Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru

GRAĐEVINSKI FAKULTET

Egzodinamski (egzogeni) procesi – vanjski

(erozija, denudacija, klizišta...)

Doc.dr.sc.Toni NIKOLIĆ,dipl.ing.geol.

16-17 novembar 2018. MOSTAR

 EGZODINAMSKI PROCESI

Egzodinamika proučava zbivanja u atmosferi, hidrosferi i biosferi, i

njihove uticaje na Zemljinu koru. Egzogene sile djeluju na Zemljinu koru
s tendencijom da izvrše peneplenizaciju (izravnanje) reljefa na
područjima gdje su endogene sile dovele do stvaranja neravnina u reljefu.

Značajno je reći da egzogene sile djeluju zajedno sa procesima i

pojavama koje imaju odraz u dijelu litosfere u kojem se vrše građevinski
radovi i grade razni objekti.

Savremeni egzodinamski procesi djeluju na Zemljinoj površini ovisno od

klimatskog uticaja (nivalno područje-snijeg i led; humidno-voda i
organizmi; aridno-insolacija i vjetar)
 EGZODINAMSKI PROCESI

•površinsko raspadanje stijenskih masa

•denudacija
•erozija padina
•fluvijalna erozija
•abrazija
•sufozija
•zamočvarenje
•karstna erozija
•eolska erozija
•lednička erozija
•klizišta
•odronjavanje
•osipanje
 Površinsko raspadanje stijena

Površinsko raspadanje stijenskih masa je najrasprostranjeniji savremeni

geološki proces. Ono se sastoji iz:
-fizičkog (mehaničkog)
-hemijskog raspadanja stijenskih masa.
Fizičkim raspadanjem tretira se mehaničko usitnjavanje stijenske mase.
Najčešći uzrok fizičkog raspadanja stijena je dnevno i godišnje
temperaturnio kolebanje. Usljed promjene temperature dolazi do širenja i
skupljanja minerala, odnosno do pojave prslina i pukotina. Slično
razorno dejstvo ima i mraz, odnosno zamrznuta voda u porama kamena
(led ima veću zapreminu od vode za oko 10 %, pa se stvaraju visoki
pritisci).
Hemijsko raspadanje predstavlja hemijske izmjene stijenskih masa kao
što su hidratacija, oksidacija, rastvaranje i hidroliza. Hidratacija je proces
vezivanja čestica rastvorenih u vodi sa molekulima vode. Nestabilni
alumosilikati prelaze u minerale glina.
Površinsko raspadanje stijena

Profil terena sa korom raspadanja

 Površinsko raspadanje stijena

Sa inženjersko-geološkog aspekta zona raspadanja može da ima i

negativnu i pozitivnu ulogu. Negativna strana zone raspadanja ogleda se
u činjenici da stijenske mase imaju manju čvrstoću, te su manje otporne
na mehaničke uticaje i eroziju. U okviru ovih zona u odgovarajućim
uvjetima formiraju se klizišta, a u slučaju potresa u okviru njih izraženiji
su seizmički efekti. Međutim, ponekad zone raspadanja mogu imati i
pozitivne efekte. Takav primjer je kada se u okviru njih formira materijal
(glina itd.) koji se koristi u građevinarstvu. Također, zahvaljujući kori
raspadanja razvijaju se poljoprivredna dobra i povećavaju površine
obrasla šumom. Mnogi inženjerski zahvati (kopanje kanala, bušenje
tunela, i dr.) lakše se izvode u korama raspadanja.
 DENUDACIJA

Denudacija (lat.denudare-ogoliti) predstavlja proces spiranja i

ogoljavanja terena pod djelovanjem atmosferske i kopnene vode. Pri
tome vodene kapljice i slabiji mlazevi vode nose sa sobom sitne
mineralne čestice. Proces se odvija diskontinuirano i dosta ravnomjerno
po cijeloj površini (npr. u brdsko-planinskim predjelima reljef se snizi
oko 0,5 mm godišnje). Na denudaciju utiču lokalni faktori kao što su:
geološka građa i reljef terena, vegetacija, količina i intenzitet
atmosferskih padavina, otpornost stijena prema mehaničkom i hemijskom
razaranju itd. Kao posljedica nakupljanja materijala nošenog kišnim
kapima i mlazevima kišnice, javlja se deluvij. Deluvij se formira od
eluvija odnosno, materijala formiranog u kori raspadanja stijena.
Nagomilanje pokrenutog i nošenog sitnog materijala vrši se po lokalnim
depresijama u reljefu ili dosta češće pri dnu padina.
 DENUDACIJA

