TEHNIKO VELEUILITE

GRADITELJSKI ODJEL

Zimski semestar
2015/16

OSTALI GRAEVINSKI MATERIJALI

OPEKA, CRIJEP, POLIMERI, STAKLO

KERAMIARSKI PROIZVODI
Keramiki materijali su proizvodi izraeni od gline (gr. keramos =
glina) ili slinih tvari, koji se oblikuju u tekuem, plastinom,
poluplastinom, suhom ili prakastom stanju, a zatim sue i peku
(pale) na visokoj temperaturi da bi dobili potrebna mehanika svojstva.
Prema tehnikim svojstvima imamo: grubu i finu keramiku
Prema fizikalnim karakteristikama: poroznu i neporoznu keramiku
Gruba keramika: opeka crijep, drenane cijevi, posue
Fina keramika: glazirane i ne glazirane ploice, sanitarni proizvodi,
porculan

GLINA
Osnovna plastina sirovina za proizvodnju keramike je GLINA.
Glina nastaje troenjem i dekompozicijom kiselih alumo-silikatnih
stijena, kao to su feldspati, graniti i gnajsi.
Sastoji se od estica minerala manjih od 0,05 mm.
Gline sitnog zrna imaju veu plastinost od krupnozrnih.
ista glina je plastina (masna), a neista mrava (posna).
Masne gline sadre vei postotak kaolina, mogu upiti puno vie vode i
vrlo su plastine. Posne gline imaju velik broj primjesa, naroito pijeska,
pa upijaju manje vode. Masnija se glina skuplja vie od posne jer upija
vie vode.
Plastinost je naroito svojstvo gline da pomijeana s vodom daje tijesto
koje se pri oblikovanju ne kida i ne puca, a zadrava formu i nakon
suenja i peenja.
3

GLINA
U tehnikoj praksi glina se dijeli na: porculansku, lonarsku i opekarsku.
Porculanska glina se sastoji uglavnom od kaolina s vrlo malo primjesa,
upotrebljava se kao sirovina za dobivanje najfinijih keramikih proizvoda.
Lonarska glina je takoer ista kaolinska glina, ali s neto vie primjesa.
Moe biti bijele, sive, ute ili crvenkaste boje.
Opekarska glina sadri relativno malo kaolina, ali jo uvijek dovoljno
plastina da se moe primjenjivati kao sirovina za izradu opeke i crijepa.
Crvene je boje.
Dodaci koji se dodaju glini kako bi se dobila odreena svojstva su:
- glinenci - za snienje temperature taljenja gline i
- kvarcni pijesak - za reguliranje plastinosti.
Prema vatrostalnosti dijeli se na: niskovatrostalnu i visokovatrostalnu.
4

GLINA
Glinena smjesa za proizvodnju mora imati:
- sposobnost oblikovanja keramikih proizvoda u sirovom stanju,
- sposobnost suenja bez iskrivljavanja i pucanja,
- dovoljnu otpornost na toplinska naprezanja tijekom stapanja i peenja,
- odreenu vatrostalnost,
- traena fizikalna svojstva i
- estetski izgled.
Tehnoloki postupci proizvodnje gline razlikuju se po pripremi mase:
- za grubu keramiku i
- za finu keramiku
i prema nainu oblikovanja:
- preanjem,
- tokarenjem,
- lijevanjem.

OPEKA
Sirovina za proizvodnju opeke je opekarska ili ciglarska glina
odnosno ilovaa s dodacima. Najei dodaci su: kremeni pijesak,
vapnenac ili laporasta glina, te eljezni hidroksid.
PROIZVODNJA OPEKE:
- iskop gline
- skladitenje gline
- sirovine se mijeaju i melju u mlinovima
-izvodi se razbacivanje, odleavanje i ujednaavanje sastava
(homogeniziranje) u odleavalitu s dovoljno vlage
- potom se glina ponovno melje finim mlinovima
- oblikovanje proizvoda se izvodi u vakuumskoj prei
- cilindar pree je zatvoren usnikom (alatom za oblikovanje) kojim se
definira oblik, veliina i raspored upljina, te oblik i vanjske dimenzije
proizvoda.
- vakuum prea daje beskonanu traku koja se razrezuje na posebnim
rezaim stolovima (rezanje se izvodi napetim icama).
6

