1.

UVOD
Čitajući osnovnu literaturu koja nam je preporučena iz modula «Odgoj i
obrazovanje za ljudska prava» u priručniku «Mi poznajemo i živimo svoja prava»
naišao sam na fragment koji me je potaknuo da predložim ovu temu za seminarski
rad.
Među primjerima kršenja prava djeteta spomenuto je i pušenje kao jedan od
primjera. S obzirom da radim u školi i vodim sekciju koja se bavi problemima
nikotinizma, alkoholizma i narkomanije, smatrao sam da imam motiva i građe da se
upustim u pisanje seminarskog rada na ovu temu.
Moram priznati da nisam pušač i da sam se više puta i sam nalazio u poziciji
pasivnog pušača, protiv svoje volje. U nekoliko navrata sam osjetio bezobzirnost i
nerazumijevanje onih koji «ne mogu» bez nikotina.
Jedna školska anketa, lokalnog karaktera, inicirala je razmišljanje o tome kako
ljudi zbog trivijalnih razloga, kao što su: ćejf, zabava, dosada, navika, i sl., uzimaju
sebi za pravo da ugrožavaju zdravlje i živote svojih najdražih, svoje djece.
Tema sama po sebi je jako opširna, a i panoramski metod pristupa temi koji
sam odabrao demonstrirao mi je većinu poteškoća koji nosi sa sobom ovakav
pristup.
Istovremeno, ne znam zbog čega, prije pristupa ovom mudulu nisam
razmišljao o ljudskim pravima i većina dokumenata do kojih sam došao u fazi
istraživanja bili su mi nepoznanica.
Rad se sastoji iz sedam poglavlja. U petom poglavlju, u okviru kojeg sam
analizirao odnos društvenih struktura prema temi istraživanja, u poglavlju 5.3. sam
imao namjeru obraditi Vjerske institucije, odnosno njihov odnos preme temi, ali
nisam uspio doći do stava crkve spram ovog pitanja tako da sam ovo poglavlje
redukovao samo na Islamsku zajednicu.
Kako je veći dio poglavlja koja sam pisao zadirao u područja iz kojih nisam
stručan, postoji mogućnost da se potkrala i neka greška ili pogrešna interpretacija.
Bio bih zahvalan svima koji bi mi ukazali na te eventualne propuste i na taj način
doprinijeli da rad bude potpuniji.
 Nadam se da je ovaj rad uspio skrenuti pažnju na jednu široko
rasprsotranjenu pojavu, koja iz časa u čas uzima uzima nove žrtve, a naše društvo joj
ne pridaje dovoljno pažnje i ne uzima alarmantne informacije za ozbiljno.

2
 2. OSVRT NA KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA
«Konvencija o pravima djeteta»1 je međunarodni dokument koji je usvojen na
Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. novembra2 1989.godine, a stupio je na
snagu 2. septembra 1990.godine.
Ovom dokumentu prethodila je UN-ova «Deklaracija o pravima djeteta»
donesena 1959. godine, odnosno trideset godina ranije.
Konvencija je opće prihvaćen dokument s obzirom da ju je ratificirala većina
zemalja članica UN-a3, stoga se može reći da je ona postavila univerzalne standarde
prava djeteta.
Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959) koja je imala moralnu
snagu, Konvencija je pravni akt koji ima svoju zakonitost i obavezuje stranke da se
pridržavaju njenih odredbi, uključujući pravo nadziranja primjene u državama koje su
je prihvatile i ratificirale. S obzirom na vrsta prava na koje se odnose, članci
Konvencije mogu se razvrstati na sledeće kategorije:
- prava preživljavanja (pravo na život, pravo na odgovarajući životni
standard, pravo na prehranu, pravo na smještaj,...)
- razvojna prava (pravo na obrazovanje, pravo na igru, pravo na slobodno
vrijeme, pravo na informiranje,pravo na kulturne aktivnosti,...)
- zaštitna prava (pravo na zaštitu od zloupotrebe, na zabranu dječijeg rada,
na zaštitu od droga, alkohola, duhana,...)
- prava sudjelovanja (pravo na slobodno izražavanje svojih misli, pravo na
udruživanje,...)
Kako ovaj rad ima za cilj istražiti kršenje prava djeteta u domenu zaštite
zdravlja djeteta, potrebno je napraviti uvid u samu Konvenciju.
Tako se u članku. 3.(1) nalazi vodeće načelo Konvencije, načelo «najboljeg
interesa djeteta». Ta odredba naglašava da prvenstvo treba dati interesu djeteta, što
znači da se prije poduzimanja određene djelatnosti direktno ili indirektno usmjerene
na djecu mora provesti procjena uticaja na dijete, razmotriti posljedice te djelatnosti
i njene alternative.

