1. Objasniti koncept sigurnosti konstrukcije tekstualno koristeći se skicama.

Koncept sigurnosti neke konstrukcije je predstavljen na način da je otpornost konstrukcije uvijek

veća od opterećenja koje na nju djeluje.

Sigurnost konstrukcije ovisi o dvije globalne utjecajne veličine :

a) Otpornost ( nosivost ) konstrukcije –R ( iskazana kao granično naprezanje ili granična sila )
b) Djelovanje ( opterećenje ) na konstrukciju – S ( iskazano naprezanjima, ili u silama )

Z=R−S ;
Z> 0u granicama sigurnosti;
Z< 0 kada je konstrukcija nesigurna ;
Z=0 granicaizmeđu sigurne inesigurne konstrukcije ;
Kako bi se pokrila nesigurnost konstrukcije, povećava se dejstvo na konstrukciju za koefecijent
sigurnosti, koji u suštini predstavlja odnos otpornosti konstrukcije i poterećenja koje na nju
djeluje.

R
γ= ;
S

2. Objasniti način određivanja gustoće snijega iz podataka dobivenih iz hidrometerološkog

zavoda ?

Meterološko opterećenje snijegom dobija se kao proizvod visine uzorka snijega [m] i
3 2
proračunate gustoće snijega [ kN /m ] i dato je u [ kN /m ] za svaki mjesec pojedinačno.

Niz statističkih podataka posmatranog perioda se formira od maksimalnih vrijednosti

meterološkog opterećenja snijegom za definisane zimske referentne periode.

Određuje se njihova srednja vrijednost i standardna devijacija, kao i koeficijent varijacije.

Ovi proračunati podaci koriste se za određivanje karakterističnog opterećenja snijegom svakog

mjernog mjesta.
3. Koja je razlika između metode dopuštenih napona i metode graničnih stanja ? (Objasni
ukratko)

Metoda dopuštenih napona pretpostavlja da je konstrukcija sigurna ako u svim svojim elementima,
u svakom od presjeka i u svakoj tački presjeka, zadovoljava uslov da je računski iskazan napon manji
od propisima utvrđene vrijednosti ( dopuštenog napona ).

Dopušteni naponi su vezani faktorom sigurnosti uz određene granične veličine.

Dok se kod : Metode graničnih stanja koristimo sa više parcijalnih koeficijenata sigurnosti ( za
materijal, za opterećenje, za otpornost ).

Konstrukcija se dimenzionira tako da, sa određenom vjerovatnoćom neće doći do graničnih stanja.

4. Koliko vrsta graničnih stanja postoji ? Objasniti svako granično stanje ukratko, koja je glavna
razlika između pojedinih graničnih stanja ?

Granično stanje nosivosti – odnosi se na stanje čijim prekoračenjem dolazi do gubika svojstva s
igurnosti konstrukcije, dijela konstrukcije ili konstruktivnog elementa.

Npr. :

- Gubitak ravnoteže zbog velikih deformacija ;

- Pojava sloam ili prekojerne deformacije ;
- Slom uzrokovan zamorom ;
- Transformacija konstrukcije u mehanizam ;

Granično stanje upotrebljivosti – kriterij čijim se prekoračenjem može ograničiti projektovana

upotreba konstrukcije.

Npr. :

- Granično stanje deformacija ( ugibi i pomjeranja ) ;

- Granično stanje trajnosti ( širina pukotina ) ;
- Granično stanje naprezanja ;
- Granično stanje vibracija ;

Razlika :

Granično stanje nosivosti konstrukcije odnosi se na sigurnost konstrukcije za korištenje, odnosno

na prekoracenja kapaciteta nosivosti konstrukcije.

Granično stanje upotrebljivosti odnosi se na stanja elemenata, odnosno, propisuje kriterijume

čijim prekoračenjem se konstrukcija smatra neupotrebljivom bez obzira na njen kapacitet
nosivosti. ( Za GSU koeficijenti sigurnosti su jednaku 1, obzirom da se granični uslovi za
upotrebljivost smiju dosegnuti ali ne smiju prekoračiti )
5. Šta je meteorološko opterećenje ? Šta je karakteristično opterećenje ? Šta je propisano
opterećenje ?

