4.

1 HIDROGEOLOGIJA
Hidrogeologija je dio geologije: znanost koja se bavi podrijetlom, dinamikom i
kemizmom podzemnih voda.
Hidrologija se bavi odnosom kolicina vode po povrsini, koja se infiltrira i koja se vraca u
atmosferu (bilanca voda)
Slana voda u oceanima i morima: 97.2 % ukupne vode na Zemlji
Atmosferska voda: 0.001 % ukupne vode
Podzemna voda: 0.67 % ukupne vode, a vadozna ili meteorska voda: 0.005 %
Vecina pitke vode dobiva se zahvacanjem podzemne vode.
PODRIJEKLO I POJAVE PODZEMNE VODE
Hidroloki ciklus vode: oborine, isparavanje (evaporacija i evapotranspiracija), kretanje
povrinom (sliv ili slijev), upijanje (infiltracija), prihranjivanje, tranzit, koritenje
-kolicina podzemne vode ovisi od: oborina (klima), zasicenosti podzemlja, nagiba terena,
propusnosti stijena i vegetaciji (obraslosti i tipu)
-meterska (vadozna) voda: od oborina (najveci dio podzemnih voda), starost podzemnih
voda je razlicita
-juvenilna voda: nastaje kondezacijom vodenih para ili spajanjem O
2
i H
2
-konatna voda: u stijenama je od postanka sedimentnih stijena (obicno ostatak morske ili
jezerske vode)
-zona aeracije i zona vode temeljnice (freatske vode)
-vlaga (Iizicki vezana voda) i slobodna voda (pod utjecajem gravitacije)
POROZNOST
Poroznost tla i stijena je postotak upljina u datom volumenu.
Poroznost volumen pora / ukupni volumen u %, ukupna (n) i efektivna (e) poroznost
Poroznost po nacinu postanka moze biti meduzrnska, pukotinska i disolucijska.
Primarna poroznost je ona poroznost koja je nastala u stijeni tijekom njenog postanka.
To je meduzrnski ili interglanularni tip poroznosti.
Sekundarna poroznost je posljedica deformacija stijena tijekom dijageneze ili uslijed
djelovanja tektonskih sila pa su u stijenama formirane pukotine. To je pukotinski tip
poroznosti.
Krki ili disolucijski tip poroznosti kada su pukotine proirene uslijed otapanja.
Primarni tip poroznosti imaju tla (nekoherentna i koherentna) te klasticne sedimentne
stijene. Sekundarni tip poroznosti imaju eruptivne i metamorfne stijene kao i vecina
kemijskih i organogenih sedimentih stijena. Krki tip poroznosti razvijen je u lakotopivim
karbonatnim i evaporitnim stijenama.
Specificna retencija Sre je odnos volumena zadrane vode (Vwp) i ukupnog volumena
tla ili stijene Vx
Specificna izdasnost Sy je kolicina vode koja se moze drenirati pod djelovanjem
gravitacije, Vwd (kolicina vode) i Vx (volumen stijene) ~ Sy je veca u pijescima, a
manja kod glina
-ukupna poroznost n = Sre + Sy
VODOPROPUSNOST
Propustljivost ili vodopropusnost stijena je sposobnost za protjecanje fluida u stijenu i iz
nje bez ostecenja strukture. Propustljivost neke stijene odredena je koeIicijentom
hidraulicke provodljivosti.
-o poroznosti ovisi kolicina vode u stijenama: kolicina vode direktno ovisi o velicini pora,
a indirektno o prostoru pora > gline zadravaju znatno vie vode od pijesaka
-propusnost ili permeabilnost nije proporcionalna poroznosti, ljunak > pijesak > prah >
glina (ovisno i o granuliranosti i stratifikaciji
Vodopropusne stijene: vodu lako primaju i transmitiraju (ljunci, sredni i krupni pijesci,
kr, jako raspucale stijene)
Polupropusne stijene: vodu primaju, ali teko transmitiraju (sitni pijesci, praine,
zaglinjene sedimentne stijene, slabo raspucale magmatske i metamorfne stijene)
Vodonepropusne stijene: kretanje vode u njima je prakticki zanemarivo (gline i
neraspucane stijene)
Podzemna voda moe imati tri vrste energije: potencijalna (zavisi od poloaja),
kineticka (zbog kretanja) i energija tlaka
Tok vode u tlu i stijenama ovisi o temperaturi (veca T manja viskoznost),
hidraulickom gradijentu i hidraulickoj provodljivosti
Tok vode u tlu i stijenama moe biti:
-laminaran tok (jednolik i nejednolik) > paralelne strujnice: kroz pore i male pukotine
-turbulentan tok: izmjesane strujnice i vrtlozi: kroz vece kanale stacionaran (u istoj
tocki nema promjene brzine) i nestacionaran (promjena brzine u vremenu)
Kretanje vode izmedu cestica moze biti:
-kapilarno: rezultat gravitacije ~ molekularne privlacne sile cestica i Iluida i povrsinske
napetosti > kapilarno podizanje: ljunci 0.1 m, pijesci 0.1-1 m, prah 1-2 m, gline 2-4 m
-pelikularno: u svim smjerovima nakon ~ od vece prema manjoj zasicenosti do
zasicenja tla vodom, prestaje kad se izjednaci gravitacija i kapilarne sile
KRETANJE PODZEMNIH VODA
Podzemne vode mogu u vodonosniku imati:
-gravitacijski tok ima slobodna-freatska voda> laminaran i turbulentan
-arteki i subarteki tok: pod djelovanjem tlaka, od mjesta veceg prema manjem tlaku
Tipovi podzemnih voda kao i vodonosnika, prema nacinu kretanja mogu biti: slobodne
(freatske), krke, pod tlakom (arteke) i u pukotinama i ilama;
-slobodne vode (freatske): u ravnotei s atmosferskim tlakom, razina moe biti nekoliko
stotina m nize, obnavljanje rezervi na racun oborina, tok laminaran, podrucje obnavljanja
poklapa se s topografskim slivom;
-krke vode: duboke podzemne vode, obnavljanje putem oborina, tok turbulentan,
povrinska i podzemna razvodnica nisu podudarne;
-vode pod tlakom: vodonosnik je ispod nepropusne krovine (arteka i subarteka voda),
prihranjivanje na udaljenim izdancima, vode u dubini su cesto mineralizirane;
-vode pukotina i ila: na povrinu se diu zbog tlakova u zonama tektonskih pokreta,
cesto su mineralizirane.