Profil terena sa korom raspadnja (1) eluvij, čijim je kretanjem niz padinu
formiran deluvij (2)
Primjeri deluvijalnih nanosa
 DENUDACIJA

DELUVIJ se odikuje ilovačastim sastavom i velikom

poroznosti. To je uglavnom slabo konsolidovan i stišljiv
materijal, podložan velikom i neravnomjernom slijeganju,
daljem razaranju, a zasječen i raskvašen, podložan klizanju.
Brzo se razblaćuje, a sporo i nepotpuno drenira.
Iz navedenog proizilazi da je deluvij veoma nepovoljan medij
za gradnju bilo kakvih građevinskih objekata!!!
 EROZIJA PADINA

Erozija (lat.erodere-prostrugati, izglodavati ) padina je proces linijskog

spiranja padina povremenim mlazevima tekuće vode. Povremeni
površinski tokovi, svojom snagom žljebe površinu terena i odnose
rastresiti pokrivač. Razlika između ovog procesa i procesa denudacije je u
tome što se pri denudaciji teren spira cijelom površinom a pri eroziji
dolazi do žljebljenja terena duž pravaca jačih mlazeva vode.
Intenzitet erozije padina zavisi od geološke građe terena, nagiba terena,
prisustva biljnog pokrivača, klimatskih prilika, itd.
Prilikom erozije padina formiraju se odgovarajući erozioni i
akumulacioni oblici. Erozioni oblici su vododerine i jaruge dok su
akumulacioni oblici erozione plavine.
 Erozija padina

Šema razvoja jaruga; A-perspektiva, B-horizontlana projekcija

Djelovanje erozije – pl. Bitovinja
(foto: Nikolic T. 2013)
 EROZIONE PLAVINE

Erozione plavine nastaju u blaže nagnutim ili ravnim dijelovima terena

odnosno tamo gdje oslabi transportna moć povremenih vodenih tokova.
Ukoliko je plavina formirana bujičnim tokom onda se naziva proluvij.
Inženjerskogeološke odlike plavine su: velika poroznost, slaba
konsolidovanost, podložnost slijeganju, slaba nosivost, kao i podložnost
mehaničkom razaranju. Prema tome tereni izgrađeni od plavina nisu
pogodni za izgradnju saobraćajnih i drugih građevinskih objekata.
Erozione plavine
 FLUVIJALNA EROZIJA

Fluvijalna (lat.fluvius-rijeka) erozija obuhvata razarački rad potoka i

rijeka koji se manifestuje u vidu produbljivanja (vertikalna erozija) i
proširivanja (bočna erozija) njihovih korita. U dolinama potoka i rijeka gdje
preovlađuje vertikalna erozija formiraju se kanjoni (skoro vertikalne obale),
klisure (kose obale), vodopadi itd. Ukoliko u dolinama potoka i rijeka
dominira bočna erozija (podlokavanje obala) formiraju se riječni meandri.
Intenzitet riječne i potočne erozije ovisi od većeg broja činilaca kao što su:
geološki sastav i struktura terena, prisustvo i karakter tektonskih pokreta,
nagib riječnog ili potočnog korita, količina tekuće vode, količina i vrsta
vučenog i lebdećeg nanosa, klima itd.
Kao značajne tvorevine riječne i potočne erozije javljaju se riječne i potočne
terase. One nastaju produbljivanjem riječnog ili potočnog odnosno
usijecanjem nove doline u starom i relativno širokom dolinskom dnu.
 Fluvijalna erozija
(kanjon rijeke Neretve, Nikolic T. 2018.)
Riječne terase - konglomerati
(Mostar, Nikolic T. 2018.)
 Meandri rijeke
(Glavatičevo, Neretva, Nikolic T. 2015.)
 Fluvijalna erozija
(Jedan od najvećih kanjona u svijetu rijeke... ???)
 Fluvijalna erozija
(kanjon rijeke Colorado, Grand canyon)

