UNIVERZITET U SARAJEVU

ARHITEKTONSKI FAKULTET
OTPORNOST KONSTRUKCIJE NA POŽAR

GIPS I GIPSANI SISTEMI

PROF.DR. SANIN DŽIDIĆ, DIG

SARAJEVO, 2018 STUDENTICA: AMINA CEROVAC
SADRŽAJ:

APSTRAKT……………………………………………………………….........................3

1. GIPS KROZ HISTORIJU………………………………………………….……...4

2. PROIZVODNJA GIPSA I GIPSANIH SISTEMA………………………………..5

3. OSOBINE GIPSA………………………………………………………………....6

4. PRIMJENA GIPSA I GIPSANIH SISTEMA……………………..........................8

4.1.VRSTE GIPSANIH PLOČA

5. POŽAR I KLASIFIKACIJA MATERIJALA PREMA GORIVOSTI……………12

5.2. PONAŠANJE GIPSA I GIPSANIH SISTEMA U POŽARU……………………13

6.ZAKLJUČAK……………………………………………………………………….14

7.LITERATURA…………………………………………………………………...…15

2
APSTRAKT

Tradicija upotrebe gipsa, rasprostranjena među svim velikim civilizacijama, generacijama se

koristio kao građevinski materijal, te se sačuvao kroz sve te epohe. Međutim sredinom prošlog
stoljeća, gips kao materijal doživljava renesansu, u svom novom obliku, kao gipsane ploče, te
postaje građevinski standard u brzoj, jednostavnoj i kvalitetnoj gradnji unutar objekata. Budući da
je gips ponudio značajne prednosti pred tradicionalnim teškim zidovima i betonom, industrija gipsa
usmjerena je na širenje njegove uporabe. Razvijanjem tehnologije, otkrivale su se i nove
karakteristike gipsa, što je danas dovelo do udvostručene proizvodnje istog. Ovaj rad prikazat će
koje su to univerzalne vrijednosti materijala, koje su bile prepoznate tokom prošlosti i koje danas
ovaj materijal čine temeljnim u savremenom građevinarstvu i arhitekturi, sa posebnim osvrtom na
ponašanje gipsa i gipsanih sistema tokom požara, te kako ustvari pasivna zaštita od požara
predstavlja moćno oružje, kao element zaštite i sigurnosti od požara u građevini.

ABSTRACT

Tradition of using gypsum, widespread among all major civilizations, for generations it was used
as building material and was preserved through all of these epochs. But, in the middle of last
century, gypsum as a material experiences the Renaissance, in new form, as a gypsum board, and
becomes a standard in fast, easy and high-quality building construction. Since plaster offers
significant advantages over traditional heavy walls and concrete, the gypsum industry is geared to
expanding its use. By developing technology, new features of gypsum have also been revealed,
which has led to doubled production. This research will show what are the universal values of
materials that have been recognized in the past and which today make this material a fundamental
feature of modern construction and architecture, with focus on the behavior of gypsum and gypsum
systems during the fire and how passive fire protection is present powerful weapon, as an element
of protection and fire safety in the building.

3
 1. GIPS KROZ HISTORIJU
Na području današnje Anadolije, pokrajine koja se često u historiji naziva kolijekovom civilizacija,
prije 20 miliona godina, naslijeđene su tone kamena gipsa, koji su nastali kroz geološki process,
isparavanja mora i oblikovali nanaose gipsa. Materijalni dokazi upotrebe gipsa, sežu još od mlađeg
kamenog doba, koji su pronađeni u naselju Çatal Höyük.
Poznato je da je gips korišten kao građevinski materijal u sumerskim, asirskim, egipatskim, grčkim i
rimskim civilizacijama, koji su kasnije vladale u bliskim geografskim područjima i bez sumnje bile pod
utjecajem jedne drugih. Najpoznatije i najvrijedne primjene u prošlosti bile statue, kao simboli vremena
i ukrasi izrađeni od alabastera, koji je vrsta poluprozirnog gipsa nazvanog vjerojatno po gradu
Alabastrona u starom Egiptu. Egipćani su gips koristili za gradnju nadgrobnih spomenika piramida,
sfingi I hijeroglifa. Tradicija upotrebe gipsa, naročito je rasprostranjena među Etruščanima, drvenim
narodom Apeninskog poluotoka, koji je bio nastanjen na području današnje središnje Italije, te i danas
predstavlja značajan izvor prihoda u italijanskom gradu Volterri.