1
U daljem tekstu samo Konvencija
2
Dan usvajanja Konvencije, 20.novembar/studeni, proglašen je Međunarodnim danom prava djeteta
3
ratificirale 192.zemlje, sve članice UN-a, osim dvije (Somalija i SAD)

3
 U članku 24. (1) Konvencije se kaže da se djetetu priznaje pravo na «najviše
moguće razine zdravlja». Kako se iz ovog članka može vidjeti uživanje najvišeg
mogućeg zdravstvenog standarda jedno je od osnovnih prava svakog ljudskog bića.
Isto tako u članku 24. (3) Konvencije se kaže da će «Države stranke poduzeti
djelotvorne i odgovarajuće mjere za suzbijanje tradicionalnih postupaka koji štete
zdravlju djece». Svakako se pod termin «tradicionalni postupci» koji štete zdravlju
djece može podrazumijevati i pušenje kao jedna trnovita mladica iz tradicionalnog
stabla koja ogrebe svakog ko joj se približi.

4
 3. ŠTETNOST DUHANSKOG DIMA ZA ZDRAVLJE
Brojne studije posljednjih godina potvdile su da konzumiranje duhana i
duhanskih proizvoda, kao i izlaganje duhanskom dimu, znatno doprinose
obolijevanju i prijevremenom umiranju u svim starosnim skupinama. Pušenje je
stoga proglašeno za zdravstveni rizik od najvećeg značaja. Razlog za to je sigurno
velika rasprostranjenost ove navike i to što se javlja kod sve mlađih dobnih skupina.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u razvijenim zemljama
svijeta puši 41% muškaraca i 21% žena, a u zemljama u razvoju 48% muškaraca i 8%
žena, odnosno ukupno 1 milijarda i dvesto milona ljudi, a godišnje umire od
posljedica pušenja oko pet milona ljudi. Ukoliko se ne zaustave sadašnji trendovi
pušenja broj umrlih uz bolesti vezanih za pušenje mogao bi doseći 10 miliona, a
posebno zabrinjava sve raniji početak pušenja.
Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, istraživanja pokazuju da ima preko
37% stalnih pušača, od toga 29% žena i 49% muškaraca pušača, što je znatno veći
procenat od evropskih zemalja (19% stanovništva).
Kako ističe dr. Zlata Žigić: «Duhanski dim ubija veći broj ljudi nego prometni
traumatizam, alkohol, požari, ubistva, droge. Pušenje je postalo jedan od najvećih
problema o kojem se najviše raspravlja»4.
Duhanski dim sadrži preko 4000 hemijskih sastojaka, a za pedesetak sastojaka
dokazano je da imaju kancerogeno djelovanje. Analiza pušenja, otkriva bolesti koje
su nedvojbeno povezane sa uživanjem duhana: srčani infrakt, moždani udar,
opstruktivne plućne bolesti, «Pušački rak». Duhan podmuklo razara tkiva i organe što
pušač ne primjećuje.
Istraživanja su pokazala da pušenje izaziva psihičku i fizičku ovisnost. Psihička
ovisnost je subjektivan osjećaj ugode, koji uvjetuje neodoljivu potrebu za ponovnim
pušenjem. Fizička ovisnost je stanje kada se u pušača pojavljuje više fizičkih
simptoma koji nastaju smanjivanjem ili prestanom pušenja (razdražljivost, nesanica,
drhtanje).

