Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru

GRAĐEVINSKI FAKULTET

Genetske grupe stijena:

magmatske, sedimentne, metamorfne

Mr.sci.Toni NIKOLIĆ,dipl.ing.geol.

9-10 oktobar 2015. MOSTAR

 BITNE OSOBINE STIJENA

Osnovna svojstva stijenskih masa bitna sa

inženjersko-geološkog aspekta:
 Petrografska
 Fizička
 Mehanička
 Tehnološka
 Strukturna
Osnovna stanja stijenskih masa u sklopu terena bitna sa
inženjersko geološkog aspekta:
 Stanje napona
 Stanje podzemnih voda
 Stabilnost
 Stanje alterisanosti-raspadnutosti
 PITANJA???

1.Kad biste gradili kuću, koje

biste stijene koristili kao
građevinski materijal?ZAŠTO?

2.Istražite važnost upotrebe

različitih minerala u
svakodnevnom životu?
 SVE STIJENE LITOSFERE, OVISNO O NAČINU
POSTANKA, RAZVRSTAVAJU SE U TRI GLAVNE
SKUPINE

• ERUPTIVNE ILI
MAGMATSKE

• TALOŽNE ILI
SEDIMENTNE

• METAMORFNE

- Poroklastične
Stijene (posebna
grupa)
 CIKLUS NASTANKA STIJENA
pokazuje međusobnu vezu Zemljine unutrašnjosti i površinskih
procesa i međusobnu povezanost tri skupine stijena
 PODJELA MAGMATSKIH STIJENA PREMA NAČINU
POSTANKA

• Plutonske, intruzivne
ili dubinske stijene
nastaju
kristalizacijom u
Dubinama litosfere
• Efuzivne ili
površinske nastaju
naglim hlađenjem
lave na površini
litosfere
• Žične ili hipabisalne
nastaju u vidu žica
duž pukotina u
stijenama
 PODJELA MAGMATSKIH STIJENA PREMA SADRŽINI
SiO2

1. Kisele - više od 65 % SiO2 - rezultat veće količine kvarca i

minerala sa većim sadržajem Si u njima

2. Neutralne - od 55% do 65 % SiO 2 - pretežito rezultat veće

količine SiO 2 u feldspatima i mjestimične pojave kvarca

3. Bazične - od 45% do 55 % SiO 2 – rezultat sadržaja SiO2 u

plagioklasima i drugim silikatnim mineralima

4. Ultrabazične - manje od 45 % SiO 2 - od olivina i drugih

silikatnih minerala s manjim sadržajem SiO2
 PODJELA MAGMATSKIH STIJENA PREMA SADRŽINI
SiO2

GABRO - Jablanica

DACITI – Gradina Maglaj

Zgrada UN – New York

 PRIMJENA STIJENA MAGMATSKOG PORIJEKLA

1. Svježe magmatske stijene su izvrsna podloga za temeljenje

objekata.
2. Svježe intruzivne (dubinske) i žične ne magmatske stijene
daju odličan arhitektonsko – građevni kamen i tehnički
kamen.
3. Svježe efuzivne (površinske) magmatske stijene su kvalitetan
prirodni građevinski materijal koji se pretežito koristi kao
tehnički kamen.
4. U hidrogeološkom smislu, magmatske stijene su
vodonepropusne.Voda se zadržava samo u zoni raspadanja i
u pukotinama.
 METAMORFNE STIJENE

- Nastale metamorfozom postojećih eruptivnih, sedimentnih i

Metamorfnih stijena, pri promjeni pritiska i temperature
- Postojeća stijena podvrgnuta brojnim mineraloškim,
strukturnim i teksturnim promjenama,
- Posljedice se očituju u prekristalizaciji, škriljavosti i
promjeni sastava
1. Regionalni metamorfizam - u većim dubinama Zemljine
kore visoki pritisci i temperature - metamorfizmom mogu biti
zahva zahvaćene velike mase stijena na širem području.
2. Kontaktni metamorfizam - pri prodoru magme uz
povećanu temperaturu i umjereniji pritisak - metamorfizmu su
podvrgnute manje mase stijena na u užem području.
 VRSTE METAMORFIZMA

