13.

ZAŠTITA NA RADU

Zaštita na radu je skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih

djelatnosti s pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti što ugrožavaju život i zdravlje
osoba na radu i utvrđuju mjere, postupci i pravila da bi se otklonile ili smanjile te opasnosti.

Svrha zaštite na radu je stvarati sigurne radne uvjete kako bi se spriječile ozljede na radu,
profesionalne bolesti i nezgode na radu.

Zakonski i podzakonski akti

U Bosni i Hercegovini zaštita na radu je uređena sljedećim aktima:

- Zakon o zaštiti na radu Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 31/05 i
33/05),
- Zakon o zaštiti na radu RS („Službeni list RS“, br.1/16 i 66/18),
- Zakon o zaštiti na radu iz 1990. godine u FBiH („Službeni list SRBiH“, br. 22/90),
- Pravilnik o zaštiti na radu u građevinarstvu („Službeni list SFRJ“, br.42/68 i 45/68),
- Pravilnik o sredstvima lične zaštite na radu i ličnoj zaštitnoj opremi („Službeni list SFRJ“,
br. 35/69),
- Pravilnik o opštim mjerama zaštite na radu za građevinske objekte namjenjene za radne i pomoćne
prostorije i radne prostore („Službeni list SRBiH“, br. 5/88),
- Pravilnik o tehničkim normativima za dizalice („Službeni list SFRJ“, br. 65/91)
- Opći pravilnik o higijensko - tehničkim zaštitnim mjerama pri radu ( „Službeni list FNRJ“, br.
16/47, 18/47 i 36/50),
- Pravilnik o higijensko – tehničkim mjerama pri radu u kamenolomima i ciglanama, kao i vađenje
gline, pijeska i šljunka („Službeni list FNRJ“, br. 68/48),
- Uredba o uređenju gradilištu, obavezno dokumentaciji na gradilištu i sudionicima u građenju
(„Službene novine FBiH“, br. 509/09)
- Zakon o inspekcijama Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 73/14 i 19/17),
- Pravilnik o procjeni rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini („Službeni glasnik RS“, br. 66/08).

13.1. Mjere i normativi zaštite na radu

Gradilište mora biti uređeno tako da je omogućeno nesmetano i sigurno izvođenje svih radova na
gradilištu. O uređenju gradilišta i radu na istome izvođač radova sastavlja poseban elaborat
koji u pogledu zaštite na radu obuhvaća slijedeće mjere:

 osiguranje granica gradilišta prema okolini;

 uređenje i održavanje saobračajnica prema okolini (prolazi, putevi i sl.);
 određivanje mjesta, prostora i načina razmještaja i uskladištenje građevinskog materijala;
 izgradnju i uređenje prostora za čuvanje opasnog materijala;
 način prevoza, utovara, istovara i odlaganja raznih vrsta građevinskog materijala i teških
predmeta;
 način obilježavanja odnosno osiguravanja opasnih mjesta i ugroženih prostora na gradilištu
(opasne zone);
 način rada na mjestima gdje se pojavljuju štetni plinovi, prašina para, odnosno, gdje može
nastati vatra i sl.;
 uređenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje na pojedinim mjestima na gradilištu;
 određivanje vrste i smještaja građevinskih mašina i postrojenja i odgovarajuća osiguranja
s obzirom na lokaciju gradilišta;
 određivanje vrste i načina izvođenja građevinskih skela;
 način zaštite od pada s visine ili u dubinu;
 određivanje radnih mjesta na kojima postoji povećana opasnost po život i zdravlje radnika
kao i vrste i količine potrebnih ličnih zaštitnih sredstava odnosno zaštitne opreme;
 mjere i sredstva protupožarne zaštite na gradilištu;
 izgradnju, uređenje i održavanje sanitarnih čvorova na gradilištu;
 organizovanje prve pomoći na gradilištu;
 organizovanje smještaja, prehrane, prijevoza radnika na gradilište i sa gradilišta;
 druge nužne mjere za zaštitu osoba na radu.