Velika sfinga i piramide u Gizi, Egipat Ilustracija pripreme gipsa u Egiptu Gipsane dekoracije na Iranskoj palači, Kashan

Veliki požar Londona 1666. godine može se smatrati ponovnom renesansom gipsa u građevinarstvu, u
pogledu masovnog korištenja. Tokom ove katastrofe uočeno je da je gips zaštitio drvene zidove, pa je
njegova upotreba bila obavezna u Parizu. To je dovelo do razvoja novog proizvoda, gipsana žbuka pod
nazivom "Plaster u Parizu". Obzirom na sposobnost prilagođavanja i mogućnosti prerade u različite
vrijedne materijale, industrija gipsa nastavila je sa inovacijama. Krajem 19. stoljeća, Augustin Sackett
patentira "Sackett Board", preteču današnjih gipsanih ploča, izrađenu od slojeva tanke žbuke
postavljene između papira od vune.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, zahtjevi za brzu izgradnju vojnih stambenih prostora doveli su do
povećanja potražnje za gipsanim pločama. Nakon što je požar tragično preuzeo živote nekoliko vojnika,
vatrootporne kvalitete gipsane ploče učinile su ga prvim izborom u vojnim stanovima. Privredni
napredak 1950-ih potaknuo je nove inovacije u tehnologiji gipsa. Gips ploča, bila je jedna od njih, još
više otporna na vatru, prilagodljiva zakrivljenim pregradama i sve više primjenjiva u sistemima za
kontrolu zvuka. Gips postaje građevinski standard u brzoj, jednostavnoj i kvalitetnoj gradnji unutar
objekata. Kao rezultat toga do 1955. godine oko 50 posto novih domova u Americi, Kanadi, Australiji
i Novom Zelandu izgrađeno je pomoću gipsanih ploča, dok se u Europi i drugim sjevernim zemljama
koriste za pregradne zidove.

Budući da je gips ponudio značajne prednosti pred tradicionalnim teškim zidovima i betonom, industrija
gipsa usmjerena je na širenje njegove uporabe u komercijalnoj konstrukciji. Najveće građevine na
svijetu tog doba - toranj John Hancock i Searsov toranj, koristili su gips ploče u gradnji. Danas gipsane
ploče služe kao predložak za razvijanje širokog spektra podsistema ovog proizvoda, kako bi zadovoljili
zahtjeve modernog dizajna i servisiranja, dok istovremeno zadovoljava današnje zahtjeve za očuvanje
okoliša. Sposobnost gipsa da se prilagodi različitim okolnostima omogućila je njegove transfromacije
tijekom mnogih stoljeća u različite vrijedne materijale, što ukazuje na sjajnu budućnost ovog materijala.

4
 2. PROIZVODNJA GIPSA I GIPASNIH SISTEMA

Gips je mineral koji spada u skupinu sulfata, koje su često zastupljene u Zemljinoj kori. Danas ga
nalazimo u bogatim slojevima kamenja koji se protežu do 70 m. U mnogim zemljama uz nalazišta gipsa
obično se nalaze i rudnici za eksploataciju kao i pogoni za daljnju preradu. Hemijski naziv gipsa je
kalcij-sulfat dihidrat (CaSO4×2H2O). Primjena gipsa je raznolika, najčešće se koristi kalcinirani gips,
koji pomiješan s vodom služi kao vezivo u građevinarstvu, za proizvodnju gipsnih ploča i elemenata,
Mljeveni gips se koristi kao punilo u industriji papira, tekstila, gume, boja, zatim u poljoprivredi i zaštiti
okoliša za tretiranje tla. Čisti i prozirni kristali gipsa imaju primjenu u proizvodnji optičke opreme. U
proizvodnji cementa gips je aditiv koji služi kao regulator brzine vezanja cementa.
Proces proizvodnje gipsa uključuje slijedeće faze:
1. Eksploatacija mineralne sirovne (dihidrat)
2. Oplemenjivanje (drobljenje i mljevenje, sušenje)
3. Kalcinacija (prijelaz dihidrata u poluhidrat)
4. Dodatak aditiva

Proizvodni proces razlikuje se u zavisnosti od proizvođača, a zavisi i o kvaliteti sirovine te vrsti gipsa.
Nakon eksploatacije, mineralna sirovina se priprema za kalcinaciju, tj. usitnjava drobljenjem i
mljevenjem. Nakon drobljenja moguće je pranje čime se izdvajaju primjese u sirovini, ukoliko je
nedovoljne čistoće. Drobljenjem se dobiva prvi proizvod, gips za cement. Nakon drobljenja sirovina se
suši na temperaturama ispod 50 °C. Tako se uklanja slobodna vlaga, a da pri tome ne dolazi do
kalcinacije. Sušenje se provodi radi lakše manipulacije i obrade u narednim postupcima. Ovisno o
stepenu drobljenja i tipu peći, nakon sušenja se gips kalcinira ili se melje. Postoji više tipova peći za
kalcinaciju od kojih za svaku postoje određeni zahtjevi.