OPEKA
- nakon rezanja sirova opeka se slae na vagone za suenje na
kojima se otprema u suaru
- suenje opekarskih proizvoda u suarama odvija se pomou
vrueg zraka
- zbog sporijeg kretanja vlage iz jezgre elementa i breg
isparavanja s povrine mora se odvijati postupno, po posebno
utvrenom reimu, koji se utvruje prema sastavu i svojstvima
gline
- nakon izlaska iz suare opeka se preslaguje na vagone i alje se
u pe (krune ili tunelske)

ZIDNI ELEMENTI
Zidovi su sloeni i heterogeni sustavi. Sastavljeni su od mortova i
opeke ili betonskih elemenata ili kamena.
U zidne elemente ubrajamo, prema normi HRN EN 771-1:2005.:
Opene zidne elemente
Vapnenosilikatne zidne elemente
Betonske zidne elemente
Zidne elemente od porastog betona
Zidne elemente od umjetnog kamena
Zidne elemente od prirodnog kamena
Gipsane blokove

OPENI ZIDNI ELEMENTI

Zidni element izraen od gline ili drugog glinovitog materijala s pijeskom ili
bez njega, s gorivim ili drugim dodacima peen (paljen) na dovoljno
visokoj temperaturi da se postigne keramika veza
Prema normi HRN EN 771-1:2005 openi zidni elementi dijele se u dva
osnovna tipa:
Openi elementi male bruto volumne
mase <1000 kg/m3 (LD units) - za uporabu u zatienom zidu
Openi elementi velike bruto volumne
mase >1000 kg/m3 (HD units) - za uporabu u nezatienom zidu i
zatienom zidu

OPENI ZIDNI ELEMENT

10

OPENI ZIDNI ELEMENTI

KOD OPENIH ZIDNIH ELEMENATA ISPTUJEMO :
- Dimenzije i odstupanja,
- Oblici zidnih elemenata,
- Volumenska masa, bruto i neto,
- Tlana vrstoa, vrstoa na savijanje, posmina vrstoa,
vrstoa prionljivosti,
- Toplinska svojstva,
- Odreivanje aktivnih soli
- Otpornost na smrzavanje i odmrzavanje,
- Vodoupojnost,
- Djelovanje topljivih soli i slobodnog vapna
- Kretanje vlage,
- Reakcija pri poaru
- Paropropusnost.

11

OPENI ZIDNI ELEMENTI

TLANA VRSTOA
Ispituje se na 10 elemenata za LD i HD
PRIPREMA POVRINE: nanoenjem sloja za
izravnavanje ili bruenjem uzorka sve dok nisu
ispunjeni zahtjevi za ravnou ili paralelnou
SKLADITENJE: vlane
vree ili klima komora
(rel. vlanost vea od
90%), mort mora dostii
najmanju propisanu
vrstou

12

OPENI ZIDNI ELEMENTI

Odreivanje sadraja aktivnih soli:
- odreivanje koliine topivih magnezijevih, natrijevih i kalijevih iona
koji bi mogli imati tetno djelovanje na cementni mort ili zidni element
koliina uzoraka: min 10 komada
- uzorci za ispitivanje ne smiju biti izloeni vodi koja bi im mogla
oduzeti topive soli
reprezentativni uzorak :50-250 g koji se melje
vrste ispitivanja: odreivanje instrumentalnim ili
alternativnim postupcima
Otpornost na smrzavanje
- uzorak za ispitivanje: izrada zida od opeke, min. povrine 0,25 m2,
opeka odleana u vodi sa sljubnicama ispunjenim trakovima od
pjenaste gume ili opeka+brzo stvrdnjavajui mort
-ispitni zid se natopi vodom i toliko dugo hladi dok se sva upijena
voda ne smrzne
- ispitni zid se ispituje na 100 ciklusa smrzavanja i odmrzavanja
- treba ustanoviti poetno ljutenje povrine
13

