Ime Prezime Diplomski rad

1. Homogenizacija

Homogenizacija se koristi za predviđanje odziva heterogenih materijala (kompozita), čija se

mikrostruktura sastoji od materijala matrice i više faza koje mogu biti uključine, mikro-šupljine
ili mikro-pukotine. Metode homogenizacije temelje se na polu-analitičkim modelima.
Homogenizacija koristi se za procjenu volumnih prosjeka naprezanja i deformacija na makro
razini (RVE) i u svakoj od faza kompozita [1]. Valja napomenuti da se ne dobiva detaljan odziv
mikro naprezanja i polja deformacija u svakoj fazi. Ova formulacija temelji se na tenzorima
koncentracije deformacije (engl. strain concentration tensors) [2].
Glavne prednosti ovog pristupa su niski računalni zahtjevi, jednostavnost korištenja i niski
zahtjevi za memorijom, međutim taj pristup daje samo približne vrijednosti naprezanja i
deformacije.

Glavni cilj homogenizacije je povezivanje volumenskih prosjeka napreazanja σ i

deformacije   preko referentnog volumnog elementa (RVE) koji zauzima domenu  .

Temeljni problem homogenizacije u linearnoj elastičnosti je pronaći ekvivalentan homogeni
materijal koji ima istu efektivnu makro krutost kao realni heterogeni kompozit, uz iste rubne
uvjete [1].
Metode homogenizacije primarno se koriste za simulaciju mehaničkog ponašanja heterogenih
materijala, osobito kompozita, s malim vremenom računanja u usporedbi s izravnim FE
pristupom. Ključni parametri homogenizacije su volumenski udio i oblik faza te njihova
prostorna raspodjela. Metode homogenizacije pružaju vrlo točna predviđanja termoelastičnih
svojstava linearnih kompozita, iako je uporaba tih metoda u plastičnom režimu još uvijek
ograničena [3]. Metode homogenizacije omogućuju modeliranje kompozita uz poznavanje
mehaničkih svojstava konstituenata. Budući da je rješavanje na razini mikrostrukture veoma
računski zahtjevno, razlikujemo dvije razine: mikroskopsku (heterogenost) i makroskopsku,
gdje se krutina može pretpostaviti kao lokalno homogena. Ovaj pristup se naziva višerazinsko
modeliranje.
1.1. Mikroskpska i makroskpska razina

Mikroskopska i makroskopska razina razmatraju se kada postoji mogućnost da se svojstva

materijala na mikroskopskoj razini ne mogu modelirati pretpostavljajući lokalnu homogenost.
Na makro skali, svaka materijalna točka treba biti središte RVE-a, koja treba biti dovoljno

Fakultet strojarstva i brodogradnje 1

Ime Prezime Diplomski rad
velika da predstavlja temeljnu heterogenu mikrostrukturu, ali dovoljno mala s obzirom na
veličinu krutog tijela [1].

U mikro-makro pristupu, u svakoj točki na makro razini x znamo marko deformaciju ε ( x ) i

želimo izračunati makro naprezanje σ (x) . Na mikro razini, makro točka se promatra kao
središte reprezentativnog volumnog element (RVE) u području x i na rubu. Ako se zadaju
linearni rubni uvjeti na RVE-u, onda se problem povezivanja  i  može pojednostavniti u
onaj koji povezuje prosječne deformacije   i naprezanja   preko RVE [4].

Prosječne vrijednosti deformacije pojedine faze za dvofazni kompozit povezane su tenzorom

koncentracije deformacije:

 1  B :  0 (1.1)

Domena 0 se odnosi na matricu, a domena 1 na uključine.

1.2. Reprezentativni volumni element

Reprezentativni volumni element (RVE) koristi se kao poveznica između mikroskopske razine
na kojoj možemo vidjeti heterogenosti i makroskopske razine gdje se pretpostavlja da je krutina
lokalno homogena. To znači da RVE mapira heterogeni medij na ekvivalentni homogeni medij
s prosječnim svojstvima nelinearnog materijala. Iako možemo definirati RVE kao 3D i 2D,
primarno će biti korišten 3D RVE jer 2D modeli konačnih elemenata značajno podcjenjuju
predviđanja 3D modela koji se navode [2]. Slika 1. prikazuje reprezentativni RVE s sfero-
cilindričnim ukljičinama.