1.220 m
 ABRAZIJA

Pod abrazijom (lat.abradere-ostrugati) podrazumijeva se

djelovanje morskih ili jezerskih talasa koje se manifestuju u
vidu razaranja obala, odnošenju razorenog materijala i
njegovom taloženju.
Udaranjem talasa u kamenite obale formiraju se udubljenja
odnosno talasne potkapine. Ukoliko podsječene mase padnu
u more obrazuju se strmi odsjeci na obali mora koji se zovu
klifovi. Razvojem ovog procesa obrazuju se priobalne terase
koje su nagnute prema moru.
 Abrazija
(Dubrovnik, otok Lokrum)
 Abrazija

Mehanički sedimenti koji se formiraju prilikom razaranja obale, kao i oni

donešeni potocima i rijekama, talože se u priobalskom dijelu mora
(uglavnom u zalivima) gdje se stvaraju šljunčane i pješčane plaže.
Obrazovanje plaža dovodi do slabljenja pa i do potpunog prestanka abrazije
obala. 
Faktori koji utiču na abraziju su slijedeći: nagib obale (proces je
intenzivniji na strmim obalama) jačina talasa, položaj obale (zaklonjenost
ostrvima), sastav stijena i položaj slojeva na obali, mehanička otpornost
stijena, prinos klastičnog materijala sa kopna (umanjuje abraziju).
Provođenje mjera zaštite morskih i jezerskih obala sastoji se u izgradnji
specifičnih zaštitnih zidova i drugih objekata (npr.nabacivanje blokova).
Ove mjere treba pored abrazije da spriječe i druge egzodinamičke procese
kao što su klizanje terena odronjavanje, itd.
 Abrazija
(građevinski zahvati koji umanjuju efekat abrazije
na morskoj obali)
 Abrazija
(građevinski zahvati koji umanjuju efekat abrazije
na morskoj obali, Sirakuza – Sicilija, 2016.)
 SUFOZIJA

Sufozija je proces ispiranja i prenošenja sitnih čestica iz rastresitih stijena

kroz koje se filtriraju podzemne vode. Pri ovom procesu imamo dvojako
djelovanje vode. Kada voda odnosi nerastvorljive mineralne čestice takvu
sufoziju nazivamo mehaničkom, a ukoliko voda rastvara minerale čestice i
odnos ih u vidu rastvora onda je u pitanju hemijska sufozija.
Razaranje stijenskih masa obvavlja se pod hidrodinamičkim
dejstvom toka podzemnih voda kroz porozne nevezane i slabo vezane
sedimente (paršinasti, pjeskoviti i glinoviti sedimenti). Ovom procesu su
najčešće izloženi sitnozrnasti pijeskovi i prašinasto-glinovite stijene.
Sufozija je najčešće zastupljena u priobalskim dijelovima rijeka i jezera,
odnosno tamo gdje se nivo rijeka i jezera brzo mijenja.
U terenima izloženim procesu sufozije, tokom vremena, formiraju
se lokalna udubljenja tanjirastog oblika koja podsjećaju na plitke vrtače. U
priobalju većih rijeka sufozija može izazavati klizanje terena.
 Sufozija

Saniranje terena zavačenih sufozijom dosta je teško. Izvodi se najčešće

onda ako su ugroženi značajniji objekti. U te svrhe primjenjuje se
injektiranje silikatnim masama ili izrada betonskih ekrana sa filterima,
kojima se sprječava iznošenje mineralnih čestica iz nevezanih i
slabovezanih sedimenata.
 ZAMOČVARAVANJE

