C. W.

Leadbeater

Nevidljivi pomagai

The unvisible helpers

"RetroPrint", Mostar 2008

Sadraj

Poglavlje I Univerzalno vjerovanje Poglavlje II Moderni primjeri Poglavlje III Osobno iskustvo Poglavlje VI Pomagai Poglavlje V Realnost nadnaravnog ivota Poglavlje VI Pravodobne intervencije Poglavlje VII Pria o anelu Poglavlje VIII Pria o vatri Poglavlje IX Materijalizacija i vraanje Poglavlje X Dva brata Poglavlje XI Spreavanje samoubojstva

4 13 21 27 34 38 41 47 51 56 62

Poglavlje XII Izgubljeni djeak Poglavlje XIII Pria o Ivy Poglavlje XIV Tipini sluajevi Poglavlje XV Brodolomi i katastrofe Poglavlje XVI Rad meu mrtvima Poglavlje XVII Rad u svezi s ratom Poglavlje XVIII Ostala podruja rada Poglavlje XIX Veliki rad Poglavlje XX Put probacionizma Poglavlje XXI Vlastiti put Poglavlje XXII O onome to se nalazi "iza"

65 70 77 84 88 102 119 123 131 139 148

Poglavlje I
Univerzalno vjerovanje

Prirodna filozofija nam koristi i pomae u religijskom okruenju u kojem smo odrasli, samo u racionalnijem obliku. Mnogi su se na krilima razuma i intuicije iz slijepog vjerovanja uspeli k slobodi i plemenitijem mentalnom ivotu viih razina postojanja, osjeajui da tijekom tog sjajnog postignua neto gube, da su naputajui vjerovanja iz djetinjstva odbacili mnogo ljepote i ivotnog pjesnitva. Ukoliko su njihovi dosadanji ivoti bili dovoljno ispunjeni, omoguujui im dobrostiv utjecaj prirodne filozofije, otkrivaju u naroitosti tog nauka veliku dobit. Slava, ljepota i pjesnitvo razvijaju se u daleko veoj mjeri nego to bi se isprva moglo uoiti. Nema vie jednostavnog i ugodnog sna iz kojeg ih svjetlo javnog mnijenja moe u bilo kojem trenutku probuditi; postoji samo istina prirode koja nalae istraivanje i traganje postajui svjetlija, potpunija i savrenija, ujedno pridonosei boljem i ispravnijem razumijevanju tematike. Izraena elja ili, bolje reeno, molba za dobrohotnim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put kojim se nevidljivi svijet (koji se povlai pred velikim va-

lom materijalizma iako ga uglavnom smatraju podrijetlom svih ivih bia) moe pretvoriti u moderan ivot. Ovo uenje pokazuje da udesne narodne tradicije i predaje o elfima, dobrim kunim duhovima, gnomima, duhovima zraka i vode, duhovima uma, planina i rudnika nisu besmisleno praznovjerje, ve da su zasnovane na stvarnim i znanstvenim injenicama. Ovdje nalazimo odgovor na temeljno ivotno pitanje: "Da li ovjek ivi nakon smrti?" Uenja o prirodi i ivotu nakon smrti bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se zapadnjaki svijet ve otprije okruio. Nije potrebno posebno naglasiti da u uenju o besmrtnosti due prirodna filozofija zastupa potpuno drugaije stajalite od religije, ne postavljajui velike istine samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Govoriti o ovakvim temama ne znai razmjenjivati pobona razmiljanja ili metafizike spekulacije, ve vrste i odreene injenice, stvarne i neposredne poput zraka koji udiemo ili mjesta u kojem ivimo. O ovim injenicama mnogi od nas imaju postojano iskustvo, ukljuujui i svakodnevan rad nekih naih izuavatelja to u ga u ovoj knjizi predoiti. Moi qui vous parle - piem ove rijei ukazujui vam na stvari koje su mi poznate vie od etrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnije i vanije od onih na fizikoj razini. Pretpostavljam daje jedan dio itatelja ve upoznat s opom koncepcijom svijeta s one strane groba: da se ne nalazi daleko i da nije bitno razliit od ovog svijeta, ve je njegov nastavak. ivot u njemu nije optereen

postojanjem fizikog tijela. Onima koji posjeduju intelektualne ili umjetnike sposobnosti taj je ivot vii od ovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjetniki razvijeni ponekad se moe doimati jednolino i dosadno. U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima je potrebna pomo, i treba im je pruiti; mnogo se toga moe uiniti, mnogo je razliitih smjerova djelovanja. Moram napomenuti takoer da ideja pomaganja nije iskljuivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek pomau mrtvima; oni esto pokuavaju utjeiti ive. Vjerojatno nekoliko ivih ljudi radi u samom astralnom svijetu, to nikada nije razmatrano znanstveno, na odreen i organiziran nain. Veliki je broj ivih ljudi uvijek radio indirektno, npr. molei za umrle. No, taj je napor nekako neodreen, jer oni koji ga ine obino ne znaju mnogo o zbivanjima s one strane groba. U Rimokatolikoj crkvi ljudi su se uvijek molili u Bojoj vjeri i strahu za one koji su napustili ovaj ivot. Njihova molitva ni u kom sluaju nije prazna forma, ali vjerojatno nije potpuna u obliku u kojem je molitelji upuuju. Nije potrebno rei Bogu to bismo htjeli da uini za nas, to ne znai da molitva ne daje nikakav rezultat. Ona za posljedicu ima snano izlijevanje energija na viim razinama- velik mentalan i emotivan napor. U svijetu kojim upravlja zakon nema napora koji ne stvaraju odreenu vrstu rezultata. Akcija i reakcija meusobno su isprepletene. Svaki napor, bez obzira da li je fiziki, emotivan ili mentalan, mora stvo-

riti neto u prirodi djelovanja ili reakcije. Nepobitno je stoga utvrditi da molitva za mrtve jako djeluje na njih, a pritom se oslobaa velika koliina duhovne snage. Oni koji mole pomau u evoluciji onih kojima je molitva upuena, ak i bez poznavanja mogunosti izravnog rada na viim razinama. ivi su oduvijek utjecali na umrle. Netko bi se mogao zapitati: "Je li prije pojave teozofske ideje bila rairena ideja o 'Velikom bijelom bratstvu' i Adeptima? Zar Adepti i njihovi uenici nisu pruali takvu vrstu pomoi?" Naa predodba o vanosti izuzetno je relativna. Mi smatramo da je od primarne vanosti ono to je izravno povezano s nama, ne shvaajui da energije koje oblikuju evoluciju djeluju na ovjeanstvo, a ne na individue; ne na desetine, stotine, ve na tisue i milijune. Adepti ne posveuju svoje vrijeme takvom radu, ali to rade njihovi uenici. U prolosti su mnogi od njih bili Indijci. Svatko tko zna neto o indijskoj religiji uvidjet e da ideja pomaganja mrtvima nije uvrijeena meu njenim poklonicima. Njihova ideja o stanju nakon smrti poiva na apsorpciji u nekom obliju kojim se predstavlja boanstvo, a time i na postizanju znaajnog napretka. Bez ikakve dvojbe mogu biti od velike koristi ovjeanstvu kada uznapreduju, ali teko to mogu ostvariti u sadanjem meustanju. Hinduistika religija svoje sljedbenike ui o stanjima nakon smrti pa stoga ne postoji velika potreba za pomaganjem mrtvima; nakon smrti Indijac

nikako ne smije biti uznemiren ili ometen. Misao da mrtvi trebaju pomo nakon izvoenja Shraddha ceremonije potpuno je strana indijskom umu. Nama ostaje dojam o vrlo slabo organiziranom radu. Postoji velik djelokrug aktivnosti u kojem svaka osoba koja neto zna o stanjima u tom svijetu moe biti od koristi. Stoga se oni ubacuju u taj svijet i ine to mogu. I druge su religije u svojim zapisima detaljno uile o stanjima nakon smrti. Egipatska je religija jedna od njih, ali je njihov pristup atlantianski. Egipani nisu imali ideju uopavanja. Iako se radi o mnotvu sluajeva, izgleda da iz njih nisu izvodili neko ope pravilo. U "Knjizi mrtvih" pronalazimo ogromnu koliinu detalja koji su paljivo zapisani i vremenski odreeni. No, ini se da Egipani nisu poklanjali mnogo panje injenici da je to oitovanje ljudske volje; jaka volja moe nositi ovjeka i bez detaljnog znanja pa se moe rei da su u tom sluaju arolije i recitacije nepotrebne.1 Dok teozofija nije zapoela s obraivanjem ove materije, na Zapadu nismo imali nikakav zapis ni tvrdnju o svijetu u koji se ulazi nakon smrti. Spiritizam je dao zbirnu informaciju, ali su mu metode bile sporadine. Osim toga, nije mnogo govorio o drugom svijetu. Teo"Knjiga mrtvih" i neki drugi egipatski zapisi detaljno opisuju to se dogaa s ovjekom nakon ovozemaljskog ivota. U Egiptu je svatko imao pravo na ivot nakon ivota, a poimanje tog stanja razlikovalo se od ovjeka do ovjeka ovisno o njegovoj svijesti. Stoga su egipatski tekstovi simbolini, a njihova religija vieznana.
1

zofija je uinila daleko vie. Pribliila je suvremen znanstveni duh problemu nevidljivog svijeta tabelirajui svoja promatranja i izgradivi suvisao sustav. Ipak, injenica je da nemamo iskljuivo pravo u svim stvarima. Sve obavijesti o astralnom svijetu moe zamijetiti i prenijeti svaki inteligentan stanovnik tog svijeta. esto se do informacija dolazi drugim kanalima. One bi zasigurno bile uestalije da vei broj umrlih ima izraene osobine znanstvenih promatraa. Oni opisuju samo ono to vide u neposrednoj okolini, ne pokuavajui uoiti astralni svijet kao cjelinu. Kada smo poeli prouavati tijek sna, ubrzo smo spoznali da postoji vie smjerova meu ivima i mrtvima koji trae pomo. Rijei ivi i mrtvi rabim u uobiajenom znaenju, iako to vjerojatno ne bih trebao initi. Mrtvi su vie ivi od nas samih, to nam uporno i stalno priopavaju. Oni o nama govore kao o mrtvima, jer smo zakopani u grobove od krvi i mesa, zatvoreni za vie utjecaje. Nikada se ne ale na svoje stanje ve, naprotiv, prema nama iskazuju aljenje. O njima emo razmiljati kasnije, a sada pogledajmo na koji nain moemo pomoi ivim ljudima. Pokuajte se, svaki put prije odlaska na spavanje, sjetiti da ulaskom u stanje sna naputate tijelo. Tada potpuno slobodno ivite u astralnom svijetu kao umrla osoba, iako zadravate sposobnost vraanja u fiziko tijelo ili fiziki nosa. S vremena na vrijeme susreete stalnije astralne stanovnike te s nekima moete razgo-

varati licem u lice, jednako kao to to inite svakodnevno s poznanicima i prijateljima na materijalnoj razini. Na astralnoj razini, kao i na ovoj, moete utjeiti one koji pate. ak i onima koji jo uvijek ive na daleko materijalnijoj razini zemlje moete pomoi svojim dobrohotnim osjeajima. U pravilu se ne moete prikazati nijednoj budnoj osobi. Da biste to uinili, potrebna je materijalizacija, odnosno astralno tijelo morate oviti velom fizike materije. Naravno, to umijee nije lako postii. Odreenoj osobi moete iskazivati ljubav i simpatije bilo kada, ali za razgovor ili prikazivanje bolje je priekati vrijeme sna. ak i iz astralnog tijela moete poslati umirujue i spokojne vibracije koje e osloboditi prenapregnute ivce tijela te omoguiti san nekome tko ga ne moe postii. Takoer moete ublaiti neiju mentalnu zabrinutost polaui u njegov um vedre i vesele misli, pokazujui mu bez rijei da njegov sluaj moe biti mnogo gori nego to jest. esto moete pomoi zabrinutim i uzbuenim ljudima. Postoji na tisue onih koji nikada nisu upoznali stanje osloboenosti od briga, a uglavnom ih uzrokuju neki dogaaji koji uope nisu bitni. Takvi su ljudi mentalno bolesni; ozbiljno bolesni u odnosu spram svojih viih nosaa. Postoje ljudi koji uvijek u neto sumnjaju, to je pak druga vrsta mentalnog oboljenja. Postoje jo i materijalisti koji tvrde da je njihova doktrina u skladu s opim miljenjem (javnim mnijenjem); no moe se tumaiti da teorija koja se uzima u razmatranje nije fi-

ziki imbenik pa je na astralnoj razini laka demonstracija tih injenica nego na ovoj. Onima koje volimo moemo pomoi dajui im kvalitete koje im nedostaju. Plahom i nervoznom prijatelju moemo poslati misli ohrabrenja, snage i povjerenja. Ako je netko grub i netolerantan u prosuivanju, moemo ga okruiti oblacima ljubavi i njenosti. Takav se pothvat mora provoditi vrlo paljivo, uvijek pomou neznatnih sugestija, a nikako pokuajima dominiranja. Iz vieg svijeta nije teko ovjeku utisnuti snanu misao. Prosjenom osobom moemo dominirati i praktiki je misaono prisiliti da prihvati odreen smjer djelovanja, to u potpunosti drim neprihvatljivim. Postoji teorija o velikim i korisnim posrednicima "Prirode". Vjerovanje u njih potjee jo od najdavnijih vremena, a raireno je i dan-danas usprkos osporavanju odreenih dogmatikih krugova koji nastoje osporiti pravednu i istinitu ideju o posrednicima. Oni sve nastoje reducirati na dva imbenika: boanstvo i ovjeka, degradirajui koncepciju boanskog te inei ovjeka bespomonim. Ve i trenutna misao pokazuje da uobiajena predodba "providnosti" - koncepcije nejednakog mijeanja posredovanjem "sredinje snage" univerzuma kao rezultata "njegove" vlastite naredbe - ukljuuje uvoenje djelominosti u shemu, a dosljedno tomu i itav slijed "zala" koja prate ovaj trag. Teozofski nauk ovjeku pomae na ovaj neobian nain samo ako je on svojim djelima zasluio pomo, koja se ak i u tom sluaju daje posredovanjem onih u blizini njegove razine. On nam

pribliava staru i vanu koncepciju o neprekinutom slijedu ivih bia to se protee od samog Logosa do zemlje pod naim nogama. Na Istoku od pamtivijeka znaju za nevidljive pomagae, iako su im imena i pridruene karakteristike razliiti od zemlje do zemlje. U Europi postoje stare grke prie o utjecaju bogova na dogaaje meu ljudima. Rimska legenda o Kastoru i Poluksu vodi legije mlade republike u bitku kod jezera Religus. Takve koncepcije ne izumiru zavretkom klasinog razdoblja te imaju svoje legitimno naslijee u srednjovjekovnim priama o svecima. One se pojavljuju u kritinim razdobljima, okreui ratnu sreu u korist kranskih vojski. Znakovite su prie o anelima uvarima koji se katkad pojavljuju i spaavaju pobone putnike od nesrea i nezgoda.

Poglavlje II
Moderni primjeri

Usprkos sumnjiavom razdoblju i zbrci dvadesetog stoljea, usprkos dogmatizmu znanosti i smrtnoj dosadi protestantizma, mogu se pronai primjeri posredovanja ili djelovanja koji su potpuno neprotumaivi sa stanovita materijalizma. U elji da ih predoim itateljima, ukratko u iznijeti nekoliko primjera u obliku kratkih pria, a ujedno u navesti i one kojima sam osobno svjedoio. Jedno osobito obiljeje tih nedavnih primjera poiva u injenici da je intervencija vrlo esto bila namijenjena pomaganju ili spaavanju djece. Zanimljiv dogaaj koji se zbio u Londonu prije samo nekoliko godina povezan je sa spaavanjem djeteta u velikom poaru nedaleko od Holborna u kojem je do temelja izgorjelo nekoliko kua. Vatra se irila takvom brzinom da vatrogasci vie nisu mogli spasiti kue, ali su uspjeli spasiti sve stanovnike izuzev starice koja se uguila dimom prije no to su vatrogasci uspjeli stii do nje i petogodinjeg djeteta na koje se uslijed urbe i uzbuenja zaboravilo.

Majka je prijatelju ili roaku kuevlasnice ostavila malenog na uvanje jer se tog dana morala poslovno zaputiti u Colchester. Kada su svi bili spaeni, a itava kua zahvaena plamenom, s uasom su se prisjetili djeteta. U tom se trenutku pokuaj spaavanja inio beznadnim, pogotovo zbog toga to je dijete bilo u tavanskom stanu. Jedan je vatrogasac herojski odluio pokuati spasiti dijete. Primivi upute o tonom poloaju sobe, nestao je u dimu i vatri. Pronaao je dijete i iznio ga vani potpuno neozlijeeno, a pria koju je ispriao kolegama po mnogoemu je jedinstvena i neobina. Kada se uspio probiti do sobe koja je bila sva u plamenu, velik dio poda ve se bio uruio. Meutim, vatra se "savijala" prema prozorima na neobian i neobjanjiv nain to on, usprkos svom dugogodinjem iskustvu u vatrogastvu, nikada prije nije vidio. Dio sobe u kojem se nalazilo dijete bio je netaknut, iako je pod na kojem se nalazio djeji kreveti napola izgorio. Dijete je bilo jako preplaeno. Vatrogasac je nekoliko puta jasno i precizno utvrdio da je prilikom tih nekoliko izrazito rizinih koraka vidio neko oblije, lik slian "anelu". Njegove su rijei bile: "Neto velianstveno bijelo i srebrno nadvilo se nad krevet, smirujui vatru koja je zahvatila poplun." Tvrdio je da je dobro vidio, jer je lik bio vidljiv nekoliko trenutaka, a potom je, kada mu se pribliio na udaljenost od samo nekoliko koraka, nestao. Postoji jo jedna zanimljivost vezana za ovu priu. Djeakova majka te noi nikako nije mogla zaspati. Ispunjavao ju je osjeaj straha da njenom djetetu prijeti

neka opasnost. Osjeaj je bio toliko intenzivan da je konano ustala i iskreno se pomolila da joj dijete bude zatieno od opasnosti koju je instinktivno osjetila. Ovakvu intervenciju krani bi nazvali odgovorom na molitvu. Prevodei istu ideju znanstvenijom frazeologijom, moe se rei da je njezin snaan izljev ljubavi stvorio energiju koju je jedan od pomagaa upotrijebio pri spaavanju djeteta od uasne smrti. Sluaj u kojem su djeca zatiena na jednak nain dogodio se nekoliko godina ranije od navedenog na obalama Temze u blizini Maidenheada. Opasnost je ovaj put prijetila iz vode. Troje djece, koja su ivjela u blizini mjesta Shottesbrook, krenulo je s dadiljom u etnju. Trkarajui uokolo naletjeli su na konja koji je vukao teretni amac. Preplaivi se, dvoje se djece iznenada nalo na drugoj strani ueta za tegljenje koje ih je potom odbacilo u vodu. Vidjevi to se dogaa, laar je brzo priskoio u pomo. Tada je ugledao djecu kako plutaju na "potpuno neprirodan nain", kreui se prema obali. To je bilo sve to su on i dadilja vidjeli. Djeca su pak tvrdila da su vidjela "predivnu osobu, bijelu i svijetlu" koja im je pomagala vodei ih do obale. Njihova pria nije ostala nepotvrena. Laareva kerkica takoer je vidjela neto slino. Zauvi dadiljine krikove, istrala je iz kabine i vidjela predivnu enu kako izvlai djecu na obalu. Pria nam ne iznosi pojedinosti pa je stoga teko sa sigurnou utvrditi kojoj je vrsti anela pripadao taj

pomaga. Postoji vjerojatnost da se radi o razvijenom ljudskom biu koje djeluje unutar svog astralnog nosaa, to se moe potkrijepiti onim to emo iznijeti u daljnjem tekstu, promatrajui itavu situaciju vie iz kuta pomagaa nego onoga kome je pomo potrebna. Sluaj u kojem je posredovanje jasnije odreeno prenosi nam poznati sveenik dr. John Neale. On govori o ovjeku koji je izgubio enu i nedugo potom poveo djecu na selo kod prijatelja koji su povremeno obitavali u velikoj staroj gospodarskoj kui. U njenom donjem dijelu nalazili su se dugi i tamni hodnici u kojima su se djeca oduevljeno igrala. Odjednom su se uspela u dnevnu sobu na katu prepriavajui kako su dolje sreli majku koja im je rekla da se vrate, a potom je nestala. Pregledavajui poslije hodnike, prijatelji su ustanovili da se samo nekoliko koraka od mjesta gdje su djeca vidjela majku nalazio nepokriven otvor spremita. Da su djeca potrala samo nekoliko koraka dalje, pala bi kroz okno. Prikazanje njihove majke spasilo ih je od gotovo sigurne smrti. Ovaj je primjer poprilino jasan. Majka s ljubavlju nadzire djecu s astralne razine. Njena naglaena elja za upozorenjem na opasnost dala joj je mogunost da je djeca na trenutak mogu vidjeti i uti, ili je jednostavno utisnula u njihove umove misao da su je vidjeli i uli. Mogue je da je pomaga bio i netko drugi tko je uzeo prepoznatljiv majin lik kako ne bi uznemirio i preplaio djecu. Ipak, najvjerodostojnija hipoteza je pridrui-

vanje intervencije djelovanju uvijek budne majinske ljubavi nepomuene prelaenjem kroz vrata smrti. Majinska ljubav, jedan od najsvetijih i najnesebinijih ljudskih osjeaja, predstavlja na viim razinama jedan od najtrajnijih osjeaja. Nalazei se na niim nivoima astralne razine, a time jo uvijek u dodiru sa zemljom, majka odrava svoj interes i brigu za vlastitu djecu jer ih je sposobna vidjeti. ak i nakon ulaska u nebeski svijet ti maleni su najistaknutiji sadraj njezinih misli. Izobilje ljubavi kojom obasipa oblija koja je od njih stvorila predstavlja izlijevanje duhovne energije to kree dolje na njezino potomstvo koje se jo uvijek bori u ovom donjem svijetu i okruuje ih ivim centrima dobrohotne energije. Nedavan sluaj, koji se dogodio pod nadzorom naih istraivaa, na dobar nain prikazuje reeno. Radi se o eni koja je umrla prije dvadeset godina i za sobom ostavila dva sina za koje je bila duboko vezana. Potpuno je prirodno da su oni bili najistaknutiji likovi njezina nebeskog ivota, kao to je i prirodno da je o njima mislila kao o djeacima od petnaest ili esnaest godina, koliko su imali kada ih je ostavila. Ljubav koju je tako neprestano izlijevala na te likove u nebeskom svijetu zaista je djelovala kao dobrohotna sila koja je obasipala ve odrasle ljude u fizikom svijetu. No, na njih ipak nije djelovala u jednakoj mjeri zbog toga to je postojala velika razlika meu samim likovima. Majka nije mogla vidjeti nikakvu razliku. Oba lika izgledala su joj jednako. Oima istraivaa bilo je jasno

da je jedan od likova bio ista misaona forma bez iega to bi odgovaralo stvarnosti, dok je drugi lik predstavljao mnogo vie od same slike, jer to je bio prirodni nagon sa ivom energijom. Pratei ovu zanimljivu pojavu do njenog ishodita, pronali smo da je u prvom sluaju njezin sin izrastao u obinog poslovnog ovjeka, ni na koji nain loeg ovjeka, ali ni po emu duhovno orijentiranog. Njezin drugi sin postao je ovjek vrlo nesebinih tenji, plemenit i kulturan. Tijekom svog ivota razvio je daleko vie svijesti u svom egu od svojega brata. Upravo je zbog toga njegova via bit bila sposobna energizirati izgled djeaka, onaj koji je njegova majka stvorila u svom nebeskom ivotu, i staviti neto od sebe same u njega. Londonski biskup vjeruje da neka djeca mogu vidjeti anele. Propovijedajui na svom vlastelinstvu, zakljuio je da su Bog i aneli uvijek blizu nas te je zamolio sluatelje da djeje tvrdnje o vienju takvih bia ne tumae kao posljedicu uobrazilje. Ispriao im je kako je jednom sluio misu u Westminster Abbeyju. Meu skupom se nalazilo dijete od trinaest godina koje je dolo pratiti krizmu svog brata. Za vrijeme sluenja mise, dijete je upitalo svoju majku: "Vidi li ih, majko?" "Vidim li to?" upitala je majka, a dijete je odgovorilo: "Anele. Sa svake biskupove strane nalazi se po jedan."

Reeno je da samo oni istoga srca mogu vidjeti Boga. Nije li stoga mogue da dijete savrene istoe moe vidjeti stvari koje odrasli ne mogu vidjeti? Biskup je takoer ispriao priu o pet djevojaka iji je otac, osjetivi se loe, legao u krevet. Najmlaa je djevojica otila na spavanje, a nedugo poslije iz njene se sobe zauo uzvik: "Evo ih. Dva se anela uspinju stubitem!" Nitko nije vidio nita slino. Poslije je dijete opet zvalo: "Opet su tu. Aneli silaze niz stube. Tata se nalazi izmeu njih." Svih pet djevojaka ovaj je put vidjelo istu stvar. Otiavi u sobu svog oca, pronale su na krevetu njegovo beivotno tijelo. Malena ker nekoga biskupa izala je u etnju sa svojom majkom. etale su svojim rodnim gradom, a dijete je bezglavo jurilo ulicama. Iza ugla je iznenada banula koija s konjima i dijete je palo. Vidjevi svoje dijete meu konjskim kopitima, majka je pojurila svojoj keri oekujui da e je zatei teko povrijeenu. No, dijete je veselo ustalo govorei: "Mama, nisam povrijeena. Neto u bijelom dralo je konje kako me ne bi ozlijedili i govorilo mi da se ne bojim." Naredni sluaj, koji se dogodio u Buckinghamshiru, znakovit je s obzirom na vremenski period tijekom kojeg se odvijalo fiziko oitovanje posredovanja i pomoi. U dosad navedenim primjerima posredovanja su se do-

gaala u nekoliko trenutaka, dokje tijekom ovog fenomena stvarno posredovanje trajalo vie od pola sata. Farmerova su se djeca zabavljala i igrala dok su roditelji i itavo susjedstvo bili zaokupljeni etvom. Djeca su otila u umu i, udaljivi se od kue, shvatila su da su zalutala. U sumrak su roditelji otkrili da djece nema. Nakon to su ih uzalud pokuavali pronai u okolici, roditelji, susjedi i radnici krenuli su ih traiti. Njihovi napori nisu urodili plodom i na farmu su se vratili razoarani i zabrinuti. Nedugo potom ugledali su neobino svjetlo koje se polako kretalo poljem prema cesti. Opisali su ga kao veliku okruglu svjetleu masu ispunjenu zlatnim odsjajem, potpuno drugaijim od svjetla obine svjetiljke. Kada se svjetlo pribliilo, u njegovom su sreditu vidjeli nestalu djecu. Otac i neki od prisutnih odmah su potrali prema svjetlu. Tek kada su se potpuno pribliili djeci, svjetlo je nestalo, ostavljajui ih u mraku. Potom su djeca ispriala svoju priu. Kada se spustila no lutali su neko vrijeme po umi plaui i konano su iscrpljeni legli pod neko stablo pokuavajui zaspati. Probudila ih je predivna dama sa svjetiljkom. Uzela ih je za ruke i odvela kui. Kada bi je neto upitali, samo bi se nasmijala ne izgovorivi ni rijei. Oba djeteta su tvrdila isto. Nije bilo mogue poljuljati njihovu vjeru u ono to su vidjeli. Vrijedno je to to su svi prisutni vidjeli svjetlo. Vidjeli su kako baca svoje zrake na okolno drvee i granje, kao to to ini i obino svjetlo. Ipak, lik zagonetne dame vidjela su samo djeca.

