ITIJE (IVOTOPIS) SVETOG OCA NAEG

GRGURA UDOTVORCA,
biskupa Neocezarejskog

SVETI Grgur rodio se u slavnom i velikom gradu Neocezareji[1] od roditelja neznaboaca, no znatnih i bogatih. U mladim godinama Gr gur izgubi roditelje. Odavi se izuavanju helenske mudrosti,[2] on poe izuavati i najsavreniju mudrost koja se sastoji u poznanju Jedinog Istinitog Boga: od tvari on se uae poznavanju Tvorca, i starae se da ugodi Tvorcu nezlobivou i c jelomudrenim ivotom. Upoznavi se sa uenjem svetog Evanelja, on odmah postade uenik njegov, i primivi krtenje on se trudie da ivi po zapovjedima Kristovim: u istoi i nesticanju, odree se od svekolike sujete svijeta, bogatstava, gordosti, slave i vremenih naslada. Odbacivi daleko od sebe ugaanje tjelu, Grgur ivljae u velikom uzdranju i umrtvljavanju sebe, i uvae istou djevstvenosti tako strogo, da on u toku cjelog ivota svog, od utrobe matere pa do blaene konine svoje, ne poznade tjelesni grijeh i sauva sebe potpuno od oskvrnjenja, da bi ugodio Jedinome istome i Bezgrenome, od Preiste Djeve roenome Kristu Bogu. Predavi se Njemu od mladosti, on Njegovom pomou napredovae iz sile u silu i iz vrline u vrlinu, i prohoae put ivota besprijekorno. Toga radi ga ljubljae Bog i dobri ljudi a nenaviahu zli. Za vreme kolovanja u Alksandriji, mladi Grgur izuavae filozofiju i ljekarsku nauku sa mnogim mladiima koji su se iz svih zemalja sticali tamo radi kolovanja.[3] Grgura omrznue njegovi vrnjaci zbog njegovog cjelomudrenog i neporonog ivota. Jer oni neuzdrljivi i porobljeni strastima, ivljahu neisto odlazei u kue bludnica, kao to bjee obiaj kod neznaboakih mladia. Meutim sveti Grgur, kao kranski mladi, klonjae se takvog pagubnog puta, izbegavae neistou i nenaviae bezakonje; kao krin usred trnja, tako on svojom istoom svjetljae usred neistih. Mnogima bjee poznato njegovo isto i besprekorno ivljenje, i zato ga mnogi ugledni filozofi i graani veoma potovahu i slavljahu. Vrnjaci pak njegovi, ne mogui gledati takvoga mladia koji svojim uzdranjem i istoom prevazilaae ne samo mlade nego i stare, rjeie da proire o njemu rav glas meu ljudima, kako i on tobo ivi neisto kao i ostali, te da na taj nain pomrae onu dobru slavu koju je on opravdano uivao kod ljudi. U tom cilju oni nagovorie neku bludnicu da ona okleveta i pronese rav glas o nevinom i ista srcem mladiu. I jednom, kada sveti mladi Gr gur stajae na javnom mjestu i voae razgovor sa uvaenim filozofima i najvienijim uiteljima, bludnica, nagovorena od njegovih vrnjaka, pristupi k njemu bestidno traei od njega dunu platu za uinjeni tobo sa njom tjelesni grijeh. uvi to, svi se prisutni zaudie: i jedni se sablaznie smatrajui da je to istina, " a drugi ne povjerovae rijeima bludnice znajui da je Grgur ist i cjelomudren, i odgonjahu bestidnicu. No ona gromko viui dosaivae svetome mladiu da joj plati za izvreno bludoinstvo. A sveti Grgur, o kakav ga stid obuze kada u gde mu u prisustvu tolikih uglednih ljudi javna bludnica upuuje take bestidne i prijekorne rijei. On pocrvenje u licu

kao ista djevojka. Meutim, nezlobiv i krotak, on ne ree bludnici nita osorno, niti pokaza ikakav gnjev, niti se stade pravdati, niti pozivati na svjedoke svoje nevinosti, nego krotko ree jednom prijatelju svom: Daj joj brzo koliko trai, da nas ostavi na miru i da nam vie ne dosauje! Prijatelj joj odmah dade koliko je ona htjela, otkupljujui nevinog Grigorija od stida. No Bog, vjerni na nebu svjedok, objelodani tu nepravdu na sljedei nain. On dopusti duha neistoga k bestidnoj i laljivoj bludnici, i kada ona primi u ruke nepravednu nagradu, ona tog asa primi i ljutu kaznu: jer b jes napade na nju i poe je muiti pred svima; bludnica pade na zemlju, zapomagae stranim glasom, drhtae cjelim tijelom, krgutae zubima i bacajui pjenu koae se, te se svi prisutni ispunie velikog straha i uasa videi tako brzu i ljutu odmazdu za nevinog mladia. I ne prestade bjes muiti je sve dok sveti Grgur ne satvori za nju usrdnu molitvu k Bogu i time odagna od nje bjesa. Takav bi poetak udesa mladoga Grgura, ijoj se svetosti divljahu i starci. Grgur imae blagorazumnog i dobrodunog prijatelja, po imenu Firmijana, rodom iz Kapadocije. Firmijanu Grgur otkri svetu tajnu srca svoga: da eli ostaviti sve i sluiti jedinome Bogu. No Grgur nae da i Firmijan ima tu istu misao i eli da ide sa njim tim istim putem. I oni se dogovorie: obojica ostavie svjetovnu filozofiju, napustie neznaboaka uilita i odoe da se ue kranskoj mudrosti i tajnama Svetoga Pisma. U to vrijeme meu kranima i kranskim uiteljima se slavljae znameniti Origen.[4] Doavi k njemu sa svojim prijate ljem Firmijanom, sveti Grgur se stade uiti u njega; i provevi kod njega dosta vremena, vrati se u svoju postojbinu Neocesareju. Graani Neocesarejski i svi poznanici njegovi, videi veliku mudrost njegovu, eljahu da on zauzme ugledno mjesto meu njima: da im bude sudac i gradonaelnik. Ali Grgur, bjeei od gordosti, i ture slave ljudske, i svih mnogobrojnih mrea kojima vrag upetljava svijet, ostavi svoj zaviajni grad, i nastanivi se u pustinji usamljen ivljae jedinome Bogu - u kakvim podvizima i trudovima, to zna samo Onaj koji je stvorio srca naa i zna sva d jela naa (Ps. 32, 15). Kada sveti Grgur ivljae u pustinji i upranjavae se u bogorazmiljanju, doznade za njega blaeni Fedim, episkop Kapadocijskog grada Amasije,[5] i zaelje da ga izvede iz pustinje na sluenje Crkvi Kristovoj, da ga postavi za episkopa i uitelja: jer on proviae u njemu blagodat Boiju, da e biti veliki stub Crkve i tvrava vjere. No i sveti Grgur imaae dar prozorljivosti, i saznavi da biskup hoe da ga uzme iz pustinje na sluenje Crkvi, krijae se od njega smatrajui sebe nedostojnim takoga ina, i prelaae u pustinji s mjesta na mjesto, da ga ne bi pronali. Blaeni Fedim ga priljeno traae, i k sebi iz pustinje molbom prizivae. Ali poto ne

