25 · 1019 elektrona

s
= = 0.1049 s−1 = 10.49% s−1
Ne 5.96 · 1022
Primjer 6.3.4 Pločasti kondezator kapaciteta C = 100 pF ispunjen je izolatorom rela-
tivne električne permitivnosti εr = 3 i priključen na izvor napona U = 1000 V. Ako je
provodnost tog izolatora κ = 5 · 10−11 Ω1m , kolika je jakost struje koja se javlja izmeñu
ploča zbog toga što dielektrik nije savršen izolator?
Rješenje:
Kapacitet je pločastog kondenzatora
S εS
C=ε =⇒ d =
d C
jakost elektrtičnog polja izmeñu ploča iznosi
U U UC
E= = εS =
d C
εS
Iz veze gustoće struje i električnoga polja, uz pretpostavku da vrijedi Ohmov zakon slijedi
UC
J = κE = κ
εS
UC
I = J ·S =κ
ε
−11 1 1000 V · 100 pF
= 5 · 10 = 1. 67 · 10−18 A
Ωm 3
Primjer 6.3.5 Na akumukator elektromotorne sile 12 V i zanemariva unutarnjega ot-
pora priključen je bakeni vodič ρ = 1.68 · 10−8 Ω m duljine l = 2.5 m. Kolika je srednja
brzina usmjerenog gibanja slobodnih elektrona u smjeru električne sile, tzv. drift-brzina
vd ? Pretpostavka je da je koncentracija slobodnih elektrona u bakru n = 8.5 · 1028 m−3 .
Procjenite kolika je i termička brzina vt uz pretpostavku da je kinetička energija elektrona
reda veličine 3kT
2 i temperature T = 290 K .
Rješenje:
Jakost struje kroz vodič presjeka S je
I = J · S = nevd · S
Budući da je
U U US
I= = ρl =
R S
ρl
dobivamo
US U
nevd S = =⇒ vd =
ρl neρl
12 V
vd =
8.5 · 1028 m−3· 1.602 · 10−19 C · 1.68 · 10−8 Ω m · 2.5 m
m cm
= 2. 098 2 × 10−2 ≈2
s s
Uz pretpostavku da je na temperaturi T prosječna kinetička energija elektrona reda
veličine 3kT
2 (kvantna mehanika daje nešto drugačiji rezultat), dobivamo
me vt2 3kT 3kT

= =⇒ vt =
2 2 me
J
3 · 1.3806568 · 10−23 K · 290 K m
vt = −31
= 1. 148 3 · 105
9.1093897 · 10 kg s
Usmjerena drift-brzina mnogo je manja od kaotične termičke brzine elektrona, meñutim
usmjerena je, te iz tog razloga uzrokuje mjerljivu električnu struju kroz metal.
6.4 Otpor, otpornost i Ohmov zakon

Kad je vodič u statičkoj ravnoteži, električno polje unutar vodiča je nula. Svrha ovog
odjeljka je da opiše što se dogaña kad naboji u vodiču nisu u ravnoteži pa postoji polje
unutar vodiča.
Gustoću struje (struja po jediničnoj površini) u vodiču poprečnog presjeka S kojim
teče struja I definiramo kao
I
j= = nvd q
S
ili preciznije kao vektorsku veličinu preko elementa struje
→ −
− →
dI = j · d S
−
→
j = nq + · − →
v = −nq − · −
d
→vd
dakle u smjeru gibanja nositelja pozitivnih naboja, i suprotnom smjeru za negativne

naboje.
−
→
Kad se na vodič primjeni razlika potencijala, stvori se električno polje E , pa je gustoća
struje proporcionalna električnom polju:
−
→ −
→
j = σE
6.4. OTPOR, OTPORNOST I OHMOV ZAKON 215
Otpor vodiča
U U
E = =
d l
v = µE
gdje je µ pokretljivost nositelja naboja. Odavde je srednja (drift) brzina jednaka
U
vd = µ
l
dQ
Iz definicije jakosti struje I = dt = enSvd dobivamo
U
I = enS · µ
l
ako definiram električnu provodnost kao σ = neµ, tada je
U U U
I = σS = 1 l = l
l σS ρ S
gdje je ρ = σ1 specifični otpor materijala (ili električna otpornost materijala). Iz Ohmova

zakona I = U R slijedi
1 l l
R= =ρ
σS S
gdje je R otpor vodiča.
Primjer 6.4.1 U jednoj litri vode otopljeno je n = 0.05 mol NaCl. Kolika je vodljivost
m2
te otopine ako je pokretljivost N a+ iona µNa+ = 4 · 10−8 V s , a pokretljivost Cl
−
iona
2
−8 m
µCl− = 6 · 10 V s ?
Rješenje:
Veza izmeñu vodljivosti i pokretljivosti nositelja naboja je
κ = ne (µNa+ + µCl− )
Koncentraciju nositelja naboja odreñujemo iz koncentracije otopine po jedinici volumena:

mol
n = 0.05 · 103 · 6.0221367 × 1023 mol−1 = 3. 011 1 · 1025 m−3
m3
Uvrštavajući ove podatke dobivamo
m2
κ = 3. 011 1 · 1025 m−3 · 1.60217733 · 10−19 C · (4 + 6) 10−8
Vs
C
= 0.482 43 = 0.48243 Ω−1 m−1
Vms
1
ρ = = 2. 072 8 Ω m
κ
Primjer 6.4.2 Kabel promjera d = 3.5 mm i duljine l = 50 m ima otpor R = 1 Ω pri
temperaturi T0 = 30◦ C. Kolika je otpornost materijala pri toj temperaturi? Koliki su
otpor i otpornost na temperaturama T1 = −20◦ C i T2 = 100◦ C? Temperaturni koeficijent
pri 0◦ C iznosi α0 = 5.1 · 10−3 K−1
Rješenje:
Poprečni presjek kabela iznosi
2
d2 π (3.5 mm) π
S= = = 9. 621 1 · 10−6 m2
4 4
Otporost materijala dobijemo iz
ρ30 · S R30 S
R30 = =⇒ ρ30 =
l l
1 Ω · 9. 621 1 · 10−6 m2
ρ30 = = 1. 924 2 · 10−7 Ω m
50 m
Pretpostavljajući linearnu promjenu otpora s temperaturom (pretpostavka koja općenito
vrijedi samo za male promjene temperature), dobivamo otpor kabela na T1 = −20◦ C
R30 1Ω
R−20 = = = 0.796 81 Ω
1 + α0 ∆T 1 + 5.1 · 10−3 K−1 · 50 K
Otpornost materijala na toj temperaturi je
ρ30 1. 924 2 · 10−7 Ω m
ρ−20 = = = 1. 533 2 · 10−7 Ω m
1 + α0 ∆T 1 + 5.1 · 10−3 K−1 · 50 K
Otpor na temperaturi T2 = 100◦ C iznosi
R100 = R30 (1 + α0 ∆T ) = 1 Ω · 1 + 5.1 · 10−3 K−1 · 70 K
= 1. 357 Ω
a otpornost
ρ100 = ρ30 (1 + α0 ∆T ) = 1. 924 2 · 10−7 Ω m · 1 + 5.1 · 10−3 K−1 · 70 K
= 2. 611 1 · 10−7 m Ω
Budući da su promjene dimenzija vodiča pri promjeni temperature zbag manjeg temper-
aturnog koeficijenta (koji je reda 10−5 K−1 ), mnogo manje nego promjene otpora te ih
možemo zanemariti, otpor možemo računati i ovako:
l 50 m
R100 = ρ100 = 2. 611 1 · 10−7 m Ω ·
S 9. 621 1 · 10−6 m2
= 1. 357 0 Ω
6.5 Snaga električne struje

Primjer 6.5.1 Kolika je jakost električnog grijača u bojleru priključenom na napon U =
220 V koji zagrije V = 50 l vode od T1 = 290 K do T2 = 350 K za vrijeme od t = 1h?
Koliki je otpor grijača bojlera?
Rješenje:
Uz pretpostavku da nema gubitaka energije, odnosno da se sva električna energija
pretvori u toplotnu energiju zagrijavanja vode, utrošena energija je
Q = mcp ∆T = ρV cp (T2 − T1 )
kg J
= 1000 3 · 0.05 m3 · 4186 · 60 K
m kg K
= 1. 255 8 · 107 J = 12.558 MJ
6.6. ELEKTIČNE STRUJE I STRUJNI KRUG 217
Snaga je tada
Q 12.558 MJ
P = = = 3488. 3 W
t 3600 s
a otpor grijača je
2
U2 (220 V)
R= = = 13. 875 Ω
P 3488. 3 W
6.6 Elektične struje i strujni krug

6.6.1 Elektromotorna sila
6.6.2 Serijska i paralelna veza otpornika
Primjer 6.6.1 Otpori R1 = 10 kΩ i R2 = 20 kΩ s pozitivnim temperaturnim koeficijen-
tom α1 = 0.002 K−1 spojeni su paralelno. Njima je serijski spojen otpor R3 = 500 Ω s
negativnim temperaturnim koeficijentom α2 = −0.07 K−1 . Izračunajte ekvivalentni otpor
te kombinacije. Koliki je temperaturni koeficijent spoja otpora?
Rješenje:
Pri promjeni temperature otpor se mijenja po zakonu
R1 = R10 (1 + α1 ∆T )
R2 = R20 (1 + α1 ∆T )
R3 = R30 (1 + α2 ∆T )
Ekvivalentni je otpor zadane kombinacije otpora
−1
1 1 R1 R2
R = R12 + R3 = + + R3 = + R3
R1 R2 R1 + R2
10 kΩ · 20 kΩ
= + 500 Ω = 7166. 7 Ω
10 kΩ + 20 kΩ
Promjena otpora zadane kombinacije u ovisnosti o temperaturi je
R10 (1 + α1 ∆T ) · R20 (1 + α1 ∆T )
R = + R30 (1 + α2 ∆T )
R10 (1 + α1 ∆T ) + R20 (1 + α1 ∆T )
R10 R20
= (1 + α1 ∆T ) + R30 (1 + α2 ∆T )
R10 + R20
R10 R20 R10 R20
= + R30 + α1 + R30 α2 ∆T
R10 + R20 R10 + R20
10 kΩ · 20 kΩ
= + 500 Ω
10 kΩ + 20 kΩ
10 kΩ · 20 kΩ
+ · 0.002 K−1 + 500 Ω · −0.07 K−1 ∆T
10 kΩ + 20 kΩ
, -
= [7166. 7 + (−21.667) ∆T ] Ω = 7166.7 1 + −3 · 10−3 ∆T
Otpor zadane kombinacije otpora ovisi o temperaturi i to s temperaturnim koeficijentom
α = −3 · 10−3 K−1 , dakle porastom temperature otpor zadane kombinacije opada.
Primjer 6.6.2 Serijski spoj dvaju otpora R1 = 10 kΩ i R2 = 25 kΩ spojen je na izvor

napona U = 24 V zanemariva unutarnjega otpora. Koliki je pad napona na otporu R1 .
Koliki će pad napona na tom otporu izmjeriti voltmetar unutarnjega otpora Rv = 10 kΩ.
Koliki je pad napona za unutarnji otpor R′v = 200 kΩ.
Rješenje:
Jakost struje kroz strujni krug, kada nije priključen voltmetar, iznosi
U 24 V
I= = = 6. 857 1 · 10−4 A
R1 + R2 10 kΩ + 25 kΩ
Pad napona na otporu R1 iznosi
U1 = R1 I = 10 kΩ · 6. 857 1 · 10−4 A = 6. 857 1 V
Kada se izmeñu točaka A i B priključi voltmetar otpora Rv = 10 kΩ koji je paralelno
spojen otporu R1 , ekvivalentni otpor spoja je
) *−1
1 R1 Rv 10 kΩ · 10 kΩ
Rekv = = = = 5 kΩ
i
Ri R1 + Rv 10 kΩ + 10 kΩ
Struja kroz strujni krug u ovom slučaju iznosi

U 24 V
I′ = = = 0.8 mA
Rekv + R2 5 kΩ + 25 kΩ
Pad napona izmeñu točaka A i B jest
U1′ = Rekv I ′ = 5 kΩ · 0.8 mA = 4 V
pa voltmetar pokazuje 4 V. Na isti način dolazimo do rezultata za unutarnji otpor R′v =
200 kΩ:
R1 Rv 10 kΩ · 200 kΩ
Rekv = = = 9523. 8 Ω
R1 + Rv 10 kΩ + 200 kΩ
U 24 V
I′ = = = 6. 951 7 · 10−4 A
Rekv + R2 9523. 8 Ω + 25 kΩ
= 0.69517 mA
U1 = Rekv I ′ = 9523. 8 Ω · 0.69517 mA = 6.6207 V
′
Zaključujemo: mjerenjem voltmetrom većega unutarnjega otpora pogreška je mjerenja

manja.
6.6.3 Električni mjerni instrumenti

6.6.4 Struje i kondenzatori
6.7 Magnetsko polje i magnetska sila

6.7.1 Električni naboj i magnetsko polje
Za ispravno uvoñenje koncepta magnetskog polja, treba se vratiti na formulaciju elek-
tričnih interakcija, koji se prikazuju na dva načina: proizvoljna distrinucija naboja u
mirovanju stvara električno polje u prostoru i električno polje djeluje silom na bilo koji
drugi naboj koji je prisutan u električnom polju. Mogu se uvesti magnetske interakcije
na sličan način:
6.7. MAGNETSKO POLJE I MAGNETSKA SILA 219
• Naboj u gibanju ili električne struje stvaraju magnetsko polje u prostoru i

• magnetsko polje djeluje na bilo koji drugi naboj u gibanju ili električnu struju koja
je prisutna u magnetskom polju.
Magnetsko polje
Za opisivanje magnetskog polja koristimo tri fizikalne veličine i to: vektor magnetske
−
→ −
→
indukcije (gustoća magnetskog toka) B , vektor jakosti magnetskog polja H i vektor mag-
−
→
netizacije M. Magnetsku indukciju B i jakost magnetskog polja H povezujemo relacijom
B = µ0 µr H = µH
−
→ − → − →
Veza izmeñu vektora B , H i M jest
−
→ −
→ − →
B = µ0 H + M
Jedinica za magnetsku indukciju je tesla T = A·kgs2 , a jedinica za jakost magnetskog

, A- −
→
polja i magnetizaciju je m . Najčešće je magnetizacija M srazmjerna jakosti magnetskog
polja
−→ −
→
M = χm H
gdje je χm - magnetska susceptibilnost materijala
χm = µr − 1
−
→
Magnetska sila F na naboj Q koji se giba brzinom −
→
v u magnetskom polju indukcije
−
→
(gustoće magnetskog toka) B , jest
−
→ −
→
F = Q− →
v ×B
−
→ −
→
F = F = QvB sin ∢− →
v , B = DvB sin α
Ako se naboj giba prostorom u kojem je prisutno i električno polje tada je ukupna sila
na naboj jednaka zbroju električne i magnetske sile
−
→ −
→ −
→ −
→ → − →
F = qE + q −
→
v × B =q E +−
v ×B
−
→
6.7.2 Magnetska indukcija B
−
→ −
→
Magnetska indukcija B definira se pomoću magnetske sile F kojom magnetsko polje
djeluje na naboj Q koji se giba brzinom −
→
v:
−
→ −
→
F =Q −
→
v ×B
−
→
dakle, magnetska indukcija B vektorska je veličina, okomita na smjer djelovanja mag-
−
→
netske sile F i ima intezitet
F Ns Vs
B= T= = 2
Qv sin α Cm m
−
→
gdje je α kut što ga zatvaraju vektori brzine naboja −
→
v i magnetske indukcije B .
6.7.3 Gibanje nabijenih čestica u magnetskom polju

Primjer 6.7.1 Proton naboja e = 1.6 · 10−19 C i mase mp = 1.67 · 10−27 kg i alfa čestica
(q = 2e, mα = 4mp ) ubrzani naponom U = 1 kV opisuju kružnu putanju u magnetskom
polju B = 0.1 T. Izračunajte polumjere tih putanja i frekvenciju kruženja.
Rješenje:
Centripetalnu silu za kružno gibanje daje magnetska sila
mv2
= QvB
R
Čestica ubrzana naponom U imati će brzinu

1
mv2 = QU
2
2QU
v =
m
odakle za polumjer putanje i frekvenciju čestice dobivamo
mv2 mv m 2QU
m 1 2mU
R = = = =
QvB QB QB B Q
!
2QU " 2QU
v m B"
# m = B Q2 QB
f = = = =
2πR 2π B1 2mU 2π 2mUQ
2π m2 2πm
Q
što za proton (Q = e, m = mp ) daje:
1 2mp U 1 2 · 1.67 · 10−27 kg · 103 V

Rp = = = 4. 57 · 10−2 m
B e 0.1 T 1.6 · 10−19 C
eB 1.6 · 10−19 C · 0.1 T
fp = = = 1.53 · 106 Hz = 1.53 MHz
2πmp 2π · 1.67 · 10−27 kg
a za alfa česticu
1 2mα U 1 2 · 4mp U √ 1 2mp U

Rα = = = 2·
B Qα B 2e B e
√ −2
= 2Rp = 6. 46 · 10 m
Qα B 2eB 1 eB 1
fα = = = = fp = 7.65 · 105 Hz = 765 kHz
2πmα 2π · 4mp 2 2πmp 2
Primjer 6.7.2 Snop jednostruko nabijenih iona različitih brzina ulazi kroz pukotinu
A u prostor s okomito ukrštenim homogenim električnim i magnetskim poljem jakosti
V
E = 5 · 105 m i B = 1 T. U tom selektoru brzine samo čestice odreñene brzine prolaze
neotklonjeno i kroz pukotinu A’ iza koje se nalazi homogeno magnetsko polje B ′ = 0.5 T
usmjereno tako da je bezina čestice stalno okomita na njega. Izračunajte mase iona ako
su polumjeri putanja čestica R1 = 0.201 m i R2 = 0.341 m.
6.8. IZVORI MAGNETSKIH POLJA 221
Rješenje:
Ovaj primjer prikazuje rad spektroskopa masa, ureñaja za odvajanje čestica s ra-
zličitim masama. Na česticu u prostoru izmeñu pukotina A i A’ djeluju električna
Fe = QE i magnetska sila Fm = QvB. Ioni čija brzina zadovoljava uvjet
E
QE = QvB =⇒ v =
B
neće biti otklonjeni i nesmetano će proći kroz pukotinu A’ u prostor s magnetskim poljem
B’. Tu će zbog djelovanja magnetske sile (koja djeluje kao centripetalna sila) gibati se
kružno po polumjeru R
mv2
= QvB ′
R
QvB ′ R QB ′ R QB ′ R QBB ′ R
m = = = E
=
v2 v B
E
odakle je
QBB ′ R1 1.9 · 10−19 C · 1 T · 0.5 T · 0.201 m
m1 = = V
= 3. 819 × 10−26 kg ≈ 23 · u
E 5 · 105 m
QBB ′ R2 1.9 · 10−19 C · 1 T · 0.5 T · 0.341 m
m2 = = V
= 6. 479 × 10−26 kg ≈ 39 · u
E 5 · 105 m
6.7.4 Strujni krug u magnetskom polju
6.8 Izvori magnetskih polja

6.8.1 Biot-Savartov zakon
Hans Christian Oersted 1820. godine pronalazi vezu izmeñu elektriciteta i magnetizma:
električna struja u vodiču otklanja magnetsku iglu, dok Jean-Baptiste Biot (1774.-1862.)
i Felix Savart (1791.-1841.) izvode eksperimente i vrše mjerenje sile koju stvara električna
struja djelujući na magnet u blizini.
Biot-Savartov zakon: Magnetska indukcija, koju proizvodi diferencijalni element
struje I · d−
→s iznosi
−
→ µ I · d−
→
s ×− →r0
dB = 2
4π r
gdje je −
→
r - radijus-vektor od elementa vodiča do položaja točke u kojoj računamo mag-
−
→ → →
−
netsku indukciju B , a − r 0 = rr - jedinični vektor, I jakost struje i d−
→
s - vektor duljine
diferencijalnog elementa vodiča. Magnetska indukcija na udaljenosti a od ravnog vodiča
kojim teče struja jakosti I iznosi
µI
B=
2πa
Struja jakosti I koja teče kružnim zavojem polumjera R, uzrokuje u središtu zavoja
magnetsku indukciju
µI
B=
2R
a unutar zavojnice duljine l, sa N zavoja

µI
B=N
l
gdje ovaj izraz vrijedi točno za prstenastu zavojnicu (toroid), a priblžno za valjkastu za-
vojnicu (solenoid), to bolje što je polumjer zavojnice manji u odnosu na duljinu zavojnice
l.
Primjer 6.8.1 Odredite magnetsko polje (indukcije) u proizvoljnoj točki P na udaljenosti

a od ravnog vodiča usmjerenog duž osi x.
Diferencijalni element magnetskog polja indukcije koji proizvodi element struje iznosi
→ µ I · d−
− →
s ×−→
r0
dB = 0
4π r2
što po smjeru polja daje

−
→
d−
→s = dx i
−
→ −
→ −
→
r 0 = cos θ i + sin θ j
−
→
d−→
s ×−→r 0 = dx · sin θ k
pa je polje
−
→ −
→ µ I dx sin θ −
→
d B = (dB) k = 0 2
k
4π r
kako je
a
r =
sin θ
a
tan θ =
−x
a a
dx = d − = dθ
tan θ sin2 θ
a
µ0 I sin2 θ
sin θ µ0 I sin θ
dB = 2 dθ = dθ
4π a 4π a
sin θ
što za konačnu žicu daje
θ2
µ I µ0 I
B= 0 sin θdθ = (cos θ1 − cos θ2 )
4πa 4πa
θ1
pa za beskonačnu žicu vrijedi (θ1 = 0, θ2 = π)
µ0 I µ I µ I
B= (cos 0 − cos π) = 0 · (1 − (−1)) = 0
4πa 4πa 2πa
U analogiji s električnim poljem ravnog nabijenog vodiča vidimo: ovisnost 1/r je ista
ali su smjerovi različiti.
λ λ I
E= = 2ke =⇒ 2km
2πε0 · r r r
Primjer 6.8.2 Odredi magnetsko polje (iznos i smjer) u točki O koje stvara struja I
prolazeći petljom danom na slici.
Doprinos radijalnih dijelova petlje (AA’ i CC’) = 0, jer je pomak u smjeru vektora
položaja (pa vektorski produkt daje 0), a preostaje doprinos kružnog dijela petlje (AC).
−
→ µ0 I · d−
→
s ×− →r0
dB = 2
4π r
µ0 I ds
dB =
4π R2
jer je d−
→
s ⊥−→
r slijedi
0
d−
→
s ×−
→
r 0 = ds · 1 = ds
A
µ I µ0 I µ I µ I
B= 0 2 ds = 2
s = 0 2 Rθ = 0 θ
4πR 4πR 4πR 4πR
C
što za puni krug θ = 2π daje
µ0 I µ I
B= 2π = 0
4πR 2R
Primjer 6.8.3 Odredi magnetsko polje (iznos i smjer) u točki P koje stvara struja I
prolazeći kružnom petljom danom na slici.
Za svaki element kružne potlje vektor položaja točke P je okomit d−

