DENIS TEAK, dipl.ing.geot.

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

Seminarski rad iz kolegija Eksploatacija vrstih mineralnih sirovina

Varadin, lipanj 2011.

Seminarski rad iz kolegija Eksploatacija vrstih mineralnih sirovina

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

Ime i prezime: Denis Teak, dipl.ing.geot.

Nadzorni nastavnik: prof.dr.sc. Darko Vrkljan

Varadin, lipanj 2011.

SADRAJ
1. UVOD 1.1. OSNOVNE ZNAAJKE GLINE 1.2. PLASTINOST GLINA 1.3. PONAANJE GLINE PRI SUENJU 1.4. PONAANJE GLINE KOD PEENJA 1.5. POSOBNOST UPIJANJA I ZADRAVANJA VODE 2. EKSPLOATACIJA, DOBIVANJE I KVALITETA OPEKARSKE GLINE 2.1. EKSPLOATACIJA OPEKARSKE GLINE 2.2. OTKOPAVANJE GLINE BAGERIMA 2.3. DOBIVANJE I KVALITETA OPEKARSKE GLINE 3. ISPITIVANJA OPEKARSKE GLINE LITERATURA 1 1 3 4 6 7 8 8 8 11 14 28

POPIS SLIKA
Slika 1.1 Shematski prikaz glinenog plastinog gela s kontinuiranim vodenim filmom Slika 1.2 Mehanizam skupljanja glinenog materijala pri suenju Slika 2.1 Hidrauliki bager s dubinskom ili obrnutom i visinskom lopatom Slika 2.2 elni i rad u bloku hidraulikih bagera u visinskom zahvatu etae. Slika 2.3 Bager vedriar u dubinskom radu. Slika 2.4 Shema tehnolokog postupka dobivanja graevinske opeke Slika 3.1 Granulometrijska analiza: a) Set standardnih sita; b) Set sita privren na tresaljku; c) ienje sita pomou etke; d) Vaganje sita s ostatkom na situ; e) Materijal za areometriranje s antikoagulansom; f) Areometriranje Slika 3.2 Postupak odreivanja zateene vlage: a) Pribor; b) Suionik; c) Vaganje suhog uzorka 18 15 3 5 9 9 10 11

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Slika 3.3 Postupak odreivanja gustoe: a) Pribor; b) Priprema uzorka tla; c) Utiskivanje cilindra; d) Popunjavanje upljina; e) Vaganje vlanog uzorka s cilindrom; f) Pripremanje uzorka za suenje Slika 3.4 Ispitivanje vodopropusnosti: a) Rezanje dijela uzorka koji e se ispitivati; b) i c) Obrezivanje i poravnavanje uzorka tla smjetenog u permeametarski prsten; d) Pripremanje permeametarske elije; e) Ispitivanje vodopropusnosti; f) Shema ispitivanja vodopropusnosti u kompresijskom permeametru metodom 23 25 26 27 1 20

promjenjivog hidrostatskog tlaka. Slika 3.5 Shematski prikaz Standardnog Proctor-ovog pokusa Slika 3.6 Materijal pripremljen za zbijanje po standardnom Proctor-u Slika 3.7 Cilindar s nastavkom i odvojivom ploom za Standardni Proctor-ov pokus

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

1. UVOD 1.1.

OSNOVNE ZNAAJKE GLINE

Glina je nastala u prirodi tijekom sloenih geolokih procesa pri formiranju Zemljine kore. To su prije svega hidratizirani silikati aluminija, odnosno minerali glina koji osiguravaju viskozno-plastine osobine sirovinskih mjeavina za proizvodnju opeke i crijepa, zatim karbonati oksida, oksidi eljeza koji daju boju krajnjem proizvodu i drugi minerali i njihove mjeavine koje slue kao svojevrsni topitelji i kvarc kao jedna od dominantnih sirovina u keramikim masama. Ove mineralne komponente ulaze u sastav kompleksnih polaznih sirovina za proizvodnju opeke i crijepa koje nazivamo opim imenom ciglarske ili opekarske gline. Minerali glina u prirodi nastaju raspadanjem stijena, najee feldspata pod djelovanjem vremenskih uvjeta. Mehanikom dezintegracijom usitnjava se materijal, dok razni kemijski agensi dovode do nastajanja konanog glinenog materijala. Djelovanje ovih agensa ovisi od klime, vegetacije i geografskog poloaja, a dobiveni produkti mijenjaju sastav Zemljine kore. S geolokoga gledita to su stijenski materijali sedimentnog podrijetla. Opekarske gline ili sirovine za proizvodnju grube graevinske keramike jesu gline nieg kvaliteta. To su polidisperzne mase koje nisu previe plastine, s obzirom na to da je u njima sadraj minerala gline nizak, ali ipak dovoljan da se upotrijebi za izradu opekarskih proizvoda eljenih osobina. Glina predstavlja osnovnu sirovinu za dobivanje peenih glinenih kompozitnih materijala. S fizikalno kemijskog gledita, glina je hidroalumosilikat. Ona predstavlja sloeni mineralni materijal, sastavljen od glinenih minerala razliitog sastava, koji je u prirodi nastao raspadanjem sloenog silikatnog stijenja, kao to je glinenac. Raspadanje glinenca dogaa se djelovanjem vode i kiselih plinova otopljenih u vodi. Tim raspadom nastaje netopljivi hidroalumosilikat gline uz alkalijske i zemnoalkalijske okside topljive u vodi. Glina kao netopljivi hidroalumosilikat, ima jedno posebno i karakteristino svojstvo, koje se oituje njenom sposobnou da se moe mijeati s vodom u odreenom omjeru i da pri tome daje koherentnu masu koja se moe oblikovati i koja tada posjeduje izraeno svojstvo plastinosti i skupljanja pri suenju. Ta koherentna masa predstavlja sloeni koloidni sustav kruto-tekue koji se ne ponaa kao suspenzija, ve kao polukruta tvar. U sebi sadri vrlo veliki udio krute tvari i ne pokazuje svojstvo fluidnosti. Ovakve plastine glinene paste ili tijesta uvijek pokazuju odreenu mehaniku vrstou. To je plastini gel sastavljen iz estica glinene tvari razliitih veliina, tj. heksagonskih ploica okruenih filmom vode koji je kontinuiran kroz cijelu masu. Struktura takvog gela nastaje slaganjem koloidnih micela pri emu svaka micela zadrava svoju individualnost, a film vode kao dio disperznog sredstva postaje kontinuiran kroz cijelu masu tog disperznog sustava. [3,4]

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Prema svojim osnovnim sastojcima, glinenim mineralima, gline se dijele u vie grupa ili tipova, i to 1. 2. 3. 4. gline kaolinitskog tipa gline montmorilonitskog tipa te gline ilitskog tipa, gline kaolinitskog tipa nastaju razgradnjom granitnih stijena, iji su osnovni sastojci glinenci (feldspati), kao to su ortoklas i anortit, te olivin i neki eljezo(II)-silikati. 2

Raspadom granitne stijene, voda ispire tj. otapa i odnosi topljive sastojke, a zaostaje netopljivi dio, tj. glina, koja sadri razliite minerale. Stvaranje jedne od najvanijih glina kao to je kaolin, s glinenim mineralom u njoj, kaolinitom, moe se prikazati jednadbom: K2O Al2O3 6SiO2 + 2H2O + CO2 = Al2O3 2SiO2 2H2O + 4SiO2 + K2CO3 glinenac (ortoklas) glina (kaolin) otopina