Kalcinirani gips, uz mogući dodatak aditiva radi poboljšanja svojstava, čini gotovi proizvod koji se
koristi kao vezivni materijal u raznim aplikacijama (građevinski gips, električarski gips, malteri, mase
za gletanje...). S druge strane, ovakav gips je poluproizvod u postupcima proizvodnje konstrukcijskih,
pregradnih ili obložnih elemnata (gipsane ploče, cigle i elementi), te za izradu kalupa raznih namjena
(lijevanje keramike, metala, zubarskih prizvoda...). Proces hidratacije i dehidratacije moguće je ponoviti
teorijski beskonačno mnogo puta i stoga su proizvodi od gipsa reciklabilni.

Gipsani proizvodi su među rijetkim

građevinskim materijalima, gdje je
moguće recikliranje "zatvorene petlje",
tj. gdje se koristi otpad da bi se napravio
isti proizvod. Tako recikliranje
predstavlja još jedan postupak
proizvodnje gipsa, s time da tu izostaje
faza eksploatacije mineralne sirovine.
Postupak recikliranja se danas rijetko
primjenjuje i još uvijek je u razvoju, a
sastoji se od usitnjavanja gipsnih
proizvoda, odstranjivanja nečistoća i
ponovne kalcinacije. Glavni problem je
odstranjivanje nečistoća, tj. ostalih
materijala ugrađenih u gipsni proizvod.

5
 3. OSOBINE GIPSA

Gips je mekani mineral sulfata koji se najčešće nalazi u slojevitim sedimentnim naslagama u
kombinaciji sa halitom, anhidritom, sumporom, kalcitom i dolomitom. Vrlo je sličan anhidritu, a
razlikuju se u tome što gips sadrži vodu, a anhidrit je bez vode. Gips je najčešći mineral koji se javlja
iz grupe sulfata. Prema Moho skali gips ima tvrdoću 2, i posle talka je najmekši mineral koji se može
naći u prirodi. Osobine gipsa kao građevinskog materijala su :

 Vatrootpornost gipsa
Zbog prirodnog sastava, sa velikim brojem mikroskopsko malih pora koje upijaju višak vlage
iz vazduha, a ispuštaju vlagu nazad u prostor kada se vazduh osuši, gips je negoriv
materijal,Zahvaljujući prisutnosti vode u gipsu, kao što je prethodno navedeno, jedan četvorni
metar gips ploča debljine 15 mm sadrži oko 3 litre kristalne vode. Kroz djelovanje požara
kristalna voda isparava i zaštitni formira se sloj gipsa. Iza ovog sloja, materijal ispod ostaje na
stalnoj temperaturi oko 100 C sve dok voda se otpušta iz gipsa, čime se sprječava širenje požara
na druge dijelove zgrade.

 Akustička svojstva
Sve vrste gradnje trebaju pažljivo razmotriti izvedbu akustike u unutarnjem prostoru. Neželjena
buka izvan zgrade, iz susjednih zgrada i drugih unutarnjih prostora, može negativno djelovati
na sam kvalitet boravka unutar takvih prostora. Međutim industrija gipsa ima izuzetno
povoljana svojstva, koja utječu na smanjenje buke, proizvodeći posebne akustičke gips ploče,
čija je apsorpcija zvuka između 2 i 4 dB, koje se mogu primijeniti za izrazito akustički
zahtjevne performanse . Prema pravilima arhitektonske fizike zgrade, stavljajući prepreku
između sebe i zvuka smanjuje se količinu zvuka koju čujemo. Učinkovitost te barijere
djelomično je povezana i sa njegovom debljinom. Čvrsta masa, poput zidanih zidova, može
omogućiti da zvuk lako prođe kroz nju ako odjekne, zbog neadekvatne gustoće ili zbog
nepostojanja nikakvog akustičnog tampon da se zaustavi zvuk zvučnih valova. Sistemi suhe
gradnje, poput gipsanih ploča pružaju učinkovitu zvučnu izolaciju, jer su dizajnirani za pružanje
fizičke prepreke za zvuk, kako bi zaustavili i smanjili odjek. Gips ploče su formirane da imaju
odgovarajuću gustoću za blokiranje zvuka, tako što između dvije strane postoji zračna šupljina
koja prekida odijek zvuka, neovisno od toga da li su dodati izolacijski materijali ili ne. Za
postizanje ovih akustičnih preformansi,dovoljna je debljina gips ploča 7cm, dok bi za postizanje
istih rezultata zidani zid trebao biti 11 cm.