→
s ⊥−
→
r 0 , pa je
−
→ −
→
d s × r 0 = ds. Sada slijedi
−
→ µ0 I · d−
→s ×−→
r0
dB = 2
4π r
r2 = x2 + R2
µ0 I ds
dB =
4π x2 + R2
Zbog simetrije preostaje samo Bx komponenta pa je
+ + +
µ I ds µ0 IR
Bx = dB cos θ = 0 cos θ = 3 ds
4π x2 + R2 4π (x2 + R2 ) 2
µ0 IR µ0 IR2
= 3 · 2πR = 3
4π (x2 + R2 ) 2
2 (x2 + R2 ) 2
gdje je cos θ = √ R . Ako se točka P nalazi u središtu kružne petlje dobiva se (uz
x2 +R2
x = 0)
µ0 IR2 µ0 I
B= 3 =
2 (02 + R2 ) 2 2R
6.8.2 Magnetska sila na struje

−
→
Na element duljine vodiča d−
→
s , kojim teče struja jakosti I, magnetsko polje indukcije B
djeluje silom
−
→ −
→
d F = I d−
→
s ×B
Ako je polje homogeno, tada je sila na ravni vodič duljine l

−→ −
→ −→
F = I· l ×B
F = BIl sin α
gdje je α - kut izmeñu smjera kojim teče struja kroz vodič i smjera vektora magnetske
−
→
indukcije B . Izračunajmo silu na dva ravna paralelna vodiča razmaknuta za a kojima
teku struje I1 i I2 . Struja I2 stvara magnetsko polje indukcije B2 na položaju vodiča 1
µ0 I2
B2 =
2πa
Pa je sila na vodič 1 u magnetskom polju B2 jednakaSila kojom dva ravna paralelna
vodiča djeluju jedan na drugi iznosi
µ0 I2 I1 I2
F = I1 lB2 = I1 l = µ0 l
2πa 2πa
ili ako se izmeñu nalazi sredstvo
I1 I2
F = µ0 µr l
2πa
gdje su I1 , I2 - jakosti struja u vodičima, l - duljina vodiča, a - njihova meñusobna
udaljenost, a µr - relativna permeabilnost sredstva. Odnosno
F I1 I2
= µ0
l 2πa
Mjereći silu izmeñu vodića odredila se vrijednost konstante

N −7 T m
µ0 = 1.2566370614 · 10−6 2 = 4π · 10
A A
je apsolutna permeabilnost vakuuma.
Jedan amper je jakost one struje koja, prolazeći kroz 2 ravna, usporedna i neizm-
jerno dugačka vodiča, zanemarivo maloga kružnog presjeka, u vakuumu, meñusobno
N
udaljena jedan metar, uzrokuje izmeñu njih silu od 2 · 10−7 m .
Pokus: Ako struje u vodičima imaju isti smjer tada je sila privlačna, ako je smjer
suprotan sila je odbojna.
6.9 Ampereov zakon

Hans Christian Oersted 1820. godine otkriva da se oko vodiča kojim teče struja stvara
magnetsko polje. Andre-Marie Ampere (1775.-1836.), francuski fizičar otkriva vezu
izmeñu električne struje i magnetskog polja.
−
→ →
Izračunajmo vrijednost produkta B · d− s oko pravolinijskog vodiča. Kako susilnice
magnetskog polja koncetrične kružnice to je
−
→ −
B · d→
s = Bds
6.9. AMPEREOV ZAKON 227
i vrijedi
+ +
−
→ − µ0 I
B · d→
s =B ds = (2πr) = µ0 I
2πr
pa vrijedi
+ n
−
→ −
B · d→
s = µ0 Ii
K i=1
Ampèreov zakon glasi: Cirkulacija (linijski integral po zatvorenoj krivulji) vektora

jakosti magnetskog polja jednaka je zbroju jakosti struja obuhvaćenih tom krivuljom
+ n
−
→ −
H · d→
s = Ii
K i=1
Primjer 6.9.1 Duga valjkasta zavojnica ima 20 zavoja po centimetru duljine. Prim-
jenom Ampèreova zakona odredite jakost magnetskog polja unutar zavojnice kada kroz
nju teče struja jakosti I = 0.05 A.
Rješenje:
Primjenom Ampèreova zakona
+
→ −
− →
H · d l = NI
K
na zamišljenoj integracijskoj krivulji K koju odabiremo radi simetričnosti kao kvadrat

stranice a. U dugoj valjkastoj zavojnici magnetske silnice unutar zavojnice su pravci
paralelni koaksijalnom pravcu, a izvan zavojnice su nula (zanemarive). Integriranjem
dobivamo
+ B C D A
→ −
− → → −
− → → −
− → → −
− → → −
− →
H ·d l = H ·d l + H ·d l + H ·d l + H ·d l
K A B C D
B C D A
π 3π
= H cos 0 · dl + H cos · dl + H cos π · dl + H cos · dl
2 2
A B C D
→
− →
− =0, H=0 →
− →
−
=0, H ⊥d l =0, H ⊥d l
+
→ −
− → Na
H · d l = Ha = ·I
l
K
Na
gdje je l broj zavoja koji obuhvaća zamišljeni kvadrat. Odavde slijedi da je
N 20 A
H= I = −2 · 0.05 A = 100
l 10 m m
6.9.1 Magnetski tok

Magnetski tok je plošni integral vektora magnetske indukcije
−
→ − →
ΦB = B · dS
S
, -
jedinica za magnetski tok je veber [ Wb] = [ T] · m2 . Ako je polje homogeno, u odnosu
−
→
na neku ravnu površinu ( B je konstanta koju možemo izvući ispred integrala, a jedinični
okomiti vektor na ravninu je uvijek isti), pa je magnetski tok
−
→ −→ − → − → −
→ − →
ΦB = B d S = B · S = BS cos ∢ B , S = BS cos α
S
6.9.2 Gaussov zakon magnetizma

Gaussov zakon za magnetizam glasi: ukupni magnetski tok koji izlazi iz bilo koje zatvorene
površine jednak nuli.
+
−
→ − →
B · dS = 0
S
To znači da za bilo koji zatvoreni volumen unutar magnetskog polja ukupan broj vek-
torskih komponenti polja koje izlaze iz tog volumena (preko zatvorene površine) jednak je
ukupnom broju vektorskih komponenti koje ulaze u površinu. U diferencijalnom obliku
zakon glasi, da je divergencija vektora magnetskog polja jednaka nuli.
−
→
∇· B =0
6.9.3 Primjeri
Primjer 6.9.2 Pravocrtni vodič duljine l = 2 m i otpora R1 = 10 Ω spojen je preko
metalnih tračnica na akumulator elektromotorne sile ε = 12 V i unutrašnjeg otpora Ru =
2 Ω. Vodič i tračnice nalaze se u homogenome magnetskom polje indukcije B = 1 T,
tako da je polje okomito na površinu petlje. Nakon zatvaranja strujnoga kruga vodič se
počinje gibati i postigne stalnu brzinu v0 = 1 ms . Kolike su jakost struje i magnetska sila
u početnom trenutku zatvaranja strujnoga kruga? Kolika je jakost struje kroz vodič kada
brzina gibanja postane konstantna? Kolika je otporna sila? Otpor vodova zanemarite.
Rješenje:
U trenutku kada se vodič počinje gibati još nema inducirane elektromotorne sile, te
je jakost struje u krugu
ε ε 12 V
I= = = = 1A
R1 + Ru R 10 Ω + 2 Ω
Magnetska sila iznosi
F = BIl = 1 T · 1 A · 2 m = 2 N
6.9. AMPEREOV ZAKON 229
Gibanjem vodiča inducira se elektromotorna sila iznosa
εi = Blv
Primjenom drugoga Kirchoffova zakona računamo jakost struje
ε − εi = IR
ε − Blv0 = I0 R
ε − Blv0 12 V − 1 T · 2 m · 1 ms
I0 = = = 0.83 A
R 12 Ω
Vodič postigne konstantnu brzinu kada se izjednače magnetska sila i sila trenja klizanja.
Odavde slijedi
Fm = Ftr = BI0 l = 1 T · 0.83 A · 2 m = 1.66 N
Primjer 6.9.3 Komad metalnog vodiča duljine l = 0.5 m i mase m = 0.1 kg može klizati
preko dviju usporednih metalnih tračnica okomito na vertikalno homogeno magnetsko polje
B = 1 T. Ako u početnom trenutku klizač dobije brzinu v0 = 1 ms koliki put će prevaliti
dok se ne zaustavi? Koliki će biti put i brzina u trenutku t = 1 s? Otpor strujnoga kruga
iznosi R = 2 Ω.
Rješenje:
Za vrijeme dt vodič napravi put od ds = vdt i pri tome se površina promijeni za
dS = lvdt. Zbog toga promjena magnetskog polja iznosi
dΦ = BdS = Blvdt
te je inducirana elektromotorna sila
dΦ
ε=− = −Blv
dt
Jakost struje kroz krug iznosi
ε
I=
R
pa na klizač djeluje magnetska sila u smjeru suprotnome gibanju
Blv B 2 l2 v
F = BIl = B · ·l = = bv
R R
B 2 l2 (1 T)2 (0.5 m)2 kg
b = = = 0.125
R 2Ω s
gdje je b konstanta.Vektroski bi bilo
−
→
F = −b−
→
v
Drugi Newtonov zakon za to gibanje daje
d2 s dv
F =m =m = −bv
dt2 dt
uz početne uvjete t = 0, s = 0, v = v0 . Rješavanjem jednadžbe dobivamo

dv
m = −bv
dt
v t
dv b
= − dt
v m
v0 0
v b t b
ln v|v0 = − t|0 =⇒ ln v − ln v0 = − (t − 0)
m m
v b v b
ln = − t =⇒ = e− m t
v0 m v0
b
v = v0 · e− m t
odakle je prijeñeni put jednak
t t
b mv0 − mb t t mv0 − mb t b
s = vdt = v0 · e− m t dt = − e =− e − e− m ·0
b 0 b
0 0
mv0 b mv0 b mv0 R b
= 1 − e− m t = B2 l2 1 − e− m t = 2 2 1 − e− m t
b R
B l
Ukupni prijeñeni put iznosi
mv0 R 0.1 kg · 1 ms · 2 Ω
suk = = = 0.8 m
B 2 l2 (1 T)2 (0.5 m)2
U trenutku t = 0.1 s brzina i prijeñeni put iznose
B 2 l2 m − (1 T)2 (0.5 m)2
m
v = v0 · e− Rm ·t
=1 · e 0.1 kg·2 Ω ·1 s ≈ 0.29
s s
B 2 l2 (1 T)2 (0.5 m)2
·1 s
s = suk 1 − e− Rm ·t
= 0.8 m 1 − e− 0.1 kg·2 Ω = 0.57 m
6.10 Elektromagnetska indukcija i induktivitet

Elektromagnetska indukcija je fizikalna pojava kreiranja elektromotorne sile koja se javlja
u vodljivoj petlji koja obuhvaća promjenjljivi magnetski tok. Elektromagnetsku induk-
ciju otkrio je Michael Faraday, a zakon indukcije koristi se pri izvoñenju Maxwellovih
jednadžbi.
Elektromagnetska indukcija se u većini slučajeva može objasniti djelovanjem Lorent-
zove sile na nositelje električnog naboja. Pri tome djeluje električno polje nastalo prom-
jenom gustoće magnetskog toka po vremenu neovisno o gibanju, dok magnetsko polje
kojemu je gustoća magnetskog toka vremenski nepromjenjljiva djeluje samo kada postoji
komponenta brzine gibanja nositelja naboja okomita na smjer magnetskog polja.
Definicija 6.10.1 Elektromagnetska indukcija je pojava pri kojoj se na krajevima

vodiča inducira (stvara) napon, odnosno elektromotorna sila uslijed promjene magnetskog
toka, a razmjerna je brzini promjene.
Na primjer: kroz vodič oblika petlje ili zbog gibanja vodiča (ravnog ili petlje) u
magnetskom polju. Može se reći da je elektromagnetska indukcija pojava u kojoj se u
prisustvu magnetskog polja mehanička energija pretvara u električnu.
6.10. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA I INDUKTIVITET 231
6.10.1 Faradayov zakon indukcije

Faradayev zakon indukcije: Inducirana elektromotorna sila u zatvorenoj petlji jed-
naka je negativnoj brzini promjene magnetskog toka kroz petlju
dΦB
εind = −
dt
Giba li se vodič duljine l brzinom v u homogenome magnetskom polju indukcije B,
inducirana elektromotorna sila je
−
→
εind = Blv sin ∢− →
v , B = Blv sin α
Za poseban slučaj izvodi se Faradayev zakon indukcije za ravni vodič duljine l koji
−
→
klizi preko paralelnih tračnica jednolikom brzinom −
→
v okomito na magnetsko polje B .
Pri ovakvom gibanju na slobodne elektrone u vodiču djelovati će magnetska sila
−
→ −
→
F M = −e · −
→v ×B
i tjerati ih da se gibaju prema jednom kraju žice. Označimo da je to gibanje naboja
(elektrona) uzrokovano induciranim neelektrostatskim električnim poljem
−
→
−
→ F −
→
E ind = =− →
v ×B
−e
Vodič se polarizira, odnosno jedan njegov kraj postaje pozitivan, a drugi negativan.
−
→
Ovako razdvojeni naboji u vodiču stvaraju elektrostatsko polje E , razdvajanje naboja
−
→
će prestati kada se uspostavi ravnoteža, tj. kada elektrostatsko polje E postane jednako
−
→
−− →
v × B i tako poništi djelovanje induciranom električnom polju.
Inducirana elektromotorna sila jednaka je cirkulaciji induciranog (neelektrostatskog)
polja:
+
−
→ −
→ −
→ −
→ −
→
εind = E ind · d l = v × B · d l = vBl
K l
gdje je l duljina vodiča unutar magnetskog polja. Ako smjer gibanja vodiča (smjer vektora
−
→
brzine −→v ) i smjer magnetskog polja indukcije B zatvaraju kut α, tada će inducirana
elektromotorna sila biti jednaka
εind = Bvl sin α
Kako se gibanjem vodiča mijenja površina S petlje u magnetskom polju, to se pri promjeni
površine mijenja i magnetski tok.
Za vrijeme dt vodič se pomjeri za ds = vdt i pri tome se mijenja površina od dS =

−
→ − → −
→ − →
l · ds = lvdt pa je promjena magnetskog toka (∢ B , d S = 0, pa je B · d S = BdS cos 0 =
BdS)
−
→ − →
dΦ = B · d S = B · dS = B · lvdt
S
odnosno
dΦ
= Blv
dt
pa je
dΦ
εind = − = −Blv
dt
predznak minus slijedi iz Lentzova pravila. Izraz se može pisati još i kao
+
−
→ −
→ dΦ d −
→ − →
εind = E ind · d l = − =− B · dS
dt dt
K S
Promjena magnetskog toka u vremenu inducira električno polje.

U elekrostatici cirkulacija električnog polja jednaka je nuli
+
−
→ −
→
E ind · d l = 0
K
meñutim vidi se da to ne vrijedi i za inducirano električno polje, dakle inducirano elek-

trično polje nije konzervativno polje.
Lentzovo pravilo
Inducirana električna struja ima takav smjer da proizvodi magnetski tok koji se
suprotstavlja promjeni toka zbog kojeg je nastala. Npr. kada se magnetski tok kroz
petlju smanjuje (dΦ < 0), inducirana struja vlastitim tokom nastoji povećati tok i obr-
nuto kada se tok povećava inducirana struja vlastitim tokom nastoji smanjiti tok.
Lentzovo pravilo posljedica je zakona očuvanja energije.
6.10.2 Induktivitet i zavojnice

Induktivitet je omjer napona induciranoga na krajevima zavojnice i brzine kojom se
mijenja struja u zavojnici.
Magnetski tok kroz površinu omeñenu nekim zavojem proporcionalan je jakosti struje
I kroz taj zavoj
Φ=LI
, -
gdje je L - koeficijent samoindukcije (induktivitet). Jedinica za induktivitet je H = Wb
A =
Vs
A .
Za zavojnicu duljine l, poprečnog presjeka S koja ima N zavoja, induktivitet je
N 2S
L = µ0 µr
l
6.10. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA I INDUKTIVITET 233
Elektromotorna sila samoindukcije uzrokovana je promjenom jakosti struje I

dΦ dI
εL = − = −L
dt dt
Ako su dvije zavojnice induktivno povezane, tada će promjena jakosti struje I1 u
primarnoj zavojnici inducirati elektromotornu silu u sekundarnoj
dI1
ε2 = L12
dt
gdje je L12 - koeficijent uzajamne indukcije.
6.10.3 Indukcija i očuvanje energije

6.10.4 Inducirana električna polja i dijamagnetizam
6.10.5 Samoindukcija
Mijenjanjem struje u petlji ili zavojnici nastati će u njima promjenjivo magntesko polje,
a kako prema zakonu elektromagnetske indukcije to promjenjivo polje inducira elektro-
motornu silu, to će u samoj petlji ili zavojnici nastati inducirana elektromotorna sila.
Zapravo petlja ili zavojnica inducira elektromotornu silu sama u sebi.
Samoindukcija je pojava inducirane struje u zavojnici koja, prema Faradayevu zakonu
indukcije, nastaje u toj istoj zavojnici ako njome teče promjenjiva električna struja.
Inducirana elektromotorna sila samoindukcije jednaka je
dΦ
εL = −N
dt
Budući da je magnetsko polje proporcionalno struji kroz petlju (Biot-Savartov zakon za
µI
jednu petlju daje 2R ), struji je proporcionalan i magnetski tok
Φ = LI
gdje se koeficijent proporcionalnosti L naziva induktivitet (samoinduktivitet, koeficijent

samoindukcije). Za zavojnicu od N zavoja slijedi
N Φ = LI
dΦ d d dI
εL = −N = − (N Φ) = − (LI) = −L
dt dt dt dt
[ V][ s]
Jedinica za induktivitet naziva se henri [ H] = [ A] = [ Ω] [ s].
Iz jednadžbe slijedi
εL
L = − dI
dt
Induktivitet dugačke cilindrične zavojnice (bez jezgre) iznosi
N 2S
L = µ0
l
gdje je N broj zavoja, S poprečni presjek, a l duljina zavojnice.
6.10.6 Energija magnetskog polja

Ako se na zavojnicu induktiviteta L priključi napon, struja neće odmah postići maksi-
malnu vrijednost jer joj se supratstavlja struja samoindukcije.
Magnetsko polje u zavojnici pri tom raste od nule do maksimalne vrijednosti NI l .
Kada struja u zavojnici poraste od i do i + di, na krajevima zavojnice inducira se elek-
tromotorna sila
di
εL = −L
dt
a energija
dEL = P dt = εL idt = Li di
prijeñe iz izvora u magnetsko polje zavojnice. Ukupna energija magnetskog polja zavo-
jnice kada kroz nju teče struja jakosti I tada iznosi
I I
i2 LI 2
Em = Lidi = L =
2 0 2
0
µN 2 S Hl
a kako je L = l iI= N to je
2
1 1 µN 2 S Hl 1 µN 2 SH 2 l2 1 1
Em = LI 2 = = 2
= µH 2 (Sl) = µH 2 · V
2 2 l N 2 lN 2 2
gdje je V volumen zavojnice. Gustoća energije magnetskog polja je
energija Em 1 1 2 1
w= = = µH 2 = B = BH
vulumen V 2 2µ 2
Izraz izveden za zavojnicu vrijedi i za bilo drugo magnetsko polje u prostoru.
Primjer 6.10.2 U dugoj šupljoj valjkastoj zavojnici promjera r = 5 cm i duljine l =
80 cm sa 1000 zavoja teče struja jakosti I = 0.5 A. Izračunajte magnetsku indukciju
unutar zavojnice, gustoću energije magnetskog polja i ukupnu magnetsku energiju.
Rješenje:
Magnetska indukcija B unutar duge zavojnice (2r ≪ l) iznosi
N T m 1000
B = µ0 I = 4π · 10−7 · · 0.5 A = 7.85 · 10−4 T
l A 0.8 m
Gustoća energije magnetskog polja jest
2
B2 7.85 · 10−4 T J
w= = Tm
= 0.245 3
2µ0 2 · 4π · 10−7
A
m
Volumen zavojnice iznosi
V = B · l = r2 π · l = (0.05 m)2 π · 0.8 m = 6. 28 · 10−3 m3
Ako zanemarimo promjenu magnetskog polja pri krajevima zavojnice, tada bi gustoća
energije magnetskog polja bila konstantna i ukupnu energiju bi dobili kao
J
W = w · V = 0.245 · 6. 28 · 10−3 m3 = 1.54 · 10−3 J = 1. 54 mJ
m3
6.11. MAGNETSKO POLJE U MATERIJALU 235
6.11 Magnetsko polje u materijalu

6.11.1 Magnetizacija
Kada se magnetsko polje nalazi u dijelu prostora u kojemu se nalazi neki materijal ono
se mijenja (npr. zavojnica). Ako je magnetsko polje zavojnice bez jezgre:
NI
B0 = µ0
l
ista zavojnica s jezgrom ima polje indukcije
NI
B = µr µ0 = µr B0
l
gdje je µr relativna magnetska permeabilnost materijala i jednaka je omjeru polja mag-
netske indukcije u materijalu i magnetske indukcije bez materijala
B
µr =
B0
Dok jakost magnetskog polja H ovisi samo o jakosti struje kroz zavojnicu, magnetska
indukcija B ovisi i o materijalu unutar zavojnice.
Slično kao što se sa vektorom polarizacije opisuje ponašanje materijala u električnom
−
→
polju, tako se magnetizacijom M opisuje utjecaj sredstva na magnetsko polje.
−
→ − → −
→
−
→ B − B0 B − →
M= = −H
µ0 µ0
−
→ −
→ −
→
Veza izmeñu vektora magnetskog polja H , magnetske indukcije B i magnetizacije M je
−
→ −
→ − →
B = µ0 H + M
U večini slučajeva magnetizacija je proporcionalna jakosti magnetskog polja

−
→ −
→
M = χm H
gdje se konstanta proporcionalnosti χm naziva magnetska susceptibilnost materijala.