OPENI ZIDNI ELEMENTI

Upijanje vode
-se ispituje na 10 uzoraka,
- suenje do stalne mase (0,1%), Mdry,s na 105 C
- izmjera povrine koje e biti uronjene u vodu
-proraun bruto povrine, As
- lica elemenata uranjanom u vodu do dubine 51 mm
- stalna razina vode se mora odravati
-vrijeme moenja u skladu s odgovarajuom
specifikacijom, tso
-nakon isteka vremena moenja,
uzorak vaemo mso,s

14

OPENI ZIDNI ELEMENTI

DJELOVANJE TOPLJIVIH SOLI
- ispituje se na uzorcima prethodno zasienim vodom i ocjenjuje na
osnovi koliine
- iscvjetavanja soli na povrini opeke (kod velikih iscvjetavanja
ispituje se i sadraj soli u opeci ili bloku posebnim propisanim
kemijskim postupkom)
DJELOVANJE SLOBODNOG VAPNA
- ocjenjuje se prema izgledu uzoraka zasienih vodom i dranih 14
dana u vlanoj komori na temperaturi +20C.

15

OPENI CRIJEP
Najraireniji pokrovni materijal.
Tehnologija proizvodnje crijepa ista je kao i kod opeke.
Razlikujemo ih po tehnologiji oblikovanja i po formi.
Mogu imati prirodnu boju peene gline ili mogu biti obojeni.
Glina za proizvodnju crijepa mora imati veu plastinost od gline za
proizvodnju opeke.
Prema tehnologiji oblikovanja dijele se na: vueni i preani.
Vueni crijep oblikuje se istiskivanjem keramike mase kroz
odgovarajue usnike koji mu daju eljenu formu.
Vrste:
- vueni crijep s jednostrukim lijebom
- vueni biber crijep koji nema ljebova

16

OPENI CRIJEP
Preani crijep oblikuje se preanjem keramike mase posebnim preama. Danas
prevladava u primjeni.
Dva osnovna tipa su:
preani crijep s jednostrukim lijebom i
preani crijep s dvostrukim lijebom
SVOJSTVA KOJA SE ISPITUJU KOD CRIJEPA SU:
- dimenzije i odstupanja
- vodonepropusnost
- vrstoa na savijanje
- smrzavanje i odmrzavanje

Odreivanje geometrijskih karakteristika

- mjerenje se obavlja na 10 ispitnih uzoraka koji se sastoje od deset crijepova s
izuzetkom
Odreujemo:
izmjere u uzdunom i poprenom pravcu
duljinu i irinu pokrivanja
pravocrtnost
vitopernost
jednolinost poprenog presjeka
17

OPENI CRIJEP
VODONEPROPUSNOST

Prvi ispitni postupak:

- osniva se na odreivanju koliine vode koja za 48 sati, pri tlaku visine
10 cm vode, istee po cm2 povrine crijepa. Nivo vode prilikom ispitivanja
je potrebno odrati stalnim.
Ispituje se 10 crijepova, ako se radi o tekuoj kontroli, broj crijepova moe
biti promijenjen pratimo promjene nivoa vode, raunamo faktor
nepropusnosti za svaki uzorak, najveu pojedinanu vrijednost na temelju
kojih odreujemo razrede nepropusnosti
Drugi ispitni postupak:
- ispitivanje u cilju odreivanja vremena prije kapanja prve kapi prilikom
djelovanja vodenog tlaka na povrini crijepa obino izloenog
atmosferilijama
Ispituje se 10 crijepova, ako se radi o tekuoj kontroli, broj crijepova moe
biti promijenjen trajanje ispitivanja:20 h pratimo pojavu prve kapi s
tonou 15 min
18