4
Žigić, Z., (2001), Duhan – ubojita trava, Tuzla, U: Ovisnost o drogama – uzroci i posljedice,
prevencija i liječenje – Multidisciplinarni pristup, Behram-begova medresa Tuzla i Medicinski
fakultet Tuzla, str.73.

5
 Danas gotovo svi ljudi znaju da je pušenje opasno i da izaziva različite
poremećaje zdravlja, pa i samu smrt, a ipak i dalje puše. Shvatanje da je duhan otrov,
legalna droga, i da je to najveći neprijatelj zdravlja čovječanstva, što je i znanstveno
potvrđeno, osnova je borbe protiv pušenja duhana i suština odgojnog djelovanja
primarne prevencije.

Ilustracija 1.5

5
Ilustracija preuzeta iz: Grupa autora, (2004), Pušenje ili zdravlje, Zagreb, Hrvatski zavod za javno
zdravstvo, str. 10., preuzeto sa: http://www.zzjzdnz.hr/programi_i_projekti/328-ch-2?&l_over=1

6
 4. PASIVNI PUŠAČI6
Pasivnim pušačima se smatraju svi oni koji se nalaze u blizini pušača dok on
puši, na način da udišu dim koji s vrška cigarete odlazi u okolni zrak i dim što ga pušač
izdiše dok puši. Važno je napomenuti da 2/3 dima upaljene cigarete neće udahnuti
sam pušač, jer odlazi u okolinu, ali će značajan dio tog dima dospjeti do pluća
nepušača koji se nalaze u blizini. Ujedno taj dim ima čak dva puta više nikotina nego
dim kojeg udiše sam pušač.
Budući da nepušač u društvu pušača udiše dim cigarete, a dokazano je da i
pasivni pušači obolijevaju od pušačkih bolesti, uključujući i rak, pušenje nije samo
privatna stvar pojedinca pušača, nego je problem porodice, radne sredine i društva.
Etički je vrijednije osigurati ljudima pravo na čist zrak nego pušačima pravo da
puše. Blago rečeno, u društvu pušača, pasivni ili prislini pušači su «počašćeni» sa
upalom sluznice oka, glavoboljom, mučninom, gubitkom pamćenja, smetnjama
koncentracije, a da ne spominjemo neugodan miris pušača i prostorije u kojoj se
puši.
Najveće žrtve bezobzirnosti pušača su djeca koja su prisiljena u porodičnom
stanu udisati otrovni duhanski dim, jer ona ne mogu birati zrak koji udišu u porodici.
Udisanje duhanskog dima kod djece dovodi do učestalijeg bronhitisa, upale pluća,
astme, smanjene plućne funkcije, akutne i hronične upale srednjeg uha, blijeda su,
zaostaju u razvoju i imaju slabiji apetit.
Najtragičnije žrtve prisilnog pušenja su nerođena djeca. Trudnice koje puše,
aktivno ili pasivno, unose u organizam nerođenog djeteta mnoge otrove, koji
izazivaju razne štetne uticaje na sve faze razvoja djeteta. Istovremeno i same majke
izložene su riziku od prijevremenog porođaja, spontanog pobačaja i rađanja djece s
manjom tjelesnom težinom i dužinom.
Stručnjaci smatraju kako je pasivno pušenje djece u porodici jedan od
najčešćih oblika zlostavljanja djece.
«Po podacima istraživanja, skoro 60 % odraslog stanovništva (57.3%)
potvrđuje svakodnevnu izloženost duhanskom dimu na radnom mjestu od čega
35.6% ispitanika navodi izloženost duže od 5 sati u toku dana.

6
Pored ovog termina koriste se još termini «prisilni pušači» ili «pušači po nevolji»

7
 Kod populacije školske djece i mladih, uzrasta 13-15 god. situacija je još
alarmantnija, pri čemu BiH spada u zemlje sa najvećim procentom izloženosti
pasivnom pušenju u ovom dijelu Regiona. Po rezultatima istraživanja, 95.5% ove
populacije od čega 93.3% dječaka i 97.7% djevojčica navodi izloženost pasivnom
pušenju u kući od strane roditelja, brata ili sestre, dok ukupno 87.8% ove populacije,
od čega 86.6% dječaka i 89.7% djevojčica, potvrđuje svakodnevnu izloženost
pasivnom pušenju na javnim mjestima.»7 - ističe Aida Ramić - Čatak, federalni
koordinator za kontrolu duhana.