 Meteorološko opterećenje se dobiva iz podataka Hidrometeorološkog zavoda, na osnovu

višegodišnjih mjerenja padavina, kao proizvod visine uzorka snijega i proračunate gustoće
snijega za svaki mjesec pojedinačno.
Zatim se formira niz statističkih podataka od maksimalnih vrijednost za definisane zimske
referentne periode.
Podaci dobijeni na ovaj načn se koriste za određivanje karakterističnog opterećenja.

 Karakteristično opterećenje snijegom je opterećenje koje odgovara jednolikom snijegu koji je

napadao pri mirnim vremenskim uslovima na ravno tlo.
Ova vrijednost se za korištenje prilagođava ovisno od oblika krova, toplinskih karakteristika
krova, hrapavosti površine, količini toplote koja se skuplja ispod krova, blizini okolnih zgrada,
okolnom terenu i lokalnim meteorološkim karakteristikama.

 Propisano opterećenje je opterećenje koje je zadato u normama kao što je eurokod. Kada
govorimo o propisanom opterećenju snijegom ako je nadmorska visina manja od 500m, Sk =
0,75 [ kN /m2 ] ,

Ako se razmatraju lokacije sa većom nadmorskom visinom tada je intenzitet opterećenja

snijegom S :

( A−500)
S=0,75+ [ kN /m2 ],
400

6. Šta je indeks pouzdanosti ? Objasniti tekstualno i grafički.

Indeks pouzdanosti se prihvata kao mjera za stepen sigurnosti konstrukcije, veći indeks pokazuje
i veću pouzdanost.

Prema Hasofer – Lind-u indeks pouzdanosti je uvijek udaljenost od tačke, gdje sve varijable
imaju srednju vrijednost do tačke na krivoj jednačine graničnog stanja, u kojoj je vjerovatnoća
otkazivanja nosivosti veća.
 Na temelju ove definicije, indeks pouzdanosti se može interpretirati kao faktor fraktile Gauss-
ove raposdjele pf =ϕ ( β ) .

Slika : Vjerovatnoća otkazivanja nosivosti iskazana indeksom pouzdanosti β

7. A) Definisati modele zona kod požara. ( Ukratko objasni modele )

B) Na koliko s zona dijeli zatvoren prostor ? ( Skicirati )

Općenito se požar modelira primjenom modela polja i modela zona.

Za proračun temperatura u zatvorenoj prostoriji zbog djelovanja požara se polazi od

pretpostavke da se zatvoreni prostor može podijeliti u određeni broj zona tako da svaka zona
ima približno jednake fizičke karakteristike ( masu, gustoću, temperaturu, pritisak itd. ).

Modeliranje požara u zonama polazi od sistema diferencijalnih jednačina, koje su izvedeni

koristeći se zakonom održanja mase, energije i zakonom idealnih gasova.

Najčešće se zatvoren prostor dijelu u dvije zone :

- Gornja zona ( Zona vrućih plinova i dima )

- Donja zona ( Zona u kojoj se zadržava sobna temperatura i sobni pritisak )
 8. Objasniti koncept sigurnosti konstrukcija metodom Hasofer – Lind ( Koristiti se brojčanim
primjerom po želji pomoću skica )

Osnovni uslov u postupku Hasofer – Lind je da slučajne varijable R ( otpornosti ) i S ( djelovanje ) prate
normalnu raspodjelu.

Ukoliko to nije slučaj treba druge raspodjele svesti na normalnu. Mjera za stepen sigurnosti je izražena
indeksom pouzdanosti β .

ŕ−ś
β= 2
√σ R +σ 2S

pf =ϕ (−β )
9. Na osnovu čega se definiše distribucija nekih podataka ? Za šta služi definisana distribucija u
probabilističkim proračunima ?