mogade pustinjeljupca odvojiti od pustinje i u grad Amasiju dovesti radi ustolienja, on uini udnu i neobinu stvar. Kretan Duhom Svetim i raspaljivan revnou za svetu Crkvu, njega ne pokoleba to to Grgur ne doe k njemu i to je rastojanje izmeu njih ne malo, tri dana hoda od grada Amasije do pustinje u kojoj ivljae Grgur. Ne obraajui panju na toliko rastojanje izmeu njih, biskup Fedim posveti Grgura za biskupa Neocesarijske crkve, iako se Grgur nalazio daleko od njega. Pogledavi k Bogu, on ree: "Sveznajui i svemogui Boe, pogledaj u ovaj as na mene i na Grgura, i izvri posveenje blagodau Svojom". I tako blaeni Fedim ustolii Grgura, iako ne bjee doao tamo. O tome svjedoi sveti Grgur Niski, opisujui itije ovog sveca.[6] To potvruje i Kanon u Mineju, gde se u petoj pjesmi govori o tome ovako: Boji predstatelj Fedim raspaljivan revnou pomaza te odsutna, oe, uzdajui se pobono u Boga koji zna sve i sva, i nadajui se u asno ivljenje tvoje, bogoglagoljivi Gr gure.[7] Tako blaeni Fedim izvri neobino posveenje Gr gura, i sveti Grgur, mada protiv svoje volje, poslua te primi crkvenu upravu: jer kako se on mogao protiviti volji Gospodnjoj? Prije svega on pribjee molitvi prosei pomo s neba na takvo d jelo. U to vrijeme poe se iriti hereza Savelija Samosatskog i Pavla Samosatskog.[8] Ta hereza izazva nedoumicu kod svetog Grgura i on se usrdno moljae Bogu i Bojoj Materi da mu otkrije istinitu vjeru. I jedne noi, kada se on sa naroitom usrdnou moljae o tome, njemu se javi preista Djeva Marija, sijajui kao sunce, sa svetim Ivanom Bogoslovom, obuenim u biskupsko ruho. Pokazujui rukom svojom na Grgura, Preista naredi Ivanu Bogoslovu da ga naui tajni Svete Trojice. I po nareenju Boje Matere sveti Grgur bi nauen od svetog I vana Bogoslova, za kratko vrijeme, velikim Bojim tajnama, i pocrp i Boanstveno znanje iz neiscrpive dubine premudrosti. Rijei otkrivenja, reene Ivanom Bogoslovom, bjehu ove: "Jedan je Bog, Otac Logosa ivoga, Premudrosti Ipostasne, Sile i Oblija Vjenoga, Savreni Roditelj Savrenoga, Otac Sina Jedinorodnoga. Jedan je Gospod, Jedini od Jedinoga, Bog od Boga, Izobraenje i Slika Boanstva ( ), Logos djelatni, Premudrost koja obuhvaa sastav svega postojeeg ( ), i Stvaralaka Sila svekolike tvari ( ), Istiniti Sin Istinitoga Oca: Nevidljivi Nevidljivoga, Netruleni Netrulenoga ( ), Besmrtni Besmrtnoga, Vjeni Vjenoga. Jedan je Duh Sveti koji ima bie od Oca i javljen je ljudima preko Sina, Savrena Slika Savrenoga Sina , , ivot, Uzrok svega ivoga , Sveti Izvor, Svetinja koja daje osveenje; u Njemu objelodanjuje Sebe Bog Otac koji je nad svim i u svemu ( ) i Bog Sin koji je kroza sve (