Odnos povrinske i podzemne vode moe biti takav da voda s povrsine tece u podzemlje
ili obratno
Tok podzemne vode moe biti:
-stacionaran ili jednolike brzine u cijelom promatranom toku
-nestacionaran ili nejednolike brzine u cijelom promatranom toku
-Darcy-ev zakon v = k x I (m/s)
-hidraulicki gradijent I = m (razlika razine)/ l (udaljenost) znaci gubitak energije zbog
otpora tla ili stijene Iiltraciji Iluida (veci je kod sitnozrnastih materijala)
IZVORI
Izvori su mjesta pojavljivanja vode na povrini ovisi o prirodnim karakteristikama stijena
i lokalnim hidrogeoloskim odnosima. Najcesca pojava izvora je na kontaktu
vodopropusnih i nepropusnih stijena: silazni i uzlazni
-krki izvori: vrela, estavele i vrulja
-atreki izvori, termalni izvori (>20 C
0
) i geiziri
Zahvacanje voda: kaptazne gradevine: kopani i buseni zdenci, galerije i sl.
-eksploatacijske zalihe podzemne vode: one koje se mogu eksploatirati
-ukupne zalihe podzemne vode: koje se mogu dobiti iz vodonosnika
-sigurni eksploatacijski kapacitet~ kolicina podzemnih voda koja se obnavlja
FIZICKA I KEMIJSKA SVOJSTVA PODZEMNIH VODA
FIZICKA SVOJSTVA
-temperatura: ovisi o klimi, geoloskoj gradi, toplinskoj provodljivosti stijena,
geotermijskom gradijentu > 20 C
0
imaju tople podzemne vode, temperatura jednaka
prosjecnoj godisnjoj temperaturi kraja;
-prozracnost: od bistre, zamuceme do neprozirne
-boja: mjeri se pomocu kolorimetra: bistra do obojena ~ zuckasta (organske primjese),
crvenkasta (humusne kiseline), utocrveno (oksidi eljeza)
-miris: cista voda je bez mirisa
-okus: bljutava (kinica), prijatna (malo mineralizirana), slankasta, kisela (pH < 7,
lunata pH > 7)
KEMIJSKA SVOJSTVA
-padaline nikad nisu cista (destilirana) voda, sadrze prasine soli i plinove, kod zagadenog
zraka je smanjen pH (kisele kie)
-intenzitet procjedivanja i interakcije izmedu tla i vode ovisi o klimi (podneblju): u
vlanoj klimi biva doneseno do podzemne vode vie otopljenih tvari, u suhoj klimi je
velika mineralizacija tla, korijenje biljaka apsorbira N,P,K i S ione i neke teke metale, a
ugljicni dioksid i korijenje povecavaju organske kiseline koji otapaju minerale;
-kemijski sastav: voda sadrzi tragove stijena kroz koje prolazi: prevladavajuci anioni
(hidrokarbonatne, kloridne, sulfatne, mijeane) i kationi (Na, K, Ca, Mg, Fe)
-pH vrijednost: kisele (nisu pitke) i lunate, blago luznate najbolje za pice
MINERALIZACIJA I TVRDOCA VODE
-tvrdoca vode: otopljene soli kalcija i magnezija ~ prolazna i stalna, karbonatna i
nekarbonatna > ukupna,
-njemacki stupanj tvrdoce (10 mg CaO / l vode)
-agresivnost vode: ovisno od pH > vano za gradenje
-vode u eruptivnim i metamorfnim stijenama imaju malu mineralizaciju (oko 100 mg/l) i
dobar kemijski sastav;
-vode u karbonatnim stijenama imaju alkalni sastav s dosta Ca i Mg iona (veca tvrdoca);
-vode u aluvijalnim naslagama su niske mineralizacije koji ovisi o petrografskom
sastavu.
4.2 MORFOLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA KRA
KR
-kr (karst-kameni kraj, kras): teren koji ima speciIicne geomorIoloske pojave
(povrsinski i podzemni reljeI ), kao i speciIicne hidroloske i hidrogeoloske znacajke
-razvoj krsa: moguc u topivim stijenama (vapnenci i dolomiti, gips)
-okrsavanje (karstiIikacija): kalcijev karbonat agresivna ugljicna kiselina u vodi ~
otapanje > crvenica ili terra rossa kao netopivi ostatak
-kalcit (vie), dolomit (manje topiv)
-posljedica povrinskog okravanja: sniavanje reljefa
-posljedica podzemnog okravanja: proirivanje pukotina > kaverne > pilje
-morfoloki oblici: povrinski i podzemni
Povrinski krki oblici:
-mikro: skrape (mladi) i grohote (stariji stadij), ljebaste i mreaste forme razvijene u
cistim vapnencima
-mezo: ponikve ili vrtace (ljevkaste) i uvale (izduzene), dna pokrivena crvenicom, nastale
okravanjem i uruavanjem, bez povrinskih tokova, do 160 ponikava po km
2
>
boginjavi kr
-makro: krska polja, dna pokrivena mladim sedimentima, humci (izdanci osnovnih
stijena), povremeni povrinski tokovi (povremena plavljenja), ponori i estavele na
rubovima, jedine obradive povrine u kru
- podzemni oblici:
- jame (izdueni oblici do podzemne vode),
- ponori (duboki preteno vertikalni i uski oblici),
- spilje ili pecine (kanali, dvorane, spiljski sustavi,
-piljski nakit: sige, stalaktiti, stalagmiti i stupovi, brzina rasta 1 mm/10-100 god.
