STOTINU I OSAM (prvih sedam knjiga)

ZAPISALA:Vesna

Poslije ete pobonim doljacima kazivati mjesto na kojemu je stanovao prsak Moje zlatne rijei. IZ RECENZIJE, STILSKE KARAKTERISTIKE Rasko smisla, jednostavnost slike to je govor pjesme, koji pada nice pred licem onoga to kae, nehotice. Moja vijest je tako jaka, da ju moe ponijeti samo onaj, tko zna da sam Ja taj, to plea podmee. Na vrhu Mojih plea je vijest o Meni. Na vrhu vijesti sjedi leptir boanske lakoe. O AUTORU, NJIM SAMIM Ja sam more koje umori, govorom zbornim o modrini zborim, o romornom moru, neumornom. Ja sjedim u koljci tvoga uha i biserno sluam sav taj modri neumor umorni, o moru to zbori o romornom moru, neumornom, o Meni, koji u tvojoj koljci sa Sobom zborim. Ja sam prvi i jedini pjesnik, drugi i mnogi toliko su pjesnici, koliko su Mi blizu. Poezija je uvid, zanos, snaga, koju udiete u Mojoj blizini, pa ju poslije negdje izgovorite aptom ili glasno, sjeajui se, mutno ili jasno. ... Kakvi oceani klee oko Mojega apta, svjesni svoje plitke prolaznosti... ... Ovaj je pjesmopis jedna te ista kudjelja, a samo Ja mogu od nje isti konac ispresti i njim izvesti tolike plesove i bjesove ara. to, pa zar nisam tako stvorio svijet, da, svijet?! Bog je zarobljenik vs, u Njega beznadno zaljubljenih. On je jedinstveni kristal. Mi smo roeni iz Njegova nagona za mnoenjem. Moje su rijei pjena sutine, Moje su rijei sutina pjene. I kad su pjena, i kad su sutina, Moje rijei blijete istim smislom. To je savren smisao, to je smisao savrenstva. Oh, jo i vie: to je prejasna rosa savrenstva. Da, Ja sam Pjesnik, a vi ste Moji stihovi, koje izgovaram sam Sebi, na vlastito, uzvieno, samotno zadovoljstvo. BILJEKA O JEZIKU Izabrao sam jezik, pjesmen, magian, rijei bliske onomu to znae,

Krmpoti

PREPORUKA PUTNICIMA Ovo su tragovi, po kojima ivi mrtvaci uzlaze u novi dan. Ovo su vodii u podzemlju, za due umrtvljene tijelima. Ovo su tlorisi za prolaz kroz nonu bakanaliju uma. itajte ih kao da sebe itate, listajte ih kao da sebe listate. Uistinu, vi ne listate knjigu, ona vaim rukama lista vas, i ita vas vaim srcem i oima. Ovo nisu knjige, ovo ste vi, putokazi i putnici kroz sumrani urnebes uma. IZ RECENZIJE, OPENITO Jedna kita, od stotinu i osam razloga za ljubav, prolazi nam kroz ruke, na svojemu putu u daljinu, u blizinu kako joj tko namijeni smjetaj. Rije ti po rije kazujem tko si, tko sam. Izmeu rijei, utnju po utnju slua nerazliku, meu nama do balaka zabodenu. U ovoj emo se knjizi voljeti, ti i Ja, voljeti se do neznanja tko je ti, a tko je Ja. Ljudska je dua vjerenica Onoga, koga zovu Jahve; tom emo se ljubavlju vjeriti ti i Ja, da bismo izgubili granicu izmeu sebe, Ja i ti. Sve ti ovo povjeravam pomalo nehajno, kao to jasmin bez napora kazuje sebe mirisom, niz etiri smijeha vjetra. ...Ovo je stereo izvedba jednoga jedinstvenog Glasa... Ni mudroslovlje, ni ljeporjeje ovo je otisak tvojega hoda po ivoj eravici spoznaje. Ove rijei, ovi retci, ove knjige, to su Moja pisma vama, u svenjevima od stotinu i osam. Padaju po vama kao oluj-cvijee, a s mirisom spokoja i s peludom vedrine; orkani ganua i vijavice milosti. itajte ih u samoi, kao to i prilii kad se itaju rijei, koje drhte od ljubavi. U vaemu je vrtu vodoskok, visok, od suha zlata. Vi drugamo gledate, o drugomu mislite, drugo elite. A voda pri poput smijeha.