S obzirom na praktine namjene glina, one se mogu podijeliti na vie razliitih vrsta, i to: - kaolin (glina za dobivanje porculana, bijele boje) - lonarsku glinu, koja moe biti istija i koristi se za bolje glineno posude i vatrostalne opeke, te loiju glinu za obinu lonarsku robu - ilovau, koja se koristi za obinu graevinsku opeku i crijep - glinene kriljavce - laporastu glinu, koja je slabo plastina i slui za dobivanje obine opeke - suknarsku ili uma glinu, koja ima svojstvo upijanja ulja i masti. Koristi se za izbjeljivanje biljnih ulja i masti, a ne koristi se u keramici. Svi glineni minerali pokazuju posebna fizikalno-kemijska svojstva, koja su posljedica njihove strukturne grade. Glineni minerali, a time i glina, spadaju u grupu filosilikata, kod kojih se razlikuje osnovne strukturne grupacije meusobno povezane i rasporeene. Ove osnovne grupacije su tetraedarske i oktaedarske grupe kisikovih atoma i OH- iona koje su rasporeene oko malih kationa silicija i aluminija. Meusobnim spajanjem tetraedarskih grupa nastaju tetraedarski ili t-slojevi, a meusobnim spajanjem oktaedarskih grupa nastaju oktaedarski ili o-slojevi. Tetraedarski i oktaedarski slojevi su dvije strukturne jedinice koje ulaze u sastav kristalne reetke svakog slojevitog silikata, odnosno glinenog minerala. Osnovni tipovi slojevitih glinenih minerala nastali su kondenzacijom oktaedarskih i tetraedarskih slojeva. Iz strukturne grade minerala glina proizlazi i niz specifinih svojstava koje pokazuje glina kao osnovna sirovina za proizvodnju keramikog materijala. estice glinene tvari su vrlo sitne, od mikroskopskih do koloidnih. Zbog svoje specifine strukture, glina pokazuje niz svojstava koja su upravo karakteristina i koja omoguavaju njenu osnovnu namjenu. [5,6]

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Osnovne fizikalno-kemijske karakteristike gline su: - bubrenje - upijanje i zadravanje vode - nepromoivost i s njom u uskoj vezi plastinost - adsorpcija drugih iona i mogunost izmjene vlastitih iona s ionima iz disperznog sredstva Da bi se glina uspjeno primijenila u svojoj osnovnoj namjeni njoj se odreuju osnovne karakteristike ispitivanjem: - plastinosti, - ponaanja pri suenju, - ponaanja pri peenju, - sposobnosti upijanja i zadravanja vode.
1.2.

PLASTINOST GLINA

Plastinost gline predstavlja svojstvo gline da se zamijeana s vodom pod odreenim uvjetima (povien tlak, temperatura) dade oblikovati, pri emu steeni oblik trajno zadri. Plastinost ovisi o veliini estica gline. Povrina estica gline je hidrofilna, tj. privlai vodu. Zbog toga pojedini agregati estica zamijeani s vodom stvaraju oko sebe apsorbiran vodeni plat, koji kao neko mazivo, olakava meusobno klizanje. Sve prirodne gline osim to sadre glinene minerale, sadre i druge primjese koje im poveavaju ili smanjuju plastinost. Svaka kristalizirana tvar pa i najfinije usitnjena (ako ne pokazuje izrazita hidrofilna svojstva) dodana glini smanjuje njezinu plastinost. Na isti nain djeluje i dodatak alkalija. Pri dodiru s vodom agregati estica gline nabijaju se negativnim elektrinim nabojem. Dodatkom malih koliina alkalija poveava se elektrini naboj, a time i meusobno odbijanje pojedinih estica u agregatu, to za posljedicu ima raspadanje samog agregata na pojedine estice koje se meusobno zbog djelovanja naboja jako odbijaju. Konaan rezultat takvog djelovanja je da glina gubi plastinost i postaje itka, pa se moe i lijevati u kalupe. Ovo svojstvo se koristi u keramici za proizvodnju odreenih keramikih materijala sloenih oblika i tankih stijenki. Plastino tijesto gline je koloidni sustav plastini gel koji se sastoji iz estica razliite veliine, heksagonskih ploica okruenih slojem vode koji je kontinuiran kroz cijelu masu, kao na slici

1.1. [7,8] Slika 1.1 Shematski prikaz glinenog plastinog gela s kontinuiranim vodenim filmom

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Voda u plastinom tijestu nalazi se u stanju koje nije iste prirode kao i slobodna tekua voda. Promjene su uvjetovane jakim adsorpcijskim silama na povrinu estica gline i strukturnom konfiguracijom bazalnih slojeva slojevitih silikata. U sustavu glina - voda razlikuju se etiri kategorije prisutne vode, i to: - adsorbirana voda, to je voda u neposrednoj blizini povrine estice gline vezana za povrinu vodikovom vezom, - voda u kristalnoj reetki u meuslojnom prostoru. Ova voda uvjetuje irenje kristalne reetke u smjeru osi - c i ulazi u samu koloidnu jezgru micele. Slina je po svojoj prirodi apsorbiranoj vodi, a izlazi iz gline na neto vioj temperaturi, - voda u porama, to je voda koja je neophodno potrebna da popuni pore u suhoj glini, tj. pore izmeu estica koje se meusobno dodiruju, - kontinuirani filmovi vode oko estica, nastaju od vika vode iznad koliine neophodne za popunjavanje pora. Ovaj viak vode se razmjeta izmeu estica i uvjetuje njihovo odvajanje. Debljina ovih kontinuiranih filmova moe dosei i do 100 molekularnih slojeva vode. Gline koje pokazuju veliku plastinost nazivaju se i tzv. masne gline, dok one slabe plastinosti zovu se jo i mrave gline.
1.3.

PONAANJE GLINE PRI SUENJU

Suenje kao proces koji prethodi procesu peenja je proces uklanjanja vode iz reakcijskog sustava. To je sloen proces, pri kojemu dolazi do prijenosa ili transporta vode iz unutranjosti materijala preko kapilarnog sustava na povrinu predmeta odakle voda isparava. Prema tome za provedbu ovoga procesa odgovorni su: - brzina difuzije i - brzina isparavanja Proces suenja glinenih materijala prati pojava skupljanja, pri emu skupljanje na zraku moe iznositi od 2 - 10%. Plastinije gline i gline vee finoe estica pokazuju vee skupljanje. Uz skupljanje pri suenju javljaju se i deformacije te razliita naprezanja koja mogu biti i destruktivne prirode. To moe na suenom glinenom proizvodu dovesti do potpune deformacije te raspadanja samog glinenog proizvoda. Takav se sueni proizvod ne moe dalje koristiti u tehnolokom procesu dobivanja eljenog keramikog proizvoda procesom peenja. Loe osueni glineni materijal dovodi do nekvalitetnog peenog proizvoda s deformacijama i naprslinama. Skupljanje pri suenju dovodi do smanjivanja dimenzija oblikovanog proizvoda. Deformaciju i skupljanje uvjetuju sile koje djeluju u kapilarama, a koje oblikuju hidratacijski slojevi vode oko glinenih estica kao koloida. Suenjem se uklanja voda iz hidratacijski slojeva - kapilara, koje postaju tanje, prekida se njihov kontinuitet, pri emu povrinska napetost zaostale vode tei da privue estice gline jedne drugima i tako dolazi do skupljanja.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Mehanizam procesa skupljanja pri suenju moe se jednostavno opisati koristei shematski prikaz kao na slika 1.2.

a)

b)

c)