1. Kataklastična metamorfoza
– stijene su podvrgnute jakom
stresu pri relativno niskoj t u
površinskom dijelu litosfere
-drobljenje minerala i stijena
2. Termalna (kontaktna
metamorfoza metamorfoza) –
stijene su podvrgnute povišenoj
t i relativno niskom p-
djelomična promjena hemizma
stijene i rekristalizacija već
postojećih minerala
 VRSTE METAMORFIZMA

3. Dinamotermalna (regionalna) metamorfoza –

stijene su podvrgnute djelovanju visoke t i stresa u
većim dubinama litosfere -prekristalizacija minerala,
odnosno djelomična ili potpuna promjena hemizma,
strukture i teksture stijene

4. Plutonska metamorfoza –stijene su podvrgnute

djelovanju visoke t i hidrostatskog p u najdubljim
dijelovima litosfere -promjena hemizma, strukture i
teksture stijene.
 TEKSTURA METAMORFNIH STIJENA

1. Škriljava – minerali su zauzeli međusobno

paralelan položaj zbog djelovanja stresa u epizoni i
mezozoni,
2. Okasta (flaserska) – neki minerali (najčešće
kvarc i feldspati) tvore lećaste forme unutar sitno
zdrobljenog materijala karakteristična je za
metamorfne stijene nastale u dubljim dijelovima
litosfere
3. Homogena (masivna) –zrna raspoređena bez
vidljive orijentacije
KLASIFIKACIJA METAMORFNIH STIJENA
NEKE VRSTE METAMORFNIH STIJENA

MERMER

AMFIBOLIT
 PRIMJENA KAMENA METAMORFNOG PORIJEKLA

Primjena kamena metamorfnog podrijetla u građevinarstvu

ograničena je zbog škriljavosti

1. Svježi varijateti serpentinita koriste se kao arhitektonsko-

građevni kamen.
2. Amfibolit se koristi kao izvrstan tehnički kamen.
3. Mramor se koriste kao arhitektonsko – građevni kamen
kamen, te u kiparstvu.
4. Kvarcit se koristi samo kao lomljeni kamen kamen, za sve
grube građevinske radove.
 PIROKLASTIČNE STIJENE

•Genetskivezane za vulkanizam i
sedimentacijske procese

•Nastajuiz materijala izbačenog

vulkanskim erupcijama i materijala
sedimentnog porijekla

•Taloženje se odvija bliže ili dalje

od mjesta erupcije ovisi o veličini
čestica i fragmenata, na kopnu ili
moru, s izraženom slojevitošću ili
bez nje
 PODJELA PIROKLASTIČNIH STIJENA PREMA
VELIČINI I OBLIKU

1. Vulkanske bombe –zaobljeni

komadi dimenzija većih od 32 mm
2. Vulkanski blokovi –uglati
komadi dimenzija većih od 32 mm
3. Lapili – fragmenti dimenzija
između 32 mm i 4 mm
4. Vulkanski pepeo (tuf) –čestice
manje od 4 mm
 PODJELA TUFA PREMA SADRŽAJU
ČESTICA

1. Vitroklastični tuf –pretežito

od čestica vulkanskog stakla

2. Kristaloklastični tuf –od

različitih minerala i njihovih
krhotina

3. Litoklastični tuf –od sitnih

fragmenata stijena
 PRIMJENA PIROKLASTIČNOG MATERIJALA

1. Tuf se lokalno koristi za

gradnju i pokrivanje poljskih
kuća. Vitroklastični tuf se koristi
kao dodatak u proizvodnji
cementa
2. Osim tufova i tufita, preostale
piroklastične stijene predstavljaju
medij na kojem je temeljenje
moguće
CAPPADOCIA – GRAD U STIJENAMA
 SEDIMENTNE STIJENE