- u piljama vani paleontoloki i antropoloki ostaci
- speciIicna klima (stalna temperatura), endemske vrste (covjecja ribica-Proteus)
HIDROGRAFIJA I HIDROGEOLOGIJA KRA
- pukotinsko-kavernozna poroznost > tok vode kroz pukotine > kolektori podzemnih
voda > nepovezani i povezani sustavi
- povrinska bezvodnost i bogatstvo vode u podzemlju > rijeke ponornice
- izvori jako promjenjive izdanosti (krka vrela), estavele i ponori
- velika upojnost ~ brzi podzemni tokovi ~ lako zagadenje
- priobalni izvori (brakicnost), podmorski izvori (vrulje), leca slatke vode na slanoj
KR HRVATSKE:
Dinarski krs: tipicni primjer krsa u svijetu (locus tipicus) ~ usvojeni medunarodni nazivi:
polje, dolina
-rasprostranjenost krsa: u Jadranskom pojasu ~ karbonatna grada (vodopropusno),
fluviokr (plitki kr s nepropusnom podlogom), orogenestki tip kra (Visoki kr): fli
(vodonepropusno-povrinska hidrografija), sloena cirkulacija voda
-krska polja: rijecni tokovi, ponori, estavele, plavljenje
-spiljski sustavi: ispod Ogulina (najveci u Hrvatskoj)
-kocjanska jama (UNESCO registar svjetske prirodne batine)
-Plitvicka jezera: sedrene barijere izgraduju slapove (UNESCO registar)
-krke rijeke jadranskog sliva: Gacka i Lika (ponornice), Zrmanja i Krka (sedrene
barijere), Cetina (ne presusuje), Rijeka dubrovacka, Trebinjica (ponornica u Popovom
polju)
-krke rijeke crnomorskog sliva: Dobra (ponornica), Mrenica (sedrene barijere), Korana
(sedrene barijere), Kupa (u gornjem toku)
-hidroenergetski objekti (akumulacije) na Dinarskom kru (bogatstvo voda zbog obilja
padavina): sistem HE Vinodol (Gorski kotar), HE Gojak (Dobra), HE Senj (Lika i
Gacka), sistem Cetine (Peruca, Busko blato), sistem HE Dubrovnik (Trebisnjica), sistem
Neretva
-bogatstvo podzemnih speleolokih fenomena, mnogi su neistraeni > primjer Lukina
jama na Velebitu dubine preko 1300 m dubine
5.1. MINERALNE SIROVINE U GRADITELJSTVU
PODJELA MINERALNIH SIROVINA
Uobicajena podjela mineralnih sirovina (Zakon o rudarstvu R. Hrvatske) je na:
-energetske (nafta, plin i ugljen)
-termomineralne vode
-metalne (rude raznih metala)
-nemetalne
Za graditeljstvo su znacajne nemetalne mineralne sirovine i to:
-arhitektonski kamen
-tehnicki kamen
-ljunak, pijesak i opekarska glina
UPOTREBA KAMENA U GRADITELJSTVU
Kamen se u graditeljstvu primjenjuje:
- sirovina za gradevinske materijale (vapno, gips, cement)
- kamen za gradenje (arhitektonski i tehnicki)
Kamen za gradenje: lomljeni, drobljeni, mljeveni, cijepani, klesani i industrijski rezani
Tehnicki kamen: u hidrogradnji, cestogradnji, kod eljeznica, za betonske i zidane
kamene konstrukcije (najvaniji kriterij uporabivosti)
Arhitektonski kamen: za podno i zidno oblaganje u eksterijerima i interijerima (kriterij
dekorativnosti i uporabivosti)
Fizicko-mehanicka svojstva kamena
Odredivanje svojstava ovisi o nacinu upotrebe, a za vecinu ispitivanja postoje standardi.
Kod svakog, a posebno kod arhitektonskog kamena ne treba zanemariti trajnost kamena.
Podjela arhitektonskog kamena:
- graniti (silikatne stijene): sve eruptivne i metamorfne stijene
- mramori (karbonatne stijene): 1. mramori, 2. tvrdi vapnenci, 3. srednje tvrdi vapnenci,
4. konglomerati i brece
- mekane stijene
- travertini
- oniksi
- kriljavci
- pjescenjaci
Eksploatacija mineralnih sirovina
Zakon o rudarstvu regulira eksploataciju svih mineralnih sirovina pa tako arhitektonskog
i tehnickog kamena te sljunka, pijeska i opekarske gline.
Kamen se eksploatira (vadi) u kamenolomima, dok se finalna obrada moe vriti i na
drugim mjestima (rezalita arhitektonskog kamena).
Najcesci tehnicki kamen u Hrvatskoj je vapnenac (moguce i dolomiticni vapnenac) jer ga
najvie ima. Fuinski Benkovac je jedan od rijetkih kamenoloma eruptivnih stijena
(andezit). Lezista sljunka i pijeska cesca su u panonskom dijelu Hrvatske. Medutim, zbog
ekolokih razloga i zatita izvorita i rezervi podzemne vode njihovo koritenje je
ograniceno. Pijesak se ranije cesto vadio s morskog dna, ali je danas njegova
eksploatacija zabranjena.
Leita arhitektonskog kamena u Hrvatskoj
Zbog geoloske grade kamenolomi arhitektonskog kamena nalaze se uglavnom u
priobalnom dijelu Hrvatske. Najznacajnija lezista su skoncentrirana na podrucju Istre i
otoka Braca. To su uglavnom karbonatne stijene: pretezito varijeteti vapnenaca. U
Hrvatskoj se ne eksploatiraju eruptivne i metamorfne stijene (silikatne stijene) za
arhitektonski kamen (mogucnost otvaranja kamenoloma granita na Papuku).