Veza izmeñu susceptibilnosti i permeabilnosti jednaka je
−
→ −
→ −
→ − → −
→ −
→ −
→
B = µ0 µr H = µ0 H + M = µ0 H + χm H = µ0 (1 + χm ) H
µr = 1 + χm
χm = µr − 1
Za vakuum je µr = 1 (χm = 0), a za zrak prbližno isti. Obzirom na magnetska svojstva
materijale dijelimo na:
1. Feromagnetici - materijale sa µr mnogo veće od jedinice µr ≫ 1 (χm ≫ 0), kao što
su: željezo, nikal kobalt i njihove legure,
2. Paramagnetici - materijale sa µr nešto veće od jedinice µr > 1 (χm > 0), kao što
su: Al, P t, W, T a itd.,
3. Dijamagnetici - materijale sa µr nešto manje od jedinice µr < 1 (χm < 0). Oni
malo smanjuju magnetsku indukciju B. Dijamagnetični materijali su: Bi, P b, Cu, H2
itd..
6.11.2 Dijamagnetizam
U nehomogenome magnetskom polju dijamagnetični materijali se gibaju u smjeru slabi-
jeg polja i to vrijedi bez obzira na smjer magnetskog polja. To je ponašanje suprotno od
ponašanja feromagnetskih materijala npr. željeza. Dijamagnetski materijali imaju male
negativne vrijednosti magnetske susceptibilnosti, odnosno relativnu magnetsku perme-
abilnost izmeñu nule i jedinice 0 < µr < 1. Dijamagnetizam je svojstvo svih materijala i
pokazivati će to svojstvo sve dok ne bude nadjačan paramagnetskim ili feromagnetskim
svojstvom (što nije karakteristika za sve materijale). Zbog orbitalnog gibanja elektrona i
vlastitog spinskog stanja svi materijali imaju magnetska svojstva. Ako se magnetski efekti
svih elektrona meñusobno poništavaju materijali neće pokazivati magnetska svojstva. Di-
jamagnetizam se može objasniti atomskom strukturom materijala, pa se dijamagnetični
materijali sastoje od nemagnetskih molekula ili atoma, tj. dipolni momenti elektrona
meñusobno se poništavaju pa atom ili molekula kao cjelina nema permanentnimagnetski
dipolni moment.
Kada se materijal unese u vanjsko magnetsko polje, u strujnim petljama elektrona
induciraju se suprotni magnetski dipolni momenti u odnosu na vanjsko polje. Klasični
pristup magnetskoj susceptibilnosti bio bi: neka je n koncentracija elektrona, m masa, e
naboj i r polumjer putanje elektrona, dodatni dipolni magnetski moment ∆pm tada je
magnetizacija jednaka
−
→ ne2 r2 −
→ −
→
M = n∆−
→
p m = −µ0 H = χm H
4m
Uočava se da je magnetska susceptibilnost negativna i ne ovisi o temperaturi.
6.11.3 Paramagnetizam
Ako atomi ili molekule u materijalu imaju permanentni magnetski dipolni moment tada
−
→
materijal ima paramagnetska svojstva. U vanjskom magnetskom polju indukcije B
djeluje na dipole momentom sile koji elementarne magnetiće nastoji usmjeriti uzduž
polja. U nehomogenom magnetskom polju materijali se gibaju u smjeru jačeg polja.
−
→
Magnetizacija M i susceptibilnost χm paramagnetika ovise o temperaturi po Curievu
zakonu
µ0 n 2 konst.
χm = pm =
3kT T
gdje je pm permanentni atomski ili molekulski magnetski dipolni moment. Molekularno
gibanje povećava se sa porastom temperature i ono ometa usmjeravanje magnetića pa je
i χm stoga obrnuto srazmjerna temperaturi.
I paramagnetici imaju dijamagnetska svojstva, i u njihovim se elektronskim putan-
jama inducira dodatni dipolni moment suprotnog smjera od vanjskog magnetskog polja,
meñutim dodatna magnetizacija zbog paramagnetizma je veća od nje tako da je u para-
magnetskim materijalima dijamagnetski efekt u potpunosti zasjenjen.
6.11.4 Feromagnetizam
Kod ovih materijala magnetizacija je vrlo velika, pa oni izrazito povećavaju magnetsku
indukciju i magnetski tok.
U feromagnetskim materijalima postoje mikroskopska područja (10−8 − 10−12 m3 )
spontane magnetizacije - tzv. Weissove domene. U svakoj domeni svi atomi su tako
6.12. IZMJENIČNE STRUJE 237
ureñeni da imaju paralelne magnetske dipolne momente pa se domena ponaša kao mali
permanentni magnet (po domeni oko 1020 atoma).
Vanjsko polje na dva načina utječe na domene: domene u smjeru polja povećavaju se
na račun onih kojima je smjer suprotan polju, dok jača polja mogu zarotirati domene i
tako ih orijentirati u smjeru polja.
Pri visokim temperaturama termička gibanja narušavaju ureñenost domena pa fero-
magnetici gube feromagnetska svojstva i ponašaju se kao paramagnetici. Temperatura na
kojoj se dogaña ovaj prijelaz naziva se Curieva temperatura. Npr. Curieva temperatura
za željezo iznosi 770 ◦ C, za nikal 360 ◦ C, za kobalt 1075 ◦ C dok za gadolinij 15 ◦ C.
Dok je za dijamagnetike i paramagnetike magnetska indukcija strogo razmjerna jakosti
−
→ −
→
magnetskog polja B = µ0 µr H , pa su permeabilnost u susceptibilnost konstantne, za
feromagnetike ane nisu konstanta nego ovise o jakosti magnetskog polja.
Kada se željezo nañe u vanjskom magnetskom polju, Weissove domene kod kojih je
spontana magnetizacija paralelna vanjskom magnetskom polju povećavaju se na račun
drugih domena i tako se magnetska indukcija povećava s porastom jakosti magnetskog
polja. Kada se svi elementarni magneti (ili domene) u željezu usmjere prema vanjskom
magnetskom polju dolazi do zasićenja, magnetizacija poprima maksimalnu vrijednosti i
pri jačim poljima se dodatno ne može povećavati pa kažemo da je došlo do zasićenja. To
sedobro opažava u krivuljama magnetiziranja i histereze.
6.12 Izmjenične struje

Već smo rekli da se zakon elektromagnetna indukcija danas najčešće primjenjuje u elek-
tričnim generatorima za dobivanje izmjenične struje i u električnim transformatorima
za transformiranje struje. Električne generatore (rotor generatora) pokreću turbine (vo-
dene, parne i plinske) i oni mehaničku energiju pretvaraju u električnu. Električna struja
dobivena u generatorima izmjenične struje danas se koristi u skoro svim električnim ure-
ñajima u domaćinstvima i gospodarstvu. Za razliku od istosmjerne struje tj. struje
koja ima uvijek isti smjer izmjenična struja u pravilnim vremenskim razmacima stalno
mijenja smjer. Isto tako iznos napona i jakosti izmjenične struje mijenjaju se tijekom
vremena. Sve ove karakteristike izmjenične struje proučit ćemo na jednom modelu gen-
eratora izmjenične struje. Za primjer ćemo uzeti generator izmjenične struje u kojem
se izmjenična struja dobije gibanjem vodiča u magnetnom polju. Umjesto da se vodič
giba u jednom pravcu amo-tamo, tehnički je prikladnije da se vodič u magnetnom polju
giba kružno. Vodič savijemo u obliku okvira, a krajeve vodiča spojimo na dva neovisna
prstena (slika). Okretanjem okvira, dijelovi okvira (A-B i C-D) izvode kružno gibanje,
pri čemu presijecaju magnetne silnice na račun čega se na njihovim krajevima inducira
izmjenična struja. Po prstenima klize četkice preko kojih se struja prenosi kroz vodiče
do trošila.
Napon izmjenične struje
Iznos napona u vodiču u ovom primjeru (slika) ovisi o magnetnoj indukciji (B) duljini
djela vodiča koji presijeca silnice magnetnom polju (l) i komponentnoj brzini vx . Kom-
ponenta brzine vy ne presijeca silnice (paralelna je sa silnicama) što znači da ne utječe na
iznos napona. Dakle, ako u magnetno polje stavimo petlju koja se vrti stalnom kutnom
brzinom ω, kut θ se mijenja u vremenu, pa se tok kroz petlju u vremenu mijenja po
zakonu
ΦB = BS cos θ = BS cos ωt
N v
vy
vx
ϕ
C B vodič
ω ϕ
okvir
A r
D
cetkice
prsten
S S
V
Slika 6.12.1:
i pri tome nastaje inducirana elektromotorna sila

dΦ
ε=− = BSω sin ωt = εm sin ωt
dt
gdje je sa εm označena maksimalna vrijednost inducirane elektromotorne sile (ampli-
tuda). Ako se petlja sastoji od N zavoja tada je
dΦ
ε=− = N BSω sin ωt = εm sin ωt
dt
Linearna frekvencija za gradsku mrežu u Europi iznosi 50 Hz, a u Americi 60Hz., pa je je
kutna brzina (kružna frekvencija), koja je jednaka ω = 2πf = 314 s−1 za gradsku mrežu.
Konačno dobivamo:
u (t) = Umax sin (ωt)
U svim ovim obrascima vidimo da se trenutni napon (u) mijenja sa sinusom kuta rotacije
ϕ odnosno sa sinusom proteklog vremena t. Promjenu napona u ovisnosti o kutu rotacije
ϕ (vremenu rotacije t) možemo prikazati u u, ϕ (t)- grafu, tako što na apcisu osu nanesemo
vrijednosti kuta rotacije ϕ ili vremena rotacije t, a na ordinatu pripadajuće vrijednosti
trenutnog napona u.
Ovaj graf nam potvrñuje da je krivulja izmjeničnog napona sinusoida iz koje vidimo
da napon raste od nule do najveće vrijednosti (Umax ), zatim se počinje smanjivati sve do
nule, nakon čega opet počinje rasti ali u suprotnom smjeru gdje opet postiže maksimalnu
vrijednost (−Umax ) zatim postupno pada do nule.
Jakost izmjenične struje Ako na izvor izmjeničnog napona priključimo trošilo kroz
njega će teći izmjenična struja koja analogno izmjeničnom naponu mijenja svoje vrijed-
nosti u obliku sinusoidne funkcije. Ovisnost jakosti izmjenične struje o kutu rotacije
odnosno o vremenu rotacije možemo prikazati slijedećim izrazima:
i (t) = Imax sin ϕ = Imax sin ωt = Imax sin (ωt)

U0
0° 90° 180° 270° 360° ϕ

T T 3 t
T T
4 2 4
-U0
Slika 6.12.2: u, ϕ (t) − graf
I0
-I0
Slika 6.12.3: i (t) − graf

Efektivne vrijednosti izmjenične struje

Budući da se vrijednosti napona i jakosti izmjenične struje stalno mijenjaju, onda se
nameće pitanje s kojim to vrijednostima računamo. Za računanje, u praksi, koristimo
takozvane efektivne vrijednosti struje i napona koje označavamo s Uef f i Ief f ili samo s
U i I. Svi električni mjerni instrumenti pokazuju efektivne vrijednosti.
Efektivna vrijednost struje i napona definira se kao vrijednost koju bi imala istosm-
jerna struja stalne jakosti koja bi proizvela isti toplinski učinak na nekom omskom otporu
kao i ta izmjenična struja. Veza se dobiva iz srednje snage za vrijeme jednog perioda:
T T T
2 2
P dt Ri dt R (Im sin ωt) dt
0 0 0
P = = =
T T T
T
2 2 2
RIm RIm T RIm
= sin2 ωtdt = · =
T T 2 2
0
pa je efektivna vrijednost jednaka

2
RIm
= RI 2
2
I
I = √m = 0.707Im
2
gdje smo koristili integral
T
T T
1 1 1
sin2 ωtdt = (1 − cos 2ωt) dt = t− sin 2ωt
0 2 2 2ω 0
0
1 1 1
= T− sin 2ωT − 0 − sin 2ω · 0
2 2ω 2ω
1 1 2π 1 1
= T− sin 2ω − 0− sin 0 = T
2 2ω ω 2ω 2
Izmjenična stuja odnosno napon mijenjaju se sinusoidalno, pa su njihove srednja vri-
jednost jednake nuli. Stoga se definira srednja vrijednost kvadrata jakosti struje odnosno
napona. Efektivna je vrijednost kvadratni korijen iz srednje vrijednosti kvadrata napona
odnosno struje
Im
I = i2 = √ = 0.707Im
2
U m
U = u2 = √ = 0.707Um
2
Primjer 6.12.1 Omsko trošilo snage P = 15 kW spojeno je preko dugoga dvožilnoga
kabela ukupnog otpora R = 0.4113 9 Ω na izvor izmjeničnoga napona. Koliki je napon
izvora izmjenične struje ako je gubitak energije u kabelu 15% ulazne energije?
Rješenje:
Na trošilo dolazi 85% energije koju šalje izvor, ta je ulazna snaga
15 kW
Pu = = 17. 647 kW
0.85
a gubitak u kabelu je
Pg = Pu − P = 2.647 kW
Kako je gubitak u kabela zapravo gubitak na Jouleovu toplinu, vrijedi
Pg = I 2 R
odakle je jakost struje
Pg 2.647 kW
I= = = 80.214 A
R 0.41139 Ω
Ulazna snaga je
Pu = Ui · I
odakle je
Pu 17. 647 kW
Ui = = = 220 V
I 80.214 A
6.12.1 Električni elementi u krugovima izmjenične struje

Omski otpori u krugu izmjenične struje
Ako je u krugu izmjenične struje trošilo omskog otpora R tada se jakost struje u
svakom trenutku može izračunati po Ohmovu zakonu
u (t) Um sin ωt
i (t) = = = Im sin ωt
R R
gdje je u (t) trenutna vrijednost napona na omskom otporu, a i (t) trenutna vrijednost
struje kroz omski otpor R.
2 sin 5t
y 2
u
i
1
1 2 3 4 5
x
-1
-2
Struja i napon na omskom otporu su u fazi

Promotrimo krug izmjenične struje koji se sastoji od otpornika i izvora. U bilo kojem
trenutku algebarska suma napona u zatvorenom krugu mora biti nula (Kirchhoffovo
pravilo)
u = uR = Umax sin ωt
gdje je uR trenutni pad napona na otporniku. Za struju koja prolazi krugom dobivamo
izraz
uR Umax sin ωt
i= = = Imax sin ωt
R R
gdje je maksimalna struja
Umax
Imax =
R
dakle, trenutni pad napona na otporniku je
uR = Imax · R sin ωt
Struja i napon su u fazi, jer se jednako ponašaju tijekom vremena, dostignu maksimum
u istom trenutku.
Napon i struja su u fazi za omski otpor.

Fazna razlika prikazuje se inače prikazuje u vektorskom dijagramu. Napon je u odnosu
na struju zakrenut za fazni kut . Za > 0 napon je u fazi ispred struje, za < 0 iza
struje.
Zavojnica u krugu izmjenične struje
Ako u krug izmjenične struje priključimo zavojnicu induktiviteta L zanemariva om-
skoga otpora, opažava se da i zavojnica (induktivitet) pruža odreñen otpor izmjeničnoj
struji (induktivni otpor RL ). On se javlja zbog samoindukcije u zavojnici zbog stalnog
mijenjanja izmjenične struje. Budući je elektromotorna sila samoindukcije
di
ǫL = −L
dt
u svakom trenutku jednaka po iznosu i suprotna smjera naponu u piše se
di
u=L
dt
Izmjenična struja se mijenja po zakonu i = Im sin ωt pa je
di π
u=L = Lω cos ωt = LωIm sin ωt +
dt 2
pa po Ohmovu zakonu za induktivni otpor vrijedi
U U
I= = =⇒ RL = Lω
Lω RL
Struja u zavojnici nije u fazi s naponom, ona kroz induktivitet (bez omskog otpora)
zaostaje za naponom za π2 (90 ◦ ).
Dakle, ako je omski otpor zaojnice jednak nuli, fazni je pomak 90 ◦ , pa kažemo
da struja kroz induktivitet (bez omskog otpora) zaostaje za naponom za π2
(odnosno 90 ◦ ), odnosno da napon prethodi struji za 90 ◦ . Ako se uz induktivni
u strujnome krugu nalazi i omski otpor R tada je
di
u = uR + uL = i · R + L ·
dt
= RIm sin ωt + LωIm cos ωt
π
= RIm sin ωt + LωIm sin ωt +
2
Da bismo zbrojili dvije sinusoidne funkcije poslužimo se metodom rotirajućeg vektora.
Napon na serijskom spoju omskog i induktivnog otpora je
u = Um sin (ωt + ϕ) = R2 + L2 ω 2 · I sin (ωt + ϕ)
gdje je ϕ fazni pomak izmeñu napona i struje zdan izrazom
RL Lω
tan ϕ = =
R R
Ohmov zakon za serijski spoj omskog i induktivnog otpora glasi
U= R2 + R2L · I = R2 + L2 ω 2 · I
pri čemu su U i I efektivne vrijednosti izmjeničnog napona i struje.

Napon na induktivnom i omskom (radnom) otporu pomaknuti su u fazi za 90 ◦ i
zbrajaju se vektorski pa je ukupni otpor
Z= R2 + R2L
Kut gubitaka zavojnice definira se izrazom
R R
tan δ = =
RL Lω
a faktor kvalitete (”dobrote”) zavojnice
1 Lω
Q= =
tan δ R
Kapacitivni otpor
Kapacitivni otpor
Ako je u izmjeničnom strujnom krugu kondenzator kapaciteta C, kroz kondenzator će teći
struja jakosti koje je jakost razmjerna kapacitetu kondenzatora. Za istosmjerni napon
nakon punjenja kondenzator predstavlja beskonačni otpor, meñutim, priključenjem kon-
denzatora na izvor izmjenične struje zbog stalnog mijenjanja smjera struje kondenzator
se naizmjenično puni i prazni, tako da u krugu teče izmjenična struja bilo u jednom ili
drugom smjeru. Veza izmeñu naboja q i napona u na kondenzatoru je
q i (t) dt
u= =
C C
Pretpostavimo li da sestruja mijenja po zakonu
i (t) = Im sin ωt
dobivamo
1 Im Im π
u= Im sin ωt dt = − cos ωt = sin ωt −
C Cω Cω 2
pa kaondenzator kapaciteta C pruža izmjeničnoj struji kružne frekvencije ω kapacitivni
otpor
1
RC =
Cω
Fazni je pomak izmeñu napona i struje na kapacitivnom otporu − π2 ; pa izmjenična
struja kroz kondenzator prethodi naponu za 90 ◦ , odnosno napon zaostaje za strujom za
90 ◦ .
Primjer 6.12.2 Koaksijalni kabel unutarnjeg polumjera R1 = 0.5 mm, vanjskog polum-
jera R2 = 3 mm, duljine l = 30 m, s izolatorom relativne električne permitivnosti εr = 3,
spojen je na gradsku mrežu izmjeničnog napona U = 220 V. Kolika je jakost struje kroz
kabel?
Rješenje:
Kapacitet koaksijalnog kabela jest
2πε0 εr 2π · 8.854187817 · 10−12 F m−1 · 3
C = R2
l= 3 mm · 30 m
ln R1 ln 0.5 mm
= 2. 794 4 · 10−9 F
Kapacitivni je otpor kabela
1 1
XC = = = 1. 139 1 · 106 Ω
Cω 2. 794 4 · 10−9 F · 100π rad · s−1
Pa je jakost struje
U 220 V
I= = = 193. 13µ A
XC 1.1391 MΩ
Primjer 6.12.3 U strujnome krugu napon i struja se mijenjaju prema zakonu
u (t) = Um sin ωt
i (t) = Im sin (ωt + ϕ)
gdje je ω = 100π s−1 , Um = 110 V, Im = 2 A, a kut izmeñu napona i struje iznosi:
a) ϕ = 0◦ ,
b) ϕ = π6 ,
c) ϕ = ± π2 . Izračunajte minimalnu, maksimalnu i srednju vrijednost snage. Nacrtajte
u (t) , i (t) i P (t) dijagrame.
Rješenje:
Trenutna vrijednost snage jednaka je
P (t) = u (t) · i (t) = Um sin ωt · Im sin (ωt + ϕ) = Um Im sin (ωt + ϕ) sin ωt
√ √
Budući da je Um = 2U, i Im = 2I , gdje su U, I - efektivne vrijednosti napona i
struje, te
1
sin (ωt + ϕ) sin ωt = [cos ϕ − cos (2ωt + ϕ)]
2
vrijedi
P (t) = UI · [cos ϕ − cos (2ωt + ϕ)]
Minimalna vrijednost snage je
Pmin = U I (cos ϕ − 1)
a maksimalna vrijednost je
Pmax = U I (cos ϕ + 1)
dok je srednja snaga jednaka
T T
1 1
P = P (t) dt = U I · [cos ϕ − cos (2ωt + ϕ)] dt
T T
0 0
T T
UI UI
= [cos ϕ − cos (2ωt + ϕ)] dt = U I cos ϕ − cos (2ωt + ϕ) dt
T T
0 0
=0
= U I cos ϕ
a) Ako je fazni pomak izmeñu napona i struje ϕ = 0, trošilo u krugu je čisti omski
(aktivni) otpor, vrijedi
Pmin = U I (cos 0 − 1) = 0 W
Pmax = U I (cos 0 + 1) = 2U I = Um Im = 110 V · 2 A = 220 W
Pmax
P = U I cos 0 = UI = = 110 W
2
b) Ako je ϕ = π6 , u krugu je aktivni i pasivni (reaktivni) otpor, a snaga je

π
Pmin = U I cos − 1 = 110 W · (0.866 03 − 1) = −14. 737 W
6
π
Pmax = U I cos + 1 = 110 W · (0.866 03 + 1) = 205. 26 W
6
π
P = U I cos = 110 W · 0.866 03 = 95. 263 W
6
c) Ako je ϕ = ± π2 , u krugu je samo reaktivni (induktivni ili kapacitivni) otpor. Tada je

cos ± π2 = 0, pa je
Pmin = −Pmax = U I = −110 var

P = 0W
Srednja snaga jednaka je nuli. Tijekom jedne polovine perioda energija prelazi iz
izvora u reaktivni element (u obliku elektrostatske odnosno magnetske energije),
dok se tijekom druge polovine perioda ista vraća u izvor.
6.12.2 LC krugovi
Primjer 6.12.4 Iz zakona očuvanja energije izvedite frekvenciju za titrajni LC-krug.
Rješenje:
2
Ukupna elektrostatska energija kondenzatora kapaciteta C iznosi E = Q 2C , a energija
zavojnice E = 12 LI 2 gdje je I = dQ
dt . Ukupna energija ova dva elementa po zakonuoču-
vanja energije glasi
Q2 1 d
+ LI 2 = konst. /
2C 2 dt
2Q dQ
dt 1 dI
+ L · 2I = 0
2C 2 dt
QI dI
+ LI = 0 / : LI
C dt
dI 1
+ Q = 0
dt LC
dQ
uz korištenje identiteta I = dt slijedi
d2 Q 1
+ Q=0
dt2 LC
ovo je valna jednadžba uz frekvenciju titranja
1 1
ω2 = =⇒ ω = √
LC LC
6.12.3 RLC krugovi i rezonancija