Poglavlje III
Osobno iskustvo

Prie koje sam do sada naveo manje ili vie su poznate, a mogu se pronai u knjigama koje se bave tom tematikom. Jedna od takvih knjiga je "Bljeskovi nevidljivog svijeta" dr. Leeja. Dva sluaja koja u iznijeti u narednom tekstu nisu do sada nigdje objavljena, a oba su se dogodila u posljednjih pet godina. Jedan se dogodio meni, a drugi naem predsjedniku ija se sposobnost zamjeivanja takvih pojava ne moe dovoditi u pitanje. Moja vlastita pria poprilino je jednostavna, ali meni neobino vana jer se posredovanjem zasigurno spasio moj ivot. Jedne vjetrovite i kine noi prolazio sam ulicom u blizini Westbourne Grove borei se s naletima vjetra koji su prijetili da e istrgati kiobran iz mojih ruku. Hodajui tako, pokuao sam razmiljati o pojedinostima posla to sam ga ba nedavno bio zapoeo. Iznenada je u mom uhu odjeknuo glas, glas koji sam dobro poznavao, glas mog indijskog Uitelja: "Odskoi unatrag". Potpuno mehaniki ustuknuo sam nekoliko koraka prije nego to sam o svemu mogao promisliti. Trenutak poslije kiobran mije ispao iz ruke, a teak metalni dimnjak pao je tek na pola metra ispred

mog lica. Njegova velika teina i brzina kojom se obruio zasigurno bi me na mjestu usmrtili da nije bilo upozoravajueg glasa. Ulica je bila prazna, a osoba iji sam glas prepoznao bila je udaljena sedam tisua milja daleko od mene. Nije to bio jedini sluaj u kojem sam primio pomo nadnaravne vrste. U mladosti me prikazanje drage osobe, koja je nedugo prije toga umrla, sprijeilo da poinim neto to sada smatram ozbiljnom kriminalnom radnjom, premda mi se u svjetlu tadanjeg znanja to inilo trgovakim pothvatom vrijednim pohvale. Mnogo kasnije primio sam upozorenje s viih razina pod najimpresivnijim okolnostima. Ono mi je omoguilo da sprijeim drugoga ovjeka da krene putem za koji sada znam da bi zavrio katastrofalno iako u to vrijeme o tome nisam imao nikakve predodbe. Vidljivo je stoga da imam dovoljno osobnog iskustva za jaanje svog vjerovanja u doktrinu o nevidljivim pomagaima, iako ak odvojeno od vlastitog znanja o pomoi koja mi se tijekom sadanjeg vremena neprestano daje. Drugi je sluaj jo zanimljiviji. Kada je ova knjiga prvi put tiskana, prije vie od trideset godina, predsjednica naega drutva dozvolila mi je objavljivanje nekih pria o njezinom radu i dogaajima na viim razinama, ali nije htjela da se spominje njezino ime. Sada, nakon toliko vremena, vjerojatno mi nee zamjeriti to objavljujem do sada uvanu tajnu. Jednom se prilikom nala u pogibeljnoj situaciji. Zahvaljujui okolnostima, koje ovdje nije potrebno na-

voditi, nala se usred metea na jednoj vrlo opasnoj ulici. Tik do nje nekoliko je ljudi oboreno i ozbiljno povrijeeno. Oekivala je da e ista sudbina zadesiti i nju, jer je izbjegavanje "sudara" izgledalo nemogue. Iznenada je doivjela neobian osjeaj daje u vrtlogu odnesena iz mase. Nala se potpuno nepovrijeena i sama u maloj sporednoj ulici paralelnoj s onomu kojoj se dogodio spomenuti mete. Do nje je jo uvijek dopirao zvuk borbe. Stajala je zauena uslijed svega to joj se dogodilo kada je dvoje ili troje ljudi utralo u ulicu. Ugledavi je, bili su iznenaeni i veseli. S obzirom da su se tijekom uline borbe nalazili blizu nje, njezin iznenadni nestanak stvorio je dojam da je uslijed cjelokupnog metea pala. Kui se vratila u vrlo udnim okolnostima. U to vrijeme nije mogla pronai nikakvo logino tumaenje. Kada je u kasnijem razdoblju spomenula neobian dogaaj, Madame Blavatsky je reeno da je njezina karma omoguila spaavanje iz tog izuzetno opasnog poloaja; jedan od Uitelja poslao je "nekog" da je zatiti zbog injenice da je njezin ivot bio potreban za daljnji rad. Ipak, itav sluaj ostaje jako neobian zbog velike koliine oitovane snage i zbog neuobiajenog javnog manifestiranja. Nije teko zamisliti modus operandi. Njeno je tijelo moralo biti podignuto iznad prostirueg bloka kua i poloeno u paralelnu ulicu. S obzirom da njeno fiziko tijelo nije bilo vidljivo u zraku, oito je bilo pokriveno nekom vrstom koprene (vjerojatno od eterike materije) za vrijeme njenog prijenosa.

Znakovito je da sve ono to moe sakriti fiziku materiju i samo mora biti izgraeno od materije, a stoga i vidljivo; zato moe odgovarati procesu koji je blizak svim izuavateljima okultizma a koji se sastoji u iskrivljavanju svjetlosnih zraka (svjetlosne zrake u okviru sadanjih znanstvenih spoznaja putuju pravocrtno sve dok se ne reflektiraju). Zaokruivi odreeni objekt, one opet poprimaju svoj prijanji smjer. Ukoliko je to uinjeno na opisan nain, objekt e fizikim oima biti potpuno nevidljiv sve dok se zrakama ponovno ne dozvoli poprimanje njihovog uobiajenog smjera. Potpuno sam svjestan da e ovu moju tvrdnju suvremeni znanstvenici proglasiti glupou, ali ja tu zaista nita ne mogu uiniti. Ja samo iznosim mogunost koja postoji u prirodi i koju e znanost budunosti jednoga dana bez sumnje otkriti; za one koji nisu izuavatelji okultizma ova e opaska morati priekati vrijeme pravednog preispitivanja. Proces je, kao to sam ve rekao, dovoljno razumljiv onima koji imaju imalo saznanja o okultnim silama prirode, ali se pojava jo uvijek doima jako dramatinom. Jo jedan nedavan primjer posredovanja, manje bombastian ali u potpunosti uspjean, bio mi je priopen u razdoblju kada sam prvi put izdavao ovu knjigu. Jedna je gospoa namjeravala krenuti na dugo putovanje vlakom te je unaprijed rezervirala itav kupe. Ali im je vlak napustio kolodvor, u njen je odjeljak uao ovjek odbojnog izgleda i bijedne vanjtine. Sjeo je u

kut. Gospoa se jako uzrujala i uznemirila. Bila je sama s ovjekom sumnjiva izgleda, a bilo je kasno da potrai pomo. Ostala je mirno sjediti i iskreno se preporuila svom svecu zatitniku. Uskoro se njezin strah pojaao jer se ovjek podigao i okrenuo prema njoj nacerivi se, ali jedva da je zakoraio prema njoj kadli se iznenada predomislio i vratio na svoje sjedalo zaprepaten i uasnut. Bacivi letimian pogled, gospoa je ugledala nasuprot sebi gospodina pogleda upiljenog u zbunjenog lopova, gospodina koji u kupe nikako nije mogao ui na uobiajen nain. Strano se preplaila. Ne progovorivi ni rijei, promatrala ga je potpuno zapanjena itavih pola sata. Nije izustio ni rijei. Nije ju ak ni pogledao. Njegov je pogled poivao na lopovu koji je drhturei sjedio u svom kutu. Kada je vlak uao u sljedeu stanicu, i prije nego to se u potpunosti zaustavio, potencijalni nasilnik urno je otvorio vrata i izjurio van. Osjetivi duboku zahvalnost zbog takvog raspleta situacije, gospoa se okrenula namjeravajui zahvaliti nepoznatom gospodinu, ali ugledala je samo prazno sjedalo. U tako kratkom periodu gotovo je nemogue da bilo koje fiziko tijelo napusti kupe. U ovom je sluaju materijalizacija postignuta tijekom dueg razdoblja nego to je uobiajeno, ali nije se koristilo djelovanje bilo kakve druge sile, niti je bilo potrebno da se neto takvo uini jer je samo prikazanje bilo dovoljno za izvrenje misije.

Premda se ove prie odnose na ono to uobiajeno nazivamo aneoskim posredovanjem, ilustriraju samo malen dio aktivnosti naih nevidljivih pomagaa. Prije nego to razmotrimo druga polja njihova djelovanja, bilo bi dobro upoznati razliite vrste bia kojima pomagai mogu pripadati.

Poglavlje IV
Pomagai

Pomo mogu pruiti neke vrste stanovnika koji naseljavaju astralnu razinu. Pomo moe doi od strane deva, prirodnih duhova, ili od onih koje nazivamo duhovima jednako kao i od onih koji svjesno rade na astralnoj razini tijekom ivota; to su poglavito adepti i njihovi uenici. Prouimo li temu malo detaljnije, vidjet emo da sve spomenute vrste mogu, a ponekad to i ine, sudjelovati u takvom radu, premda je njhov udio u tome poprilino nejednak pa je uglavnom zastupljen samo jednom vrstom. injenica da toliko pomaganja mora biti uinjeno na astralnoj razini ili s astralne razine omoguuje nam tumaenje. Svakome tko posjeduje ak rnajmanju ideju o tome kako stvarno izgledaju moi koje posjeduju adepti bit e odmah jasno da za njih rad na astralnoj razini predstavlja vei gubitak energije nego to bi za nae lijenike i znanstvenike bio posao poploavanja ulica. Djelokrug adepta poiva u viim podrujima, uglavnom na tri via nivoa mentalne razine odakle moe usmjeriti svoje energije utjecajima ega ili pravoj indivi-

dualnosti ovjeka, a ne samoj personalnosti koja pripada astralnom ili fizikom svijetu. Snaga koju on iskazuje u tome uzvienom kraljevstvu donosi daleko vee rezultate, dalekosenije i trajnije od onih koji se mogu postii ovdje na zemaljskoj razini uz troenje ak i do deset puta vee koliine energije. Djelovanje na tim razinama moe izvriti samo on, dok na niim razinama, u odreenoj mjeri, to mogu obavljati i oni iji koraci jo uvijek poivaju na niim stepenicama velikog stubita koje e ih jednoga dana odvesti do mjesta gdje se on sada nalazi. Isto je primjenjivo na Deve ili anele. S obzirom da pripadaju viem kraljevstvu prirode, njihov se rad uglavnom ne dovodi u vezu s ovjeanstvom; meu njihovim redovima nalaze se i oni koji ponekad odgovaraju na nae vie enje i molbe, ali to radije ine na mentalnoj nego na fizikoj ili astralnoj razini i ee u razdoblju izmeu naih inkarnacija nego tijekom naega zemaljskog ivota. Zamijeeni su neki primjeri takve vrste pomoi u podnivoima mentalne razine. U jednomje sluaju aneo poduavao korskoga pjevaa najdivnijoj nebeskoj glazbi, a u drugom je sluaju davao poduke astronomu koji je nastojao shvatiti oblik i strukturu univerzuma. Ovo su samo prikazi mnogih primjera kako veliko aneosko kraljevstvo pomae evoluciju i odgovara viim tenjama ovjeka nakon smrti. Postoje metode kojima se ak i tijekom zemaljskoga ivota moe pribliiti velikima i uzvienom znanju koje se od njih moe na-

uiti. Dodir i komunikacija s njima mogu se prije postii uzdizanjem na njihovu razinu nego njihovim prizivanjem ili invokacijom na nau. Aneo vrlo rijetko posreduje pri obinim dogaajima iz naeg ivota. On je toliko zaokupljen radom na svojoj vlastitoj razini da je toga vjerojatno jedva svjestan. Premda se ponekad moe dogoditi da postane svjestan ljudske tuge ili potekoe koja pobudi njegovo saaljenje te ga pokrene na davanje pomoi, njegovo dalekosenije vienje nesumnjivo prepoznaje da u sadanjem evolutivnom stanju takvo posredovanje moe u veini sluajeva stvoriti daleko vie tete nego dobra. U prolosti, u mladim danima ljudskoga roda, postojalo je razdoblje kada je bilo daleko vie vanjske pomoi nego to je ima sada. U vrijeme kada su svi Buddhe i Manui, pa ak i vii obini voe i uitelji bili povueni iz redova aneoske evolucije ili iz savrenijeg ovjeanstva naprednijeg planeta, pomo koju su pruali morala su prenositi ta uzviena bia. No, svojim je napretkom ovjek postao sposoban djelovati kao pomaga, prvo na fizikoj razini, a potom na viim razinama. Sada smo dosegli stadij na kojemu je ovjeanstvo sposobno brinuti se, to u odreenoj ali ipak maloj mjeri i ini, omoguujui nevidljivim pomagaima daleko korisniji i uzvieniji rad za kojeg su i sami sposobni. Meutim, u sadanjem vremenu u obzir moramo uzeti jo jednu vrlo vanu injenicu. Svojim evolutivnim razvojem svijet kojime vladaju i kojemu pomau svaka od sedam velikih zraka ulazi u razdoblje kada postaje

dominantan utjecaj sedme zrake. Jedna od najvanijih karakteristika te zrake je uspostavljanje suradnje izmeu ljudskog i aneoskog kraljevstva prirode. Odnosi izmeu ova dva kraljevstva trebali bi u budunosti postati bliskiji i prisniji. Njihovo pribliavanje vjerojatno se moe oitovati u poveanju sluajeva individualne pomoi i posredovanja, jednako kao i u suradnji tijekom velianstvenih ceremonija razliitih vrsta. Ipak, to ne mijenja oitu injenicu da pomo na kakvu ovdje upuujemo mogu doslovce pruiti ljudi na odreenom evolutivnom stupnju, bez pomoi adepta koji su sposobni initi daleko vei, iri i korisniji rad bez pomoi obinih ljudi koji nisu osobito duhovno razvijeni, a time i nesposobni za takvu vrstu rada. Pronalazimo da se rad na astralnoj i niim mentalnim razinama nalazi uglavnom u rukama uenika - ljudi koji su, iako jo uvijek daleko od postignua adeptstva, razvijeni do odreenog stupnja na kojem su sposobni djelovati svjesno na razinama o kojima se govori. Neki od njih poduzeli su daljnje korake u dovravanju svoje veze izmeu fizike svijesti i one iz viih razina te stoga imaju veliku prednost prisjeajui se u budnom stanju onoga to su uinili u drugim svjetovima. Postoje i drugi, koji ne mogu prenijeti svoju svijest potpuno neprekinutu, ali ipak ne gube vrijeme tijekom onoga to sami smatraju snom, ve ga provode u plemenitom i nesebinom radu za svoje blinje. Prije nego to prikaemo takav rad, moramo razmotriti onaj dio teme koji se esto navodi u vezi s tim

radom; takoer emo navesti poprilino rijetke sluajeve posredovanja prirodnih duhova i ljudi lienih svojega fizikog tijela. Ponekad ljudi ije je razumijevanje "ideje" jo uvijek nedovreno esto dvoje da li im je doputeno pomoi nekome koga zateknu u potekoama ili tuzi jer se ne ele uplitati u sudbinu koja je tom ovjeku odreena apsolutnom pravdom vjenog zakona karme. Oni kau: "ovjek se nalazi u ovom poloaju zbog toga to ga je zasluio. On odrauje prirodan rezultat nekog loeg djela koje je poinio u prolosti. Kakvo pravo imam uplitati se u djelovanje velikoga kozmikog zakona pokuavajui poboljati njegovo stanje, kako na astralnoj tako i na fizikoj razini?" Dobri ljudi koji imaju takve sugestije, a pritom su sami nesvjesni, zaista stvaraju nevjerojatne zakljuke koji obuhvaaju dvije zapanjujue pretpostavke: prvo, da tono znaju kakva je karma drugoga ovjeka i koliko je trajanje njegovih patnji; drugo, da oni, mala, neznatna i siuna bia, mogu pobiti kozmiki zakon i sprijeiti izvoenje karme nekom svojom akcijom. Moemo biti uvjereni da su velika kozmika boanstva u potpunosti sposobna upravljati svojim poslom bez nae pomoi te ne trebamo strahovati da bi bilo koji korak koji poduzimamo njima inio ak i najmanju potekou i nelagodu. Ako je ovjekova karma takva da mu se ne moe pomoi, tada e svi nai dobro skrojeni napori u tom smjeru pasti, premda emo, usprkos tome, ve samo

inei ih postii dobru karmu. Kakva je ovjekova karma - to nije naa stvar. Naa je dunost uloiti nae najvee snage, a nae je pravo samo u djelovanju. Odluka je u nekim drugim i viim rukama. Ne moemo rei na koji e nain druga osoba "poloiti raun". Ona moe troiti svoju lou karmu te se u ovom trenutku nalaziti u toki gdje e joj biti potrebna pomo u obliku davanja osloboenja i uzdizanja iznad problema i potitenosti. Zbog ega mi ne bismo imali privilegij uiniti to dobro djelo? Ako mu moemo pomoi, tada ve sama ta injenica pokazuje da je zasluio pomo, ali to ne moemo znati dok ne pokuamo. Zakon karme e se u svakom sluaju za to pobrinuti, a mi se zbog toga ne trebamo zabrinjavati. Neki sluajevi govore o posredovanju i pomoi prirodnih duhova. Veina se tih bia povukla pred ovjekom; ne odgovaraju im buka, vibracije i nemir kojima je ispunjena ovjekova okolina. Osim nekih viih redova, oni su openito nevani i lakomisleni; vie su nalik razigranoj i sretnoj djeci nego ozbiljnim i odgovornim biima. Ponekad se dogaa da netko od njih postane vezan za ljudsko bie inei mu dobro; ali u sadanjem evolutivnom stadiju na taj se dio prirode ne moe osloniti kao na suradnike u radu nevidljivih pomagaa. Ponekad pomo pruaju oni koji su netom umrli. Oni jo uvijek prebivaju na astralnoj razini i u bliskom su kontaktu sa zbivanjima na zemlji, to podsjea na ve spomenuti sluaj majke koja je spasila svoju djecu od pada u podrum. Ali isto je tako vidljivo da koliina

takve pomoi mora prirodno biti ograniena. to je osoba nesebinija i sklonija pomaganju, manje je vjerojatno da e nakon smrti biti pronaena kako se zadrava pri punoj svijesti na niim nivoima astralne razine, s koje je zemlja najdostupnija. U svakom sluaju, ukoliko nije izrazito lo ovjek, ostaje unutar kraljevstva tamo gdje bi samo posredovanje moglo biti relativno kratkotrajno; iz nebeskog svijeta on jo uvijek moe imati dobrostiv utjecaj na one koje je volio na zemlji. Vei dio umrlih koji ele pomoi onima koje su ostavili iza sebe pronalazi da su potpuno nesposobni utjecati na njih, premda utjecaj s jedne razine na bia na drugoj razini zahtijeva takoer veliku senzibilnost i odreena je koliinom znanja i spretnou operatora. Stoga, premda prikazanja neposredno nakon smrti nisu uobiajena, teko je pronai neki primjer u kojem je umrla osoba zaista uinila neto korisno ili uspjela utjecati na svog prijatelja ili roaka kojeg je posjetila. Postoji nemali broj takvih sluajeva, ali oni su ipak znatno rjei od sluajeva prikazanja duhova. Tako je malo pomoi prueno mrtvima od strane ivih. Stoga najvei teret rada koji treba biti uinjen pada na teret onih ivih bia koja su sposobna svjesno djelovati na astralnoj razini.

Poglavlje V
Realnost nadnaravnog ivota

Onima koji su navikli na uobiajen i materijalistiki tok misli ovoga stoljea teko je u potpunosti vjerovati i shvatiti stanje savrene svijesti odvojene od fizikog tijela. Posjedovanje due je injenica usaena u vjerovanje svakog kranina. Ali ako mu sugerirate mogunost da dua moe biti dovoljno realna stvar i vidljiva u odreenim okolnostima, odvojena od tijela i tijekom ivota i tijekom smrti, anse su deset prema jedan da e vam prezrivo rei da ne vjeruje u duhove te da je takva ideja samo anakronistiko preivljavanje odbaenoga srednjovjekovnog praznovjerja. Stoga, ako elimo razumjeti rad skupina nevidljivih pomagaa i sami uiti o sudjelovanju u njima moramo zbaciti okove suvremene misli o tom subjektu i spremno pojmiti veliku istinu (sada je to mnogima od nas ve demonstrirana injenica), naime da fiziko tijelo predstavlja samo nosa ili ogrta stvarnoga ovjeka. Tijelo se nakon smrti naputa trajno, a privremeno svake noi za vrijeme sna. I ponavljam, ovo nije puka teorija ili dosjetljiva pretpostavka. Postoje mnogi meu nama koji su sposobni

izvoditi (i izvode svaki dan) taj elementaran magijski in pri punoj svijesti, koji vlastitom voljom prelaze s jedne razine na drugu. Ukoliko se to jasno razumije, postaje oito kako im se grotesknom i apsurdnom mora doimati obina nerazumna tvrdnja da je takva stvar krajnje nemogua. To je kao kada bismo rekli ovjeku da mu je nemogue zaspati ili da njegovo vjerovanje da je zaspao mora biti posljedica halucinacija. ovjek koji nije razvio vezu izmeu astralne i fizike svijesti nesposoban je napustiti svoje grublje tijelo vlastitom voljom ili se sjetiti veeg dijela onoga to se dogodilo dok je bio izvan njega. injenica je da fiziko tijelo naputa svaki put tijekom sna. Vidovita osoba moe vidjeti kako astralno tijelo pluta u samoj blizini fizikoga tijela, jedva neto manje uspavano od njega, bezoblino i nerazvijeno. injenica je da ne moe biti odvueno ak ni na neposrednu udaljenost od svoga fizikog tijela a da se ne izazove ozbiljna nelagoda koja e probuditi njegovo fiziko tijelo. Razvijajui se, ovjekovo astralno tijelo postaje sve odreenije i svjesnije, a time i sve primjerenijim nosaem. U sluaju veine inteligentnih i kulturnih ljudi stupanj svijesti daleko je vei i znaajniji, a ovjek koji je potpuno duhovno razvijen svjestan je svog nosaa kao i svog fizikog tijela. Premda u potpunosti moe biti svjestan na astralnoj razini tijekom sna i sposoban slobodno se kretati gdje god poeli, ne znai da je spreman prikljuiti se skupinama pomagaa. Veina ljudi u tom je stanju toliko ovisna o svojim vlastitim mislima da nastavlja slijed

misli koji je imala tijekom budnih sati, postajui nezainteresirana za sve to se oko nje dogaa. U veini se sluajeva to pokazuje dobrim, jer postoji mnogo toga na astralnoj razini to moe biti obeshrabrujue i uasavajue svakome tko nema cjelovito znanje o stvarnoj prirodi onoga to bi mogao vidjeti, a time, normalno, i hrabrosti. Ponekad se ovjek postupno uzdie iz tog stanja, budi se u astralnom svijetu u kojemu se nalazi, ali ee ostaje u tom stanju sve dok ga netko tko je ve aktivan ne primi za ruku i probudi. Meutim, takvu odgovornost nije lako preuzeti. Probuditi ovjeka na astralnoj razini relativno je lako, ali vratiti ga u stanje sna gotovo je nemogue, osim uz pomo najnepoeljnijih mesmeristikih vjebi. Prije nego to lan skupine pomagaa probudi uspavanu osobu, mora se uvjeriti u ovjekovu narav, ija e volja sada biti u njegovim rukama, te u injenicu da su ovjekovo znanje i hrabrost dovoljni da ga uine razboritim i da nee pretrpjeti nikakvu tetu. Buenje izvedeno na takav nain stavit e ovjeka u poloaj u kojem se moe pridruiti skupinama onih koji pomau ovjeanstvu. No, mora biti jasno da to ne podrazumijeva sposobnost prisjeanja svega to se dogodilo. Tu sposobnost ovjek mora stei sam. U veini sluajeva ona ne dolazi dugi niz godina, pa ak nije sigurno da e je stei tijekom jednog ivota. Gubitak sjeanja ni na koji nain ne zaustavlja rad tijela. Izuzev zadovoljstva koje stvara saznanje o tome to se dogo-

dilo i o onome ime je bio zaokupljen tijekom sna, ne postoji nikakva druga vanost. Vano je samo da rad treba biti uinjen; nije vano sjeati se tko ga je uinio.

Poglavlje VI
Pravodobne intervencije

Rad na astralnoj razini je raznolik, ali je usmjeren prema jednom velikom cilju - napretku i pomaganju evolutivnog razvoja. Prigodno je povezan s razvojem niih kraljevstva iju je evoluciju u odreenim okolnostima mogue neznatno ubrzati. Dunost prema niim kraljevstvima, elementalnom jednako kao i ivotinjskom i biljnom, jasno se moe razabrati uz pomo naih adepata, iako u nekim sluajevima samo kroz vezu ili koritenjem pomou ovjeka. Prirodno je da je najvei i najvaniji dio posla povezan sa ovjeanstvom. Postoji nekoliko slubi za izvoenje tog posla i one su uglavnom zaokupljene ovjekovim duhovnim razvojem. Fizike intervencije koje smo ve spomenuli izuzetno su rijetke. One se zbivaju povremeno. Kako je moja elja istaknuti mogunost pruanja mentalne i moralne pomoi naim blinjima, bit e dobro prikazati dva ili tri sluaja u kojima su prijatelji koje poznajem osobno pruili fiziku pomo onima u nevolji. Tako emo vidjeti kako su ti primjeri iz iskustva pomagaa u skladu s kazivanjima onih koji su primili nadnaravnu pomo.

Za pobune u Matabelelandu jedanje od naih lanova poslan na kratak put milosra koji moe sluiti kao objanjenje za nain na koji se povremeno prua pomo na tim niim razinama. Jedne su noi neki farmer i njegova obitelj mirno spavali ne slutei da se na udaljenosti od samo nekoliko kilometara nalaze divlje neprijateljske horde koje su vrebale u zasjedi i spremale pljake i ubojstva. Zadatak pomagaa bio je probuditi uspavanu obitelj na bilo koji nain, unijeti u njih osjeaj uasavajue opasnosti, to pomagau nije izgledalo osobito tekim. Pokuaj utiskivanja ideje o neposrednoj opasnosti u farmerov um nije uspio, a kako je hitnost sluaja zahtijevala jae "sredstvo", na se prijatelj odluio materijalizirati i protresti farmerovu enu ime bi je prisilio da se digne iz kreveta. Uspjevi u svojoj namjeri, na je prijatelj potom nestao, a farmerova ena nikad nije uspjela saznati tko ju je od njenih susjeda tom prigodom probudio i tako sauvao ivote itave obitelji. Bez ove tajnovite intervencije zasigurno bi pola sata kasnije bili izmasakrirani u vlastitim krevetima. Nikada nije uspjela shvatiti kako je taj prijatelj uspio ui u kuu kada su svi prozori i vrata bili u stanju kao i prije nemilog dogaaja - dobro zakraunati iznutra. Naglo se probudivi, farmerova je ena upozorenje protumaila kao san. Meutim, ustala je i provjerila da li je sve u redu. Unutar kue nita nije nedostajalo. Otvorila je kapke na prozorima i ugledala nebo crveno od ne tako udaljenog poara. Probudila je mua i ostatak

obitelji. Zahvaljujui pravodobnom upozorenju, sklonili su se na sigurno mjesto prije dolaska divljih hordi koje su spalile kuu i opustoile polja, ali su bile razoarane izostankom ljudskih rtava koje su oekivali. Moemo zamisliti kakav je bio osjeaj spasitelja kada je poslije u novinama itao o sretnom spasenju itave obitelji.