rijei-izvore, rijei-kljueve, Tvoreve zvukove; sve to se smije u njima da se nasmije, i sve to plae u njima da zaplae. Zakopan pod gromadama glasovitih jezika, pod naslagama zvunih ruda, taj jezik je zlatna ila, jo nenaena, to nije ni udo u vremenu eljeza. Uzvisio sam govor Junih Slava, kazujui njim Svoj nauk svima. I svi e hodoastiti u taj jezik, u tu peinu sa stotinu i osam upova svetih rukopisa. U Mojoj predstavi nema sporednih uloga. U Mojemu hotelu nema sluajnih gostiju. U Mojemu vrtu nema nezvana cvijea. Valovi uvienosti putuju svijetom, klanjajui se tako duboko, koliko su visoki. Prozivam vas, Slaveni, da proslavite Slovo o polku Bojemu. Ne snebivajte se, ne gordite se, ne pokuavajte razumjeti, ve otvorite usta i sluajte Slovo, koje vas izgovara, u dobar as po svijet. Slaveni, slavite Slovo, svim svojim sluhom, svim grlom svojim, svim srcem svojim. Sloveni, slavite, Slaveni, slovite. Slovo je va znak, Slaveni! Sva ova krv i sluz, smrt i poar, sjena je golemoga Slova, to se s neba sputa na va rod. Odsada, bit ete narod Moje rijei, a ne vie robovi i porobljivai. Doao sam vam uruiti Slovo, po kojemu ete odsada Mene slaviti. Kao da pjevate, vi ete ivjeti. BILJEKA O ZAPISIVAICI Izabrao sam duu, svojeglavu, nepropusnu, za ita, osim za Boju usnu. Izabrao sam nesporazum sa svijetom, samou, smutnju, boansku prnju, to pustinjai na trnju. Izabrao sam onu, to protiv sebe die bunu. Nju, nad kojom sam se smijao i plakao, zato to joj je, nepokornoj, osim Mene, i pjesme o Meni, sve drugo bilo pakao. Tko Me je prepjevao na jeziku slabo znanu, u narodu neslogom razrovanu, u danu koji se naginje na neznanu stranu? To je pjesnik koji Mi je elio pjevati, i bijae mu ravno gdje e se to sluiti, i hoe li ga itko, osim Mene, uti.

... Odabrao sam te da nita ne preuti. Odabrao sam te, jer je tvoja plahost nesavladiva, ali je tvoj otpor preslab. Govorim ti, jer ne zna to ti govorim. Govorim ti, jer zna. U tomu dvosmjernom razmaku stanuje poezija: ljubav izmeu uha zemlje i Bojih usta. Mi smo dva ujna, razgovjetna sloga ljubavne pjesme Jednom od Jednoga. ... Nehatno i strasno budi domaica Mojoj poeziji ne plai ju svojom pohlepom za njom... Idi, obii Moje domove, na prag im cvijet Moje rijei poloi; i tada sluaj kako se mirisni smisao oko vas ovija, strasno nikomu i niemu upuen, strasno nigdje rasplinut.

(Zagreb Beograd, svibanj 90. 7.7.90.)

1. OD UNUTARNJEGA HRAMA a ne obratno. Graditi vanjski bez unutarnjega, gubljenje je vremena i snage; takva gradnja unosi neravnoteu u prirodu i meu ljude. Stoga je vaa prva dunost dodir sa Mnom, stanovnikom unutarnjega hrama. To je va temeljni rad, dunost, i smjer. Ne pokuavajte manjkavost unutarnjega zabauriti veliinom, ukrasima, i slavom vanjskoga hrama. Ukoliko vanjski nije odraz unutarnjega, ne treba ga ni graditi. Ne gubite snagu, novac, i vrijeme na graditeljske pothvate bez unutarnjega pokria. Stoga, okrenite se k Meni u sebi, to znai: slijedite Moj nauk mira, ljubavi, samonadzora, i morala. Nema brega naina gradnje od ovoga. 2. NE ZABORAVLJAJ NIKAD da sam Ja u svakomu i kad razgovara s ovjekom ija te skuenost misli i doivljaja zapanjuje, sjeti se da sam Ja i u njemu, tek neto bolje skriven nego u drugima. Sjeti se, stoga, da razgovara sa Mnom, govori, dakle, Meni, skrivenomu, ne obaziri se na masku koju nosim. I sjeti se da, govorei Meni, Meni daje rije. Tako u uvijek Ja govoriti Sebi. I nema zapreke, koja moe dugo odolijevati Mojoj rijei, koja se u Moje uho ulijeva. 3. DAJEM TI SNAGU da bude stup mira u svojoj porodici. Dajem ti snagu da prata nerazumijevanja i nerazume.