IZVOĐENJE RADOVA NA GRADILIŠTU SMIJE SE OTPOČETI TEK KADA JE

GRADILIŠTE UREĐENO PREMA NAVEDENIM ODREDBAMA.

Zemljani radovi

Pri izvođenju zemljanih radova na dubini većoj od 100 cm moraju se poduzeti zaštitne mjere
zbog urušavanja bokova iskopa.
Ručno otkopavanje materijala mora se izvoditi odozgo naniže - zabranjeno potkopavanje.
Pri mašinskom iskopu zemlje rukovaoc mašine ili poslovođa radova mora voditi računa o
sigurnosti radnika koji rade ispred ili oko mašine za iskop zemlje.
Ako se iskop zemlje vrši na mjestu gdje postoje instalacije plina, struje, vode ili sl. radovi na iskopu
moraju se vršiti po uputama i pod nadzorom stručne osobe.
Za silaženje radnika u iskop i izlaženje iz iskopa moraju se osigurati čvrste merdevine koje
iznad ruba iskopa prelaze najmanje 75 cm. Umjesto merdevina može se predvidjeti i izrada
odgovarajućih stepenica ili rampi.

Kopanje rovova i kanala

Iskop zemlje u dubini od 100 cm (za temelje, kanale i sl.) može se vršiti i bez razupiranja, ako to
čvrstoća tla dozvoljava. Iskop tla u dubini većoj od 100 cm smije se vršiti samo uz postupno
osiguravanje bočnih strana iskopa.
Razupiranje strana iskopa nije potrebno ako su bočne strane iskopa uređene pod uglom unutrašnjeg
trenja tla (prirodni nagib terena) u kojem se iskop vrši, niti pri etažnom kopanju do dubine veće od
200 cm.
Rovovi i kanali moraju se izvoditi u tolikoj širini koja omogućava nesmetan rad na razupiranju
bočnih strana, kao i rad radnika u njima. Najmanja širina rova odnosno kanala dubine do 100 cm
određuje se slobodno. Pri dubini preko 100 cm širina rova (kanala) mora biti tolika da čista širina
rova (kanala) nakon izvršenog razupiranja bude min. 60 cm.
Ako se iskop zemlje za nov objekt vrši do dubine veće od dubine temelja neposredno postojećeg
objekta, takav rad mora se vršiti po posebnom projektu.
Pri mašinskom kopanju iskopa mora se voditi računa o stabilnosti mašine.

Široki iskopi

Nagib bočnih strana širokih iskopa određuje se prema prirodnom nagibu terena. Iskopi za usjeke i
zasjeke pri gradnji puteva i sl. smiju se izvoditi samo na temelju odgovarajućeg projekta. Putevi i
rampe za odvoženje materijala moraju odgovarati čvrstoći terena i prijevoznim sredstvima. Njihov
nagib ne smije biti veći od 40%.
Prije početka radova na iskopu mora se prethodno provjeriti eventualna prisutnost ugljičnog
monoksida, odnosno drugih štetnih, zapaljivih ili eksplozivnih plinova.

Građenje iznad terena

Građevinski i drugi radovi na prizemnim zgradama i unutrašnjosti višespratnih objekata visokim

do 450 cm iznad terena, odnosno iznad poda međuspratne konstrukcije, mogu se izvoditi s
upotrebom pomoćnih skela ili merdevina uz vezivanje radnika, ako je uz korištenje takvih
sredstava moguće izvoditi te radove bez opasnosti za život radnika.