Serijski spoj omskog (radnog), induktivnog i kapacitivnog otpora
Pretpostavimo da je struja u serijskom RLC−krugu dana izrazom
i (t) = Im sin ωt
Ukupni pad napona na svim trima otporima jednak je zbroju padova napona na otporu
R, induktivitetu L i kondenzatoru C, tj.:
di 1
u = R·i+L + i dt
dt C
π Im π
= R · Im sin ωt + Lω · Im sin ωt + + · sin ωt −
2 Cω 2
zbrojimo li sinusne funkcije dobivamo
u = Um sin (ωt + ϕ)
gdje je
2
2 2 1
Um = URm + (ULm − UCm ) = Im R2 + Lω −
Cω
1
Lω − Cω
tan ϕ =
R
Ohmov zakon za izmjeničnu struju možemo pisati
U
I=
Z
gdje je
2
1
Z= R2 + (RL − RC )2 = R2 + Lω −
Cω
ukupni otpor (impedancija) strujnoga kruga.
Električna rezonancija
Serijski RCL-krug. Jakost izmjenične struje kroz strujni krug u kojem su omski,
induktivni i kapacitivni otpor spojeni serijski dana je izrazom
U U
I= =
Z 1 2
R2 + Lω − Cω
1
Ako je induktivni otpor jednak kapacitivnom Lω = Cω , struja je kroz krug mak-
simalna. Ta se pojava naziva serijska ili naponska rezonancija, a frekvencija f0 na
kojoj se to postiže naziva se rezonantna fekvencija. Izjednačimo li oba otpora dobivamo
Thomsonovu formulu za rezonantnu frekvenciju
1
f0 = √
2π LC
U slučaju rezonancije Z = R struja je maksimalna i u fazi je s naponom (ϕ = 0). Odnosno
u slučaju rezonancije naponi na zavojnici i kondenzatoru jednako su veliki, ali su suprotne
faze pa se poništavaju, ukupni je napon malen (i ovisi o omskom otporu), a struja je jaka.
Takvu rezonanciju nazivamo serijska ili naponska rezonancija.
Paralelni RCL-krug. Ako su omski, kapacitivni i induktivni otpor paralelno spo-
jeni, ukupna jestruja jednaka
i = iR + iC + iL
Te struje imaju različite amplitude i faze, dok je amplituda i faza napona na sva tri
otpora ista. Vektorski dijagram struje daje recipročnu vrijednost impedancije
2
1 1 1
= + − Cω
Z R2 Lω
Paralelna ili strujna rezonancija nastupiti će u slučaju kada je ispunjen uvjet
1
Cω =
Lω
dakle isti uvjet (Tomsonova formuls) kao i za naponsku rezonanciju. Struja iz izvora
je minimalna i jednaka iR , dok su struje kroz pojedine otpore (kapacitivni i induktivni)
jednake amplitude, ali suprotne faze. Dakle, unutar strujnog kruga izmjenjuje se energija
izmeñu magnetskog polja zavojnice i električnog polja kondenzatora. Poželjno je da u
paralelnom rezonantnom krugu omski otpor bude što veći kako bi se dobila što oštrija
rezonancija.
Kvalitet paralelnog kruga odreñuje se Q faktorom
R
Q=
Lω
6.12.4 Snaga u krugovima izmjenične struje

Rad i snaga izmjenične struje
Trenutna vijednost snage izmjenične struje dobiva se množenjem trenutne vrijednosti
struje i napona
p = ui
Ako se napon mijenja po zakonu u (t) = Um sin (ωt + ϕ), a jakost struje po zakonu
i (t) = Im sin ωt snaga je
p (t) = Um Im sin (ωt + ϕ) sin ωt
Srednju vrijednost snage dobivamo integriranjem po periodu

T T
1 1 1
P = p (t) dt = Um Im sin (ωt + ϕ) sin ωt dt = Um Im cos ϕ = U I cos ϕ
T T 2
0 0
Ako idealnu zavojnicu induktiviteta L priključimo na izvor izmjeničnog napona U

snaga je
1
p = ui = Um Im cos ωt sin ωt = Um Im sin 2ωt
2
snaga se mijenja sinusoidno dvostrukom frekvencijom i pozitivna je kada zavojnica uzima
energiju iz izvora, a negativna kada zavojnica vraća energiju u izvor, a srednja snaga je
nula jer su te dvije energije jednake. U idealnoj zavojnici nema gubitaka. Tu snagu
nazivamo reaktivnom (jalovom) snagom Pr za razliku od radne snage P koja se troši
u omskom otporu. Slično je i s kondenzatorom.
Ako je impedancija Z (sastavljena od radnog i reaktivnog otpora) priključena na izvor
izmjeničnog napona U razlika u fazi izmeñu napona i struje je ϕ, a u krugu teče struja
efektivne vrijednosti I. Produkt napona i struje nazva se prividnom snagom
Pp = UI
6.13. MAXWELLOVE JEDNADŽBE, ELEKTROMAGNETSKI VALOVI 249
i vrijedi
P = Pp cos ϕ
Pr = Pp sin ϕ
Pp = P 2 + Pr2 = U I
a faktor snage omjer je radne i prividne snage
P R R
cos ϕ = = =
UI Z 1 2
R2 + Lω − Cω
6.12.5 Transformatori
6.13 Maxwellove jednadžbe, Elektromagnetski valovi

Maxwellove četiri jednadžbe su baza svih električnih i magnetnih pojava. Jednadžbe koje
je izveo James Clerk Maxwell su osnova elektromagnetnih fenomena kao što su Newtonovi
zakoni za mehaničke pojave. Ove su jednažbe obuhvatnije nego se moglo zamisliti jer se
pokazalo da su u skladu sa specijalnom teorijom relativnosti.
Ovdje ćemo prikazati Maxwellove jednadžbe za prazni prostor, tj. bez dielektričnih ili
magnetnih materijala. Gaussov zakon za električno polje u diferencijalnom obliku glasi:
ukupni tok polja dielektričnog pomaka kroz zatvorenu plohu jednak je naboju unutar
volumena kojeg zatvara ta ploha (ako se radi o vakuumu tada je ukupni tok elektrčinog
polja kroz zatvorenu plohu jednak je naboju podijeljenom s 0 ):
+
−
→ − →
D · dS = Q (6.13.1)
S
+
−
→ − → Q
E · dS = (6.13.2)
ε0
S
Kako naboj Q možemo prikazati preko funkcije prostorne gustoće naboja u volumenu V
to imamo
+
−
→ − →
D · dS = ρdV
S V
Ovo je prva maxwellova jednadžba u integralnom obliku.

Gaussov zakon magnetizma, kao električni, ali nema magnetnog naboja:
+
−
→ − →
B · dS = 0 (6.13.3)
S
Ovo je druga Maxwellova jednadžba u integralnom obliku.

Veličina inducirane elektromotorne sile ǫ razmjerna je brzini promjene magnetskog
toka ΦB kroz petlju
dΦ
ǫ=−
dt
što je zapravo Faradayev zakon indukcije. Elektromotornu silu definirali smo kao krivuljni
(krivocrtni) integral (cirkulaciju) nekonzervativnog polja neelektrostatskih sila.
+ +
−
→ −
→ → −
− →
ǫi = Ei · d l = E ·d l
K K
−
→ −
→ −
→ −
→
gdje je E = E i + E el ukupno električno polje budući da elektrostatsko polje E el je
konzervativno i njegova cirkulacija po zatvorenoj krivulji iščezava. Uzimajući izraz za
magnetski tok
+
−
→ − →
Φ= B · dS
S
dobivamo Faradayev zakon koji opisuje stvaranje električnog polja promjenom magnetnog
polja.
+
→ −
− → dΦB
E ·d l =−
dt
K
odnosno u integralnom obliku

+ +
→ −
− → d −
→ − →
E ·d l =− B · dS
dt
K S
Ovo je treća Maxwellova jednadžba u integralnom obliku.

Ako promatramo nabijanje i izbijanje kondenzatora, dok vodičem teče struja, na
pločama kondenzatora prikuplja se naboj i pojačava električno polje izmeñu ploča kon-
denzatora gdje nema provodne struje. Da bi prvo Kirchoffovo pravilo vrijedilo i za kon-
denzator, kažemo da provodna struja nastavlja teći izmeñu ploča kondenzatora kao struja
pomaka, odnosno promjenu električnog polja izmeñu ploča kondenzatora tumačimo kao
struju pomaka. Zbog zakona očuvanja naboja provodna struja i struja pomaka moraju
biti jednake. Potražimo vezu izmeñu struja pomaka i toka električnog polja. Prema
Gaussovu zakonu vrijedi
+
−
→ − →
D · dS = Q
S
Provodna struja jednaka je struji pomaka
dQ
Ipr = = Ipom
dt
pa je
+
d −
→ − → dΦD
Ipom = D · dS =
dt dt
S
Provodna struja i struja pomaka tako u kondenzatoru zatvaraju strujni krug, pa prim-
jenom Ampereova zakona vrijedi:
+
→ −
− →
H · d l = Ipr + Ipom
S
+ +
→ −
− → d −
→ − →
H ·d l = I+ D · dS
dt
S S
gdje je krivulja K rub plohe S. To je poopćeni Ampereov zakon (Ampere — Maxwellov za-
kon generalizacija je Amperova zakona i opisuje stvaranje magnetnog polja iz električnog
polja i električne struje). prikazane preko magnetskog polja indukvije glase:
+
→ −
− → dΦE
B · d l = µ0 I + ε0 µ0
dt
K
+
−
→ − →
Provodnu struju možemo prikazati preko gustoće struje I = J · d S , pa slijedi:
S
+ + +
→ −
− → −
→ − → d −
→ − →
H ·d l = J · dS + D · dS
dt
S S S
što je četvrta Maxwellova jednadžba u integralnom obliku.

Maxwellove jednadžbe u integralnom i diferencijalnom obliku glase:
+
−
→ − → −
→
1. D · dS = ρdV ∇· D = ρ Gaussov zakon za el. polje
S V
+
−
→ − → −
→
2. B · dS = 0 ∇· B = 0 Gaussov zakon za mag. polje
S
+ +
→ −
− → d −
→ − → −
→ →
−
3. E · d l = − dt B · dS ∇ × E = − ddtB Faradayov zakon indukcije
K S
+ + +
→ −
− → −
→ − → d −
→ − → −
→ − → →
−
dD
4. H ·d l = J · dS + dt D · dS ∇ × H = J + dt poopćeni Ampereov zakon
S S S
gdje smo koristili relacije:

+
−
→ − → −
→
D · dS = ∇ · D dV − Gauss
S V
+ + +
→ −
− → −
→ → −
→ −
→
E ·d l = ∇× E −
n · dS = ∇ × E · d S − Stokes
K S S
Maxwellove jednadžbe pokazuju da su električno i magnetsko polje odreñeni razmješ-

tajem i gibanjem naboja i da su polja meñusobno povezana.
Jednom kad su poznata električna i magnetna polja, sila koja djeluje na česticu naboja
q može se izračunati
iz Lorentzove sile:
−
→ −
→ −
→
F = q E + q−
→
v ×B
Električna i magnetska polja definirana su Lorentzovom silom, tj. ukupnom silom na

naboj u elektromagnetskom polju.
Maxwellove jednadžbe osnovne su jednadžbe elektromagnetizma pa su zajedno sa relaci-
−
→ −
→ − → −
→ − → −
→
jama izmeñu gustoće struje i jakosti električnog polja J = κ E , D = ε E i B = µH uz
jednadžbu kontinuiteta za naboj
+
−
→ − → dQ
J · dS =
dt
S
osnova elektrodinamike.
Elektromagnetski valovi nastaju u električnome titrejnome krugu koji se sastoji od
kondenzatora kapaciteta C, zavojnice induktiviteta L i otpornika R. Takav se titrajni
krug često skraćeno naziva RLC-krug. Ponekad se omski otpor kruga može zanemariti i
promatrati idealizirani titrajni LC-krug.
Maxwellove jednadžbe opisuju elektromagnetsko polje u svakoj točki prostora i iz njih
možemo izvesti valnu jednadžbu za elektromagnetske valove i odrediti kako se magnetsko
i električno polje šire kroz prostor.
Razmotrimo elektromagnetske valove u homogenom izotropnom prostoru bez struja
i naboja tako da vrijedi:
−
→
J = 0, ρ = 0, ε, µ = konst.
Tada vrijedi:
+
−
→ − →
D · dS = 0
S
+
−
→ − →
B · dS = 0
S
+ + −
→
→ −
− → ∂B − →
E ·d l = − · dS
∂t
S S
+ + −
→
→ −
− → ∂D − →
H ·d l = · dS
∂t
S S
Ramotrimo harmonijski ravni elektromagnetski val koji putuje u smjeru osi z. Prve dvije
Maxwellove jednadžbe daju da električno i magnetsko polje moraju biti okomite na smjer
širenja vala, tj. da ne postoji longitudinalna komponenta električnoga i magnetskoga
polja u smjeru osi z. Uzmimo takav koordinatni sustav u kojemu električno polje titra
u smjeru osi x, a magnetsko u smjeru osi y. Taj ravni val mora zadovoljavati i treću
Maxwellovu jednadžbu
+ + −
→
→ −
− → ∂B − →
E ·d l =− · dS
∂t
S S
Kao površinu integracije S najpraktičnije je uzeti pravokutnik u ravnini x, z sa stranicama

∆x, ∆z. Tada je:
+
→ −
− →
E · d l = (Ex )z+∆z ∆x − (Ex )z ∆x
S
+ −
→
∂B − → ∂By
− · dS = − · ∆x∆z
∂t ∂t
S
izjednačavanjem i djaljenjem sa ∆x∆z slijedi

∂By
(Ex )z+∆z ∆x − (Ex )z ∆x = − · ∆x∆z
∂t
(Ex )z+∆z − (Ex )z ∂By
= −
∆z ∂t
(Ex )z+∆z − (Ex )z ∂Ex ∂By
lim = =−
∆z→0 ∆z ∂z ∂t
dakle
∂Ex ∂By
=−
∂z ∂t
analogno iz četvrte jednadžbe slijedi
∂Hy ∂Dx
− =
∂z ∂t
pa imamo
1 ∂By ∂εEx
− =
µ ∂z ∂t
∂By ∂Ex
= −εµ
∂z ∂t
ako primjenimo parcijalnu derivaciju po z slijedi
∂ 2 By ∂ ∂Ex ∂ ∂
∂z Ex − ∂B
∂t
y
∂ 2 By
= −εµ = −εµ = −εµ = εµ 2
∂z 2 ∂z ∂t ∂t ∂t ∂t
∂ 2 By ∂ 2 By
2
− εµ 2 = 0
∂z ∂t
te
∂ 2 Ex ∂ 2 Ex
2
− εµ 2 = 0
∂z ∂t
Ove diferencijalne jednadžbe slične su za transverzalni val u žici
∂2s 1 ∂2s
− =0
∂z 2 v 2 ∂t2
gdje je s deformacija, a v brzina kojom putuje val. Analogno je
1
v=
εµ
što za vakuum daje
1 1 8 m
v= = −2 = 2.99792458·10 s
ε0 µ0 8.854187817 · 10−12 F m−1 −6
· 1.2566370614 · 10 N A
što je brzina svjetlosti u vakuumu, a upućuje na to da je svjetlost elektromagnetski val.

Interpretacija Maxwellovih jednadžbi
Prva jednadžba govori da je električni naboj izvor (ili ponor) električnog polja. Ukupni
električni tok kroz zatvorenu plohu proporcionalan je količini električnog naboja koji se
nalazi unutar volumena te plohe. Ako unutar te zatvorene plohe nema električnog naboja
(ili je količina pozitivnog jednaka količini negativnog električnog naboja), ukupni elek-
trični tok kroz tu zatvorenu plohu je nula. No, to ne znači da u tom volumenu uopće
nema električnog polja, već samo da ukupni tok iščezava. Dakle, ako nema električnog
naboja u tom promatranom volumenu, koliko silnica električnog polja ulazi kroz plohu
koja opisuje volumen, toliko silnica negdje i izlazi iz te iste zatvorene plohe.
Druga Maxwell-ova jednadžba slična je prvoj (u situaciji u kojoj ne postoji naboj),
ali opisuje magnetsko polje. Ova jednadžba izriče da ne postoji "magnetski naboj"
(magnetski monopol), tj. ne postoji izvor magnetskog polja, iz kojega bi proizlazio
magnetski tok različit od nule. U svakoj točki prostora, količina silnica magnetskog polja
koja ulazi u tu točku jednaka je količini silnica koje izlaze iz te točke, silnice magnetskog
polja nemaju izvora (ili ponora). Stoga ukupni magnetski tok kroz zatvorenu plohu
uvijek iščezava. To vrijedi i za izvore magnetskog polja, stoga je svaki izvor magnetskog
polja barem dipol.
Primjer 6.13.1 Dokažite da elektromagnetsko polje Ex = E0 sin (ωt − kz), Ey = Ez =

0; Bx = 0, By = B0 sin (ωt − kz), Bz = 0 u prostoru bez struja i naboja zadovol-
java Maxwellove jednadžbe u posebnom slučaju - kad je zatvorena ploha kocka brida a, a
zatvorena krivulja stranica te kocke.
Rješenje:
Prve dvije Maxwellove jednadžbe glase
+ +
−
→ − → −
→ − →
E · d S = Q, B · dS = 0
S S
pri čemu je zatvorena ploha S kocka brida a. Kako je smjer električnog polja u smjeru
+
−
→ − →
osi x, E · d S različit je od nule samo za stranice okomite na os x, a na svim ostalim
S
−
→ − → −
→ − → −
→
stranicama je E · d S = 0 E ⊥d S . Tok vektora E kroz stranicu CDEF je
a a
−
→ − → E0 a
E · dS = dy E0 sin (ωt − kz) dz = [cos (ωt − ka) − cos ωt]
k
CDEF 0 0
−
→ −→ −
→ − →
jer je E d S . Na donjoj strani te kocke (ABGO) E i d S su antiparalelni, pa je
a a
−
→ − → E0 a
E · d S = − dy E0 sin (ωt − kz) dz = − [cos (ωt − ka) − cos ωt]
k
CDEF 0 0
−
→
Ukupni tok vektora E po zatvorenoj plohi (kocki) jednak je
+
−
→ − → −
→ − → −
→ − →
E · dS = E · dS + E · dS = 0
S CDEF CDEF
čime je dokazano da električno polje zadovoljava prvu Maxwellovu jednadžbu. Slično

−
→
računajući tok vektora B , možemo dokazati da i magnetsko polje zadovoljava drugu
+
−
→ − →
Maxwellovu jednadžbu. Kako je smjer magnetskog polja u smjeru osi y, B · dS
S
različit je od nule samo za stranice okomite na os y, a na svim ostalim stranicama je
−
→ − → −
→ − → −
→
B · d S = 0 B ⊥d S . Tok vektora B kroz stranicu ABCD je
a a
−
→ − → B0 a
B · dS = dx B0 sin (ωt − kz) dz = [cos (ωt − ka) − cos ωt]
k
ABCD 0 0
−
→ −→ −
→ − →
jer je B d S . Na drugoj strani te kocke (EFGO) B i d S su antiparalelni, pa je
a a
−
→ − → B0 a
B · d S = − dx B0 sin (ωt − kz) dz = − [cos (ωt − ka) − cos ωt]
k
EF GO 0 0
−
→
Ukupni tok vektora B po zatvorenoj plohi (kocki) jednak je
+
−
→ − → −
→ − → −
→ − →
B · dS = B · dS + B · dS = 0
S ABCD EF GO
čime je dokazano da električno polje zadovoljava drugu Maxwellovu jednadžbu. Da bismo

pokazali da zadano električno i magnetsko polje zadovoljavaju treću Maxwellovu jed-
−
→
nadžbu, najprije izračunajmo tok vektora B , npr. kroz stranicu ADBC, zatim cirku-
−
→
laciju vektora E po rubu te stranice i dobivene rezultate uvrstiti u treću Maxwellovu
jednadžbu:
+
−
→ − d −
→ − →
E · d→
s =− B · dS
dt
ABCDA ABCD
−
→ −
→ − →
Tok vektora B , zbog paralelnih smjerova B i d S , jest
a a
−
→ − → B0 a
B · dS = B0 sin (ωt − kz) dx dz = [cos (ωt − ka) − cos ωt]
k
ABCD 0 0
−
→
Cirkulacija vektora E je
+
−
→ − −
→ − −
→ − −
→ − −
→ −
E · d→s = E · d→
s + E · d→
s + E · d→
s + E · d→
s
ABCDA AB BC CD DA
a 0
= E0 sin (ωt − ka) + E0 sin (ωt)

0 a
= E0 a [sin (ωt − ka) − sin (ωt)]
Uvrstimo li dobivene rezultate u treću Maxwellovu jednadžbu dobivamo

+
−
→ − d −
→ − →
E · d→s = − B · dS
dt
ABCDA ABCD
d B0 a
E0 a [sin (ωt − ka) − sin (ωt)] = − { [cos (ωt − ka) − cos ωt]}
dt k
B0 aω
= [sin (ωt − ka) − sin (ωt)]
k
Budući da za elektromagnetski val v = ωk i B0 = Ev0 vidimo da zadani elektromagnetski
val zadovoljava treću Maxwellovu jednadžbu. Slično bismo mogli dokazati i da cirkulacija
−
→ −
→
vektora B , npr. po rubu EDCFE, jednaka vremenskoj derivaciji toka vektora E kroz
stranicu EDCF pomnoženoj sa εµ.
Primjer 6.13.2 Magnetsko polje monokromatskog ravnog vala u vakuumu zadano je

−
→ −
→
izrazom B = B0 sin ω t − xc k pri čemu je B0 = 5·10−10 T i ω = π ·1010 s−1 . Izračuna-
jte: frekvenciju, valnu duljinu i valni broj, te električno polje i srednju gustoću energijskog
toka vala.
Rješenje:
Iz ω = 2πf = π · 1010 s−1 dobivamo da je frekvencija vala jednaka
f = 5 · 109 Hz
Valna duljina je
c 3 · 108 ms
λ= = = 6 · 10−2 m = 6 cm
f 5 · 109 Hz
a valni broj
2π 2π
k= = = 104. 72 m−1
λ 6 · 10−2 m
Amplitudu električnog polja dobivamo iz
m V
E0 = cB0 = 3 · 108 · 5 · 10−10 T = 0.15
s m
pa je električno polje zadano izrazom
−
→ − → x V
E = j 0.15 sin ω t −
c m
pa je gustoća energijskog toka jednaka srednjoj vrijednosti Poyntingovog vektora
1 1 V
S = E0 B0 = · 0.15 · 5 · 10−10 T
2µ 2 · 4π · 10−7 AN2 m
W
= 2. 984 2 · 10−5 2
m
Primjer 6.13.3 Izračunajte amplitudu električnoga i magnetskoga polja u Sunčevu zračenju
na Zemljinoj površini koristeći podatak da okomita površina, u odnosu na Sunčeve zrake,
od S = 1 m2 primi snagu od 1.36 kW.
Rješenje:
Srednja vrijednost gustoće toka energije elektromagnetskog vala, tj. snaga po je-
diničnoj površini, jednaka je srednjoj vrijednosti Poyntingova vektora:
1 1 ε0 2 ε0 · c 2 µ0 · c 2
S= E0 B0 = E = E0 = H0
2µ 2 µ0 0 2 2
zbog E = vB = µvH. Odavde je električno polje