Slika 1.2 Mehanizam skupljanja glinenog materijala pri suenju Do skupljanja pri suenju dolazi kada se narui ravnotea sila u kapilarnom sustavu. Naime, voda volumena Vo djelomino ispunjava kapilaru (Slika 1.2.a) i ona se nalazi pod utjecajem djelovanja sile gravitacije Pg,0. Ovo stanje u ravnotei dre sile kapilarnih tlakova PK,0, koje djeluju po volumenu kapilare:

gdje je: ho - srednja visina stupca vode u kapilari - povrinska napetost r - gustoa vode d0 - promjer kapilare Za uvjet ravnotee sila vrijedi: PK,0 = Pg,0 Procesom suenja, gdje se djelovanjem topline i transportom - prijenosom vode, voda iz mase sustava kroz kapilare izlazi na povrinu i isparava, nivo vode se sputa tj. smanjuje se volumen, odnosno smanjuje se masa vode, pa se time smanjuje i gravitacijska. Za jednu te istu glinu veliina skupljanja pri suenju ovisit e od poetne vlanosti uzorka. Samo skupljanje ovisi o: - iznosu ili koliini vode koja ispari suenjem, - svojstvima i strukturi glinene mase, - dimenzijama i obliku elemenata koji se sue - brzini suenja, i - nainu suenja.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Poznavanje ponaanja gline pri suenju vrlo je vano, kako bi se sa to vie tonosti moglo odrediti sadraj vode koji je potreban za pripremu glinene mase iz koje e se oblikovati i proizvesti odreeni proizvod, odnosno, kako bi se definirale dimenzije i oblik ureaja za oblikovanje, a time i eljene dimenzije gotovog proizvoda. Iz tih razloga i sam proces suenja u praksi provodi se u nekoliko faza, i to: - zagrijavanjem proizvoda do temperature suenja, - suenjem kod konstantne temperature, i - dosuivanjem u zavrnom periodu suenja. Na taj nain provedbe suenja mogue je izbjei uvjete koji dovode do deformacija i pucanja suenih proizvoda
1.4.

PONAANJE GLINE KOD PEENJA

Proces peenja glinenih proizvoda predstavlja proces termike obrade, koji se odvija zagrijavanjem iznad temperature suenja i arenjem sustava tijekom vremena uz odreeni reim promjene temperature. Ovakva toplinska obrada, paenje, obuhvaa temperature do oko 900 - 1100 0C i ona je nedovoljna da dovede do potpunog taljenja proizvoda, ali je dovoljna da omogui odvijanje visokotemperaturnih reakcija i reakcija u krutom stanju te reakcija sintriranja. Ovim reakcijama realizira se konana mikrostruktura peene gline, odnosno gotovog keramikog proizvoda. Kao i proces suenja tako i proces peenja provodi se u vie faza koje se kontinuirano odvijaju jedna za drugom. U prvoj fazi, koja obuhvaa temperaturni interval od 120 - 200 oC, glina gubi zaostalu vodu, koja nije uklonjena prethodnim suenjem. Posljedica gubitka ove vode je skupljanje glinenog materijala, i daljnje poveanje poetne gustoe glinene mase. U drugoj fazi, zagrijavanjem od 500 - 800 oC dolazi do termikih razlaganja glinenih minerala. Pri tome se odvija proces dehidroksilacije, tj. uklanjanje konstitucijski vezane vode iz glinenih minerala uz stvaranje novih spojeva, koji e u treoj fazi procesa dati konane produkte procesa peenja. Proces dehidroksilacije jednog minerala glina, kao to je kaolinit. U ovoj fazi ve kod 450 oC potpuno nestaje plastinosti gline, gustoa materijala raste, dolazi do transformacije glinenog minerala uz izdvajanje i otputanje konstitucijski vezane vode. A kod 980 oC kada je sva konstitucijski vezana voda dehidroksilacijom uklonjena, dolazi do daljnje transformacije glinenog minerala. Takoer u ovoj fazi dolazi do poveanja poroznosti materijala zbog oksidacije prisutnih organskih tvari koje ako su prisutne u glinenom materijalu sagorijevaju kod ovih uvjeta i izlaze iz njega. U treoj fazi, koja se dogaa u temperaturnom intervalu 900 - 1250 oC, tj. u fazi stvaranja silikata i odvijanja reakcija u vrstom ili krutom stanju s procesima sintriranja, glinena masa se transformira u mulit uz izdvajanje i tekue faze razliitih silikata. Ovim procesom stvaranja mulita, nastala tekua faza popunjava pore, cime dolazi do poveanja gustoe i smanjenja poroznosti materijala. U etvrtoj zavrnoj fazi, fazi hlaenja, koja se dogaa nakon zagrijavanja na oko 900 1250 oC i koja traje sve dok se peeni glineni materijal ne ohladi do temperature okoline, nastala struktura mulita hlaenjem kristalizira, a ovrava i prethodno nastala tekua faza. Gotovi peeni proizvod dobiva konana svojstva. Proces hlaenja mora se kontrolirano izvoditi uz polagani pad temperature kako bi se izbjegla naprezanja i pucanje materijala.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Za ispravnu provedbu procesa peenja glinenih materijala i odreivanje uvjeta, odnosno reima peenja svake pojedine vrste keramikog proizvoda posebno vanim postaje pitanje poznavanja i vatrostalnosti same gline. Vatrostalnost gline predstavlja svojstvo koje glina pokazuje kroz otpornost na mehanika i kemijska djelovanja pod utjecajem visoke temperature. Ta svojstva karakterizira otpornost da sve do visokih temperatura ona ne omekava. Da je inertna i ne reagira s agensima s kojima dolazi u dodir. Da nije osjetljiva na nagle promjene temperature, te da je pri tim uvjetima dovoljno vrsta. Ovo svojstvo posebno je vano za vatrostalne materijale. Prema vatrostalnosti gline se mogu podijeliti na lako taljive i teko taljive. Lako taljive su one, koje sadre vee iznose primjesa tipa topitelja koji sniavaju temperaturu sinteriranja. Tako obine opekarske gline s prisutnim eljeznim spojevima poinju se sinterirati ve kod 1100 oC, dok se teko taljive sinteriraju tek kod 1200 do 1400 0 C. Stoga se kod provedbe procesa peenja glinenih materijala strogo mora voditi rauna o karakteristinim vrijednostima temperatura za provedbu procesa koje su usko vezane za njihova fizikalna i kemijska svojstva.
1.5.

POSOBNOST UPIJANJA I ZADRAVANJA VODE

Sposobnost gline da upija i zadrava vodu je svojstvo koje je usko povezano sa svojstvom plastinosti gline. Sposobnost upijanja vode ili higroskopnost ovisi o specifinoj povrini glinenih estica i to su estice sitnije ili finije njihova je specifina povrina vea i vea je mogunost upijanja vode, a time ujedno glina je i plastinija. S upijanjem vode usko je vezan i pojam normalne konzistencije gline koja daje glineno tijesto najvee plastinosti i jaine na kidanje. U praktinoj primjeni pojam normalne konzistencije glinenog tijesta podrazumijeva konzistenciju pri kojoj glina sadri maksimalni iznos vode, a glinena masa se ne lijepi za prste. Prema upijanju, odnosno hidrofilnosti glina, one se mogu podijeliti na: - vrlo plastine, - plastine, i - slabo plastine gline.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

EKSPLOATACIJA, DOBIVANJE I KVALITETA OPEKARSKE GLINE 1.6.

EKSPLOATACIJA OPEKARSKE GLINE

Eksploatacija gline vri se na povrinskom kopu koji se nalazi neposredno uz tvornicu. Iskopana glina se transportira do hale za preradu gdje se usitnjava i prerauje. Preraena glina se dalje transportira u bazen za odleavanje na nain da se slau slojevi razliitih debljina ovisno o etai koja se eksploatira odnosno o kvaliteti i fizikalnim svojstvima gline, stvarajui tako smjesu optimalne kvalitete za daljnji proizvodni proces. [2]
1.7.