Pri ovom egzodinamičkom procesu dolazi do akumuliranja stajaćih voda u

okviru depresija. Te vode mogu biti atmosferskog porijekla (kišnica,
sniježnica), zatim izlivene iz korita rijeka za vrijeme poplava, a ponekad i
izdignute podzemne vode.
U okviru močvara dolazi do taloženja sedimeata biljnog porijekla (treset),
zatim gline, pijeska, itd. Niske močvare se prihranjuju samo izdanskom
vodom, visoke samo padavinama, dok se mješovite močvare koje su
najzastupljenije prihranjuju vodom oba porijekla. Visoke močvare se
karakterisšu tanjim slojevima organskih naslaga.
Opće inženjerskogeološke odlike močvarnih sedimenata su: velika
poroznost, izvanredna stišljivost, te izrazito slijeganje i istiskivanje pri
opterećenju. Usljed navedenih karakteristika močvare su često neprohodne
kako za vozila, tako i za ljude.
Zamočvaravanje

Konjic, Jezerine (2015.)

Formirane močvare usljed klizanja tla
 Zamočvaravanje
rješenje problema?

Saniranje močvarnih terena sastoji se u: isušivanju pomoću drenažnih kanala i drenažnih rovova, prihvatanju površinskih voda i onemogućavanju njihovog priticanja u močvaru,
izradi nasipa u cilju sprečavanja izliva poplavnih voda, skidanju i odstranjivanju tankih močvarskih taloga, te preopterećenju debljih taloga i njihovom istiskivanju ispod nasutog
materijala. prilikom izrade saobraćajnica njihove trase obično idu rubovima močvara jer su tamo uglavnom močvarski talozi najtanji.
Zamočvaravanje
rješenje problema?
 KARSTNA EROZIJA

Pod karstnom erozijom podrazumijeva se razarački rad površinskih i podzemnih voda u lako rastvorljivim stijenama (karbonatne, sulfatne i hloridne).

Obzirom na stijene u kojima je zastupljena ova erozija razlikujemo karbonatni, gipsni i soni karst. Najrasprostranjeniji je karbonatni u krečnjacima, mermerima i dolomitima. Uprkos lakše rastvorljivosti sulfatne i hloridne stijene imaju manje karstnih formi. Termin karst obuhvata geološke procese i pojave u
Zemljinoj kori i na površini izazvane hemijskim rastvaranjem stijena, pri čemu se obrazuju raznovrsne šupljine, specifičan režim cirkulacije podzemnih voda,sa karakterističnim reljefom i hidrografskom mrežom.
Značajniji površinski reljefni oblici u karstu su:
škrape, vrtače, uvale i karstna polja.
 Karstna erozija
(karstna jezera, Blidinje – Čvrsnica)

Vrtače formirane u ispucalim krečnjacima

 Vrtače
(Bjelašnica, Nikolic T. 2016.)
Karstna erozija
kolaps terena
Karstna erozija
kolaps terena
 Karstna erozija

Prilikom izvođenja građevinskih radova u karstnim terenima nailazi se na sljedeće otežavajuće okolnosti: teški uvjeti vodosnabdjevanja, teška prohodnost, česte vrtače i druge
depresije, iznenadni prodori podzemnih voda i prolomi (u tektonski oštećenim zonama) prilikom izgradnje tunela, pojave odrona i sipara itd.međutim treba navesti da se karstni
podzemni oblici (pećine, jame, kaverne) mogu koristiti za skladištenje materijala ili pak kao skloništa za ljude.

S druge strane ako gledamo pozitivne efekte ovog procesa, ovi tereni takođe sadrže dobar i lako obradljiv građevinski kamen (krečnjaci).
DJELO KARSTNE EROZIJE
PEĆINA BIJAMBARE - NIŠIĆI
DJELO KARSTNE EROZIJE
(pećina St.Barbara – Sardinia, 2010)
DJELO KARSTNE EROZIJE
(Duboka, Bugojno)
DJELO KARSTNE EROZIJE
(pećina Vjetrenica, Ravno)
 EOLSKA EROZIJA

Eolska erozija predstavlja prenošenje i taloženje čestica prašine i pijeska pod dejstvom vjetra. U starogrčkoj mitologiji Eol je bio bog vjetra pa je po njemu ovaj egzogeni proces dobila naziv.
Eolska erozija je najintenzivnija u pustinjskim predjelima gdje su atmosferski talozi izuzetno rijetki i gdje je rastvoriti materijal lako pokretljiv, jer nije obrastao vegetacijom.