W 2
2S 2 · 1360 m2 6 V
E02 = = F
= 1. 024 0 · 10
ε0 · c 8.854187817 × 10−12 m · 3 × 108 ms m2
V
E0 = 1011. 9
m
i magnetsko polje
W
2S 2 · 1360 m 2 A2
H02 = = = 7. 215
µ0 · c 4π × 10−7 AN2 · 3 × 108 m
s
m2
A
H0 = 2.6861
m
Magnetsko polje smo mogli dobiti i iz
E0 µ0 4π × 10−7 AN2
= = F
= 376. 73 Ω
H0 ε0 8.854187817 × 10−12 m
V
E0 1011. 9 m A
H0 = = = 2. 6861
µ0 376. 73 Ω m
ε0
Poglavlje 7
OPTIKA
7.1 Priroda i širenje svjetlosti

Optika je dio fizike koja proučava svjetlost i svjetlosne pojave. Svjetlost je elektromag-
netski val, odnosno dio elektromagnetskog spektra u području valnih duljina od 380 do
780 nm. To je dio elektromagnetkskog zračenja na koje je osjetljiva mrežnica ljudksog
oka i uzrokuje osjet vida.
Optiku često dijelimo na geometrijsku, fizikalnu (valnu) optiku i fotometriju.
7.2 Fotometrija
Fotometrija se bavi mjerenjem svjetlosnih veličina, posebno one koje karakteriziraju
izvore svjetlosti. Te značajke mogu se odrediti fizikalno (raznim instrumentima) i fiziološki
(osjećajem što ga svjetlost izaziva u oku). Budući da osjećaj ne ovisi samo o energiji nego
i o svjetlosnom spektru definiraju se fotometrijske veličine i jedinice. Obzirom da oko ima
različitu osjetljivost na različite valne duljine veza izmeñu fotometrijskih i energetskih
veličina nije jednostavna.
Definicija 7.2.1 Jakost svjetlosti I osnovna je fotometrijska fizikalna veličina i jedna

je od sedam osnovnih fizikalnih veličina SI sustava.
Jedinica za jakost svjetlosti je kandela [ cd]. Kandela je jakost svjetlosti u zadanom

smjeru izvora koji emitira monokromatsko zračenje frekvencije 5.4 · 1014 Hz i čija ener-
1
getska jakost u tom smjeru iznosi 683 W po steradijanu.
Frekvencija iz definicije kandele odgovara valnoj duljini od 555 nm za koju je ljudsko
oko najosjetljivije.
Definicija 7.2.2 Svjetlosni tok (fluks) Φ izotropnog točkastog izvora jakosti I jednak
je produktu jakosti svjetlosti i prostornog kuta u koji je emitiran.
Φ = IΩ
Ako jakost svjetlosti ovisi o smjeru iz kojeg promatramo izvor svjetlosti tada ja
Φ= I · dΩ
Ω
259
260 POGLAVLJE 7. OPTIKA
Prostorni kut Ω je kut omeñen plaštom stošca u koji se emitira tok svjetlosti i jedinica
mu je steradijan [1 sr]. Prostorni kut od jednog steradijana odgovara kružnome stošcu
otvora 65.6 ◦ , a puni prostorni kut ima 4π sr.
Jedinica za svjetlosni tok je lumen [ lm]. Lumen je
[Φ]SI = cd · sr = lm
Jedinica za jakost svjetlosti I u fotometriji je kandela, meñutim energijska jedinica

za jakost zračenja je vat po steradijanu.
W
1 = 683 cd
sr
odnosno
1 W = 683 lm
Osvjetljenost (osvjetljenje, iluminacija) je kvocijent svjetlosnog toka Φ koji okomito

upada na neku plohu
Φ
E=
S
odnosno kod nejednolike raspodjele
dΦ
E=
dS
jedinica za osvjetljenje je luks [ lx] i jednak je
lm cd · sr
1 lx = 2
=
m m2
7.3 Geometrijska optika i optički instrumenti

Geometrijska optika je je dio optike koji pri proučavanju gibanja svjetlosti zanemaruje
njena valna svojstva i svjetlost razmatra kao snopove zraka koji se šire sredstvom. Dok
su promatrane dimenzije znatno veće od valne duljine svjetlosti ova aproksimacije je
dovoljno dobra. Principi rada većine optičkih instrumenata mogu se objasniti geometri-
jskom optikom.
7.3.1 Fermatov princip

Pierre de Fermat (1601. - 1665.) razvio je opći princip koji se mo ze primjeniti za
odreñivanje putanje svjetlosne zrake od jedne točke do druge.
Fermatov princip kaže da kad svjetlost putuje izmedu dvije točke, prava putanja
je ona po kojoj svjetlosti treba najkraće vrijeme.
Posljedica Fermatova principa da svjetlost kroz homogeno sredstvo putuje po pravcu,
jer je to najkraća udaljenost izmedu dvije točke, a brzina je svugdje jednaka, pa je time
za to potrebno i najkraće vrijeme.
7.3. GEOMETRIJSKA OPTIKA I OPTIČKI INSTRUMENTI 261
7.3.2 Huygensov princip
Huygensov princip (Huygens-Fresnelov princip) je geometrijsko načelo za konstrukciju

valne fronte pri čemu je svaka točka prethodne valne fronte izvor novoga kuglastog vala.
Huygensov princip zapravo kaže da se svaka točka valne fronte može se smatrati kao
izvor sekundarnih valova koji se šire u svim smjerovima s brzinom jednakom brzini raspro-
stiranja vala, odnosno svaka točka valne fronte djeluje kao točkasti izvor sekundarnog
sfernog vala. Poslije vremena t, nova pozicija valne fronte biti će površina tangencijalna
na sekundarne valove.
Princip pretpostavlja da svaka točka prostora u koju stigne val svjetlosti (ili val neke
druge naravi) postaje izvor novog kuglastog vala kojemu je središte promatrana točka
prostora; zbroj valnih ploha na istoj radijalnoj udaljenosti od izvora daje rezultantnu
sfernu valnu plohu sa središtem u zajedničkom izvoru (u točki A na slici)
Huygensov princip jako dobro objašnjava refleksiju i lom svjetlosti.

Elementarni val (def): valno gibanje što se širi iz jednog točkastog izvora u obliku
kugle (odnosno kružnice, ako se val giba u ravnini). Huygensov princip — opisuje kako se
iz elementarnih valova dobija čelo vala. Geometrijska konstrukcija kojom se iz prethodne
valne fronte odreñuje položaj nove valne fronte svaka točka valne fronte izvor je novog
(elementarnog) vala; nova valna fronta dobije se kao tangentna krivulja na nove elemen-
tarne valove.
Valna fronta (čelo vala) — nastaje interferencijom skupa elementarnih valova.
7.3.3 Osnovni zakoni geometrijske optike
1. Zakon pravocrtnog širenja svjetlosti: U optički homogenom i prozirnom sredstvu

zamišljamo da se svjetlost širi u zrakama koje su pravci.
Ovaj zakon primjenjiv je samo kada je valna duljina svjetlosti mala prema dimenzi-
jama optičke naprave, tj. kad su pojave poput ogiba ili difrakcije zanemarive, odnosno
kada su valne duljine svjetlosti i veličine otvora na prepreci takve da vrijedi << d,
svjetlost se širi pravocrtno (nema ogiba).
Posljedica: Zakon pravocrtnog širenja svjetlosti samo je djelomično točan, npr. zraka
svjetlosti od neke zvijezde kad prolazi uz Sunce, nije pravac, već je savinuta prema Suncu.
Zašto se ta zraka ne širi pravocrtno u blizini Sunca objašnjava nam teorija relativnosti.
2. Zakon o nezavisnosti snopova zraka svjetlosti
Snop svjetlosti je skup svjetlosnih zraka.
Dva snopa svjetlosti u postoru prostiru se potpuno neovisno jed o drugome. Ako
jedan snop zraka svjetlosti prolazi kroz drugi snop, jedan na drugi ne utječu (ako ne
dolaze iz jednakih izvora), poput reflektorskih snopova koji jedan kroz drugog prolaze
bez utjecaja.
3. Zakon odbijanja ili refleksije svjetlosti
Kada zraka svjetlosti ili svjetlosni val, dolazi do granice dvaju prozirnih sredstava,
ona se djelimično reflektira na granici, a djelimično prolazi u drugo sredstvo. Za dio
svjetlosti koji se reflektira vrijedi zakon odbojanja svjetlosti.
Odbijena zraka nalazi se uvijek u upadnoj ravnini, (upadna ravnina je ona koju
odreñuje upadna zraka i okomica na upadnu plohu u točki upadanja upadne zrake.), pri
čemu je kut odbijanja (refleksije) jednak upadnom kutu.
Objašnjenje zakona odbijanja (refleksije) pomoću Huygensovog principa
AB je valna fronta upadnog vala svjetlosti u trenutku kada zraka 1 stigne u A; tada se
iz A odašilje novi elementarni val (u smjeru D), a iz B novi elementarni val u smjeru C;
budući se obje zrake gibaju istom brzinom c, vrijedi AD = BC = ct; iz slike b) vrijedi:
BC
cos γ = , γ = 90 − θ 1
AC
AD ′
cos γ ′ = , γ = 90 − θ′1
AC
AD = BC =⇒ cos γ = cos γ ′
γ = γ ′ =⇒ θ 1 = θ′1
Primjer 7.3.1 Dva ravna zrcala meñusobno su spojena pod kutom od 120◦ . Ako zraka
svjetlosti upada na prvo zrcalo pod kutom od 65◦ , koliki je reflektirani kut od drugog zrcala,
a koliki je ukupni kut zakretanja zrake?
Kut zakretanja na prvom zrcali je α1 = 2 · 25 ◦ = 50 ◦ , a na drugom zrcalu je α2 =

2 · 35 ◦ = 70 ◦ pa je ukupni kut zakretanja jednak
α = α1 + α2 = 120 ◦
4. Zakon loma ili refrakcije svjetlosti

Kada zraka svjetlosti prelazi iz jednog sredstva u drugo, ona se lomi. Do loma svjet-
losti na granici dvaju sredstava dolazi zbog toga što je brzina svjetlosti u nekom sredstvu
manja od brzine svjetlosti u vakuumu. Za opis različitih brzina svjetlosti uvodimo veličinu
koju nazivamo indeks loma n.
Za lomljenu zraku vrijedi:
Lomljena zraka nalazi se u upadnoj ravnini. Omjer sinusa kuta upadanja i sinusa kuta
loma je konstantan za dva odreñena optička sredstva i za danu valnu duljinu svjetlosti
iznosi
sin u n2
=
sin l n1
Objašnjenje zakona loma (refrakcije) pomoću Huygensovog principa

Promatramo (na granici dvaju sredstava) upadni snop svjetlosti pod kutom α te,
nakon prolaza dioptrijske ravnine, pod kutom β, gdje je v1 = brzina svjetlosti u prvom
sredstvu, a v2 = brzina svjetlosti u drugom sredstvu.
Valna ravnina AB (okomita na upadne zrake) nakon prolaza snopa kroz dioptrijsku
plohu zakreće se u položaj A’B’.
Da bi valna ravnina ostala okomita na zrake i u drugom sredstvu zrake (ili pravci
širenja vala) prelaze različite putove (AA′, BB′)u istom intervalu vremena ∆t. Jer je
d(AA′) < d(BB′) =⇒ brzina v2 < v1 . Promatramo pravokutne trokute ∆AB′B i
∆A′B′A.
BB ′
sin α =
AB ′
AA′
sin β =
AB ′
BB ′
sin α AB ′ BB ′ v1 ∆t v1
= = = = = konst.
sin β AA′ AA′ v2 ∆t v 2
AB ′
c
uvede li se indeks loma svjetlosti n = v kao parametar dioptrijskog sredstva dobiva se
c
sin α v1 nc1 n2
= = c = = n21
sin β v2 n2 n1
7.3.4 Zrcala
Definicija 7.3.2 Zrcalo je svaka uglañena ploha s pomoću koje refleksijom svjetlosti nas-
taje slika predmeta.
S obziro mna oblik plohe dijelimo ih na: ravno zrcalo, sferno zrcalo, parabolično
zrcalo, zakrivljeno zrcalo.
1. Ravno zrcalo: ravna glatka površina koja odbija svjetlost, pritom je dobivena slika
predmeta virtualna, uspravna i jednake veličine kao predmet koji se zrcali.
2. Sferno zrcalo: dio kugline plohe koji reflektira svjetlost.
3. Parabolično zrcalo: konkavna zrcalna ploha oblika rotacijskoga paraboloida na ko-

joj se zrake koje izlaze iz žarišta reflektiraju paralelno s optičkom osi.
4. Zakrivljeno zrcalo: neravna uglačana ploha koja reflektira svjetlost.
Ravno zrcalo:
Ravno zrcalo je katoptrijski optički sustav (sustav kod kojega odbijene zrake daju
sliku izvora svjetlosti). Dioptrijski sustav je sustav kod kojeg sliku daju lomljene zrake.
Optički sustav je skup homogenih prozirnih ili reflektirajućih sredstava poredanih jedan
iza drugoga a odijeljenih dioptrijskim plohama.
Stigmatičan optički sustav je sustav koji od točkastog izvora svjetlosti daje točkastu
sliku. Te točke nazivamo stigmatičnim ili konjugiranim točkama sustava.
Promatramo točkasti izvor svjetlosti i njegovu sliku nakon refleksije: Neka je I izvor
scjetlosti, a I ′ slika izvora. Položaj točke I ′ (slike) odreñujemo na način da promatramo
bilo koje dvije odbijene zrake (one su odreñene zakonom odbijanja). Tada je položaj
odreñen presjecištem odbijenih zraka svjetlosti.
Razmotri li se točkasti izvor i njegova slika nakon refleksije uz oznaku položaja izvora
od zrcala sa x i položaja slike sa x′ dobiva se iz jednakosti trokuta ∆IOA i ∆I ′ AO da
je udaljenost slike jednaka udaljenosti predmeta.
Iz istog razloga je veličina slike jednaka veličini predmeta, slika je uspravna, pa je
uvećanje jednako 1.
Realnom predmetu odgovara virtualna slika i obratno.
Definicija 7.3.3 Realna (stvarna) slika je slika predmeta koja nastaje presijecanjem
stvarnih svjetlosnih zraka nakon prolaza kroz neki optički sustav.
Kod realne slike je gustoća svjetlosne energije najveća.
Definicija 7.3.4 Virtualna slika je slika predmeta proizvedena nekim optičkim sus-
tavom koja nastaje na mjestu gdje se presijecaju produljenja stvarnih zraka.
Gostoća svjetlosne energije kod virtualne slike je jednaka energiji okolice a može biti
i nula.
Sferna zrcala
Sferna zrcala izrañuju se od dijela sfere sa reflektirajućom plohom. Rotacijska simetrija
dijela sfere definira optičku os.
Optička os je (u geometrijskoj optici) pravac koji se podudara s osi simetrije op-
tičkoga sustava, a prolazi i kroz središta zakrivljenosti sfernih dioptara ili zrcalnih ploha
sustava.
Točka u kojoj optička os presjeca zrcalo naziva se tjeme, a žarište (fokus) zrcala je
točka na osi paraboličnoga ili sfernoga zrcala s malim otvorom u kojoj se nakon refleksije
sijeku zrake koje na zrcalo padaju paralelno s optičkom osi. Žarište iznosi jednu polovinu
polumjera zakrivljenosti sfernog zrcala.
Iz geometrijskih odnosa trokuta ∆ICB i ∆I ′ CB slijedi: ϕ je vanjski kut za trokut

∆ICB pa je on jednak zbroju nasuprotnih unutrašnjih kuteva, odnosno
ϕ = α + ϑ =⇒ ϑ = ϕ − α
β = ϕ + ϑ = 2ϕ − α
α + β = 2ϕ
Gledamo li tangense kutova pravokutnih trokuta s vrhom u točki B imamo:
h
tan α =
x−δ
h
tan β =
x′ − δ
h
tan ϕ =
R−δ
Koristeći aproksimacijske vrijednosti za male kutove tan α ≈ α, vrijedi uz aproksimaciju

za vrlo mali δ (δ ≪ x, x′ )
h
α =
x
h
β =
x′
h
ϕ =
R
odnosno
h h h
α+β = 2ϕ =⇒ + =2
x x′ R
1 1 2 1
+ = =
x x′ R f
što je jednadžba konjugacije za sferna zrcala.

7.3.5 Totalna refleksija

Promatramo slučaj kada svjetlost upada na dioptrijsku plohu iz optički gušćeg u rjeñe
sredstvo (n1 > n2 ) iz zakona loma vrijedi da se u drugom sredstvu svjetlost otklanja od
normale. U jednom trenutku lomljena zraka postaje tangencijalna na granicu sredstva
β = π2 , pa vrijedi
sin α sin αt
= = sin αt = n21
sin β sin π2
Što se dogaña ako je upadni kut veći od αt . Zraka svjetlosti ne prelazi u drugo sredstvo
nego se odbija od prvo na granici.
7.3.6 Disperzija
Disperzija (razlaganje) svjetlosti je pojava da brzina svjetlosti u nekom sredstvu ovisi o
njezinoj valnoj duljini, odnosno razlaganje bijele svjetlosti na boje zbog ovisnosti indeksa
loma o vlanoj duljini. Svjetlost je valne prirode prirode i prilikom prelaska svjetlosti iz
jedne sredine u drugu ona se lomi. Veličina koja opisuje lom naziva se indeks loma
n. Indeks loma je različit za različite valne duljine (boje). U vidljivom dijelu spektra
najveći indeks loma ima ljubičasta svjetlost (najkraća valna duljina), a najmanji crvena
svjetlost (najveća valna duljina). Prema tome, svjetlost veće valne duljine se manje lomi
od svjetlosti manje valne duljine. Pokusima je utvrñeno da indeks loma ovisi od valne
duljine, iako te razlike nisu velike. Za plavu svjetlost, koja u zraku ima valnu duljinu
= 480 nm, indeks loma je n = 1, 4636 , a za crvenu svetlost valne duljine = 670 nm
indeks loma je n = 1, 4561.
Moć disperzije prizme φ - jednaka je razlici kutova devijacije crvene i plave linije i za
male kuteve prizme vrijedi
δ c = (nc − 1) ϕ
δ p = (np − 1) ϕ
φ = δ p − δ c = (np − nc ) ϕ
Duga — Nastaje kombinacijom disperzije i unutarnjeg odbijanja (totalne refleksije)

sunčeve svjetlosti na kapljama vode u zraku. Za to su potrebni uvjeti (glede kuta upadnih
zraka, položaja motritelja i kapljica vode u zraku, npr. od kiše ili blizine vodopada).
Dvije vrste:
a) unutarnja (ili primarna, P), sjajnija, izvana crvena, unutra ljubičasta,
b) vanjska (ili sekundarna, S) duga, koja ima obrnut redoslijed boja.
Duga P nastaje od zraka koje se jedanput odbijaju i dva puta lome. Dugu S daju
zrake koje se dva puta
odbijaju (otud manje svjetla) i takoñer dva puta lome; zato je redoslijed boja u dugi
S obrnut.
7.3.7 Sferni dioptar i leće

Sferni dioptar je granica izmeñu dvaju optičkih sredstava koja ima oblik kugline plohe.
Leće, najvažniji sastavni dijelovi optičkih instrumenata najčešće se sastoje od dvaju
sfernih dioptara koji imaju zajedničku os.
Iz slike se vidi:
φ = α+θ
φ′ = θ − β
φ α+θ
′ =
φ θ−β
koristeći zakon loma imamo
n2 sin φ sin (α + θ) α+θ

= ′ = ≈
n1 sin φ sin (θ − β) θ−β
Budući da iz gaussove aproksimacije za male kuteve vrijedi
h
tan α ≈ α =
x1
h
tan β ≈ β=
x2
h
tan θ ≈ θ=
R
slijedi
h h 1 1
n2 α+θ x1 + R x1 + R
= = h h
= 1 1
n1 θ−β R − x2 R − x2
n1 n2 n2 − n1
+ =
x1 x2 R
Ovo je jednadžba konjugacije za sferni dioptar, pri čemu su dogovoreni predznaci:
• Polumjer R je pozitivan ako je na strani prema kojoj ide svjetlo, inače je negativan
• Udaljenost predmeta do tjemena x1 je pozitivna ako je na strani odakle dolazi
svjetlost. Za realne predmete je veće od nule (x1 > 0), a za virtualne manje od
nule (x1 < 0).
• Udaljenost slike od tjemena x2 je pozitivno ako je na strani prema kojoj ide svjetlo.
Za realnu sliku ona je veća od nule, a za virtualnu manja.
Žarišna daljina slike je (x1 = ∞, x2 = f ′ )

n1
f = R
n2 − n1
n2
f′ = R
n2 − n1
a uvećanje je
y′ n1 x2
m= =−
y n2 x1
Leće
Jednadžba konjugacije za tanke leće dobiva se kombinacijom jednadžbi sfernih diop-
tara.
n1 n2 n2 − n1
+ ′ =
x1 x2 R1
n2 n2 n2 n1 n1 − n2
+ = + =
x′1 x2 −x′2 x2 R2
odnosno
1 n2 − n1 1 1
= −
f n1 R1 R2
Konveksne leće imaju R1 < R2 , one skupljaju paralelni snop zraka pa se nazivaju i
sabirne ili konvergentne leće.
Dioptrijska jakost leće (konvergencija leće). Jakost leće D je recipročna vrijednost
žarišne daljine izražene u metrima.
1 , −1 -
D= m
f
Jakost leće izražava se u recipročnim metrima.
Sabirne (konvergentne) leće imaju pozitivnu optičku jakost, a rasipne (rastresne, di-
vergentne) leće imaju negativnu dioptrijsku jakost. Dioptijska jakost leće proporcionalna
je s indeksom loma leće. Kako raste indeks loma leće za jednake polumjere zakrivljenosti,
raste i dioptrijska jakost leće.
Sabirnim (konvergentnim), plus lećama korigiramo dalekovidnost (hypermetropia).
Rasipnim (rastresnim, divrgentnim), minus lećama korigiramo kratkovidnost (my-

opia).
7.3.8 Pogreške leće

7.3.9 Aberacija
Aberacija je iskrivljenje slike koje nastaje zbog nesavršenosti leće ili drugoga optičkog
sustava.
Može biti sferna i kromatska.
Sferna aberacija javlja se kada široki snop zraka upada na leću. Rubne zrake lome se
jače od centralnih i oblikuju sliku bliže leći.
Kromatska aberacija se javlja kada polikromatska (npr. bijela) svjetlost prolazi kroz
leću, različite valne duljine će se različito lomiti (jer indeks loma ovisi o valnoj duljini-
disperzija). Tako leća za svaku valnu duljinu ima različito žarište. Za konvergentnu leću
žarište za crvenu svjetlost (veću valnu duljinu) je veće nego za plavu (kraću valnu duljinu)
svjetlost, dok je za divergentnu leću obratno.
7.3.10 Optički instrumenti

Povećalo (lupa) je konvergentna leća žarišne daljine manje od daljine jasnoga vida koja
služi za gledanje bliskih sitnih predmeta.
To je najjednostavniji optički ureñaj koji se sastoji od konvergentne leće jakosti od

10 do 100 dioptrija. Predmet se treba nalaziti izmeñu žarišta i tjemena leće.
Povećanje lupe je razmjerno jakosti leće.