 Toplinska svojstva
Važnost dobre toplinske izolacije u zgradama, kako bi se smanjenjili troškova grijanja, ne mora
se previše naglašavati. Lagane tehnike gradnje, poput gipsaih ploča. mogu daju izvrsne
toplinske performance, zbog konstrukcije koja se može ispuniti potrebnom količinom izolacije.
Unutarnje gipsane ploče štite izolacijski materijal i doprinose, zajedno sa paronepropusnom
membranom, u sprječavanju vlage u zatvorenom prostoru. Gips i gipsane ploče imaju
sposobnost pohrane topline, odnosno mogućnost da može pohraniti vlagu i automatski je
otpustiti ako unutrašnji zrak postanee suh.

6
 Estetika i dizajn
Kada govorimo o aspektu arhitekture, zgrade sa gipsanim proizvodima omogućuju
projektantima da oslobode svoju kreativnost, dopuštajući široki spektar oblika i formi.
Gipsani sistemi pregradnih zidova, zidnih obloga, spuštenih stropova, suhih podnih elemenata
i obloga potkrovlja primjenjuju se za optimalno ostvarenje rješenja pri izgradnji ili obnovi kuće,
stana ili poslovnog prostora. Ukratko, gips omogućuje stvaranje zapanjujućih interijera u bilo
kojem od arhitektonskih stilova, od klasične arhitekture do savremene.

 Jednostavna ugradnja
Od sredine 1980-ih, prodaja gipsanih ploča u zapadnoj Europi porasla je oko 5% godišnje.
Jedan od glavnih razloga masovne upotrebe je brza i jednostavna instalacija gipsanih Sistema.
Za izgradnju unutarnjeg zida, potreban je nosivi okvir, postavljen je gips ploča, ispuniti veze, i
zid je gotov. Ugradnja je čista, suha i jednostavna. Na površinu gipsane ploče može se nanositi
i gipsana obrada, u vidu štukature, kako bi se postigao superiorniji završni izgled.

 Ekološki prihvatljiv
Sa istom pH-vrijednošću i istom sposobnošću za prijenos topline kao i ljudska koža, gips je
idealna površina za sve zidove. Gips je stopostotno mineralan i potpuno oslobođen toksičnih
materijala koji bi mogli utjecati na osećaj ugodnosti. Gips doprinosi zdravoj mikroklimi
prostorija. Odlikuje se odličnim toplotnim i zvučnim izolacionim svojstvima. Gips smije
slobodno doći u doticaj s kožom. Medicina također direktno koristi gips na koži za fiksiranje
lomova kostiju, a upotrebljava se i u stomatologiji. IBR- ov certifikat ekološki svjesnim
potrošačima daje garanciju zaštite od štetnih građevnih materijala. Proizvođačima materijala se
ovim certifikatom daje mogućnost poboljšanja bioloških i ekoloških svojstava proizvoda.
Dodjelom Certifikata IBR za gipsane ploče ponovno je dokazano da kvaliteta i ekologičnost
nisu prazne riječi, nego da to predstavlja vrlo važno područje za poboljšanje kvaliteta življenja.

 Upravljanje i recikliranje otpadom

Visoko reciklirajuća vrednost gipsa posjeduje različitie potencijale reciklaže: gipsani otpaci se
mogu koristiti za krpljenje zidova ili za pravljenje nove gips-kartonske ploče. Gips u gips-
kartonskim pločama vole da koriste baštovani, koji ga koriste za hranjenje biljaka. I na kraju,
papir u gips-kartonskim pločama se takođe može reciklirati. Reciklaža gips-kartonskih ploča je
ekološka opcija, ne samo zato što ona smanjuje količinu otpada na deponijama, već zato što
gips na deponijama može da otpusti sulfate u obližnje vodotokove.

7
 4.PRIMJENA GIPSA I GIPSANIH SISTEMA

Primjena gipsa je raznolika, najčešće se koristi kalcinirani gips, odnosno poluhidrat (CaSO4× ½ H2O)
koji pomiješan s vodom služi kao vezivo u građevinarstvu, za proizvodnju gipsnih ploča i elemenata,
za izradu klupa itd. Mljeveni gips se koristi kao punilo u industriji papira, tekstila, gume, boja, zatim u
poljoprivredi i zaštiti okoliša za tretiranje tla. Čisti i prozirni kristali gipsa imaju primjenu u proizvodnji
optičke opreme. U proizvodnji cementa gips je aditiv koji služi kao regulator brzine vezanja cementa.