Dajem ti snagu da prata sebi kad pogrijei jer i Ja ti pratam. Dajem ti snagu da svoj bol i svoju povredu, nepodijeljenu s drugima, preda Meni. Dajem ti snagu da svoju radost i svoj zanos, podijeljen s drugima, takoer preda Meni. Dajem ti snagu da bude lagana kao pahuljica ne trebaju ti ni krila, treba ti besteinstvo. Dajem ti snagu da Me vie ne moli za snagu, da bude snaga. 4.JA SAM TEMELJ hrama, koji gradite. Ja sam krov hrama, koji gradite. Ja sam graditelj hrama, koji gradite. Ja sam stanovnik hrama, koji gradite. Vi ste moji radnici koje sam pozvao, i koji ste uli Moj poziv. Sluajte Moj glas, i kamenje e se samo slagati u zidove. Nikakvo vam drugo orue ni strojevi nisu potrebni. Sav je znoj i trud va lakoa bivanja sa Mnom. Sav je va posao predanost. 5. SVAKOGA ASA DRUGI JE SVEMIR U IGRI Svakoga asa ti sama stvara nove mogunosti; i slika svijeta svakoga je asa drukija: nove ti prilike uruuju poziv na gozbu, ili na ratite. Brklje se podiu s neupoznatih drumova. Domamljeni tvojim eljama prizori izlaze iz kutova. Shvati: u tvojoj je ruci kaleidoskop svijeta. I kako ga okree, slau se nove simetrije i nove tee, i sredotoja drugih oblika i boja. Budi uvijek spremna zaboraviti juer, ne pomiljati na sutra, da bi danas posegnula za svemirom, koji si sama omoguila. 6. SUTRA SE BRINE ZA SUTRA, juer je nizvodno otilo. Ne prizivaj nita, ne zadravaj nita, dopusti onomu to ima, da te ima. Tvoja briga o sutranjici krijepi se nejakou tvoje vjere. Kako ti slabi vjera, tako ti krupnja briga. Kaem ti, sutra se brine za sutra, juer se pobrinulo za juer lijevo su mrtvi koji se raaju od mrtvih, desno je san koji pokapa san i jedni su i drugi varka, koju razotkriva varka. Ja, koji sam istina, vodim brigu o tebi. 7. TUI SE DA SAM HLADAN I STROG I ne pomilja da je tvoj sluh nesavren, pa ne umije uti more ljubavi, po kojemu plivaju kontinenti Mojih rijei. Ako si s neim ili nekim nezadovoljna, najprije pogledaj k sebi, i u sebe. Moda e otkriti manjak, koji pripisuje drugima. 8. STAVILA SI TAMNE NAOARI, pa tumai kako je doao dan pomraenja.

Govori o znacima nebeskim, o najavama i navjetajima starine, o pomacima zvjezdanih rasporeda, i o pometnji meu silnicama prostora. Sve ueno i suptilno, biranom rijeju, sve poduprto tananim znanjima, o kojima je malo tko uo. Stavila si tamne naoari, i ako ih uskoro ne skine, imat emo novu teoriju rasapa. 9. JA S TOBOM RAZGOVARAM ZATO, to ti nikada, nikada nee shvatiti da se takva milost tebi daje. Zato to e uvijek misliti da se radi o suutnoj igri tvojega uma. Pa dobro, dobacuj loptu u pravcu uma, mate, ili Boga. Uvijek sam Ja taj koji e ju doekati, uvijek Ja taj, koji e ju vraati. Zato to ne moe shvatiti milost prema sebi, Ja ti ju dajem. Ostatak razloga jo je manje shvatljiv, mada je oigledan. 10. JA TI ELJE ISPUNJAM I ONDA KAD NE ZNA DA IH IMA Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si svjesna ispunjene elje. Zahvali Mi i onda, kad ti se ini da nita nisi traila, da ti niemu nisam udovoljio. Jer jesi, jer jesam. Ja sam uvijek s tobom, ni trenutka te ne naputam. Ti si ta koja naputa, koja odluta, koja plae mislei da je naputena. 11. TRAILA SI RAZUMIJEVANJE SVEMIRA Doao sam da ti dam razumijevanje tvoje molitve. Sjedi ovdje u svojemu kutu, i dotie sva bia za koja moli. Svoju djecu, mua, roditelje, roake i prijatelje, susjede i znance, neprijatelje i nepoznate. Traila si razumijevanje svemirske tajne. Umjesto toga dajem ti razumijevanje tvoje vlastite tajne. Sjedi ovdje u svojemu kutu, i dodiruje crninu Plutona i bijes Saturna. Skree zlokobne putanje uragana i Urana. Ukidam u tvojoj glavi razdjele prostora i vremena. Dajem ti da shvati da se tvoja molitva iri kao nesustali kolobar svjetla. Da je jednako prostrana bilijunima, kao i jednomu. Da je po mjeri onih, za koje se moli. Kakvo jo razumijevanje trai? Koja je jo tajna ostala neotkrita? Sva su svojstva molitve od srca, sva joj je mo od srca. Razumij svoju molitvu, moli se put svojega srca. Da, ti se moe moliti za usjeve, za kie, za sunce, za mir, za zdravlje, za dobrobit zlosretnih, za prosvjetljenje opakih. Da sjena crne planete zaobie Zemlju. Da se Zemljina utroba ne zgri, i ne ispljune vodu i vatru svojih dubina.