OTKOPAVANJE GLINE BAGERIMA 8

Bageri ciklikog naina rada Bageri ciklikog naina rada, ili bageri sa jednim radnim elementom (lopatom, grabilicom, skreperskom posudom) rabe se u rudarstvu za kopanje mekih i srednje vrstih stijena, a poneki tipovi ciklikih bagera uspjeno otkopavaju i vrlo vrste stijene. Na kamenolomima, kop ovima ljunka, pijeska i glinokopima cikliki bageri su osnovni strojevi za dobivanje, dok su na velikim povrinskim kop ovima metalnih ruda, ugljena i ostalih mineralnih sirovina oni uglavnom pomoni strojevi. Osim toga, rabe se za utovar vrstih mineralnih sirovina, doziranje drobilica i mlinova, skidanje otkrivke, formiranje odlagalita, kopanje odvodnih kanala, izradu nasipa i putova i ostale potrebne pomone radove. Ukupno vrijeme trajanja radnog ciklusa Tc, sastavljeno je od vremena kopanja, t1 okretanja bagera radi istresanja, t2, istresanja iskopanog materijala u transportno sredstvo ili na deponiju, t3 te ponovnog okretanja radi povrata na elo radilita, t4: Tc=t1+t2+t3+t4 Tehniki kapacitet, Qteh bagera ciklikog naina rada na dobivanju iznosi:

gdje je: V1 - volumen lopate [m3] kp - koeficijent punjenja lopate Tc - ukupno vrijeme trajanja radnog ciklusa [s] kr - koeficijent rastresitosti iskopanog materijala. Eksploatacijski kapacitet ciklikih bagera rauna se prema izrazu: Qekspl. = Qteh kv T [m3/smjenu] gdje je : Qteh -tehniki kapacitet ciklikog naina rada [m3/h] kv - koeficijent vremenskog iskoritenja smjene T - vrijeme trajanja smjene [h]

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Bageri s vrsto prikljuenom lopatom Moderni bageri koji se rabe na manjim povrinskim kopovima kao to su kamenolomi ljunare, pjeare i- glinokopi su praktiki iskljuivo hidrauliki bageri. Kod njih su svi mehanizmi prijenosa i rada alata na hidraulini pogon. Hidrauliki po- gon je prevladavajui pogon posebice za prijenos energije kod suvremenih rudarskih strojeva, alata, ureaja te ostale tehnoloke opreme za potrebe rudarstva. Pogonski medij i prijenosnik energije jest ulje pod visokim pritiskom. Ukupna tehnika obiljeja hidraulikog pogona omoguavaju automatizaciju i djelominu robotizaciju rada alata i ureaja graevinskih strojeva i ostale tehnoloke opreme. Hidraulika oprema obuhvaa hidraulike crpke, crijeva, zasune, razvodnike, hidraulike motore, regulacijske ureaje i ostalo. Neke vrste lakih hidraulikih bagera manje snage imaju podvozje sa gumenim kotaima. Lopata hidraulikih bagera moe biti dubinska (bager kopa odozgo prema dolje) ili visinska (bager kopa odozdo prema gore). Visine etaa na manjim povrinskim kopovima koje se izrauju hidraulikim bagerima iznose u visinskom zahvatu do 12 m, a u dubinskom oko 9 metara, slika 2.1. [1,2]

Slika 1.3 Hidrauliki bager s dubinskom ili obrnutom i visinskom lopatom Za rad na kamenolomima, tupinolomima, ljunarama, pjearama i glinokopima volumen lopate kree se u rasponu od 0,5 do 3,0 m3. Eksploatacijski kapacitet dobivanja izravno ovisi o snazi stroja, volumenu lopate, vrsti i stanju materijala koji se kopa, kutu okretanja bagera od poloaja zahvata do poloaja istovara nakopanog materijala iz lopate, te obuenosti strojara. Nastup hidraulikih bagera u procesu kopanja moe biti elni ili u bloku, slika 2.2.

Slika 1.4 elni i rad u bloku hidraulikih bagera u visinskom zahvatu etae.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Bageri vedriari Bageri vedriari rabe se u rudarstvu na velikim povrinskim kopovima poglavito za skidanje otkrivke i dobivanje ugljena manje do srednje vrstoe, a-na manjim kop ovima za dobivanje ciglarskih glina te ljunaka i pijesaka. Rade preteito u dubinskom zahvatu. Staza lanca zglobno je vezana na podvozje bagera, a kreu se na gusjenicama ili tranicama. Postoji mnogo razliitih tipova bagera vedriara obzirom na veliinu, snagu i uinak te konstrukciju nosaa vedrica, kao i prijenosa odnosno punjenja iskopanog materijala u transportna sredstva. Na slici 2.3.,je bager vedriar ThyssenKrupp na tranicama, na dobivanju gline u dubinskom zahvatu. Karakteristian detalj je i zglobni okvir pri dnu lanca odnosno etae, ijim se povlaenjem po dnu etae odrava iznivelirani (ravni) osnovni plato kopa. Kapacitet ovog bagera' je 810 m' iskopane mineralne sirovine za sat vremena. Pri dobivanju bagerom vedriarom ostvaruje se potpuna homogenizacija, odnosno mijeanje iskopanog materijala po cijelom zahvatu. [1,2]

10

Slika 1.5 Bager vedriar u dubinskom radu.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

DOBIVANJE I KVALITETA OPEKARSKE GLINE Tehnoloki proces dobivanja graevinske opeke moe se prikazati shemom kao na slika 2.4.