Građevinski i drugi radovi na objektima višim od 450 cm iznad terena, odnosno poda međuspratne
konstrukcije, moraju se izvoditi uz korištenje odgovarajućih skela ili na drugi podesan i siguran
način. Ako pri tome postoji mogućnost pada radnika izvan objekta, moraju se postaviti
odgovarajuće zaštitne nadstrešnice tako da visina sa koje se može pasti ne prelazi 300 cm.
Obavezno je vezivanje radnika zaštitnim pojasom.
Zidarske i ostale građevinske radove na visini ili na mjestima na kojima postoji opasnost od
pada u dubinu, smiju obavljati samo kvalifikovani zidari i građ. radnici koji su zdravstveno
sposobni za radove na visini.

Tesarski radovi

Rukovanje mašinama ili mehaniziranim alatom za obradu drveta na gradilištu smije se povjeriti
samo kvalifikovanim radnicima ili obučenim radnicima upoznatim sa opasnostima koje im prijete
pri radu sa mašinama ili mehaniziranim alatom.
Građa poslije svakog korištenja na gradilištu mora se pregledati, očistiti od eksera, ostatka okova
i složiti.

Rampe, kosi prilazi i prolazi

Rampe, kosi prilazi i prolazi moraju biti izrađeni od čvrstog i zdravog materijala i održavani cijelo
vrijeme građenja u ispravnom stanju. Ako se rampe, kosi prilazi i prolazi upotrebljavaju za prenos
materijala, njihova širina ne smije biti manja od 60 cm. Nagib rampi, kosih prilaza i prolaza ne
smije biti veći od 40%.
Rampe, kosi prilazi i prolazi moraju se održavati u ispravnom stanju i povremeno čistiti od posutog
materijala. Mokra i klizava mjesta na njima moraju se posipati pijeskom ili na drugi način osigurati
od klizanja.

Zaštitne ograde

Sva radna mjesta na visini većoj od 100 cm iznad terena ili poda moraju biti ograđena čvrstom
zaštitnom ogradom visine najmanje 100 cm. Ako se zaštitna ograda zbog prirode posla mora tokom
rada privremeno ukloniti, radnici na takvim radnim mjestima moraju biti privezani za zaštitne
pojaseve i rad se mora obavljati pod stručnim nadzorom.

Skele
Pod skelama se podrazumijevaju pomoćne konstrukcije koje služe za obavljanje radova u
građevinarstvu, na visini većoj od 150 cm iznad tla.
Skele moraju biti građene i postavljene prema planovima koji sadrže dimenzije skele i svih njenih
sastavnih elemenata, sredstva za međusobno spajanje sastavnih elemenata, način pričvršćivanja
skele za objekt, odnosno tlo, najveće dopušteno opterećenje, vrste materijala, statički proračun
nosivih elemenata, kao i uputstvo za montažu i demontažu skele.
Skele mogu postavljati, popravljati i demontirati samo stručne osobe, zdravstveno sposobne za
obavljanje poslova na visini.
Udaljenost poda skele od zida objekta ne smije biti veća od 20 cm.
Skela na građevinskim objektima postavljena neposredno pored ili iznad saobračajnica mora na
vanjskoj strani, po cijeloj dužini i visini, biti pokrivena (trska, juta, gusta metalna mreža i sl.).
Ispravnost skele mora se provjeravati najmanje jedan put mjesečno.
Konzolna skela smije se postavljati samo za obavljanje lakših građevinskih radova, ako postoji
mogućnost sigurnog učvršćenja skele za objekat ili njegovu konstrukciju.
Viseće skele smiju se koristiti samo za radove na popravcima i održavanju građevinskih objekata.
Za vrijeme jačeg vjetra rad na visećoj skeli se obustavlja, a ista spušta na tlo ili osigurava od
njihanja vezivanjem za objekt.

Montažno građenje

Montažno građenje smije se izvoditi isključivo na temelju posebno izrađenog projekta koji
između ostaloga sadrži i mjere zaštite na radu pri svim radovima koji čine montažnu
gradnju.
Montažno građenje smije se izvoditi samo uz upotrebu odgovarajućih i za tu svrhu podešenih
mehaniziranih transportnih sredstava, kao i uređaja za dizanje, prenošenje i spuštanje montažnih
elemenata.
Svaki montažni element mora biti na odgovarajući način vidno obilježen, a osim te oznake, na
elementu mora biti označen i datum izrade i težina elementa u kg.