U građevinarstvu, upotreba gipsanih sistema, poznata je kao suha gradnja, koja nudi sisteme pregradnih
zidova, zidnih obloga, spuštenih stropova, suhih podnih elemenata i obloga potkrovlja primjenjuju se
za optimalno ostvarenje rješenja pri izgradnji ili obnovi arhitektonskog prostora. Pored toga ovakvi
sistemi suhe gradnje obuhvataju: profile za izradu potkonstrukcije, brtvene trake, mase za obradu
spojeva, vijke, sanitarne nosače, dovratnike, klizna vrata, impregnacijske premaze, izolacijski materijal,
posebne tiple i vijke, stropnih rasvjetnih elemenata, i ostalih zidnih tereta.

Gipsane ploče su industrijski proizvedene ploče s gipsanom jezgrom obostrano obloženom ljepenkom.
Razmjerno su lake i elastične, mogu se savijati, lako rezati i ugraditi na drvenu ili metalnu
potkonstrukciju, te završno obraditi, pa se danas vrlo često koriste kao takozvana suha
gradnja pregradnih zidova, oblaganje postojećih zidova, izvedbu spuštenih stropova i slično. Njihova
proizvodnja je pod stalnim unutrašnjim i spoljašnjim nadzorom. Ispitivane su prema građevinsko
biološkim svojstvima. Zbog svoje osobine da izjednačavanju vlagu u prostoru, gipsane ploče pozitivno
utiču na klimu u zatvorenom prostoru, te se jednostavno izrađuju bez vidljivih spojeva.

4.1. VRSTE GIPSANIH PLOČA

• Standardne gipsane ploče su ploče koje se koriste u prostorima u kojima nema posebnih
zahtjeva, za izradu pregradnih zidova, zidne i plafonske obloge i za spuštene plafone.

• Požarnootporne gipsane ploče su ploče kojima je gipsano jezgro ojačano dodatkom tankih
staklenih vlakana, koji u slučaju požara osiguravaju stabilnost i čvrstoću strukture ploče.
Koriste se kada postoje posebni zahtjevi požarne zaštite kod pregradnih zidova, zidne i
plafonske obloge, spuštenih plafona, kod uređenja potkrovlja i kod instalacionih obloga.

• Impregnirane gipsane ploče su ploče čije je gipsano jezgro dodatno impregnirano protiv
upijanja vlage. Područje primjene je isto kao i za standardne gipsane ploče: posebno se
preporučuje za ugradnju u vlažnim prostorima i kao podloga za keramičke pločice.

• Protivpožarne impregnirane gipsane ploče su požarnootporne ploče čije je gipsano

jezgro dodatno impregnirano. Područje primjene je isto kao i za obične požarnootporne gipsane
ploče: posebno se preporučuje za ugradnju u prostorima dodatno opterećenim vlagom i kao
podloga za keramičke pločice u prostorima sa zahtjevima za požarnom otpornošću.

• Gipsvlaknaste su gipsane ploče ojačane vlaknima, izrađene od mješavine gipsa i celuloznih

vlakana i posebno impregnirane od uticaja vlage. Područje primjene je u prostorima gdje se
očekuju veći mehanički uticaji. Izrada visokoopteretivih i požarnootpornih podova.

8
• Suhi malter je naziv za gipsane ploče koje
se lijepe neposredno na masivni zid. Tako
se dobija glatka površina. Suho malterisanje
nije primjenjivo u prostorima sa trajno
visokom vlažnošću zraka, a gipsane ploče
ne treba lijepiti na vlažne zidove. Osnova
za uspješan rad je prethodno premazivanje
površine sistemskim impregnacijskim
premazom na koji se kasnije lijepe gipsane
ploče. Premazivanjem podloge ostvaruje se
jednaka moć upijanja različitih materijala
čime se povećava sigurnost i pouzdanost
veze ljepila s podlogom.

 Zidna obloga sa metalnom

potkonstrukcijom primjenjuje se za
poboljšanje toplotne ili zvučne zaštite
postojećih zidova. Pored dobijanja potpuno
ravne površine za dalju obradu, ovaj sistem
zidne obloge omogućava provođenje
uobičajenih instalacionih vodova u
međuprostoru uz masivni zid. Postojeći zid
zbog polaganja instalacijskih vodova ne
treba udubljivati štemovanjem, čime se
sprečava nastanak otpada i prašine. Za
učvršćivanje ploča na metalnu
potkonstrukciju koriste se samourezni vijci.