). Trojica Savrena, koja se slavom, vjenou i Carstvom ne razdeljuje, niti otuuje. U Trojice dakle niti je to stvoreno ili robovsko[9] niti pridodato kao da ranije nije postojalo nego je docnije pridolo: jer niti kad Sin nedostajae Ocu, niti Sinu Duh, niti poraste Jedinica u Dvojicu, i Dvojica u Trojicu, nego je nepromjenjiva i neizmjenjiva vjeito ista Trojica". Poslje ovog vienja sveti Grgur zapisa svojom rukom rijei, reene mu svetim Ivanom Bogoslovom, i taj je rukopis njegov bio uvan mnogo godina u Neocesarejskoj crkvi.[10] Poslje toga sveti Grgur krenu u Neocesareju. Tada sva Neocesareja bijae u tami idolopoklonstva, i mnotvo idola i hramova idolskih b ijae u tom gradu. Svakog dana se idolima prinoahu mnoge rtve, te sav zrak bie ispunjen smrada koji izlaae od klanih i spaljivanih na rtvu ivotinja. I u tako mnogoljudnom gradu bijae svega 17 krana. Kada dakle sveti Grgur putovae iz svoje pustinje u Neocesareju, njemu se dogodi da na putu prolaae pored jednom idolskog hrama. No kako ve bjee pala no i spremae se jaka kia, svetitelj bi primoran da sa svojim suputnicima svrati u taj idolski hram i prenoi u njemu. U hramu tom b jee mnogo idola; u njima ivljahu demoni, koji se otvoreno javljahu svojim recima i razgovarahu s njima. Sveti pak Grgur, provodei no u tom idolitu, vrae svoje ponone i jutarnje molitve i pjesmopjenije, i krsnim znakom zakrtavae zrak, oskvrnavljen demonskim rtvama. Uplaivi se krsnog znak a i svetih molitava Grgurevih, demoni ostavie svoj hram i pobjegoe. A kada svanu, sveti Grgur sa prijateljima svojim nastavi put. Idolski pak rec, po obiaju svom, ue u hram sa .namjerom da demonima prinese rtvu; ali ne nae demone poto b jehu pobjegli. Ne javljahu mu se demoni i onda kada im on stade prinositi rtve, - kao to su se ranije obino javljali: i rec bjee u nedoumici zbog ega su bogovi njegovi napustili svoj hram. I on ih dugo moljae da se opet vrate na svoje mjesto, a oni izdaleka vikahu: Ne moemo mi ui tamo gde je prole noi bio stranac, koji je iao iz pustinje u Neocesareju. uvi to rec pohita za Grgurem, sustie ga, i zaustavivi ga stade ljutito vikati na njega to se on, kranin, drznuo ui u hram bogova njihovih, te zbog njega bogovi omrznue to mjesto i otidoe. Prijetie on svetom Grguru i carskim sudom, s namjerom da ga odmah silom odvede k muiteljima. A sveti Grgur, krotkim i mudrim rijeima stiavajui gnjev reev, najzad ree: Takav je Bog moj: On i demonima nareuje i meni daje silu nad njima, te me oni i protiv svoje volje sluaju. - uvi to rec se stia od gnjeva, i moljae svetitelja da naredi bogovima njihovim da se vrate u svoj hram. Svetitelj istre iz svoje knjiice mali list hartije, i napisa na njemu ove rijei: "Grgur Sotoni: ui opet u hram!" - I dade ovaj listi

recu, nareujui mu da ga poloi na oltar poganih bogova svojih. I tog asa se vratie demoni u hram, i razgovarahu sa recom kao i ranije. Poraen time, rec se divljae takvoj boanskoj sili svetog Gr gura, pomou koje on rijeju nareuje demonima i oni ga sluaju. rec onda ponovo potra za svetim Grgurem, sustie ga dok ovaj jo ne bjee stigao do grada, i upita ga, otkuda ima takvu silu, da ga se neznaboaki bogovi boje i sluaju njegova nareenja. Sveti G rgur, videi da je srce reevo prijemivo za vjeru, poe mu govoriti o Jedinom Istinitom Bogu koji je rijeju stvorio sve i sva; i kazivae mu tajnu svete vjere. Dok oni tako razgovarahu idui putem, rec stade moliti svetog Grgura, da mu u potvrdu istinitosti svoje vjere pokae neko udo. Utom oni ugledae jedan ogroman kamen, koji nikakva vidljiva sila nije mogla pomaknuti s mjesta: tome kamenu Grgur naredi imenom Isusa Krista da se pokrene sa svoga mjesta; i kamen se pokrenu i prijee na drugo mjesto, kuda je elio rec. Od ovog preslavnog uda strah obuze reca, i on ispovjedi: "Jedan je istiniti i svemogui Bog, Bog propovjedan Grgurem, i nema drugoga osim Njega". - I odmah vjerova u Njega. I vrlo brzo razglasi on svuda o ovom dogaaju, te narod u Neocesareji saznade o udesima Grgurevim i o njegovoj vlasti nad demonima prije no to sam Grgur doe tamo.[11] A za dolazak njegov doznade sav grad, i mnotvo naroda izae mu u susret elei ga vidjeti, poto ue da je on rijeju premjestio ogroman kamen na drugo mjesto i da bogovima njihovim zapovjeda, i oni ga sluaju. Ulazei u veliki grad sveti Gr gur se ne iznenadi to ga je toliki narod ekao, i iae usred njih kao pustinjom, i gledae samo na sebe i na put pred sobom ne obraajui se nikome oko njega. Takvo dranje svetiteljevo pokaza se narodu kao novo udo. Narod se sa svih strana tiskao k njemu, kao da ga sav grad ve smatra svetiteljem. A on, slobodan od sujete, i ne obraae panju na to. A kada ue u grad ne bjee kue ni crkvene ni privatne, gde bi se svetitelj odmorio. Njegovi s uputnici se zbunie i uznemirie gde da nau sebi krov. No uitelj njihov, bogomudri Gr gur, uspokojavajui ih i ujedno ukoravajui ih blago zbog malodunosti govorae im: "ta vam je, kao da se nalazite van okrilja Boijeg, uznemirili ste se gde ete odmoriti tjela svoja! Zar je Bog mali dom za vas, mada u Njemu mi i ivimo, i kreemo se, i jesmo? Ili vam je tjesan nebeski krov, te vi pored njega itete drugo obitalite? Neka u vas bude samo jedna briga, briga o onom jedinom domu koji je sopstvenost svakoga, a koji se zida vrlinama i to u visinu. O njemu jedino valja da se brinete; da to obitalite ne ostane nesazidano i neureeno"... Dok sveti Grgur tako pouavae svoje s uputnike, jedan vrlo ugledan i imuan graanin, po imenu Musonije, videi kako mnogi imaju istu elju i brigu: da prime ovog velikog mua u svoje kue, preduhitri ih sve i obrati se svetom Gr guru s molbom da udostoji njegov dom i odsjedne kod njega. Utom i drugi stadoe moliti