Rušenje objekata

Rušenje objekta ili dijela objekta obavlja se na temelju prethodno izrađenog projekta. Prije početka
rušenja mora se ugroženo područje ograditi zaštitnom ogradom ili osigurati na odgovarajući način,
zavisno od načina rušenja.
Ručno rušenje se obavlja odozgo naniže.
Demontirane grede nosači i drugi teški dijelovi konstrukcije sa objekta se smiju uklanjati isključivo
pomoću odgovarajućih uređaja ili naprava. Uklanjanje rastresitog i prašinastog materijala sa
ruševine na tlo obavlja se pomoću potpuno pokrivenih drvenih korita, kroz metalne limene cijevi
ili na kakav drugi način koji sprječava širenje prašine.
Ako se rušenje objekta obavlja pomoću mašina, isti se mora nalaziti na udaljenosti koja je najmanje
za 1,5 puta veća od visine objekta.

13.2. Sredstva i oprema za ličnu zaštitu

Pravilnik o sredstvima lične zaštite na radu i ličnoj zaštitnoj opremi („Službeni list SFRJ“ 35/69)
definiše zajedničke odredbe za lična sredstva i opremu:
 Materijal od koga se izrađuju sredstva i oprema ne smiju neugodno mirisati, nadražavati kožu i
otpuštati boju;
 Oprema mora biti izrađena od negorivog materijala ili teško zapaljivog materijala, ukoliko se ista
upotrebljava na mjestima na kojima postoji opasnost od požara;
 Oprema mora biti dovoljna otporna prema kidanju, udaru i lomu, električnoj i toplotnoj
provodljivosti ukuoliko se koristi na radnim mjestima na kojima postoji opasnost od mehaničkog,
električnog ili toplotnog udara;
 Materijal od koga se izrađuju sredstva i oprema mora biti otporan prema koroziji, promjeni
temperature i dejstvu dezinfekcionih sredstava.

13.2.1. Sredstva i oprema za zaštitu glave

Zaštita glave je obavezna na svim radnim mjestima gdje postoji opasnost od ozljede glave. U tu
svrhu služi zaštitna kaciga. Zaštitna kaciga mora pokrivati gornji i zadnji dio lobanje, te imati obod
za zaštitu čela i vrata, mora imati ugodnu kolijevku koja se može podešavati prema veličini glave
i mora s obe strane imati trake za vezivanje ispod brade. Odstojanje unutrašnje površine od tjemena
glave iznosi najmanje 25 mm. Pri izvođenju podzemnih radova koristi se zaštitna kaciga koja ima
nosač lampe, a po potrebi, na zadnjoj strani i nosač električnog provodnika.
 Slika 17.1. Zaštitna kaciga (www.enormis.hr)

Slika 17.2. Presjek zaštitne kacige (www.hzzzsr.hr)

13.2.2. Sredstva i oprema za zaštitu očiju i lica

Lična zaštitna sredstva za zaštitu očiju i lica štite oči i lice radnika od nadražujućih tvari u obliku
prašine, tekućine, pare, dima i plina, ozljeda mehaničke prirode kao što su upadi čestica raznih
materijala u oko, te od ozljeda koje mogu nastati radi djelovanja štetnog zračenja.
 Slika 17.3. Znak obaveze nošenja lične zaštitne opreme za zaštitu očiju i lica
(www.bop.ba)

Pri radovima koji se vrše ručno, kao što je malterisanje, bojenje, miješanje i prosijavanje
materijala, na kojima postoji opasnost od povrede od sitnih čestica kao zaštita očiju koriste se
zaštitne naočale. Zaštitne naočale sastoje se od standardnog okvira i prozirnih stakala koji imaju
debljinu od 2,5 do 3,5 mm i moraju biti blago ispupčena. Po potrebi, u okvir naočala mogu se
ugraditi i korekciona stakla prema uputi doktora.