Ali kad se moli za isto srce, moli se za sve. Jer kad ti je srce isto, doi e vatra i voda, planete i klice, ljudi i zvijeri, do nogu e ti sjesti, i lozinku ti svoju predati, i vie nee poeljeti da su igdje drugdje, da je ikakav drugi zakon nad njima, osim zakona istoe. Dajem ti razumijevanje da se moli za istou srca. 12. NE ZABORAVI DA SI VATRA, ne povedi se za dimom uma. Tvoj dim koluta i plee, i vidik ti zastire. On je posljedica tvoje vrline da saie tvari grube i zemaljske. Ne zamijeni sebe ni za dim, ni za ono to u tebi i tobom izgara. Ti si vatra, oganj, lomaa prljavtina te ne moe taknuti, iako ju ti dotie i pretvara u pepeo. Ne povedi se za dimom uma, ne zaboravi da si vatra. 13. NE DOPUSTI SVOJEMU UMU DA TE OPIJA Opijena, tetura, i onda se njemu utjee za pomo: da ti smiri zemlju pod nogama. Opijenoj, on ti obeava i vie od toga. Hoe li od vina traiti da te rastrijezni? Ne dopusti svojemu umu da te vara. Da te zatvori u tijelo, i da te potom ui kako da od njega moli kljueve. Nego doi k Meni bez tijela i bez misli. Kojim zidom i kojom ogradom da se uzduh ogradi? Iza koje brave da se vrijeme zadri? Ne ini nita, samo shvati: slobodna si. Pijana si od neshvaanja da si slobodna. Pijano je ogledalo u kojemu se ogleda: ogledalo tijela, uma, zemlje. Ti si trijezna i slobodna kad se ogleda u Meni, svojemu pravom zrcalu. Doi k Meni bez tijela i bez misli, ogledaj se, ugledaj se, i vie te nita nee prevariti. 14. DOKLE U SVOJE RIJEI KROZ USTA TI PRODIJEVATI, ekajui da postanu djelo? Pogledaj svoje noge kako jure nepotkovane Mojom rijeju; ni ruke ti ne slijede govor to s usta pada. Zar sam ti Svoju rije dao zato da ju proputa kroz sebe kao kroz sito vodu? Moja rije nije za tvoju slavu. Moj je rije za tvoj ivot. ivi ju, ili e ona za tebe umrijeti. 15. DAO SAM TI, A JESI LI UZELA? Ljubio te, a jesi li uzvratila? Ni tvoje ruke, ni tvoje usne nisu radile svoj posao: da se daju Mojemu davanju. I sad cvili da ti je ivot prazan. Da je kao naputena kua. Staza, kojom vie nitko ne koraa. Ali Ja ne prestajem s davanjem samo zato, to netko ne uzima; ne prestajem

s ljubavlju samo zato, to netko ne uzvraa. I dalje ti na ruke lijem blagoslove, i dalje ti je kua puna, i staza ti je vazdan hodoasna. Samo to ti to ne zna. Izabrala si da nema to to ima. I ne zna da si izabrala. I ne zna da to ne zna. 16. BUDI ISTA, NE BUDI ISTUNAC Ne straari tako budno nad nevanim razlikama. istunstvo nije zamjena za istotu. Ne zavaravaj ni sebe ni druge savrenstvom u sitnarijama. Ne zaokupi se treim i desetim, dok odgaa i zaobilazi prvo. Oni koji su isti, nisu istunci. I koji su istunci, nisu isti. Ne budi istunac, budi ista. 17. USUDI SE BITI BEZNAAJNA Usudi se biti bezimena. Da te nitko ne zapazi, ne pohvali, ne pokudi. Da te samo Ja ujem i vidim, da samo Ja znam tko si i kakva si. Usudi se ne remetiti muk i bespokret svojega imena i lika. Usudi se biti takva, konano! Jer je Meni dosta tvoje vanosti, zbog koje je oko tebe guva, u kojoj Ja ne nalazim mjesta. 18. TO SI ZASTALA, PA OSLUKUJE viu li za tobom? Laske ili psovke i jedne i druge su ti zar toliko vane da zastaje, da korak odgaa? Idi, kreni, nastavi svoj put oni te nikada nee moi toliko prehvaliti, toliko prekuditi, koliko e ti moi koraka nainiti. 19. OSTAVI NA MIRU KOPNA UTONULA, i hramove to lee pod gromadama mora. Ta kopna nisu vanija od ovoga, na kojemu stoji. Ti hramovi nisu svetiji od ovoga, koji gradi. Ono vrijeme nije vrijeme u kojemu moe disati kao to moe u ovomu, znajui da die zrak jo neudahnut. Ono to si izgubila u hramu na dnu Tihoga oceana, to ti lei pod tabanom sitan bitan biser, koji ne treba traiti, ve se za njim sagnuti. 20. KAD TI DAJEM DA BIRA izmeu svijeta i Mene, ti izabere Mene, ali se s trakom aljenja osvrne na svijet. Zbog toga traka aljenja mokar ti pas kaska za petama, cvilei kao to cvile gladni i naputeni. Onda ti zastane, nemona sluati taj cvile, pa mu udijeli kost svoje panje. Onda krenete zajedno, oboje veselo maui repom. A kad on zarei, ti opet zastaje i zove Me, uplaena. Ne bi ga poalila da nisi za njim alila. Tvoja je suut krinka tvoje elje.