Slika 1. RVE sa nasumičnom orijentacijom uključina

RVE je prvenstveno ograničen veličinom u smislu da povećanje veličine RVE-a dovodi do
problema s generiranjem mikrostrukture i mreže RVE-a, jer se lako može nadmašiti računalne
mogućnosti današnjih računala. Osim viših računskih troškova velikih RVE-a, može se
Fakultet strojarstva i brodogradnje 2
Ime Prezime Diplomski rad
primijetiti još jedan važan nedostatak: što više geometrija uključina odstupa od sferne
geometrije, dobivena predviđena svojstva materijala su lošija.
1.2.1 Rubni uvjeti periodičnosti
Da bi se generirao željeni volumni udio uključina unutar RVE-a, uvode se rubni uvjeti
periodičnosti i RVE se generira tako da zadovolji kriterij periodičnosti. Kriterij periodičnosti
osigurava da se, ako uključina prođe jednu rubnu stranu RVE, preostali dio te čestice nastavlja
sa suprotne strane. Ako bi dvije odvojene RVE kocke bile postavljene jedna uz drugu, ne bi se
opazio diskontinuitet u konstruiranom uzorku i sve će čestice imati jednaku geometriju [2]. To
znači da rubni uvjeti periodičnosti omogućuju simulaciju cijelog sustava samo simulacijom
malog dijela. Rubni uvjeti periodičnosti opisani su sljedećom jednadžbom [3]:

u( x, y, 0)  u z  u( x, y, L)
u( x, 0, z )  u y  u( x, L, z ) (1.2)
u(0, y, z )  u x  u( L, y, z )

U jednadžbi (1.2) u je vektor pomaka na plohama kocke a vektori u x , u y i u z su posljedica

optrećenja na RVE. Prednost rubnih uvjeta periodičnosti je ta što njihovim uvođenjem

smanjujemo vrijeme računanja.
Rubni uvjeti periodičnosti prema [5]:
u( x)     x x * (1.3)

 * je domena izolirane čelije (RVE)? Kontekst: where  * is the domain of the isolated inclusion cell and   is
the far-field strain.
1.3. Makro model

Makro naprezanje računa se prema (1.4) osrednjavajem naprezanja iz svake točke integracije
po ukupnom volumenu, pri čemu je  k naprezanje u točki integracije k , Vk je volumen

povezan s točkom integracije k , a V ( ) je ukupni volumen domene [5].

1 Nk
  kVk
V ( ) k 1
(1.4)

Alternativno (1.4) prema [1]:

1
 f ( X , x) 
V  f ( X , x)dV (1.5)

Izraz za izračun osrednjene deformacije dvofaznog kompozita, pri čemu su c0 i c1 volumni

udjeli matrice i uključine.

    c0   0  c1   1 (1.6)

Fakultet strojarstva i brodogradnje 3

Ime Prezime Diplomski rad
 1  B :  0 ,  1  A :  
 
(1.7)

Domena 0 odnosi se na matricu, a 1 na uključine.

Tenzor koncentracije deformacije B povezuje prosječne vrijednosti deformacije

konstituenata, a tenzor A  prosječnu deformaciju uključine sa prosječnom deformacijom
kompozita.
Veza između tenzora A  i B :
1
A  B : 1  c0  B  c0I  (1.8)

1.4. Mori – Tanaka metoda

Mori-Tanaka model se zasniva na Eshelby-jevom rješenju te koristi pretpostavke problema

jedne elipsoidne uključine I. Taj princip ilustriran je na slici 2.

Slika 2. Mori-Tanaka metoda [1]

Mori-Tanaka metoda može se primijeniti za modeliranje dvofaznih elasto-plastičnih kompozita
za niski do umjereni volumenski udio uključina, pod uvjetom da je EIP (engl. equivalent
inclusion problem) riješen točno. Mori-Tanaka metoda predlaže sljedeći tenzor koncentracije
deformacije:

B  H  I ,C0 ,C1  , (1.9)

gdje se I odnosi na jednu elipsiodnu uključinu, C0 i C1 su krutosti matrice i uključine, a H je

tenszor koncentracije deformacije jedne uključine.
Mori-Tanaka model je vrlo precizan na makro razini do volumnog udjela uključina 25%, dok
prosječne vrijednosti faza ostaju točne sve dok volumni udio ne prelazi 15 %. Međutim, daje
dobre rezultate na makro razini i iznad 25 % uključina [1], [5].