Slika 17.4. Zaštitne naočale (www.crescat.hr)

Opasnosti od oštećenja očiju, prilikom zavarivanja, uzrokovane su štetnim djelovanjem zračenja

koje se očituje jakim bliještanjem i zasljepljenjem. Štetne posljedice su upale očiju, oštećenja očiju
zbog ultraljubičastog i infracrvenog zračenja, zbog pada iskre i letećih čestica u oko. Pored upale
očiju može doći do upalnih oštećenja kože na nezaštićenim dijelovima glave.
Kod elektrolučnog zavarivanja, radnik mora čitavo lice zaštititi štitnikom ili može upotrijebiti
kombinaciju zaštitne kapuljače za zavarivanje i zaštitnih naočala za zavarivanje s tamnim staklom
ako se radi o plinskom zavarivanju.
 Slika 17.5. Ručni štitnik za elektrovarioce (www.crescat.hr)

13.2.3. Sredstva i oprema za zaštitu sluha

Sredstva i oprema za zaštitu sluha definisana su prema jačini buke, pa se razlikuje:

 vata za zaštitu sluha od buke jačine do 75 dB
 ušni čep za zaštitu sluha od buke jačine do 85 dB
 ušni štitnik (antifon) za zaštitu sluha od buke jačine do 105 dB.

Navedena sredstva za zaštitu sluha ne smiju da nadražuju uho i moraju obezbijediti da jačina buke
ne prelazi dozvoljenu granicu.

Slika 17.6. Sredstva za zaštitu sluha (www.crescat.hr)

13.2.4. Sredstva za zaštitu organa za disanje

Upotreba ličnih zaštitnih sredstava za zaštitu organa za disanje je specifična. Ukoliko isti komad
opreme koristi više radnika mogu se prouzrokovati zdravstvene ili higijenske poteškoće, pa je zbog
toga poslodavac dužan da svakom radniku osigura vlastiti komad opreme.
Pravilnik o sredstvima lične zaštite na radu i ličnoj zaštitnoj opremi („Službeni list SFRJ“ br.
35/69) preporučuje sljedeća sredstva za zaštitu organa za disanje:
 respirator za zaštitu od grube, neagresivne i neotrovne prašine,
 respirator za zaštitu od fine industrijske prašine koja ne sadrži slobodan silicijum dioksid (SiO2),
 respirator za zaštitu od fine industrijske prašine, dima i magle, koji sadrže slobodan silicijum
dioksid ili radioaktivne čestice,
 respirator za zaštitu od fine industrijske prašine ili štetnih para u manjim koncentracijama,
 cijevna maska za zaštitu od štetnih gasova, pare, magle, dima ili prašine u velikim koncentracijama,
odnosno u radnoj atmosferi koja sadrži manje od 16% kisika,
 cijevna maska s kapuljačom ili kacigom,
 gasna maska,
 aparati s kisikom i komprimiranim zrakom za zaštitu organa za disanje u radnoj atmosferi u kojoj
postoji ili se mogu očekivati visoke koncentracije štetnih gasova, pare, dima, odnosno, u kojoj je
sadržaj kisika ispod 16%.

Slika 17.7. Sredstva za zaštitu organa za disanje (www.safetyshop.rs)

13.2.5. Sredstva i oprema za zaštitu ruku

Povrede prstiju spadaju i najčešće povrede na radu u građevinskoj industriji.

