KLASIFIKACIJE STIJENSKE MASE

Klasifikacije stijenskih masa možemo podijeliti na geološke klasifikacije i inženjerske

klasifikacije.
Geološke klasifikacije dijele stijensku masu po nastanku, po starosti i po dominantnim
svojstvima na mehaničko ponašanje (tekstura, struktura, itd.).
Inženjerske klasifikacije u pravilu su prilagođene procjeni određenih mehaničkih svojstava
koje će dati odgovor o ponašanju stijenske mase.

Klasifikacije stijenske mase koje se korištene u inženjerskoj praksi:

• Terzaghieva klasifikacija
• Laufferova klasifikacija
• Modificirana Laufferova klasifikacija
• RQD klasifikacija
• RMR ili Geomehanička klasifikacija
• Q klasifikacija
• RMi Klasifikacija

Iako razvijene kao zasebni sustavi klasifikacija, neke od klasifikacija se dana koriste samo
kao indeksni pokazatelj unutar novijih oblika klasifikacija (npr. RQD).
Indeks kakvoće jezgre (RQD)

RQD indeks je uveo D.U. Deere 1964. godine.

ukupna dužina dijelova jezgre ≥ 10 cm
RQD = ⋅ 100%
ukupna promatrana dužina bušenja

Primjer izračuna RQD indeksa

Za potrebe proračuna RQD indeksa, međunarodna organizacija za mehaniku stijena (ISRM)

preporučuje korištenje najmanje NX (54.7 mm) promjera bušenja s dijamantnom krunom i
jezgrenom cijevi sa dvije stijenke.

Tablica Odnos između RQD i kakvoće stijenske mase

RQD (%) kakvoća stijenske
mase
< 25 vrlo loša
25 - 50 loša
50 - 75 prihvatljiva
75 - 90 dobra
90 - 100 izvrsna
Palmstrom je predložio izraz za proračun na osnovi volumetrijskog broja pukotina (Jv). Izraz
vrijedi za stijenske mase sa zatvorenim pukotinskim sustavima (bez glinene ispune):
RQD = 115 − 3.3 ⋅ J v
Geološki indeks čvrstoće (GSI)

GSI su uveli Hoek & Brown 1997. godine. Upotrebljiv je i za čvrste i za slabe stijenske
mase. Proizišao je iz potrebe iskusnih inženjera i geologa za jednostavnom ocjenom stijenske
mase, i to na osnovi vizualne procjene geoloških uvjeta.

Slika Dijagram za procjenu geološkog indeksa čvrstoće (GSI) na osnovi vizualne ocjene
geoloških uvjeta (Hoek & Marinos, 1998.)
Slika Procjena GSI indeksa za heterogenu stijensku masu kao što je fliš (Marinos et al., 2001.)

Praktična vrijednost GSI indeksa je u primjeni za razlomljene stijenske mase koje se mogu
promatrati kao kvazihomogene, odnosno za stijenske mase za koje vrijedi Hoek-Brown-ov
kriterij popuštanja. Za stijenske mase u kojima je za rješenje inženjerske zadaće dominantan
jedan diskontinuitet, nije primjenjiv.
Kod određivanja i korištenja GSI indeksa autori ne preporučuju veliku preciznost.

Prema RMR sustavu koji je Bieniawski objavio 1976. godine:

za RMR76 > 18 → GSI = RMR76

Za korigiranu klasifikaciju iz 1989. godine treba upotrijebiti izraze:

za RMR89 > 23 → GSI = RMR89 – 5
za RMR89 < 23 → GSI = 9 ln Q’ + 44
RQD J r
gdje je: Q' = ⋅
Jn Ja
RMi -KLASIFIKACIJA (Indeks stijenske mase)