Poglavlje VII
Pria o anelu

Jedan ne tako davni dogaaj posredovanja na fizikoj razini jest i predivna pria o spaavanju jednoga ivota. Meutim, potrebno je prethodno objasniti neke stvari. Meu naim skupinama pomagaa u Europi nalaze se dvije osobe koje su davno, u drevnome Egiptu, bile braa te su jo uvijek blisko povezane. U sadanjoj inkarnaciji izmeu njih postoji velika dobna razlika: jedan je od njih sredovjeni mukarac dok je drugi jo dijete, ali je njegov ego prilino napredan i obeavaju. Prirodno je da je stariju osobu zapala dunost da uvjebava i vodi mlau u okultnom radu kojemu su oboje tako srano posveeni. Obojica su bila potpuno svjesna i aktivna na astralnom planu, gdje su provodili veinu vremena ostavljajui svoja grublja tijela i djelovali prema uputama njihovog zajednikog "Uitelja" pruajui i ivima i mrtvima pomo koja je bila u djelokrugu njihovih mogunosti i moi. Navest u priu o dogaaju koji se dovodi u vezu s pismom napisanim od strane starijeg pomagaa neposredno nakon dogaaja. Ondje prikazan opis mnogo

je ivlji i slikovitiji nego to bi to mogao biti da ga je ispriala neka trea osoba. "Ili smo nekim poslom kada je Cyril iznenada uzviknuo: 'to je to?' Potom smo zauli uasavaju krik bola i straha. U trenu smo se nali na tom mjestu i vidjeli da je djeak od jedanaest ili dvanaest godina pao sa stijene i da je ozbiljno povrijeen. Slomio je ruku i nogu, ali najgore je bilo to je krvario iz posjekotine na bedru. Cyril je uzviknuo. 'Pomozimo mu, umrijet e!' U tekim i kritinim sluajevima poput ovoga mora se brzo razmiljati. Trebalo je uiniti dvije stvari: zaustaviti krvarenje i pobrinuti se za tjelesnu pomo. Morao sam materijalizirati Cyrila ili sebe jer smo fizikim rukama eljeli staviti zavoj, a osim toga inilo nam se da je bolje da jadno dijete vidi kako je netko uz njega. Mislio sam da bi se bolje osjeao uz Cyrila nego uz mene te da bih se ja vjerojatno bolje pobrinuo za pomo, pa je podjela posla bila uinjena. Plan je u osnovama dobro funkcionirao. Odmah sam materijalizirao Cyrila (tada jo nije znao sam to uiniti) i rekao mu da uzme djeakovu maramu, da je omota oko njegovog bedra te da kroz nju provue tap. 'Nee li ga to boljeti?' upitao je Cyril, ali uinio je kako sam mu rekao i krvje prestala istjecati. Ozlijeeni djeak bio je u polusvjesnom stanju. Jedva je govorio. Pogledao je malu svjetleu formu koja se nadvila nad njim i upitao: 'Da li si ti aneo?' Cyril se draesno nasmijao i odgovorio: 'Ne, ja sam samo djeak, ali doao sam ti pomoi.' Potom sam ga

ostavio da utjei djeaka dok sam ja pourio po djeakovu majku koja je ivjela kilometar dalje. Ne biste mi vjerovali kada bih vam rekao kakvih sam sve problema imao pri utiskivanju u nju osjeaja da neto nije u redu s njezinim sinom. Konano je spustila tavu koju je istila i glasno rekla: 'Ne znam to me to zadesilo, ali moram poi potraiti svog djeaka.' im je krenula, mogao sam je voditi bez velikih potekoa, ali u isto sam vrijeme snagom volje zadrao Cyrila sve dok iznenada pred oima djeaka njegov aneoski lik nije iezao. Vidite, kada materijalizirate formu, mijenjate materiju iz njezinog prirodnog stanja u neko drugo, privremeno se suprotstavljajui kozmikoj volji. Odvratite li svoj um samo na djeli sekunde, ona se brzinom munje vraa u svoje primarno stanje. Zbog toga nisam mogao cjelokupnu panju posvetiti toj eni. im se pribliila stijeni uinio sam da Cyril nestane. Ipak, uspjela ga je vidjeti pa sada itavo selo ima najbolje potvrenu priu o aneoskoj intervenciji. Nezgoda se dogodila u ranim jutarnjim satima. Iste sam veeri pogledao obitelj (s astrala) elei vidjeti kako se dogaaji dalje razvijaju. Djeakove noge i ruke bile su namjetene i uvrene, a velika posjekotina sanirana. Leao je u krevetu izgledajui blijedo i umorno, ali bilo je oito da e se s vremenom oporaviti. Kod majke je boravilo nekoliko susjeda i ona im je prepriala dogodovtinu. Pria je bila neobina za onoga tko je znao stvarne injenice.

S mnogo rijei tumaila je kako ne moe tono rei to je to bilo, ali neto se nadvilo nad nju inei da osjeti da se neto dogaa s njenim djeakom. Morala je izai i potraiti ga. Isprva joj se to inilo besmislenim; pokuavala je odbaciti taj osjeaj, ali nije pomoglo. Morala je krenuti. Rekla je kako nije znala to ju je nagnalo da krene prema stijeni, ali upravo tako se dogodilo. Obiavi stijenu, vidjela je djeaka kako lei na kamenu, a do njega je klealo "najdivnije dijete" koje je ikada vidjela, odjeveno u bijelo i svjetlee, ruiastih obraza i lijepih smeih oiju; smijao joj se uzvienog izraza lica. Potom je, u trenu, nestao. Bila je zbunjena i nije znala to bi mislila. Pala je na koljena i zahvalila Bogu to joj je posalo anela koji je pomogao njenom sirotom djeaku. Zatim je ispriala kako ga je podigla i odnijela kui. Putem mu je htjela skinuti maramu u koju je bila omotana djeakova noga, ali on joj to nije dopustio rekavi da je ne smije dirati. Kada je to kasnije spomenula doktoru, protumaio joj je da bi skidanje marame s djeakove noge prouzroilo njegovu smrt. Potom je ponovila djeakov dio prie, kako je trenutak nakon pada do njega doao taj predivan mali aneo (znao je da je to aneo jer u vidokrugu od jednog kilometra nije bilo nikoga koga bi zamijetio s vrha stijene; jedino nije mogao razumjeti zbog ega nema krila i zbog ega je izgledao kao obian djeak) koji ga je podigao sa stijene, povio njegovu nogu i rekao mu da se ne treba bojati jer netko e ve dovesti njegovu majku, kako ga je poljubio i pokuao uiniti da se osjea sigurnim i kako su ga njegove

male tople ruke vrsto drale. Sve vrijeme priao mu je neobine i predivne prie kojih se nije mogao jasno sjetiti, ali znao je da su bile dobre jer je gotovo zaboravio na povredu sve dok nije ugledao majku; uvjerio ga je da e ponovno biti dobro; smijao se i vrsto drao njegove ruke, a potom je nestao. Od tog je trenutka u selu nastupio religiozni preporod. Njihov sveenik im je rekao da takav nagovjetaj posredovanja boanske 'providnosti' mora biti shvaen kao znak ukora ismijavateljima i dokaz istinitosti Svetog pisma i kranske religije; nitko u takvoj zauujuoj tvrdnji nije uoio tatinu. itav dogaaj djelovao je na djeaka pozitivno, jednako moralno kao i tjelesno. Prije dogaaja po svemu je bio poprilino nepaljivo i nestano dijete, ali poslije je osjeao da njegov aneo moe biti uz njega bilo kada, pa stoga nee uiniti ili rei nita grubo, vulgarno ili agresivno to bi on mogao vidjeti ili uti. Njegova velika elja bila je da jednoga dana ponovno vidi svog anela. Znao je da e ga ponovno vidjeti i da e njegovo predivno lice biti prvo koje e pozdraviti na drugoj strani." Zaista predivna i emotivna pria. Moralni saetak dogaaja za selo i sveenika je vjerojatno a non sequitar; ipak, svjedoanstvo o postojanju neega iza ove materijalne razine zasigurno nam moe donijeti vie koristi nego tete. Majin zakljuak o onome to je vidjela bio je savreno korektan, premda bi je posjedova-

nje vee koliine znanja navelo da ga izrazi malo drugaije. Zanimljiva injenica koju je istraivanjem otkrio autor pisma baca zanimljivo svjetlo na razloge koji lee u pozadini spomenutog dogaaja. Otkriveno je da se dva djeaka poznaju otprije. Nekoliko tisua godina prije djeak koji je pao sa stijene bio je sluga drugome. Jednom je spasio ivot svom gospodaru izlaui pritom svoj, a zauzvrat je bio osloboen. I sada, nakon toliko vremena, gospodar ne samo da je vratio dug ve je takoer dao svom bivem sluzi visok ideal i povod za moralno ivljenje koje e vjerojatno promijeniti itav tok njegove budue evolucije. Istina je da nijedno dobro dijelo ne ostaje nenagraeno od strane karme, ali se njeno djelovanje doima vrlo usporenim.

Poglavlje VIII
Pria o vatri

Drugi rad to ga je uinio isti djeak, Cyril, odlino se nadovezuje na neke od pria koje sam iznio na prethodnim stranicama ove knjige. On i njegov stariji prijatelj obavljali su jedne noi uobiajen posao kada su primijetili odsjaj velike vatre. Ne oklijevajui, krenuli su "dolje" elei vidjeti mogu li biti od kakve koristi. Ogroman hotel koji se nalazio tik do velikog jezera bio je u vatri i dimu. Zgrada i trgovine na katovima inile su tri strane oko vrta prepunog stabala i cvijea, a na unutarnjoj strani nalazilo se jezero. Do njega su dopirala dva krila zgrade. Veliki prozori gotovo su se nadvijali na povrinom ostavljajui na svakoj strani samo uzak prolaz. Proelje i krila izgraeni su unutar tunela u kojem su se nalazile uzdignute reetke. Kada je vatra izbila, irila se gotovo nevjerojatnom brzinom. I prije nego to su je nai prijatelji primijetili tijekom svojega astralnog putovanja, jednu etau ve je zahvatio plamen. Sreom, uglavnom su svi bili spaeni, ali su mnogi od njih zadobili ozbiljne opekotine i druge povrede. Unutra je ostao jedan maleni djeak, zaboravljen u jednoj od gornjih soba lijevoga krila. Njegovi su roditelji

bili na plesu. O poaru nita nisu znali. Da se netko i sjetio njihovog sina, bilo bi kasno. Vatra se toliko proirila katom da se gotovo nita vie nije moglo uiniti. Njegova je soba gledala na vrt, pa je stoga bio odsjeen od bilo kakve pomoi. Djeak jo nije bio svjestan opasnosti. Gust, zaguljiv dim postupno je ispunjavao sobu i njegov je san postajao sve dublji i dublji. U takvom ga je stanju zatekao Cyril, kojega su osobito privlaila djeca u opasnosti. Njegovi prvi napori bili su usmjereni na pokuaj podsjeanja nekih ljudi na djeaka. Bilo je uzalud. Zaista je bilo malo mogunosti da mu netko pomogne, pa je uskoro ustanovio daje to gubitak vremena. Stariji pomaga je tada materijalizirao Cyrila u sobu te ga uputio da probudi napola omamljeno dijete. Nakon velikih potekoa Cyril je uspio u naumu, ali djeak je sve vrijeme bio polubudan pa ga je trebao gurati, vui, bodriti i pomagati mu pri svakom koraku. Najprije su iz sobe ispuzali u sredinji hodnik koji je vodio kroz krilo zgrade. Vidjevi da vatra i dim poinju prodirati kroz pod, daljnje napredovanje postalo je nemogue. Cyril je odveo djeaka natrag u sobu. Kroz prozor su izali na kamenu izboinu, oko etrdeset centimetara iroku, koja se pruala uza zid neposredno ispod prozora. Cyril je oprezno napredovao drei svog malog prijatelja skroz uz zid. Pri kraju kamenog bloka, gdje se vatra doimala slabijom, uli su kroz otvoren prozor i ponovno dosegli prolaz nadajui se da e na kraju hodnika pronai jo uvijek prohodne stube. Kako

su one bile zahvaene dimom i vatrom, morali su se hodnikom povui natrag. Cyril je nastojao da djeak dri sputenu glavu. Doprli su do reetke otvora dizala to je vodio dolje u sredite bloka. Dizalo je bilo u prizemlju pa su se sputali niz unutarnju stranu reetke i doli na vanjsku stranu gornjega kata. Da Cyril nije otkrio otvor na reetkama, ostali bi tamo zaglavljeni. Tako su konano dosegli prolaz. Maleni je djeak bio napola zaguen od dima; prokrili su put do sobe na suprotnoj strani. Konano su se nali na vrhu terase koja je vodila u prizemlje. Bilo je prilino lako odatle se spustiti u vrt, ali ak i tamo vruina je postala neizdriva, a prijetila je opasnost od uruavanja zidova. S obzirom da je vatra zahvatila uske prolaze, potraili su utoite u malom amcu koji se nalazio uza stube to su iz vrta vodile u jezero. Cyril je namjeravao veslajui zaobii krilo u plamenu i iskrcati djeaka na sigurnom mjestu, ali otisnuvi se, podalje od obale nabasali su na jezerski brod. Ubrzo su ih ugledali, jer je itav krajolik bio pod odsjajem svjetla goruega hotela. Brod je pristao uz amac elei ih prihvatiti, ali umjesto dva djeaka koje su vidjeli zatekli su samo jednog; stariji je pomaga dopustio Cyrilu da se vrati u svoje astralno oblije rasprujui guu materiju od koje je bilo sainjeno njegovo materijalno tijelo te je zbog toga on postao nevidljiv. Nakon to su bezuspjeno traili drugog djeaka, zakljuili su da je pao s amca i utopio se u trenutku kada je brod pristajao uz amac. Spaeni je djeak pao

u nesvijest pa od njega nisu dobili nikakvu informaciju. Kada se osvijestio rekao je samo da je vidio drugog djeaka trenutak prije nego to su pristali i da se ne sjea vie niega. Brod je otplovio uz jezero na mjesto udaljeno dva dana plovidbe. Trebalo je vie od tjedan dana da se spaeni djeak vrati svojim roditeljima koji su mislili da je nastradao u poaru. Napori kojima se u njihov um nastojala utisnuti ideja da je njihov sin iv i zdrav bili su neuspjeni pa nije teko zamisliti kakva je bila njihova srea pri ponovnom susretu sa sinom. Djeak je jo uvijek dobro. Nikada nije prestao razmiljati o svojoj avanturi. Mnogo je puta zaalio to je njegov dobri spasitelj nestao u tako misterioznim okolnostima u trenutku kada je opasnost konano prola. ak je rekao da njegov prijatelj nije nestao, da je on moda princ iz bajke. Naravno, njegova je izjava samo izazvala dobrohotan smijeak superiornosti odraslih. Karmika veza izmeu njega i njegovog spasitelja jo nije ustanovljena, ali bez sumnje mora postojati.

Poglavlje IX
Materijalizacija i vraanje

Susreui se s ovakvim priama izuavatelje esto zanima da li su u tim opasnim situacijama nevidljivi pomagai sigurni; da li je npr. materijalizirani djeak spaavajui drugoga od vatre i sebe izlagao opasnosti; da li je njegovo fiziko tijelo na bilo koji nain moglo biti povrijeeno vatrom ili padom s kamene izboine kojom je koraao tako nesigurno. Ustvari, iako znamo da je esto povezanost izmeu materijalizirajue forme i fizikog tijela dovoljno bliska za ponovno vraanje, nije li se ona mogla pojaviti i u ovom sluaju? Ponovno vraanje je izuzetno tajanstvena i teko razumljiva pojava. Jo uvijek nismo u mogunosti u cijelosti protumaiti taj zanimljiv fenomen. I zaista, da bi se materija savreno razumjela potrebno je razumjeti zakone vibracija na jednoj ili vie razina. Prouavanjem smo ipak upoznali neka od stanja koja doputaju takvo djelovanje. Smatram da imam pravo rei da je to ovdje bilo potpuno nemogue. Da bismo vidjeli zato je to tako moramo se sjetiti da postoje tri odreene vrste materijalizacije kojih je svjestan svatko tko ima dovoljno duhovnog iskustva. Ne namjeravam ovdje tuma-

iti kako se materijalizacije izvode, ve jedino elim utvrditi neospornu injenicu o njihovom postojanju. 1. Postoji materijalizacija koja je opipljiva, ali ipak nije vidljiva uobiajenim tjelesnim pogledom. Takve su naravi nevidljive ruke koje tako esto hvataju neiju ruku ili udaraju neije lice za vrijeme seanse; ponekad nose zrakom razne predmete, kuckaju o stol i sline predmete, iako se ova dva fenomena lako mogu stvoriti i bez materijaliziranih ruku. 2. Postoji matenjalizacija koja je vidljiva, ali nije dodirljiva - forma duha kroz koju ruke prolaze kao kroz zrak. U nekim je sluajevima oblije maglovito i nejasno, a u drugim sluajevima oblije je potpuno normalno pa se stvara dojam da je pojava prava i izgraena od vrste tvari sve dok je netko ne pokua uhvatiti. 3. Postoji savrena matenjalizacija koja je vidljiva i opipljiva; ona ne samo da izgledom odgovara umrlom prijatelju, ve se oblije takoer moe rukovati tako dobro poznatim stiskom ruke. Za treu vrstu materijalizacije postoji dovoljno dokaza da se ona odvija u odreenim okolnostima, ali se to sa sigurnou ne moe primijeniti na prvu i drugu vrstu. U sluaju "djeaka pomagaa" vjerojatno je da matenjalizacija nije tree vrste. Uvijek se s najveom panjom nastoji ne potroiti vie energije nego to je

potrebno za stvaranje eljenog rezultata. Oito je da se manje energije koristi u stvaranju vie djelominih formi koje smo nazvali prvom i drugom vrstom. Vjerojatno je samo ruka kojom je pomaga drao povrijeenog djeaka bila materijalizirana i stoga opipljiva; ostatak njegovog tijela koji se doimao savreno prirodnim bio je u daleko manjoj mjeri opipljiv. No, potrebno je razmotriti i druge toke. Kada se dogodi prava materijalizacija, bez obzira da li je subjekt iv i zdrav, potrebno je skupiti fiziku materiju odreene vrste. Na spiritistikim seansama materija se zamjeuje na eterikom dvojniku medija, a ponekad ak i na njegovom fizikom tijelu, premda su zabiljeeni sluajevi kada je njegova tjelesna teina smanjena ba za vrijeme oitovanja te pojave. Ovom se metodom na najjednostavniji nain stvara materijalizacija jer je medij unutar granice dohvata bia koja su prema njemu usmjerena. Posljedica je uspostavljanje bliske veze izmeu medija i materijalizirajueg tijela, pa se tako fenomen (iako ga nedovoljno razumijemo) kojeg nazivamo "privremenim vraanjem" oituje vrlo jasno. Ako npr. ruku materijaliziranog tijela obojimo kredom, ona e kasnije biti naena na rukama medija iako je on sve vrijeme bio paljivo zakljuan u kabinetu pod okolnostima koje u potpunosti odbacuju bilo kakvu sumnju i prijevaru. Ako bi se materijaliziranoj formi nanijela bilo kakva povreda, ona bi se reproducirala na odgovarajuem dijelu tijela medija. Ponekad se moe primijetiti kako materija

od koje je izgraeno to duhovno oblije ulazi u tijelo medija. U sluaju koji smo opisali sve je uglavnom znatno drugaije. Cyril je tisuama milja bio udaljen od svog uspavanog fizikog tijela. Njegovom prijatelju stoga nije bilo mogue iz njega povui eteriku materiju. Pravila po kojima svi uenici velikih "Uitelja mudrosti" izvravaju svoj zadatak pomaganja zacijelo bi ga sprijeila, ak i uslijed najplemenitijih ciljeva, od injenja takvog napora i iskuenja po bilo ije tijelo. Takoer je takav napor nepotreban, jer pomagai uglavnom koriste manje opasnu metodu materijalizacije - kondenzaciju iz okolnog etera ili ak iz fizikog zraka u onoj koliini koja je potrebna. Takva je vjetina nedvojbeno iznad sposobnosti koju prosjeno bie oituje tijekom seanse, ali ne predstavlja potekoe izuavatelju okultne kemije. Razliitost postignutog rezultata je velika. U sluaju medija postoji materijalizirana forma u bliskoj povezanosti s fizikim tijelom. Stvorena je mentalnim naporom iz materije strane tijelu i nesposobna je na njega djelovati privremenim vraanjem, jednako kao to mramorni kip ne moe djelovati na ovjeka. Zbog toga prolazak kroz vatru ili pad s visokog kamenog stuba ne bi imao nikakvog uinka na djeaka pomagaa. Jednom drugom prigodom materijalizirani lan skupine bez ikakvih nepogodnosti po fiziko tijelo spustio se u potonuli brod.

U oba spomenuta primjera moglo se primijetiti da djeak Cyril nije mogao materijalizirati sebe i da je taj postupak za njega morao izvesti njegov stariji prijatelj. Jo jedno od njegovih iskustava vrijedno je usporedbe jer nam govori o sluaju kada je zbog velikog stupnja saaljenja i odlune volje bio sposoban prikazati sebe; sluaj je na neki nain slian onome u kojem je ljubav majke omoguila prikazanje i spaavanje ivota svoje djece. Premda se doima neprotumaivo, ne postoji sumnja u postojanje zadivljujue snage volje nad materijom na svim razinama. Ukoliko je snaga dovoljno velika, praktiki se moe stvoriti bilo kakav rezultat njenim izravnim usmjerenjem a da se pritom ne posjeduje znanje ili ak i pomisao o toj volji i kako se to izvodi. Imamo mnogo dokaza da ta snaga vrijedi u sluaju materijalizacije, iako je uobiajeno da se ta vjetina mora nauiti kao i svaka druga. Prosjean se ovjek ne moe materijalizirati na astralnoj razini a da to prethodno nije nauio, jednako kao to na ovoj razini ovjek prvo mora nauiti svirati instrument, a tek onda moe uistinu svirati. Ipak, postoje izuzeci, a sljedea nam pria govori upravo o jednom takvom izuzetku.

Poglavlje X
Dva brata

Pria je zabiljeena s poprilino dramatskim obiljejima i prikazana bogatstvom detalja koje ovdje neu iznositi u cijelosti. Iznijet u sluaj ukratko, vlastitim rijeima, nastojei ga to jasnije predoiti. Imena koja u koristiti, zbog odreenih razloga ne odgovaraju pravim imenima naih likova. Nae dramatis personae su dva brata. Jedan je Lancelot, etrnaestogodinji djeak, a drugi Walter, dvanaestogodinjak, djeca provincijskog gospodina. Bili su dobroga zdravlja, poput tisua ostale djece, bez nekih posebnih psihikih osobina, ali njihovim je krvnim ilama tekla uglavnom keltska kr/. Njihova najznakovitija osobina bio je intenzitet meusobne privrenosti. Bili su gotovo nerazdvojni. Nigdje nisu ili jedan bez drugoga, a mlai je djeak idealizirao starijeg, kao to to ponekad braa ine. Jednoga nesretnog dana Lancelota je zbacio poni i djeak je umro. Walterov je svijet postao prazan. Djeakova je alost bila toliko stvarna i teka da vie nije mogao ni jesti ni spavati. Majka i dadilja nisu se mogle snai i nisu znale to uiniti. Doimao se gluhim na sve

to se oko njega dogaa. Kada su mu rekli da je tuga grijeh i da je njegov brat na nebu odgovorio je da u to ne moe biti siguran pa ak da je to i istina, jer zna da Lancelot na nebu ne moe biti sretan bez njega, jednako kao to on ne moe biti sretan ovdje, na zemlji, bez Lancelota. Moe zvuati gotovo nevjerojatno, ali mali je djeak umirao od tuge. Ono to je itav sluaj inilo jo dramatinijim bilaje injenica, njemu nepoznata, da je njegov brat sve vrijeme bio uz njega, potpuno svjestan njegovog jada i izmuen od neuspjenih pokuaja uspostavljanja kontakta. Tree veeri nakon nesree stanje je jo uvijek bilo loe. Zbog ega su Cyrilovu panju privukla dva brata, ni sam nije znao. "Prolazio sam onuda", rekao je, ali zasigurno ga je volja "Gospodara samilosti" odvela na to mjesto. Jadni Walter leao je oajan i iscrpljen. Da ga je samo na trenutak mogao vidjeti, tada bi znao, tada bi bio potpuno siguran. "Kada bih mogao uti njegov glas koji bi mi rekao da je dobro, ne bih se vie brinuo." Cyril je znao da Walterovu elju nije tako jednostavno ispuniti i da ona ne zahtijeva samo obinu potporu. Kada je nerado i alei poeo to govoriti, iznenada je osjetio "prisutnost" koju svi pomagai dobro poznaju. Iako nije bila izgovorena nijedna rije, u njegovom je umu roena misao da umjesto onoga to je htio rei mora obeati Walteru ispunjenje elje. "Priekaj", rekao je. "Kada se vratim, ponovno e vidjeti Lancelota". A tada je nestao.

Samo jedan dodir Uitelja pokazao mu je to da uini i kako da to uini. Pourio je do svojeg starog prijatelja koji mu je ve toliko puta pomogao. Stariji pomaga jo se nije odmorio, ali zauvi Cyrilove uurbane pozive nije gubio vrijeme i za nekoliko minuta oboje su se nalazili uz Walterov krevet. Jadno je dijete ve poelo vjerovati da je susret s Cyrilom bio samo lijep san. Predivno je bilo vidjeti njegovo oduevljenje i olakanje kada je ponovno ugledao Cyrila. Jo je ljepe bilo vidjeti prizor koji je potom uslijedio, kada je u skladu s Uiteljevom rijeju stariji pomaga materijalizirao nestrpljivog Lancelota. iv i mrtav ponovno su stajali jedan uz drugoga, drei se za ruke. Za oba je brata tuga preinaena u neopisivu radost. Uvijek iznova ponavljali su da nikada vie nee osjeati tugu, jer sada znaju da smrt nema mo da ih razdvoji. Njihova srea nije bila pomuena ni kada im je Cyril paljivo protumaio, na prijedlog starijeg pomagaa, da ovaj neobian fiziki sastanak nee biti ponovljen, ali da e Lancelot sve vrijeme biti uz Waltera, koji ga pritom nee moi vidjeti. Svake e noi Walter iskliznuti iz svog tijela i ponovno postati svjestan svojeg brata. Zauvi to, jadni i iscrpljeni Walter odmah je zaspao i provjerio istinitost reenog. Bio je zadivljen saznanjem da dosad nepoznatom brzinom on i njegov brat mogu zajedno letjeti na svoja omiljena mjesta. Cyril ga je promiljeno upozorio da e probudivi se narednog dana vjerojatno zaboraviti vei dio svojeg slobodnog ivljenja, ali da uz mnogo sree ipak nee zaboraviti na nain

koji je karakteristian za veinu nas. Vjerojatno je ok zbog velike sree probudio latentne psihike sposobnosti koje se pripisuju keltskoj krvi. Nije zaboravio nijednu pojedinost o onome to se dogodilo i sljedeeg je jutra ispriao neobinu priu. Roditelji su mislili da mu se um pomutio od tuge. Iako je on sada bio jedini nasljednik, paljivo su ga i dugo promatrali traei daljnje simptome poremeenosti koje sreom nisu pronali. Smatrali su da je itava stvar njegova fiks-ideja, ali su takoer bili svjesni da je ta "opsjena" spasila njegov ivot. Jedino je starija asna sestra, katolkinja, vjerovala u istinitost njegovih rijei. Smatrala je da se Isus, koji je i sam neko bio dijete, saalio nad Walterom vidjevi kako umire od tuge pa mu je poslao svog anela da mu iz svijeta mrtvih dovede brata kao nagradu za ljubav koja je bila jaa od smrti. Ponekad popularna vjerovanja lake pronalaze put do istine nego to to ini obrazovani skepticizam. Pria ovdje ne zavrava, jer dobar rad, zapoet te noi, jo uvijek traje i napreduje, a nitko ne moe rei koliko e se iriti utjecaj tog ina. Walterova astralna budnost koja je na taj nain u potpunosti razvijena ostaje i nadalje aktivna. Svakog jutra dovodi u tjelesni mozak sjeanja o nonim avanturama s njegovim bratom. Svake noi zajedno susreu dragog prijatelja Cyrila od kojeg su mnogo nauili o predivnom novom svijetu koji se pred njima otvorio, kao i o svjetovima koji postoje na jo viim razinama. Pod Cyrilovim vodstvom takoer su postali odani i iskreni lanovi grupe pomaga-

a. U nadolazeim e godinama - sve dok se Lancelotovo astralno tijelo ne dezintegrira - imati razloga biti zahvalni toj trojci koja nastoji da na njih prijee neto od radosti koju su i sami primili. Novi obraenici nisu bili od koristi samo mrtvima. Traili su i pronalazili drugu ivu djecu koja su iskazivala svijest na astralnoj razini tijekom sna. Jedan kojeg su doveli Cyrilu ve se pokazao kao vrijedno pojaanje djejoj grupi, jednako kao i simpatian mali prijatelj ovdje dolje, na fizikoj razini. Onima kojima su ove ideje nove ponekad je teko shvatiti kako djeca mogu biti od koristi u astralnom svijetu. Rei e da astralno tijelo djeteta mora biti nerazvijeno, a ego time ogranien "djetinjstvom" na astralnoj razini jednako kao i na fizikoj. Na koji nain bi takav ego mogao biti koristan ili sposoban pomagati duhovnu, mentalnu i moralnu evoluciju ovjeanstva, za to smo rekli da ini glavnu preokupaciju pomagaa? Kada je prvo takvo pitanje postavljeno, ubrzo nakon objavljivanja jedne od pria u naem asopisu, poslao sam ga Cyrilu elei vidjeti to e odgovoriti. I njegov je odgovor bio: "Istina je, kao to pitanje kae, da sam samo djeak, da jo uvijek znam jako malo i da u jednoga dana, s vie znanja, biti korisniji. Ali sposoban sam initi malo ak i sada jer postoji toliko mnogo ljudi koji nita nisu nauili o prirodnoj filozofiji premda o svemu ostalom znaju daleko vie od mene. Kada elite doi do odreenog mjesta, maleni djeak koji poznaje

put moe za vas uiniti mnogo vie od stotina mudrih ljudi koji put ne poznaju." Moe se nadodati da buenje djeteta na astralnoj razini pospjeuje brz razvoj astralnog tijela. Uskoro je u poloaju neznatne inferiornosti s obzirom na probuenog odraslog ovjeka. No, u velikoj je prednosti glede "korisnosti" spram najmudrijeg, ali jo uvijek neprobuenog ovjeka. Sve dok ego koji se izraava kroz tijelo djeaka ne postigne odreene kvalifikacije odlune namjere pune ljubavi koje je jasno oitovao u svojim prijanjim ivotima, nijedan okultist nee preuzeti ozbiljnu odgovornost njegovog buenja na astralnoj razini. Kada karma omogui buenje, djeca se obino pokazuju kao najuspjeniji pomagai. Obino se itavom duom posveuju radu. I tako je jo jednom ispunjeno staro proroanstvo: "...mala djeca e ih voditi". itajui ovu posljednju priu o dva brata, itatelj bi mogao postaviti pitanje: "Premda je Cyril bio sposoban materijalizirati se pomou iste energije ljubavi i saaljenja te snagom volje, nije li udno da Lancelot, koji je toliko dugo nastojao uspostaviti kontakt, nije uspio uiniti istu stvar?" Nije teko uoiti zato je Lancelot bio nesposoban komunicirati sa svojim bratom, jer ta je nesposobnost normalno stanje razvoja dogaaja. udno je to to je Cyril bio sposoban materijalizirati sebe. Cyril je tono znao to eli uiniti. Znao je da je materijalizacija mogua. Imao je openitu ideju kako to uiniti, dok Lancelot tada o tome jo nita nije znao.