Distribucija se definiše pomoću :

- Aritmetičke sredine ( x́ ) ;
- Standardne devijacije ( σ ) ;
- Koeficijenta varijacije ( v ) ;

Ako nam je poznata raspodjela učestalosti nosivosti konstrukcije i djelovanja na konstrukciju,

onda možemo odrediti indeks pouzdanosti konstrukcija, odnosno vjerovatnoća otkaza nosivosti,
koja predstavlja površinu ispod oblika krive preklapanja ako su krive učestalosti normirane.

10. Objasniti posebno deterministički model, i posebno probabilistički model opterećenja na

konstrukcije. Koja je glavna razlika između definisanih modela ?

Deterministički model podrazumjeva sigurnu konstrukciju, kada su naprezanja od vanjskog

opterećenja manja od propisanih dopuštenih naprezanja. Dopuštena naprezanja su vezana faktorom
sigurnosti uz određene granične vrijednosti.

Kod probabilističkog proračuna je potrebno sve varijable statistički obraditi i koristiti ih u obliku
funkcija određene raspodjele vjerovatnoće.

Za djelovanja i nosivost konstrukcije u determinističkom pristupu pretpostavlja se da su parametri

poznati i da su moguće sve matematičke formulacije.

U probabilističkom pristupu djelovanja i nosivost konstrukcije tretiramo kao slučajne veličine.

11. Kolika je vrijednost indeksa pouzdanosti za granično stanje nosivosti, a kolika za granično
stanje upotrebljivosti za povratni period od 50 godina ? ( Samo napisati vrijednosti )

Indeks pouzdanosti za GSU T =50 god . → β=3.8

Indeks pouzdanosti za GSU T =50 god . → β=1.5
Može se izračunati indeks pouzdanosti βn za n godina, ukoliko se poznaje vrijednost

indeksa pouzdanosti za n=1 godina koji se označava sa β1.

Za n=1 godina —> β1=4,7

Indeks pouzdanosti za vremensko razdoblje od 50 godina za granično stanje nosivosti

iznosi β50 ≅3,8 .

Indeks pouzdanosti za vremensko razdoblje od 50 godina za granično stanje upotrebljivosti

iznosi β50 ≅1,5 .

12. Objasniti aproksimacijski postupak Paloheimo – Hannus i zašto se koristi ?

Postupak Paloheimo – Hannus se koristi za pojednostavljenje i aproksimacijsko svođenje raznih

tipova raspodjele na normalnu.

Svakoj pojedinoj baznoj varijabli, koja ima različitu raspodjelu od normalne, odabire se u izrazu
za referentnu vrijednost drugi faktor fraktile od normalnog β N i to upravo onaj koji se dobiva iz
stvarne raspodjele uz jednaku računsku vjerovatnoću otkazivanja nosivosti koja odgovara
faktoru fraktile β N za normalnu raspodjelu.

13. Koji su glavni postulati građevinske struke ? ( Objasniti ukratko )

Glavni postulati građevinske struke su : sigurnost, ekonomičnost i funkcionalnost.

Sigurnost se odnosi na takvu konstrukciju koja neće ugrožavati živote i zdravlje ljudi, te nanositi
štete zajednici ili trećim licima svojim otkazivanjem nosivosti.
Ekonomičnost se odnosi na građenje sigurne konstrukcije uz što veću uštedu resursa, odnosno
da se troškovi svedu na minium.
Funkcionalnost se odnosi na građenje konstrukcije koja će svojim fizičkim karakteristikama moći
odgovoriti na funkciju kojoj je namjenjena.

Širu zajednicu uglavnom zanima samo sigurnost, te je to uvjet bez kojeg se ne može, druga dva
uslova uglavnom zanimaju investitora i ovise o iskustvu, vještini i stručnosti konstruktera.
14. Skicirati moguće kinematske mehanizme za okvirnu situaciju.