OPENI CRIJEP

19

OPENI CRIJEP
Ispitivanje otpornosti na smrzavanje
Ispitna metoda A: (metoda A se ne primjenjuje u naim podrujima)
Ispitivanje se radi u uvjetima izmjeninog smrzavanja i odmrzavanja
odabrani prema stastistikim naelima, pripremljeni ispitni uzorci izloeni
su djelovanju smrzavanja (gornja strana), odmrzavaju se
prskanjem toplom vodom i potapanjem u vodu ciklusi se ponavljaju do
eventualne pojave oteenja ili do 150 ciklusa
Ispituje se 10 crijepova, ako se radi o tekuoj kontroli, broj crijepova moe
biti promijenjen smatra se da je uzorak zadovoljio ako nema nedoputenih
promjena
Ispitivanje vrstoe na savijanje
Ispituje se mogunost podnoenja koncentriranog optereenja prilikom
ega je crijep oslonjen na dva leaja
Ispitivanje se vri na deset ispitnih uzoraka
sila sloma je aritmetika srednja vrijednost 10 rezultata u kN prati se
najmanja i srednja vrijednost
20

10

OPENI CRIJEP

21

FINI KERAMIKI MATERIJALI

Fini keramiki proizvodi proizvode se od teko taljive masne
gline s raznim dodacima i peku pri visokim temperaturama pri
kojima se razmekaju i tale lako taljivi sastojci.
U graevinarstvu se primjenjuju
- sanitarni materijali
- keramike ploice
SANITARNI MATERIJALI
Oblikuju se lijevanjem glinene suspenzije razrijeene vodenim
staklom i jo nekim dodacima u kalupe od gipsa, koje imaju uplji
prostor jednak vanjskom obliku proizvoda.
Sanitarna keramika se pee nakon glaziranja pa se istovremeno
pee i glazura, koja zbog sve otrijih higijenskih uvjeta
eksploatacije i sve agresivnijih sredstava odravanja mora biti sve
kvalitetnija.
22

11

FINI KERAMIKI MATERIJALI

23

KERAMIKE PLOICE
Primjenjuju se za unutarnje i vanjsko oblaganje zidova i podova.
Prema nainu oblikovanja dijele se na: preane i vuene.
S vidljive strane su glazirane ili neglazirane.
S unutarnje strane su hrapave ili brazdane.
Mogu biti jednobojne ili glazurom razliito obojane.
Propisana ispitivanja su:
-upijanje vode,
-zvonak zvuk,
-tvrdoa po Mohsu,
-vrstoa na savijanje.
glazura mora biti otporna na:
-vlasavost,
-nagle promjene temperature,
-na kiseline i luine
- mrlje
-ploice za vanjsko oblaganje ispituju se na mraz u 25 ciklusa.

POLIMERI
Polimeri su sloeni organski spojevi koji se dobiju kemijskom
sintezom jednostavnijih makromolekula koje se nazivaju MONOMERI.
Polimeri se dijele na prirodne i umjetne.
Prirodni su: proteini, celuloza
Umjetni (o kojima emo govoriti): smole (polietilen, bitumen, prirodni
kauuk)
Prema fizikim svojstvima polimeri se dijele na elastomere, vlakna i
plastine mase.
Elastomeri Meu makromolekulama vladaju male intermolekularne
privlane sile. Radi toga imaju malimodul elastinosti i to 1 - 10 MPa.
Na sobnoj temperaturi mogu se elastino istegnuti najmanje do
dvostruke poetne duine.

24

12

POLIMERI
Vlakna Meu molekulama vladaju jake intermolekularne privlane
sile, jer postoji visoki stupanj usmjerene prostorne orijentacije
molekula i visok stupanj kristalne strukture. Modul elastinosti vlakana
iznosi 103 104 MPa. Veina mehanikih svojstava neovisna je o
temperaturi, unutar intervala od -50C do 150C.
Plastine mase Plastine mase imaju djelomino kristalnu strukturu,
a intermolekularne sile su srednje veliine. Po svojstvima zauzimaju
mjesto izmeu vlakana i elastomera.