11

Slika 1.6 Shema tehnolokog postupka dobivanja graevinske opeke Sirovina za dobivanje graevinske opeke i crijepa, je tzv. opekarska glina, koja spada u manje kvalitetne gline. Obino je ilovaa, koja sadri znatni udio primjesa kao to su SiO2, CaCO3, dolomiti, sulfati Ca i Mg, zatim eljezni spojevi i alkalije te dr. Prisutnost SiO2 u izvjesnoj mjeri je poeljna, jer SiO2 djeluje kao sredstvo koje smanjuje skupljanje. Vapnenac je nepoeljan, posebno ako se nalazi u iznosima iznad 20% , on je tetan i ako je koncentriran u obliku veih cestica, jer peenjem prelazi u CaO, koji u gotovom proizvodu moe djelovati destruktivno zbog prijelaza u Ca(OH)2. Prisutnost eljenog oksida u izvjesnoj mjeri utjee na temperaturu peenja, tj. sniava je jer spojevi eljeza djeluju kao topitelji. Prisutnost eljeza daje proizvodu i karakteristinu crvenu boju. Humusne i druge organske tvari peenjem sagorijevaju i utjeu na poroznost proizvoda. Prisutnost topljivih soli je takoer nepoeljna jer iste uzrokuje tzv. "iscvjetavanje", koje se manifestira izbijanjem soli na povrinu proizvoda, opeke, odnosno samoga zida izraenog od opeke (prodire cak i kroz malter - buku). Iscvjetavanju su posebno sklone soli u obliku alkalijskih i zemnoalkalijskih klorida i nitrata. Glina za proizvodnju opeke i crijepa dobiva se tzv. rudarskim nainom iz otvorenih kopova, nakon pripreme glinita po propisima za rad u glinitima i kamenolomima. Kod dobivanja gline koriste se razliite vrste strojeva, bagera i buldoera te strojnih kopaa i otkopnih freza. Za transport se koriste razliita transportna sredstva, trake, icare, kamioni ili eljeznica.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Priprema gline obuhvaa usitnjavanje i mijeanje, zatim homogenizaciju. Priprema glinenog tijesta ili svjee glinene mase koristi strojnu preradu, koja se provodi suhim, polusuhim ili mokrim nainom. Danas se u veini tehnologija jo koristi mokri nain, pri kojemu se sadraj vode za pripremu glinenog tijesta kree od 13 - 25%. Postupak se sastoji u doziranju gline, mljevenju te kvaenju i ienju od tetnih primjesa, kako bi se dobila glinena masa to homogenijeg sastava, odreene vlanosti i odreene plastinosti. Poboljanje kakvoe moe se postii i dodatnim odleavanjem glinene mase (1 - 7 dana), nakon ega se pristupa oblikovanju. Oblikovanje kao fizikalni proces predstavlja davanje oblika graevnom elementu, opeki ili crijepu. Izvodi se uglavnom strojno pomou razliitih ureaja, kao to su: kalupi, usnici i prese i dr. Za dobivanje opeke koriste se razliiti usnici i pree. Da bi oblikovanje bilo uspjeno, a time i proizvodi imali toan definirani oblik i dimenzije, kod pripreme glinenih masa, posebno kod dobivanja proizvoda s velikim brojem uzdunih upljina i tankih stijenki mora se posvetiti posebno pozornost. Potrebno je da je glinena masa dobro ishomogenizirana, da je prisutnost stranih primjesa to manja. Ovdje se zbog toga koriste i vakuum prese s posebnim ureajima za stvaranje uzdunih upljina, to omoguuje brzu i kontinuiranu proizvodnju. Za oblikovanje crijepa koriste se razliite vrste kalupa koji su izraeni od sadre ili gipsa, odnosno metala, najee od elika ili pak plastinih materijala, razliitih polimera. Svaka vrsta kalupa ima svojih prednosti i nedostataka. Kalupi od sadre ili gipsa su mekani, kalupi od metala su vrsti i dugotrajni, ali se moraju podmazivati to prlja oblikovani predmet, a sredstva za podmazivanje kalupa negativno utjeu na suenje predmeta. Danas se sve vie nastoji koristiti kalupe od plastinih masa, koji zadovoljavaju i po svojoj trajnosti i vrstoi, a nije ih potrebno podmazivati. Nakon oblikovanja glineni elementi se podvrgavaju procesu suenja. Suenjem iz glinenih elemenata uklanja se slobodna voda i elementi postiu dovoljnu vrstou da se mogu podvrgnuti procesu peenja. Suenje se izvodi u suionicama pod kontrolom brzine suenja i vremena suenja kako skupljanje koje se javlja ne bi dovelo do deformacije oblika i samog oteenja elementa pojavom naprslina. Proces suenja provodi se u tri faze, i to: Prva faza je zagrijavanje do temperature suenja od oko 40 oC, i izvodi se postupno, to traje od 10 - 20 sati. Zagrijavanje treba izvoditi tako da brzina isparavanja vode s povrine elementa ne bude vea od brzine dotoka vode iz mase elementa na povrinu koji se obavlja difuzijom. Da se zadovolji ovaj uvjet potrebno je da je relativna vlanost zraka s kojim se vri suenje visoka. Druga faza predstavlja suenje kod konstantne temperature, koja obino iznosi oko 40 oC i traje sve dotle dok se suenje na zavri, tj. dok se ne zavri skupljanje elementa. Vrijeme trajanja ove faze suenja najdulje traje. Poslije ove faze suenja sadraj vode u elementu kree se oko 10 - 15%. U treoj fazi suenja, koja se izvodi kod 80 - 100 oC u potpunosti se uklanja sadraj slobodne vode i opeka je dovoljno vrsta, nema skupljanja i nema deformacije. U suvremenoj opekarskoj i ciglarskoj industriji za suenje se koriste uglavnom tunelske suionice. One se zagrijavaju toplinom plinova iz tunelnih peci. Proizvodi koji se sue prolaze kroz tunel peci na vagonima koji se pomiu odreenom brzinom, a koja je funkcija sadraja vlage u oblikovanim elementima, zatim funkcija temperature i vlanosti zraka s kojim se vri suenje. 12

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

U pravilu kod suenja glinenih elemenata koristi se protustrujni tok suenih elemenata i toplog zraka za suenje. Na taj nain suenje poinje pod uvjetima koji onemoguuju naglo isparavanje vode s povrine glinenih elemenata i nastavlja se prolazom kroz suionicu gdje se elementi koji se sue susreu sa sve toplijim i suhim zrakom. Na izlazu iz tunela izlaze potpuno osueni glineni elementi. Na ovaj nain ostvaruju se uvjeti suenja sa skupljanjem ali bez deformacija. Proces suenja obino traje 16 - 24 sata. Dimenzije tunelskih suionica su obino preko 40 m, visina tunela oko 1.5 m, a irina oko 1.60 m. Vagoni odnosno vagoneti, koji slue za transport suenih elemenata jednostavne su konstrukcije i izvedeni su tako da se mogu koristiti za peenje glinenih proizvoda bez pretovara. Nakon zavrenog procesa suenja, osueni glineni elementi, opeka ili crijep uvode se u proces peenja kojim postiu svoju konanu kakvou, i koji se izvodi u pecima, najee tunelskim. Tijek procesa peenja moe se podijeliti u etiri faze, i to: - fazu uklanjanja zaostale slobodne vode - fazu izlaenja i uklanjanja konstitucijske vode - fazu sinteriranja i stvaranja silikata, te - fazu hlaenja Proces peenja izvodi se tako da se vagoneti s osuenim glinenim elementima, koji ne sadre vie od 3 - 5% vlage uvode u pec, i to u zonu predgrijavanja gdje se predgriju do oko 600 650 oC, s kojom temperaturom ulaze u zonu peenja. Brzina pomicanja vagoneta kroz pe mora biti upravo takva da se predgrijavanjem postigne ta temperatura s kojom zapoinje proces peenja. U zoni peenja takoer moe se razlikovati tri podzone, i to: - podzona u kojoj se podie temperatura - podzona s konstantnom temperaturom - podzonu u kojoj temperatura opada Nakon peenja, peeni proizvodi ulaze u podzonu s padajuom temperaturom, tj. u zonu hlaenja u kojoj se ohlade do 30 - 40 oC. Hlaenje se vri zrakom koji se na taj nain predgrijava i zagrije do oko 800 oC s kojom temperaturom ulazi u zonu peenja. Proces hlaenja mora biti paljivo izveden jer bi nepravilnim hlaenjem moglo doi do oteenja peenih proizvoda, zbog naprezanja koja se javljaju pri velikom temperaturnom gradijentu. Izlaskom peenih proizvoda iz sustava peci, i njihovog hlaenja zavrava se tehnoloki proces dobivanja opeke.

13

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

2. ISPITIVANJA

OPEKARSKE GLINE

Metode koje se koriste za ispitivanje opekarske gline su: 1. Granulometrijski sastav 2. Odreivanje vlanosti opekarske gline 3. Odreivanje gustoe opekarske gline 4. Ispitivanje vodopropusnosti u kompresijskom permeamentu metodom promjenjivog hidrostatskog tlaka 5. Proctorov pokus 14 1. Granulometrijski sastav Svrha ovog ispitivanja je odreivanje postotaka zrna razliitih veliina sadranih unutar uzorka tla. Sijanje se obavlja kako bi se utvrdila raspodjela krupnijih estica (ljunak i pijesak), a areometriranje kako bi se utvrdila raspodjela sitnih estica (prah i glina). Ispitivanje se temelji na osnovnim principima standardnih laboratorijskih metoda za odreivanje granulometrijskog sastava tla. Preporuene (sugerirane) norme za ispitivanje: ASTM D422; BS 1377-2; HRS CEN ISO/TS 17892-4. Distribucija zrna razliitih veliina utjee na inenjerska svojstva tla. Granulometrijskom analizom odreuju se veliine estica, to je vano za klasifikaciju tla. Oprema koja se koristi prilikom ispitivanja je vaga, set sita, etka za ienje, tresaljka, mikser, areometar, cilindar za sedimentiranje, termometar, toperica, slika 3.1.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

a)

b)