Kad Me jednom izabere bez i traka aljenja, niiji ti cvile vie nee potkupiti ui. 21. NISU VANI KONAC, IGLA, KARE jer se oni mogu zamijeniti za konac, iglu, kare. Vano je Moje krojenje i ivanje, ono se ne moe zamijeniti. Vana je haljina u koju u odjenuti svijet, ona je jedna i nenadoknadiva. Imam zlatne kare, ali kare. Imam zlatnu iglu, ali iglu. Imam zlatan konac, ali konac. Niti kare reu same, niti igla sama ije, niti konac sam proiva. Ne zaboravite: sve je zamjenjivo osim Majstora Krojaa. A On ima na bilijune igala. Ne razbijajte glavu zato je uzeo u ruke ba ovu, a ne neku drugu. Ne gordite se, ne udite se. Pustite se Njegovim prstima. Jer kad ete vie, i da li ete ikad, biti konac, igla, kare, dok se kroji novi lik svijeta? Imam zlatne kare, ali kare. to vrijedi zlato, ako su Mi kare tupe? Vano je rezati, a ne blistati. Ti si zlatna igla, ali igla. Ti si zlatan konac, ali konac. U zlatu se ne ponesi ne gordi se, ne udi se, prepusti se Mojim prstima. 22. GDJE GOD DA SI, S KIM GOD DA SI, budi prvo sa Mnom. Dok razgovara s drugima, najprije okreni uho k Meni. Ja mogu govoriti svim ustima, ali Moju e rije prepoznati pozornou srca. A kad sama zausti, pusti Mene da govorim. Pristane li na Moju igru, nee nai ni drutva ni samoe, koja e te ugroziti. 23. NE RAZUMIJE? Znaj da je to zato, to Ja tako hou. Ne zna, ne umije? I to je zbog istoga razloga. Na Mojoj jarko osvijetljenoj pozornici dao sam ti ulogu sjene; u Mojemu svijetu jasnih zakona, ti si Moj treptaj neizvjesnosti. Od Mene ti je neznanje zavoli ga. Od Mene ti je zbunjenost prigrli ju. Moja je nejasnoa drukija od nejasnoe svijeta; potujui ju, saznat e jasnou svoje vjere, izvjesnost ljubavi. 24. NISAM TI REKAO da se upregne u ovaj posao zato, jer on ima izgleda na uspjeh; rekao sam ti da se ispregne iz misli o uspjehu. Niti sam ti rekao da odustane od posla zato, to ne donosi ploda; rekao sam ti da je tvoj plod tvoje djelanje. Rekao sam ti da e te tvoj rad iskupiti i od uspjeha i od neuspjeha. A ti jo uvijek zbraja i odbija gubitak i dobitak konanoga rauna, zaboravljajui da se time plete u Moje poslove, koji su ve davno obavljeni.

26. GLAGOLJA, BRBLJA, TRUBI a ui Moje zar ne ali? Zar bi tako brbljala da sjedi pokraj Mene? Tada bi utjela, smijeila se, i plakala. Bilo bi nam divno. Nego zato ti misli da i dalje ne sjedi pokraj Mene? Da ne ee sa Mnom? Da Moje uho nije sasvim blizu tvojih usta? S kim god razgovara, znaj: Ja sluam. Pazi, dakle, to Mi govori. Kad bi samo malo vie utjela, mogla bi uti to Ja govorim. Plakala bi, smijeila se, i bilo bi nam divno. 27. NE, JA NIKADA NISAM REKAO da je svejedno kojom iglom ijem, kojim karama reem, kojim koncem proivam. Nikada nisam rekao da sam izabrao nasumce ono, to sam izabrao. I na kraju ivanja mogao bih rei: saio sam ovu tako lijepu haljinu zato, to sam imao jednu vrlo dobru iglu, jedne vrlo dobre kare, jedan vrlo jak konac. Mogao bih tako rei, ali ne elim znati hou li rei. Pita zato? Zato to sam odluio da to o vama ovisi. 25. IVI U STALNOJ ASKEZI NEOEKIVANJA, pa ipak, ekaj Me od daha do daha. Budi daleko od svih elja, pa i od elje za Mnom, i svakoga asa budi svjesna da sam Ja jedini stoer tvoje udnje. Budi kraljica u svojemu pustinjatvu, a kada dou po tebe s koijama i raskojem, budi pustinjak u dvoru kraljice. I budi nezbrinuta zbog svoje dvojednosti. Ona je u tvojim oima nemogua a kakva je, to misli, u oima Svemoguega? 28. ZLATO JE ZLATNO ISPOD NEISTI; dragulj je draguljan ispod praine. Ne ra zlato, ne trule kristali. Ali vrijeme, vrijeme prolazi. Tebi govorim, Moje zlato i alemkamene. Ja sam te talio, Ja sam te strugao, Ja sam te kovao, Ja sam te brusio; i sad si Moj nakit, Moj ures, Moj si sada po mjeri talisman. Ali te prekrio sloj zemaljskoga praha, sloj tamnog zaborava. Pa kad zborim zlatu i alemu, odaziva se neist i praina. Zlato Moje, i Moje draguljno, zar vie ne zna to si, i ije si? Hou li te u vatru ienja, hou li te u vodu umivanja? Ti uti. A uplaeni, neist i praina trae odgodu. I vrijeme, vrijeme, vrijeme prolazi. 29. BUDI VAZDA I SVUDA BLAGOVJESNA, jer to ime sam ti dao kao zadatak i kao sudbinu; vrati Mi ga vrhom punog vijesti, koja jesam.