15. Kalibracija konstrukcija ?

Ako ne poznajemo aposlutne vrijednosti otkazivanja nosivosti, onda kao mjerodavnu veličinu za
stepen sigurnosti buduće dimenzioniranih konstrukcija treba odabrati onu vrijednost koju
dobijamo iz dosadašnjeg iskustva u pogledu sigurnosti konstrukcija. Treba ispitati koje smo
stepene sigurnosti izražene vjerovatnoćom otkazivanja nosivosti kao operativnom veličinom
dobijali kod konstrukcija, i njenih elemenata, dimenzioniranih prema sada važećim propisima, pa
onda iz dosadašnjeg iskustva odabrati vjerovatnoću otkazivanja nosivosti kao stepen sigurnosti
za buduće konstrukcije. To je takozvani postupak kalibriranja konstrukcija.

1. Objasniti koncept sigurnosti konstrukcija metodom Hasofer-Lind koristeći se brojčanim

primjerom po želji pomoću skica.

-probabilistička teorija uz približne metode,

- propisuje se indeks pouzdanosti β,

- za sve bazne varijable zahtijeva se srednja vrijednost X i standardna devijacija σx

Kod Hasofer-Lind postupka (probabilistička metoda razine II) slučajne varijable R-otpornost i S-
djelovanje slijede normalnu raspodjelu. Ukoliko to nije slučaj, treba druge raspodjele svesti na
normalnu. U našem slučaju granična funkcija je linearna pa se indeks pouzdanosti može odrediti
pomoću izraza (8). Inače kod nelinearnih graničnih funkcija potrebno je provoditi mukotrpni
iterativni postupak.

Kod nelinearne jednačine graničnog stanja (kriva) mora se u tački te jednačine, koja je najbliža
ishodištu krive, njena funkcija aproksimirati tangentom koja se dobije razvojem Taylor-ovog
reda. Tačka na krivoj jednačine graničnog stanja najbliža ishodištu je tzv. reperna (referentna)
tačka.

Indeks pouzdanosti β je uvijek udaljenost od tačke, gdje sve varijable imaju srednju vrijednost do
tačke na krivoj jednačine graničnog stanja, u kojoj je vjerovatnoća otkazivanja nosivosti najveća.

2. Na osnovu čega se definiše distribucija nekih podataka?Za šta služi definisana

distribucija u probabilističkom pristupu?

Poznajemo li i funkciju razdiobe veličine stanja nosivosti konstrukcije ili elementa, onda
možemo utvrditi kolika je vjerojatnost da je Z < 0, tj. da dođe do otkazivanja nosivosti. Ova
vjerojatnost otkazivanja nosivosti je sada mjera za stupanj sigurnosti (prihvaćeni rizik). Prema
tome, ako unaprijed odredimo neki stupanj otkazivanja nosivosti, kao prihvatljiv, s obzirom na
humane, ekonomske, tehničke i društvene poglede, onda možemo dimenzionirati konstrukciju
tako da njen stupanj sigurnosti bude veći od toga minimalno propisanog stupnja.

3.Koja je glavna razlika između metode dopuštenih napona i metode graničnih stanja?
Ukratko objasniti.
Metoda dopuštenih napona pretpostavlja sigurnu konstrukciju,kada su naprezanja od vanjskog
opterećenja manja od propisanih dopuštenih naprezanja. Dopuštena naprezanja vezana su s
faktorom sigurnosti uz određene granične veličine.Ta nedefiniranost stepena sigurnosti
konstrukcije kao cjeline ima i jedan možda i puno značajniji nedostatak, a to je neujednačenost
stepena sigurnosti ne samo između konstrukcija iste namjene, već i unutar elemenata iste nosive
konstrukcije.
 Kod metode graničnih stanja koristi se više parcijalnih koeficijenata sigurnosti (za materijal, za
opterećenja, za otpornost)
Suštinska razlika:
Deterministički koncept (metoda dopuštenog napona)-konstrukcija se dimenzioniše kao
apsolutno sigurna na dejstvo normiranog opt.
Poluprobabilistički koncept (metoda graničnih stanja)-konstrukcija se dimenzioniše tako da sa
određenom verovatnoćom neće doživeti izvesna moguća granična stanja.