25

POLIMERI
Prama nainu prerade, polimeri se dijele na termoplastine i
termostabilne.
Termoplastini polimeri Pri zagrijavanju omekaju, tako da se mogu
preraivati i oblikovati, a nakon hlaenja ponovo ovrsnu. Postupak
zagrijavanja i hlaenja moe se ponoviti vie puta. Meutim, ukoliko
se prekorai odreena temperatura, dolazi do nepoeljnih kemijskih
reakcija, a time i znatne promjene svojstava polimera. Termoplastini
polimeri imaju malu toplinsku postojanost i malu tvrdou, a neki od
njih relativno malu otpornost na djelovanje kemikalija, posebno
kiselina.
Najpoznatiji polimeri ove vrste su: polietilen, polistiren, polipropilen
Termostabilni polimeri Nakon zagrijavanja i hlaenja nepovratno
ovrsnu u netaljiv i netopiv polimer. Ova svojstva nastaju kao
posljedica kemijskih reakcija umreenja koje nastaje kod zagrijavanja.
Imaju veu vrstou, tvrdou i bolju toplinsku postojanost nego
termoplastini polimeri, a otporni su prema kemikalijama.
Najpoznatiji termostabilni polimeri su: epoksidi, fenolformaldehidi,
poliesteri
26

13

POLIMERI
TEHNOLOKI PROCES PROIZVODNJE POLIMERA
Osnovne sirovine za proizvodnju polimera su zemni plin, nafta i ugljen.

Kemijskim i fizikalnim procesima kao to su oksidacija, filtriranje,

centrifugiranje, destilacija, iz osnovnih sirovina dobivaju se organske kemikalije
- monomeri, kao to je npr. etilen, vinilklorid i sl.
Polimerizacija se sastoji od niza kemijskih procesa sinteze monomera. Postoji
vie naina polimerizacije. Taj sloen proces moe poeti jedino kada se
osnovnoj masi doda inicijator-kemikalija koja inicira proces sinteze.
Pri procesima prerade, najee na odreenoj temperaturi, mijenja se
nadmolekulska struktura, a u odreenim sluajevima i struktura
makromolekula.
27

POLIMERI
TOPLINSKA SVOJSTVA POLIMERA
Specifina toplina polimera je znatno vea nego kod veine drugih tvari. Iznosi
0.9 - 2.1 J/gK.
Toplinska vodljivost Openito, polimeri su loi vodii topline; dakle imaju
svojstva izolatora. Vodljivost topline im se kree u podruju = 0.17- 0.71
J/Kms.
Koeficijent toplinskog rastezanja polimera je velik u odnosu na koeficijent kod
drugih materijala i iznosi =5 10-5 - 15 10-5 K-1.
Toplinska stabilnost Toplinska stabilnost je sposobnost materijala da kroz
odreeno vrijeme zadri svojstva koja se zahtijevaju u datim uvjetima primjene.
Mjera toplinske stabilnosti je gornja granina temperatura kod koje materijal
gubi najvie 10 % svoje prvobitne vrstoe. Polimeri imaju malu toplinsku
stabilnost zbog toga to na visokim temperaturama dolazi do cijepanja ili
odvajanja manjih segmenata makromolekule. Gornje granine temperature
vrstoe polimera su relativno niske:
polivinilklorid ili polistiren ................................ do 80C
poliester............................................................do 150C
epoksidne smole........................................... 125 - 290C
polipropilen......................................................do 200C
28