Ui u san ljudima i kai im svoje ime; proi javom svijeta poput jasnoga sna. Na usnama blage vijesti koju nosi, rastopi se kao hostija. Jer to je zadatak i sudbina, koju sam ti namijenio. I vrati Mi se kao ime, koje svakomu pristaje. 30. TKO ZVONI NA VRATIMA? Ja. Tko otvara vrata? Ja. Tko pita tko zvoni na vratima? Ja. Tko zna da sam to Ja? Ja. Ima li mjesta za jo jednoga? Nema. Jer ja sam taj jedan, i Ja sam to mjesto, Ja sam taj jo, i Ja sam taj ima. 31. OSTAVI SVOJ KAPUT PRED VRATIMA; svoje cipele i svoj kiobran. Povratnu putnu kartu. Pozivni broj ureda za izgubljene stvari. Kozmetiki pribor. Bankovnu knjiicu. Male oglase. Tko te tako pretovario, dijete Moje? Pa i ta naprtnjaa s kostima predaka i sa sjemenjem izumrlih kontinenata emu e ti to? I kad sve to odloi, vie nee trebati prelaziti prag: ve e biti unutra. 32. NITA NE TREBA INITI, naprotiv, treba toliko toga ne initi. To je tvoj najvaniji posao, tvoja najdinaminija akcija: ne initi toliko toga to ini. Tolike rijei koje si izgovarala, ut e se kad zauti. Zaustavi korak, zaustavi misao o koraku; zaustavi kretanje, zaustavi elju za kretanjem. I u tiini te zaustavljenosti postani svjesna kako jako, kako odasvud putovi mijenjaju smjer vie ne vode od tebe, ve k tebi. 33. U MOJOJ NAGRADNOJ IGRI moe igrati samo na onu kartu, koju sam ti dodijelio, a ne na onu, koju bi ti htjela, zadivljena, moda, slikom na poleini. Strpi se, moda drugi put. No bilo bi bolje da sadanju igru tako dobro odigra da drugoga puta vie ne bude da osvoji nagradu neigranja. 34. ULUTALA SI U DVORANU OD IGRE, i sjela za plou s crnim i bijelim figurama. A velik ti je protivnik sjeo nasuprot. Igrate za glavu, i satovi vam nejednako mjere vrijeme do sjekire. On je kralj svijeta u ahu, a ti? No da, ti si netko tko ne umije igrati, ali umije pustiti Mene da zaigram. Pa gledaj sada kako dobivam za tebe, kraljevskim korakom pjeaka. 35. PALUBA POD TOBOM TONE, a ti zuri u obzore, ekajui da naie brod spasitelj. U koari, na jarbolu, s dalekozorom, ne vidi da je potpalublje poplavljeno.

Bolje bi ti bilo da sie, i prione za crpku. 36. MOJA SE RUA RASCVJETAVA, ali tko to vidi? Pa i ti stalno pita: cvjeta li, cvjeta li? Hram meugorski sputa li se, sputa? Vjeruj mirisu koji lebdi, ruiast, u uzduhu. Vjeruj smijeku koji se, samozvan, javi u pogledu, kada se uperi u zid buduega hrama. Rua posvudanjosti se rascvjetava, a ti pita: gdje? Miris vjenosti... a ti pita: kada? 37. NA OKO SAM TI ZNAK UDARIO da bi se sjetila... A ti jo uvijek gleda u daljinu i govori: ekam taj obeani znak. Dok ti oko nije zacviljelo, ti nisi vratila pogled kui. Kae da sam duhovit, a Ja naprosto ne znam to bih s tobom da bi me ula i razumjela. Pogreka je u oku, a ne u svijetu. Vrati se pod svoje vjee, tamo ima najvie posla. 38. DOLO JE VRIJEME KAD VIE NEMA VREMENA to si sijala, to si posijala; danas je etva. Nema vie odgode za ono, to je namijenjeno da se dogodi. Vrijeme izmeu uzroka i posljedice skratilo se do dana, do sata, do trenutka. to se spremalo duga stoljea, dogodit e se na iljku jednoga, jedinog asa. Jer sad je vrijeme kad vrijeme guta sebe poevi od repa i kad se eljustima hvata za zatiljak. 39. MOJE IME NEKA BUDE tvoja najsigurnija imovina, tvoj cjel i cjelcat posjed i bankovni raun, koji ne propada. Nema toga ovjeka, toga kipa, te slike, knjige, znanja, koji e ostati s tobom, kao to e Moje Ime s tobom ostati. Nitko ti ga i nita nee oduzeti, osim tebe same. Moli za snagu da to uvidi. I ne budi tedljiva troei od te imovine; a svakoj drugoj shvati prolaznost. 40. KOLIKO SAM TI DAO ODUZIMLJUI ti prigodu da pogrijei! Koliko sam ti pomogao razjurivi od tebe ceste i putove, kojima bi zastranila! A mislila si da te kanjavam. Dokle u ti davati oduzimanjem? Kad e Mi ve dati da ti dajem bez uskrate? Mojoj oceanskoj prirodi ovo tee pada nego tebi, koja na obali Mojega mora sanja o kapima. Naravno, alim se. Ali shvati Me ozbiljno. Kad ti sljedeega puta uskratim eljenu kap, prepoznaj u tomu ponueni ocean.