Poglavlje XI
Spreavanje samoubojstva

Jedne veeri pisao sam u svojoj sobi u Adyaru malo due nego obino kada me jedan od naih mladih pomagaa dozvao (prema dogovoru) u svom astralnom tijelu elei me pratiti tijekom mog nonog putovanja. Zamolio sam ga da prieka nekoliko minuta dok ne zavrim posao kojim sam bio zaokupljen. Stoga je kruio okolicom, a potom iznad Bengalskog zaljeva. Vidjevi brod, oborio se na njega (iz iste znatielje). Njegovu je panju odmah privukla uasavajua zelena aura velike potitenosti koja se projicirala kroz zatvorena vrata kabine. Vidjevi pogibeljan znak, nastavio je dalje istraivati. Uavi u kabinu, vidio je na krevetu ovjeka s revolverom u ruci kojeg je podigao do ela, a potom spustio. Mladi je pomaga osjetio da neto treba brzo uiniti, a kako je u ovom poslu bio nov, nije znao to je najbolje rjeenje. I tako je ponovno bio u mojoj sobi. Uzbueno mi je rekao: "Doi, odmah. Tamo je ovjek koji se namjerava ubiti." Prestao sam pisati, bacio tijelo na leaj i pridruio mu se. im sam dobio uvid u situaciju, odluio sam otezati jer sam se morao vratiti i zavriti posao. U um

potencijalnog ubojice snano sam utisnuo misao da nije vrijeme za bilo kakav brzoplet in, da treba priekati do ponoi kada niim nee biti uznemiravan. Da sam na njegov mozak pokuao utisnuti misao o bezbonosti samoubojstva, poeo bi umovati i raspravljati, a ja za to nisam imao vremena. Odmah je prihvatio ideju o odlaganju. Ostavio sam svog malog pomonika rekavi mu da me odmah obavijesti ako ovjek ponovno otvori ladicu gdje sam ga naveo da odloi revolver. Potom sam se vratio u svoje tijelo i dovrio rad. Pono se pribliavala. Pourio sam natrag pomoi mladom pomagau. Zatekao sam ga prilino zbunjenog, iako me izvijestio da se nita nije dogodilo. Potencijalni samoubojica jo je uvijek bio u stanju potitenosti. Oklijevao je glede konanog rjeenja. Nastavio sam istraivati njegov um i otkrio da je jedan od brodskih asnika te da je neposredan uzrok depresije bila krivnja zbog neke pronevjere u svezi s brodskim raunom koja e ubrzo biti otkrivena. Bio je nesposoban suoiti se s posljedicama. Uinio je to zbog mlade dame kojoj je kupio skupe poklone, za to mu je bio potreban novac. Kako je iznos bio povelik, svojim primanjima nije ga mogao nadomjestiti. Doimao se kao dobroduan mladi ovjek s potpuno istim zapisom iza sebe (osim zaluenosti djevojkom, ime je poinio ozbiljnu pogreku), kao osjeajan i astan ovjek. Nastojei pronai neku misao koja bi ga odvratila od tog prijekornog ina, urno sam pregledao njegovu

povijest i otkrio da bi najmonija misao u tu svrhu bila pomisao na staru majku kojoj je bio osobito drag. Bilo je lako utisnuti snano sjeanje na njezin lik, a tada ga izvui i pokazati kako bi taj in unitio ostatak njenog ivota, bacajui ga u neizrecivu tugu ne samo zbog njegovog gubitka na fizikoj razini ve i zbog njene brige za sudbinu njegove due poslije ivota. Takoer je bilo potrebno ispitati mogunost izlaska iz situacije u koju je tako glupo uletio. Zbog toga sam ispitao kapetana broda i otkrio da je razuman ovjek toplog srca. inilo mi se da je mogue od njega traiti razumijevanje. Tu ideju stavio sam u um mladoga ovjeka. Da bi izbjegao veliku tugu koju bi samoubojstvom nanio srcu svoje majke, morao se suoiti s gotovo nemoguim izborom - odlazak kapetanu, izlaganje itavog sluaja pri emu e zamoliti kapetana za odlaganje konane odluke sve dok ne uspije dokazati da je vrijedan takve milosti. I tako je u mrklo doba noi mladi ovjek krenuo kapetanu. Kako su mornari uvijek budni, nije bilo teko srediti buenje kapetana i njegovo pojavljivanje navratima kabine u pravom trenutku. Cijela je situacija razjanjena u manje od pola sata. S mnogo oinskih i dobronamjernih savjeta od strane kapetana, sve se uspjelo srediti. itav iznos nadomjestio je kapetan, a mladi asnik vraat e novac u ratama. Jedan mlad i obeavaju ivot bio je spaen.

Poglavlje XII
Izgubljeni djeak

U elji da pokaem raznovrsnost astralnog rada koji se prostire pred nama, spomenut u jo jedan sluaj kojim je isti mladi neofit bio zaokupljen. Svaki astralni "radnik" uvijek ima na brizi odreen broj redovitih sluajeva koje obilazi nou, jednako kao to lijenik tijekom svog dnevnog obilaska posjeuje svoje pacijente. Neofite, koji su mi dodijeljeni na uenje, uvijek vodim u obilazak, kao to i iskusan doktor esto sa sobom povede svog mlaeg kolegu kako bi i ovaj stekao iskustvo. Meutim, postoji i drugo odreeno uenje. Poetnik mora proi iskuenja zemlje, vode, zraka i vatre. Ustrajnim vjebanjem mora nauiti razliku izmeu misaonih formi i ivih bia, kako prepoznati i koristiti 2,401 razliitost elementarne sutine; kako materijalizirati sebe ili druge prema potrebi; kako se suoiti s tisuama hitnih sluajeva koji se stalno pojavljuju; iznad svega, mora nauiti da nikada, ni u kakvim okolnostima, ne izgubi ravnoteu ili da si dopusti i najmanji osjeaj straha bez obzira kako alarmantno ili neobino moe biti oitovanje koje se pojavljuje. Primarna potreba za astralnog radnika je uvijek ostati gospodar situ-

acije, ma kakva ona bila. Takoer mora biti pun ljubavi i nesebine elje za pomaganjem, ali tim ih kvalitetama ne moram pouavati jer bez njih mi nijedan kandidat nee biti poslan. Jedne sam noi putovao k jednom od mojih uobiajenih sluajeva. Prolazio sam iznad slikovitog i brdovitog predjela. Moji su prijatelji lutali uokolo i letjeli nad podrujem, slino kao to foksterijeri tre naprijed pa se vraaju, te ine izlete u raznim pravcima pokrivajui tri do etiri puta vie prostora od ovjeka kojeg prate. Moj mladi prijatelj koji je nekoliko dana ranije spasio ivot brodskoga asnika iznenada se pojavio na svoj uobiajen, impulzivan nain rekavi da je otkrio djeaka koji umire na putu dolje ispod nas. Uskoro smo otkrili osmogodinjeg djeaka izgubljenog u dubokim udubinama goleme pilje, daleko od svjetla dana. Umirao je od gladi, ei i oaja. Sluaj me nekako podsjetio na "Priu o anelu" i uinilo mi se da je potrebno poduzeti neto slino. Zbog toga sam materijalizirao mladog pomagaa, ali ne Cyrila ve djeaka druge rase. Bilo je potrebno osigurati svjetlo, jer smo se nalazili u mrklom mraku. Napola klonulo dijete probueno je iz svoje obamrlosti i ugledalo je pred sobom djeaka sa svjetiljkom. Prva i najpotrebnija stvar bila je voda. Nedaleko se nalazio potoi, ali iscrpljeni djeak do njega nije mogao doprijeti. Nismo imali nikakvu posudu. Mogli smo stvoriti jednu, ali moj revni neofit nije o tomu razmiljao ve je pourio i donio vodu u dlanovima. To je toliko pomoglo djetetu da se ono opo-

ravilo i uspjelo sjesti. Poslije dva takva postupka, mogao je ak malo i govoriti. Rekao je da ivi u oblinjoj dolini. Uzdignuvi se kroz zemlju razgledao sam uokolo (ostavio sam materijaliziranog djeaka uz malog patnika) no nisam mogao pronai nita to bi odgovaralo njegovom opisu. Morao sam se vratiti djeaku i navesti ga da razmilja o svom domu kako bi o njemu stvorio mentalnu sliku koju u upotrijebiti u potrazi za njegovim domom. Tek tada sam pronaao kuu, ali mnogo dalje nego to je djeak rekao. U kui se nalazilo nekoliko ljudi. Pokuao sam u njih utisnuti misao o djeakovim nevoljama, ali bezuspjeno. Nitko od njih nije bio prijemiv pa im nisam mogao jasno prenijeti ideju. Bili su pogoeni nestankom djeaka. Bezuspjeno su ga traili. U meuvremenu su poslali po susjede iz doline namjeravajui detaljnije pretraiti okolicu. Ni na koga od njih nisam mogao djelovati, zbog njihove zaokupljenosti potragom. Dulji napor vjerojatno bi nadvladao prepreku, ali djeakovo stanje nije mi za to ostavljalo vremena. Zbog toga sam odustao i poeo razgledavati okolicu elei vidjeti ima li raspoloive hrane koja se moe dematerijalizirati, a kako sam prvo otiao u djeakov dom smatrao sam da imam prava na to te da ne bi bilo nepoteno uzeti hranu. U urbi sam izabrao neto kruha, sira i dvije lijepe, velike jabuke. Potom sam pourio natrag u pilju. Tada sam ponovno materijalizirao raznolik "plijen" u nestrpljive ruke mog neofita koji je poeo hraniti dijete. Uskoro je djeak postao sposoban voditi

brigu o vlastitim eljama. Pojeo je sve do posljednjeg komadia i zatraio jo hrane. Bojao sam se dati mu vie jer je gladovao dulje razdoblje. Zato sam svojem predstavniku rekao da mu kae kako nema vie i kako sada moramo pokuati izai iz pilje. Rekao sam svom pomagau da pita djeaka kako je doao u peinu. Ispriao je da se penjao po okolnim brdima i da je primijetio malu peinu na obronku koju do tada nikada prije nije zamijetio. Krenuo je istraiti je, ali nije proao ni nekoliko koraka kada se tlo pod njim uruilo. Pao je u dolje u drugu, dublju peinu. Neko je vrijeme vjerojatno bio u nesvijesti, jer kada se probudio ve je bio mrak. Vie nije mogao vidjeti otvor kroz koji je propao. Neto kasnije pretraili smo to mjesto i iznenadili se to nije bio tee ozlijeen. Visina s koje je pao bila je poprilina. Sreom, pad je ublaila vea koliina mekane zemlje koja se nalazila ispod. Bilo je nemogue iznijeti ga tim putem jer su zidovi pilje bili glatki i strmi. Osim toga, djeak je lutao piljom itava dva dana. U danom trenutku nalazio se nekoliko kilometara od mjesta pada. Napokon smo pronali, na razumnoj udaljenosti, mjesto s kojeg se osjetilo strujanje zraka. Dijete, ojaano vodom i hranom, bilo je sposobno doi do tamo. Dva su djeaka proirila otvor vlastitim rukama sve dok nije bio dovoljno velik da se kroz njega moglo provui. Bilo je oito da djeak sada moe pronai put do svojeg doma. Takoer smo se nadali da emo moi utjecati na neke od tragaoca da krenu u tom smjeru.

Djeakov je otac u svom umu imao zacrtan plan traganja i shemu pretraivanja doline po odreenom redoslijedu. Nikakva naa sugestija nije ga mogla nagnati da od tog plana odstupi. No, meu tragaocima se nalazio pas koji je dokazao dobru prijemivost. Kada je uhvatio nogavicu jednoga od seljaka nastojei ga odvui prema nama, ovjek je pomislio da za to mora postojati neki razlog. Popustio je i poeo slijediti psa. U meuvremenu je dijete bilo izbavljeno iz peine, a ovjek i pas nalazili su se samo nekoliko kilometara dalje od njega. Djeakje iskreno i iz zahvalnosti zamolio svog novog tajanstvenog prijatelja da ga otprati do kue. Zagrlio ga je iz zahvalnosti, ali pomaga mu je njeno rekao da to ne moe uiniti i da ima drugog posla. Odveo ga je na vrh breuljka odakle je mogao vidjeti svoj posjed na drugoj strani doline. Povik kojim se oglasio netko od tragaoca privukao je njegovu panju. im je bio siguran da pomo stie, na mali pomaga se oprostio od djeaka kojeg je spasio, uputivi ga da trei krene prema svojim prijateljima, a tada se bez oklijevanja dematerijalizirao. Djeak nije mogao ni pomisliti da njegov spasitelj nije neto nefiziko, a svako njegovo pitanje glede toga vjeto se izbjegavalo. Vjerojatno je u kazivanju svoje prie nailazio na vee potekoe nego to mu je to inio susret sa strancem, njemu netipina izgleda, na tako neobinom mjestu. U ovom je sluaju nemogue dati ikakav dokaz o nefizikoj intervenciji.

Poglavlje XIII
Pria o Ivy

Junakinja ove prie je Ivy, jedan od naih najboljih radnika na astralnoj razini. Tijekom svog zemaljskog ivota bila je lan "Kruga Lotos". Bila je bistra i draesna djevojka, muzikalna, umjetnikih i atletskih sposobnosti. Bila je takoer vjet govornik. Iznad svega je bila dobra, ljubazna i srdana, voljna podnijeti bilo kakvu nevolju da bi pomogla drugima. Osoba s tim karakteristikama na fizikoj razini uvijek ini dobrog pomagaa na astralnoj. Siguran sam da bi vodila izuzetan i koristan ivot na ovoj razini da je njena karma krenula tim putem, ali nije sigurno da bi u tom sluaju pronala priliku da ak tijekom dugog zemaljskog ivota uini neto vie za pribliavanje koliini dobra kojeg je uinila na astralnoj razini nakon svoje smrti. Glede toga ne namjeravam ii u detalje. Dovoljno je rei da se s nepunih osamnaest godina utopila u brodskoj nesrei. Povrativi svoju svijest i utjeivi svoje roake i prijatelje, dola je izravno k Cyrilu, koji je postao njezin poseban guru. Zatraila je obuku za vrenje uobiajenog posla pomagaa. To je bila jedna od njenih najboljih karakteristika. Iako je posjedovala izraenu originalnost i

darovitost, bila je ipak skromna glede svojih sposobnosti, spremna i voljna uiti o metodama rada, eljna znanja i razumijevanja. Osobito je voljela djecu, a izuzetno je bila korisna u radu s djevojicama i djevojkama njene dobi. Istinski je bila zainteresirana za stvaranje misaonih formi u ljudima i u tome je stekla izuzetne sposobnosti. Bavila se djecom koja su se bojala noi, kao i onima koje su neprestano napadale misli prkosa, ljubomore i osjetljivosti. U veini sluajeva pronala bi djetetov najvii ideal, najveeg junaka ili junakinju, stvarajui snanu misaonu formu koju bi potom poslala da djeluje kao djetetov aneo uvar. Zatim bi svakodnevno ponovno oivljavala sve te misaone forme kako bi uvijek bile aktivne i kako bi uvijek obavljale svoj posao. Tako je zapravo spaavala velik broj djece. Poznajem jedan sluaj gdje je uspjela prekinuti poetno ludilo, te druga dva u kojima bi bez njene pomoi zasigurno nastupila rana smrt. Tijekom brojnih intervencija njezin je uinak bio iznad svih oekivanja. Zaista je nemogue govoriti o radu to ga je uinila. Jedna od njenih aktivnosti osobito e se dopasti onima koji nisu zaboravili svoje djetinjstvo. Mnogo djece ivi u nekoj vrsti "ruiastog" svakodnevnog sna. Djeaci se zamiljaju kao junaci uzbudljivih avantura, kao sredinji likovi u prizorima slave, u mornarici, vojsci i sportu. Male djevojice zamiljaju da su oboavane od gomile vitezova i dvorjana, zamiljajui da su krasne i

privlane, da su mone, bogate i utjecajne itd. Ivy je uinila posebnost uzimajui te dnevne snove, oivljavajui ih i predstavljajui ih oduevljenom sanjaru deset puta stvarnijim, ali ih u isto vrijeme oblikujui i usmjerujui. Postupno je sebine snove pretvarala u nesebine, vodei djecu da se zamiljaju pomagaima i dobrotvorima, utjeui na njih da ne razmiljaju o tome to mogu dobiti, ve o onome to mogu uiniti, mijenjajui tako njihov karakter. "ovjekje ono kako misli i osjea unutar svog srca!" Takoer se to odnosi i na djecu. Stoga onaj tko razumije ogromnu snagu dobra nee biti iznenaen saznanjem da je neprocjenjivo dobro uinjeno djelovanjem na mlade u najprimjerenijoj dobi. Ivy nije zanemarivala ni uobiajene naine pomaganja. Npr. mladoj djevojci bio je nakon ozbiljne bolesti potreban dug i briljiv oporavak. Zamolio sam Ivy da preuzme brigu o njoj. Moja mlada prijateljica nije tijekom svih tih tjedana imala nijedan turoban sat, jer Ivy je odravala postojane struje misli najdivnije i najzanimljivije prirode, prie svih vrsta, prizora s raznih strana svijeta koje je protumaila, vizije bia, astralnih kao i fizikih, glazbu nadnaravne topline i druge domiljate stvari, pomaui joj da vrijeme provede ugodno i u uenju. itav opis njenog rada samo je uvod u priu koju u ispriati, priu za koju mislim da e je moji itatelji shvatiti bolje ukoliko se upoznaju s karakterom njenog glavnog lika. Glede tog sluaja bila je izuzetno marljiva

i portvovna. U jednom trenutku on je postao glavnim predmetom njenog zanimanja i aktivnosti. Uspjeno ga okonavi, osjeala se zaista pobjedonosno. Priu u ispriati ukratko, nastojei u nju unijeti kronoloki red. itav dogaaj nisam uo odjednom. Prvo sam saznao samo za njegov aktualan trenutak koji se odnosio na sredinu itave prie. Preostali dio uo sam neto kasnije. Neko davno Ivy se rodila u Rimu kao djevojica. Imala je kolsku prijateljicu koju emo zvati Rosa. Dvije su djevojice bile privrene jedna drugoj. Zajedno su rasle i bile su gotovo nerazdvojne. Rosa je bila izuzetno lijepa i nije imala niti petnaest godina kada je neki mlad ovjek uao u njen ivot. Vjerujui mu, pobjegla je od kue bojei se suoavanja s novonastalom situacijom. Ivy, premda okirana i skrhana bolom, lojalno je stala uz svoju prijateljicu. Neko ju je vrijeme skrivala, a potom joj je pomogla pobjei iz grada. Rosa, meutim, nije izbjegla posljedice svojeg krivo danog povjerenja. Dospijela je u loe ruke i rano je umrla u zaista jadnim okolnostima. Rosa i mladi ovjek rodili su se ponovno (bez Ivy) negdje u Srednjem vijeku, kada su gotovo na identian nain uinili istu stvar, ponavljajui istu dramu. U ovom sadanjem ivotu Rosa je roena mnogo kasnije nego Ivy i na drugom kraju svijeta. Bila je izvanbrano dijete, a njena je majka umrla uskoro nakon poroda. Ne znam da li je to bila karma zbog njenih postupaka du istovrsnog slijeda prethodnih roenja, ali ini se da je tako. Teta koja je podizala Rosu nikada joj

nije oprostila to je bila uzrokom smrti njene voljene sestre. Treba napomenuti da je teta bila kruta stara puritanka najgore vrste. Moemo zamisliti kako je jadno djetinjstvo Rosa imala. Godinu dana prije vremena na koje se odnosi aktualan dogaaj, u Rosin ivot uao je isti mladi ovjek. Premda je bio slab, ni na koji nain ne bi ga se trebalo okarakterizirati kao vucibatinu i nevaljalca. Mislim da bi je ovaj put oenio, iako si to nije mogao priutiti. Meutim, nije imao prilike, jer je uskoro poginuo u nesrei ostavljajui Rosu u drugom stanju. Nije znala to uiniti. Nije mogla izai pred tetu s takvom priom. Odluila je utopiti se. Jednoga je dana lutala s tom namjerom, ostavivi teti pismo u kojem je iskazala svoje namjere. Sjela je na obalu rijeke zlovoljno gledajui vodu. Do tada Ivy nije nita znala o svemu tome, ali se u tom trenutku pojavila (astralno), oito kao jedina ansa. Ne vjerujem da glede takvih stvari postoji neto kao ansa. Naravno, nije prepoznala Rosu kao prijateljicu od prije dvije tisue godina, ali vidjela je njezin oaj, osjetila je prema njoj jaku privrenost i saaljenje. Nekoliko tjedana prije spomenutog dogaaja pokazao sam Ivy kako da se koristi mesmerizmom i pokazao sam joj u kojim okolnostima moe biti pravilno i dopustivo koristiti to saznanje. Naueno je provedeno u praksi i Rosa je zaspala na obali rijeke. im ju je izvukla iz tijela, predstavila joj se kao prijatelj iskazujui joj najdublje osjeaje i naklonost. Napokon je uspjela otkloniti njene suicidalne namjere. No, nije znala to dalje uiniti.

Zbog toga je Ivy, vodei Rosu sa sobom, pourila potraiti Cyrila. Kako je bio dan, Cyril je bio na fizikoj razini zaokupljen svojim obavezama i tako neraspoloiv za astralnu komunikaciju. S obzirom na tu okolnost, Ivy je dovela Rosu meni i protumaila mi je okolnosti. Predloio sam da se Rosa privremeno vrati kui, ali to se nije moglo provesti jer je strah od tetine okrutnosti bio ogroman. Druga mogunost bio je neizvjestan odlazak u svijet. Ponovno sam oivio njeno sveano obeanje da nee poiniti samoubojstvo. inila se spremnom suoiti se s potekoama novog ivota rekavi da ne moe biti tako jadan kao onaj prijanji, iako je moe dovesti do skapavanja od gladi. Odluili smo tako jer se inilo da nema drugog izbora. Rosa je poslana natrag u svoje fiziko tijelo. Probudivi se, ipak se sjetila dovoljno od prethodnih dogaaja i uasnuta se odmaknula od vode krenuvi u susjedni grad. Imala je vrlo malo novca, jer ljudi ga u takvim prilikama nikada ne nose sa sobom. Uspjelaje pronai jeftino konaite i kupiti neto hrane. Tijekom sna Ivy ju je oraspoloila, razveselila i utjeila, a potom je odluila pronai nekoga tko bi joj pomogao na fizikoj razini. Do tada je Cyril ve zaspao i osigurao svoju pomo. Uspjeli su pronai divnu i dobrohotnu staru gospou koja je ivjela sama s jednim posluiteljem u lijepoj, maloj vili nadomak oblinjem selu. Uz veliki napor uspjeli su uiniti da dvije osobe (Rosa i stara gospoa) sanjaju jedna drugu kako bi pri susretu na fizikoj razini izmeu njih nastao meusoban interes.

Narednog je jutra Ivy usmjerila Rosin put prema selu gdje je ivjela stara gospoa. Iako je put bio dalek i tegoban, ipak je uspjela. Na kraju je velik tjelesni napor otvorio vrata potitenosti. Postala je svjesna da joj je ostalo samo nekoliko penija, a nije znala kamo krenuti i to uiniti. Nada i polet to su joj pruali uporite tijekom dugoga dana zasnivali su se na onome to je doivjela u snu. Vidno iscrpljena, tuno je sjela pokraj puta i tamo ju je zatekla stara gospoa istoga trenutka shvativi da je to djevojka koju je tako duboko zavoljela u snu. Uzajamno prepoznavanje zaista je bilo neobino i divno iskustvo. Obje su bile vrlo iznenaene, pokrenute i na odreen nain sretne. Stara je gospoa odvela djevojku kui i uskoro je uspjela nagovoriti da joj ispria o svojim problemima koji su u njoj izazvali najiskrenije simpatije. Ponudila joj je boravak i pomo makar do roenja djeteta. No, nije bilo nemogue da ak i posvoji Rosu. Ivy sve vrijeme radi u tom pravcu i vrsto se nada uspjehu, a ona obino uspijeva u svemu to zacrta u svom umu.