14

POLIMERI
Zapaljivost polimera usko ovisi o njihovoj toplinskoj stabilnosti. to je nia
toplinska stabilnost, tim vea je zapaljivost polimera.
S obzirom na zapaljivost, materijali se klasificiraju u slijedee grupe:
Zapaljiv - materijal koji se lako zapali i pod prirodnom uvjetima gori brzo i burno.
Negoriv - tu spadaju polimeri anorganskog porijekla.
Samogasiv - materijal koji je lako zapaljiv, ali nakon uklanjanja vanjskog izvora
plamena trenutno dolazi do gaenja, jer se u procesu izgaranja razvijaju plinovi
koji ne doputaju pristup kisika k materijalu.
Toka zapaljivosti veine polimera lei u podruju 300 - 400C. Radi usporedbe,
papir izgara na 230C. Neki od polimera izgaraju eksplozivno, a neki razvijaju
kodljive plinove pri izgaranju.
Danas se veinom izrauju polimeri koji su nekorodirajui i samogasivi.
Samogasivost se postie dodacima koji spreavaju proces izgaranja.

29

POLIMERI
MEHANIKA SVOJSTVA POLIMERA
Kod polimernih materijala ispituju se sljedea mehanika svojstva:
a) Trenutni odnosi naprezanja i deformacija. Ispitivanje se vri na isti vlak, na
savijanje, na pritisak. Ovdje spada i ispitivanje udarne ilavosti.
b) Ispitivanje odnosa deformacija - vrijeme ( - t dijagram). Ispitivanje se vri uz
konstantno naprezanje(puzanje) ili uz konstantnu deformaciju (relaksacija
naprezanja).
c) Ostala ispitivanja: trajna statika vrstoa materijala, umornost, tvrdoa,
habanje.

30

15

POLIMERI
MEHANIKA SVOJSTVA POLIMERA
Oblik - dijagrama polimera u mnogo veoj mjeri ovisi o brzini nanoenja
optereenja nego kod ostalih graevinskih materijala. to vea je brzina
optereivanja, tim manje je podruje puzanja, vei modul elastinosti itd.

31

POLIMERI
Dobra svojstva :
mala gustoa,
lako oblikovanje,
otpornost prema atmosferilijama i kemikalijama,
otpornost prema koroziji i gnjiljenju,
izolatori topline i elektriciteta,
sposobnost priguivanja zvuka,
lako se bojaju.
Loa svojstva :
mala vrstoa,
dimenzionalana nestabilnost,
mala toplinska otpornost, lako zapaljivi,
sklonost starenju i razgradnji.

32

16

POLIMERI
PRERADA POLIMERA
Gotovi proizvodi od polimernih materijala esto se nazivaju plastine mase.
Sastoje se preteno od polimera, te manje koliine dodataka (aditiva) koji
poboljavaju ili modificiraju svojstva polimernog materijala.
Najei dodaci u toku prerade su slijedei: omekivai, stabilizatori, dodaci za
spreavanje gorenja, antistatici, pjenila, pigmenti i bojila, punila i ojaala.
Omekivai snizuju temperaturu staklita i time olakavaju preradu polimera.
Druga vrsta omekivaa su oni koji poveavaju rastezljivost, savitljivost i
ilavost.
Stabilizatori produavaju vijek trajanja gotovog proizvoda. Najee se
upotrebljavaju toplinski stabilizatori i svjetlosni stabilizatori, koji poveavaju
toplinsku stabilnost, odnosno otpornost prema djelovanju svjetlosti, posebno
ultraljubiastih zraka.
Dodaci za spreavanje gorenja spreavaju proces izgaranja, su aluminijev
oksid i silicijev dioksid. Spojevi halogenih elemenata (klor, brom, jod) stvaraju
zatitni sloj na povrini gotovog proizvoda izloenog plamenu.
Antistatici spreavaju nabijanje povrine polimera statikim elektricitetom.
Pjenila stvaraju veliku koliinu zatvorenih ili otvorenih pora i mjehuria u
polimernom materijalu.
33