 Pregradni zidovi pored svog osnovnog

zadatka da dijele prostor, zadovoljavaju
čitav niz drugih važnih zahtijeva
građevinske fizike: zaštitu od požara,
toplotnu i zvučnu zaštitu. Osnovni tipovi
zidova su sa jednostrukom
potkonstrukcijom, jednostrukom oblogom:
za izradu pregradnih zidova bez dodatnih
akustičnih i požarnih zahtjeva. I sa
jednostrukom potkonstrukcijom, obostrano
dvoslojna obloga: za primjenu u prostorima
u kojima se zahtijeva povećana zvučna
zaštita ili, uz primjenu požarnootpornih
ploča, veća zaštita od požara.

9
  Spušteni stropovi se
primjenjuju kada želimo da
umanjimo visinu prostora, ili ako
želimo da sakrijemo dijelove
konstrukcije i instalacione vodove
koji se nalaze ispod međuspratne
konstrukcije. Postavljanjem
izolacionog sloja od staklene ili
kamene vune u plafonski
međuprostor jednostavno možemo
poboljšati zvučnu i toplotnu izolaciju
ukupne međuspratne konstrukcije. Za
montažu spuštenog plafona koristi se
metalna potkonstrukcija. Gipsane
ploče se učvršćuju za montažnu
potkonstrukciju i to u smijeru
upravnom na smijer položenih
profila.

 Izgradnja i uređenje
potkrovlja radi kompleksnih
zahtijeva i oblika predstavlja spoj
raznih građevinskih sistema. Prije
uređenja odnosno adaptacije
potkrovlja potrebno je provjeriti
stanje svih nosivih dijelova
konstrukcije. Za izradu unutrašnje
obloge krovne kosine po pravilu se
koriste požarnootporne gipsane
ploče ili gipsvlaknaste ploče u
kombinaciji sa slojem izolacionog
materijala. Debljina izolacije zavisi
od propisanog faktora dozvoljenih
toplotnih gubitaka, što je utvrđeno
posebnim pravilnicima. Gipsane ploče se učvršćuju za metalnu potkonstrukciju. Parna brana se
polaže na toplu stranu krovne kosine, npr. između metalne potkonstrukcije i gipsane ploče. Pri
tome je najvažnije dobro dihtovanje, spojeve treba zalijepiti samoljepivim trakama,a ivice folije
moraju biti priljepljene na masivne obodne zidove.

10
 Dovratnici se za suhomontažne zidove ugrađuju za
vrijeme postavljanja zidne potkonstrukcije, zbog čega
je potrebno otvor za vrata izmjeriti prije nego što se
pregradni zid montira. Potkonstrukcija u području
otvora za vrata mora biti dovoljno stabilna kako bi
preuzela opterećenje krila vrata.

 Klizna vrata povećavaju korisni prostor. Spajaju

dvije prostorije pri čemu krilo vrata ne zauzima korisni
prostor. Uprkos tome ugradnja kliznih vrata se često
smatra nužnim zlom zbog vidljivog kliznog
mehanizma. Međutim danas sistem za klizna vrata
predstavlja elegantno riješenje koje se primjenjuje u
kombinaciji sa pregradnim zidom. U zidnom
međuprostoru sakrivena klizna konstrukcija, a krilo
vrata lagano i tiho prolazi kroz zid.

 Suhi estrih koristimo kada želimo izravnati neravne ili kose podloge, tada prije polaganja
suhog estriha položimo izolacioni sloj ili suhi izravnavajući nasip. Suhi estrih sastavljen je od
dvije odvojene podne ploče koje se kod polaganja međusobno lijepe. Postupak polaganja i
premazivanja suhog estriha je jednostavan i čist. Prednosti suhog estriha je što ne nastaje
dodatna vlaga - estrih je idealan za polaganje PVC i drugih tankih podnih obloga, prije
polaganja potrebno je suhi estrih premazati impregnacionim premazom i pregletovati
izravnavajućom masom. Karakterišu ga brzo i čisto polaganje, mala težina, brza montaža.

11
 5.POŽAR I KLASIFIKACIJA MATERIJALA PREMA GORIVOSTI

Požar je fenomen silovitog zapaljenja, neželjen je i čovjek ga ne kontroliše, događa se na nepredvidivim

lokacijama i prouzročen je potpuno slučajnim doprinosom energije. Razvijanje plamena osnovni je
način širenja požara, a četiri faze “stvarnog požara“. Dvije faze požara su presudne – požar u nastanku
i puni požar, a materijal se u svakoj od njih ponaša sasvim drugačije. S toga je jasno zašto je jedan od
najvažnijih kriterija za ocjenjivanje građevinskih materijala, njihovo ponašanje u slučaju požara.

Njemačkom normom DIN 4102 (ili HRN DIN 4102) na temelju provedenog ispitivanja dobivena je
klasifikacija materijala prema gorivosti. Razlikuju se sljedeće klase građevinskih materijala:
1. materijali klase “A” - negorivi
2. materijali klase “B” - gorivi.