4.=15. Na datom čeličnom nosaču definisati jednačinu graničnog stanja nosivosti i napisati
sve jednačine potrebne za određivanje indeksa pouzdanosti metodom Hasofer-Lind.

Granično stanje nosivosti (GSN)

Jednačina graničnog stanja :

Z= M pl - M g - M s=0 (linearna jednačina graničnog stanja)

- potrebno je sve slučajne promjenjive svesti da prate normalnu (Gaussovu) raspodjelu

- tri bazne varijable (moment plastičnosti, moment savijanja od stalnog i moment savijanja od
korisnog opterećenja)

Indeks pouzdanosti prema Hasofer – Lind metodi :

Ź ŕ - ś
β= =
σz √σ 2
R + σ2S
Moment plastičnosti presjeka:

M pl = W pl ·σ dop ; W pl = 0,5·A·e = 2·Sx

bd2
0,5·A·e = 2·Sx W
 e, A  b  d ; 6

M pl = 0,5·A·e·σdop
 Koeficijent varijacija za moment plastičnosti: V R = √ V2r + V 2f + V 2e

Standardna devijacija za moment plastičnosti: σ R = μR · V R (Mpl=μ R)

Moment savijanja od stalnog opterećenja:

- nominalno opterećenje: g = 3,062 [kN/m]

- može se usvojiti da je srednja vrijednost cca 5 % veća od nominalne vrijednosti

2
´g = 1,05 ·g ; Mg = -g ·L
´
2

Standardna devijacija za moment savijanja od stalnog opterećenja: σ g = μg · V g

Moment savijanja od opterećenja snijegom:

-s· L2
Ms = ;
2
-snijeg prati Gumbel-ovu raspodjelu pa ju je potrebno prevesti u normalnu
σT
VG =
sk
Potrebno je naći indeks pouzdanosti za povratni period(30,40,50 god.) -
Aproksimacijsko svođenje Gumbel-ove na normalnu raspodjelu prema postupku Paloheimo-
Hannus.
Pomoću tablice Paloheimo – Hannus izvršena je linearna interpolacija i dobijemo
βG
VN = · VG
βN
V s = VN

Standardna devijacija za moment savijanja od opterećenja snijegom: σ s = μs · V S (Ms=μ S)

Srednja vrijednost i standardna devijacija veličine stanja nosivosti:

Ź = Mpl - Mg - M s

σz = √ σ2R + σ 2g + σ 2S
Index pouzdanosti za slučaj sk (karakteristicno opterecenje-prorabilistički postupak):

Ź
β=
σz
 Isti postupak važi za proračun sa normiranim opterećenjem(deterministički postupak) tj. jedino se
mijenja Ms zbog promijenjenog opterećenja.

14.Objasniti način određivanja indeksa pouzdanosti pomoću metode Hasofer-Lind,nacrtati

detalje.

Osnovni preduvjet u postupku Hasofer-Lind jest da slučajne varijable R-otpornost i S-djelovanje

slijede normalnu (Gauss-ovu) razdiobu. U koliko to nije slučaj treba druge razdiobe svesti na
normalnu:

Ź Ŕ - Ś
β= =
σZ √ σR2 + σS2
U slučaju normalne razdiobe R i S nepravilne linije jednake vjerojatnosti veličine stanja nosivosti
Z postaju koncentrične elipse čije zajedničko središte ima koordinate srednjih vrijednosti, a
mjere na glavnim osima iznose višekratnik od R σr odnosno S σs .

Jednčina graničnog stanja je pravac g(r,s) = r − s = 0 (linearna jednadžba). Računska vjerovatnoća

otkazivanja nosivosti iznosi:
 Jednadžba graničnog stanja u originalnom vektorskom prostoru definirana je izrazom (2):

Jednadžba graničnog stanja (superravnina) u transformiranom vektorskom prostoru definirana

je izrazom (3):

Da bi se odredio indeks pouzdanosti  potrebno je u točki gdje je udaljenost superravnine

definirane jednadžbom graničnog stanja (3) do središta transformiranog n-dimenzionalnog
vektorskog prostora minimalna izvršiti linearizaciju jednadžbe graničnog stanja.