Poglavlje X I V
Tipini sluajevi

Tuan sluaj u kojem nije bilo mogue djelovati izravno govori o troje male djece i majci alkoholiarki. Radi njih je iznajmila neki jeftin stani. Iako se isprva nije mogla rastati od njih, sramno ih je zanemarivala i poklanjala im vrlo malo panje. Najstarije dijete imalo je deset godina. Atmosfera kojom su djeca bila okruena, mentalno, astralno i eteriki bila je izuzetno loa. Pokuavao sam uporno djelovati na njenu narav, ali ona je neko vrijeme bila nedostupna bilo kakvom viem utjecaju. Mogao samjedino ostaviti jednog od svojih mlaih pomonika uz djecu da ih uva od grubih misaonih formi i ivih bia koja su u skupinama obitavala oko tako srozane ene. Takoer sam savjetovao neofitu da oko djece postavi snaan tit postavljajui umjetne elementale koji e im osigurati zatitu tijekom odreenog perioda. Potekoa je u tome to prirodni duhovi ne ele raditi u takvim tekim okolnostima. Iako ih se odreenim magijskim ceremonijama moe prisiliti na djelovanje, taj plan nisu usvojili oni koji rade za "Veliku bijelu lou". Mi prihvaamo samo voljne suradnike. Ne moemo

oekivati da bia na razvojnoj razini na kakvoj su prirodni duhovi budu ukljuena u takve sluajeve; naime da su stekli duh portvovnosti koji bi ih potaknuo da rade u njima uasnim okolnostima. Mogu se stvarati jednostavne misaone forme djelujui u raznim stadijima ili okolnostima, ali inteligentna iva suradnja prirodnih duhova, koji udahnjuju duu takvim misaonim formama, moe postojati samo kada je prirodnom duhu posao prikladno olakan. Kasnije smo po ovom pitanju znatno napredovali. Uinjeni su odluni napori na fizikoj, jednako kao i na astralnoj razini. Sretan sam to mogu rei da su konano okrunjeni privremenim uspjehom. Dvoje starije djece poslano je u "Dom za djecu", a iako je majka zadrala najmlae dijete, stavila se pod nadzor nekih reli-. gioznih prijatelja i sada je ve poprilino izmijenila karakter. U astralnom radu postoji mnogo sluajeva koji zahtijevaju kontinuirano djelovanje, tj. netko mora biti voljan nadzirati osobu koja trai pomo stalno joj pomaui. Naravno, oni koji imaju irok djelokrug raznolikoga astralnog rada ne mogu se potpuno posvetiti svakom pojedinom sluaju. Obino se na prvo mjesto stavlja patnja neke osobe. Zamolili su me da pomognem ovjeku koji je nedavno umro. Bio je u stanju uasne depresije, okruen mnogobrojnim oblacima mranih misli, usred neega to ga je inilo potpuno bespomonim i slabim. Njegov je ivot bio daleko od besprijekornosti. Postojali su oni

koje je povrijedio, koji su o njemu razmiljali s mrnjom, elei osvetu. Takve su misaone forme djelovale na njega kroz oblake depresije, prianjajui uz njega poput pijavica, oduzimajui mu vitalnost, nadu i vedrinu. Razgovarao sam s njim pun nade, naglasivi mu da njegov ivot nije bio onakav kakav je trebao biti i da postoji mnogo toga pravednog u nainu na koji ga drugi promatraju, ali da usprkos tomu nije bio toliko grean i beskoristan da bi ga to dovelo do oaja. Protumaio sam mu da je nanio ozbiljnu tetu svojom depresijom, jer njegove misaone forme, iako ne pod kontrolom volje, djeluju na nju inei mu ivot krajnje jadnim. Rekao sam mu da mora rijeiti svoju prolost ili barem smanjiti njezino djelovanje naporom zadravanja spokojstva pred prisutnou odvratnosti koju je izazvao svojim djelovanjem te da bi morao nastojati odgovoriti joj lijepim eljama umjesto mrnjom i oajem. Zapravo, glavna misao moje propovijedi bila je da zaboravi na sebe i svoju tugu te da misli jedino o posljedicama svog odnosa glede njegove preivjele veze. Jadan momak odgovorio mi je samo s pola snage svog srca, obeavi da e zaista nastojati to uiniti. Stvarno je tako mislio, ali nije bilo mnogo nade u uspjeh. Bilo bi bolje rei da uope nije imao nade, jer je bio siguran da je predodreen za neuspjeh. Jasno sam mu sve protumaio. Prekinuo sam krug depresije kojim je bio sputan i rasprio mrane oblake koji su ga okruivali. Nedobrohotne misaone forme onih koje je povrijedio tako e imati daleko manji i tetniji utjecaj na njega. Na trenutak se inio gotovo

sretan, jer sam pred njega stavio snaan misaoni izgled preivjele veze koju je tako volio. Rekao je: ini mi se da razumijem dok si ovdje i ve mislim da se mogu oduprijeti oaju, ali znam da e moja hrabrost ieznuti im ode." Rekoh mu da ne mora biti tako. Svaki odluan napor nadvladavanja oaja uinit e idui pokuaj mnogo lakim, pa tako to odolijevanje mora shvatiti kao dunost u kojoj ne moe dopustiti neuspjeh. Morao sam krenuti za svojim poslovima, ali sam zamolio jednog od svojih pomonika da ostane uz jadnog ovjeka neko vrijeme promatrajui nakupljanje depresivnih misli te da ih raspri svaki put kada zaprijete da e se priviti uz rtvu. Znao sam da emo dugotrajnim postupkom postii da se mladi ovjek sam odupre odravajui vlastiti poloaj, iako je tijekom dugog i kontinuiranog podvrgavanja isprva imao jedva dovoljno snage da ostane u borbi. Moj je mladi prijatelj vodio borbu dva ili tri sata sve dok se tamni oblaci nisu "razrijedili" pa je mladi mogao ostati sam. Stoga mi se pomaga namjeravao vratiti. Upravo se spremao na odlazak, ostavljajui nekoliko jakih i ohrabrujuih misli ve ohrabrenom ovjeku, kadli je spazio malu djevojicu (u astralnom tijelu) kako uasnuta bjei pred nekom vrstom goblina konvencionalnog tipa. Brzo se isprijeio upitavi: "to je to?" Preplaeno je dijete potrailo zaklon iza njega pokazujui na demona progonitelja. Pomaga je priznao da mu se njegov izgled nimalo nije dopao. Bio je pomalo ljutit, upuen da prema neemu takve prirode mora uvijek

pokazati hrabro lice. Stoga je stao pred neman i suprotstavio svoju volju njegovoj. Goblin im se nije pribliavao, ve je ostao na maloj udaljenosti svijajui se uokolo, krguui ogromnim zubima, oito nastojei izgledati to stranije. Kako situacija nije pokazivala nikakvog znaka poboljanja, neofit je postao nemiran, ali je bio upozoren da ne smije djelovati agresivno, osim u strogo odreenim okolnostima. Odluio me potraiti te je doveo sa sobom preplaeno dijete. Kretao se polako i oprezno, stalno se okreui prema neugodnom goblinu koji ih je uporno pratio na maloj udaljenosti. Istraio sam predmet i otkrio da jadno dijete ima este none more iz kojih se fiziko tijelo budi u grevima, vritei. Bie-progonitelj bila je neugodna misaona forma privremeno oivljena pomou vragolastog i zlobnog prirodnog duha niega tipa kojem je uas male djevojice oito pruao veliko zadovoljstvo i pakosnu ugodu. Sve sam to protumaio djeci, a srditi djeak odmah je okarakterizirao prirodnog duha kao zlo i izopaeno bie. Napomenuo sam mu da to nije nita drugo doli igre make i mia, da bia na takvom niskom evolutivnom stupnju jednostavno slijede svoju nerazvijenu prirodu te se stoga ne mogu nazvati pokvarenima. Ne bi se smjelo dopustiti da njihovi budalasti nestaluci izazivaju patnju i uas ljudskih bia. Pokazao sam mu kako da usmjeri svoju volju protiv prirodnog duha i izbaci ga iz forme rasprujui istu odreenim naporom volje. Mala je djevojica bila jo uvijek uplaena, ali se

zaista oduevila vidjevi kako je neman eksplodirala. Zbog ovog e iskustva vjerojatno skupiti hrabrost pa e ubudue njezin san biti mirniji. Na astralnoj razini postoji velika raznolikost neugodnih misaonih formi, a najgore su one u svezi s lanim i budalastim religioznim vjerovanjima - raznim demonima i ljutitim boanstvima. Okultistu je doputeno unititi takva bia. Ona zapravo ne postoje, odnosno ne predstavljaju trajno evolutivan ivot, ve su samo jednostavne privremene kreature. Zanimljiv je sluaj brata i sestre koji su tijekom svoje mladosti bili privreni jedan drugom. Naalost, kasnije se izmeu njih isprijeila lukava ena. Brat je potpao pod njezin utjecaj i malo-pomalo ona ga je nauila da sumnja u svoju sestru. Sestra nije vjerovala toj eni i upozorila je brata. Upozorenje nije primljeno dobronamjerno i uslijedio je ozbiljan raskol. Slijepa zanesenost brata trajala je vie od godinu dana. Tijekom tog razdoblja drao se podalje od nje. Ona je pak bila teko uvrijeena, ponosna i nesklona pratanju. Postupno je brat otkrio istinski karakter te ene, premda dugo u to saznanje nije mogao povjerovati. ak i kada mu je bilo nemogue odrati svoju slijepu vjeru, jo je uvijek bio ljut na sestru, uvjeravajui se da bi mu bez njenog mijeanja druga ena ostala vjerna i naklona. Stoga je otuenje jo uvijek bilo prisutno, ali su uzroci ipak iezli. U ovakvom je sluaju najbolje poslati dva pomonika, jednog bratu, a drugog sestri, sa zadatkom da u njihovim umovima stvore slike o starim danima kada

su se iskreno voljeli. Kada se uspostave takvi odnosi, treba odreenim misaonim formama nastaviti tretman. Brat i sestra nita nisu znali o posredovanju. I jednom i drugom se inilo da stalno naviru sjeanja o malim i neoekivanim dogaajima iz sretnijih dana. Nakon nekog vremena ponos je nestao. Na kraju je brat, uslijed stalnih sugestija, otiao do sestre, naiavi na neoekivanu susretljivost, oprost i radost. Odmah je uslijedilo pomirenje. Malo je vjerojatno da e ikada ponovno dozvoliti da se izmeu njih isprijei kakav taman oblak.

Poglavlje XV
Brodolomi i katastrofe

Ponekad je lanovima grupe pomagaa mogue otkloniti prijeteu katastrofu uslijed neke vee odredbe. U mnogo je sluajeva kapetan broda, ne sumnjajui, skrenuo s kursa uslijed neke nepoznate struje ili pogrenog prorauna, kreui prema opasnosti. Brodolom je bilo mogue sprijeiti utiskujui u njegov um osjeaj pogreke. Iako je informacija u kapetanov mozak dolazila kao neodreena, upozoravajua intuicija koja se neprestano ponavljala, on bi joj pridao panju poduzimajui sugerirane mjere opreza. U jednom je sluaju kapetan broda bio blie kopnu nego to je mislio. Uporno smo ga pokuavali nagnati da promijeni smjer. Neko je vrijeme odolijevao sugestijama, odbacujui ih kao nepotrebne i apsurdne, ali je ipak, oklijevajui, promijenio smjer. Rezultat ga je zaprepastio. Nalazio se vrlo blizu obale, zapravo neposredno uz obalu. Dolaskom sunevih zraka shvatio je za koliko je izbjegao katastrofu. Meutim, katastrofe esto imaju karmiku prirodu i dosljedno tome ne mogu biti otklonjene. No, ne smije se pomisliti da pomo u takvim sluajevima nije potreb-

na i da se ona ne moe pruiti. Ljudi su pritom predodreeni za umiranje i ne mogu biti spaeni od smrti, ali u nekim sluajevima za to mogu biti pripremljeni te im se zasigurno moe pomoi na drugoj strani, kada se sve okona. I zaista, sa sigurnou mogu utvrditi da u sluaju velikih katastrofa postoji posebna pomo. Dva nedavna sluaja takve vrste su potonue broda Drummond Castle i veliki ciklon koji je opustoio St. Louis. U oba sluaja pomagai su uinili sve kako bi smirili i probudili ljudske umove. Kada je nesrea nastupila, bili su manje uznemireni nego to bi inae bili. Vei dio rada sa rtvama u obje nesree obavljen je na astralnoj razini nakon naputanja fizikih tijela. O tome emo kasnije. Posredovanje pomagaa u katastrofi moe biti ometeno uslijed panike koja obuzima unesreene ili ponekad, to je jo gore, zbog suludog pijanstva onih kojima se nastoji pomoi. Mnogo je brodova odvuklo na dno pijane due. Zbog toga im se nije mogla pruiti nikakva pomo neposredno pred smrt, kao ni dugo nakon toga. Ako se netko od nas nae u velikoj opasnosti koja se ni na koji nain ne moe otkloniti, trebamo se pokuati sjetiti da je pomo blizu i da o nama ovisi da li e zadatak pomagaa biti teak ili lagan. Suoimo li se s opasnou hrabro i smireno, znajui da na istinski ego nije u opasnosti, na e um biti otvoren za primanje vodstva i pouke koje pomagai nastoje dati. Za nas je to zasigurno najbolje, bez obzira da li se to odnosi na

nae spaavanje, kada je ono mogue, ili na sigurno voenje kroz stanje smrti. Potonje asistencije nisu este u sluajevima individualnih nesrea, ve su uestalije glede opih katastrofa. Bit e dovoljno spomenuti jedan primjer kojim u objasniti ono to sam mislio. U velikoj oluji koja je prije nekoliko godina poharala nau obalu zatekao se ribarski brodi, otisnut daleko od obale. Na brodu su se nalazili stari ribar i mali djeak. Starac se nekoliko minuta uspijevao drati za prevrnut brod. Nije bilo nikakve fizike pomoi, a da je i bilo, po takvom vremenu nita se ne moe uiniti. Starije ribar znao da ne postoji nada za spasenje i da je smrt samo pitanje trenutka. Osjetio je ogroman strah. Posebno je bio shrvan uasnom samoom koju je poticala beskrajna vodena masa. Takoer su ga muile misli o eni i obitelji te o potekoama u kojima e se oni zatei nakon njegove smrti. Naa je predsjednica tuda prolazila te je, vidjevi starca, odluila olakati mu situaciju, ali njegov je um bio toliko uznemiren da se na njega nije moglo djelovati. Zbog toga mu se odluila prikazati kako bi pomo bila djelotvornija. Prepriavajui kasnije taj dogaaj, rekla nam je da je bilo divno uoiti promjenu na ribarevom licu u trenutku kada ju je ugledao. Vidjevi sjajno oblije na brodu, pomislio je da mu je za olakanje muka poslan aneo. Stoga je osjetio da e kroz vrata smrti proi sigurno, a da e se za njegovu obitelj netko pobrinuti. Nakon nastupanja smrti svjesno se oporavio na astralnoj razini zatekavi uz sebe svog "anela". Osjeao se

kao kod kue, spreman prihvatiti savjet pri zapoinjanju novog ivota u koji je zakoraio. Potom nam je ispriala jo jedan sluaj: "Sjeate li se broda kojeg je zahvatio ciklon prolog studenog? Ula sam u kabinu u kojoj je bilo zatvoreno dvanaest ena. Zatekla sam ih kako tuno jadikuju, plau i strahuju od smrti. Brod je trebao potonuti. Nije bilo pomoi. Sve je upuivalo na dezinkarnaciju u stanju mahnitog uasa, to je najgori nain ulaska u novi svijet. Kako bih ih umirila, materijalizirala sam se, a one su pomislile da sam aneo. Jadne su ene pale na koljena molei me da ih spasim. Jedna mi je gurnula dijete u ruke preklinjui me da spasim barem njega. Uskoro su sve utihnule i smirile se, a dijete je zaspalo smijui se. Potom su sve mirno zaspale. Ispunila sam njihov um mislima o nebeskom svijetu pa se stoga nisu probudile kada je brod potonuo na dno. Osigurala sam njihov san do posljednjeg trenutka. Nisu se ni pomakle kada se san pretvorio u smrt." Ovaj sluaj pokazuje da oni kojima se pomae imaju veliku prednost u susretu sa smru i daleko veu prednost koju su primili na njenim dalekim obalama od onog kome su predali ljubav i povjerenje, onog tko je u potpunosti shvaao novi svijet u kojem su se zatekli, onog tko ih je odveo u sigurnost te im savjetovao kako prilagoditi ivote novim okolnostima. Ovo nas dovodi do jednog od najveih i najvanijih zadataka nevidljivih pomagaa - vodstva i pomoi koju su sposobni pruiti mrtvima.

Poglavlje X V I
Rad medu mrtvima

Jedno veliko zlo proizlazi iz apsurdno pogrenog uenja o stanju nakon smrti, koje je naalost toliko proireno naim zapadnjakim svijetom. Oni koji se iznenada probude iz smrtnog metea obino su jako zbunjeni i esto ozbiljno uplaeni, nalazei da je sve toliko drugaije od onoga emu ih je poduavala njihova religija i od njihovih oekivanja. Mentalni stav velikog broja takvih ljudi nedavno je jezgrovito iznio engleski general, susreui se tri dana nakon smrti s jednim od pomagaa kojeg je poznavao iz zemaljskoga ivota. Nakon to je izrazio olakanje konano pronaavi nekoga s kim moe komunicirati, prva primjedba je bila: "Gdje se nalazim ako sam mrtav? Ako je ovo raj, onda i nije ba neto posebno; ako je ovo pakao, bolje je nego to sam oekivao." Naalost, nema mnogo ljudi koji poimaju stvari filozofski. Uili su ih da e veina biti izloena vjenoj vatri, izuzev nekolicine nadnaravno dobrih osoba. Kako ih vrlo malo samoispitivanja moe uvjeriti da ne pripadaju toj kategoriji, vrlo su esto u stanju panike, strahujui da ih novi svijet u kojem su se zatekli tako iznenada

moe rastvoriti i baciti u vraju klopku. U mnogim sluajevima provode dugo u stanju akutne mentalne patnje prije no to se uzmognu osloboditi fatalnog utjecaja blasfemine doktrine o vjenoj kazni. Polako poinju shvaati da se svijetom ne upravlja prema kapricu odvratnog vraga koji se naslauje ljudskim mukama, ve prema dobrohotnom i strpljivom evolutivnom zakonu, apsolutno pravednom, koji uvijek iznova nudi priliku za napredovanje ukoliko ga ovjek eli na bilo kojem stupnju svog razvitka. Smatram da je potrebno spomenuti da meu protestantskim zajednicama uasavajue zlo poprima najgoru formu. Rimokatolika crkva sa svojom doktrinom proienja vie se pribliava koncepciji astralne razine. Njeni odani lanovi u svakom trenutku shvaaju da je stanje u kojem su se zatekli nakon smrti privremeno i daje njihov zadatak pokuaj uzdizanja uz pomo intenzivne duhovne aspiracije. Svaku patnju prihvaaju kao neophodnost za otklanjanje nesavrenosti karaktera prije nego to krenu u via i svjetlija podruja. Zamjeujemo da pomagai imaju obilje posla medu pridolim duama. U veini sluajeva potrebno ih je umiriti, utjeiti, olakati im stanje pouavajui ih. U astralnom, kao i u fizikom svijetu, postoje mnogi neskloni primanju savjeta od onih koji znaju vie od njih. Ipak, nepoznavanje stanja koje ih okruuje upuuje mnoge mrtve da voljno prihvate vodstvo onih kojima su takva stanja oito poznata. Boravak mnogih ljudi

na toj razini bio je skraen uslijed iskrenih napora grupa neumornih radnika. Razumljivo je da se karma umrlog ovjeka ne moe promijeniti. Tijekom ivota ovjek gradi astralno tijelo do odreenog stupnja gustoe i sve dok ono ne bude uspjeno razgraeno ne moe krenuti u nebeski svijet. Nije mu potrebno produljivati razdoblje neophodno za taj proces prihvaanjem neprikladnih metoda. Svi bi izuavatelji trebali shvatiti da duljina ovjekova astralnog ivota, nakon naputanja fizikog tijela, uglavnom ovisi o dva imbenika - prirodi njegova prolog fizikog ivota i stavu uma nakon onoga to nazivamo smru. Tijekom zemaljskoga ivota ovjek utjee na ugraivanje materije u svoje astralno tijelo. Izravno utjee na njega strastima, emocijama i eljama doputajui im da njime vladaju. Neizravno utjee na njega odozgo, djelovanjem misli, i odozdo, pojedinostima iz fizikog ivljenja - umjerenou ili razuzdanou, istoom ili neistoom, hranom i piem. Ukoliko ustraje u izopaavanju du bilo kojeg od tih pravaca, izgradit e grubo i sirovo astralno tijelo, naueno odgovarati samo niim vibracijama razine, te e nakon smrti biti vezan za tu razinu dugim i polaganim procesom razgraivanja astralnog tijela. Nasuprot tomu, plemenitim i paljivim ivotom pribavlja se nosa sastavljen uglavnom od finih materijala; post mortem problemi bit e stoga manji i neugodniji, a njegova e se evolucija nastaviti bre i lake.

Ovo je openito razumljivo, ali se esto zaboravlja na drugi vaan imbenik - stanje uma nakon smrti. Poeljna stvar za njega je razumijevanje svog poloaja glede odreenog segmenta evolucije - treba nauiti da se u tom stanju polako povlai prema nivou pravoga ega te da je, dosledno tomu, njegov posao dezintegriranje misli koje potjeu od fizikog; treba usmjeriti i uvrstiti misli na duhovne stvari koje e ga okupirati tijekom ivota u nebeskom svijetu. Tako e olakati prirodnu astralnu dezintegraciju i izbjei tegobnu i uobiajenu pogreku nepotrebnog zadravanja na niim razinama, koje su mu ionako privremeno boravite. Meutim, mnogo mrtvih poprilino usporava proces rastvaranja strastvenom tenjom za zemljom koju su napustili. Oni jednostavno ne usmjeravaju svoje misli i elje prema gore, ve provode vrijeme borei se svom snagom da ostanu u dodiru s fizikom razinom, inei tako velike potekoe svakome tko bi im pokuao pomoi. Jedino su u zemaljskim stvarima nalazili neki ivui interes pa im stoga nakon smrti tee oajnikom tvrdoglavou. Kako vrijeme prolazi, uviaju da je jako teko zadravati svoj interes ovdje dolje, ali umjesto da pozdrave proces postupnog produhovljenja, tvrdoglavo mu odolijevaju na sve mogue naine. No, mona snaga evolucije oito je za njih prejaka i oni su ponovno uvueni u njenu dobrohotnu struju. Ipak, bore se na svakom koraku tog puta uzrokujui mnogo nepotrebnog bola i tuge te odlaganje napredovanja prema gore i prolongiranje boravka u astralnim

podrujima tijekom dugog razdoblja. U pokuaju uvjeravanja da je to neuko i pogubno protivlenje kozmikoj volji suprotno prirodnim zakonima, kao i naporima kojima ih se pokuava nagnati da prihvate drugaije stanje uma, poiva velik dio rada onih koji pokuavaju pomoi. Pomagai mogu uiniti mnogo vie za one koji su izuavali ove teme i koji su za zemaljskoga ivota nauili kontrolirati niu prirodu. Kako sam ve napomenuo u svojim knjigama "Astralna razina" i "Druga strana smrti", materija astralnog tijela uvijek je neposredno nakon smrti preinaena u koncentrine ahure pod djelovanjem elementala elja. To je ono to ograniava svijest tijekom nekog vremena na najniim podrazinama. Mrtav ovjek se opire promjeni jednako kao to tijekom zemaljskoga ivota moe nadvladati divlje izviranje elja odlunim naporom volje. Iskazivanjem snage moe nakon smrti postati gospodarem vlastitog nosaa. Moe biti dovoljno fleksibilan i dopustiti nastavak promjene. Naporom volje moe vratiti svojem astralnom tijelu izvornu fleksibilnost. Moe inzistirati na odravanju istoga stanja kao i tijekom zemaljskoga ivota, ali uini li to, vjerojatno e razvui borbu s elementalom, to je analogno zemaljskoj borbi za nadvladavanjem neke jake elje u fizikom ivotu. Takav napor pokazat e se vrijednim; kada uspije bit e osloboen i prema vlastitoj volji moi e se kretati astralnim svijetom, svjestan ne samo jedne podrazine ve i svih podrazina

zajedno. Takva svijest primjenjiva je u sluaju ovjeka koji ulazi u astralni ivot pri punoj svijesti za zemaljskoga ivota. Na taj e nain duljina astralnog ivota biti razumno skraena, a on e biti mnogo sretniji i korisniji. Tako osloboen ovjek moe pruiti vie pomoi drugima. Zapravo se moe, ukoliko je dobro pouen, pridruiti grupama pomagaa i zapoeti s njima rad bivajui od velike pomoi svojim blinjima u astralnom svijetu, pribavljajui sebi mnogo dobre karme. Drugi je razlog odolijevanju koncentrinoj raspodjeli to ona esto sprjeava ili odlae susret s prijateljima. Astralno tijelo nema odvojenih ulnih organa kao fiziko tijelo. Lik iz guste materije u sreditu stvara formu nalik fizikom tijelu u svakoj pojedinosti. Iako ima izraene oi, njima ne vidi; iako ima prikazane ui, njima ne uje. Vidi i uje (tonije reeno prima vibracije koje stvaraju ono to u fizikom svijetu nazivamo vidom i sluhom) kroz bilo koji dio koji se u danom trenutku nalazi na povrini. Unutra se nalazi materija koja pripada svakoj od podrazina astrala, ali svaki od tih tipova materije moe primiti samo vibracije koje mu odgovaraju. Tijekom ivota sve se estice brzo kreu i krue, nalik prokljualoj vodi. estice svake podrazine ulaze i naputaju povrinski film pa ovjek moe u bilo kojem trenutku vidjeti prizore i stanovnike bilo koje razine. Ako na astralnoj razini nou sretne prijatelja, vidi njegovo astralno tijelo, vidi ga onakvog kakav jest.

Ako se elementalu elja nakon smrti dopusti ponovna preinaka materije ovjekovog astralnog tijela u koncentrine tijekove, na povrinu e izbiti grublje estice najniih podrazina. ovjek tada ne vidi nita osim materije te vrste. Neugodna okolica te podrazine bit e jedini prizor koji e vidjeti. Sretne li prijatelja, nee ga vidjeti onakvim kakav jest, ve samo onaj njegov dio koji se izraava kroz grubu materiju; znai da e vidjeti samo njegovu krajnje udljivu stranu (ono to pripada eljama), njegovu senzualnost, niskost, ljubomoru, razdraljivost - ukoliko posjeduje bilo koju od tih loih osobina. Ako je prijatelj mrtav neko odreeno vrijeme, vjerojatno se ve rijeio tih karakteristika i izgubio grublju materiju kroz koju su one bile izraene. U tom sluaju njegov ga novopridoli prijatelj (ije je tijelo ve promijenjeno) uope nee vidjeti. Svojim dolaskom nevidljivi pomaga slama koncentrine ljuske i obnavlja cirkulaciju, a novopristigao ovjek vidi itavu razinu uivajui u drutvu prijatelja koji se ve dulje nalazi u astralnom svijetu. Tako je obeshrabren nastavak djelovanja elementala. Dogaa se da su mrtvi vezani za zemlju zabrinutou. Ponekad su zabrinuti zbog neizvrenih dunosti i nepodmirenih dugovanja, ali ee zbog djece i ena koje ostavljaju nedovoljno zbrinutima. U takvim sluajevima potrebno je, prije nego to mrtav ovjek bude smiren i zadovoljan te mirno i smireno nastavi svoje putovanje prema gore, da se pomaga ponaa, do neke mjere, kao njegov zastupnik na fizikoj razini te da

umjesto njega nastoji srediti poslove koji su mu predstavljali toliko problema. Neki od naih nedavnih doivljaja vjerojatno e potonje tumaenje uiniti jasnijim. Jedan od pomagaa pokuao je pomoi nedavno umrlom ovjeku. No bilo mu je nemogue odvui njegov um od zemaljskih stvari, jer je ovjek bio zabrinut za dvoje djece koje je ostavio bez ikakve potpore. Bio je radnik, nita nije utedio, a ena mu je umrla prije dvije godine. Kuevlasnica kod koje su ivjeli bila je izuzetno dobra ena, voljna uiniti sve to je u njenoj moi, ali i sama presiromana da bi ih mogla usvojiti. Zbog tog je bila prisiljena, to je prilino nerado uinila, dati ih na skrb parohiji (ustanova koja se samostalno brine za odgoj i za pomaganje sirotinje). Umrlom je ocu to priinilo velike jade. Nije krivio kuevlasnicu, ali ni sam nije mogao uiniti mnogo. Na ga je prijatelj upitao ima li kakve roake kojim bi povjerio djecu, ali se otac nije mogao sjetiti nikoga tko bi bio voljan uiniti takvo to. Rekao je da ima mlaeg brata koji bi zasigurno uinio neto za njega, ali on se izgubio prije nekih petnaestak godina pa tako nije znao da li je iv ili mrtav. Posljednje to je uo o njemu bilo je da ivi i radi na sjeveru kao stolar i da je smiren, dobrostojei mladi ovjek. Uporite s kojeg se trebalo krenuti zaista je bilo jako slabo, ali kako se nije nazirao nijedan drugi nain kojim bi se djeci pomoglo, na je prijatelj odluio krenuti tim tragom. Zajedno s umrlim ovjekom zapoeo je strpljivu potragu za bratom. Nakon mnogo muka i pro-

blema, ipak su ga pronali. Vodio je dobro razgranat stolarski posao. Bio je oenjen, ali bez djece koju je iskreno elio. Mogao je pomoi. Sada se kao pitanje nametnuo najbolji nain prijenosa informacije. Nasreu, pronaena je osoba koja moe prenijeti vijest o bratovoj smrti i bijedi njegove djece. To mu se jasno predoilo u snu i ponovilo tri puta; jasno mu je naznaeno mjesto, pa ak i ime kuevlasnice. San je delovao. Porazgovarao je o svemu sa enom, koja ga je savjetovala da pie na u snu priopenu adresu. Ideja mu se nije previe dopala. Htio je otputovati i otkriti da li postoji kua kakvu je vidio u snu i izmisliti neki razlog za svoj dolazak. Kako je bio poslovan ovjek, naposljetku je odluio da ne moe izgubiti radni dan zbog neeg to se moe pokazati kao besmislica. Napori u tom pravcu nisu urodili plodom. Trebalo je iskuati neku drugu metodu. Jedan od pomagaa napisao je ovjeku pismo opisujui okolnosti u kojima je brat umro i poloaj naputene djece, to je ve vidio u svojem snu. Primivi pismo, nije oklijevao. Narednog dana uputio se u naznaeni grad gde ga je irokih ruku primila dobra kuevlasnica. Zbog toga to je bila dobra dua, pomagaima nije bilo teko uvjeriti je da zadri djecu jo nekoliko dana zbog mogunosti da im netko pomogne. Bila je sretna i zadovolna to je tako postupila. Stolar je uzeo djecu sa sobom i osigurao im sretniji dom. Umrli otac vie nije bio zabrinut. Veselo je krenuo putem nagore.