Važno je napomenuti i pojam požarno opterećenje, što u praksi predstavlja sve gorive materijale u nekoj
prostoriji, pa će intenzivniji razvitak požara biti ako u nekom prostoru ima više gorivih materijala.

Svjedoci smo velikih šteta uzrokovanih požarima na građevinskim objektima. Stoga je od iznimnog
značaja stvoriti građevinske preduvjete za preventivno smanjenje štete. Između ostalog, tu se ubraja i
korištenje nezapaljivih građevinskih materijala. Ispitivanja i dokazivanja materijala obavljaju se u
posebnim laboratorijama koji su za tu vrstu ispitivanja ovlašteni od mjerodavnih državnih ustanova.

12
 5.1.PONAŠANJE GIPSA I GIPSANIH SISTEMA U POŽARU

Gips je prirodni građevinski materijal prirodnog porijekla na mineralnoj bazi i dokazano je učinkovit
protupožarni građevinski materijal, te se redovno primjenjuje za poboljšanje otpornosti građevinskih
elemenata na požar . Također sistemi na bazi gipsa su anorganski i nezapaljivi te pripadaju klasičnim
građevinskim materijalima za zaštitu od požara. Temelji dobre protivpožarne zaštite su što gips sadrži
oko 20% vezane kristalne vode. U novim uslovima, kristalizirana voda je vrlo stabilna i ne raspršuje se,
ali kada dođe u dodir s vatrom uzrokuje toplotni raspad i
počinje se isparavati. U kristalnoj strukturi gipsane žbuke
nalaze se 2 molekule vode što iznosi 2 litre vode po m²
kod debljine gipsane žbuke od 10 mm. U slučaju
požarnog opterećenja one će se osloboditi, te će
oslobođena vodena para stvoriti zavjesu koja hladi i koja
plamenu oduzima toplotnu energiju, te tako osigurati da
temperatura u toj zoni tokom cijelog procesa ne prijeđe
100°C. Dakle, gips aktivno pridonosi usporavanju širenja
požara. Osim protivpožarno-tehničkih djelovanja
kristalne vode, sloj gipsa iz kojeg je izašla voda djeluje
kao dodatni izolator, jer ima nižu vrijednost provođenja
toplote u poređenju sa gipsom iz kojeg nije izašla voda.
Oslobođena vodena para tokom zagrijavanja

Tokom zagrijavanja na temperature od 110° C Nakon potpunog odsustva vode unutar gipsa

Prilikom zagrijavanja voda postepeno isparava, velika količina toplote se troši na izdvajanje vode iz
gipsa – površina gipskartonske ploče dugo zadržava maksimalnu temperaturu od 110° C, što ga
svrstava u kategoriju učinkovitih protivpožarnih materijala. Nakon potpunog odsustva vode, javljaju se
pukotine, proces dehidriranja gipsa tokom zagrijavanja, naziva se kalcinacija. Ona počinje na površini
izloženoj vatri i postepeno se provodi kroz gipsani sloj, odnosno kroz debljinu gipsane žbuke, koja
prekriva jezgru gips ploče. Zanimljivo je da kalcinirana površina, koja je bila izložena vatri, čvrsto
prijanja na okolni dio materijala i na taj način usporava proces širenja vatre. Stoga, sve dok se sva
kristalizovana voda u potpunosti ne oslobodi, materijal koji nije izložen diretnoj vatri neće preći
temperaturu od 100 ° C, što je znatno ispod temeperature, u kojoj će se materijali koji se koriste u
zgradama zapaliti. U potpunosti kalcirnirani gipsani sloj, i dalje ostaje negoriv, te uz pomoć kalcijevog
sulfata, nastavlja djelovati kao izloacijski sloj okolnog materijala.

13
Struktura gips ploče bez staklenih vlakana

Struktura gips ploče sa staklenim vlaknima

Uključivanje staklenih vlakana i inhibitora stezanja unutar gipsane jezgre unutar gipsanih ploča
poboljšava kohezivna svojstva i performanse tokom požara. Na taj način omogućeno je postizanje
mnogo veće zaštite od požara u usporedbi sa standardnim zidnim pločama. Analizom ponašanja gipsa
i gipsanih sistema tokom požara, jasno je gips jako efikasan građevinski materijal u pasivnoj zaštiti od
požara, koji svojim svojstvima omogućava gašenje požara unutar odvojenih požarnih sektora i koji
posjeduje sposobnog odgađanja širenja vatre do 4 sata.