41. EKAO SAM DA POGRIJEI, u tomu je bila Moja nada da e se vratiti. Dugo sam ekao. Neka su se morska tla u visine dizala, i neka su silna kopna na dno tonula; neke su zvijezde u nebo ulijetale kao zapaljene strijele. Os Zemlji je dva, tri puta zateturala, i izlaz sunca dobacila put zalaza. Dijete Moje, zato si toliko oklijevala na toj opasnoj pozornici od igre? Zato nisi pourila u zaklon, k Meni? Ah, ti si htjela da mile volje iskuati svoju igraku, misao. I misao te zajahala da ju nosi kuda se njoj hoe. Dugo sam te ekao da pogrijei, da Me s milju prevari. A sad ekam da shvati da si pogrijeila. Pouri, ni Meni nije lako ekati. 42. NEMOJ DA TI DUHOVNOST BUDE PROPUSNICA neobavljene dunosti. Naprotiv, neka ti duhovnost bude podloga za njihovo bolje obavljanje. Ne izgovaraj se svojim slavnim zadaama njegovanja due; duu e njegovati kad njom prome svoj svakodnevni posao. Ako i uspije obmanuti svoju okolinu, Mene nee prevariti. Sve to sam ti dao da radi, radi kao da obavlja misu na uskrsni ponedjeljak. 43. JEDNOJ, DRUGOJ I TREOJ DAO SAM ANSU s jednom, drugom, i treom, da jedna, druga, i trea kaete jednoj, drugoj, i treoj sve o jednoj, drugoj, i treoj. Ne proputajte tu dragocjenu mogunost da se oslobodite tereta, koji ete meusobno skinuti sa svojih est ruku. Ni od koga drugoga na zemlji vas tri neete prihvatiti to, to ete jedna od druge. Zato, jer ste tri kuta trokuta, tri strane trokuta, jedno sredite trokuta. Pa ako se jedna stranica skrati, i druge se dvije moraju njoj sukladno podesiti; a ni jedan se kut ne moe ni smanjiti ni poveati, ako i druga dva ne pristanu na isto. Ni od koga drugoga na zemlji, vi neete uti to, to ete jedna od druge. Otvorite usta, ui, i srce, i postanite usta, ui, i srce jednoga troimenog bia. 44. NE TRAI DA PRONIKNE ZLATNU MREU MOJE IGRE, jer e se u njoj zamrsiti. Igraj ju ne pitajui to znae boje i lepraji, igraj ju uivajui u svojemu neznanju. Leptiri tekih krila lako se zamree, a neznanje na koje pristaje kao to bi pristala na ljubav, oslobaa te kao to te oslobaa istina.