Leita arhitektonskog kamena u Istri
-jurski vapnenac Kirmenjak: gusti svijetli vapnenac s dekorativnim stilolitskim
avovima (kamenolomi Kirmenjak i Valkarin kod Vrsara), kamen se puno rabio u
Veneciji (pietra dIstria)
-donjokredni vapnenac ili istarski uti, povrina je oraastog izleda pa se zove i istarska
ruza (kamenolomi KanIanar i Selina istocno od Vrsara i Poreca)
-gornjokredni vapnenac sive boje sa skeletima rudista -lucija (kamenolom Lucija kod
Buja-rezerve iscrpljene)
-gornjokredi vapnenac kornerija (kamenolom Kornerija kod Gronjana-ne eksploatira se)
-gornjokredni rudistni vapnenac Valtura, zuckasti varijeteri unito i Iiorito
(sjeveroistocno od Pule)
-gornjokredni vapnenac Vinkuran, varijetet unito je prvoklasan kamen za kiparstvo,
varijetet Iiorito je supljikav (kamenolom Kava romana jugoistocno od Pule), koristen za
obnovu arene u Puli
-eocenski vapnenac Istranka, izuzetno dekorativan (unikatan) bituminozni vapnenac s
krupnim numulitima (danas zatvoreni kamenolom kod Luploglava).
5.2 INENJERSKOGEOLOKA SVOJSTVA TLA I STIJENA
Inenjerska geologija je geoloska kao i geotehnicka disciplina (geotehnika inzenjerska
geologija + mehanika stijena + mehanika tla temeljenje), pa je zato spona izmedu
geologije kao prirodne znanosti i graditeljstva kao tehnicke discipline
-genetska (petrograIska) klasiIikacija (prema nacinu i uvjetima postanka) dijeli stijene na:
magmatske, metamorfne i sedimentne stijene
-inenjerskogeoloka klasifikacija (prikladnija za graditeljstvo i geotehniku): temelji se
na znacajkama koji deIiniraju svojstva stijena stijenu kao podloge na kojoj se gradi i
sredine u kojoj se gradi
Osnovna inenjerskogeoloka klasifikacija tla i stijena:
U geolokom smislu stijena je svaki prirodni agregat minerala , neovisno da li je
litiIicirana ili ne. Tlo je agregat mineralnih zrna koje je, za razliku od stijene, moguce
odvojiti potapanjem u vodi.
Razlikuju se:
-nezevane (nehenrentne) stijene (tla)- podrucje mehanike tla
-poluvezane (koherentne) stijene (tla)- podrucje mehanike tla
-vezane (cvrste) stijene (stijene u uzem smislu) - podrucje mehanike stijena
Od cvrstih stijena nastaju rezidualna tla u procesu raspadanja (Iizicko, kemijsko,
bioloko)
Zbog procesa erozije (voda, vjetar, led), transporta (gravitacija, voda, vjetar, led) i
sedimentacije nastaju drugi tipovi tala. Prilikom transporta zrna se usitnjavaju i zaobljuju
te razvrstavaju prema velicini. To su aluvijana, koluvijalna, taluvijalna, glacijalna,
organska, eolska i praporna, vulkanska, evaporitna tla. Posebna grupa su nasuta ili
antropogena tla
TLA
-prikazuju se najcesce zajedno jer spadaju u tla, osnovna razlika je u velicini zrna
-fizikalna svojstva tla imaju stalne i promjenjive (sporo i brzo) znacajke, najvaznije
Iizikalno svojstvo koherentnog tla je kohezija (cestice su vezane silama kohezije), a
nekoherentnog zbijenost (cestice nisu vezane)
Jedinstvena klasiIikacija razlikuje prema velicini zrna sljunak, pijesak, prah i glinu te
posebno organsko tlo. Granica po velicini slijedi brojeve 6-2
Nekoherentla tla
-to su: pijesak (0.06-2 mm) i ljunak (2-60) te valutice (60-200) te blokovi i krje,
Najvanije znacajke su: mineralni (petrograIski) sastav, granulometrijski sastav, oblik i
zaobljenost zrna, hrapavost (glatkoca) povrsine i zbijenost
- mineralni sastav: monomineralan (kvarc- najrezistentniji) ili polimineralan (stijena)
- granulometrijski sastav: dobro, slabo granulirani i uniIormni, ceste mjesavine:
postupak sijanja ~ odreduje se sijanjem kroz standardizirani sistem sita
- oblik zrna: sIeroidan, plocast i stapicast
- zaobljenost: uglast, poluuglast, zaobljen i dobro zaobljen
- zbijenost (gustoca slaganja zrna): rahli do dobro zbijen ~ sIeroidna zrna glatkih povrina
lakse se (i brze) rasporeduju u zbijenije pakovanje od zrna plocastih do pruticastih i
hrapavih povrina
- poroznost (n): kolicina pora u ukupnom volumenu, ispunjenost pora zrakom ili vodom
- o navedenim znacajkama ovise geotehnicka svojstva: propusnost, stiljivost, i stabilnost
- bez kohezije: naslage ljunka, pijeska i njihove mjeavine
- s kohezijom: mjeavine ljunka i(ili) pijeska s prahom i glinom
Koherentna tla
- to su prah: krupni, srednji i sitni (0.06-0.002 mm) i glina (< 0.002 mm), prirodna
granica praha i gline je 0.004 mm
-koherentna tla su u vlanom stanju slijepljena, odnosno medu zrnima postoje hoherentne
veze, vano svojstvo je mijenjanje konzistencije (svojstvo plasticnosti) sa suenjem ili
vlaenjem, prelazak od itkog do cvrstog konzistentnog stanja: niska, srednja i visoka
plasticnost (Sl. 7)
- znacajke su: mineralni (petrografski) sastav, granulometrijski sastav, oblik zrna i
zbijenost
- granulometrijski sastav: dobro, slabo granulirani i uniIormni, ceste su mjesavine
- oblik zrna: sIeroidan (prah) i plocast (gline)
- zrna praha : cesto kvarc (najrezistentniji) su obicno sIeroidna
- odredivanje granulometrijskog sastava: postupak aerometriranja i mikroskopiranja
- izrazito je vaan mineralni sastav glina (kaoliniti, montmoriloniti, iliti, vermikuliti,
paligorskiti)
-minerali glina su listicavog oblika: tetraedri SiO2 i oktadedri Al (OH)3 ~ razliciti tip
jakih i slabih veza ~ velika speciIicna povrsina ~ vezanje H+ i OH- iona > ovojnica
molekula vode u krutom stanju oko listica gline ~ velicina cestica ovisi i o kationima
- zrna praha mogu biti manja od 0.002 mm, ali nece imati svojstva glina
- zbijenost (gustoca slaganja zrna): rahli do dobro zbijen
- poroznost (n): kolicina pora u ukupnom volumenu, ispunjenost pora zrakom ili vodom
-o navedenim znacajkama ovise geotehnicka svojstva: propusnost, stisljivost, i stabilnost
~ promjena cvrstoce s promjenom vlaznosti ~ prelaz iz zitkog u kruto stanje, kao i
promjena volumena ( bubrenje i stiskanje) s promjenom vlanosti
CVRSTE STI1ENE
Osnovni naziv stijene dodijeluje se prema geoloskoj klasiIikaciji. To odredivanje je od
primarne vanosti jer ukazuje na genezu stijene, a slui i kao indikacija mineralnog
sastava i velicine zrana. S obzirom na genezu postoje tri osnovne grupe stijena: eruptivne,
sedimentne i metamorfne. O genezi ovise i svojstva stijena.