sveca da odsjedne kod njih, ali on, ispunjujui molbu prvoga, Musonija, ods jede u njegovom domu. Kada stupi u Neocezareju sveti Grgur zatee u gradu samo sedamnaest krana, a svi se ostali klanjahu bezdahnim idolima i sluahu demonima. Tada se sveti Grgur stade moliti Bogu u tajnosti srca svoga: da pogleda na sazdanje Svoje i da toliko mnotvo zablud jelih i ginuih ljudi prosvijetli i obrati na put spasenja. Prebivajui u Musonijevom domu, sveti Grgur stade uiti neznaboce poznanju istinitoga Boga. A i pomo Boja mu saraivae toliko, da nijedan dan ne prolaae bez pridobijanja dua ljudskih za Crkvu Kistovu. Mnotvo ljudi sa enama i djecom sticahu se u dom Musonijev k svetome Grgur da uju njegovo uenje i da vide udesna iscjeljenja to bivahu od njega: jer on izgonjae iz ljudi zle duhove, iscjeljivae svakovrsne bolesti, i iz dana u dan broj vjernih se uveavae i prisjedinjavae Crkvi. I za kratko vr ijeme iz sredstava ljudi povjerovavih u Gospoda sveti Grgur podie divnu crkvu: jer oni sve to imahu davahu svecu na graenje crkve, i otvarahu svoje riznice i stavljahu mu ih na raspoloenje da uzima koliko treba za blagoljepije doma Gos podnjeg, za prehranu siroadi i za sluenje bolesnicima. Tako u Neocezareji rije Boija rastae, sveta vjera se irie, idolopokloniko mnogoboje se ruae, hramove idolske pusto harae, idoli se unitavahu, a ime Jedinog Svemonog Boga i Gospoda naega Isusa Krista se veliae i proslavljae usred Neocezareje, i silom Bojom zbivahu se preko svetog Grgur udesa predivna i strana.[12] No sljedee udesno vienje, po svjedoanstvu svetog Grgur Niskog, naroito je pripomoglo utvrenju Crkve Kristove u Neocezareji i umnoenju tamonjeg broja vjernih. U gradu se, po starom obiaju, svetkovae neki svenarodni praznik u ast jednog mjesnog boanstva; na taj praznik sticae se skoro sva oblast, poto seoski itelji praznovahu zajedno sa gradom. U vrijeme praznika pozorite je bivalo prepuno naroda; svi su se otimali da budu to blie pozorinoj bini, elei da bolje vide i uju. Od toga se stvarala silna galama i nered, usljed ega su svi vikali k praznovanom boanstvu da im obezbjedi mjesto. "Zeuse, - vikali su neznaboci, daj nam mjesto!" uvi ovu nerazumnu molitvu, sveti Grgur posla jednog svog slubenika da im kae da e im uskoro biti dat vei prostor no to oni itu. Ove njegove rijei pokazae se kao tuna presuda: odmah za ovim svenarodnim praznikom u gradu se pojavi i rairi ubistvena kuga, pla zamjeni vesele pjesme, veselje se pretvori u alost i nesreu, trube i rukopljeskanja ustupie mjesto neprekidnim zapjevkama i naricanjima. Pojavivi se u gradu bolest se rairi bre no to se moglo oekivati: ona opustoavae domove kao poar, te se hramovi napunie zaraenih kugom koji su bjeali tamo u nadi na iscjeljenje; oko izvora, studenaca i bunara tiskahu se bespomoni bolesnici, moreni eu; ali ni voda ne bjee u stanju da ugasi bolesniku vatru. Mnogi su sami odlazili na groblja, poto ono to preostade ivih ne bjee dovoljno da posahranjuje mrtve. I ova bjeda