POLIMERI
PRERADA POLIMERA
Pigmenti i bojila daju boju gotovom proizvodu. Mogu biti organskog ili
anorganskog porijekla.
Punila su inertni dodaci u obliku praha ili kratkih vlakana koji se dodaju
polimerima u koliini do 25 % ukupnog volumena.
Ojaala u obliku vlakana ugrauju se u polimernu osnovu u koliini 50- 80 %
ukupnog volumena i bitno poboljavaju mehanike karakteristike proizvoda.
Najee se upotrebljavaju staklena i ugljikova vlakna.
POLIMERNI KOMPOZIT
Mijeanjem polimernog materijala s punilom ili spajanjem vie vrsta materijala,
dobije se kompozit koji ima poboljana svojstva, odnosno specifina svojstva za
primjenu u odreenim uvjetima. (kompozit s punilom i lijepljeni kompozit)

34

17

POLIMERI
REAKCIJSKE SMOLE
Pojavljuju se na tritu kao dvokomponentni sistem u obliku
polufabrikata.
Jedna
komponenta
je
djelomino
umreen
termoplastian polimer, otopljen u nekom organskom otapalu ili bez
otapala. Druga komponenta je inicijator umreenja na hladno
(katalizator). Mijeanjem na mjestu primjene, nakon kemijske reakcije,
dobije se termostabilan umreen polimer. Kod lakova kao katalizator
djeluje zrak u kontaktu s premazanom povrinom.
Najee se primjenjuju epoksidi, poliesteri, poliuretani i fenolne smole.
U graevinarstvu se primjenjuju kao vezivo za izradu betona za
sanacije, kao sredstvo za lijepljenje i za injektiranje pukotina, kao
premazi i obloge za zatitu od korozije, kao dekorativni premazi itd.

35

STAKLO
Staklo je materijal koji se dobiva topljenjem kvarcnog pijeska kod temperature
od 1700 C.
Staklo je prozirni, amorfni, izotropni, vrsti, krti i kemijski postojani materijal.
Glavni sirovinski materijal za proizvodnju stakla su kvarcni pijesak, glinica,
alkalijski i jo neki oksidi. U pijesku za proizvodnju prozorskog stakla ne smije
npr. biti vie od 0,05% eljeznih oksida. to vii postotak SiO2 mu poveava i
otpornost na povienje temperature i kemijsku postojanost.
POSTUPAK PROIZVODNJE STAKLA:
Sirovinski materijal se najprije usitnjava i homogenizira, a nakon toga u
komadima (briketama) ubacuje u pe za topljenje. Pei su najee
kontinuiranog djelovanja, a mogu biti i periodikog. Mogu biti radnog volumena
do 600 m3 i proizvodnog kapaciteta preko 1500 tona stakla dnevno. Topljenje
sirovina je osnovna faza proizvodnje stakla. Vri se pri temperaturi 1400-1600C
Otopljena masa se najprije hladi do viskoznosti optimalne obradivosti i nakon
toga oblikuje u eljene oblike. Ovravanje oblikovanih proizvoda ostvaruje se
daljnjim hlaenjem. Graevinsko staklo se oblikuje izvlaenjem, preanjem,
valjanjem i lijevanjem.
36

18

STAKLO
Valjanjem se oblikuje ravno staklo. Hlaenje se mora provoditi postepeno, jer
zbog slabe vodljivosti topline pri naglom hlaenju mogu se u oblikovanim
proizvodima pojaviti unutarnja naprezanja.
Mehanika svojstva stakla ovise o nizu faktora:
-sastavu
-nainu proizvodnje,
-vrsti obrade
-debljini
-stanju povrine
Tlana vrstoa stakla je vrlo visoka (700-1000 N/mm2),a vlana znatno nia
(30-60 N/mm2). Na uobiajenim vanjskim temperaturama u rasponu od -500C
do +700C mehanika mu se svojstva ne mijenjaju.
Ima visok koeficijent krtosti (omjer izmeu modula elastinosti i vlane vrstoe),
vrlo malu plastinu deformaciju i veliku brzinu irenja pukotina kroz materijal.
Karakteristina su optika svojstva stakla:
-proputanje
-lomljenje
-rasprivanje zraka svjetlosti