Znacajke stijena
Fizicka i mehanicka svojstva istog litoloskog tipa stijene, odnosno njezino ponasanje,
mogu se znacajno razlikovati, ovisno o razlika u mineralnom sastavu. To je osobito
naglaseno kod pjescenjaka (kvarcni, vapnenacki i sl.). Za razliku od stijena, mineralni
sastav tla nije kriterij klasifikacije. Kod krupnozrnastih tla, mineralni sastav nema
utjecaja na njihovo mehanicko ponasanje, ali je vazan kod procjene upotrebljivosti kao
agregata za pripravu betona i sl.
Za odredivanje Iizicko-mehanickih znacajki stijene potrebno je poznavat sklop stijenske
mase koji je odreden:
-nacinom postanka (ukljucujuci naknadne dijagenetske promjene i metamorfne procese);
-tektonskim promjenama (tektonski kontakti, boranje, rasjedanje, pukotinski sustav i sl.);
Struktura stijena
Struktura obuhvaca geometrijske znacajke individualnih komponenti stijene
(mineralna zrna) i njihovo uredenje gradu., koje je moguce odrediti na uzorku,
makroskopski ili mikroskopski. Struktura stijene je posljedica nacina postanka,
naknadnih dijagenetskih promjena, metamorfnih procesa i procesa troenja kojima je
stijena bila podvrgnuta. Struktura stijene znacajno utjece na mehanicko ponasanje
materijala, prvenstveno na nehomogenost i anizotropiju Iizicko-mehanickih svojstava.
Dva su osnovna tipa strukture: klasticna i kristalasta. Stijena klasticne strukture ima
detriticna mineralna zrna i odlomke stijene okruene sitnozrnastom osnovom: matriksom
i cementom te porama. Karakteristicna je za klasticne i vulkanoklasticne sedimente
stijene. Kristalasta tekstura sastoji se od kristala i Iragmenata kristala koji su medusobno
ukljeteni, gotovo bez pornog prostora. Karakteristicna je za eruptivne stijene, vecinu
metamorfnih stijena te za kemogene i biogene sedimentne stijene.
Grada stijena
Grada ili tekstura stijene obuhvaca raspored, uredenost , pakiranje i orijentaciju
sastavnih komponenti , a u pravilu se odreduje na izdanku.
Primarne strukture formiraju se u stijenama tijekom njezina nastanka. Nastale su u
sedimentim stijenama prije litifikacije (slojevitost, laminacija), a u eruptivnim prije i u
vrijeme kristalizacije (tecenje magme). MetamorIne stijene nemaju primarne strukture,
buduci da su one same po sebi sekundarne tvorevine.
Lineacija je strukturno obiljezje karakteristicno po ravnomjernom, pravilnom i
paralelnom rasporedu linearnih strukturnih elemenata, koji gotovo u potpunost proimaju
volumen stijene. Lineacija moze, ali i ne mora biti povezana s odredenim plohama u
stijeni. Razlikuju se strukturne i mineralne lineacije.
Folijacija je strukturno obiljezje koje ukljucuje ravnomjeran, pravilan, i paralelan raspred
planarnih strukturnih elemenata koji gotovo u potpunosti proimaju volumen stijene.
Najcesci sekundarni tipovi Iolijacija su klivaz i skriljavost.
Lineacija i folijacija mogu biti: primarne (nastale tijekom primarnih sedimentacijskih ili
eruptivnih procesa) i sekundarne (nastale tijekom tektonskih naprezanja i/ili
metamorfizma). Npr. folijacija (kliva) osne plohe nastaje tijekom boranja stijena.
Pukotine
Pukotine su povrine du kojih su stijene slomljene, odnosno povrine du kojih je
stijenska masa izgubila koheziju. Oblici pukotina ovise o tipu stijene i njezinoj gradi
(strukturi). Prema tipu naprezanja koje je prouzrocilo slom i relativnom kretanju zidova
pukotina razlikuju se: vlacne, smicne i tlacne pukotine. Nakon prestanka naprezanja
pojavljuju se relaksacijske pukotine. Vlacne (tenzijske) okomite su na os minimalnog
stresa (os c), odnosno paralelne su u odnosu na os b (os boranja). Pukotine smicanja
zaklapaju najcesce ostri kut prema osi najveceg naprezanja (os a). Tlacne pukotine i
relaksacijske pukotine okomite su na os a. Genetski iste pukotine tvore set, a vie setova
pukotinski sustav.