Slika 2. 8

7
Preuzeto sa: http://www.zzjzfbih.ba/content/view/82/13/
8
Preuzeto sa: http://www.hzjz.hr/epidemiologija/kron_mas/pusenjesrce.pdf

8
 5. ODNOS DRUŠTVENIH STRUKTURA PREMA TEMI
ISTRAŽIVANJA

5.1. Državne institucije

Država BiH ratificiranjem Konvencije preuzela je obaveze koje proizilaze iz same
Konvencije, kao što je donošenje odgovarajuće zakonske regulative, saradnja sa
nevladinim sektorom, promoviranje Konvencije, itd.
Kada je u pitanju zakonska regulativa može se konstatovati da država BiH nema
jedinstvene zakone koji uređuju ovu oblast, nego se oni donose na razini federalnih
jedinica.
Prema Zakonu o ograničenoj upotrebi duhanskih prerađevina F Bosna i
Hercegovina, u cilju zaštite djeteta, zabranjeno je pušenje (jer od istog trpi kako
aktivni tako i pasivni pušač) u odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama za
smještaj i boravak djece i studenata, te slastičarnama, mliječnim restoranima.
Također, utvrđena je zabrana reklamiranja duhanskih prerađevina, te zabranjena
prodaja istih, u objektima koji su od predškolskih i školskih objekata udaljeni 100 m,
prodaja iz automatskih aparata, kao i prodaju cigareta osobama mlađim od 15
godina starosti.9
«U Republici Srpskoj je u 2007. godini donesena i Naredba o zabrani pušenja i
prodaje duhanskih proizvoda u zdravstvenim ustanovama i ustanovama socijalne i
dječije zaštite. Kao i prethodne odluke koje se odnose na ovo područje zaštite, i
ovdje se primjećuje često nepoštovanje ove naredbe, a i kaznene mjere izostaju.«10
U okvirima djelatnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice formirano je
Vijeće za djecu, koje je nosilac aktivnosti vezanih za prava djece u BiH. Pored
monitoringa Akcionog plana za djecu, Vijeće za djecu koordinira aktivnosti na izradi
zakona i strategija za različite segmente zaštite djeteta, organizira prigodne
manifestacije za prezentiranje aktivnosti koje su postignute u zaštiti prava djeteta,
konferencije, okrugle stolove i druge skupove od značaja za pitanja položaja djeteta.

9
Pogledati: Zakon o ograničenoj upotrebi duhanskih prerađevina član 3, član.9 i član.12
10
Pogledati: Izvještaj NVO i djece o pravima djeteta u 2007.godini, preuzeto sa:
http://www.nasadjeca.ba/files/docs/izvjestaji/izvjestaj_2007.pdf

9
 Državne institucije bi morale početi dosljedno provoditi zakone koji su donešeni.
Ni u kom slučaju interesi određenih ekonomski lobija ne bi smjeli biti preči od
zdravlja ljudi i prava na zdravu životnu sredinu.

5.2. Nevladine organizacije (NVO)

«Ovim se izrazom naziva svaka organizovana grupa ljudi, dobrovoljna
organizacija, humanitarna agencija, stručno udruženje, organizacija za ljudska prava,
zadruga i sličan oblik organizovanja, ali samo ona koja je nezavisna od vlade, to jeste
od državnih organizacija i institucija.»11
Nevladin sektor u većini zemalja ima veliki značaj za razvoj civilnog društva,
vladavinu prava i razvoj demokratije. Nevladin sektor u Bosni i Hercegovini svakog
dana zauzima sve značajnije mjesto i ulogu u pogledu uticaja na ukupne društvene
procese u zemlji.
Pa ipak, stiče se dojam, kada je u pitanju pušenje kao predmet kršenja prava
djeteta, naročito kada su djeca u ulozi pasivnih pušača, nevladin sektor nije
registrovao kao problem kojem bi trebalo dati više prostora i u većoj mjeri podići glas
i skrenuti pažnju javnosti na ovaj problem. U nekoliko izvještaja se navodi kao
problem pušenje među mladim, ali problem pasivnog pušenja se nekako zaobilazi.
U jednom od tih Izvještaja nevladinih organizacija o pravima djece u BiH se kaže:
«Pušenje i alkoholizam su veoma rasprostranjeni među mladim u Federaciji BiH.
Ustrojenih evidencija o pušenju nema,... I pored toga što postoje doneseni zakoni o
zabrani prodaje cigareta i točenja pića mladima, oni se ne primjenjuju...
Savjetovališta za mlade i programi odvikavanja od pušenja ili alkoholizma nema.«12