 Slika 17.8. Znak obaveze nošenja lične zaštitne opreme za zaštitu ruku (www.bop.ba)

Kao zaštita ruku od određenih opasnosti ili štetnosti koriste se:

 obične kožne rukavice za zaštitu ruku od mehaničkih povreda,
 kožne rukavice s čeličnim zakovicama ili pločicama za zaštitu ruku pri grubim radovima,
 postavljene kožne rukavice za zaštitu ruku od niskih temperatura (ispod +5ºC),
 rukavice od negorive tkanine za zaštitu ruku od visokih temperatura pri topljenju metala i stakla,
 rukavice za varioce i rezače metala plamenom za zaštitu od varnica rastopljenog metala,
 gumene rukavice za zaštitu ruku od štetnog dejstva vlage i nagrizajućih materijala,
 gumene rukavice za električare za sekundarnu zaštitu od udara električne struje,
 štitnik za dlan i nadlanicu za zaštitu ruku od mehaničkih povreda i opekotina.

Slika 17.9. Sredstva za zaštitu ruku (www.crescat.hr)

13.2.6. Sredstva za zaštitu nogu

Lična zaštitna oprema za zaštitu nogu služi za zaštitu od mehaničkih, toplotnih i hemijskih
djelovanje i zračenja. Ta oprema mora biti oblikovana u skladu s ergonomskim zahtjevima,
odnosno ne smije biti teška i neudobna. U zavisnosti od radne sredine, radnicima se daju na
korištenje zaštitna potkoljenica, štitnik za koljeno, te zaštitna obuća.
 Slika 17.10. Znakovi obaveze nošenja zaštitne opreme za zaštitu nogu (www.bop.ba)

Slika 17.11. Zaštitne cipele s čeličnom kapicom; gumena radna čizma; kožne potkoljenice
(www.crescat.hr)

13.2.7. Sredstva i oprema za zaštitu tijela

Ako je radnik u toku rada izložen biološkim štetnim dejstvima tehnoloških procesa, kao što su
prašina, vlaga, visoka temperatura, preporučuje se korištenje zaštitne odjeće:
  odijelo od platna u vidu kombinezona ili iz dva dijela (bluza i pantalone),
 odijelo od tkanine koje ne propušta toplotna i ultraljubičasta zračenja,
 zaštitna pregača od kože ili azbesta,
 zaštitna pregača od gumiranog platna.

Prilikom izvođenja radova pod zemljom zaštitno odijelo mora biti pojačano na ramenima,
laktovima i koljenima. Pojačanje na ramenima mora obuhvatati rukave od početka preko vrata i u
dovoljnoj širini obuhvatiti cijelo rame. Sredina pojačanja na laktovima mora dosezati do vrha lakta.
Pojačanje na koljenima mora dosezati najmanje 8 cm ispod i iznad koljena (Pravilnik o sredstvima
lične zaštite na radu i ličnoj zaštitnoj opremi „Službeni list SFRJ“ br.35/69).

Slika 17.12. Oprema za zaštitu tijela (www.rmc.ba)

13.2.8. Sredstva i oprema za zaštitu od nepovoljnih atmosferskih uticaja

Građevinskim radnicima, obzirom da pretežno rade na otvorenom prostoru pri čemu su izloženi
nepovoljnim atmosferskim uticajima, preporučuje se nošenje kišnih kabanica.
 Slika 17.13. Oprema za zaštitu od kiše, kišna kabanica (www.cts.rs)

13.2.9. Sredstva i oprema za zaštitu od pada s visine

Lična zaštitna oprema za rad na visini ima zadatak sprečavanja pada ili pravovremenog
zaustavljanja pada. Primjena zaštitne opreme, uvježbanost radnika te planiranje i nadzor radova
od presudne su važnosti za siguran rad na visini (Horvat, Regent, 2009., str. 328).

Slika 17.14. Lična zaštitna oprema za rad na visini (www.rmc.ba)

13.2.10. Ostala sredstva i oprema za ličnu zaštitu

Pored navedene opreme i sredstava, postoje i:

 sredstva i oprema za zaštitu ručnog zgloba, ramena i kičme,
 sredstva i oprema za zaštitu trbušnih organa,
 sredstva i oprema za zaštitu od ionizirajućih zračenja,
 sredstva i oprema za zaštitu od davljenja u vodi.