Pukotine presijecaju stijensku masu koja je podijeljena na blokove (monolite) oivicene
pukotinama. Pukotine mogu biti sistematicne (pravilne geometrije) i nesistematicne
(nepravilne geometrije). S obzirom da li se radi o rasjedanju, boranju ili erupitvnim
intruzijama ili metamorIizmu, pojavljuju se razliciti pukotinski sklopovi.
Diskontinuiteti
Diskontinuitet je opci naziv za bilo koji mehanicki diskontinuitet u stijenskoj masi koji
ima nisku vlacnu cvrstocu , ili je uopce nema. Termin diskontinuitet koristi se za vecinu
tipova pukotina, oslabljenih slojnih ploha, ploha kriljavosti, zona smicanja i rasjeda.
Diskontinuiteti mogu u cijelosti presijecati stijensku masu, Iormirajuci blokove
(monolite) ili pak samo djelomicno Iormirajuci materijalne mostove. Tekstura i grada,
ukljucujuci i sve diskontinuitete tvore sklop stijenske mase.
Strukturno-tektonski sklop
Uslijed naprezanja prouzrocenih tektonskim pokretima stijenske mase dozivljavaju
elasticne deIormacije, plasticne ili duktilne deIormacije (boranje) i krte ili rupturne
deformacije (rasjedanje), a posljedica je stvaranje struktrno-tektonskog sklopa koji
ukljucuje i nastanak jednog ili vise setova (Iamilija) pukotina. Prilikom razmatranja
nastanka deformacija treba uzeti u obzir duga razdoblja tijekom kojih je stijenska masa
izlozena naprezanjima, zatim promjena intenziteta naprezanja te cesto povisena
temperatura okolia.
Osnovni elementi stijenskog sklopa su genite i tropija. zato stijenska masa moe bit
homogena ili heterogena, odnosno izotropna i anizotropna
Klasifikacije cvrstih stijena
Do danas ne postoji opceprihvacena klasiIikacija cvrstih (vezanih) stijena kako kod nas
tako ni u svijetu. Razlog je to su inenjerskogeoloske znacajke stijena produkt razlicite
geneze i postdijagenetskih procesa (deformacije zbog tektonskih pokreta: raspucanost i
Iizicko-kemijskog raspadanja-tronost).
Nova klasifikacija stijenskih masa i tala uz inenjerskogeoloku kartu Hrvatske 1:100.00
prilagodena je geoloskoj gradi odnosno litoloskom sastavu stijena i tla koji se nalaze na
podrucju nase drzave, a mogu se jasno razlikovati po svojim litoloskim znacajkama i po
cvrstoci. Ta klasiIikacija razlikuje: nekoherentno i koherentno tlo, cvrste sedimentne
karbonatne i klasticne stijene, cvrste magmatogene intruzivne i eIuzivne stijene,
vulkanogene-sedimentne i piroklasticne stijene i cvrste metamorIne stijene. Nekoherentna
i koherentna tla ralikuje na temelju zbijenosti i konzistencije, a sve cvrste stijene na
temelju GSI klasifikacija
Hoek-Brawn klasifikacija i GSI (geological strenght index) klasificira stijene na temelju
stupnja raspucalosti i okrenosti
5.3 SUVREMENI EGZOGENETSKI PROCESI
Endo i egzogeodinamicni procesi (geodinamika)~ mijenjanje oblika Zemlje (tijekom
geoloke prolosti) > promjene geoida
Sadasnji poremecaj geoida izazvan tektonskim pokretima inicira suvremene
egozodinamicne procese > promjena reljefa (jako podloni klimatskim uvjetima)
Egzodinamicni procesi imaju slijed: raspadanje stijena, erozija, akumulacija
Egzogenetski procesi mogu se mijenjati inenjerskim zahvatima (ne i endogenetski)
-rad atmosIere (sunce, vjetar, kisa), tekucih povrsinskih i podzemnih voda, leda, mora,
vegetacije i covjeka (antropogeni utjecaj)
-uslijed egzodinamickih procesa nastaju tla
TROENJE (RASPADANJE) STIJENA
Trosenje je destruktivni proces ili skup procesa kojima se mijenjaju Iizicko-mehanicka
svojstva stijena izlozenih atmosIerskim utjecajima. Vecina trosenja dogada se na ili u
blizini povrsine, ali je ono moguce i na vecim dubinama (npr. u krsu). Fizicko trosenje
(dezintegracija) je proces u kojem dominira mehanicko raspadanje. Kemijsko troenje
(dekompozicija) je proces u kome prevladava kemijska razgradnja minerala (npr.
razgradivanje silikatnih minerala u minerale glina). Krajnji produkt troenja je rezidualno
tlo bilo nevezano ili slabovezano. Produkti troenja ovisni su prvenstveno o litolokom
sastavu, teksturi i strukturi stijena kao i o lokalnoj klimi: Unutar profila troenja postoje
gradacije od rezidualnog tla do svjee(intaktne) stijene. Stupnjevi I, II i III smatraju se
stijenom, stupanj IV je prijelazan oblik (ima cvrstocu slabe stijene, ali postojanost
stijene), a stupnjevi V i VI imaju karakteristike tla. Povrinski dio tla je humiziran
(topsoil), a dubinski nije (subsoil). Prijelaz izmedu pojedinih zona trosenja je najcesce
postupan i cesto vrlo nepravilan.