Način prijenosa toplote unutar gipsanih ploča, prikazuje već objašnjenu kalcinaciju gipsa, te da temperature iza
razvne kalciacije, nikada ne prelazi iznad 100 °, već se smanjuju do 54 °.

14
 6.ZAKLJUČAK

Gips je jedan od najstarijih građevinskih materijala u čovječanstvu. Neovisno o stilovima i trendovima

u arhitekturi, kroz stoljeća je zadržao svojstvo inovativnog građevinskog materijala s mnogim
mogućnostima primjene. Danas je upotreba gipsa toliko porasla da je njegova proizvodnja više nego
udvostručena, čemu je doprinijela njegova raznolika primjena, kao i besprijekorne karakteristike.

Za optimalno projektovanje u suvremenom građevinarstvu, svaki iskorišteni materijal mora ispuniti

visoke zahtjeve, što dovodi do česte upotrebe gipsa kao temeljnog materijala. U akustičnom dizajnu
modernih građevina, gips se koristi zbog mogućnosti kombinovanja apsorpcije i refleksije zvuka u
jednom. Zbog svoje raznovrsnosti i jednostavnosti uporabe, gips savršeno osigurava oblikovanje
zaobljenih, oštrih ili slojevitih konstrukcija. Ekološki je besprekoran materijal, za čoveka potpuno
neškodljiv. U uslovima povećane vlažnosti vazduha, gips upija vlagu. Kada relativna vlažnost vazduha
opadne, on oslobađa akumuliranu vlagu. Na taj način gips je izvrstan regulator vlage u prostorijama. Sa
istom pH-vrijednošću i istom sposobnošću za prijenos topline kao i ljudska koža, gips je idealna
površina za sve zidove. Gips je stopostotno mineralan i potpuno oslobođen toksičnih materijala koji bi
mogli utjecati na osećaj ugodnosti. Te a taj način doprinosi zdravoj mikroklimi prostorija.

Međutim najzanimljivija svojstva sa aspekta ponašanja građevinskih materijala u požaru, je

svakako izuzetna postojanost na visokim temperaturama, što ga prema klasifikaciji građevinskih
materijala prema gorivosti, svrstava u negorive materijale. Gips sadrži visok procenat vode, koji u
slučaju požara deluje samogasivo. Zbog toga se ovaj materijal smatra vatrootpornim, čime se sprječava
širenje požara na druge dijelove zgrade i koristi se kao protivpožarna zaštita elemenata koji nisu otporni
na požar, poput konstrukcije od drveta ili čelika.

Danas gipsane ploče služe kao predložak za razvijanje širokog spektra podsistema ovog proizvoda,
kako bi zadovoljili zahtjeve modernog dizajna i servisiranja, dok istovremeno zadovoljava današnje
zahtjeve za očuvanje okoliša. Sposobnost gipsa da se prilagodi različitim okolnostima omogućila je
njegove transfromacije tijekom mnogih stoljeća u različite vrijedne materijale, što ukazuje na sjajnu
budućnost ovog materijala.

15
 7.LITERATURA:

 Građevinski materijali (udžbenik), Sarajevo, 1998.- Ahmet HADROVIĆ

 Tehnologija nemetalnih mineralnih sirovina, D. VRKLJAN, M. KLANFAR
 Suhomontažna zaštita od požara
https://knauf.ba/pro/strucne-kompetencije/zastita-od-pozara-uz-knauf/suhomontazna-zastita-od-pozara-44
 Gyppsum products and properties as a Building material for construction
https://theconstructor.org/building/gypsum-products-properties-building-construction/14949/
 Gypsum in construction: origin and properties, Joseph KARNI, E'Yal KARNI
 Living with gypsum: From Raw Material to Finished Products
http://www.eurogypsum.org/wp-content/uploads/2015/04/livingwithgypsum.pdf
 Gypsum Board system manual: Fire resistance and sound control design manual
https://www.certainteed.com/resources/CTG_4080_Gypsum_Board_Systems_Manual_Eng.pdf
 Gypsum Through the Ages
https://www.google.com/search?q=gypsum+history&oq=gypsum+history&aqs=chrome..69i57j69i60l3j0l2.2880j0j7&sourceid=chrome&ie=UTF
 The history of gypsum
https://www.awci.org/cd/pdfs/8503_c.pdfm
 An Exciting History of Drywall
https://www.theatlantic.com/technology/archive/2016/07/an-exciting-history-of-drywall/493502/
 Fire behaviour of gypsum plasterboard wall assemblies: CFD simulation of a full-
scale residential building
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2214398X16300103
 Gypsum plasterboards used as fire protection - Analysis of a database
http://www.diva-portal.org/smash/get/diva2:962547/FULLTEXT01.pdf

16