Professional Documents
Culture Documents
Klanfar
Gips
Gips je mineral koji spada u skupinu sulfata, tj. soli sumporne kiseline koje su esto
zastupljene u Zemljinoj kori. Kemijski naziv gipsa je kalcij-sulfat dihidrat (CaSO42H2O).
Male je tvrdoe i vrstoe, a gustoa mu je oko 2,4 g/cm3.
Primjena gipsa je raznolika, najee se koristi kalcinirani gips, odnosno poluhidrat
(CaSO4 H2O) koji pomijean s vodom slui kao vezivo u graevinarstvu, za proizvodnju
gipsnih ploa i elemenata, za izradu klupa itd. Mljeveni gips se koristi kao punilo u industriji
papira, tekstila, gume, boja, zatim u poljoprivredi i zatiti okolia za tretiranje tla. isti i
prozirni kristali gipsa imaju primjenu u proizvodnji optike opreme. U proizvodnji cementa
gips je aditiv koji slui kao regulator brzine vezanja cementa.
Prirodni gips
Leita gipsa redovito se pojavljuju uz leita anhidrita (CaSO4), budui nastaju u
slinim uvjetima. Prema postanku razlikuju se tri tipa leita od kojih su najea sedimentna
i infiltracijska, dok se metasomatska rijetko pojavljuju. Sedimentna leita nastaju porastom
koncentracije kalcijevog sulfata otopljenog u morima i jezerima evaporacijom vode, pri emu
dolazi do izluivnja i taloenja gipsa i anhidrita. Infiltracijska leita gipsa nastaju
hidratacijom ve nastalih naslaga anhidrita djelovanjem pornih voda, na dubinama do
priblino 1000 m. Takoer je mogu i prijelaz gipsa u anhidrit procesom dehidratacije, koji se
odvija na dubinama veim od 1000 m zbog povienih temperatura. Sedimentna i infiltracijska
leita obino su permske starosti a nastaju u velikim sedimentnim bazenima zbog ega su
leita gipsa najee vrlo masivna i prostrana, debljine i do vie desetaka metara.
Metasomatska leita nastaju djelovanjem voda obogaenih sumpornom kiselinom na
vapnence, gdje sumporna kiselina obino potjee od pirita i pirhotina oksidiranih utjecajem
povrinskih i podzemnih voda.
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
Sintetiki gips
Osim prirodnih nalazita gipsa, danas se proizvode znaajne koliine sintetikog gipsa,
koji se zapravo pojavljuje kao nusprodukt nekih tehnolokih procesa. U prvom redu to je
odsumporavanje dimnih plinova termoelektrana pogonjenih ugljenom, gdje se pojavljuju
najvee koliine sintetikog gipsa.
Za odsumporavanje dimnih plinova razvijeno je vie razliitih postupaka. Postoji
mokri postupak upotrebom vapna, hidratiziranog vapna ili vapnenca kao apsorbenta za
sumporne plinove (SOx), te suhi postupak upotrebom vapna ili hidratiziranog vapna kao
apsorbenta. Kod suhog postupka dobiva se otpadna mjeavina leteeg pepela nastalog
izgaranjem ugljena i produkata odsumporavanja, tj. kalcijevog sulfata (CaSO4), kalcijevog
sulfita (CaSO3), kalcijevog hidroksida (Ca(OH)2) i gipsa. Iako se u ovom postupku javlja gips
kao nusprodukt, ostale komponente ga ine nedovoljno istim za dalju upotrebu. Mokri
postupci, za razliku od suhog, ee se primjenjuju a daju nusprodukt visoke istoe uz
sadraj gipsa vei od 95%, to je vie nego u mnogim prirodnim eksploatabilnim leitima.
Mokri postupci odsumporavanja baziraju se na apsorpciji SO2 u vodenoj suspeziji
kalcijevog karbonata (CaCO3), vapna (CaO) ili hidratiziranog vapna (Ca(OH)2).
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
Dodatak aditiva
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
vlanosti, obzirom da nije potrebno suenje, a izlazni produkt ini gips poluhidrat potrebne
finoe mliva (63-500m).
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
Slika 5
Kalcinirani gips, uz mogui dodatak aditiva radi poboljanja svojstava, ini gotovi
proizvod koji se koristi kao vezivni ili izravnavajui materijal u raznim aplikacijama
(graevni gips, elektriarski gips, malteri, mase za gletanje...). S druge strane, ovakav gips je
poluproizvod u postupcima proizvodnje konstrukcijskih, pregradnih ili oblonih elemnata
(gipsane ploe, cigle i elementi), te za izradu kalupa raznih namjena (lijevanje keramike,
metala, zubarskih prizvoda...).
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
Kalcinacija
Kalcinacijom na odreenim temperaturama nastaju razliite modifikacije gipsa i
anhidrita koje vlastitim svojstvima utjeu na svojstva krajnjeg produkta, ovisno o njihovom
udjelu. Dijagram na Slika 6 prikazuje formiranje produkata kalcinacije, s povienjem
temperature:
- do 90C gips se oslobaa higroskopne vlage,
- na 90-170 C nastaje ili poluhidrat, ovisno o primjenjenom postupku.
poluhidrat nastaje takozvanim suhim postupkom, odnosno pri atmosferskom tlaku. Tako
nastaju sitniji kristali, nejednolike veliine, to rezultira velikom specifinom povrinom i
topivou u vodi. poluhidrat nastaje tzv. mokrim postupkom, pod visokim pritiskom vodene
pare u posebnim peima (autoklavama). Tako nastaju krupniji kristali, jednolike veliine, to
rezultira manjom specifinom povrinom i manjom topivou u vodi. Iz specifine povrine,
veliine kristala i jednolike raspodjele tih veliina, proizlazi niz razlika u svojstvima ovih
poluhidrata. Tipine razlike najvanijih svojstava, tj. potrebu za vodom (omjer gips/ voda za
postizanje normalne konzistencije), vrijeme vezivanja, mehanikou vrstou nakon vezivanja,
i ekspanziju prilikom vezivanja prikazuje Tabela 1.