Sedimentne stijene nastale su

taloženjem
materijala nastalog fizičko‐kemijskom
razgradnjom površinskih dijelova
kontinenata. Mogu nastati
kristalizacijom iz otopina i biološkim
procesima. Nakon taloženja, uz neke
kemijske procese, dolazi do
stvrdnjavanja (dijageneze i litifikacije)
sedimenata.
 NJIHOV POSTANAK JE SLOŽEN I DUGOTRAJAN
PROCES
KOJI IMA SLIJEDEĆE FAZE:

• fizičko‐kemijsko raspadanje ili trošenje starijih

stijena (eruptivnih, sedimentnih i
metamorfnih)

• transport čestica (gravitacijom, vodom,

vjetrom, ledom)

• sedimentacija (taloženje)

• litifikacija ili okamenjivanje (dijageneza)

NJIHOV POSTANAK JE SLOŽEN I DUGOTRAJAN
PROCES
KOJI IMA SLIJEDEĆE FAZE:
 SRUKTURE SEDIMENTNIH STIJENA

1. Homogena – minerali jednoliko zauzeli prostor u

stijenskoj masi

2. Slojevita – karakteristična za slojevite sedimentne

stijene kod kojih se u stijenskoj masi izmjenjuju slojevi
različitih karaktereistika

3. Brečasta – stijenska masa sastavljena od vezanih većih

i manjih čestica
KLASIFIKACIJA SEDIMENTNIH STIJENA
 NEKI PRIMJERI SEDIMENTNIH STIJENA

TRAVERTIN - Ilidža

BREČA - Nišići

LAPORCI - Tuzla KONGLOMERAT - Kakanj

 PRIMJENA KAMENA SEDIMENTNOG PORIJEKLA

1.Šljunci, pijesci i krečnjaci koriste se u pripravi betona, asfalta te

za održavanje i nasipanje makadamskih puteva.
2.Šljunak se koristi i kao tamponski sloj u gradnji cesta.
3.Pijesak se koristi i za izradu žbuke, ako ne sadrži liskune.
4.Tereni izgrađeni od šljunka i pijeska povoljni su za
vodosnabdjevanje (sadrže velike količine podzemne vode).
5.Lapor ima posebnu ekonomsku važnost za proizvodnju cementa.
 PRIMJENA KAMENA SEDIMENTNOG PORIJEKLA

6. Glina se koriste kao sirovina u u industriji opeke i crijepa.

7. Određene vrste glina (bentonit) koriste se i kao isplaka kod bušenja,
za održavanje stijenki bušotina.
8. Breče, konglomerati, pješčari, krečnjaci i dolomiti koriste se kao
tehnički i arhitektonsko - građevni kamen.
9. Krečnjaci i dolomiti koriste se kao sirovine za dobivanje kreča i
ostalih veziva, te u cementnoj industriji.
 TEMELJENJE U STIJENAMA SEDIMENTNOG
PORIJEKLA

•Šljunci i pijesci – stabilnost i nosivost takvih terena ovisi o zbijenosti i

granulometrijskom sastavu; ako su dobro zbijeni, značajke za temeljenje su
povoljne,
•Prah – treba izbjegavati kao medij za temeljenje, posebice ako je saturiran
vodom (mulj) i zaglinjen zbog velike stišljivosti,
•Glina – treba izbjegavati kao medij za temeljenje zbog izražene
komponente slijeganja koje se odvija u dvije faze i zbog lake promjene
konzistencije – neophodni detaljni istraživački radovi za decidirani zaključak
o mogućnostima temeljenja?!,
•Vezani klastične stijene (breče, konglomerati, pješčari, lapor) – čine
stabilnu podlogu za temeljenje, problem fliša (heterogenost i brza izmjena
litoloških članova različitih fizičko-mehaničkih svojstava, u vertikalnom i
lateralnom smislu),
•Krečnjaci i dolomiti – vrlo povoljan medij za temeljenje.
HVALA NA PAŽNJI!