15

c)

d)

e)

f)

Slika 2.1 Granulometrijska analiza: a) Set standardnih sita; b) Set sita privren na tresaljku; c) ienje sita pomou etke; d) Vaganje sita s ostatkom na situ; e) Materijal za areometriranje s antikoagulansom; f) Areometriranje

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Postupak ispitivanja: a) Sijanje (1) (2) (3) Izvagati i zapisati teinu svakog sita i posude u koju se skuplja uzorak koji proe kroz sva sita. Izvagati suhi uzorak koji ide na granulometrijsku analizu i tako odrediti njegovu masu. Sva sita moraju biti oiena od prethodnih ispitivanja, slika 3.1.c. Sita je potrebno sloiti jedno na drugo, krenuvi od najfinijeg prema najgrubljem. Ispod najfinijeg sita jo dolazi posuda u koju se skuplja uzorak koji proe kroz sva sita. Paljivo sipati uzorak u set sita i staviti poklopac. Smjestiti set sita na mehaniku tresaljku i nakon ukljuenja tresaljke ostaviti da se trese 10 minuta, slika 3.1.b. Skinuti sita s tresaljke i paljivo vagati i zapisivati svako sito s ostatkom, slika 3.1.d. Ne zaboraviti vagnuti posudu u koju se skupio najfiniji dio uzorka. b) Areometriranje (1) Uzeti uzorak koji se skupio u posudi na dnu kod procesa sijanja, staviti ga u pehar i dodati destilirane vode i nekog kemijskog reagensa (antikoagulansa) koji pospjeuje rasprivanje estica (npr. natrij-heksametafosfat (NaPO3)6). Promijeati smjesu kako bi uzorak bio potpuno mokar. To traje oko 10 minuta. Prije samog postupka areometriranja potrebno je napraviti korekciju areometra i termometra u kontrolnom cilindru, kako bi se kasnije u analizi rezultati mogli korigirati. Uzorak koji je prethodno pomijean s destiliranom vodom i antikoagulansom preliti u mikser i dodati jo destilirane vode ako je potrebno, tako da posuda u kojoj se mijea bude barem do pola puna. Ukljuiti mikser i ostaviti da se mijea dvije minute. Odmah nakon mijeanja u mikseru, uliti uzorak u cilindar za sedimentiranje. Dodati destilirane vode do oznake na cilindru. Zatvoriti otvoreni kraj cilindra epom i sve jo osigurati tako da se dlan ruke stavi na ep. Drugom rukom primiti dno cilindra i okrenuti ga naopako i opet uspraviti. Ovaj postupak ponoviti oko 30 puta u roku od jedne minute. Spustiti cilindar na stol i pokrenuti mjerenje vremena. Skinuti ep s cilindra, paljivo u disperziju spustiti areometar (hidrometar) i pripremiti se za prvo mjerenje, slika 3.1.f. (Umetanje areometra bi trebalo trajati oko 10 sekundi, s tim da treba minimizirati svaki poremeaj. Otputanje areometra iz ruke bi trebalo biti priblino na dubini prvog itanja, kako bi se izbjeglo nepotrebno stvaranje mjehuria). itanje se vri na vrhu meniskusa koji se stvori na kontaktu izmeu suspenzije i areometra. Nakon posljednjeg itanja, areometar lagano izvaditi i prebaciti u kontrolni cilindar gdje se vrtnjom oisti od estica koje su se uhvatile za njegove stjenke. Areometarska oitanja vre se nakon 15 s, 30 s, 1 min, 2 min, 5 min, 15 min, 45 min, 2 h, 5 h i 24 h od poetka sedimentiranja.

(4) (5)

16

(2) (3) (4) (5) (6)

(7) (8)

Analiza: a) Sijanje (1) (2) Masa ostatka na situ dobiva se oduzimanjem mase praznog sita od mase sita i mase uzorka koji nije proao kroz sito i zabiljei se kao masa ostatka na situ. Izraunati postotak ostatka na svakom situ, dijeljenjem mase ostatka na situ s ukupnom masom suhog uzorka.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

(3)Izraunati postotak prolaza kroz sito, poevi od 100% oduzimanjem postotka koji ostaje na svakom situ, kao kumulativni postupak. (4) (5) Izraditi logaritamski dijagram u kojem je prikazan odnos izmeu veliine zrna i postotka prolaza kroz sito. Izraunati koeficijent jednolikosti i koeficijent zakrivljenosti za ispitivani uzorak tla. b) Areometriranje (1) (2) (3) (4) (5) Primijeniti korekciju meniskusa za stvarna areometarska oitanja. Iz tablice koja dolazi s areometrom uzeti vrijednost efektivne areometarske dubine , za korekciju oitanja na meniskusu. Za poznatu specifinu teinu uzorka tla, odrediti faktor K koji ovisi o izmjerenoj temperaturi suspenzije. Izraunati ekvivalent promjene estica. Izraunati postotak prolaza kroz sito. Na polulogaritamskom dijagramu izraditi granulometrijsku krivulju odnosa promjera zrna i postotka prolaza. 2. Odreivanje vlanosti opekarske gline Ovo ispitivanje se provodi u svrhu odreivanja sadraja vode u tlu (odnosno vlanosti tla). Vlanost tla se definira kao odnos mase porne vode (vode koja ispunjava pore tla) i mase vrste faze tla (mase vrstih estica tla). Ispitivanje se temelji na osnovnim principima standardnih laboratorijskih metoda za odreivanje vlanosti tla, stijena i raznih mjeavina agregata tala. Preporuene (sugerirane) norme za ispitivanje: ASTM D2216; BS 1377-2; HRS CEN ISO/TS 17892-1. Za mnoga tla sadraj vode moe biti vrlo vaan podatak, kojim se uspostavlja odnos izmeu ponaanja tla i njegovih karakteristika. Konzistencija sitnozrnog tla uvelike ovisi o vlanosti tla. Sadraj vode u tlu se takoer koristi u izraavanju faznih odnosa u odreenom volumenu tla (zrak, voda i vrste estice). Oprema koja se koristi prilikom ispitivanja je suionik, vaga, posudice, pahtla, laboratorijska lica, slika 3.2.a. 17

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

a)

b)

18

c)

Slika 2.2 Postupak odreivanja zateene vlage: a) Pribor; b) Suionik; c) Vaganje suhog uzorka Postupak ispitivanja: (1) Odrediti i zabiljeiti masu prazne posudice s poklopcem i zapisati njezin laboratorijski broj. Posudica mora biti prethodno oiena i osuena, zajedno s njenim poklopcem . Staviti uzorak tla u posudicu i istu zaklopiti poklopcem. Izvagati i zabiljeiti masu posudice, zajedno s vlanim uzorkom tla i poklopcem . Skinuti poklopac i staviti posudicu s vlanim uzorkom tla u suionik, u kojem je namjetena temperatura od 105 C. Posudica zajedno s uzorkom se sui u suioniku do stalne mase uzorka (obino do sljedeeg dana), slika 3.2.b. Izvaditi posudicu s uzorkom iz suionika. Oprezno zaklopiti i uvrstiti poklopac posudice i priekati da se laboratorijska posudica i suhi uzorak tla ohlade na sobnu temperaturu. Izvagati i zabiljeiti masu laboratorijske posudice zajedno sa suhim uzorkom tla i pripadajuim poklopcem Isprazniti i oistiti posudicu i poklopac. , slika 3.2.c.