Fizicko raspadanje (dezintegracija)~ usitnjavanje ~ povecanje volumena i smanjenje
prostorne mase > ubrzavanje kemijskih procesa
Uzrocnici dezintegracije su:
-tektonska relaksacija >poputanje jednosmjernog tlaka
-insolacija ~ anizotropija minerala ~ razlicito rastezanje i stezanje ~ slabljenje
mineralnih veza > stvaranje napuklina
-hidratacija i dehidratacija (suenje i vaenje) > pomjena T > promjena P vodene pare
~ veca ili manja adsorpcija ~ otapanje ili izluzivanje mineralnih soli ~razaranje stijene
-smrzavanje-otapanje ~ povecan P vode ~ razaranje strukture stijene
Kemijsko raspadanje (dekompozicija)
- na zraku, slatkoj i morskoj vodi: ovisnost o klimi: T veca za 10
0
C, trosenje vece 2-2.5 x
(u tropima 8-10 x vece od Europe
- ovisnost o reljeIu ~ ravan (jace kemijsko), nagnut (erozija)
- glavni cinitelj kmijskog toenja su voda i kisik> otopljeni CO
2
(karbonska kiselina)i
slobodni H
+
i OH
-
ioni (pH=1-7 kiselo; 7-14 lunato),
Uzrocnici dekompozicije su:
-hidratacija: primanje H-iona i oslobadanje alkalijskih (Na, K, Li) i zemnoalkalijskih
elemenata (Ca,Mg) i Si > autigeneza (nastanak minerala gline) > kaolinit (kiselo, pH 5-7),
montmorilonit (slabo lunato pH > 7)
-kalcit > karbonatna kiselina > nestabilni hidrokarbonat
-ortoklas > kaolinit + silikatna kiselina
-oksidacija: iznad razine temeljne vode > mijenjanje boje > promjena mineralnog sastava
~ povecanje V (pirit-hematit)
Stabilnost petrogenih minerala
- ovisno o nacinu postanka, kemizmu, i Iizickim svojstvima
- stabilnost obrnuta Bowen-ovom kristalizacijskom nizu - kvarc najotporniji ~cest u
sedimentima
- feldspati: mikroklin i kiseli plagiolasi (), bazicni (-)
- olivini i pirokseni > neotporni
- tinjci: biotit (-), muskovit (+)
- karbonati: lako topivi ako je voda agresivna (kisela pH<7)
Raspadanje uzrokovano ivim organizmima
-bioloko razaranje (bioerozija)
- rast korjenja ~ Iizicko razaranje
- djelovanje humusnih kiselina i bakterija > kemijsko razaranje
Zone troenja
Unutar profila troenja postoje gradacije od rezidualnog tla do svjee (intaktne) stijene.
Stupnjevi I, II i III smatraju se stijenom, stupanj IV je prijelazan oblik (ima cvrstocu slabe
stijene, ali ne i njenu postojanost), a stupnjevi V i VI imaju karakteristike tla. Prijelaz
izmedu pojedinih zona trosenja je najcesce postupan i cesto vrlo nepravilan.
TRANSPORT
Raspadnuti materijal moe biti transportiran gravitacijom, vodom, vjetrom i ledom
PADINSKI PROCESI
- gravitacija uzrokuje kotrljanje i klizanje > padinski sedimenti deluvij
-prirodni (gravitacija i podzemna voda) i antropogeni uzroci
-uzrok: povecanje sila (opterecenje ili hidrodinamicki odnosi) ili smanjenje otpora
(cvrstoce tla ili stijene)
-nestabilnosti u tlima: puzanje i klizanje
-puzanje: polagano kretanje mase tla niz padinu ~plasticne deIormacije (naponi
cvrstoce na smicanje)
-kotrljanje odlomaka stijena: sipari
-klizanje: brzi pokreti mase tla niz padinu ~slom tla (jako smanjenje cvrstoce) na kliznoj
plohi
-vrste klizita: odroni, rotacijska, translacijska, sloena
-vrste klizista (prema geoloskoj gradi): asekventna, konsekventna, insekventna
-klizista prema povecanju tijela: delapsivna (regresivna) i detruzivna (progresivna)
-nestabilnosti u cvrstim stijenama: osipavanje, odroni (lokalno) i kamene lavine
(globalno nestabilno)
-osipavanje: na strmim terenima izgradenim od raspucanih stijena (sipari na
karbonatima), pri vrhu sitniji, na dnu krupniji odlomci (nestabilno), klimatski utjecaji
(insolacija i mraz)
-odroni: odvajanje blokova po pukotinama povoljne orijentacije > hrapavost, zijev,
ispuna, podzemna voda, korijenje
-primjer sloenog klizita Grohovo (Sl. 8)
GEOLOKI RAD POVRINSKIH VODA
-denudacija: pluvijalno (kino) ogoljavanje-ravnomjerno (povrinsko) spiranje eluvija
>akumulacija - nastanak deluvija >sniavanje i zaravnjavanje reljefa (preteno u vlanoj
klimi) (ovisi o: geoloska grada, reljeI, vegetacija, klima -padavine)
-tri faze razvoja reljefa(mladosti, zrelosti i starosti)
-korozija: kemijsko razaranje i otapanje minerala i stijena ~karakteristicno za okrsavanje
-erozija padina: Iizicko-kemijsko raspadanje (eluvij) >povremeni tok >linijsko spiranje
>odnoenje materijala >stvaranje ljebova: vododerine (<2 m) i jaruge (dublje) >plavine
(proluvij) (primjeri na fliu) -selektivna erozija (ovisno o svojstvima stijena) -energija
reljefa (nagib) > usijecanje dna jaruga (brzi proces povecan unistenjem pedolosko sloja)
-primjer kombiniranog djelovanja erozije i razvoja klizista u podrucju Vinodolske doline
-bujice(povremeni vodotoci): veliki pad> intenzitet padavina >pogodan materijal
(blatni tok) ~velika rusilacka snaga (primjer su padine Ucke)
-potocni (proluvijalni sedimenti) > proluvijalni nanos (ljunak i valutice)
-fluvijalna(rijecna) erozija (stalni vodotoci): intenzitet ovisi o: nagib korita, kolicina