15.Objasniti pomoću crteža metodu Turkstra za brzine vjetra.

ZAKLJUČAK- PRAVILO TURKSTRA- MANJA POUZDANOST
11.Objasniti i definisati ključnu razliku između GSN I GSU?

GSU (SLS) – granična stanja uporabljivosti ( Serviceability Limit States)– podređena su mjerodavnim
kriterijima za normalnu upotrebu: • granično stanje naprezanja

• granično stanje trajnosti (ograničenje širina pukotina)

• granično stanje deformiranja (ograničenje progiba)

• granično stanje vibracija

GSN (ULS) – granična stanja nosivosti ( Ultimate Limit States)

Tu spadaju: • gubitak ravnoteže konstrukcije ili njezina elementa promatranih kao kruto tijelo

• granično stanje sloma ili prekomjerne deformacije kritičnog presjeka

• gubitak ravnoteže zbog velikog deformiranja(teorija II. reda)

• granično stanje sloma uzrokovano zamorom • transformacija konstrukcije u mehanizam

RAZLIKA: Pod graničnim stanjima upotrebljivosti podrazumevaju se naponsko-deformacijska stanja

konstrukcija ili konstrukcijskih elemenata pri kojima je, pod uticajem najnepovoljnijih kombinacija
dejstava u eksploataciji, dostignut neki od propisanih ili konvencionalno utvrđenih kriterijuma o
pogodnosti konstrukcije za upotrebu. U slučaju prekoračenja tako utvrđenog graničnog stanja
upotrebljivosti, konstrukcija ili konstrukcijski element se više ne smatraju podobnim za projektovanu
namenu, nezavisno od stvarnog kapaciteta nosivosti, odnosno koeficijenta sigurnosti prema lomu. Iz
same definicije je jasno da se, za razliku od graničnih stanja nosivosti, za granična stanja upotrebljivosti
ne propisuju koeficijenti sigurnosti jer ta stanja u normalnoj eksploataciji mogu biti dostignuta ali ne
smeju biti prekoračena.
U praksi se najčešće konstrukcija ili element prvo dimenzionišu prema graničnim stanjima nosivosti a
zatim se analizira da li zadovoljavaju i granična stanja upotrebljivosti.

12.Objasniti razliku između determinističkog i probabilističkog pristupa? Objasniti kroz neki primjer.

Razlika između determinističkog i probabilističkog pristupa je u tome što u determinističkom postupku

sve ove veličine tretiramo kao određene – determinirane vrijednosti, koje su uglavnom dane propisima,
a u probabilističkom pristupu se sve veličine baznih varijabli tretiraju kao slučajne veličine. Možemo
zaključiti da deterministički pristup ima samo pravno značenje u pogledu sigurne ili nesigurne
konstrukcije i da nam ostaje kod toga zapravo nepoznat stvarni stupanj sigurnosti. Drugi je međutim
slučaj, ako imamo probabilistički pristup. U tom pristupu, kao što smo rekli, promatramo i veličinu stanja
nosivosti kao slučajne veličine. Prema tome, ako unaprijed odredimo neki stupanj otkazivanja nosivosti,
kao prihvatljiv,s obzirom na humane, ekonomske, tehničke i društvene poglede, onda možemo
dimenzionirati konstrukciju tako da njen stupanj sigurnosti bude veći od toga minimalno propisanog
stupnja.Danas još uvijek s obzirom na raspoložive statističke podatke i nedovoljnu adekvatnostjednadžbi
graničnog stanja ne možemo dobiti apsolutne vrijednosti, vjerojatnosti otkazivanja nosivosti pa
proračun provodimo na nižoj razini, tj. određujemo samo relativne vrijednostivjerojatnosti otkazivanja
nosivosti (kao mjeru stupnja sigurnosti), koju u literaturi nazivamo “indeks sigurnosti” odnosno “ indeks
pouzdanosti ”.