(2) (3) (4)

(5)

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Analiza: (1) (2) (3) Odrediti masu vrstih estica tla: Odrediti masu porne vode: Odrediti vlanost tla: 3. Odreivanje gustoe opekarske gline Ovo ispitivanje se provodi u svrhu odreivanja prirodne gustoe neporemeenog uzorka tla dobivenog utiskivanjem ili buenjem tankostijenim cilindrom. Prirodna gustoa tla (s nekom prirodnom vlanou) je odnos mase vlanog uzorka tla i volumena tog uzorka, a gustoa suhog tla je odnos mase suhog uzorka tla (masa vrstih estica tla) i volumena uzorka tla. Ispitivanje se temelji na osnovnim principima standardnih laboratorijskih metoda za odreivanje prirodne gustoe tla pomou cilindra za vaenje neporemeenih uzoraka tla. Preporuene (sugerirane) norme za ispitivanje: BS 1377-2; HRS CEN ISO/TS 17892-2. Ovo ispitivanje se koristi za odreivanje prirodne gustoe tla, a takoer se moe koristiti i za odreivanje gustoe kompaktiranih (zbijanih) tala. Ona se koriste kod izrade konstrukcijskih ispuna, nasipa autocesta ili nasutih zemljanih brana. Ovo se ispitivanje ne preporuuje za organska tla. Oprema koja se koristi prilikom ispitivanja je laboratorijski no, pahtla, vaga, posudice, suionik, tankostijeni cilindar, slika 3.3.a. 19

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

a)

b)

20

c)

d)

e)

f)

Slika 2.3 Postupak odreivanja gustoe: a) Pribor; b) Priprema uzorka tla; c) Utiskivanje cilindra; d) Popunjavanje upljina; e) Vaganje vlanog uzorka s cilindrom; f) Pripremanje uzorka za suenje

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Postupak ispitivanja: (1) (2) (3) (4) (4) U uzorak tla utisnuti metalni tankostijeni cilindar poznatih dimenzija i mase,slika 3.3.c). Vagnuti uzorak tla s cilindrom, slika 3.3.e). Izvaditi uzorak iz cilindra i pripremiti ga za suenje i , slika 3.3.f). Nakon suenja vagnuti suhi uzorak tla. Odrediti i zapisati vlanost uzorka tla.

Analiza: (1) (2) Odrediti zateenu vlanost uzorka. Izraunati obujam reprezentativnog uzorka tla na temelju poznatih dimenzija metalnog cilindra: 21

gdje je: (3)

- promjer uzorka (unutarnji promjer cilindra), - duljina uzorka (cilindra).

Izraunati prirodnu gustou tla:

ili obujamsku teinu tla:

gdje je: M - masa tla u prirodnom stanju, - gravitacija (9,80665 (4) Izraunajte gustou suhog tla: ).

ili obujamsku teinu suhog tla:

gdje je:

- vlanost tla, - masa suhog uzorka

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

4. Ispitivanje vodopropusnosti u kompresijskom permeamentu metodom promjenjivog hidrostatskog tlaka Svrha ovog ispitivanja je odreivanje vodopropusnosti koherentnih tala metodom promjenjivog hidrostatskog tlaka. Postoje dvije osnovne metode ispitivanja vodopropusnosti koje se rutinski obavljaju u laboratoriju: metoda s konstantnim tlakom i metoda s promjenjivim tlakom. Metoda s konstantnim tlakom se koristi za ispitivanje vodopropusnosti nekoherentnih tala kod kojih je koeficijent vodopropusnosti , a metoda s promjenjivim tlakom se koristi za ispitivanje vodopropusnosti koherentnih tala kod kojih je koeficijent vodopropusnosti . Ispitivanje se temelji na osnovnim principima laboratorijskih metoda za odreivanje koeficijenta vodopropusnosti glinovitih tala (promjenjivi tlak). Preporuene (sugerirane) norme za ispitivanje: ASTM D5084; BS 1377-5; HRS CEN ISO/TS 17892-11. Vodopropusnost ili hidraulika vodljivost se odnosi na lakou s kojom voda moe tei kroz tlo. Ova vrijednost je potrebna za izraun prodiranja vode kroz nasute brane i ispod potpornih zidova, za izraun veliine procjeivanja iz odlagalita otpada i jezera, te za izraun veliine slijeganja glinovitih tala. Oprema koja se koristi prilikom ispitivanja je vaga, permeametar, lopatica, badareni cilindar volumena 1000 ml, sat ili toperica, filtar papir, termometar.
a) b)

22

c)

d)

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

e)

f)

23

Slika 2.4 Ispitivanje vodopropusnosti: a) Rezanje dijela uzorka koji e se ispitivati; b) i c) Obrezivanje i poravnavanje uzorka tla smjetenog u permeametarski prsten; d) Pripremanje permeametarske elije; e) Ispitivanje vodopropusnosti; f) Shema ispitivanja vodopropusnosti u kompresijskom permeametru metodom promjenjivog hidrostatskog tlaka. Postupak ispitivanja: (1) (2) (3) (4) Vagnuti prazni metalni prsten koji se koristi kod ispitivanja stiljivosti tla, zajedno s podlonim staklom. Izmjeriti visinu i unutarnji promjer prstena. Uzeti uzorak tla, koji je najee pakiran u cijevi s tankim stjenkama. Uzorku odrediti zateenu vlanost i specifinu teinu. Odrezati uzorak tla, slika 3.4.a, priblino visine reznog i konsolidacijskog metalnog prstena, staviti uzorak na prsten i obrezati ga da bude priblino isti kao vanjski promjer prstena. Rezni i konsolidacijski prsten paljivo utisnuti u uzorak tako da se svede na unutarnji promjer prstena. Vano je drati rezni alat u okomitom poloaju tijekom ovog procesa. Paljivo skinuti rezni prsten i ukloniti dijelove uzorka koji stre iznad konsolidacijskog prstena, koristei pomagalo za rezanje, tako da povrina uzorka bude izravnata s prstenom, slika 3.4.b. Na izravnanu stranu staviti podlono staklo i paljivo sve okrenuti. Izravnati i drugu stranu na nain kako je to opisano u prethodnom koraku, slika 3.4.c. Vagnuti uzorak s prstenom i podlonim staklom. Ukloniti staklo s uzorka i s obje strane postaviti porozni kamen, ali izmeu uzorka i poroznog kamena jo dolazi filtar papir, slika 3.4.d. eliju za mjerenje vodopropusnosti treba sklopiti i staviti na postolje na kojem e se vriti ispitivanje. Spojiti eliju s spremnikom vode, jer uzorak prije ispitivanja mora biti potpuno saturiran. Centralno s gornje strane smjestiti ureaj za prijenos optereenja. Prilagoditi ureaj za oitavanje slijeganja i postaviti ga na nulu. Na ureaj za prijenos optereenja postaviti uteg odreene mase za stvaranje eljenog vertikalnog optereenja. Otpustiti konicu i ostaviti da se uzorak slijee i saturira s vodom, uz mjerenje vrijednosti slijeganja.

(5) (6) (7) (8)

(9) (10)

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

(11)

(12) (13) (14) (15) (16) (17) (18) (19)

Kad je uzorak potpuno saturiran, na eliju s donje strane spojiti cjevicu koja dolazi s badarenog cilindra (pijezometarska cijev). Pijezometarska cijev nalazi se na stalku iznad elije za ispitivanje vodopropusnosti i nju je potrebno, do odreene razine koja e biti poetna razina vode (h1), napuniti s destiliranom vodom. Registrirati tono vrijeme (t) i uspostaviti tok vode izmeu pijezometarske cijevi i elije za mjerenje vodopropusnosti. Vano je mjeriti temperaturu (T) tokom provoenja ispitivanja. Kada razina vode u pijezometarskoj cijevi padne na neku visinu (h2), potrebno je odrediti koliko je vremena prolo od poetka ispitivanja, vrijednost slijeganja uzorka i tonu temperaturu. Ponoviti korake od 9 do 13 za razliite vrijednosti optereenja (uobiajene vrijednosti optereenja su: 50 kN/m2, 100 kN/m2, 200 kN/m2, 400 kN/m2, 800 kN/m2). Nakon to su zavrena ispitivanja vodopropusnosti za razliite vrijednosti optereenja, potrebno je rasteretiti uzorak, brzo rastaviti eliju, izvaditi uzorak i obrisati ga papirnatim runikom kako ne bi apsorbirao vodu. Vagnuti jo jednom uzorak s prstenom i podlonim staklom. Vagnuti posudicu i poklopac. Paljivo izvaditi uzorak iz prstena i staviti ga u prethodno izvaganu posudicu i sve zajedno staviti na suenje u suionik i ostaviti da se sui 12 do 18 sati. Vagnuti suhi uzorak u posudici.