Praktično je nemoguće izvršiti troosno ispitivanje ili ispitivanje direktnog smicanja na

razmjeru stijenske mase koji odgovara veličini inženjerskog problema koji se rješava. Iz tog
razloga Plamstrom (1996.) je predložio Indeks stijenske mase (Rock mass index - RMi) sa
namjerom da se tom veličinom procjeni čvrstoća stijenske mase kao konstrukcijskog materijala.
Određuje se iz izraza:
RMi = σ c ⋅ J p (MPa)
gdje su:
σc - Jednoosna tlačna čvrstoća stijene koja gradi stijensku masu izražena u MPa.
Jp - Pukotinski parametar koji se određuje na osnovi veličine blokova koji formiraju
pukotinski sustavi, hrapavosti pukotina, stanja površine pukotine i dužine pukotina. Ima
vrijednost od 0 za razmrvljene stijenske mase, do 1 za kompaktnu stijenu.
Pukotinski parametar (Jp) se određuje iz izraza:
J p = 0.2 ⋅ ( jC) 0.5 ⋅ ( Vb) D
D = 0.37 ⋅ jC − 0.2
 jR 
jC = jL ⋅  
 jA 
gdje su:
Vb - volumen bloka koji se određuje mjerenjem na terenu
jC - faktor stanja pukotine
jL - faktor dužine i kontinuiranosti pukotine prema tablici 5. 2.
jR - faktor hrapavosti pukotine prema tablici 5.4.
jA - faktor stanja pukotine prema tablici 5.3.
Stijenske mase za koje je RMi < 0.001 su izrazito slabe stijenske mase, dok se za vrijednosti
RMi > 100 radi o vrlo čvrstim stijenskim masama.

Tablica 5.2. Faktor dužine i kontinuiranosti pukotine (jL)

Dužina Naziv Vrsta jL
pukotine Neprekinute Prekinute
(m) pukotine pukotine
< 0.5 vrlo kratke slojevito/ 3 6
listićavo
0.1 - 1.0 kratke / pukotina 2 4
male
1 - 10 srednje pukotina 1 2
10 - 30 dugačke pukotina 0.75 1.5
> 30 vrlo ispunjena 0.5 1
dugačke pukotina,
proslojak
Tablica 5.3. Faktor stanja pukotine
Naziv Opis jA
A. Dodir između zidova pukotine
Čiste pukotine
Zacijeljene ili čvrsto Omekšavajuća nepropusna ispuna 0.75
spojene pukotine (kvarc, itd.)
Svježe stijenke Nema prevlake ili ispune na 1
pukotine zidovima pukotine, osim tragova
zatamnjenja
Degradirane stijenke
pukotine
i. 1 stupanj više Površina pukotine pokazuje 1 2
degradacije stupanj višu degradaciju nego
ii. 2 stupnja više stijena 4
degradacije Površina pukotine pokazuje 2
stupanja višu degradaciju nego
stijena
Prevlaka ili tanka
ispuna
Pijesak, siltit, kalcit.. Prevlaka od materijala velikog 3
Glina, klorid, prah, .. trenja bez gline
Prevlaka od omekšavajućih 4
kohezivnih minerala
B. Ispunjene pukotine sa djelomičnim dodirom ili bez dodira između
stijenki pukotine
Materijal ispune Opis Djelomičan Bez dodira
dodir (tanka (debela
ispuna < 5 ispuna)
mm)
Pijesak, siltit, kalcit.. Ispuna od 4 8
materijala velikog
trenja bez gline
Zbijeni glinoviti "Tvrda" ispuna od 6 10
materijal omekšavajućeg i
kohezivnog
materijala
Mekana glina Srednja do niska 8 12
predkonsolidacija
ispune
Bujajuća glina Ispuna iskazuje 8-12 12-20
svojstva bujanja
Tablica 5.4. Faktor hrapavosti pukotine (jR)
Malo mjerilo Veliko mjerilo valovitosti ravnine pukotine
ravnosti Ravninske Blago Jako Stepenaste Ukliještene
površine valovite valovite
pukotine
vrlo hrapavo 3 4 6 7.5 9
hrapavo 2 3 4 5 6
malo hrapavo 1.5 2 3 4 4.5
glatko 1 1.5 2 2.5 3
zaglađeno 0.75 1 1.5 2 2.5
smaknuto 0.6-1.5 1-2 1.5 - 3 2-4 2.5 - 5
za nepravilne pukotine predlaže se jR=5
za pukotine sa ispunom: jR = 1