poraavae ljude neoekivano: ona se ispoetka kao neki privid prikradala k domu gdje se imala pojaviti zaraza, pa je zatim ve sljedila pogibao. Iz svega toga svima bi jasno: da je pakosni demon ispunio njihovu molbu - preko bolesti pruio im je zlosretni prostor. Stoga se svi oni obratie svetom Grgur sa molbom: da irenje smrtonosne zaraze zaustavi silom propovjedanog njime Boga, kojega oni sada priznaju za Jedinog Istinitog, nad svim vladajueg, Boga. I im bi se pretea kuge, onaj privid, pojavio pred nekim domom, domaima je ostajalo jedno sredstvo spasenja: da u dom ue sveti Grgur i molitvom svojom odagna bolest. A kada se glas o tome brzo pronese po gradu od onih koji se na taj nain prvi spasoe od kuge, onda svi ostavie emu su dotle pribjegavali radi izbavljenja od kuge: proricalita, oiavanja, boravljenja u idolskim hramovima, i svaki se starae da velikog sveca uvede u svoj dom radi izbavljenja svoje porodice od pomora. A nagrada svecu od onih koje on izbavljae od kuge bjee spasenje dua njihovih, poto oni na taj nain oigledno uvjereni u silu sveeve vjere, pristupahu Gospodu Kristu i primahu sveto krtenje. Kada na takav nain bi ob jelodanjena zabluda idolopoklonstva, svi se obratie ka Kristu: jedni, privedeni k istini izbavljenjem od bolesti, a drugi - pribegnuvi k vjeri u Krista kao predohranjivom lijeku od kuge. Poslje ovoga ugled svetoga Grgur postade u Neocezareji jo vei, i svi ga veoma potovahu sa bogobojaljivim trepetom. itelji i grada i c ijele okoline, poraeni apostolskim udesima sveevim, vjerovahu da sve to on govori i radi, govori i radi Boanskom silom. Stoga i u spornim ivotnim pitanjima on predstavljae za njih najvii sud: svaki spor i sva teka i zamrena pitanja oni r ijeavahu prema njegovim savjetima. Na taj nain se, kroz blagodatni uticaj svetog Grgur, zacari u gradu pravinost i mir, i nikakvo zlo ne naruavae meusobnu slogu. Dva brata posle smrti svoga oca nasljedie veliko imanje, i mirno ga podjelie izmeu sebe. No bijae u njih jedno veliko jezero, oko koga se oni silno prepirahu, jer je i jedan i drugi elio da ga ima cijelo. Za suca u tom sporu oni izabrae udotvorca Grgur. On doe k njima na jezero i uloi mnogo napora da ih izmiri, ali u tome ne uspije: jer oba brata bijahu uporni, i nijedan ne htjede da ustupi drugome svoj dio jezera. Poslje mnogih raspri i svaa oni htjedoe da stupe u bitku meu sobom, jer i jedan i drugi imaahu mnogo pristalica, i sve tac ih jedva usavjetova toga dana da se ne pobiju. Nastade vee r i svi se razioe po kuama, odloivi bitku za sutradan. Svetac pak ostade kod jezera sam, i provodei svu no u molitvi, on naredi jezeru Imenom Gospodnjim da svo presahne, i da ne ostane nijedna kaplja vode niti blata, nego da zemlja bude podesna za oranje i sijanje. I bi tako: voda se iznenada sakri neizvjesno kuda, i zemlja postade suha. Izjutra pak dooe oba brata sa mnotvom naoruanih ljudi k jezeru, da preko bitke r ijee kome e pripasti.Meutim oni ne naoe ni kapi vode na onom mestu gde b ijae jezero:

zemlja se pokaza tako suha i pokrivena biljem, kao da tamo nikada ni bilo nije vode. Zapanjeni takim udom braa se i protiv svoje volje primirie meu sobom, a svi ljudi proslavljahu Boga. - Takav pravedni sud satvori udotvorac: jer gdje ne mogae biti mira meu braom ve predstojae rat, tamo on ukloni sam povod za rat isuivi jezero vodno, da ne presu i ljubav bratska. U tome kraju proticae rijeka, zvana Likos.[13] U prolee ona izlaae iz svoga korita, iroko se razlivae i poplavljivae oblinja sela, polja, gradine i bate, unitavajui usjeve i nanosei ogromnu tetu ljudima. Ljudi koji ivljahu kraj te rijeke, uvi za svetog Grgur, Neocezarijskog udotvorca, da ima vlast nad vodama (jer on naredi velikom jezeru te ono presui), sabrae se svi, i mladi i stari, pa odoe k svecu i pripadoe k nogama njegovim molei ga da se smiluje na njih i ukroti tok rijeke, jer i tada rijeka bijae neobino nabujala i poplavila mnoga naselja. Sve tac im ree: Sam je Bog postavio granice r ijekama, i one ne mogu drukije tei ve samo onako kako im je Bog naredio. - A oni ga jo usrdnije moljahu. Videi njihovu muku, svetacj ustade i poe s njima ka toj rijeci. I doavi na obale rijeke, izmeu kojih se nalaae samo korito njeno po kome r ijeka tecijae kada ne plavi, pobode tamo svoje ezlo govorei: Rijeko, Krist ti moj nareuje da ne prelazi svoje granice i da ne razliva svoje vode van njih, nego da tee mirno koritom svojim izmeu obala. - ezlo pak, pobodeno sveevim, tog asa izraste u veliki hrast, a vode se sabrae u svoje korito izmeu obala, i od toga vremena r ijeka se nikada vie nije razlivala preko obala, nego kada bi nadola voda i pribliila se dubu, odmah se vraala natrag i nije poplavljivala trud ljudski. Jednom sveti udotvorac namisli da sazida crkvu na divnom mjestu blizu gore. Kada poe polagati temelj nae se da je mjesto tijesno, a bijae nemogue proiriti ga zbog gore. Tada svetac stade na molitvu, i pomolivi se naredi gori imenom Isusa Krista da se pokrene i pomakne dalje i na ini mjesta koliko je potrebno za proirenje crkve. I tog asa se zatrese gora, pokrenu se i naini mjesta koliko je bilo potrebno za proirenje crkve. Takva bjee vjera ovoga ugodnika Bojeg, da on i gore premjetae! I mnogi neznaboci, videi ovo udo, obraahu se ka Gospodu i primahu krtenje od svetitelja. I slava o njemu ira ie se na sve strane zbog velikih udesa koja bivahu od njega silom Bojom koje on b ijae pun. Jednom iz susjednog grada, zvanog Komani,[14] doe k svetom Grguru izaslanstvo sa molbom da utvrdi u njih Crkvu i da im postavi dostojnog biskupa. Svetac im ispuni molbu i provede kod njih nekoliko dana utvrujui ih u vjeri i pobonosti. A kada nastupi vrijeme da se izabere biskup svetac im, na iznenaenje svih, preporui