24

Analiza: (1) (2) Izraunati vlanost i gustou vrstih estica tla. Izraunati koeficijent vodopropusnosti (k) za svaku vrijednost optereenja koju se nanosila u postupku ispitivanja, koristei slijedeu jednadbu:

gdje je:

kT F0 F L t h1 h2 -

koeficijent vodopropusnosti pri odreenoj temperaturi T, povrina presjeka kapilare (pijezometarske cijevi), povrina presjeka uzorka, visina uzorka, vrijeme, trajanje ispitivanja, poetna visina vode u pijezometarskoj cijevi, zavrna visina vode u pijezometarskoj cijevi.

(3)

Koeficijent vodopropusnosti zavisi od viskoziteta tekuine koja protjee kroz pore. Budui da se viskozitet tekuine mijenja s temperaturom, rezultat je ovisan o temperaturi pri kojoj se izvodi pokus. Ako rezultate treba dati za standardnu temperaturu od 20 C, a pokus se izvodi na drugoj temperaturi (T), onda se rezultat korigira po jednadbi: gdje je: - koeficijent propusnosti pri odreenoj temperaturi T, - relativni viskozitet tekuine na temperaturi T, pri kojoj je izvoeno ispitivanje, - relativni viskozitet pri temperaturi T = 20 C.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

5. Proctorov pokus Za odreivanje odnosa izmeu koliine vode u tlu i njegove zbijenosti koristi se Proctor-ov pokus. Ovim pokusom odreuje se optimalna vlaga pri kojoj, kada se tlo zbije, ono daje maksimalnu gustou odnosno obujamsku teinu suhog tla za odreenu energiju zbijanja. Razlikuju se Standardni i Modificirani Proctor-ov pokus. Pokus se vri u ureaju za automatsko zbijanje tla. Uzorak se zbija u cilindru volumena cca 944 cm3 sa pripadajuim nastavkom visine 5,5 cm. Zbija se u 3 sloja sa 25 udaraca po svakom sloju. Kod zbijanja bat mase 2,5 kg pada sa visine od 30,5 cm. Na temelju tih parametara dobije se propisana energija zbijanja prema izrazu.

25

gdje je: E energija zbijanja ,

N h W V

ukupni broj udaraca bata , , visina pada bata , teina bata volumen cilindra za zbijanja

Energija zbijanja za standardni Proctor-ov pokus iznosi cca 600

2.5 kg

25 udarca po sloju

30.5 cm

Uzorak tla zbijen u 3 sloja

Slika 2.5 Shematski prikaz Standardnog Proctor-ovog pokusa

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Postupak pokusa Standardni Proctor-ov pokus izvodi se uobiajeno u seriji od pet ispitivanja na odabranom uzorku tla. Postupak po koracima: 1. Uzorak tla se prvo sui na zraku ili u suioniku na temperaturi 60 nakon ega se usitni i presije kroz sito otvora oka 4,76 mm. Iz uzorka se izdvoji pet puta prikladna koliina materijala koji se stavlja u pet posuda poznate mase. Obzirom na pretpostavljenu optimalnu vlanost materijal se ravnomjerno izmijea s odreenim postotkom vode u odnosu na masu materijala. Postotak vode koji se dodaje uzorcima kree se u rasponu od 2% do 4%, s obzirom na pretpostavljenu optimalnu vlanost.

26

2.

Slika 2.6 Materijal pripremljen za zbijanje po standardnom Proctor-u 3. 4. Cilindar u kojem e se materijal zbijati zajedno sa odvojivom ploom privrsti za rotirajue postolje. Uzorak se u cilindar sipa u slojevima. Prvi sloj se nasipa do jedne treine visine cilindra, i zbija sa 25 udaraca. Zbijanje je ravnomjerno po cijeloj povrini uzorka jer bat pada du polumjera u jednom smjeru, dok se rotirajue postolje zakree u drugom smjeru. Drugi sloj materijala nasipa se do vrha cilindra i zbija se na isti nain. Prije nasipavanja treeg sloja, na cilindar se navojem privrsti pripadajui nastavak i uzorak se nasipa do vrha nastavka. Nakon zbijanja sva tri sloja cilindar se zajedno sa nastavkom i odvojivom ploom makne s postolja. Nakon zbijanja nastavak cilindra se skine i uzorak se poravna sa gornjim rubom cilindra. Skine se odvojiva ploa i uzorak se zajedno sa cilindrom izvae. Od ukupne mase zbijenog materijala i cilindra oduzme se masa cilindra koja iznosi 1764 g i podijeli sa poznatim volumenom cilindra kako bi se dobila gustoa materijala pri poznatom postotku vlanosti.

5. 6.

7.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

Slika 2.7 Cilindar s nastavkom i odvojivom ploom za Standardni Proctor-ov pokus 8. Zbijeni uzorak tla se izvadi iz cilindra i podijeli na tri jednaka dijela. Iz sredine svakog dijela uzme se odreena koliina uzorka, razdrobi i stavi u tri posudice poznate mase. Uzorak se izvae i stavi na suenje. Na temelju razlike mase vlanog i suhog uzorka dobije se masa vode. Postotak vlage dobije se kao omjer mase vode i mase suhog uzorka. Iz dobivenog postotka vlanosti dobiva se masa zbijenog suhog uzorka koja se dijeli sa volumenom cilindra kako bi sa dobila gustoa suhog tla.

27

9.

10. Iz odnosa gustoe suhog tla i dobivenih postotaka vlage odreuje se optimalna vlanost, tj. ona vlanost kod koje je gustoa suhog tla maksimalna.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK

PROIZVODNJA, KVALITETA I ISPITIVANJE OPEKARSKE GLINE

godina, 2010./2011.

LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. Mesec J., Mineralne sirovine vrste i nain dobivanja, Sveuilite u Zagrebu, Geotehniki fakultet, Varadin, 2009. ivkovi S., Vrkljan D., Povrinska eksploatacija mineralnih sirovina, RGN, Zagreb, 2003. Rabljek V., Povrinska eksploatacija mineralnih sirovina, Institut za rudarska i kemijsko tehnoloka istraivanja Tuzla, 1970. Braun K.R., Inenjerska geologija, Skripta, Sveuilite u Zagrebu, Geotehniki fakultet, 28 Varadin, 1999. http://www.poslovna.hr/zakoni/%28X%281%29S%28glcli4ul0dgtpe55qvboip55%29%2 9/public/zakoni.aspx?zakon=Pravilnik-o-postupku-utvrdivanja-i-ovjere-rezervimineralnih-sirovina&id=19084&AspxAutoDetectCookieSupport=1 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_75_1782.html http://www.poslovni-savjetnik.com/propisi/energetika-rudarstvo/uredba-o-novcanojnaknadi-za-istrazivanje-mineralnih-sirovina-vazeci-te http://www.propisi.hr/print.php?id=9806

6. 7. 8.

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ RUDARSTVA

DENIS TEAK