5.3. Islamska zajednica

Na pitanje o islamskom stavu o pušenju duhana, fetva-i-emin13 dr. Ljevaković
Enes, odgovara: «Postoje dva mišljenja islamskih učenjaka u vezi pušenja duhana.
Sve više je onih koji smatraju da je pušenje haram zbog njegove očite štetnosti koju
potvrđuju savremena medicinska istraživanja. Manji broj učenjaka smatraju da je
11
Definicija preuzeta iz «Priručnika za nevladine organizacije u BiH», UNDP,2006.
12
Izvještaj NVO I djece o pravima djteta za 2007.godinu preuzet sa:
http://www.nasadjeca.ba/files/docs/izvjestaji/izvjestaj_2007.pdf
13
Prvi čovjek Vijeća za fetve pri Rijasetu IZ-e u BiH

10
ono pokuđeno. Naginjemo prvom, većinskom mišljenju, prema kojem je ono
zabranjeno, ili u najmanju ruku strogo pokuđeno (mekruh tahrimen).»14
Islamska zajednica kao institucija bi mogla preuzeti mnogo odgovorniju ulogu
kada je problem pušenja u pitanju. Nažalost, vjerski službenici rijetko koriste
raspoložive mogućnosti za upoznavanje vjernika sa islamskim stavom o pušenju.
Skoro da je postao ritual pušenje cigarete prije ulaska u džamiju, što svakako nema
svoju pozitivnu odgojnu komponentu ni u kom pogledu.
Ovdje se svakako kao nepromišljen potez može navesti i reklamiranje Fabrike
duhana Sarajevo u određenim printanim medijima koje izdaje Rijaset IZ-e,15 što
svakako nailazi na negodovanje i neodobravanje onog dijela vjernika koji su svjesni
zla koje sa sobom nosi duhan.

5.4. Zdravstvene ustanove

Zdravstvene ustanove bi morale znatno više pažnje posvetiti svojoj edukativnoj
ulozi i savjetovanju o zdravim načinima života.
Naročito savjetovališta za trudnice imaju značajnu ulogu u edukaciji budućih
majki. Informacije o štetnim posljedicama konzumacije duhanskog dima po bebu
moraju naći put do majčinog srca i razuma.
Pedijatrijska odjeljenja bi trebala izaći u javnost sa informacijama koje govore o
utjecaju duhanskog dima po zdravlje dječije populacije.
Sami zdravstveni radnici bi trebali biti prvi koji će poslužiti kao primjer osoba koje
zdravo žive i ne konzumiraju duhan. Nažalost primjeri iz prakse su poražavajući.16