Fakultet strojarstva i brodogradnje 4

Ime Prezime Diplomski rad
Mori-Tanakina formulacija daje simetričan tenzor krutosti samo ako sve uključine imaju isti
omjer i orijentaciju. Nadalje, da bi se dobili valjani rezultati, uključine moraju imati isti omjer
širine i duljine i biti poravnane u istom smjeru [6], [7].
Više o formulaciji Mori-Tanaka metode može se pronaći u [8].
ALGORITAM
M-T algoritam opisan je u [5](Brassart et al.), str. 5 i [4](Doghri, Friebel) str. 8

Fakultet strojarstva i brodogradnje 5

Ime Prezime Diplomski rad
2. Verifikacija homogenizacijske metode

U Tablici 1 prikazana su materijalna svojstva konstituenata.

Tablica 1. Materijalna svjostva PBT-a i staklenih vlakana

Materijal E [MPa]  [-]

PBT 2800 0.3902-0.406

E-Glass 72400 0.21-0.23

Dijagram naprezanja i deformacije prikazan je na slici 3.

Slika 3. Dijagram naprezanja i deformacije

Fakultet strojarstva i brodogradnje 6

Ime Prezime Diplomski rad
3. Opće jednadžbe

Generalni oblik Hooke-ovog zakona:

σ  Cε (1.10)

 1   C11 C12 C13 C14 C15 C16   1 

  C C22 C23 C24 C25 C26   2 
 2   21
 3  C31 C32 C33 C34 C35 C36   3 
    (1.11)
 4  C41 C42 C43 C44 C45 C46   4 
 5  C51 C52 C53 C54 C55 C56   5 
    
 6  C61 C62 C63 C64 C65 C66   6 

Matrica C je matrica krutosti.

Matrica S je inverzna matrici krutosti i naziva se matrica podatljivosti .

S  C 1 (1.12)
Za transverzalno izotropan linearno elastični materijal glasi [9]:

 1  21  31 
 E 0 0 0 
E2 E3
 1 
  12 1  32 
 1   E1
0 0 0 

  
E2 E3   1 
 2    13  23 1  
0 0 0  2
 3   E1 E2 E3   3 
   
(1.13)
 4   0 0 0
1
0 0  4
 5   2G23   5 
     
 6 
0  6
1
 0 0 0 0
 2G13 
 1 
 0 0 0 0 0 
 2G12 

Za linearno elastičan ortotropni materijal matrica podatljivosti se definira na sljedeći način [10]:

1   0 0 0 
 1  0 0 0 

1 1 0 0 0 
S el    (1.14)
E 2(1  ) 0 0 
 2(1  ) 0 
 
 2(1  ) 

Fakultet strojarstva i brodogradnje 7

Ime Prezime Diplomski rad
LITERATURA

[1] “Digimat 5.1.1 documentation, e-Xstream Engineering, pp. 149-181, 2014.,” no.
August, 2014.
[2] B. Mortazavi, M. Baniassadi, J. Bardon, and S. Ahzi, “Modeling of two-phase random
composite materials by finite element, Mori-Tanaka and strong contrast methods,”
Compos. Part B Eng., vol. 45, no. 1, pp. 1117–1125, 2013.
[3] O. Pierard, C. González, J. Segurado, J. LLorca, and I. Doghri, “Micromechanics of
elasto-plastic materials reinforced with ellipsoidal inclusions,” Int. J. Solids Struct.,
vol. 44, no. 21, pp. 6945–6962, 2007.
[4] I. Doghri and C. Friebel, “Effective elasto-plastic properties of inclusion-reinforced
composites. Study of shape, orientation and cyclic response,” Mech. Mater., vol. 37,
no. 1, pp. 45–68, 2005.
[5] L. Brassart, I. Doghri, and L. Delannay, “Homogenization of elasto-plastic composites
coupled with a nonlinear finite element analysis of the equivalent inclusion problem,”
Int. J. Solids Struct., vol. 47, no. 5, pp. 716–729, 2010.
[6] I. Doghri and L. Tinel, “Micromechanics of inelastic composites with misaligned
inclusions: Numerical treatment of orientation,” Comput. Methods Appl. Mech. Eng.,
vol. 195, no. 13–16, pp. 1387–1406, 2006.
[7] S. V Lomov, Y. Abdin, and A. Jain, “Mori-Tanaka Methods for Micromechanics of
Random Fibre Composites,” 20th Int. Conf. Compos. Mater., no. July, pp. 19–24,
2015.
[8] Y. Benveniste, “A new approach to the application of Mori-Tanaka’s theory in
composite materials,” Mech. Mater., vol. 6, no. 2, pp. 147–157, 1987.
[9] K. Volokh, “Anisotropic Elasticity,” Mech. Soft Mater., pp. 77–90, 2016.
[10] K. Hashiguchi, Lecture Notes in Applied and Computational Mechanics:
Elastoplasticity Theory. 2009.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 8