Tabela 1
- na 170-250 C nastaje anhidrit, koji se jo naziva anhidrit III ili topivi anhidrit.
Zbog specifine kristalne strukture ima puno veu topivost u vodi od poluhidrata, nestabilan
je i brzo prelazi u poluhidrat. Ovo svojstvo omoguuje njegovu uporabu kao apsorbenta za
vlagu.
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
D. Vrkljan, M. Klanfar
Gips (CaSO42H2O)
< 90 C
Gubitak vlage
Gips (CaSO42H2O)
90 170 C
Atmosferski pritisak
Povieni pritisak
poluhidrat
170 250 C
poluhidrat
250 540 C
540 900 C
900 - 1350 C
> 1350 C
taljenje
anhidrit + vapno
Slika 6
- pri 250-540 C nastaje anhidrit, koji je jo naziva mrtvo peenim ili netopivim
anhidritom. Ova modifikacija anhidrita je jedina i jednaka anhidritu koji se pojavljuje u
prirodi. Vezan je uz leita gipsa gdje se pojavljuje kao tetna primjesa. Zbog guste kristalne
reetke, u odnosu na anhidrit, je nereaktivan s vodom te nema vezivna svojstva. Ovakav
anhidrit moe poprimiti vezivna svojstva uz dodatak aktivatora koji iniciraju njegovu
hidrataciju.
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
10
D. Vrkljan, M. Klanfar
- pri 540-900 C nastaje anhidrit ili anhidrit I. Svojstvima je slian anhidritu II.
- na temperaturama iznad 900 C anhidrit poinje disocirati na CaO (vapno) i plin
SO3 . Stoga ovakvim postupkom nastaje mjeavina anhidrita i manje koliine vapna, poznata
pod nazivom estrih gips. Vapno ovdje djeluje kao aktivator hidratacije anhidrita te stoga estrih
gips pomijean s vodom pokazuje vezivna svojstva. Za razliku od tukaturnog gipsa
(poluhidrata), estrih gips vee mnogo sporije. Vrijeme vezivanja se kree izmeu 10 i 24 sati
a konane vrstoe, koje su znanto vee nego kod poluhidrata, postie u vremenu od 28 sati.
U postupku kalcinacije, pri realnim uvjetima, uvijek nastaje vie modifkacija gipsa. Pri
kalcinaciji poluhidrata suhim postupkom, pojavljuju se poluhidrat te neto poluhidrata i
anhidrita III. Kontrolom tehnolokih parametara (temperatura, vrijeme zadravanja u pei...)
postiu se svojstva i traena kvaliteta gotovog tukaturnog gipsa. Kontrolom koliine nastalog
anhidrita III, koji je vrlo reaktivan s vodom, mogue je skratiti vrijeme vezivanja tukaturnog
gipsa.
Kakvoa sirovine
Kakvoa sirovine za proizvodnju gipsa se odnosi na udio i vrstu primjesa, odnosno
udio gipsa dihidrata u sirovini. Da li e neka primjesa, i u kojoj koliini, biti tetna ili
neutralna u sirovini za gips, ovisi o njegovoj namjeni.
Veina leita sadri 80-90% gipsa, to ini prosjenu istou. Takoer se
eksploatiraju leita i sa manje od 80% gipsa, a vrlo ista laita s preko 95% gipsa se rijetko
nalaze. Neistoe u leitima gipsa mogu se podijeliti u tri skupine:
- netopljivi minerali (vapnenac, dolomit, anhidrit, silikati), zatim
- topljive soli (halit, epsomit, silvit, mirabilit...), te
- gline.
Netopljive komponente poput vapnenca i dolomita umanjuju vrstou gipsanog veziva
te poveavaju gustou (teinu) gipsanih poizvoda, budui je gips male gustoe. Pri lijevanju
gipsanih kalupa, estice vee gustoe (naroito dolomit) se taloe na dnu i tako naruavaju
povrinu kalupa. Veina leita gipsa sadri 10-15% netopljivih primjesa.
Topljive soli mogu izazavati niz problema. U proizvodnom procesu utjeu na
temperaturu kalcinacije. Kod gotovog gipsa utjeu na viskoznost pri ljevanju gipsa (omjer
gips/voda) i na vrijeme vezivanja. Ovi minerali su najee ogranieni na udio 0,02- 0,03%.
Gline koje veu puno vode (smektiti, montmoriloniti) mogu upijati vodu prilikom
mijeanja gipsa s vodom ili u ovrslom vezivu te izazvati probleme bubrenjem (obradivost
gipsa, pojava pukotina). Udio ovih glina je najee ogranien na 1-2%.
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
11
D. Vrkljan, M. Klanfar
RGN-fakultet Zagreb
lipanj 2010.
12