14
Preuzeto sa http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=3229:o-
pusenju-duhana&catid=159:zdravljebolest&Itemid=139
15
Takvim i Preporod.
16
«Sanja Mandić-Soldo polako otpuhuje dim cigarete dok sa još pet kolega uživa u ispijanju prve
jutarnje kafe. Kroz odškrinuta vrata male prostorije do hodnika dopire sivi i gusti dim cigareta koje su
to jutro zapaliti Mandić-Soldo i dvoje njenih kolega. U hladno zimsko jutro ovakvu scenu biste mogli
zateći u bilo kojoj firmi u ovom dijelu Balkana. Jedina razlika je da su Mandić-Soldo i njene kolege
doktori, zaposleni u Centru za porodičnu medicinu pri Domu zdravlja Vrazova u Sarajevu, koji
svoju pauzu provode na drugom spratu, u prostoriji proglašenoj za pušačku zonu. Time su oni prekršili
zakon. Iako je pušenje zabranjeno u svim zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini (BiH),
rukovodstvo ovog doma zdravlja je doktorima i drugom medicinskom osoblju odlučilo izaći u susret
nakon što je veliki broj njih rekao da bez cigarete ne može. "Mi govorimo našim pacijentima da
prekinu pušiti zbog zdravstvenih rizika", kaže Mandić-Soldo. "Ali, pretpostavljam da 60 posto doktora
u BiH puše." Da ironija bude veće, Mandić-Soldo je prije tri godine, u četrdeset drugoj godini života
doživjela moždani udar koji je doveo do diplopije. Nakon toga je odlučila smanjiti pušenje sa tri na
jednu kutiju dnevno. Doktori i medicinsko osoblje u BiH i ostatku regije su među najstrastvenijim

11
 5.5. Odgojno-obrazovne ustanove
U odgojno-obrazovnim ustanovama, krenuvši od predškolskih ustanova pa sve do
visokoškolskih, na svakom nivou je neophodno uložiti maksimalne napore da se
učenicima u dovoljnoj mjeri prezentira štetnost poroka pušenja, ali istovremeno da
se ukaže na sva moguća alternativna ponašanja i aktivnosti.
Odgajatelji, kao najznačajniji faktor u procesu odgajanja, moraju poći od vlastitog
primjera i pokazati da se ovaj porok može savladati a da se svjetlija budućnost ne
može posmatrati kroz zavjesu duhanskog dima.
Istraživanja pokazuju da se iz godine u godinu dobna starost onih koji započinju
sa pušenjem pomjera naniže. Nekada je pušenje bio problem odgajatelja u srednjoj
školi. Danas se on preselio u osnovne škole, i nažalost samo je prva karika u lancu
ovisnosti koji na kraju može završiti katastrofalno u svakom pogledu.
U rad odgojno-obrazovnih ustanova je neophodnu uključiti roditelje, kao aktivne
sudionike odgojno-obrazovnog procesa, jer ako tu ne postoji dobra koordinacija
proces odgajanja je unaprijed osakaćen. Govoriti djeci u školi o štetnosti pušenja, a
istovremeno kod kuće roditelji zastupaju drugačije stavove prema pušenju,
jednostavno dovodi dijete u jedno stanje zbunjenosti i neodlučnosti. Koga da posluša
učitelje ili roditelje? Ko je u pravu, a ko griješi?
Menadžmenti odgojno-obrazovnih ustanova bi morali zauzeti jasan stav o
pušenju i poštovanju zakona države u kojoj živimo. Kao pozitivan primjer te
odlučnosti može se navesti primjer Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i pravilnik
Upravnog odbora tog fakulteta o «provođenju zabrane pušenja u poslovnim
prostorijama i prostorima»17 u kojem se jasno i nedvosmisleno daje do znanja
zabrana pušenja u prostorijama fakulteta bez obzira na položaj uposlenika i njegovo
mjesto u hijerarhiji na fakultetu, osim na mjestima koja su prdviđena za tu svrhu.

pušačima u svijetu. Nedavne procijenjene govore da između 50 posto i 60 posto zdravstvenih radnika u
BiH puši. « preuzeto sa: http://www.cin.ba/Stories/P16_SME/Template.aspx?cid=815,2,1
16
Pravilnik donešen na sjednici održanoj 10.04.1999.godine, prezuzeto sa:
http://www.efsa.unsa.ba/site/pravilnici/Pravilnik%20o%20zabrani%20pusenja.pdf