vode, geoloski sastav, kolicina i vrsta vucenog nanosa (brzina planinskih vodotoka 3-4
m/s)
-oblik rijecnog korita: gornji tok "V" oblik (naglaena vertikalna erozija i pravolinijski
tok, brzina planinskih vodotoka 3-4 m/s, kanjoni), sredni tok "U"oblik (vertikalna i bocna
erozija korita-skretanje toka) i donji "spljosteni U" (bocna erozija-iskrivljenje dinamicke
osi toka) ~poremecaj stabilnosti bokova ~obrusavanje i klizanje
-vodom se transportira najveca kolicina sedimenata) ~ laminarno i turbulentno strujanje ~
mehanicke cestice, koloidna i prava otopina (kationi i anioni) ~bujicni, rijecni i marinski
sedimenti, pridneni transport: trakcija (vucenje po dnu) i saltacija (skokovi po dnu)
>usitnjavanje i zaobljavanje zrna
-u suspenziji: sitne cestice, koloidne i prave otopine; transport erodiranih sedimenata:
pridneni i suspenzijski
-akumulacija (pad transportne snage vode) ~ krupnije (teze) pa sitnije cestice ~ prag
brzine (velicina zrna, oblik, speciIicna tezina, kohezivnost)
-uzduzni proIil vodotoka (talweg): parabolican (u homogenom terenu), skokovi-
vodopadi, regresivno produbljavanje (od usca)~ lokalna i globalna erozijska baza (more)
~rijecne terase i aluvijalna ravnica ~promjene lokalne i globalne erozijske baze;
glacioeustaticke oscilacije
-rijecni sedimentacija (aluvijalni-Iluvijalni sedimenti) ~aluvijalna ravnica (razlicit
raspored sedimenata, stara rijecna korita),
-prijelazne sredine: estuariji, delte i lagune (utjecaj mora)
-esturarij je potopljeno rijecno usce
-delta je kasni stadij estuarija: Iluvijalna i marinska zona, distribucijski kanali, razliciti
oblici delta, delta i prodelta, produetak delte u podmorje: na elfu, podmorski kanjon,
podmorske deltne lepeze
GEOLOKI RAD PODZEMNIH VODA
To su: korozija, sufozija, likvefakcija, zamrzavanje tla
-korozija: kemijski rad podzemne vode (pretezito u cvrstim stijenama)
-okravanje (karstifikacija): kalcijev karbonat agresivna ugljicna kiselina u vodi ~
otapanje: kalcit (vie), dolomit (manje topiv) > crvenica
-posljedica povrinskog okravanja > sniavanje reljefa; posljedica podzemnog
okravanja: proirivanje pukotina > kaverne i spilje
-sufozija :filtracijsko razaranje poluvezanih do nevezanih stijena
-tok podzemne vode ~ ispiranje sitnih cestica (mehanicka suIozija) ili iznosenje
otopljenih tvari (kemijska suIozija) ~ slijeganje terena ~suIozna uleknuca
-suIozija zavisi od: hidraulickog gradijenta (nagiba) i brzine toka >primjeri uz obale
rijeka i jezera - nagle promjene razine
-suIozija slabija u koherentnom tlu (glinovito), jaca u nekoherentnom tlu (pjeskovito)
-mrazno-dinamicke pojave: nakupljanje vode (leda) u lecama, nadimanje (u glinovitom
tlu), izraeno u polarnim krajevima - zona vjecno smrznutog tla, u umjerenim zonama
dubina smrzavanja 30-80 cm, nema nadimanja u cvrstim stijenama
GEOLOKI RAD LEDA
-erozija ledom (glacijalna erozija - eksarcija): cirk pokreti ledenjaka ~ mehanicko
razaranje stijena u podlozi (strije)> prenoenje odlomaka > otapanje leda > taloenje
nesortiranih sedimenata: glacijalni sedimenti (morene)
-morene: povrsinske, bocne, unutrasnje, podinske, ceone)
-mehanicko raspadanje stijena: smrzavanje-odmrzavanje, abrazija, odvajanje blokova i sl
GEOLOKI RAD VJETRA
-erozija vjetrom (eolska erozija - korazija): pustinjski predjeli,
-eolska erozija ovisi o: jacini, smjeru i trajanju vjetra, velicine i obliku cestica,
mikroreljefu, vegetaciji i vlanosti
-deflacija >kamene pustine (hamada), vadi (suha rijecna korita)
-vjetar brzine 6 m/s pokrece cestice 0.25 mm, a 12 m/s pokrece cestice od 1.5 mm -
kotrljanje vecih cestica ~ habanje podloge; odnasanje sitnih cestica ~ habanje podloge -
akumulacija: eolski sedimeni >pjescana pustinja (erg)~ eolski sedimenti (dine i barhane),
les (prapor)
GEOLOKI RAD MORA
-marinska erozija: hidraulicki rad valova (otkidanje i lomljenje), habanje podloge
(pokrenute cestice), raspadanje stijena (vlazenje i susenje), otapanje (korozija morske
vode), bioerozija (rad organizama)
-marinski erozijski ciklus: koncentracija valova na rtovima > klif, valna potkapina i
marinska terasa (abrazijski i akumulacijski dio)
- zona otvorenog mora, deIormacije valova (L H), nastanak zala
- rad mora u preteito stjenovitim ili pjeskovitim obalama
-hidraulicki rad valova: H2 m ~ p 20 kPa, prebacivanje valova ~ zracni jastuk p~ 10-
100 x, povlacenje~podtlak razaranje stijene
- ovisnost abrazije o strukturnom sklopu
-nagib ala > strmije alo-veci promjer zrna, zimski i ljetni profil
-abrazijska i akumulacijska ala; slabo valovanje > uglasta zrna
-bioerozija (nad, medu i podplimna zona) ~ zonalni raspored organizama ~ brzina
bioerozije do 1 mm/god (11 kg/m obale: 10-30 % otopljeno, 70-90 % pijesak), bioerozija
naglasena u cistim vapnencima, slabija u dolomitima