Mikroskop je optički instrument za gledanje sitnih predmeta s povećanjem oko
tisuću puta.
Sastoji se od dvije konvergentne leće (objektiv i okular). Objektiv je konvergentna

leća male žarišne daljine (nekoliko cm) dok je predmet nešto dalje od žarišta (f < a < 2f)
i objektiv daje uvećanu realnu sliku, dok okular radi kao lupa, daje povećanje stvaranjem
virtualne slike i povećava kut gledanja. Žarište objektiva je znantno manje od žarišta
okulara, a oba su znatna manja od razmaka izmeñu objektiva i okulara.
Zbog smanjenja sfernih aberacija objektiv i okular se grade kao konvergentni sustavi
leća, a izgrañen od dviju plankonveksnih leća. Povećanje mikroskopa jednako je umnožak
linearnog povećanja objektiva i kutnog povećanja okulara.
Razlučivost mikroskopa je ograničena valnim svojstvima svjetlosti, npr. pojavom
ogiba svjetlosti i ovisi o valnoj duljini svjetlosti. Razlučivanje ili rezolucija objektiva
mikroskopa zadano je Rayleighovim kriterijem
1.22λ
y=
2n sin α
gdje je λ valna duljina svjetlosti, n indeks loma sredstva ispred leće objektiva (uobičajeno
zrak), α kut otvora snopa svjetlosti koji iz točkastog predmeta ulazi u objektiv, a n sin α
numerička apertura. Dakle, ako je veća numerička apertura dobiva se manji y što je
zapravo bolja razlučivost. Za velika povećanja mikroskopa koriste se imarzijski objektivi
ispod kojeg se nalaze sredstva s velikim indeksom loma (npr. cedrovo ulje n = 1.5).
7.3.11 Primjeri
Primjer 7.3.5 Izračunajte kolika je najmanja visina vertikalno postavljenog zrcala u
kojem čovjek visine h = 1.85 m može vidjeti sliku cijeloga svojega tijela, te na kojoj visini
treba postaviti zrcalo ako su oči u visini h′ = 1.72 m iznad tla?
Rješenje:
Iz slike se vidi da je
x1 h − h′
=
d 2d
x2 h′
=
d 2d
Odavde je visina zrcala
h − h′ h′ h 1.85 m
x = x1 + x2 = + = = = 0.925 m
2 2 2 2
a potrebna visina iznad tla iznosi
h′ 1.72 m
y= = = 0.86 m
2 2
Primjer 7.3.6 Na kojoj udaljenosti ispred konkavnoga sfernoga zrcala polumjera zakrivl-
jenosti R = 120 cm treba stajati čovjek da bi u zrcalu vidio četiri puta uvećanu sliku svoga
lica?
Rješenje:
Uspravna slika u konkavnome zrcalu nužno je virtualna (iza zrcala). Zbog toga je
b
m=− = 4 =⇒ b = −4a
a
Koristeći jednadžbu konjugacije za zrcalo slijedi
1 1 2 1 1 2
+ = =⇒ + =
a b R a −4a R
3 2 3R 3 · 120 cm
= =⇒ a = = = 45 cm
4a R 8 8
Primjer 7.3.7 Predmet visine y = 10 cm stoji a = 35 cm ispred konveksnoga sfernog
zrcala žarišne daljine f = 40 cm. Izračunajte i grafički prikažite položaj, veličinu i narav
slike.
Rješenje:
Iz jednadžbe konjugacije dobije se položaj slike
1 1 1 af 35 cm · (−40 cm) 56
+ = =⇒ b = = = − cm
a b f a−f 35 cm − (−40 cm) 3
Povećanje je
b − 56 cm 8
m=− =− 3 =
a 35 cm 15
a visina slike iznosi
8 16
y′ = my = · 10 cm = cm
15 3
Ti rezultati, kao i grafičko rješenje pokazuju da je slika uspravna, umanjena i virtualna.
Primjer 7.3.8 Predmet je postavljen a = 90 cm ispred konkavnoga sfernog zrcala žarišne

duljine f = 70 cm. Izračunajte i grafički prikažite povećanje, položaj i narav slike.
Rješenje:
Za položaj slike jednadžbom konjugacije dobijemo
1 1 1 af 90 cm · 70 cm
+ = =⇒ b = = = 315 cm
a b f a−f 90 cm − 70 cm
te povećanje iznosi
b 315 cm
m=− =− = −3. 5
a 90 cm
Slika je obrnuta, uvećana i realna.
Primjer 7.3.9 Zraka svjetlosti upada na granicu izmeñu zraka i nekog optičkog sredstva
pod kutom 60◦ , a lomi se pod kutom 34◦ 52′ . Koliko iznosi indeks loma svjetlosti, a koliko
brzina svjetlosti u tom sredstvu? Indeks loma zraka nz ≈ 1.
Rješenje:
Iz zakona loma svjetlosti slijedi
sin α ns n
= =
sin β nz 1
sin α sin 60
n = = = 1.515
sin β sin 34◦ 52′
pa je brzina svjetlosti
m
c 2.9979 · 108 m
v= = s
= 1. 978 8 · 108
n 1.515 s
Primjer 7.3.10 Sloj ulja indeksa loma nu = 1.45 prekriva površinu vode indeksa loma
nv = 1.33. Koliki kut će u vodi s okomicom zatvarati lomljena zraka ako je na površinu
ulja upala iz zraka nz = 1 pod kutom α = 45◦ ?
Rješenje:
Ovdje treba primijeniti zakon loma svjetlosti na obje granične plohe optičkih sred-
stava. Tada dobivamo
nu sin α
=
nz sin β
nv sin β
=
nu sin γ
dakle je
nu nu nz nz
sin γ = · sin β = · sin α · = · sin α
nv nv nu nv
Iz izraza se zaključuje da je taj kut jednak onome kao da ulja i nema. Odavdje slijedi
1
sin γ = · sin 45 = 0.53166
1.33
γ = arcsin 0.53166 = 32◦ 7′
Primjer 7.3.11 Pomoću Fermatova principa prema kojemu svjetlost za svoje širenje
odabire upravo onaj put za koji joj je potrebno najkraće vrijeme, dokažite da vrijedi zakon
loma svjetlosti.
Rješenje:
Ukupno vrijeme koje je svjetlosti potrebno da od točke 1 doñe do točke 2 je zbroj
dva pojedina vremena prolaska svetlosti kroz sredstva 1 i 2.
s1 s2
t = t1 + t2 = +
v1 v2
h21 + x2 h22 + (d − x)2

= +
v1 v2
Za najmanje vrijeme derivacie funkcije vremena po promjenjivoj x mora biti jednaka nuli
(uvjet minimalnosti funkcije)
dt
=0
dx
pa deriviranjem izraza imamo
 
dt d  h21 + x2 h22 + (d − x)2
= + 
dx dx v1 v2
1 2x 1 2 (d − x) (−1)
= + =0
v1 2 h1 + x2 v2
2
2 h22 + (d − x)2
odnosno
1 x 1 d−x
=
v1 h21 + x2 v2
h22 + (d − x)2
Iz slike se mogu dobiti trigonometrijske relacije

x
sin α = 2
h1 + x2
d−x
sin β =
h2 + (d − x)2
2
odakle dobivamo
sin α sin β
=
v1 v2
što možemo pisati kao
c
sin α v1 n1 n2
= = c =
sin β v2 n2 n1
što je Snellov zakon indeksa loma svjetlosti.
Primjer 7.3.12 Svjetlost pada na prizmu (A = 60◦ ) indeksa loma n = 1.6 pod kutom
42◦ prema okomici. Koliko iznosi otklon upadne zrake?
Rješenje:
Otklon zrake iznosi
δ = α − β + α′ − β ′ = α + α′ − A
jer je
β + β′ = A
Iz zakona loma slijedi
n sin α sin α′
= =
1 sin β sin β ′
sin α sin 42
sin β = = = 0.41821 =⇒ β = 24.72◦
n 1.6
β′ = A − β = 60 − 24.72◦ = 35.28◦
sin α′ = n · sin β ′ = 1.6 · sin 35.28◦ = 0.92408
α′ = arcsin 0.92408 = 67.53◦
pa je
δ = α + α′ − A = 42◦ + 67.53◦ − 60◦ = 49.53◦
7.4 Fizikalna optika

Fizikalna optika je grana optika koja pruočava gibanje svjetlosti pri čemu uzima u obzir
valna svojstva svjetlosti. Valna priroda svjetlosti temelj je interferencije, difrakcije i
polarizacije.
7.4.1 Disperzija
Disperzija (razlaganje) svjetlosti je pojava da brzina svjetlosti u nekom sredstvu ovisi o

njezinoj valnoj duljini, odnosno razlaganje bijele svjetlosti na boje zbog ovisnosti indeksa
loma o vlanoj duljini. Svjetlost je valne prirode prirode i prilikom prelaska svjetlosti iz
jedne sredine u drugu ona se lomi. Veličina koja opisuje lom naziva se indeks loma
n. Indeks loma je različit za različite valne duljine (boje). U vidljivom dijelu spektra
najveći indeks loma ima ljubičasta svjetlost (najkraća valna duljina), a najmanji crvena
svjetlost (najveća valna duljina). Prema tome, svjetlost veće valne duljine se manje lomi
od svjetlosti manje valne duljine. Pokusima je utvrñeno da indeks loma ovisi od valne
duljine, iako te razlike nisu velike. Za plavu svjetlost, koja u zraku ima valnu duljinu
= 480 nm, indeks loma je n = 1, 4636 , a za crvenu svetlost valne duljine = 670 nm
indeks loma je n = 1, 4561.
7.4. FIZIKALNA OPTIKA 279
Moć disperzije prizme φ - jednaka je razlici kutova devijacije crvene i plave linije i za
male kuteve prizme vrijedi
δ c = (nc − 1) ϕ
δ p = (np − 1) ϕ
φ = δ p − δ c = (np − nc ) ϕ
Duga — Nastaje kombinacijom disperzije i unutarnjeg odbijanja (totalne refleksije)

sunčeve svjetlosti na kapljama vode u zraku. Za to su potrebni uvjeti (glede kuta upadnih
zraka, položaja motritelja i kapljica vode u zraku, npr. od kiše ili blizine vodopada).
Dvije vrste:
a) unutarnja (ili primarna, P), sjajnija, izvana crvena, unutra ljubičasta,
b) vanjska (ili sekundarna, S) duga, koja ima obrnut redoslijed boja.
Duga P nastaje od zraka koje se jedanput odbijaju i dva puta lome. Dugu S daju
zrake koje se dva puta
odbijaju (otud manje svjetla) i takoñer dva puta lome; zato je redoslijed boja u dugi
S obrnut.
7.4.2 Interferencija
Interferencija valova (mehaničkih i elektromagnetskih) je svojstvo algebarskog zbra-
janja (pojačavanja i poništavanja) dvaju ili više valova. Općenito možemo reći: ako se
dva vala, šireći se iz različitih izvora svjetlosti, sastanu u nekoj točki prostora oni se
superponiraju ili zbrajaju.
Interferencija elektromagnetskih valova je pojava u kojoj se dva elektromag-
netska vala koja dolaze iz koherentnih izvora mogu u danoj točki prostora pojačati,
djelomično oslabiti ili potpuno poništiti.
Interferencija svjetlosti je pojava u kojoj se, ovisno o razlici optičkih putova,
svjetlosni valovi koji u neku točku dolaze iz dvaju koherentnih izvora mogu pojačati,
djelomično poništiti ili potpuno poništiti.
Da bidošlo do pojave inetrferencije valovi moraju biti koherentni. Koherentni izvori
svjetlosti su izvori svjetlosti istih svojstava (iste valne duljine) čiji svjetlosni valovi imaju
stalnu razliku faza (razlika faza se ne mijenaj u vremenu).
Posebni rezultati interferencije su konstruktivna i deskrtuktivna interferencija. Ako
je izlazni val veći od ulaznih onda je došlo do konstruktivne interferencija, a ako je manji
onda je došlo do dektruktivne interferencije.
Konstruktivna interferencija je pojava u kojoj se dva svjetlosna vala koji dolaze
iz koherentnih izvora interferencijom pojačavaju.
Desktruktivna interferencija je pojava pri kojoj se na istome mjestu elastičnoga
sredstva nañu i ponište harmonijski valovi jednakih frekvencija i suprotnih faza, a dolaze
iz dvaju koherentnih izvora.
Youngov eksperiment s dvjema pukotinama

Youngov eksperiment s dvjema pukotinama je eksperiment u kojemu se propuštanjem

svjetlosti iz zajedničkoga izvora kroz dvije bliske pukotine dobivaju interferentne pruge
na zastoru.
Neka je I monokromatski izvor svjetlosti, y udaljenost izmeñu nultog i prvog maksi-
muma, S1 i S2 koherentni izvori svjetlosti, d udaljenost izmeñu koherentnih izvora i zas-
tora, a a udaljenost izmeñu koherentnih izvora. Tada je geometrijska razlika dviju zraka
koje interferiraju na zastoru Z u točki A povezana sa geometrijom ureñaja. Geometrijsku
razliku puteva povezujemo sa fizikalnim uvjetom za konstruktivnu, odnosno, destruktivnu
interferenciju.
2 2
d d
δ= L2 + y + − L2 + y −
2 2
d
uz uvjet da je L ≫ y + 2 slijedi
x2
1 + x2 ≈ 1 +
2
 
2 2 2 2
d d y + d2 y − d2
δ = L2 + y + − L2 + y − = d 1 + − 1 + 
2 2 L2 L2
) 2* ) 2* ) 2 2*
y + d2 y − d2 y + d2 y − d2
= L 1+ − 1+ =L −
2L2 2L2 2L2 2L2
2 2
y + d2 y − d2 1 d2 d2
= − = y 2 + dy + − y2 + dy −
2L 2L 2L 4 4
2d y dy
= =
2L L
ili trigonometrijski:
δ = r2 − r1 = d sin θ
za L ≫ d ≫ λ imamo
sin θ ≈ tan θ =⇒ y = L tan θ ≈ L sin θ

dakle ako je geometrijska razlika hoda δ = d sin θ = d Ly = mλ jednaka cjelobrojnom

umnošku valnih duljina svjetlosti, na zastoru će se vidjeti svjetla pruga (ispunjen je
uvjet konstruktivne interferencije), tj, na udaljenosti od centralnog maksimuma
Lδ L·λ
ysvjetlo = = ·m
d d
1
dok je uvjet za destruktivnu interferenciju δ = d sin θ = m + 2 λ zadovoljen za
L·λ 1
ytamno = m+
d 2
Pomoću Youngovog eksperimenta s dvije pukotine možemo mjeriti valne duljine svjet-
losti. Ovaj eksperiment je dao valnom modelu svjetlosti dodatnu vjerodostojnost (jer
je nezamislivo da čestice svjetlosti mogu poništavati jedna drugu). Interferencija ovisi
o relativnoj fazi dva vala, odnosno o razlici puta izmeñu njih. Rezultantni intenzitet u
točki je proporcionalan kvadratu rezultantnog električnog polja u toj točki.
I ∝ (E1 + E2 )2 = E12 + E22
7.4.3 Ogib (difrakcija)

Ogib ili difrakcija je skup pojava koje su rezultat skretanja valova s prvobitnog pravca
prostiranja (oblikovanje novih pravaca prostiranja) pri njihovom nailasku na rubove
otvora ili na prepreku.
Ili kao što je izjavio Sommerfield 1894. godine ”“Svako odstupanje svjetlosnih zraka
od pravocrtnog puta koje se ne može tumačiti kao refleksija ili lom je difrakcija”.
Pojava se objašnjava Huygensovim principom. Do ogiba dolazi kod prostiranja valova
svih vrsta, elektromagnetskih (svjetlost, Rendgenske zrake, radio valova), zvučnih valova
itd. Osim toga difrakcija je potvrñena i kod fizičkih objekata na atomskoj razini, jer
i čestice pokazuju valne osobine i u ovom slučaju pojava se može objasniti načelima
kvantne mehanike.
Iako do difrakcije dolazi kad god val naiñe na prepreku, efekti difrakcije su najuočljiviji
kada je veličina otvora (prepreke) reda veličine valne duljine vala. Najpovoljnija situacija
za promatranje difrakcije je kada val nailazi na prepreku koja ima više bliskih otvora
pomenutih dimenzija jer se tada na zaslonu formira difrakcijsko- interferencijska slika
uslijed različitih putanja kojima se novonastali valovi prostiru.
Najčešće se istražuje difrakcija rendgenskih zraka i snopova elektrona i neutrona.

Rezultati tih istraživanja potvrñuju da i elektromagnetski valovi i čestice imaju dvo-
jnu prirodu, a kvanti elektromagnetskog zračenja su fotoni. Pri prolazu kroz kristal ili
polikristal fotoni, elektroni i neutroni skreću od prvobitnog smjera. U nizu diskretnih
prostornih smjerova koji su strogo odreñeni periodičnošću i simetrijom kristala nastaju
difrakcijski maksimumi koji zajedno čine difrakcijsku sliku kristala.
Ogib ili difrakcija svjetlosti je valna pojava pri kojoj se svjetlosni val ogiba iza
ruba zapreke i ulazi u područje geometrijske sjene.
Svjetlost koja prolazi kroz pukotinu smještenu izmeñu udaljenog izvora svjetla i za-
slona generira difrakcioni uzorak koji:
• će imati široku, intenzivnu centralnu vrpcu (nulti maksimum)
• centralna vrpca biti će okružena nizom užih, manje intenzivnih sekundarnih vrpci
(maksimumi)
• centralna vrpca biti će okružena nizom tamnih vrpci (minimumi)
• dobivena slika s jednom pukotinom ne može se objasniti geometrijskom optikom
• geometrijska optika kaže da zrake svjetlosti putuju pravocrtno i baca oštru sliku
pukotine na zaslonu
Imamo Fraunhoferovu i Fresnelovu difrakciju.

Fraunhoferova difrakcija je difrakcija kod koje se promatraju paralelni snopovi
svjetlosti te se smatra da je izvor svjetlosti u beskonačnosti i da su valne fronte ravnine
(difrakcija područja daleko od izvora - dalekog polja) - ravni val.
To se postiže eksperimentalno postavljanjem zaslona daleko od pukotine koju koris-
timo za stvaranje difrakcije ili pomoću leće koja fokusira konvergentan snop nakon što
proñe kroz otvor, kao što je prikazano na slici.
Svijetla pruga se vidi uz os ( = 0) s naizmjeničnim svijetlim i tamnim prugama sa

svake strane.
Prema Huygensovom principu, svaki dio pukotine djeluje kao izvor valova. Svjetlost
iz jednog dijela pukotine može interferirati sa svjetlom iz drugog dijela. Rezultantni
intenzitet na ekranu ovisi o smjeru .
Svi valovi koji nastaju u pukotini su u fazi, dakle val 1 putuje dalje od vala 3 za
iznos koji je jednak razlici puta
a
sin θ
2
Ako je razlika ovog puta točno polovica valne duljine, dva vala poništiti će jedan dru-
goga i rezultirati destruktivnom interferencijom. Općenito, do destruktivne interferencije
dolazi za jednu pukotinu širine a, kada je
λ
sin θtamno = m , m = ±1, ±2, ...
a
Intenzitet raspodijele svjetlostidati će široku središnju svijetlu prugu koja je okružena
puno slabijim svijetlim prugama koje se izmjenjuju s tamnim prugama. Točke konstruk-
tivne interferencije leže otprilike na pola puta izmeñu tamnih pruga.
Izraz za intenzitet svjetlosti dobiven Fraunhoferovom difrakcijom (jedna pukotina)
jednak je
2
sin πa sin λθ
I = Imax
πa sin λθ
Fresnelova difrakcija je difrakcija kod koje je izvor svjetlosti u blizini zapreke

ili pukotine, pri čemu su valne fronte zakrivljene, a promatrani snopovi svjetlosti nisu
paralelni (difrakcija područja u blizini izvora - bliskog polja) - kuglasti val.
Približno razgraničenje blizog i dalekog polja izvodi se tako da su za neku točku
prostora (točka promatranja A) radijusi udaljenosti dvaju izvora r1 i r2 približno jednaki,
odnosno da se ne razlikuju više od λ2 , ili r1 − r2 < λ/2 (što odgovara granici razlučivanja
kod optičkih ureñaja).
7.4.4 Polarizacija elektromagnetskih valova
Huygens: pretpostavljao je da su svjetlosni valovi longitudinalni. Fresnel (početkom

XIX vijeka): proučavajući pojavu polarizacije svjetlosti zaključio da su valovi svjetlosti
transverzalni.
Polarizacija je svojstvo elektromagnetskoga vala opisano orijentacijom ravnine u kojoj
titra električno polje u tome valu.
Val je potpuno ili linearno polariziran ako električno polje u valu titra stalno u istoj
ravnini, kružno ili cirkularno polariziran ako se ravnina električnoga polja jednoliko vrti,
a nepolariziran ako se ravnina titranja nepravilno mijenja.
Polarizacija svjetlosti dokazuje da su svjetlosne oscilacije transverzalne. Kada bi sv-
jetlosne oscilacije bile longitudinalne, one se ne bi mogle polarizirati, jer su longitudinalne
oscilacije samo u jednom pravcu - u pravcu širenja elektromagnetskog vala. Polarizaciju
svjetlosti pri refleksiji na staklu (dvolomac) otkrio je Malus 1808. godine. Polarizacija
nastaje refleksijom vala, raspršenjem vala, prolaskom kroz dvolomac, te dikroizmom (se-
lektivnom apsorpcijom).
Polarizacija refleksijom
Kada nepolarizirana svjetlost padne na granicu prozirnog sredstva dio svjetlosti se
reflektira, a dio se lomi. Pri odreñenom upadnom kutu, koji je takav da lomljena i
reflektirana zraka zatvaraju kut od 90 ◦ , reflektirana svjetlost je potpuno polarizirana i
to okomito na ravninu refleksije. Tu pojavu je prvi eksperimentalno ustanovio David
Brewster, britanski fizičar (1781. —1868.).
Kad nepolarizirano svjetlo pada na reflektirajuću površinu, reflektirana ilomljena
zraka su djelomično polarizirane. Reflektirana zraka je potpuno polarizirana kada je
upadni kut jednak kutu polarizacije P , koji zadovoljava jednadžbu
n = tan θP
Uvjet za potpunu polarizaciju reflektirane zrake je