12
 6. ZAKLJUČAK
Konvencija o pravima djeteta je opće prihvaćen dokument, stoga se može reći da
je ona postavila univerzalne standarde prava djeteta. Uživanje najvišeg mogućeg
zdravstvenog standarda jedno je od osnovnih prava svakog ljudskog bića.
Brojne studije posljednjih godina potvdile su da konzumiranje duhana i
duhanskih proizvoda, kao i izlaganje duhanskom dimu, znatno doprinose
obolijevanju i prijevremenom umiranju u svim starosnim skupinama. Pušenje je
stoga proglašeno za zdravstveni rizik od najvećeg značaja.
Budući da nepušač u društvu pušača udiše dim cigarete, a dokazano je da i
pasivni pušači obolijevaju od pušačkih bolesti, uključujući i rak, pušenje nije samo
privatna stvar pojedinca pušača, nego je problem porodice, radne sredine i društva.
Stručnjaci smatraju kako je pasivno pušenje djece u porodici jedan od najčešćih
oblika zlostavljanja djece.
Da bi stvari u budućnosti bolje izgledale već dans je potrebno poduzeti određene
mjere. Neke od tih mjera ogledaju se i u preporukama Svetske zdravstvene
organizacije:
- u okviru porezne politike povećanje poreznih stopa, a time i cijene du-
hanskih proizvoda, što izravno utječe na smanjenje potrošnje duhana, osobito u
mladih;
- zaštita nepušača, posebice djece, od duhanskog dima iz okoliša uz osi-
guranje radnih i javnih prostora bez duhanskog dima;
- zabranu svih oblika direktnog i indirektnog reklamiranja duhanskih
proizvoda uključujući promociju i sponzorstva;
- trajno informiranje stanovništva i provođenje edukacijskih programa
usmjerenih ka sprečavanju i suzbijanju pušenja;
- osiguranje stručne medicinske i psihološke pomoći onima koji žele prestati
pušiti;
- nadzor nad toksičnim i kancerogenim tvarima u duhanskim proizvodima i
pravilno informiranje stanovništva o njihovom sadržaju uključujući zdravstvena
upozorenja i zabranu upotrebe naziva koji asociraju da se radi o manje štetnim
proizvodima.

13
 - sprečavanje krijumčarenja duhanskih proizvoda;
- zabranu prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama,
- zabranu prodaje putem automata, displeja u samoposluživanjima, elek-
tronske prodaje itd.;
- uz licenciranje trgovaca i poticanje alternativnih aktivnosti;
- Za djecu i mladež: osigurati edukacijsku i drugu podršku kako bi prihvatili
život bez pušenja kao zdraviji i kvalitetniji;
- osigurati radne i javne prostore bez duhanskog dima.

Naravno, da bi se navedene mjere provele neophodno je na prvom mjestu

akumulirati ogromnu količinu dobre volje koja bi pokrenula proces u kojem velik dio
tereta moraju ponijeti baš one osobe koje breme nikotinizma na svojim plećima.
Zadatak nije nimalo lagan ali naša djeca zaslužuju i više od toga.

14
 7. LITERATURA

1. Benedek, W. I Nikolova, M., (2005), Razumijevanje ljudskih prava: Priručnik o

obrazovanju za ljudska prava, Zagreb, Mreža za ljudsku sigurnost, ETC Graz i
Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo,
http://www.ffzg.hr/hre-edc/hr/index.php?mmlID=/58/78/, (21.01.2009.).
2. Dedić, I., (2008), Ekologija življenja: o štetnosti pušenja duhana, u: Takvim za
2009.godinu, Rijaset Islamske zajednice u BiH, str. 241-249.
3. Grupa autora, (2004), Pušenje ili zdravlje, Zagreb, Hrvatski zavod za javno
zdravstvo, http://www.hzjz.hr/epidemiologija/kron_mas/pusenjesrce.pdf,
(20.01.2009.).
4. Konvencija o pravima djeteta, Službeni listu SFRJ, br. 15/1990,
www.mobms.hr/download.asp?f=dokumenti/3KONVENCIJAUN-
aOPRAVIMADJETETA.pdf -, (19.01.2009.)
5. Žigić, Z., (2001), Duhan – ubojita trava, Tuzla, U: Ovisnost o drogama – uzroci
i posljedice, prevencija i liječenje – Multidisciplinarni pristup, Behram-begova
medresa Tuzla i Medicinski fakultet Tuzla, str.73-93.

15