kao dostojnog tog visokog zvanja - ugljenara Aleksandra, koji bijae potajni jurodivac Krista radi. I zaista, svojim svetim i bogougodnim ivotom Aleksandar kao biskup postade ukras Crkve Kristove.[15] Kada se sveti Grgur vraae otuda, neki pakosni idovi poeljee da ga ismiju i da pokau kako on nema u sebi Duha Boija. I oni uradie ovo: na putu, kojim je svetac imao proi, oni poloie jednog izmeu sebe naga, kao da je umro, a sami stadoe plakati nad njim. Kad sveti udotvorac naie, oni ga poee moliti da se saali na umrloga i pokrije mu t ijelo haljinom. Svetac skide sa sebe gornju haljinu, dade im je, pa produi put. A idovi se stadoe veselo podsmijavati i rugati svecu, govorei: Kada bi on imao u sebi Duha Boija, znao bi da lei ovjek ne mrtav nego iv. - I poee zvati svoga druga da ustane. Meutim Bog im odmazdi za takvo ruganje, uinivi njihovog druga stvarno mrtvim. Oni pak mislei da im je drug zaspao, drmahu ga da bi ga probudili, i gromko ga vikahu, ali odgovora ne bi , poto on bijae zaspao vjenim snom. I oni, videi ga stvarno mrtva, stadoe istinski kukati. Tako se smijeh njihov pretvori u pla; i mrtvi ukopae svoga mrtvaca. Putujui po svojoj biskupiji sveti Grgur propovijedae Evanelje pod otvorenim nebom skupu vjernika u jednome mjestu. i svi se divljahu njegovim bogomudrim poukama. Utom jedan malian stade odjednom gromko vikati, da svet ac govori ne od sebe ve neko drugi koji stoji pored njega izgovara r ijei. No kada, po zavretku propovedi, privedoe k svecu maliana, svetac ree prisutnima da je deko posjednut zlim duhom, pa odmah skide sa sebe omofor, puhnu na njega i metnu ga na djeaka. Tada djeak stade tui sebe, vikati, bacati se na zemlju, praati se, kao to to biva sa bjesomunima. Svetitelj metnu ruku svoju na njega, i napadi prestadoe: zli duh ga ostavi, i on doavi u prijanje stanje ve vie ne govorae kako vidi nekoga gde pored svetog Grgur govori. Kada za carovanja neznabonog Decija[16] otpoe gonjenje krana i izie carska naredba irom Rimske carevine dakrane svuda primoravaju na poklonjenje idolima, a one koji to ne uine - muiti i ubijati, tada sveti Grgur dade svojoj pastvi ovakav savjet: svaki koji nema sile i dara Boija da pret rpi ljute muke - neka se sakrije; da ne bi ko, smjelo predavi sebe muiteljima, no ugledavi strane muke, uplaio se, i ne mogui ih podnijeti otpao od Boga. "Bolje je, govorae sveti Gr gur, sakriti se na kratko vrijeme i ekati od Boga poziv i pomo na mueniki podvig". Davi takav savjet vjernima, sveti Grgur i sam uze sa sobom jednoga od svojih akona, ode u pustinju, i krijae se tamo od neznaboaca. A kada u grad Neocesareju stigoe poslani od cara muitelji, oni prvo potraie svetog Grgura,

kao glavu svihkrana i pastira slovjesnih ovaca u toj oblasti, da bi ga stavili na muke. Neko od neznaboaca doznavi za njega da se krije u jednoj gori, izvjesti o tome vojnike i dovede ih do te gore. Vojnici sa velikom ornou pojurie na goru, kao psi eljni lova, i kao vuci kada jure za ovcom. A sveti Grgur, videi da se vojnici pribliuju i da je nemogue pobjei i sakriti se od njih, podie ruke svoje k nebu predajui sebe zatiti Bojoj; pritom i akonu svom naredi da uini to isto. Obojica oni stajahu sa podignutim rukama k nebu i moljahu se; a vojnici po svoj gori vrlo marljivo iskahu svetitelja, i ne naoe ga: jer ga ne mogahu vid jeti ak ni onda kada prolaahu pored njega, i to prolaahu nekoliko puta. I poto ga dugo vremena iskahu, oni se vratie bez uspjeha. I silazei s gore oni govorahu onome to ih bijae doveo: Nikoga ne naosmo na ovoj gori; samo vid jesmo dva drveta koja stajahu u kratkom razmaku jedno od drugog. - A ovaj, osjetivi da je posrijedi udo, ostavi vojnike i sam pohita na goru. I naavi sveca s akonom gde stoje na molitvi, pripade k nogama svetog Grgura izjavljujui elju da hoe da bude kranin. I bi udostojen toga, te tako on od gonitelja postade sluga Kristov, i krijae se sa ostalim kranima. Jednom, vrei svoje uobiajene molitve k Bogu, sveti Grgur se veoma uznemiri, jer ga spopade uas, i on dugo vrijeme stajae nepomian utei, kao da posmatra neki potresan prizor. Poto proe dosta vremena, njemu lice zasija, i on pun radosti poe gromkim glasom blagodariti Boga i p ijevati pobjedniku pjesmu, kliui: Blagoslovljen Gospod koji nas ne dade zubima njihovim da nas rastrgnu (Ps. 123, 6). - akon ga upita: Kakav je, oe, uzrok takve promjene kod tebe, te si as uznemiren as radostan? - Svetac odgovori: Vidjeh, edo, divan prizor: mali junoa borae se s velikim avlom, i savladavi ga obori ga na zemlju i pob jedi. - No akon ne mogade razumjeti ove rijei. Tada mu svetitelj ponovo ree: Sada neki kranski junoa, po imenu Troadije,[17] bi izveden na sud pred muitelja, i poslje mnogih tekih muka za Krista bi ubijen, i pobjedonosno uzlazi na nebo. Ja spoetka bijah uznemiren, jer sam se bojao da ga muke ne savladaju i on se odrekne Krista. No sada, videi gde on skona podvig muenitva i uzlazi na nebo, ja se radujem. Sluajui to, akon se divljae tome to svetitelj vidi izbliza ono to se na velikoj daljini zbiva. Zatim on stade moliti svog bogonosnog uitelja da mu dozvoli ii i svojim oima pogledati i doznati to to se desilo i da mu ne zabrani provesti izvesno vrijeme na mjestu gde se odigrao taj udesni dogaaj. A kada ga sveti Grgur upozori na to da je opasno ii meu ubojice, akon odgovori sa vjerom da je on i pored toga smjelo gotov da ide uzdajui se u pomo njegovih molitava. "Povjeri me Bogu, - govorae on svecu, - i nikakav me strah od neprijatelja dodirnuti nee".