Eolska erozija ovisi od sljedećih faktora: jačine vjetra, vremenske dužine djelovanja vjetra, smjera duvanja vjetra, mikro reljefa, prisustva vegetacije na površini terena, vlažnosti stjenskih
masa na koje vjetar djeluje, te krupnoće,oblika i sastava zrna koja vjetar transportuje. Proces prenosa i taloženja rastresitog materijala naziva se deflacija (lat.deflatio-oduvati).
 Eolska erozija

Eolski akumulacioni oblici su pješčane pustinje i dine. Pješčane pustinje

nastaju taloženjem, vjetrom transportovanog pijeska bliže ili dalje od
kamenitih pustinja. Dine predstavljaju brežuljke uglavnom
polumjesečastog oblika čija je blaže nagnuta strana okrenuta ka vjetru
Transport pijeska i formiranje dine
(po Bagnollu, preuzeto iz Heraka)
Eolska erozija
 Eolska erozija
aktivnosti protiv ovih procesa

Inženjersko-geološkim istraživanjem terena sa eolskim tvorevinama prikupljaju se sljedeći podaci: vrsta matične stijene od koje potiče pijesak, mineraloški i
petrografski sastav pijeska, gramulometrijski sastav zrna, oblik i glatkost zrna, poroznost vlažnost i vodopropustljivost naslaga, debljina naslaga, zbijanje
mase pod dinamičkim uticajima, te ugao otpora smicanja i ugao prirodnog nagiba. Na osnovu navedenih podataka poduzimaju se mjere u cilju sprečavanja
razvoja eolske erozije i njenog uticaja na građevinske objekte. Najčešće sanacione mjere su: prekrivanje terena humusom, zatravljivanje i pošumljavanje.
 LEDNIČKA EROZIJA

Aktivnost leda pri stvaranju erozionih oblika naziva se lednička ili glacijalna (lat.glacies – led) erozija. Bez obzira na sporost kretanja lednika oni svojim kretanjem utiču na formiranje
reljefa obrazujući erozione i akumulacione oblike. Najpoznatiji erozioni lednički oblici reljefa su cirk i valov. Cirk pretstavlja amfiteatralnu depresiju u okviru koje se snijeg pretvara u
led. Kameni materijal koji lednici nose na svojoj površini, u svome tijelu ili pri dnu naziva se morenski materijal. Akumulacioni lednički oblik reljefa naziva se čeona morena. To je
polukružni bedem formiran na mjestu otapanja lednika. Materijal je heterogene granulacije i slabo konsolidovan. Za taj materijal karakteristično je da je uglavnom nevezan i naziva se til.
Lednički cirk i valov
(Pl.Visočica, Sarajevo)
Lednički cirk i valov
(Pl.Visočica, Sarajevo)
Škrape u krečnjacima
(Pl.Visočica, Sarajevo)
 Lednička erozija

Glacijalni til
Blidinje, Čvrsnica
(Nikolic T., 2018.)
Pri inženjersko-geološkom istraživanju terena sa ledničkom erozijom posebna pažnja se posvećuje morenskom
materijalu koji zbog svojih karakteristika može biti nepovoljna sredina za izvođenje građevinskih radova. U
ovom materijalu moguća je nestabilnost, podložan je nepravilnom slijeganju, te se odlikuju nedovoljnom
nosivošću, različitom vodopropustljivošću, nepovoljnim uvjetima zaptivanja injektiranjem, itd.
Glacijalno jezero
(Blidinje, Tomislavgrad)
Lednička erozija
 Kraj I dijela
Vrh VITO Visočica (1960 m)
 LUKOMIR
Najviše naseljeno mjesto u BIH (1.495 n.m.v)