θP + θ 2 = 90 ◦
odnosno
n1 sin θP = n2 sin θ2 = n2 sin (90 − θP ) = n2 cos θP
n2
tan θP =
n1
Upadni kut pod kojim dolazi do potpune polarizacije reflektirane zrake naziva se Brew-
sterov kut P . Tu jednadžbu nazivamo Brewsterovim zakonom. Reflektirana svjetlost
je tada potpuno polarizirana, a lomljena svjetlost je djelomično polarizirana pri čemu su
njihove ravnine polarizacije meñusobno okomite.
Polarizacija raspršenjem
Raspršenje svjetla nastaje u atmosferi, zato je nebo plavo, a to raspršenje polarizira
svjetlost. Polarizacija svjetla nebeskog svoda: svjetlost se najjače polarizira pod kutemod
90 ◦ u odnosu na smjer u kojem se nalazi Sunce.
7.4.5 Primjeri
Primjer 7.4.1 Dva koherentna svjetlosna vala frekvencije ν = 5 · 1014 Hz dolaze u neku
točku prostora s geometrijskom razlikom puta ∆ = 1.8µ m. Odredite rezultat interferencije
ako se valovi šire kroz staklo indeksa loma nS = 1.5 i kroz vodu indeksa loma nV = 1.33.
Rješenje:
Optička razlika hoda iznosi
δ =n·∆
Ako je δ = kλ, gdje je k cijeli broj imati ćemo konstruktivnu interferenciju, a ako je
δ = k + 12 λ imamo destruktivnu interferenciju. U našem slučaju je za staklo
δ nS · ∆ nS · ∆ · ν 1.5 · 1.8 · 10−6 m · 5 · 1014 s−1
kS = = = = = 4. 5
λ λ c 3 · 108 ms
pa je interferencija destrutivna i dobiva se tama, a za vodu
δ nV · ∆ nV · ∆ · ν 1.33 · 1.8 · 10−6 m · 5 · 1014 s−1
kV = = = = =4
λ λ c 3 · 108 ms
pa je interferencija konstruktivna i opaža se svjetlost.
Primjer 7.4.2 Promatrajući interferenciju dvaju koherentnih izvora monokromatske sv-

jetlosti valne duljine λ = 620 nm, opaža se na zastoru udaljenom od izvora svjetlosti
D = 4.5 m N = 15 pruga interferencije na širini od l = 12 cm. Odredite udaljenost
izmeñu dvaju koherentnih izvora.
Rješenje:
Udaljenost izmeñu susjednih pruga interferencije iznosi
l 12 cm
∆y = = = 8 mm
N 15
pa je udaljenost izmeñu izvora jednaka
Dλ 4.5 m · 6.2 · 10−7 m
d= = = 3. 49 · 10−4 m ≈ 0.35 mm
∆y 8 · 10−3 m
Primjer 7.4.3 Kod Youngova ureñaja za promatranje interferencije koherentni izvori -
pukotine na zastoru, meñusobno su udaljeni za d = 0.4 mm. Pruge interferencije proma-
tramo na zastoru udaljenom D = 2 m od izvora.
a) Ako izvori zrače bijelu svjetlost valnih duljina 0.42µ m ≤ λ ≤ 0.68µ m, izračunajte
moguće redove interferencije k za koje se dobiju tamne pruge na udaljenosti y =
3 cm iznad središta zastora.
b) Ako izvori zrače monokromatsku svjetlost valne duljine λ = 0.6µ m, pronañite udal-
jenost izmeñu susjednih pruga interferencije u blizini središta zastora.
Rješenje:
Tamne pruge interferencije se dobiju kada je zadovoljen uvjet
d·y 1
= m+ λ
D 2
gdje je m cijeli broj, koji izražen preko valne duljine daje
d·y 1
m= −
Dλ 2
a) Za vidljivu svjetlost dobivamo na rubnim područjima
d·y 1 0.4 mm · 3 cm 1
m1 = − = − = 13. 786
Dλ1 2 2 m · 4.2 · 10−7 m 2
d·y 1 0.4 mm · 3 cm 1
m2 = − = −7
− = 8. 323
Dλ2 2 2 m · 6.8 · 10 m 2
odakle slijedi da m može poprimiti vrijednosti cijelih brojeva od
9 ≤ m ≤ 13
b) Udaljenost izmeñu susjednih pruga za monokromatsku svjetlost iznosi
Dλ 2 m · 6 · 10−7 m
∆y = = = 0.003 m
d 0.4 mm
Primjer 7.4.4 Koju najmanju debljinu treba imati tanki list izgrañen od materijala in-
deksa loma n = 1.54 da bi osvijetljen zrakama valne duljine λ = 750 nm okomito na
površinu izgledao crven, a koju da bi izgledao crn, ako promatramo u reflektiranoj svjet-
losti?
Rješenje:
Za svjetlost koja pada okomito na list optička razlika hoda iznosi
λ
δ = 2nd +
2
jer se gornja zraka reflektira na gušćem sredstvu. Da bi list izgledao obojen interferencija
treba biti konstruktivna, što vrijedi kada je
λ
2nd + = mλ
2
pa za najtanji sloj m = 1 vrijedi
λ λ 7.5 · 10−7 m
2nd + = λ =⇒ d = = = 1. 22 · 10−7 m
2 4n 4 · 1.54
a da bi izgledao crn interferencija treba bti desktruktivna, tj.
λ 1
2nd + = m+ λ
2 2
što za m = 1 daje
λ 3 λ 7.5 · 10−7 m
2nd + = λ =⇒ d = = = 2.44 · 10−7 m
2 2 2n 2 · 1.54
Primjer 7.4.5 Newtonovi kolobari dobiju se plankonveksnom lećom polumjera zakrivl-
jenosti R = 10 m i planparalelnom pločom. Koliki je polumjer drugoga tamnog kolobara
ako izmeñu leće i ploče stavimo zrak (nz = 1), vodu (nv = 1.33) ili glicerin (ng = 1.49).
Duljina vala upadne svjetlosti iznosi λ = 600 nm.
Rješenje:
Polumjer m-tog tamnog kolobara je
mRλ
r=
n
što za drugi kolobar m = 2 za zrak daje
2Rλ 2 · 10 m · 6 · 10−7 m
r= = = 3.4641 mm
nz 1
za vodu
2Rλ 2 · 10 m · 6 · 10−7 m
r= = = 3.0038 mm
nv 1.33
i za glicerin
2Rλ 2 · 10 m · 6 · 10−7 m
r= = = 2.8379 mm
ng 1.49
Primjer 7.4.6 Ogibnu sliku žice debljine d = 1 mm promatramo na zastoru udaljenom

D = 0.7 m od žice. Meñusobna udaljenost tamnih pruga su ∆y = 0.3 mm. Koliko iznosi
valna duljina svjetlosti koja obasjava žicu?
Rješenje:
Za ogib na tankoj žici vrijedi izraz
Dλ
∆y =
d
pa je tražena valna dduljina
∆y · d 0.3 mm · 1 mm
λ= = = 4. 285 7 · 10−7 m
D 0.7 m
Primjer 7.4.7 Plava svjetlost valne duljine λ = 480 nm upada okomito na rešetku sa
N = 2000 linija po centimetru. Pod kojim se kutom pojavljuje difrakcijska slika trećeg
reda? Kolika je kutna disperzija rešetke? Koliki je maksimalni mogući red difrakcije za
svjetlost ove valne duljine na rešetki?
Rješenje:
Konstanta rešetke iznosi
l 1 cm
d= = = 5 · 10−6 m
N 2000
Difrakcijska slika trećeg reda (m = 3) zadana je uvjetom
mλ 3 · 480 nm
sin ϑ = = = 0.288
d 5 · 10−6 m
ϑ = arcsin 0.288 = 16◦ 44′
Kutna disperzija rešetke iznosi

m 3 rad
D= = = 6.265 · 105 = 2′ 9′′ nm−1
d cos ϑ 5 · 10−6 m · cos 16◦ 44′ m
Maksimalni mogući red mm difrakcije zadan je najvećim cijelim brojem koji zadovoljava
relaciju
d · sin ϑ d 5 · 10−6 m
m= ≤ = = 10. 417
λ λ 480 nm
pa je maksimalno mogući red (mm = 10) deseti.
Primjer 7.4.8 Snop redgenskih zraka lomi se na kuhinjskoj soli. Spektar prvoga reda
odgovara kutu sjaja θ = 6◦ 50′ , a udaljeost izmeñu mrežnih ravnina je d = 0.281 nm.
Odredite valnu duljinu rendgenskih zraka i položaj spektra drugoga reda. Koji je najveći
red spektra koji se može opaziti?
Rješenje:
Valnu duljinu spektra prvog reda (m = 1) dobivamo iz
2d sin θ
λ= = 2d sin θ = 2 · 0.281 nm · sin 6◦ 50′ = 6.687 · 10−11 m
m
Za spektar drugog reda kut sjaja iznosi

mλ 2 · 6.687 · 10−11 m
sin θ2 = = = 0.237 97
2d 2 · 0.281 nm
◦ ′
θ2 = arcsin 0.237 97 = 13 46
Najviši mogući red mm je
2d sin θ 2d 2 · 0.281 nm
m= ≤ = = 8. 404 4
λ λ 6.687 · 10−11 m
odnosno osmi (m = 8) red spektra.
Primjer 7.4.9 Koliki je kut elevacije Sunca kad su Sunčeve zrake reflektirane od mirne
površine vode totalno plarizirane?
Rješenje:
Reflektirana je zraka totalno polarizirana ako upadni kut uB zadovoljava Brewsterov
uvjet tan uB = n. Za vodu indeksa loma n = 1.33 upadni kut iznosi
tan uB = 1.33
uB = arctan 1.33 = 53◦ 7′
pa je kut elevacije jednak
α = 90◦ − uB = 90◦ − 53◦ 7′ = 36◦ 53′
Primjer 7.4.10 Zraka svjetlosti pada na posudu ispunjenu vodom i reflektira se na dnu
posude. Koliki je kut pod kojim je zraka upala na površinu vode ako je reflektirana zraka
totalno polarizirana? Indeks loma stakla je ns = 1.5 a vode nv = 1.33.
Rješenje:
Reflektirana zraka je polarizirana kada je
ns 1.5
tan u2 = = = 1.12782
nv 1.33
pa je kut upada zrake iz vode na staklo
u2 = arctan 1.12782 = 48◦ 26′
Zbog loma zrake na granici izmeñu vode i zraka vrijedi

nv sin u1 nv 1.33
= =⇒ sin u1 = sin u2 = · sin 48◦ 26′ = 0.99515
nz sin u2 nz 1
pa upadni kut iznosi
u1 = arcsin 0.99515 = 84◦ 21′
pa je kut pod kojim zraka upada na površinu vode
α = 90◦ − u1 = 90◦ − 84◦ 21′ = 5◦ 39′

Poglavlje 8
MODERNA FIZIKA
8.1 Atom
Atom je kvantnomehanički sistem u kojem jezgra, koja je pozitivni električki nabijena
nabojem +Ze i Z elektrona uzajamno djeluju elektrostatskim silama. Ovakav sistem
je električki neutralan. Ostane li u elektronskom oblaku samo jedan elektron, govorimo
o jednoelektronskom atomu. Neka svojstva jednoelektronskog atoma (kao što su atom
vodika H ili ioni helija He+ , te litija Li++ ), mogu se objasniti poluklasičnim Bohrovim
modelom atoma. U Bohrovu modelu atoma elektron se giba oko jezgre po kružnici polum-
jera r brzinom v. Pri tome je centripetalna sila gibanja elektrona jednaka elektrostatskoj
privlačnoj sili izmeñu jezgre i elektrona:
me v 2 Ze2
=k 2
r r
Ukupna energija elektrona je zbroj kinetičke i potencijalne energije
me v2 Ze2
E= −k
2 r
gdje su moguće samo one kružnice koje zadovoljavaju Bohrov kvantni uvjet za moment
količine gibanja L:
L = me rv = n , n ∈ N
Polumjer kružne staze odreñen je kvantnim brojem n :

a0 2
rn = ·n
Z
a brzina elektrona u toj stazi
Z 1
vn = ·
me a0 n
gdje smo sa a0 označili polumjer prve staze u vodikovu atomu, koji se naziva Bohrov
radijus
a0 = 0.529177249 · 10−10 m
291
292 POGLAVLJE 8. MODERNA FIZIKA
Energije stacionarnih stanja (”kružnih staza”) takoñer su kvantizirane i opisane su

izrazom
Z2
EnZ = E1 ·
n2
gdje je energija osnovnog stanja atoma vodika jednaka
me e4
E1 = − = −2.18 · 10−18 J = −13.6 eV
8ε20 h2
Prijelazom iz stanja više energije u stanje niže energije atoma emitira se foton energije
1 1
∆E = hν = EnZ2 − EnZ1 = −E1 − Z2
n21 n12
Frekvencija ν tog zračenja jednaka je

∆E
ν=
h
a valna duljina pomoću relacije
1 ν −E1 1 1 1 1
= = 2 − 2 Z 2 = R∞ 2 − 2 Z2
λ c hc n1 n2 n1 n2
gdje je R∞ = 1. 097 4 · 107 m−1 - Rydbergova konstanta.

U kvantnoj mehanici problem jednoelektronskog atoma rješava se računanjem valnih
funkcija pooću Schrödingerove jednadžbe s efektivnom potencijalnom energijom. Ona
ovisi o udaljenosti r elektrona od jezgre prema zakonu
Ze2 L2
Epef f (r) = −k +
r 2me r2
Drugi član, koji sadrži moment količine gibanja L, dolazi zbog centrifugalne sile koju
osjeća elektron pri vrtnji oko jezgre.
8.2 Primjeri
Primjer 8.2.1 Izračunajte frekvenciju zračenja koji nastaje prijelazom elektrona iz prvog
pobuñenog stanja u osnovno stanje vodikova atoma.
Rješenje:
Kvantizirane energije stacionarnih stanja elektrona u atoma su:
Z2
En(Z) = E1
n2
gdje je
4
me e4 9.11 · 10−31 kg · 1.6 · 10−19 C
E1 = − 2 2 =−
8ε0 h 8 · (8.85 · 10−12 F m−1 )2 (6.626 · 10−34 J s)2
= −2.176 · 10−18 J = −13.6 eV
8.2. PRIMJERI 293
Razlika energijskih kvantiziranih stanja jednaka je energiji fotona, pa vrijedi
∆E = En1 − En2 = hν
uz Z = 1 za vodik i n1 = 2 prvo pobuñeno stanje, n2 = 1 osnovno stanje slijedi

2 2
En1 − En2 E1 Zn2 − E1 Zn2 E1 · Z 2 1 1
1 2
ν = = = −
h h h n21 n22
E1 1 −3E1 −3 · (−13.6 eV)
= −1 = = = 2.47 · 1015 s−1
h 4 4h 4 · 6.626 · 10−34 J s
Primjer 8.2.2 Izračunajte valnu duljinu zračenja kojom treba ozračiti atom kako bi došlo
do ionizacije atoma H + , He+ , Li++ .
Rješenje:
da bi se postigla ionizacija atoma, elektron iz svog stacionarnog stanja trebao prebaciti
u slobodno stanje, odnosno u stanje za koje je n2 = ∞. Valnu duljinu zračenja dobivamo
iz izraza
1 1 1
= R∞ 2 − 2 Z2
λ n1 n2
gdje je R∞ Rydbergova konstanta
me e4 E1
R∞ = 3 2 =− = 1.097 · 107 m−1
8h cε0 hc
Kako je najniže stacionarno stanje je opisano sa n1 = 1, vrijedi

−1 −1
1 1 1 1 1 1 1
λ= − = − =
R∞ Z 2 n21 n22 R∞ Z 2 n21 ∞2 R∞ Z 2
pa za vodik H + imamo
1
λH + = = 9. 116 · 10−8 m = 91.16 nm
1.097 · 107 m−1 · 12
za ion He+ imamo
1
λHe+ = = 2. 279 · 10−8 m = 22.79 nm
1.097 · 107 m−1 · 22
i za ion Li++
1
λLi++ = = 1.013 · 10−8 m = 10.13 nm
1.097 · 107 m−1 · 32
Primjer 8.2.3 Pomoću brzine svjetlosti c, energije mirovanja elektrona E0el , reducirane
Comptonove valne duljine elektrona (λr )eC te prirodnim konstantama α− konstanta fine
strukture i β −1 − proton-elektron maseni odnos izrazite Bohrov radijus a0 , Rydbergovu
konstantu R∞ , brzinu elektrona u najnižoj stazi vodikova atoma u Bohrovu modelu i
energiju osnovnog stanja atoma vodika.
Rješenje:
U atomskoj fizici je prirodno (lakše) prikazivati jedinice pomoću sljedećih veličina
c = 2.99792458 · 108 m s−1
E0el = me c2 = 0.51099906 MeV
λeC
(λr )eC = = = 3. 861 6 · 10−13 m
2π me c
e2 1
α = = 7.29735308 · 10−3
4πε0 c
mp
β −1 = = 1836.152701
me
Bohrov radijus možemo pisati kao
h2 ε0 (2π )2 · ε0 c 4πε0 · c 1 e
a0 = 2
= 2
· = 2
· = · (λr )C
πme e πme · e c e me c α
Brzina elektrona u najnižoj Bohrovoj stazi
c c c
v1 = · = · = (λr )eC · =α·c
me a0 c me c a0 1
α · (λr )eC
Energija osovnog stanja atoma vodika
2 2
me e4 c2 me c2 e2 e2 1 me c2
E1 = − 2 2 · 2 =− 2 =− ·
8ε0 h c 8ε0 (2π )2 c2 4πε0 c 2
1 α2 · E0el
= − (α)2 · me c2 = −
2 2
Rydbergova konstanta
E1 − 1 (α)2 · me c2 α2 me c 1 α2
R∞ = − =− 2 = = ·
hc 2π c 4π 4π (λr )eC
8.3 Atomska jezgra

Jezgra atoma sastoji se od nukleona koji se dijele na protone i neutrone. Ukupan broj
nukleona u jezgri označavamo sa A (A - atomski maseni broj), dok broj protona oz-
načavamo sa Z (Z - redni broj atoma u periodnom sustavu elemenata), a neutrona sa N.
Dakle vrijedi
A =Z +N
U oznaci nuklida uz naziv kemijskog elementa, A stoji kao gornji lijevi indeks, Z
stoji kao donji lijevi indeks, a ukoliko je potrebno kao donji desni indeks ubacujemo i
broj neutrona N. Kemijski element tada označavamo na sljedeći način: A A
Z K ili Z KN .
Različiti nuklidi s istim brijem Z protona nazivaju se izotopima, nuklidi s istim brojem
N neutrona nazivamo izotonima, a nuklidi s istim ukupnim brojem A nukleona su
izobari.
Većina jezgri ima približno sferičan oblik, pa se uz tu pretpostavku polumjer jezgre
R može računati relacijom
1
R = r0 A 3
8.3. ATOMSKA JEZGRA 295
gdje je vrijednost r0 = 1.4·10−15 m. Masa atoma uvijek je manja od zbroja masa protona
i neutrona od kojih je ta jezgra sačinjena. Razlika mase
EB
∆m = Z · mH + N · mN − mA =
c2
nazivamo defektom mase, gdje je mH - masa atoma vodika, mN - masa neutrona, a mA
- masa atoma za čiju jezgru računamo defekt mase. Treba naglasiti da ovje računamo
sa masama atoma, a ne masama jezgara. U periodnom sustavu elemenata je uobičajeno
navedena i masa atoma izražena u atomskim jedinicama. Atomska jedinica mase
jednaka je masi od
1u = 1.6605402 · 10−27 kg
Energija vezanja jezgre
EB = (∆m) · c2
je energija koja bi se oslobodila kada bismo poedinačne nukleone spojili u jezgru, odnosno,
za neke jezgre energija koju bismo trebali utrošiti da jezgru rastavimo na pojedinačne
nukleone. Masi od jedne atomske jedinice odgovara ekvivalent energije
m 2
1u · c2 = 1.6605402 · 10−27 kg · 2.99792458 · 108
s
= 1. 492 4 · 10−10 J = 931.49432 MeV
Neki su nuklidi radioaktivni. Oni se spontano raspadaju (zbog svoje nestabilnosti)
emitirajući pritom α-čestice (jezgre 4 He), β ± -čestice (elektrone, odnosno pozitrone) ili
γ-kvante, tj. kvante elektromagnetskog zračenja velikih energija (Eγ = hν ≃ 1 MeV).
Nakon α i β raspada mijenja se tip nuklida, a broj nukleona i električni naboj ostaju pri
tome sačuvani. Raspade možemo pisati u obliku
A−4
A
ZX −→Z−2 Y +42 He α − raspad
A A ∓ νe
Z X −→Z±1 Y + e + { ν (β − raspad)
e
A ∗ A
Z X −→Z X + γ (γ − raspad)
Količina početnog broja nuklida (broj jezgara) u radioaktivnom uzorku eksponenci-

jalno se smanjuje prema zakonu
N = N0 e−λt
gdje je N0 - broj radioaktivnih jezgara u trenutku t = 0, a N njihov broj u trenutku

t, a λ - je konstanta raspada. Ona je povezana s vremenom poluraspada (poluživotom
nuklida) izrazom
ln 2
T 12 =
λ
Vrijeme poluraspada T 12 je vrijeme koje je potrebno da se količina jezgara radioak-
tivnog nuklida u nekom uzorku smanji na polovicu. Aktivnost radioaktivne tvari definira
se izrazom
t·ln 2
dN − T1
A=− = (λN0 ) e−λt = A0 e−λt = A0 e 2
dt
gdje je A0 - početna aktivnost i daje brzinu kojom se nuklid raspada. Jedinica za ak-
tivnost radioaktivne tvari je bekerel Bq = s−1 .
U nuklearnim reakcijama dvije (ili više) jezgara meñudjeluju. Rezultat meñudjelo-
vanja su dvije nove jezgre (ili više njih). Nuklearne reakcije su procesi u kojima vrijede
mnogi zakoni očuvanja; posebice očuvanje energije (koja uključuje i energiju mirovanja),
količine gibanja, elektročnog naboja i broja nukleona. Najčešći tip reakcije možemo
prikazati kao
a + X −→ Y + b ili a (X, Y ) b
gdje je a - upadna čestica (projektil) kojom se bombardira meta X, pri čemu nastaje
jezgra Y i čestica b. Energija koja se oslobaña ili utroši u nuklearnoj reakciji naziva se
Q−vrijednošću reakcije i ona iznosi
) *
Q= mi1 − mi2 · c2
i i
gdje je mi1 - zbroj masa čestica (jezgara) prije reakcije, a mi2 - njihov zbroj poslije
i i
reakcije. Q-vrijednost može biti pozitivna i negativna, jer da bi se neke reakcije uopće
i dogodile treba dovesti energiju, dok se neke interakcije mogu dogoditi spontano, gdje
se energija oslobaña. Osim ovih čestica koje smo upoznali (elektron, proton i neutron)
u prirodi postoji mnoštvo drugih čestica. Jedna od njih je i foton. Foton je kvant elek-
tromagnetskog zračenja, čija je masa mirovanja jednaka nuli, ali ima količinu gibanja
i energiju. Svaka čestica ima svoju antičesticu, ako čestica posjeduje električni naboj,
antičestica ima suprotan naboj jednakog iznosa. Npr. antičestica elektrona naziva se
pozitron i ima naboj +e, dok joj je masa jednaka masi elektrona. U procesima meñud-
jelovanja izmeñu čestica zakoni očuvanja su od izrazite važnosti. U takvim procesima
neke čestice mogu nestati i pri tome natati nove čestice. Npr. elektron i pozitron se
mogu uzajamno poništiti pri čemu bi nastala dva γ−kvanta:
e− + e+ −→ 2γ
Da bi se mogla dogoditi tvorba jednog para antičestica npr. elektron-pozitron, upadni

foton mora imati minimalnu energiju jednaku ekvivalentu tih čestica
m 2
Eγ = 2me c2 = 2 · 9.1093897 · 10−31 kg · 2.99792458 · 108
s
= 1. 637 4 · 10−13 J = 1. 022 MeV
a proces se mora dogañati blizu jezgre koja preuzima razliku energije i razliku količine
gibanja.
8.3.1 Modeli atomske jezgre