I kada sveti Grgur svojom molitvom nizvede akonu pomo Boiju kao nekog suputnika, akon sa sigurnou obavi putovanje ne skrivajui se ni od koga od onih koje je sretao. Stigavi predvee r u grad, on onako umoran rijei da se okupa u kupatilu. No u tom kupatilu obitavae neki demon, ija pagubna sila djelovae na one koji bi se u toku none tame pribliili tamo, i umrtvljavae mnoge. Zbog toga poslje zalaska sunca nisu odlazili u to kupatilo. Doavi do kupatila akon moli uvara da mu otvori i da mu dozvoli da se okupa. No uvar ga uv jeravae da niko od onih koji su se usudili kupati se u to vrijeme nije izlazio nepovrijeen. Naprotiv, demon je svima takvima nakodio; a mnogi su zapali i u neizljeive bolesti. Meutim akon jo upornije nastojavae na svojoj elji, te mu uvar naposl jetku dade klju, ali se sam ukloni podaleko od kupatila. Kada se akon skinu i ue u kupatilo, demon upotrebi protiv njega razna zastraivanja i privianja, iznosei mu pred oi razne privide u vidu ognja i dima, zvijerinja i ljudi. No akon, zatiujui sebe krsnim znakom i prizivajui ime Krista, proe prvo odjeljenje kupatila bez ikakve povrede. A kada ue u unutranji d io kupatila, njega okruie jo uasnija privienja. Meutim on istim orujem razagna i ta stvarna i prividna straila. Najzad, kada on ve izlaae iz kupatila, demon pokua da ga zadri si lom zakljuavi vrata. No pomou krsnog znaka vrata bie otvorena. Tada demon zavapi k akonu ljudskim glasom, da ne smatra svojom onu silu.koja ga izbavi od pogibije, jer njega sauva nepovr ijeenim glas onoga koji ga povjeri zatiti Bojoj. Spasivi se na taj nain, akon zapanji slubenike ovog kupatila, pa im ispria sve to mu se u kupatilu dogodi. A od njih saznade za sjajne podvige muenika, koji su se zbili u gradu upravo onako kako o tome unapred ispria sveti udotvorac. I vrati se akon k svome nastavniku, ostavivi za ljude i svoga i potonjih vremena ope zatitno sredstvo, koje se sastoji u tome da svaki preko sveenika povjeri sebe Bogu. Kada prestade gonjenje, sveti Grgur se vrati na svoje prijestolje, i sabravi svoju pastvu on stade uspostavljati narueni poredak. On prije svega zavede svetkovanje spomena svetih muenika, postradalih za vr ijeme biveg gonjenja. I slava Kristova irie se, a demonsko mnogobotvo propadae revnovanjem svetog Gr gura, koji ne prestajae truditi se u propovijedanju Evanelja Kristova sve do same konine svoje, uenjem i udotvorenjem privodei k Bogu itelje Neocezareje i njene okoline, i privede ih k istinitoj vjeri, i od rtava idolskih oisti a beskrvnom rtvom osveti. Najzad, dostigavi duboku starost, on se priblii k blaenoj konini. Pred sam pak odlazak iz ovog ivota on upita prisutne: Koliko jo neznaboaca ima u Neocezareji? - Odgovorie mu: Ima samo sedamnaest neznaboaca, inae sav grad veruje u Krista. Svetac ree: Hvala Bogu! jer kad ja dooh u Neocezareju za biskupa toliko krana zatekoh: svega sedamnaest, inae sav grad b ijae demonski;

sada pak, kada odlazim k Bogu, ostaje onoliko neznaboaca koliko ja u poetku zatekoh krana, a sav grad je Kristov. Rekavi to, on predade duu svoju u ruke Bogu.[18] Tako sveti Grgur udotvorac Neocezarejski bogougodno poivje i pobono skona. Njegovim svetim molitvama neka Gospod i nama podari dob ru koninu. Amen.