Premda neki autori smatraju da je njihova dunost energino inzistirati na zlu koje esto prati odravanje spiritistikih seansi, poeljno je priznat da je u nekoliko sluajeva obavljen "dobar posao", slian onome iz posljednjeg sluaja, posredovanjem kroz medije ili nekog od prisutnih u krugu. Spiritizam ponekad zadrava due koje bi drugaije postigle bre osloboenje, ali moraju mu se pridati zasluge da omoguava oslobaanje drugima, otvarajui im putove napredovanja. Postoje sluajevi u kojima se pokojnik pojavljuje bez ikakve pomoi pred roacima ili prijateljima objanjavajui im svoje elje. Takvi sluajevi su poprilino rijetki, a veina se dua, koje su vezane uz zemlju zabrinutou (onakvom kakvu smo naznaili), moe zadovoljiti jedino sluei se medijima ili svjesnim pomagaima. Na astralnoj razini esto se susreu ljudi koji ne mogu vjerovati da su mrtvi. I zaista, veina ljudi uzima stanje svoje svijesti kao nepobitan dokaz da nisu proli kroz vrata smrti, to se ini podrugljivim glede praktine vrijednosti naeg hvaljenog vjerovanja u besmrtnost due. Meutim, velik broj onih koji umiru, s ciljevima i namjerama tijekom zemaljskoga ivota, mogu se opisati kao materijalisti u srcu. Oni koji su sebe na zemlji tako nazivali esto se ne mogu ni usporediti s onima koji ak i na spomen tog imena doivljavaju ok. Nedavni primjer govori o znanstveniku koji se zatekao na astralnoj razini pri punoj svijesti, ali pod drugaijim okolnostima od onih koje je poznavao i ikada doivio. Uvjerio je sebe da jo uvijekivi i daje jednostavno

rtva produenog i neugodnog sna. Na njegovu sreu, meu grupom sposobnih za djelovanje na astralnoj razini bio je sin njegova starog prijatelja, mladi ovjek iji ga je otac ovlastio da potrai umrlog znanstvenika te da mu nastoji pruiti pomo. Nakon to ga je pronao i pristupio mu, umrli mu je znanstvenik otvoreno priznao da se nalazi u stanju velikog nemira i zbrke, ali da jo uvijek zastupa svoju teoriju o snu jer mu to izgleda kao najvjerojatnije tumaenje onoga to je vidio. Iao je toliko daleko da je napomenuo kako njegov posjetitelj nije nita drugo doli lik iz sna i da zapravo predstavlja njega samog. Predloio je mladom pomagau jednu vrstu testa: "Ako si ti, kao to tvrdi, iva osoba, sin mog starog prijatelja, donesi mi od njega neku poruku koja e mi dokazati tvoju objektivnu stvarnost." Uenicima je u uobiajenim okolnostima fizike razine strogo zabranjeno davati bilo kakav pojavni dokaz. inilo se da bi sluaj ove vrste teko spadao u to pravilo: s obzirom da nije bilo primjedbi od viih "autoriteta", ocu je prenesena molba, a on je poslao poruke koje su se odnosile na dogaaje prije sinova roenja. Mrtvog je ovjeka to uvjerilo u stvarnost postojanja njegovog mladog prijatelja, a time i razine na kojoj su oba djelovala. Spoznavi to, njegovje znanstveni instinkt oivio i udljivo nastojao dobiti sve raspoloive informacije o novom svijetu. Naravno, poruka koju je tako spremno prihvatio nije predstavljala nikakav dokaz, jer je priopene injenice vrlo lako moglo proitati, iz njegovog uma ili iz

zapisa prolosti, bie razvijenih astralnih osjetila. Njegovo neznanje o tim mogunostima omoguilo je stvaranje konanog dojma, a instrukcije koje mu svake noi daje njegov mladi prijatelj nedvojbeno e imati predivan uinak na njegovu budunost; one e utjecati na nebesko stanje koje lei neposredno pred njim, kao i na njegovu narednu zemaljsku inkarnaciju. Glavni posao kojeg pomagai vre za novoumrle sastoji se od umirivanja i utjehe, kao i izbavljanja od uasnog, ali nerazumnog straha koji ih tako esto ispunjava, uzrokujui toliko nepotrebne patnje, to onemoguuje njihovo napredovanje prema viim podrujima. Time ih se, u to je mogue veoj mjeri, osposobljava za razumijevanje budunosti koja se otvara pred njima. Uzimajui svoj rad kao primjer, elim napomenuti da svake noi posjeujem velik broj mrtvih ljudi, a stalno dolaze novi. Jedna od osobitosti rada s mrtvima je njihov nemir. Nalik su djeci u mraku. Sve dok sjedite uz dijete i drite ga za ruku, ono se osjea sigurnim i sretnim. Kada ga napustite, oko njega se zatvara tama i ono ponovno postaje plaljivo. Stoga opet sjedate do njega i drite ga za ruku dok ne zaspi. Slino je s veinom umrlih. Potena i asna osoba koja je ve dulje mrtva jako je uplaena. Ne zna kada e se tlo pod njome otvoriti i kada e pasti u pakao. Sve dok sam uz nju osjea se razuvjereno, ali im odem njezini se strahovi poinju ponovo javljati; brine je ak nisam li ja prerueni vrag. Stoga radim s njom kao to se radi s malom djecom. Ostavljam nekog uz nju. Neofit pri astralnom

radu ne mora znati to treba uiniti s neobinim i tekim sluajevima, ali moe sjediti uz osobu, tjeiti je i rei joj toliko toga o novom ivotu. Mora biti tamo, mora biti pri ruci i ne smije se bojati. To je ono to ponovno umiruje mrtve. Ako pomaga pokazuje nervozu, mrtva e se osoba opet poeti bojati. Odreeni broj poetnika svake noi putuje u pratnji starijeg pomagaa. Doemo tako do neke ene u velikoj tuzi. Kaem joj: "U emu je problem? to moemo uiniti za vas? ao mi je, ali siguran sam da ete se oseati mnogo bolje sada kada ste mi sve ispriali." Tada, okreui se prema jednom od uenika, kaem: "Gospoo X, da li biste htjeli ostati uz ovu damu neko vrijeme?" Susreemo se s novim sluajem, ostavljamo jednog od naih poetnika i tako dok ne zaposlimo sve nae pratitelje. U meuvremenu se neki od njih vrate nakon to su ispunili zadatak. S vremenom naue izvravati zadatke sami, bez tue pomoi. Izvravaju ih kada steknu povjerenje u sebe i tada prianjaju na posao kao potpuno spremni pomagai. Umrli koji se ve dugo nalaze na astralnoj razini takoer mogu primiti pomo, naravno, ukoliko je ele prihvatiti. Pomo se sastoji u tumaenju i davanju savjeta koji ovise o njihovim razliitim poloajima. Mogu npr. biti upozoreni na opasnost i otkloniti uzroke nastojei komunicirati sa ivima putem medija, a ponekad (iako rijetko) bie povueno u spiritistiki krug moe biti odvedeno u vii i zdraviji ivot. Uenje koje se daje

osobama te razine nije izgubljeno. Sjeanje se ne moe izravno odnijeti u sljedeu inkarnaciju, ali uvijek ostaje kao stvarno znanje. Stoga postoje jake predispozicije za njegovim trenutnim prihvaanjem u novom ivotu. Prilino znakovit sluaj pomaganja mrtvima bio je prvo postignue novog lana grupe pomagaa. Taj mladi aspirant izgubio je dugogodinju vezu prema kojoj je imao najdublje osjeaje. Njegova udljiva molba bila je da posjeti tu osobu zajedno s iskusnijim prijateljem kako bi joj mogao pomagati. Tako je uinjeno. Predivan i dirljiv bio je susret ivog i mrtvog. Astralni ivot starije osobe pribliavao se svom kraju, ali stanje apatije, dosade i nesigurnosti spreavalo ju je da uini neki neposredniji korak. Kada je djeak, koji joj je toliko mnogo znaio u zemaljskom ivotu, ponovno stupio pred nju i zrakama svoje ljubavi rasprio gustu maglu potitenosti oko nje, ona se probudila iz svoje obamrlosti. Shvatila je da joj je doao protumaiti situaciju i priati joj o slavi vieg ivota prema kojem su sada trebale biti usmjerene njene misli i tenje. Kada je to u potpunosti ostvareno, u njoj su se probudili uspavani osjeaji, takav izljev iskrenih emocija prema mladom pomagau da je slomlena poslednja spona kojom je bila vezana za astralni ivot. Ogromno izlijevanje ljubavi i zahvalnosti odvelo ju je k vioj svijesti nebeskog svijeta. I zaista, ne postoji vea i dobrohotnija snaga u univerzumu od iste i nesebine ljubavi.

Poglavlje XVII
Rad u svezi s ratom

Mnogo je ljudi pitalo da li je mogue da grupe nevidljivih pomagaa uine neto u vezi s ratom. lanovi grupe pomagaa tijekom rata plemenito i predano rade. Mislim, i mogu rei da su od neprocjenjive koristi i pomoi. U tu svrhu naa je grupa znatno poveana. ak postoje i pomagai izvan naeg kruga. Za rata nam tisue ljudi nudi pomo, oni koji vjerojatno nikada prije nisu razmiljali o mogunosti takvog rada. Stanje koje namee rat na mnogo je naina neobino. Tisue i tisue ljudi iznenada je baeno u astralni svijet. Uglavnom su to jaki i mladi ljudi, a gotovo veina njih pripada najnaprednijim rasama svijeta. ovjek koji umire u starijoj dobi iscrpio je veinu svojih emotivnih energija. One koje su jo uvijek aktivne ipak su slabe, lako ih kontrolira i uglavnom mu ne zadaju mnogo potekoa. U ovjeka koji umire u cvijetu mladosti i u punoj snazi emocije su na najviem stupnju. Sposoban je patiti kroz njih jednako kao to je sposoban kroz njih uivati. Zbog toga njegov astralni ivot predstavlja razliit spektar problema koje treba rijeiti.

to je s ljudima koji umiru iznenada? Neki od njih su dugo nakon smrti nesvjesni svijeta u kojem se nalaze, poglavito zahvaljujui posljedicama prestrukturiranja materije astralnog tijela, o emu sam govorio u prethodnom poglavlju. Cjelokupna grublja astralna materija stavljena je na povrinu astralne ovojnice to rezultira time da se djelovanje primanja i izraavanja odvija kroz grublji tip materije (vibracije na koje e odgovoriti). ovjek koji je vodio umjeren ivot nije navikao koristiti tu grublju materiju. Sve vie emocije - ljubav, devocija, simpatija, patriotizam - koriste finije djelie astralnog tijela. Samo nie emocije kao to su senzualnost, ljutnja, zloba, mrnja koriste grublje djelie. Smru ovjek ne mijenja iznenada narav i ne poinje odmah koristiti vibracije na koje je navikao. Svjestan moe biti kroz vanjski omota astralnog tijela, a ostaje zatvoren unutar ljuske od grube materije; moe ivjeti u nekoj vrsti ruiastoga sna, sretno nesvjestan svih neugodnosti oko sebe sve dok se grublji djelii potpuno ne istroe i dok se ne probudi na vioj razini. Taj proces moe trajati tjednima, ponekad ak i mjesecima. Neki u trenutku smrti doivljavaju samo trenutnu nesvjesnost; poslije jakog oka osjeaju se mnogo bolje i lake nego ikada prije. Razlog tomu nije samo oslobaanje teine fizikog tijela. Vie je to posljedica atmosferskog tlaka (15 funti na kvadratni in; 1 in = 2,54 cm; 1 funta = 453,59 grama), u iznosu od dvije tone na itavo tijelo. Toliko smo naviknuti na njega da ga podnosimo ne znajui za njegovo postojanje. Tek kada ga se

oslobodimo vidimo da smo izgubili neto izuzetno teko i deprimirajue. esto ovjek ne zna da je mrtav i ne eli u to povjerovati. Pokuava razgovarati sa ivim prijateljima, ali ga oni ne uju. Pokuava ih dodirnuti, ali bez rezultata. Rei e pomagau: "Kae mi da sam mrtav, a osjeam se ivljim nego prije deset minuta." Ponekad se eli boriti i tada je potrebno smiriti ga i protumaiti mu kako stvari stoje. Kada vojnik konano shvati svoj poloaj, obino iskazuje veliko zanimanje pronalazei bezbroj novih mogunosti. Neopaen se moe kretati neprijateljskim poloajima, ali rijetko kada uspijeva svojima javiti poteze i namjere neprijatelja. Ipak, postoje sluajevi u kojima se moe djelovati na neiji um. No, primatelji to obino shvaaju kao posljedicu imaginacije, ne pridajui joj previe panje. Neki su ljudi zabrinuti zbog obitelji. Drugi ele nauiti sve to se moe nauiti o novom stanju u kojem su se zatekli. Posao nevidljivih pomagaa sastoji se u spremnosti susretanja s raznoraznim zahtjevima. Prvo to se od njega trai su pouavanja odreene vrste, ne da bi se na njega prenijelo neko vjerovanje, ve zato to uenje predstavlja injenice o sluaju i namijenjeno je onima koji pitaju. Kada im je materija protumaena, mnogi od vojnika spremni su i eljni uiniti sve to mogu za svoje drugove, bez obzira da li su ve na astralnoj ili jo uvijek na fizikoj razini. Njihove su aktivnosti tada razliite i od najvee koristi.

Ne mogu ovdje otvoriti iroko polje opisivanja tih mnogobrojnih uda, ali izloit u nekoliko primjera povezanih s ratom i s nekim od mlaih lanova grupe pomagaa sa ijim smo se pothvatima ve upoznali u prethodnim poglavljima. Pravi je Cyril ivio u prolom stoljeu i bio je asnik u britanskoj vojsci. Dva puta je bio teko ranjen. Bio je zarobljen i utamnien u Njemakoj, odakle je izbavljen razmjenom. Mladi pomaga roen je kasnije. Iskreno mu se divio i iskazao mu je svoje potovanje uzimajui njegovo ime kao svoj pseudonim. Iznijet u neka od njegovih postignua.

PRIA O URSULI

Vrei svoj posao, sreli smo na bojnom polju izvjesnog kapetana, nedavno dospjelog u astralni svijet, kojeg emo nazvati Harold. Spremno je primio sva naa tumaenja o novom ivotu postavi miroljubiv i sretan. Ali neto je titilo njegov um. Bio je najstariji sin u obitelji. Imao je brata, godinu ili dvije mlaeg od njega. Bili su jako povezani. ak ni ljubav prema istoj eni nije naruila njihov odnos. Prije rata Harold se zaruio s Ursulom. Brat Julian je takoer bio zaljubljen u nju, ali je odluio nadjaati svoje osjeaje zbog privrenosti Haroldu. Uskoro je izbio rat i oba su brata uvojaena. Julian nije imao sree. Ubrzo je ranjen i onesposobljen za vojnu slubu. I tako je ostao kod kue gdje nije mogao

izbjei druenje s Ursulom, koju je volio vie nego ikada. Uskoro je i ona postala svjesna njegovih osjeaja i na vlastiti uas otkrila da ih uzvraa. Meu mladim ljudima nije bila izmijenjena nijedna ljubavna rije. Oboje su bili posramljeni zbog svojih strasti, osjeajui se nevjerno prema vojniku u ratu koji, naravno, ni u to nije sumnjao. Vrijeme je prolazilo, a Julian i Ursula osjeali su sve vee nezadovoljstvo. ak je i Harold, prilikom svog kratkog posjeta, osjeao da neto nije u redu, iako nije znao to. Uskoro je Harold bio ubijen. Poginuo je vodei svoje ljude u pobjedu. Smrt je pojmio krajnje filozofski. Jedino je alio Juliana i Ursulu jer je znao da e oboje osjeati veliku tugu. Nastojei im ublaiti bol, gotovo stalno se nalazio uz njih. Profinjenom sposobnou opaanja kakvo je karakteristino za astralni svijet uskoro je otkrio jaku privlanost meu njima. Odmah je u tomu vidio nadu za brzo olakanje i utjehu za njih oboje. Pokuao ih je ohrabriti. Jake predrasude u njihovim umovima dovele su do krivog razumijevanja njegovih dobronamjernih pokuaja kojima je nastojao na njih utjecati. Haroldove este astralne posjete stalno su drali u svom umu. to je intenzivnije nametao svoj lik, vie su se sramili svoje nelojalnosti prema njemu i ostali su uporni u naumu da se odupru iskuenju. Ursula se mentalno zavjetovala da e itav ivot posvetiti samotnom ivotu. U meuvremenu se Harold zabrinuo nad njihovom neobjanjivom nenaklonou prihvaanja potekoa koje je toliko udljivo nastojao otkloniti.

Mladi pomaga Cyril (ne Cyril iz prolog stoljea, ve njegov nasljednik koji je uzeo njegovo ime), kojem je dotini sluaj bio povjeren, ubrzo je otkrio da njegov "tienik" nee pokloniti svu svoju panju astralnom radu sve dok se ne rijei obiteljski sluaj. Zbog toga se zajedno s Haroldom uputio u njegov prvobitan dom elei vidjeti moe li se neto uiniti da se situacija razrijei. Stigli su do Juliana i Ursule koji su etali umskim puteljkom, sretni to su zajedno, ali u isto vrijeme osjeajui nelagodu i krivnju. Cyril im je prvo pokuao utisnuti istinu, ali nije mogao nadii njihovo pogreno usmjereno vjerovanje. Oni su osjeali energine sugestije da Harold odobrava njihovu vezu, ali prepoznavali su je kao iluziju roenu iz bolesne elje. Mladi pomaga je bio oajan. Pozvao je svog starijeg i iskusnijeg prijatelja, ali i njegovi su napori ostali bezuspjeni. Na kraju je djeak rekao: "Neemo uspjeti sve dok ne uzmognemo govoriti s njima licem u lice. Ako me materijalizira, mislim da bih ih mogao uvjeriti." Stariji se pomaga sloio. Nekoliko minuta kasnije nestrpljiv i uzbuen djeak urio je prema nesretnom paru govorei im: "Donosim vam poruku od Harolda. eli da se vjenate i budete sretni. alje vam svoju ljubav i svoj blagoslov." Moete zamisliti iznenaenje Juliana i Ursule. Bili su previe zbunjeni da bi neobinom djetetu zamjerili iznenadno prodiranje u podruje njihovih najskrovitijih emocija. Ali uskoro se Ursula oporavila i izustila:

"Tko si ti? to si mislio rei time da dolazi od Harolda? Zar ne zna da je Harold mrtav?" Djeak je odgovorio: "Ja sam Cyril, ali ne obazirite se na mene. Nema za to vremena. Pokuajte shvatiti to vam govorim i uinite to Harold eli." Tada je urno protumaio (zato to je znao da se energija ne smije gubiti predugim odravanjem materijalizacije) da smrt ne postoji i da u danom trenutku Harold stoji pokraj njih, svjestan ljubavi koju su paljivo skrivali, odobravajui njihovu ljubav i zabrinut zbog njihove sree. "Ursula", uzviknuo je Julian, "itavom duom vjerujem da je to istina. Osjeam to, znam to." "O, kada bih u to mogla vjerovati", rekla je Ursula zapanjujui svojom rezerviranou. "Kako u to mogu biti sigurna? Kae da je Harold ovdje", ree okreui se prema djeaku. "Pokai mi ga na trenutak. Neka mi on to kae, i tada u vjerovati." "Moemo li?" pitao je mlai starijeg pomagaa. Potonji je sagnuo glavu i sjenovito Haroldovo oblije stajalo je tamo, smijui im se sjajnih oiju. Uinio je jedan korak, uzeo Ursulinu ruku i njeno je poloio u ruku od straha preneraenog Juliana. Tada je podigao ruku kao to to ini sveenik prilikom blagoslivljanja i iznenada se neega sjetio. Pipkao je po neemu ispod svoje odore i iznenada je izvukao malen zlatni krii koji je uvao za Ursulu, ali prije nego to joj ga je uspio vratiti poginuo je.

Cyril se okrenuo starijem pomagau i upitao: "Moemo li to uiniti za nju?" Stariji se pomaga udaljio na nekoliko trenutaka, a kada se vratio, u Cyrilove je ruke stavio fiziki kri. Djeak ga je odmah dao Ursuli govorei: "Vidi, ovo je kri koji ti je Harold htio dati." Zaljubljeni su stajali jo uvijek se drei za ruke, nemalo iznenaeni. Uzevi kri, Ursula je rekla: "Ovo konano dokazuje da sve nije samo san. Ovaj kri dala sam Haroldu prije odlaska u rat. Evo, ovdje su inicijali koje sam dala ugravirati." Julian se iznenada sabrao i rekao Cyrilu: "Nismo ti se zahvalili. Ne znam tko si i zapravo sve ovo ne razumijem, ali uinio si nam neto to se niim ne moe vratiti. Ako postoji neto to mogu uiniti kao izraz svoje zahvalnosti..." I tada je iznenada reagirala Ursula, naglo se saginjui, oito pokuavajui poljubiti Cyrila, ali djeak se dematerijalizirao brzinom svjetlosti. Njene su ruke zahvatile samo zrak. Oboje su bili preplaeni i razoarani. No Julian je pronaao nain utjehe i oni su proveli mnogo sati razgovarajui o udesnom doivljaju. Julian je iskreno poalio to nije imao priliku iskazati tovanje za ono to je djeak uinio. Zaelio je, ukoliko im Bog podari potomstvo, da njihov prvoroeni sin dobije ime Cyril, kao znak sjeanja na ovaj dan. Na to se Ursula zacrvenjela i svim srcem zaeljela isto. Dogaaj je u Ursuli pobudio istinsko zanimanje za ivot nakon smrti, kao i za nefizike fenomene. Cyril je nekoliko dana navraao do nje i vidio je jo jednu

mogunost. Kada je etala umom sama, u pratnji psa uvara, ishodio je dozvolu za ponovno materijaliziranje na nekoliko minuta kako bi joj preporuio neke knjige. Bila je presretna to ga ponovno vidi, a Cyril je ovaj put bio paljiv i drao se na sigurnoj udaljenosti. Bilo je zanimljivo primijetiti da ga je veliki pas, iako isprva uznemiren i znatieljan, potpuno prihvatio, pokazujui mu svoje prijateljstvo na dostojan nain.

ASNIKOVA VOLJA

Isti mladi pomaga nekoliko je dana kasnije izvijestio o drugom zanimljivom sluaju. Umrlom asniku velike probleme inila je njegova ostavtina. Ispriao je svoju priu. Kao neotuivo nasljedstvo ostavljeno mu je imanje i odreena svota novca koju je mogao troiti po slobodnoj volji. Njegova ga je majka neko vrijeme nastojala prisiliti da oeni mladu enu prema kojoj nije osjeao neku posebnu privlanost. Odluio je uvojaiti se kako bi izbjegao donoenje odluke koju nije bio voljan uiniti. U borbi je teko ranjen. Tijekom dugog oporavka zaljubio se u Francuskinju koja ga je njegovala. Oenio se njome prema francuskom zakonu, ali o tome nije izvijestio svoju majku u Engleskoj, bojei se njezine ljutnje zbog neuspjeha njezina plana. Znao je da prema strancima ima izuzetno negativan stav. Mislio je da e sve mnogo bolje razjasniti kada svoju suprugu po svretku rata odvede kui. Nadao se da e

u meuvremenu dobiti sina te da e taj dogaaj ublaiti gnjev njegove majke. I tada je itav plan poremetila njegova smrt. ini se da je pokuao spasiti ivot ranjenom redovu, pri emu su oboje ranjeni daleko ozbiljnije. Uspjeli su dopuzati do nekog jarka, a ratni je vihor krenuo dalje ostavljajui ih postrani. Umirui asnik uinio je krajnji napor piui svoju volju i oporuku, ali nije znao da li e se taj dokument pronai, da li e dospjeti u prave ruke, ukoliko se uope i pronae, te da li e ga smatrati pravovaljanim. Sreom, imao je uz sebe nalivpero, a jedini papir bilo je posljednje enino pismo. Poeo je pisati na poleini pisma to je mogao bolje, znajui da mu je ostalo malo vremena. Uspio je jasno i odluno izraziti svoju elju prema kojoj itavo nasljedstvo treba pripasti njegovoj eni iju je adresu napisao. Takoer je nalaznika zamolio da oporuku poalje njegovom odvjetniku u London. Potpisavi pismo, zamolio je umirueg redova da ga kao svjedok potpie. ovjek je pokuao, ali nakon to je tekom mukom napisao dva ili tri slova svog imena, nalivpero mu je ispalo iz ruke. Nakon nekoliko minuta i asnik i vojnik bili su mrtvi. Pokuali smo umiriti njegov um govorei mu da e oni koji pokapaju tijela zasigurno nai uz njega papir i o njemu se pobrinuti. To ga nije smirilo. Imao je mnogo dvojbi. Kao prvo, utvrdio je da se mjesto na kojem je pao nalazi daleko te da je mogue da ga ne obiu s obzirom da je crta bojinice brzo pomaknuta. Takoer se bojao da kia ne ispere tekst koji je ionako bio jako

blijed, te da pismo umjesto njegovom odvjetniku ne stigne njegovoj majci. Veliku nadu predstavljalo je njegovo dijete koje je uskoro trebalo ugledati svjetlo dana. Provjerili smo. Oekivao je sina. Potom se zabrinuo da li e biti ostvaren zahtjev njegovog sina za nasljeivanjem. Mislio je da bi u tim okolnostima vlastoruno napisana izjava, iako neposvjedoena, vjerojatno bila prihvaena. Imao je starog kolskog prijatelja. inilo nam se da bi pokuaj utjecaja na njega mogao dati neke rezultate. Prijatelj je iskazao tvrdou. Poslije mnogo bezuspjenih pokuaja prijenosa misli morali smo i u ovom sluaju materijalizirati mladog pomagaa. Iskrsle su razne potekoe. Nadilazili smo ih jednu po jednu. Na kraju je prijatelj bio odveden do asnikova tijela, njegova oporuka je otkrivena i predana odvjetniku. Umrli ovjek konano je pronaao svoj mir, a njegove elje su se poele ostvarivati.

NEKI MANJI SLUAJEVI

Ponekad su na fizikoj razini nai mladi pomagai sposobni djelovati mnogo izravnije. Primjerice kada su neki seljaci grozniavo bjeali pred njemakim vojnicima koji su nasrnuli na njihova sela, nai mladi pomagai odveli su etvoricu bjegunaca u malu peinu pokraj oblinje rijeke, gdje su ostali skriveni sve dok vojnici nisu otili dalje. Potom su se vratili u svoje selo gdje su

nastojali ugasiti poar u jednoj od kua. Tamo su prespavali, a idueg dana uputili su se u oblinje selo koje je izbjeglo razaranja. Dva dana kasnije Cyril je spasio dva nova ivota djeaka i djevojicu. Jedini su preivjeli napad na selo. Svi su ostali stanovnici ubijeni. Nekako su se uspjeli sakriti. Kada su vojnici napustili spaljeno selo, pokuali su neopazice pobjei. Namjeravali su pobjei izmeu kua, ali brzim pregrupiranjem vojnika preprijeen im je put. Kada ih je Cyril pronaao, ponovno su bili skriveni. Ovaj put u plitkoj udubini usred gutare koju su stalno probijale granate i meci. Plitka udubina spasila ih je od metaka, ali neprijatelj je bio u umi pa je postojala opasnost da budu uhvaeni i ubijeni. Kasnije se bitka pomaknula malo dalje i neprijatelj je napustio umu, ali bitka se nastavila tijekom itavog dana i noi. Djeca se nisu usudila ni pomaknuti. Hladnoa i vlaga bile su strane. Kada ih je Cyril pronaao, nisu nita jeli ve dva dana, a djeak je svukao sa sebe gotovo svu odjeu kako bi zatitio svoju malu sestru. Gotovo je umirao, a ni njegova sestra nije bila u boljem stanju, iako joj je bilo malo toplije. Cyril se materijalizirao, ali oni ga nisu razumjeli. Bili su jako uplaeni. Nisu znali tko je i kako je ovdje dospio. Zbog toga je pozvao starijeg pomagaa koji ih je umirio protumaivi da im ne ele nauditi. Cyril je prvo u djeaka izlio toplinu i snagu, a kada je utvrdio da mu je mnogo toplije i bolje, pronaao je za njega malo kruha i kobasice u torbi jednog mrtvog vojnika.

ak i tada djeak je hranu prvo ponudio svojoj sestri, ali bilo je dovoljno za oboje. Kada su ojaali, Cyril ih je odveo dalje. Uzdignuvi se u zrak, Cyril je vidio itavo bojno polje i odredio najsigurniji put. Ohrabrivao ih je i pomagao im. Konano ih je uspio dovesti iza vatrenih linija, do grupe francuskih vojnika koji su im dali neto hrane te ih odveli u poljsku bolnicu gdje ih je zbrinulo medicinsko osoblje. Ovdje su bili sigurni. Kako su svi njihovi roaci ubijeni, brigu o njima preuzeli su neki dobri ljudi. U drugom sluaju radilo se o maloj djevojici koja je namjeravala prijei preko mosta i na drugoj strani potraiti hranu za svoju majku i drugu djecu koja su umirala od gladi. Svuda uokolo nalazili su se vojnici pa je taj pothvat bio izuzetno opasan. ekala je pogodan trenutak, onaj za koji je ona mislila da je pogodan, i potrala je preko mosta. Dospjela je do sredine mosta kada je velika grupa poraenih vojnika banula na most bjeei pred neprijateljskim granatama. Ljudi su panino trali. Padali su jedan preko drugoga, a neki su bili odbaeni na ogradu mosta. Djevojica nije imala kamo pobjei. Stajala je nepomino, gotovo nasmrt izgladnjela. Cyril se odmah materijalizirao, pomogao joj da prijee ogradu i da se uvue izmeu dva stupa. Tamo je ostala sve dok opasnost nije prola. Potom se opet vratila na most i ostvarila svoj plemenit naum. Cyril je otkrio nov nain pomaganja - spaavanje brodova od mina utjeui na um kormilara. U svom astralnom tijelu mogao je otkriti i raspoznati mine bez

veih potekoa. Uspio je postii da nekoliko brodova izbjegne smrtonosnu zamku. Pokuao bi priopiti kormilaru da se na njegovom putu nalazi mina, ali oito je da takvu zamisao nije bilo lako staviti u njegovu glavu. Cyril bi ga tada pokuao nagnati da na nekoliko trenutaka skrene s kursa, toliko koliko mu je potrebno da ukloni prepreku. Probudio bi kormilara koji bi s uasom primijetio promjenu smjera okreui kormilo u nadi da nitko nita nije primijetio. U jednom je sluaju brodski asnik primijetio promjenu kursa i probudio je kormilara koji je brzo skrenuo brod, ali opasnost je ve prola. Cyrilov je uspjeh bio osobit jer iskusne mornare nije bilo nimalo lako navesti na promjenu smjera. Jednom nikako nije mogao navesti kormilara da promijeni kurs, a s obzirom da je opasnost zaista bila velika, Cyril je materijalizirao ruku i sam okrenuo kormilo. ovjek je vidio ruku, ispustio kormilo i preplaeno pobjegao. Nastupila je zbrka tijekom koje je Cyril udaljio brod od mine. Kada je asnik preuzeo kontrolu nad brodom, opasnost je ve bila minula. Zakljuili su da je mornar bio pijan ili da je sanjao. Smijali su mu se, ali on je tvrdoglavo govorio kako je mala bijela ruka uhvatila kormilo i poela ga pomicati. I tako je nastala nova pria o duhovima, jer mornari vole povjerovati u sve to je n a d n a r --no.