Kvantnomehanička struktura atomske jezgre
Svaka jezgra ima karakteristične energijske razine pobuñenih stanja. Prijelazi izmeñu
pobuñenih stanja su reda veličine 1 MeV (valne duljine reda 10−12 m−γ zrake), dakle oko
milijun puta veće nego li energije prijelaza elektrona u atomskim omotačima i molekula.
Eksperimentalno su otkrivena i izmjerena mnoga svojstva pojedinih nuklida, meñu-
tim u teorijskom smislu jezgra je složen sustav za koji se kvantnomehaničke jednadžbe ne
8.3. ATOMSKA JEZGRA 297
mogu egzaktno riješiti. Odlike velikog broja ravnopravnih čestica i sila koje nisu točno
poznate onemogućavaju egzaktno rješenje Schrödingerove jednadžbe. Mjerenja pokazuju
da se većina jezgri ponaša koa jednostavni sustav pa se kvantnomehaničke jednadžbe
mogu znatno pojednostaviti. a takav matematički opis naziva se nuklearnim modelom.
Modeli se svrstavaju u dvije skupine i to. kolektivni model i model nezavisnih čestica.
U kolektivnom modelu svaki kvant energije doveden izvana dijeli se po svim nukleon-
ima (model kapljice ili rotacijski model-koji jezgru opisuje kao kruto tijelo). U modelu
nezavisnih čestica (model ljusaka) nukleoni zadržavaju svoju individualnost.
Model kapljice
Energija vezanja nukleona u jezgri EB , ona je energija koju bi trebalo utrošiti na
razbijanje jezgre na sve slobodne konstituente, protone i neutrone, no ujedno je i to
energija koja bi se dobila pri slaganju svih slobodnih nukleona u zadanu jezgru. Ona je
izražena kao:
EB = [Z · mp + (A − Z) · mn − M]c2
M predstavlja masu jezgre X, mp je masa protona, a mn masa neutrona. Teoretski

ukupna energija vezanja mogla bi se direktno mjeriti potpunim odvajanjem svih nuk-
leona, no to nije praktički izvedivo. Puno je lakše odrediti energiju vezanja pojedinog
nukleona, primjerice jednog neutrona, usporedbom energije vezanja dvaju jezgara koje se
razlikuju za jedan Glossary Link neutron.Nukleoni na površini jezgre imaju manji broj
veza s okolnim nukleonima
Model kapljice osniva se na sličnosti nuklearne jezgre s kapljicom vode: jednakom
gustoćom bez obzira na veličinu, sfernim oblikom kao oblikom koji posjeduje najmanju
energiju i kratkim dosegom sila meñu nukleonima koji je sličan kratkom dosegu sila koje
drže molekule vode u kapljici. Kratki doseg kojim se djeluje samo na susjedne nukleone
(molekule vode) upravo je odgovoran za jednaku gustoću jezgre (kapljice vode), ali i
za činjenicu da su nukleoni bliže površini jezgre (molekule vode bliže površini kapljice)
slabije vezani, jer postoje veze samo prema unutrašnjosti jezgre (kapljice).
Osim sličnosti postoje i razlike, molekule vode nisu nabijene, a k tome u mikrosvijetu
vladaju zakoni kvantne mehanike koji unose dodatne razlike. Unatoč razlikama model
kapljice formuliran u tzv. „Semiempirijskoj formuli” koja nosi ime Weizsaecker-ova semi-
empirijska formula, pokazao se vrlo korisnim za odreñivanje energije vezanja, za proračun
energija fisije i fuzije kao i za odreñivanje najstabilnijih izotopa. Formula se sastoji od
5 članova. Prvi član kaže da je energija vezanja jezgre (nukleusa) proporcionalna broju
nukleona. Drugi je član negativan i govori o smanjenju energije vezanja zbog slabije
vezanih nukleona na površini jezgre i proporcionalan je veličini površine. Smatra se da
se privlačna nuklearna sila osjeća unutar dosega 10−15 m. Činjenicu da se u slučaju
jezgre radi o nabijenoj kapljici, s česticama istoimenog naboja (protoni) koje se odbi-
jaju, a elektromagnetske su sile dalekog dosega, pa se svaki od protona odbija sa svakim
preostalim u jezgri, izražava treći član, koji takoñer umanjuje energiju vezanja. Efekt
simetrije favorizira jezgre s jednakim brojem protona i neutrona. Stoga je član kad se radi
o različitim brojevima protona i neutrona negativan i izražen razlikom (Z-N). Kvantno
mehanički efekt sparivanja (spinova nukleona) favorizira jezgre s parnim brojem protona
i parnim brojem neutrona, koje se zovu parno-parne jezgre. Drugim riječima jezgre s
neparnim brojem protona (ili neutrona) slabije su vezane (manja energija vezanja) od
parno parnih. Tu korekciju unosi peti član, koji može poprimiti pozitivnu vrijednost
(za parno-parne jezgre), može isčezavati (za parno-neparne jezgre) i biti negativan (za
neparno-neparne jezgre). Relacija za energiju vezanja jezgre glasi:
2 Z2 (A − 2Z)2 δe
EB = aA − bA 3 − c 1 − d + 3
A3 A A4
gdje δ poprima 3 vrijednosti, +1 - za parno-parne jezgre, 0 - za parno-neparne
(neparno-parne) i −1 - za neparno-neparne jezgre. Konstante a, b, c, d, e odreñene
su tako da najbolje opisuju eksperimentalno utvrñenu ovisnost energije vezanja o broju
protona i neutrona, kaže se da su „fitane“ prema eksperimentu, čiji je grafički prikaz
vidljiv na slici u obliku ovisnosti energije vezanja po nukleonu (EB/A) o broju nukleona
(masenom broju). Jedan komplet konstanti koji dobro opisuje graf na slici glasi:
a = 14, 1 MeV; b = 13, 0 MeV; c = 0, 58 MeV; d = 19, 3 MeV; e = 33, 5 MeV
Slika prikazuje energiju vezanja po jednom nukleonu ( EAB ) izražena u MeV-ima u

ovisnosti o
masenom broju A. Vidljivo je da je maksimalna energija vezanja po jednom nukleonu
ostvarena kod željeza (56 F e).
Model ljusaka
Nuklearni model ljusaka predložili su 1948. godine M.G.Mayer i J.H.D. Jensen. Pr-
venstveno su definirali magične brojeve (eksperimentalno dobiveni brojevi protona ili
neutrona izrazito stabilnih jezgri). Finu strukturu grafa ovisnosti energije vezanja po nuk-
leonu o masenom broju, dakle pojedinu „hrapavost” same krivulje s pojedinim vrhovima,
model kapljice ne može objasniti. Model koji razmatra finu strukturu energetskih razina
u jezgri jest „Ljuskasti model jezgre”. On počiva na analogiji s prethodno otkrivenim
energetskim razinama u atomu, a iniciran je postojanjem energetskih razina u atom-
skoj jezgri, vidljivih mjerenjem energija raspada. Analogijom s atomima pojavljivale bi
se situacije potpuno popunjenih (#8222); ljusaka” — energetskih razina karakteriziranih
kvantnim brojevima, čija bi popunjenost i zatvorenost rezultirala nižom energijom i sta-
bilnim stanjem koje iz toga slijedi. U atoma tu situaciju imaju plemeniti plinovi (He, Ne,
Ar, Kr, Xe, Rn), koji imaju potpuno popunjenu vanjsku ljusku, te su kemijski neaktivni.
Slično je u nuklearnih jezgara opaženo postojanje odreñenih stanja koja su ekstremno
stabilna i ona su karakterizirana tzv. „magičnim brojem” protona ili neutrona, a posebno
su stabilna stanja s dva magična broja, jednog za protone i drugog za neutrone, oni mogu
biti isti (za lakše jezgre), no mogu se i razlikovati (za teže). Primjeri za jezgre koje imaju
dvostruke magične brojeve (magični broj protona i magični broj neutrona) su:
4 16 40 48 208
2 He,8 O,20 Ca,20 Ca,82 P b.
8.4. PRIMJERI 299
Gornji indeks ispred simbola elementa predstavlja Glossary Link maseni broj (uku-
pan broj nukleona), a donji indeks ispred simbola elementa je broj protona u jezgri
(redni broj). Stoga, za jezgre s dvostrukim magičnim brojevima vrijedi da redni brojevi
predstavljaju skup magičnih brojeva (2, 8, 20, 82) kao i skup broja neutrona dobiven kao
razlika masenog i rednog broja (2, 8, 20, 28, 82, 126). Magični brojevi u nuklearnoj fizici
su redom: 2, 8, 20, 28, 50, 82, 126.
8.3.2 Radioaktivnost
Do 2015. identificirano je 118 kemijskih eemenata, posljedni je ununseptij u 2010. Od tih,
samo prvih 98 se prirodno nalaze na Zemlji; 80 elemenata su stabilni, a ostali su radioak-
tivni, čije vrijeme poluraspada iznosi od djelića sekunde do nekoliko milijardi godina. 18
radioaktivni elementi koji se prirodno pojavljuju ili su vrlo dugovječni primordijalne izo-
topi (poput urana i torija) ili radioaktivnog raspada kćeri i proizvodi nuklearno reakcije
nastaju iz tih elemenata kombiniraju s prirodnim neutrona. Ti elementi koji se ne po-
javljuju prirodno na Zemlji su proizvedeni umjetno kao sintetičkih proizvoda nuklearnih
reakcija.
U prirodi postoji samo 98 kemijskih elemenata + (još 20 umjetno proizvedenih) a
poznato je oko 1500 različitih nuklida od kojih je 350 prirodnih a 1100 umjetnih. Većina
nuklida je nestabilna (oko 1200) - radioaktivna.
Pogodna kombinacija protona i neutrona čini jezgru stabilnom, čim je drugačije jezgra
se nastoji izbacivanjem nukleona približiti stabilnoj konfiguraciji.
Röntgen je 1895. godine otkrio X-zrake, čija odlika je bila velika prodornost.
Godine 1896. Becquerel je slučajno otkrio radioaktivnost u spojevima koji sadrže
uran (soli urana). Nakon niza eksperimenata zaključio je da se to zračenje spontano
emitira, da je prodorno, da zacrnjuje fotografsku emulziju i da ionizira plin. Takva
spontana emisija zračenja nazvana je radioaktivnost.
Marie i Pierre Curie sustavno izučavali radioaktivnosti, te otkrili dva do tada nepoz-
nata elementa, oba radioaktivna, nazvana polonij i radij (1898. gdine).
Sustavna eksperimentalna istraživanja radioaktivnosti zajedno s Rutherfordovim raspršen-
jem alfa čestica ukazala su da je radioaktivnost rezultat raspada nestabilne jezgre
Utvrñeno je da postoje tri tipa radioaktivnosti:
1. alfa raspad — jezgra spontano emitira jezgru helija,
2. beta raspad —jezgra spontano emitira elektron ili pozitron (antielektron),
3. gama raspad — jezgra spontano emitira gama zraku — foton visoke nergije
8.4 Primjeri
12
Primjer 8.4.1 Odredite broj protona i neutrona u jezgri atoma 6 C, te izračunajte
polumjer, volumen i gustoću jezgre.
Rješenje:
U jezgri atoma 126 C ima Z = 6 protona i N = A−Z = 12−6 = 6 neutrona. Polumjer
jezgre jednak je
1 1
R = r0 A 3 = 1.4 · 10−15 m · 12 3 = 3. 205 2 · 10−15 m = 3.2052 fm
volumen jezgre iznosi

4π 3 4π 3 4π 3
V = R = r0 · A = 1.4 · 10−15 m · 12
3 3 3
= 1. 379 3 · 10−43 m3 = 137.93 · 10−45 m3 = 137.93 fm3
a njena gustoća
M u·A 3u 3 · 1.66 · 10−27 kg 17 kg
ρ= = 4π 3 = 3 = 3 = 1.4447 · 10
V 3 r0
·A 4πr0 4π · (1.4 · 10−15 m) m3
Primjer 8.4.2 Izračunajte defekt mase, energiju vezanja i energiju vezanja po nukleonu
za kalcij 43 235
20 Ca i za uran 92 U .
Rješenje:
Za kalcij
, -
∆m = 20mH + 23mn − m 43 20 Ca
= (20 · 1.007825 + 23 · 1.008665 − 42.958780) u = 0.397 02u
EB = (∆m) c2 = 0.397 02 · uc2 = 0.397 02 · 931.48 MeV = 369. 82 MeV
EB 369. 82 MeV
= = 8. 600 5 MeV
A 43
a za uran
, -
∆m = 92mH + 143mn − m 235 92 U
= (92 · 1.007825 + 143 · 1.008665 − 235.043915) u = 1. 915 1u
EB = (∆m) c2 = 1. 915 1 · uc2 = 1. 915 1 · 931.48 MeV = 1783. 9 MeV
EB 1783. 9 MeV
= = 7. 591 1 MeV
A 235
Primjer 8.4.3 Koliko će se jezgara u masi od m = 1 mg radioaktivnog izotopa 90 Sr
raspasti za vrijeme od t1 = 1 dan a koliko za t2 = 14 godina, ako je vrijeme ploraspada
T 12 = 28.8 godina?
Rješenje:
Broj raspadnutih jezgri razlika je početnog i konačnog broja neraspadnutih jezgri
∆N = N0 − N = N0 − N0 e−λt
− tTln 2 m − tTln 2
1 1
= N0 1 − e 2 = 1−e 2
MSr
što za jedan dan iznosi
10−6 kg 1
365
god·ln 2
∆N = 1 − e− 28.8 god = 4. 380 1 · 1014
90 · 1.6726231 × 10−27 kg
a za 14 godina
10−6 kg 14 god·ln 2
∆N = −27
1 − e− 28.8 god = 1. 900 2 · 1018
90 · 1.6726231 × 10 kg
Primjer 8.4.4 Za koliko će se vremena 30% početnog broja radioaktivnih nuklida radija
226
88 Ra raspasti, ako je vrijeme poluraspada jezgri radija T 12 = 1590 godina?
8.5. MOLEKULE 301
Rješenje:
Traži se vrijeme broja nuklida kada ih je ostalo od početnog broja
30
N (t) = N0 − N0 = 0.7N0
100
dok je broj zadan izrazom
− ln
T t
2
1
N (t) = N0 e−λt = N0 e 2
Izjednačavajući ove izraze i izdvajanjem vremena t dobivamo
− ln
T t
2
1
0.7N0 = N0 e 2
− ln
T t
2
1
0.7 = e 2/ ln
ln 2
ln 0.7 = − t
T 12
ln 0.7 ln 0.7
t = −T 12 = −1590 god. · = 818. 17 god.
ln 2 ln 2
Primjer 8.4.5 Kolika je starost organskog tijela, ako se 60% početnog broja radioak-
tivnog nuklida ugljika 14
6 C rspalo, a vrijeme poluraspada jezgri ugljika iznosi T 12 = 5730
god?
Rješenje:
Ako se raspalo 60% početnog broja nuklida, preostalo ih je 40%. Dakle, vrijedi
− ln
T t
2
1
N (t) = 0.4N0 = N0 e 2
pa je starost organskog tijela
− ln
T t
2
1
0.4N0 = N0 e 2
− ln
T t
2
1
0.4 = e 2/ ln
ln 2
ln 0.4 = − t
T 12
ln 0.4 ln 0.4
t = −T 12 = −5730 god. · = 7574. 6 god.
ln 2 ln 2
8.5 Molekule
Čvrste tvari
Nuklearna fizika
Fizika elementarnih čestica i kozmologija
By MissMJ - Own work by uploader, PBS NOVA [1], Fermilab, Office of Sci-
ence, United States Department of Energy, Particle Data Group, CC BY 3.0,
https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4286964
Bibliografija
[1] F. Ayres, Jr.; 1972., Differential equations, McGraw-Hill International Book Com-
pany, New York.
[2] M. Alonso; E. J. Finn, 1969., Fundamental University Physics, Addison-Wesley
Publ. Co., Reading, Mass.
[3] C. Kittel; W. D. Knight; M. A. Ruderman; 2003., Mehanika, Golden Marketing,
Tehnička knjiga, Zagreb.
[4] R. Wolfson; J. M. Pasachoff; 1990., Physics: extended with modern physics, Harper-
CollinsPublishers, USA.
[5] R. E. Eisberg; L. S. Lermer; 1982., Physics: foundations and applications, McGraw-
Hill, Tokyo.
[6] B. V. Pavlović; T. A. Mihajlidi; 1986., Praktikum računskih zadataka iz fizike,
Naučna knjiga, Beograd.
[7] A. A. Pinsky; 1980., Problems in Physics, Mir Publishers, Moskva.
[8] P. Kulišić; 1996., Riješeni zadaci iz mehanike i topline, Školska knjiga, Zagreb.
[9] V. Henč-Bartolić; i dr.; 1992., Riješeni zadaci iz valova i optike, Školska knjiga,
Zagreb.
[10] M. R. Spiegel; 1974. Vector analysis, McGraw-Hill International Book Company,
New York.
[11] E. Babić; R. Krsnik; M. Očko; 1978., Zbirka riješenih zadataka iz fizike, Školska
knjiga, Zagreb.
[12] Z. Primorac; 1990., Zbirka riješenih zadataka iz mehanike, Vazduhoplova vojna gim-
nazija ”Maršal Tito”, Mostar.
303

Uvod U Opcu Fiziku Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod U Opcu Fiziku Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UVOD U OPĆU FIZIKU

(Skripta iz ﬁzike za studente informatike i

3.6.1 Statika ﬂuida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

4 VALOVI I AKUSTIKA 155

6.4 Otpor, otpornost i Ohmov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214

7.3.8 Pogreške leće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273

8 MODERNA FIZIKA 291

• Gibanje u prostoru: položaj, brzina, ubrzanje.

• Sile: Newtonovi zakoni.

• Temeljne sile u prirodi, gravitacijska sila, težina, gibanje u gravitacijskom polju,

• Električna sila, gibanje u homogenom električnom polju, Magnetska sila, gibanje u

• Energija: Mehanički rad. Kinetička nergija. Potencijalna energija (gravitacijska,

• Sustavi čestica, središte mase.

• Gušeni oscilator, tjerani oscilator.

• Mehanički valovi: transverzalni valovi na napetoj niti, valna jednadžba, interferen-

• Tlak idealnog plina, tlak u tekućini i uzgon, protok i Bernoullijeva jednadžba.

• Prijenosne pojave: tečenje, difuzija, voñenje topline.

• Električni potencijal, kapacitet i kondenzatori, gustoća energije električnog polja.

• Električna struja, Ohmov zakon, krugovi istosmjerne struje.

• Magnetsko polje i magnetizam, Amperov zakon, Lorentzova sila, sila na vodič u

• Elektromagnetska indukcija, zavojnica, gustoća energije magnetskog polja.

• Maxwellove jednadžbe, elektromagnetski valovi.

• Fizikalna optika: interferencija, ogib, polarizacija.

• Kvantna mehanika: Schrodingerova jednadžba, potencijalna jama, kvantni har-

• Atomska i nuklearna ﬁzika: vodikov atom, atomska jezgra, molekule (rotacija i

1. Produbiti kod studenta razumijevanje osnovnih zakona prirode u materijalnom

2. Upoznavanje sa ﬁzičkim osnovama analitičkih i dijagnostičkih metoda u tehnologiji.

3. Svladavanje metodologijom mjerenja i kritičnog predstavljanja rezultata.

4. Prepoznavanje ﬁzičkih interakcija i zakonitosti u odvijanju složenih procesa u živom

2. P. Kulišić, V. Lopac, 1991.: Elektromagnetske pojave i struktura tvari, Školska

4. Herak, J., 2001.: Osnove kemijske ﬁzike, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučil-

5. Paić, M., 1997.: Gibanja, sile, valovi, Školska knjiga, Zagreb.

Fizika (physics) je egzaktna prirodna znanost koja se bavi istraživanjem materije i

Uloga teorije je da koristi matematičke modele ﬁzikalnih sustava i objekata, te da ob-

Uloga eksperimentalne ﬁzike je u tome da potvrdi odreñene teorije (ili ih odbaci)

2.1 Fizikalne veličine i pripadne jedinice

Fizikalne veličine za koje se usvajaju jedinice nazivaju se osnovne ﬁzikalne veličine, a

2.1.1 SI sustav jedinica

Deﬁnicija 2.1.6 Kelvin je termodinamička temperatura koja je jednaka 273.16-tom di-

2.1.2 Dopunske SI jedinice

Izvedene SI jedinice sa nazivima pripadnih ﬁzikalnih veličina

2.1.3 Preﬁksi koji se koriste sa SI jedinicama

2.2 Skalari i vektori

1. pravcem p koji prolazi kroz točke A i B;

2. smjerom A → B od početne točke A do krajnje točke B

Deﬁnicija 2.2.4 Vektorske ﬁzikalne veličine se osim vektorom opisuju i pripadnom

3. Vezani vektor - kod vezanog vektora odreñena je početna točka pa se vektor ne

2.2.2 Osnovna svojstva i operacije s vektorima

Slika 1.2. Slika 1.3.

Smjer rezultante se tada odreñuje kutom α (slika 1.3.b).

Deﬁnicija 2.2.10 Množenje vektora skalarom - umnožak vektora − →a brojem (skala-

Jedinični vektor u smjeru vektora −

Možemo deﬁnirati intezitet vektora preko skalarnog umnoška kao

Deﬁnicija 2.2.14 Kartezijev koordinatni sustav u prostoru je zadan sa tri meñu-

gdje su ax , ay , az skalarne komponente

Deﬁnicija 2.2.15 Radijus vektor položaja točke T u prostoru je deﬁniran vektorom

Iznos radijus vektora položaja točke T u prostoru jednak je udaljenosti točke T od

Iznos vektorskog produkta brojčano je jednak površini

što prikazano preko komponenti daje:

Iz slike 1.9. vidimo da je (bn )max = b za α = 0◦ i

b) Prvo zbrojimo vektore, a zatim njihovom zbroju izračunamo intezitet

c) Pomnožimo vektore skalarom i zbrojimo ih, a onda mu izračunamo intezitet

Primjer 2.2.27 Pronañite jedinični vektor u smjeru rezultante dvaju vektora