NAPOMENE: 1. Neocezareja - dananji Niksar, znamenita po ljepoti prijestolnica Ponta Polemonijaka, na sjeveru Male Azije, na reci Likusi. U njoj odran vaan crkveni sabor 315. godine. 2. Pod helenskom mudrou ovdje se razumijeva neznaboaka nauka, neznaboako obrazovanje. Otac svetog Grgura, kao neznaboac, odgajao sina u neznabotvu. Otac ga je spremao za odvjetnika, i zato je Grigur (u svijetu: Teodor) dobro izuio zakone i jezik zakona - latinski, i bio rijeio da putuje u Rim, da bi se tamo bolje upoznao sa rimskim pravom.Meutim promisao Boji drugaije uredi njegov ivot: on je zajedno sa bratom bio duan da svoju sestru otprati u Cezareju; odatle on otputova u Berit radi izuavanja pravnih nauka, a odatle otide u ondanje slavno i uveno sredite nauke i obrazovanosti Aleksandriju. 3. Aleksandrija - znamenita prijestolnica Egipta; u to vrijeme slavljena zbog procvata svekolike obrazovanosti onoga doba, naroito zbog pracvata filo zofije i medicine. Uporedo sa neznaboakom obrazovanou cvijetala je i bogoslovska obrazovanost kranska. uvena Aleksandrijska kola, u kojoj su radili najznamenitiji uenjaci onoga doba, privlaila je u svoje uionice >masu slualaca ne samo iz krana ve i iz neznaboaca. 4. Origen - najznamenitiji kranski uitelj Aleksandrijske Crkve (+ 254 godine). 5. Amasija - silno utvren vani grad, u sjevernom djelu Male Azije, na obali Crnoga Mora. 6. Po svijedoanstvu istog svetog Grgura Niskog, sveti Grgur udotvorac primi najviu crkveno-hijerarhijsku vlast poto se na njemu izvrie ove propisane svetenoradnje. 7. Sluba svetom Grguru udotvorcu, Kanon, pjesma 5, tropar 2. 8. Nepravilno uili o Svetoj Trojici. Savelije uio: Bog je jedno Lice: kao Otac On je na nebu, kao Sin - na zemlji, kao Duh Sveti - u tvarima. To su samo poznati oblici u kojima se Bog javlja ljudima: u Starom Zavjetu, kao Zakonodavac, Bog se javlja u svojstvu Oca; u Novom Zavjetu, kao Spasitelj, javlja se u svojstvu Sina, i produuje javljati se u svojstvu osveujueg Duha. - Pavle Samosatski, biskup Antiohijski, uio: Sin i Sveti Duh nalaze se u Bogu Ocu kao to se razum i duh nalaze u ov jeku. Krist je prost ovjek, ispunjen Svetoga Duha i mudrosti Boanske. - Sa tih razloga Pavle zabranio da se u crkvi Antiohijskoj pjevaju stihire u kojima se Krist velia kao Bog, i da se krtava u ime Njegovo. 9. : sluginsko, potinjeno, podvlaeno. 10. Sveti Grgur Niski, ispriavi o udesnom porijeklu ovog Simbola vjere, dodaje: ..Ako ko hoe da se uvjeri u to, neka se obrati crkvi u kojoj je sveti Grgur propovijedao i u kojoj se i sada uva original, napisan rukom blaenoga". Blaena Makrina, ba ka svete brae: Bazilija Velikog i Grgura Niskog, koja je lino sluala samog udotvorca, donijela je njegov Simbol u Kapadociju i po njemu uila unuke. Rufin ga je unijeo u svoj prijevod Crkvene historije Jevsevija Cezarejskog. Peti Ekumenski sabor ga je odobrio, 553. godine. - Uope, Simbol vjere svetog Grgura udotvorca predstavlja jedan od najdragocenijih bisera drevnoga Predanja: kratko, no boanski mudro i jezgrovito izlae najglavniji dogmat kranske vjere, dogmat o Svetoj Trojici. 11. "Poslje ovog uda, - veli sveti Grgur Niski, - ovaj ovjek odmah povjerova r ijei Grigurevoj, ostavi rod, kuu, enu, djecu, prijatelje, reevstvo, imanje; umjesto svih pripadajuih mu blaga on izabra drubu sa ovim velikim muem, uee u njegovim trudovima i u boanstvenoj filosofiji i uenju".

12. Mnotvo udesa, injenih svetim Grigurem Neocezarejskim, ubrzo mu donese naziv udotvorca i drugog Mojsija, kao to o tome svjedoi sveti Grgur Niski u svojoj Rijei o ivotu svetog Grgura udotvorca. 13. Likos - na grkom znai vuk - rijeka u Pontu na sjeveru Male Azije; izvire u Aermenskim gorama; naziv dobila zbog svoje brzine, neukrotivosti i tetoinstva. 14. Komana (ili Komani) Pontijska, na sjeveru Male Azije, na rijeci Iris; u starini znamenit bogat grad, danas ruevine - Gjumenek. 15. Spomen njegov praznuje se 12. 8. 16. Decije - car Rimski, opaki gonitelj krana, carevao od 249- 251. godine. 17. Spomen svetog muenika Troadija praznuje se 2. 3. 18. Sveti Grgur upokojio se oko 270. godine. Godine pak 264. on je zajedno sa svojim bratom Atinodorom, episkopom Ponta, uestvovao na saboru Antiohijskom, protiv Pavla Samosatskog. - Relikvije svetog Grgura udotvorca prvobitno su se nalazile u Neocezarejskom hramu koji je on podigao. Godine 1587. glava svetiteljeva je prenijeta u Ulisiponu (Lisabon).