ETHAN

Pria govori o malom djeaku Ethanu iji je otac poginuo ranih ratnih dana. Majka je umrla poetkom njegova djetinjstva pa su tako on i otac ostali zajedno, postavi najbolji prijatelji. Ethan je oboavao jakog, visokog ovjeka koji je prema njemu uvijek bio tako njean i spokojan, premda je u odreenim situacijama s drugima znao govoriti strogo i odbojno. Djeak je uvijek znao emu ga otac eli pouiti. esto su raspravljali o mnogim temama koje obino ne zanimaju osmogodinje djeake. Bili su jako povezani. esto su znali to onaj drugi o neemu misli bez ijedne izgovorene rijei. Kada je otac otiao u rat, ostavio je Ethana na brigu svom bratiu, bunom i veselom ovjeku s velikom obitelji. Prema Ethanu su bili izuzetno ljubazni, ali ipak ga nisu razumjeli. Smrt njegova oca teko ih je pogodila. Bili su puni samilosti. Ethan se uope nije obazirao na injenicu da je postao siroe. Njegovi su roaci inili sve kako bi ga utjeili. Posveivali su mu mnogo panje. Namuili su se provjeravajui i osiguravajui mu oevu imovinu. Bio je potpuno svjestan njihovih dobrih namjera i zbog toga zahvalan. Ali otac mu je nedostajao u svakom trenutku. Dobrota i razumijevanje okoline nisu mu mogli nadomjestiti njegovu nazonost. Povukao se u sebe. Umirao je od tuge i roaci nisu znali to uiniti. Sve vrijeme otac se nalazio u njegovoj blizini, jako zabrinut. Svake noi, im bi Ethan napustio svoje tijelo,

bili su zajedno kao nekad i djeak je bio presretan. Nakon to bi se probudio, nije se jasno mogao sjetiti onoga to se dogodilo iako je imao osjeaj da se dogodilo neto predivno. Tako je svake noi doivljavao nekoliko trenutaka sree, a potom bi se polagano budio osjeajui jad i prazninu. Pokuavajui pomoi ocu, Cyrilova panja usmjerila se na neobinu tragediju malenog djeaka. Vidjevi je, zavolio je malenog Ethana i odluio mu je pomoi kako bi ga izbavio iz kobne potitenosti koja je unitavala njegovu vitalnost. Situacija je nalagala da bi se u fizikom ivotu trebao sjetiti svog izvantjelesnog iskustva, ali svi napori glede toga bili su bezuspjeni zato to o tome nije nita znao i zato to njegov um nije prema takvoj mogunosti bio otvoren. U astralnom ivotu Cyril je pobijedio Ethanovu plaljivost i oni su postali veliki prijatelji, ali sve njegove upute kojima je pokuao pouiti malenog djeaka kako da premosti bezdan bile su bezuspjene. Nakon mnogih pokuaja Cyril je konano morao isprobati lijek protiv svih bolesti, materijalizaciju. Jednog je jutra doao u fiziki ivot s Ethanovim buenjem, koji je otvorio svoje oi i ugledao ga kako stoji u fizikom tijelu pokraj njega. Cyril mu je rekao: "Sada me poznaje, zar ne? Sjea se da sam drao tvoju ruku trenutak ranije, dok te otac drao za drugu?" "Da! Da!" uzviknuo je Ethan uzbueno. "Gdje je moj otac sada?"

"On jo uvijek dri tvoju ruku, ali ne moe ga vidjeti sada kada su tvoje oi otvorene. Mogu uiniti da vidi mene. Ne mogu uiniti da vidi njega, ali moe osjetiti njegovu ruku." Kada je veza bila jasno uspostavljena, Ethan je bio sposoban sjetiti se svega to mu je otac rekao. Narednog jutra Cyril je uspio uiniti da Ethan sa sobom ponese sjeanje bez potrebe vee dodatne materijalizacije. Bilo je dovoljno materijalizirati stisak dvije ruke, oeve, velike, s jedne strane i djeakove, male, s druge strane. Tako se sada Ethan svakoga jutra prisjea sve vie i vie, a Cyril uurbano pouava i oca i sina. Dobro se oporavlja, to njegovi roaci ne razumiju, jednako kao to nisu mogli razumjeti njegovu bolest, ali on im to nikada nee moi protumaiti.

Poglavlje XVIII
Ostala podruja rada

Prelazei s teme vanoga rada meu mrtvima na razmatranje rada meu ivima, moramo istaknuti dosta iroko polje djelovanja, a time djelovanje nevidljivih pomagaa nije konano. Tomu pridonosi ogromna koliina posla uinjena uz pomo poticaja - jednostavno stavljanjem dobrih misli u umove onih koji su ih spremni primiti. Glede smisla izreenog ne bi trebalo initi pogreku. Pomagaima bi trebalo biti savreno lako (lako u odnosu na one koji temu ne razumiju praktino) utjecati na um bilo kojeg prosjenog ovjeka navodei ga da misli kako oni ele, i to bez izazivanja sumnje u umu subjekta da je posrijedi kakav vanjski utjecaj. Meutim, ma koliko bi rezultat mogao biti zadovoljavaju, takvo djelovanje ne bi bilo prihvatljivo. Sve to moe biti uinjeno je polaganje dobrih misli u um osobe kao jedne od stotinu misli koje stalno prolaze kroz njega. Da li e je ovjek primiti, uiniti je svojom vlastitom i djelovati u skladu s njom ovisi u cijelosti o njemu samom. U protivnom bi sva dobra karma uslijed djelovanja bila pripisana samom pomagau, jer subjekt bi predstavljao samo

igraku, a ne aktivnog djelatnika; to nije ono to se eli postii. Pomo koja se na taj nain daje izuzetno varira u karakteru. Tjeenje onih koji pate poinje se nametati kao to to takoer ini napor voenja prema istini onih koji je udljivo ele. Kada osoba provede mnogo vremena razmiljajui o nekom metafizikom problemu, mogue je u njezin um staviti rjeenje a da ona nije svjesna da je ono dolo vanjskim posredovanjem. Uenik takoer moe djelovati kao posrednik u onome to se moe opisati kao odgovor na molitvu. Premda je tono da svaka duhovna elja, ona za koju se moe pretpostaviti da pronalazi svoj izraz u molitvi, sama predstavlja silu koja automatski postie odreene rezultate, takoer je tono da takav duhovni napor nudi mogunost utjecaja na "snage dobra". Ponekad je privilegij voljnih pomagaa stvaranje kanala kroz koje njihova energija istjee. Istinito je ono to je reeno za molitvu, ak u veoj mjeri od meditacije, za one kojima je ovo vie vjebanje mogunosti. Uz ove vie openite metode pomaganja postoje i specijalni kanali otvoreni jedino nekolicini. Takvi su uenici spremni upotrijebiti rad za priopavanje istine i predivnih misli autorima, pjesnicima, umjetnicima i glazbenicima, ali razumljivo je da svi pomagai ne mogu biti sposobni raditi na takav nain. Ponekad, iako rjee, mogue je upozoriti osobe na opasan pravac moralnog razvitka kakvim su krenuli i otkloniti zle utjecaje nekog ovjeka ili mjesta, ili omesti spletke crnih maga. Izravno upuivanje u velike istine prirode rijetko se

moe priopiti izvan kruga izuavatelja okultizma, ali ponekad je mogue uiniti neto glede toga polaui u umove propovjednika i uitelja iri spektar misli i slobodnije vidike od onih koje imaju. Postoji druga primjena te metode mentalne sugestije koja je od najvee vanosti, ali je zbog svoje naravi pristupana samo naprednijim lanovima grupe pomagaa. Na isti nain kao to obini ljudi mogu primiti pomo u vezi s osobnim problemima, mogu primiti savjet i biti voeni u stvarima koje izravno djeluju na samo mali broj njima bliskih osoba. Sugestije mogu biti ponuene samo onima koji imaju mnogo moi i odgovornosti u politikom i religioznom svijetu - predsjednicima i njihovim ministrima, voama crkvenih ili dravnih tijela, voditeljima misli ije rijei mogu utjecati na tisue ljudi. Prihvaanje sugestije i njezino aktiviranje mogu dobrohotno djelovati na itave narode i materijalno potaknuti napredak svijeta. Uvijek moramo imati na umu injenicu da iza prividnog kaosa pohlepe i sebinosti postoji evolutivni poredak, mona "Hijerarhija" velikih Adepata koji ine pravo unutarnje vodstvo svijeta; iznad njih nalazi se sjajan lik "JEDINOG POKRETAA', duhovnog kralja koji na ovom planetu predstavlja logose Sunevog sustava. Pod njegovim svemonim upravljanjem polako, polako se tijekom eona rasprostire nezadriv evolutivni val. Iako se individualni valovi koji ine njegovo uzdizanje i pad jure i povlae, oni se ipak vraaju sa sve veom i veom snagom, sve dok se "Njegova" boanska svrha ne izvri, a zemlja ne ispuni boanskom slavom. Nae

grupe pomagaa rade pod vodstvom "Hijerarhije". Stoga se dogaa da izuavatelj okultizma koji napreduje na "Putu" dospijeva do irih sfera korisnosti. Umjesto da pomae samo individuama, ui nas kako postupati s klasama, narodima i rasama, a postupno mu se povjerava dio vieg i vanijeg rada to ga ine sami adepti. Stjeui nunu pomo i znanje, poinje rukovati veim energijama mentalne i astralne razine; pokazuje mu se kako poluiti krajnje mogunosti koritenja svakog povoljnoga ciklikog utjecaja. Dovodi se u vezu s velikim Nirmanakayasima koji su ponekad simboliki izraeni kao "Kamenje zatitnog zida", postajui - isprva u smanjenom opsegu - jedan iz grupe njihovih slubenika, uei kako su rasporeene energije koje predstavljaju plod njihove uzviene rtve. Tako se postupno uzdie sve vie i vie; dospijeva u stanje adeptstva, kada je sposoban preuzeti potpunu odgovornost koja poiva na Uiteljima mudrosti i pomoi drugima du puta na koji se uputio. Na mentalnoj se razini rad nekako razlikuje s obzirom na to da se uenje moe dati i primiti direktnije, bre i savrenije dok su pokrenuti utjecaji mnogo snaniji zbog toga to djeluju na mnogo vioj razini. Ali (nekorisno je o tome govoriti detaljnije jer svega je nekolicina nas sposobna svjesno djelovati na toj razini za vrijeme ivota) ovdje, a i jo vie, postoji obilje posla za kojeg trebamo postati sposobni izvriti ga, bez bojazni da emo rijekom bezbrojnih eona prestati obavljati taj nesebian i koristan rad.

Poglavlje XIX
Veliki rad

Mogue je postaviti pitanje: "Kako se moemo osposobiti za sudjelovanje u tom velikom radu?" Glede osobina koje su potrebne osobi koja nastoji postati pomaga ne postoji nikakva tajnovitost. Potekoa se ne nalazi u uenju to one zapravo jesu, ve u njihovom razvijanju unutar osobe. One su djelomino ve opisane, ali usprkos tome treba ih izloiti potpuno i kategorino. 1. Privrenost (predanost). Prvo je potrebno prepoznati velik rad koji e nam Uitelji povjeriti i koji treba postati naa najvea ivotna preokupacija. Moramo nauiti razlikovati ne samo koristan od beskorisnog rada, ve takoer razliite vrste korisnog rada kako bismo se mogli posvetiti najviem radu za kojeg smo sposobni, ne gubei uzalud nae vrijeme za neto, ma koliko to izgledalo dobro ovjeku koji ne moe uiniti neto bolje. ovjek koji eli biti izabran za rad na najviim razinama mora odluno poeti raditi za prirodnu filozofiju ovdje dolje. Ni na koji nain pritom ne elim rei da trebamo zanemariti nae ivotne dunosti. Zasigurno emo ui-

niti dobro ako ne zaponemo bilo kakve nove svjetovne dunosti, ali one koje ve nosimo na svojim leima imaju karmiku obvezu koju nemamo pravo izbjei. Sve dok ne izvrimo dunosti koje je karma pred nas postavila, nismo slobodni za vii rad. No vii rad nam usprkos tome treba predstavljati jedinu stvar za koju zaista treba ivjeti - stalnu ivotnu podlogu koja je namijenjena radu za "Uitelje milosra". 2. Savrena Samokontrola. Prije nego to uzmognemo sigurno raditi sa snagama i moima astralnog ivota, moramo u potpunosti imati nadzor nad nama samima. Na temperament, naa narav, moraju biti pod kontrolom pa tako nita to vidimo ili ujemo ne smije u nama izazvati stanje uzbuenosti, jer posljedice takve iritacije bit e ozbiljnije na astralnoj nego na ovoj razini. Snaga misli uvijek predstavlja ogromnu mo, ali ovdje dolje ona je ograniena i umrtvljena tekim fizikim modanim esticama koje nisu stavljene u pokret. U astralnom svijetu sve je to daleko slobodnije i jae; za ovjeka potpuno probuenih sposobnosti osjeaj ljutnje spram druge osobe prouzroit e ozbiljnu, pa ak i fatalnu povredu. Osim temperamenta, potrebno je kontrolirati i ivce. Prividna i uasavajua opaanja s kojima se moemo susresti ne smiju dovesti u pitanje neustraivost i hrabrost. Mora se zapamtiti da se uenici koji bude ovjeka na astralnoj razini izvrgavaju odreenoj odgovornosti za njegovu sigurnost, kao i za svoja djelovanja. Stoga

sve dok neofit ne prikupi dovoljno hrabrosti da ostane sam, pomagaevo e vrijeme biti utroeno na njegovu zatitu, u stalnom boravljenju oko njega, to bi oito bilo nerazumno oekivati. Treba biti siguran u postojanje ivane kontrole. ivce treba pripremiti za rad koji treba biti izvren. Kandidati to ine sada, kao i nekada, prolazei ono to se naziva iskuenjima zemlje, vode, zraka i vatre. Drugim rijeima, treba nauiti, ne samo u teoriji ve i praktinim iskustvom, da u njihovim astralnim tijelima nijedan od tih elemenata ne postane za njih tetan, da nitko ne zastane pred kakvom zaprekom na putu rada kojeg moraju obaviti. Uvjereni smo da e nas u fizikom tijelu vatra spriti, voda utopiti, da vrsta stijena predstavlja nepremostivu prepreku naem napredovanju, da ne moemo letjeti. To je tolko duboko u nama da je za veinu ljudi potreban veliki napor nadilaenja instinktivne akcije koja iz toga proizlazi i razumijevanja kako u astralnom tijelu i najtvra stijena ne predstavlja prepreku slobodnom kretanju, kako se moe skoiti s najvie stijene, zaroniti u grotlo prokljualog vulkana ili u dubine nedokuivih oceana. Sve dok ovjek to ne spozna, znajui dovoljno da bi mogao djelovati instinktivno i sigurno, beskoristan je za astralni rad, jer e u hitnim sluajevima koji stalno naviru biti trajno paraliziran prividnom nesposobnou. Stoga on mora proi iskuenja i mnoga druga neobina iskustva da bi se hrabrou i mirnoom suoio s naj-

groznijim prilikama usred najodvratnije okoline, da bi injenino pokazao da njegovi ivci mogu biti podvrgnuti bilo kakvim i svim razliitim situacijama u kojima bi se u bilo kojem trenutku mogao nai. Nadalje, potrebno je kontrolirati um i elje. Um zbog toga to je bez sposobnosti koncentracije nemogue uiniti dobar rad meu zbunjujuim tijekovima astralne razine. elje - zbog toga to je u ovom neobinom svijetu elja uobiajeno esta. Sve dok se ne uzmogne kontrolirati taj dio nae prirode, mogli bismo se suoiti s naim vlastitim kreacijama kojih bismo se istinski posramili. 3. Spokojnost. Spokojnost je neobino vana; izuzee svih briga i tjeskoba. Mnogi radovi podrazumijevaju umirivanje onih koji su uznemireni i razveseljavanje onih koji su tuni. Kako pomaga moe vriti ovakav rad ako njegova vlastita aura vibrira stalnim nemirom i zabrinutou ili sivilom pogubne potitenosti koja proizlazi iz stalne depresije? Za okultni razvitak nita nije pogubnije od nepotrebne zabrinutosti nad sitnicama to nam namee nae dvadeseto stoljee, kada se esto "od muhe radi slona". Veina nas provodi svoje ivote u preuveliavanju najapsurdnijih sitnica, u ozbiljnim i nadasve iscrpnim radnjama slabljenja ni zbog ega. Mi, izuavatelji prirodne filozofije, trebamo nadii takvo stanje iracionalne zabrinutosti i bezrazlone potitenosti. Mi, koji nastojimo postii odreeno znanje

o kozmikom poretku, trebali bismo shvatiti da je optimistiki pogled na svijet uvijek blii boanskom pogledu, a stoga i istini, jer samo to u svakoj osobi koja je dobra i predivna moe na bilo kakav nain biti stalnost; zlo po svojoj prirodi treba biti privremeno. Zapravo, kao to Browning kae: "Zlo je nitica, nula, tiina koja ukljuuje zvuk", a iznad i iza svega "dua stvari je slatka, srce postojanja je nebesko poivanje." Stoga oni koji znaju stjeu nepomuenu mirnou te potpunim razumijevanjem zdruuju vedrinu koja proizlazi iz sigurnosti da e sve na kraju biti dobro. Oni koji ele pomoi moraju nauiti slijediti njihov primjer. 4. Znanje. Da bi bio koristan, ovjek mora imati odreeno znanje o prirodi razine na kojoj treba djelovati. to vie znanja ima u bilo kojem pravcu, vie e biti od koristi. Mora se pripremiti za zadatak paljivo prouavajui literaturu prirodne filozofije (Leadbeater ovdje daje prvenstvo teozofskim knjigama od kojih smo neke do sada ve objavili). Ne moemo oekivati da e mu oni ije je vrijeme toliko dragocjeno pokloniti svoju panju tumaei mu ono to bi mogao nauiti ovdje dolje itanjem knjiga. Onome tko ve po svojim kapacitetima i sposobnostima nije "izuavatelj" nije potrebno o sebi razmiljati kao o kandidatu za astralni rad. 5. Nesebinost. Nije potrebno mnogo govoriti o osobini nesebinosti. Onaj tko je ak samo povrno prouavao nauk prirodne filozofije morao je uoiti da ovjek

u kojem postoji i najmanje zrnce sebinosti nije spreman uputiti se u rad s viim snagama i moima niti je spreman pristupiti poslu ija se sutina sastoji u tom da djelatnik zaboravi na sebe zbog dobrobiti drugih. Onaj tko jo uvijek ima sebine misli, ija je osobnost dovoljno jaka ne dozvoljavajui mu da se odvoji od svog rada zbog osjeaja prezirnog ponosa ili ranjenog dostojanstva - takav ovjek nije spreman iskazati nesebinu predanost pomagaa. 6. Ljubav. Ova posljednja i najvea osobina takoer se uglavnom krivo shvaa. Najjasnije reeno, to nije jeftin, beznaajno neodluan sentimentalizam koji se uvijek iskazuje ispraznim frazama i pretjeranom openitou, bojei se vre postojanosti zbog toga to bi ga "neuki" mogli proglasiti "nebratskim". Ono to se trai je ljubav, dovoljno jaka da se njome ne hvali ve da djeluje bez da o njoj govori, silna elja za pomaganjem koja uvijek eka priliku iako to eli uiniti u tajnosti, osjeaj koji cvjeta u srcima onih koji su shvatili veliki rad Logosa. Vidjevi ga jednom, spoznaju da u sva tri svijeta za njih ne postoji drugi pravac doli poistovjeivanja s Logosom u to je mogue veoj mjeri; ostat skroman na putu, velik na udaljenosti, siuan kanal predivne boanske ljubavi koja kao i Boji mir osvjeava ovjekovo razumijevanje. To su kvalitete ijem zadobivanju pomaga mora neprekidno teiti i koje u razumljivoj mjeri mora na kraju zadobiti prije negoli se uzmogne nadati da e "Veliki" koji stoji iznad odluiti da je spreman za bue-

nje. Ideal je u istini "visokog". Ipak, ne treba odustati i pomisliti da e za vrijeme svoje borbe ostati beskoristan na astralnoj razini. Postoji zaista mnogo toga to se moe uiniti sigurno i uspjeno. Teko je zamisliti da meu nama ne postoji netko tko nou, kada se nalazi izvan svog fizikog tijela, ne bi bio sposoban uiniti neko milosrdno ili dobro djelo. Nae stanje tijekom sna obino se sastoji od zadubljenosti u jednu misao. Moramo upamtiti da u san unosimo misli koje su nas uglavnom zaokupljale tijekom dana. Osobito je bitna posljednja misao prije zapadanja u san. Ako od te posljednje misli uinimo snanu namjeru da odemo i pruimo pomo nekome za koga znamo da mu je potrebna, dua osloboena tijela nedvojbeno e ponijeti tu namjeru i pomo e biti pruena. Postoji nekoliko sluajeva injenja takvih pokuaja kada je izabrana osoba u potpunosti bila svjesna napora budueg pomagaa pa je ak vidjela njegovo astralno tijelo u inu noenja uputa koje su na njemu bile utisnute. Nitko ne treba biti raaloen milju da nema udjela u tom velianstvenom radu. Takav bi osjeaj u cijelosti bio netoan, jer svatko tko moe misliti moe i pomoi. Nema potrebe takvu korisnu djelatnost ograniiti samo na sate sna. Ako znate (a tko ne zna?) nekoga tko je tuan ili tko pati, poaljite mu misao ljubavi i iskrenih dobrih elja. Budite sigurni da su takve misli i elje stvarne, ive i jake. Kada ih poaljete, one e izvravati vau volju proporcionalno snazi koju ste u nju ugradili. Misli su stvari, jako realne stvari, potpuno vidljive onima ije su oi otvorene u tolikoj mjeri da mogu vidjeti.

Mislima najsiromaniji ljudi, jednako kao i najbogatiji, mogu dati svoj doprinos dobrohotnom radu za svijet. Na taj nain, bez obzira da li svjesno moemo funkcionirati na astralnoj razini ili ne, svi se moemo pridruiti i svi bismo se trebali pridruiti vojsci nevidljivih pomagaa. Aspirant koji eli postati jedan od grupe nevidljivih pomagaa koji rade prema uputama velikih "Uitelja mudrosti" pripremat e se za daleko veu shemu razvitka. Umjesto djelomine spremnosti, nastojat e se pripremiti za daleko vei zadatak kako bi slijedio "njihove" stope, podinjavajui sve energije vlastite due za postizanje onoga to su "oni" postigli. Tako njegova mo pomaganja nee biti ograniena samo na astralnu razinu, ve e se proiriti na one vie razine koje su pravi dom ovjekove boanske biti. Za njega je put ve odavno oznaen mudrou onih koji su na njega stupili u davnim vremenima, put samorazvitka koji prije ili kasnije svi moraju proi, bez obzira da li ga odlui prihvatiti svojom slobodnom voljom ili ekajui da ga polagana, sveprodorna snaga evolucije, nakon mnogo ivota i mnogo patnji, izvue iz bezvoljnosti. Mudar ovjek je onaj koji odmah stupa na "Put", odluno okreui svoje lice prema postignuu "adeptstva", da bi osloboen svih sumnji, straha i tuge, mogao pomoi drugima da pronau sigurnost i sreu. Koji su koraci na tom "Putu svetosti", kako ga budisti nazivaju, i kojim slijedom dolaze vidjet emo u sljedeem poglavlju.

Poglavlje XX
Put probacionizma

Knjige Istoka govore nam da postoje etiri naina pomou kojih se ovjek dovodi na poetak puta duhovne evolucije: 1. Druei se i pratei one koji su na njega stupili. 2. Sluajui i itajui uenja prirodne filozofije. 3. Refleksijom prosvijeenosti; istom i potpunom energijom napornog razmiljanja moe se dospjeti do istine ili do nekog njezinog dijela. 4. Vjebanjem vrline, to znai da dugi niz godina u vrlini provedenih ivota, premda to neophodno ne ukljuuje poveanje intelektualnosti, postupno u ovjeku razvija dovoljno intuicije koja e mu omoguiti da shvati nunost stupanja na Put te mu pokazati kojim smjerom treba ii. Kada je na jedan od ovih naina stigao do te toke, pred njim se prostire Put do najvieg adeptstva odlui li krenuti njime. Piui za izuavatelje okultizma, nuno je naglasiti da na sadanjem stupnju razvoja ne moemo oekivati da emo nauiti sve ili gotovo sve; moe-

mo se nadati znanju samo o prvim koracima toga puta. O onim sljedeima znamo jako malo, ali ipak moemo uhvatiti povremene bljeskove neopisive slave koja ih okruuje. Prema ezoterijskom uenju, ti su koraci svrstani u tri velike grupe: 1. Razdoblje probacionizma koje se odvija prije negoli je dana bilo kakva obveza ili inicijacija (u punom smislu rijei). To dovodi ovjeka do stupnja gdje je potrebno uspjeno proi kroz ono to se u teozofskim knjigama naziva kritinim razdobljem "Pete runde". 2. Razdoblje obveze uenitva ili odgovarajueg Puta (slubovanja) ija su etiri stupnja esto opisana u istonjakim knjigama kao "etiri sveta puta". Na kraju uenik postie adeptstvo - razinu koju bi ovjeanstvo trebalo dosegnuti po zavretku "Sedme runde". 3. Ono to se moemo usuditi nazvati razdobljem slube gdje adept obnaa odreenu dunost (u skladu s velikim kozmikim zakonom) u vladanju svijetom i glede toga prima poseban zadatak. Naravno, svaki adept - ak i svaki uenik, kada je jednom definitivno prihvaen, kao to smo vidjeli u prethodnim poglavljima - preuzima udio u velikom poslu pomaganja i unaprjeivanja evolucije ovjeka. Oni koji stoje na viim razinama zadueni su za posebne odjeljke i odgovaraju u kozmikoj shemi kraljevim ministrima u dobro organiziranoj zemaljskoj dravi.