37

STAKLO
VRSTE STAKLA:

Ravno prozorsko staklo se proizvodi u raznim (standardiziranim)

dimenzijama. Mora biti bezbojno, ravnih rubova i pravih kutova. Proputanje
svjetla mora biti najmanje 87 %. Ugrauje se u drvene, metalne i plastine
okvire. Danas se mnogo primjenjuje dvostruko (vakuumirano) prozorsko
staklo koje je dobar termo izolator. Za ostakljivanje unutarnjih neprozirnih
pregrada i vrata primjenjuje se tzv.

Mat (zatamnjeno) staklo sa sposobnou difuznog rasprivanja svjetla.

Dobiva se pjeskarenjem ugrijane povrine ili horizontalnom povrinskom
obradom obinog ravnog prozorskog stakla.

Armirano staklo se primjenjuje na povrinama uvjetovane poveane

mehanike otpornosti kod koje se ne trai velika propusnost svjetla. Obino
se armira mreama od kromiranih ili nikliranih elinih niti.

Fasadno staklo je ustvari obino prozorsko ravno staklo poveanih debljina

(5-6mm obino i do 12 mm fino polirano). U suvremenoj arhitekturi se
mnogo primjenjuje za ostakljivanje velikih fasadnih povrina, ulaznih vrata i
izloga robnih kua i slino.

38

19

STAKLO

Kaljeno staklo je staklo poboljanih mehanikih svojstava, koja se

dobivajupostupkom posebne toplinske obrade (zagrijavanjem do 550-650C
tokom 3-5 mini brzim, ali jednolikim hlaenjem u struji zraka). Kali se u
komadima izrezanim na konani oblik. vrstoa na udar mu je 4-6 puta vea
od vrstoe na udar obinog prozorskog stakla, a vlana vrstoa na
savijanje 5-8 puta. Pri lomu se raspada na velik broj malih komada tupih
rubova to mu poveava sigurnost pri koritenju. Najvie se primjenjuje za
ostakljivanje transportnih vozila, a u posljednje vrijeme i vrata i kabina dizala
po zgradama.
Vlaknasto staklo se dobiva neprekidnim izvlaenjem i valjanjem (ponekad
zajedno s metalnim mreama). Primjenjuje se za ostakljivanje krovnih
povrina, sportskih dvorana, eljeznikih stanica i slinih objekata.

39

STAKLO
PONAANJE STAKLA KOD POVIENIH TEMPERATURA
PROZORSKO JEDNOSTRUKO STAKLO = ono vrlo brzo puca kod povienih
temperatura , te na taj nain omoguuje dovod svjeeg zraka koji pospjeuje
gorenje, izlaz dima i vatre iz prostorije.
IZO STAKLO = sastoji se od dvije ili vie staklenih povrina a izmeu kojih se
nalazi zrani sloj. Ponaanje u poaru je slino kao i kod jednostrukog stakla .
VATROOTPORNO STAKLO = prozirno vieslojno staklo ,iji se slojevi kod
povienih temperatura ire i pretvaraju u vrsti i kompaktni tit , koristi se u svim
objektima koji moraju osigurati vatrootpornost.
STAKLENA OPEKA = sve vie zauzima mjesto kao dekorativni materijal
KALJENO STAKLO = proizvodi se kaljenjem na odreenoj temperaturi , a
prilikom visokih temperatura mijenja strukturu i te kod razbijanja se mrvi u
manje komadie, a ne u krhotine (smanjuje mogunost ozljeda ) .

40

20

TEHNIKO VELEUILITE
GRADITELJSKI ODJEL

Zimski semestar
2015/16

LITERATURA:
Predavanja predmet GRADIVA Graevinski fakultet
Poznavanje gradiva; Ukrainczyk V.

41

21