Prije nego to detaljnije razmotrimo razdoblje probacionizma, dobro je spomenuti da je u veini svetih knjiga Istoka to stanje okarakterizirano i prepoznato kao preliminarno, jedva kao dio Puta, jer se smatra da se na Put stupa samo onda kada se prisegne (kada se da zavjet). injenicom da brojenje stupnjeva zapoinje upravo ovdje moe biti stvorena razumljiva nejasnoa. Ponekad su sami stupnjevi ubrojeni, a ponekad inicijacija vodi u ili izvan njih. Prouavajui knjige, mora se stalno biti na oprezu kako bi se izbjegli nesporazumi. Meutim, razdoblje probacionizma razlikuje se od ostalih. Razlike izmeu stupnjeva manje su naznaene ovdje nego razlike izmeu vie grupe, a potraivanja nisu toliko odreena ili zahtjevna. Bit e lake protumaiti tu posljednju toku nakon to se prikae popis pet stadija tog razdoblja s pridruenim im kvalifikacijama. Prva etiri opisao je Mohini Mahun Chatterji u prvom "Provoenju londonske loe" gdje itatelje izvjeuje jasnije i podrobnije. Izuzetno vrijedne informacije daje nam dr. Besant u "Putu uenitva" i "Vanjskom sudu". Nazivi pridrueni stadijima razlikujuse jer se u ovim knjigama koristi hindi sanskrtska terminologija, a rabljeni pali nazivi potjeu od budistikog sustava. No, iako se subjektu prilazi s razliitih strana, potrebne kvalitete su iste ak i s obzirom na razliitost forme. Kratko objanjenje svake rijei bit e prikazano u zagradi, a potom e slijediti tumaenje koje obino daje Uitelj. Budisti prvi stupanj nazivaju:

1. Manodvaravajjana (otvaranje vrata uma ili bijeg pomou vrata uma). U njemu kandidat postie vrsto intelektualno uvjerenje u nepostojanost i bezvrijednost iskljuivo zemaljskih ciljeva. esto je opisano kao uenje razlike izmeu stvarnog i nestvarnog. Da bi se to nauilo, esto je potrebno jako mnogo vremena i tekih lekcija. Oito je da to mora biti prvi korak prema pravom napretku, jer nijedan ovjek ne moe krenuti na Put svim srcem prije nego to se definitivno odlui "zavoljeti one stvari koje su gore, umjesto onih stvari koje pripadaju zemlji". Ta odluka mora doi iz uvjerenja da se nita na zemlji ne moe usporediti s naim ivotom. Ovaj korak hinduisti nazivaju "Vivekovim postignuem ili odabirom", a Sinnet ga naziva zakletvom na vjernost svojoj vioj "biti". 2. Parikamma (priprema za djelovanje) - stanje u kojem kandidat ui djelovati ispravno jednostavno zato to je to ispravno, ne razmiljajui o svom vlastitom gubitku ili dobitku na ovom ili na buduem svijetu, postiui, kao to to naukovanje istonjaka nalae, potpunu indiferentnost spram uivanja u plodovima njegovog djelovanja. Ta je indiferentnost prirodni rezultat prethodnog koraka. Kada neofit jednom shvati nestvarni i nestalni karakter svih zemaljskih nagrada, prestaje teiti istima; kada jednom sjaj stvarnosti obasja duu, nita "ispod" ne moe vie biti predmetom neke od elja. Tu viu indiferentnost ili ravnodunost hinduisti nazivaju Vairagya.

3. Upacharo (panja ili voenje) - stanje u kojem se mora postii "est preduvjeta" (hinduski Shatsampatti). Na pali jeziku oni su: a) Samo (ravnodunost) - istoa i mirnoa misli to proizlazi iz savrene kontrole uma. Ovaj je preduvjet izuzetno teko postii, a on je pak najpotrebniji. Sve dok um nije posluan i podloan voenju volje, ne moe biti savren instrument Uiteljevog rada u budunosti. Osobina je izuzetno opsena. Ukljuuje samokontrolu i spokojnost koji su opisani u Poglavlju XIX kao nunost za astralni rad. b) Damo (podjarmljivanje) - slino ovladavanju, a stoga i proienju nad neijim djelovanjem i rijeima - osobina koja neophodno proizlazi iz prethodne. c) Uparati (prekid) - osobina se tumai kao prekid bogomoljstva ili vjerovanja u potrebnost bilo kojeg ina ili ceremonije koju propisuje pojedina religija, to vodi aspiranta do neovisnosti misli te do ire i velikodunije tolerancije. d) Titikha (izdrljivost ili odvajanje) - osobina kojom se naznauje spremnost veselog podnoenja onoga to ovjeku karma moe donijeti i rastajanja od sveg svjetovnog kada se za to ukae potreba. Takoer to ukljuuje ideju potpunog nepostojanja negodovanja i ljutnje zbog tete ili nepravde; ovjek zna da su oni koji mu nanose tetu ili nepravdu samo instrumenti njegove vlastite karme.

e) Samadhana (nakana) -jednousmjerenost, ukljuivanje na sposobnosti skretanja s neijeg puta zbog napasti. Ova je osobina slina "privrenosti" iz prethodnog poglavlja. f) Saddha (vjera) - povjerenje u Uitelja i sebe; poverenje da je "Uitelj" kompetentna osoba. Ma kakvo nepoverenje uenik moe osjeati prema svojim vlastitim snagama i moima, ipak u sebi sadri boansku iskru koja e mu, pretvorena u plamen, jednoga dana omoguiti da dosegne ono to je njegov Uitelj ve p o -tigao. 4. Anuloma (izravan poredak ili slijed; naznauje da njegovo postignue slijedi kao prirodna posljedica prethodnih triju) - stanje u kojem je intenzivnom eljom postignuto odvajanje od zemaljskog ivota i sjedinjenje s najviim koje hinduisti nazivaju Mumukshatva. 5. Gotrabhu (stanje spremnosti za inicijaciju) - u tom stanju kandidat sabire svoje prethodne steevine, osnauje ih do stupnja potrebnog za sljedei veliki korak kojim e stupiti na vlastiti Put kao prihvaen uenik. Ostvarenje tog stupnja brzo je praeno inicijacijom u sljedei stupanj. Odgovarajui na pitanje: "Tko je Gotrabhu?" Buddha odgovara: "Gotrabhu je ovjek koji posjeduje stanja iz kojih proizlazi trenutan poetak posveenja." Mudrost potrebna za prihvaanje PUTA SVETOSTI naziva se Gotrabhu-gnana.

I sada, kada smo letimice pogledali korake probacionizma, moramo istaknuti ono to se odnosi na poetak. Savreno postignue tih osobina i sposobnosti ne treba oekivati u ranom stadiju. Mohini kae: "Ako su sve osobine jednako jake, adeptstvo se postie u istoj inkarnaciji." Ali neto takvo je izuzetno rijetko. Kandidat mora neprestano ii u smjeru tog znanja i tih osobina. Pogreno je misliti da nikome nije doputen sljedei korak ukoliko nije u potpunosti ovladao ostalima; oni ne moraju ii odreenim redom kao posljednji stadiji. U mnogim e sluajevima ovjek razvijati odreene osobine u isto vrijeme, prije jednu uz drugu nego u pravilnom slijedu. Oito je da ovjek vrlo lako moe raditi du velikog dijela Puta nesvjestan njegovog postojanja. Bez sumnje je mnogo dobrih krana, mnogo ljudi slobodnog duha ve daleko na Putu koji ih moe dovesti do inicijacije, premda u svom ivotu moda nikada nisu uli za rije "okultizam" ili za prirodnu filozofiju. Namjerno sam spomenuo ove dvije vrste jer je u svim drugim religijama okultni razvitak prepoznat kao mogunost te stoga zasigurno uoen od strane onih koji tee neemu to e ih zadovoljiti vie nego egzoterijska vjera. Takoer moram naglasiti da koraci razdoblja probacionizma nisu razdijeljeni inicijacijom, iako e zasigurno biti proeti raznolikim iskuenjima i probama na svim razinama te mogu biti poduprijeti ohrabrujuim iskustvima, nagovjetajima i pomoi kad god se ona sigurno moe pruiti. Ponekad smo skloni slobodnije

rabiti rije "inicijacija" glede spomenutih iskuenja i proba. Ispravno govorei, ona odgovara jedino uzvienoj ceremoniji kojom je uenik formalno prihvaen na vii stupanj od imenovane slubene osobe koja u ime "Jedinog inicijatora" prima uenikov sveani zavjet i polae u njegove ruke novi klju znanja kojeg e koristiti na stupnju to ga je postigao. Takva se inicijacija primjenjuje pri ulasku u dio koji e od tada razmatrati, kao i pri prelasku iz jednog koraka u drugi.

***
Smatrao sam da je ovo poglavlje najbole ostaviti nepromijenjeno, onakvo kako sam ga napisao prije vie od trideset godina. Od tada se mnogo toga promijenilo. Nakon svega, ovjeanstvo ipak evoluira polagano, a javno mnijenje se glede materije koju obraujem u ovoj knjizi ipak promijenilo. Zbog toga nam je doputeno da u kasnijoj literaturi podrobnije obradimo tu temu. Ako je nabrajanjem oskudnih i tehnikih podataka o izloenim kvalifikacijama probueno zanimanje nekog od itatelja, ako unutar sebe osjeti potrebu traenja "Puta svetosti" i stupanja na njega, predlaem mu nedavno objavljenu knjigu "Uitelj i Put" koju sam napisao iskljuivo o tome, a u kojoj se nalazi daleko vie prikladnih informacija.

Poglavlje XXI
Vlastiti put

Na etvrtom stadiju Puta nalazi se 10 Samyojana ili karika koje veu ovjeka za krug ponovnih roenja spreavajui njegov ulazak u nirvanu. One moraju biti odbaene. Ovdje poinje razlika izmeu razdoblja obvezatnog uenitva i prethodnog probacionizma. Djelomino skidanje okova nee biti dovoljno. Prije nego to kandidat prijee s jednog stupnja na drugi, mora u cijelosti biti osloboen odreenih tereta. Njihovim nabrajanjem upoznat emo potrebne uvjete. Stoga nema razloga za uenje glede tvrdnje sadrane u svetim knjigama da je ponekad za prelazak tih etapa Puta potrebno sedam inkarnacija. Svaki od etiriju koraka ili stadija takoer se dijeli. Svaki stadij ima svoj: 1.) Maggo ili Put tijekom kojeg se izuavatelj nastoji rijeiti okova; 2.) Pala (rezultat ili plod), kada pronalazi rezultate svojeg djelovanja koji se sve vie i vie pokazuju; 3.) Bhavagga ili dovrenje, razdoblje u kojemu su rezultati na vrhuncu i kada je sposoban na zadovoljavaju nain izvriti rad koji pripada koraku ili stadiju na kojemu sada vrsto stoji; 4.) Gotrabhu, namjera, stanje u kojem je potpuno spreman primiti sljedeu inkarnaciju. Prvi stadij je:

I. Sotapati ili Sowan. O ueniku koji je dosegao tu razinu govori se kao o Sowani ili Sotapanni - "onaj tko je uao u tijek" -jer u tom razdoblju, iako moe oklijevati, iako moe podlei daleko profinjenijim iskuenjima i skrenuti s puta na neko vrijeme, ne moe vie pasti iz stanja svoje duhovnosti i postati obian svjetovnjak. Uao je u tijek odreene uzviene ljudske evolucije u koju itavo ovjeanstvo mora ui oko sredine sljedee "runde", sve dok ne ostavi za sobom privremene neuspjehe pomou velikoga ivotnog vala, ekajui daljnji progres sve do narednog lanca svjetova. Uenik sposoban za takvu inicijaciju spreman je prestii veinu ovjeanstva u iznosu itave "runde" svih sedam planeta. inei to, osigurao se od mogunosti ispadanja iz tijeka "Pete Runde". Dosljedno tomu, o njemu se ponekad govori kao o "spaenom" ili "sigurnom", to je posljedica nerazumijevanja ove ideje. Iz krive interpretacije proizlazi udna teorija spasenja koju zagovara odreen dio kranske zajednice. "Vjeni spas" o kojem govore neki od njihovih dokumenata nije vjena muka, kako su pogreno tumaili neuki. Okovi kojih se mora rijeiti prije negoli prijee na sljedei stadij jesu: 1. Sakkayaditthi - vlastita zabluda ili iluzija. 2. Vichikichchha - sumnja ili nesigurnost. 3. Silabbataparamasa - praznovjerje. Prvi od njih je "Ja sam ja" svijest. Povezan je s osobnou. On je samo iluzija te mora biti uklonjen na pr-

vom koraku stvarnoga gornjeg puta. Da bi se karike u potpunosti zbacile, potrebno je jo neto vie, jer se tu ukljuuje injenica da individualnost uistinu ini jedno sa "Svim", da stoga ne moe postojati nikakav drugi interes suprotan interesu brae i da je najistinskije napredovanje ono koje pomae napredak drugih. Prvi znak i jamstvo stupanja na razinu Sotapati jest uenikov prvi ulazak na razinu iznad mentalne, onu koju obino nazivamo budikom. Bit e to najjednostavniji dodir najnie podrazine s tim velianstveno uzdignutim stanjem koje uenik moe doivjeti, iako uz "Uiteljevu" pomo. Ali ak i taj dodir je neto to se nikada ne moe zaboraviti, neto to pred njim otvara vrata novoga svijeta, iz korijena mijenjajui njegove osjeaje i koncepcije. Tada po prvi put svojom proirenom svijeu s te razine on istinski shvaa istaknuto jedinstvo svega, ne samo kao intelektualnu koncepciju ve kao jasnu injenicu to se prostire pred njegovim otvorenim oima. Tada zaista zna neto o svijetu u kojem ivi, tada dobiva slabane bljeskove o tome kakvi moraju biti ljubav i milosre velikih "Uitelja". Glede drugog okova potrebna je rije opomene. Mi, koji smo navikli na europski nain razmiljanja, skloni smo ideji da od uenika moe biti zatraeno slijepo i nerazumno prianjanje odreenim dogmama. uvi da je sumnja prepreka okultnom napretku, skloni smo povjerovati da je ispravno od sljedbenika traiti neupitnu i nepobitnu vjeru, kao to moderna vjerovanja i ine. Nijedna ideja u cijelosti ne moe biti neistinitija.

Istina je da je sumnja (ili prije nesigurnost) glede odreenih pitanja prepreka duhovnom napretku, ali antidot toj sumnji nije slijepa vjera (koja se smatra okovom) ve sigurnost uvjerenosti koja se temelji na individualnom eksperimentu ili matematikom zakljuivanju. Dok dijete dvoji o tonosti mnoenja, teko da e postii znanje o vioj matematici. Njegove dvojbe mogu se na zadovoljavaju nain razjasniti prihvaanjem razumijevanja, temeljenog na razumu ili eksperimentu. On vjeruje da su dva puta dva etiri ne zbog toga to mu je tako reeno, ve zbog toga to je to postala injenica u koju se sam uvjerio. Upravo tom metodom, i samo tom metodom, mogu se rjeavati sumnje poznate okultizmu. Vichikichchha je oznaena kao sumnja u doktrinu karme i reinkarnaciju te u djelotvornost metode prihvaanja najvieg dobra "Puta svetosti". Biti osloboen od te Samyojane znai napredovati apsolutnom sigurnou zasnovanom na osobnom neposrednom znanju ili na razumijevanju da je okultno uenje glede tih toaka istinito. Da bi se zbacili okovi tree vrste, potrebno je otkloniti sve vrste nerazumnog ili pogrenog vjerovanja, svu ovisnost glede djelotvornosti vanjskih rituala i ceremonija te njihovog znaenja pri proienju srca. Onaj tko ih odbacuje mora nauiti biti ovisan o sebi samom, ne o drugima, niti o vanjskim ljuskama bilo koje religije. Prva tri okova ine skladan niz. Kada je razlika izmeu individualnosti i osobnosti u cijelosti shvaena, mogue je do neke mjere procijeniti i potovati pravi

smjer reinkarnacije, a time i raspriti sve sumnje koje u vezi s tim postoje. Tako znanje o duhovnoj stalnosti istinskoga ega uzdie povjerenje o neijoj duhovnoj snazi, rasprujui praznovjerje. II. Sakadagami. O ueniku koji je dospio na drugi stupanj govori se kao o Sakadagaminu - "ovjek koji se vraa samo jednom" - to znai da e ovjeku koji je dosegao tu razinu trebati samo jedna inkarnacija prije nego to postigne arhatstvo. Na tom stupnju nije potrebno rjeavati se bilo kakvih okova, ali uenik je zauzet smanjivanjem i maksimalnim ograniavanjem onih koji ga jo uvijek veu. Meutim, ovo je obino razdoblje znakovitoga psihikog i intelektualnog napretka. Ono to se naziva psihikim sposobnostima nije se prethodno trailo, ali one moraju biti razvijene na ovom stupnju. Bez njih je nemogue primiti znanje koje treba dati ili izvravati vii rad za ovjeanstvo u kojem sada uenik ima priliku sudjelovati; tijekom budnoga fizikog ivljenja mora imati razvijenu astralnu svijest, a tijekom sna pred njegovim e se oima otvoriti nebeski svijet - jer svijest ovjeka koji je odvojen od svog fizikog tijela uvijek je jedan stupanj via nego dok je zatvoren u svojoj kui od krvi i mesa. III. Anagami. Anagamin (onaj tko se ne vraa) je nazvan tako jer, dosegavi ovaj stadij, trebao bi biti sposoban dosegnuti sljedei tijekom postojeeg ivota. On

uiva, kreui se "rundom" svojega dnevnog rada, sve vplianstvene mogunosti progresa dane pomou punog posjedovanja neprocjenjivih sposobnosti nebeskoga svijeta. Naputajui nou svoj fiziki omota, ponovno ulazi u predivno proirenu svijest koja pripada Buddhi. Time dolazi do onoga to ga ograniava: 4. Kamaraga -vezanost za osjetilne uitke, kojima kao uzor slui zemaljska ljubav. 5. Patigha - mogunost ljutnje i mrnje. Izuavatelj koji se rijeio tih okova ne moe vie nikad biti pokoleban utjecajem svojih osjetila niti u smjeru ljubavi niti u smjeru mrnje. Osloboen je od vezanosti ili nemira fizike razine. I ovdje se ponovno moramo uvati krive koncepcije koja se toliko esto susree. Najia i najplemenitija ljudska ljubav nikada ne iezne i nije nikada, ni na koji nain, umanjena okultnim treningom. Upravo suprotno. Ona se poveava i iri sve dok ne obuhvati sve s istim arom s kojim je isprva obasipala jednog ili dvoje. Ali uenik se vremenom die iznad svih obzira (razmatranja) povezanih s osobnou onih oko njega pa je stoga osloboen nepravde i pristranosti koju zemaljska ljubav toliko esto donosi pri njegovom obuavanju. Ni na trenutak se ne smije pomisliti da bi stjeui tu iroku nesklonost prema svima izgubio posebnu ljubav prema svojim prijateljima. Neobino savrena veza izmeu Anande i Buddhe, kao i ona izmeu svetog Ivana i Isusa, dovoljan je dokaz. Odnos izmeu Uitelja

i uenika jai je od ikakve zemaljske veze. Jer ljubav koja cvjeta na Putu svetosti jest ljubav izmeu ega, ne ljubav izmeu osobnosti. Stoga je ona trajna i jaka, bez bojazni od smanjenja i nestalnosti, jer to je ona "savrena ljubav koja otklanja strah". IV..Arhat (dostojan potovanja, savren). Dolaskom na ovaj stupanj aspirant trajno uiva svijest budike razine: sposoban je koristiti njezine moi i snage dok se nalazi u fizikom tijelu. Naputajui ga za vrijeme transa ili sna prelazi u neiskazivu slavu nirvanike razine. U tom stanju okultist se mora rijeiti preostalih pet okova. Oni su: 6. Ruparaga - elja za ljepotom forme ili za fizikom egzistencijom u formi, ukljuujui to ak i u nebeskom svijetu. 7. Aruparaga - elja za bezoblinim ivotom (ivotom bez forme). 8. Mano - ponos. 9. Uddhachcha - nespokojstvo ili nemir. 10. Avijja - neznanje. Odbacivanje Ruparage ukljuuje naputanje svake elje za zemaljskim ivotom ma koliko on bio plemenit i uznosit, kao i za astralnim i nebeskim ivotom, ma koliko on bio velianstven, a takoer i svaku podvrgnutost prekomjernom utjecaju ili odbijanju uz pomo vanjske ljepote ili runoe bilo koje osobe ili stvari. Aruparaga - elja za ivotom na najvioj i najbezoblinijoj razini mentalnoga svijeta ili na jo uzvienijoj

budikoj razini bit e jednostavno vie ili manje ulna forma sebinosti koje se treba rijeiti, kao i sljedeeg okova. Uddhachcha zaista znai "izloenost umnom uznemiravanju". ovjek koji se konano rijeio tog okova bit e potpuno neuznemiren glede bilo ega to mu se moe dogoditi - savreno nepropustan za ikakvu vrstu napada na njegovu uzvienu vedrinu. Rjeavanje neznanja ukljuuje stjecanje savrenog znanja - praktino sve znanje u vezi s naim planetarnim lancem. Kada su svi okovi konano zbaeni, napredujui ego dosee peti stupanj - stanje punoga adeptstva, postajui: V. Asekha, "onaj tko vie ne mora uiti" o naem planetarnom lancu. Na naoj sadanjoj razini potpuno nam je nemogue shvatiti to to postignue znai. Pred budnim oima adepta lei sav sjaj nirvanike razine. Naputajui svoje tijelo, ima mo uzdignuti se na neto jo vie - razinu koja nama predstavlja samo ime. Profesor Rhys Davids tumai: "Sad je osloboen svih grijeha; vidi i prosuuje sve stvari u ovom ivotu po njihovoj istinskoj vrijednosti; iz njegovog je uma iskorijenjeno svako zlo; za sebe doivljava samo pravedne elje, njeno milosre, sklonost i izrazitu ljubav prema drugima." Da bismo pokazali kako je malo izgubio osjeaja ljubavi, itamo u Metta Sutta o stanju uma onoga tko stoji na ovoj razini: "Poput majinske ljubavi koja e po cijenu vlastitog ivota zatititi svog sina, takva ljubav neka tamo bude prema svim ivim biima. Neka neiz-

mjerna dobra volja prevlada u itavom svijetu, iznad, ispod, uokolo, neograniena, nepomijeana s ikakvim osjeajem razliitog ili suprotnog interesa. Kada ovjek postojano ostaje u tom stanju uma, bez obzira da li stoji ili hoda, sjedi ili lei, dogaa se ono to je zapisano: 'ak u ovom ivotu pronaao je svetost (uzvienost)'."

Poglavlje X X I I
O onome to se nalazi "iza"

Oito je da ne moemo bilo to drugo znati o osobinama potrebnim za jo vie razine koje se otvaraju pred savrenim ovjekom. Potpuno je jasno da je, postajui asekha, iscrpio sve mogunosti moralnog razvitka, pa stoga daljnji napredak njemu znai jo ire znanje i jo udesnije duhovne moi. Reeno je da kada ovjek na taj nain postigne svoju duhovnu veliinu, bilo to tijekom polaganog evolutivnog napretka bilo kraim putem samorazvitka, postie punu kontrolu nad vlastitim sudbinama, odluujui o svom buduem evolutivnom pravcu izmeu sedam moguih putova koji se pred njime otvaraju. Prirodno je da na sadanjoj razini ne moemo oekivati mnogo vee razumijevanje glede toga. Do naega uma dopiru samo slabana opa slika i konture, izuzevi jednu koja adepta izdvaja iz zemaljskog lanca koji mu vie ne osigurava dovoljno mjesta za njegovu evoluciju. Jedan put je put onih koji idu "prihvatiti nirvanu". Koliko dugo ostaju u tom uzvienom stanju, za kakav se rad pripremaju, koji e biti njihov budui evolutivni

pravac - pitanja su o kojima nita ne znamo. Kada bi se o tome i mogla dati neka informacija, vjerojatno bi nam bila poprilino nerazumljiva. Ali moemo shvatiti toliko da blagoslovljeno stanje nirvane nije, kako neki netono smatraju, stanje prazne nitavnosti, ve je stanje intenzivnije i dobrohotnije aktivnosti; uzdizanjem po ljestvama prirode ovjekove se mogunosti poveavaju, njegov rad za druge postaje vei i dalekoseniji, a beskonana mudrost i beskonana mo predstavljaju mu samo veu mogunost sluenja, jer njima upravlja beskonana ljubav. Druga vrsta odabire duhovnu evoluciju ne toliko daleku ovjeanstvu. Iako nije izravno povezana sa sljedeim lancem naeg sustava, protee se kroz dva duga razdoblja koja odgovaraju "prvoj i drugoj rundi". Na kraju, oni takoer prihvaaju nirvanu, no na viem stupnju od prethodno spomenutog. Ostali se pridruuju evoluciji deva, iji progres poiva unutar velikog lanca sastavljenog od sedam manjih lanaca poput naega. Svaki od lanaca njima predstavlja jedan svijet. O tom se evolutivnom pravcu govori kao o najpostupnijem i najmanje strmim, za razliku od ostalih. Iako se ponekad spominje u knjigama kao "odbacivanje iskuenja da bi se postalo dobrim", to samo ini usporedbu s plemenitim visinama samoodricanja Nirmanakaye kako se to ve moe opisati na ovakav poluuvredljiv nain, jer adept koji odabere ovaj pravac pred sobom ima zaista velianstven put. Put koji je izabrao nije najkrai, ali je izrazito plemenit, to se moe vidjeti

iz injenice da ga je izabrala sveta Marija, Isusova majka, desegnuvi stadij adeptstva. Tada se susrela s glasovitim i odgovornim zaduenjem "Majke Svijeta". Jo jednu grupu ine Nirmanakaye, oni koji potiskuju sve lake metode izabirui najkrai, ali najstrmiji put do visina koje se jo uvijek nalaze pred njima. ine ono to se pjesniki moe izraziti kao "zatitni zid". U "Glasu tiine" pie: "tite svijet od daljnjeg i daleko veeg jada i tuge." Ne uvaju samo od vanjskih zlih utjecaja ve posveuju cjelokupnu svoju snagu radu slijevanja duhovne snage i pomoi bez kojih bi ovjeanstvo bilo u daleko teem poloaju nego to je sada. Postoje takoer oni izravnije povezani sa ovjean-tvom. Ponovno se inkarniraju odabirui put to vodi kroz etiri stadija onoga to smo oznaili kao slubeno razdoblje. Meu njima se nalaze "Uitelji mudrosti", oni od kojih smo mi, izuavatelji prirodne filozofije, nauili djelie mone harmonije razvijajue prirode. Moe se initi da samo malobrojni prihvaaju ovaj smjer - vjerojatno samo onolko kolko je potrebno da se obavi fizika strana rada. uvi za ove razliite mogunosti, ljudi esto brzo uzvikuju da Uitelji ne mogu drugaije nego izabrati pravac koji najvie pomae ovjeanstvu. Boljim poznavanjem i veim znanjem zasigurno neto takvo ne bi vidjeli. Nikada ne bi smjeli zaboraviti da uz nau postoje i druge evolucije u Sunevom sustavu te da nesumnjivo treba provesti ogroman plan Logosa na kojemu adepti rade du svih sedam pravaca o kojima smo ve govorili.

Izbor Majstora ovisit e o potrebama; staviti se u slubu apsolutnom nesebinou, biti na raspolaganju glavnim snagama tog dijela velike evolutivne sheme.

***
To je, dakle, put koji se nalazi pred nama, "Put" kojim bi svatko od nas trebao koraati. Velianstvenim se doimaju njegove visine, ali moramo zapamtiti da se one dostiu postupno, korak po korak; oni koji se sada nalaze blizu vrha jednom su se uspinjali kao to mi sada inimo. Iako se "Put" isprva ini teak i strm, napredovanjem nae noge postaju vre, a vidokrug iri. I tako postajemo sposobniji pomoi onima koji se penju uz nas. Zbog toga to je isprva toliko teak i strm naoj nioj prirodi ponekad je nazvan "putem jada", to je p o p --lino netono. No, dr. Besant je to predivno opisala: "Usprkos svim tim patnjama postoji duboka i stalna radost, jer patnja potjee od nie prirode, a radost od vie. I kada je posljednja mrvica osobnosti nestala, sve to je bilo podlono patnji iezlo je; u savrenom adeptu postoje nepomuen mir i vjeno veselje. On vidi kraj prema kojem je sve djelovanje usmjereno, veseli se tom kraju znajui da je zemaljska tuga samo prolazna faza ljudske evolucije." Iz ovoga proizlazi duboko zadovoljstvo koraanja "Putem", razumijevanja cilja i naina na koji se do njega

dolazi, znajui da se korisne moi poveavaju, a nia priroda polagano nestaje. Malo je reeno o zrakama veselja koje obasjavaju "Put" na uzvienim razinama, o objavljivanju zasljepljujuih bljeskova slave, o plemenitosti koju zemaljske oluje ne mogu pomutiti. Za sve one koji su stupili na "Put" svi drugi putovi izgubili su svoju dra, a na njemu se i najvea tuga doima kao najvee veselje "donjega" svijeta. Neka nijedan ovjek ne oajava mislei da je zadatak za njega prevelik. to god je ovjek uinio, moe se postii. Jednako pomoi koju pruamo drugima, moi e oni koji su ve mnogo postigli pomoi nama. Mi, koji koraamo putem, od najnieg do najvieg, vezani smo dugim lancem uzajamnog pomaganja. Nitko se nema pravo osjetiti zapostavljenim i samim. Iako se ponekad nie stepenice mogu izgubiti u magli, znamo da nas vode do sretnijeg podruja i iega zraka, tamo gdje svjetlost uvijek sja.