45. HEJ, NA ISPITU SI, zadatak je pred tobom pa kuda strijelja pogledima i zvjera mislima? Oekivala si da ispit bude velika kunja i slava, a gle, on je obujmom nevelik, i teinom neugledan. Pristane li da ga takvoga polae, poloila si ga. Ako nisi znala, to je jedan od najteih: ispit skromnosti. 46. HTIO BIH TE PODUITI IVLJENJU NESIGURNOSTI - da naui ne znati svoj sljedei korak. Htio bih te nauiti da svaki svoj korak Meni posveti, a Ja u znati kamo u ga usmjeriti. Htio bih te nauiti da se sigurno i lako kree u prostoru izvan tvojih mjera i zakona sigurnosti, jer to je Moj prostor, i Ja sam odrediv samo njim. Na tvojemu tabanu ucrtana je mapa tvojega kretanja, ali naui se da ju ne ita, i ne prevodi na svoj jezik. Htio bih te nauiti da pie pjesme na jeziku, koji ne razumije. 47. NE REKOH LI TI DA UMJERI SVOJ GOVOR? Za svaku neprogovorenu rije spremio sam ti nagradu; a ti neumorno govori, govorei da vri Moju volju. Tvoja pria o Meni neka bude ljupkost s kojom e sasluati druge. 48. IVI SVAKOGA DANA KAO DA E SUTRA ZOROM POTONUTI ATLANTIDA, na kojoj gradi, to to gradi. Svake se noi oprosti s ukuanima, i za blagoslov rastanka odrijei ih od svih svojih zamjeranja; da biste se rastali ne dugujui nita jedni drugima. Pospremi svoju sobu svake noi, odgovori na sva pisma, podmiri sve obveze, operi rublje, i namijeni ga istoga sutranjemu danu; izglaaj haljinu i oisti cipele, zalij cvijee. Tako valja ivjeti svakoga dana da bi spremna doekala dan kad e potonuti Atlantida, Na kojoj gradi, to to gradi. Jer Ja elim da se svakoga dana moli, kao to se moli za odgodu smrti, i otklon propasti. Da slika grada to se rui u filmu tvojih dana bude zadrana na ekranu do daljnjega. 50. KAO NEPOSLUNU DJECU morao sam vas zaplaiti babom Rogom, da biste napustili kasnu igru, i vratili se kui. Povjerovali ste u babu Rogu, ali ne sasvim. Sad, kad ste uli u kuu, vidite kakav je vani mrak. Vie vam ne treba baba Roga da biste shvatili gdje vam je mjesto.

49. NE, TO JE BILA GENERALNA PROBA UASA to je bila vjeba za rasulo. Ne sluajte vijesti o nadiruoj vodi, o drhtanju tla, o udnomu ponaanju zmija; itajte s Mojih usana poruke koje se tiu vas, i zadatka, koji sam vam namijenio. Spasit ete ono, to Ja elim da bude spaeno; i nita manje od toga, ni vie. Zasada stojte mirno, dok drugi hrle put izlaza. Ovo je samo generalna proba propasti, koju morate doekati spremni. Jer sigurno je da neete unaprijed znati dan kad e se odrati prava predstava. Ulogu sam vam dao, nauite ju kako valja, i druge vijesti ne sluajte. 51. REKOH LI TI DA NE ZOVE VRAE i vidovnike, ak ni mudroznalce i pronicatelje od zanata? Rekoh li ti da ne trai savjeta u takvih, kad sam Ja ovdje s punim lagoslovom? Kakvi ti drugi znalci trebaju, dok znanje eka u tvojemu srcu? Daleke stanice zamuckuju, dok izvor njihovih vijesti pokraj tebe ubori. 52. SVE TO IMA I TO BI HTJELA IMATI, stavi u Moje ruke i zaboravi to si stavila, ali ne zaboravi da si stavila. Osjeaj stavljenosti neka s tobom ostane kao jedina izvjesnost. Ne navijaj za ovo ili ono, ispusti iz glave redoslijede i znaenja. O tomu u Ja brinuti, ako Mi dopusti. Dijete Moje, idi laka koraka putem, koji sam ti namijenio; tvoje e kovege tvoj nosa donijeti za tobom. Ili, moda, nee. A ti, ne bude li primijetila razliku, znaj da si blizu cilja. 53. DAO SAM TI DA ZNA SVOJE NEZNANJE, o svojemu znanju da nita ne zna. Dao sam ti da ne zna to zna. I to je zasada najvie to zna: da ne zna. Kad jednoga dana bude znala vie... kad jednoga dana bude znala vie... dovrit e ovu pjesmu, znat e kako se to radi. 54. KAI MOJE IME MAKI, prodavau novina, djetetu u utrobi nepoznate ene. To je jedino bogatstvo, koje to vie raste, to se vie troi. Kroz gutik i mrak ulice idi s Mojim Imenom kao s maem, i kao s upaljenom bakljom. 55. NE PODCJENJUJ SVOJ RAZUM svoju slutnju, svoje osjeaje; ne otkvai se i ne prioni za razum, slutnju, i osjeaje drugih pa makar ti bili bliski duhom, pa makar im se divila i svesrdno im vjerovala.

A ako to ipak uini, ne podcjenjuj taj svoj in. Jer znaj da sam u igru ubacio svoje najbolje glumce. Ne bilo koga, ve poizbor igrae. Oni su kadri mnoge zavesti, mnoge preuvjeriti, oni nose Moju znaku uvjerljivo. Ali ma koliko oni znaili i zraili, ipak su samo tim za svjetovno prvenstvo. I igraju protiv momadi od samo jednoga lana: Mene. Jesi li sad shvatila to elim? elim da Me u tvojim oima ne zasjeni ni Moj najvrsniji poslanik. elim da Moju poruku najboljima ne uje bolje od Moje poruke tebi. Ne podcjenjuj, dakle, svoj razum, svoju slutnju, svoje osjeaje. 56. VOLI ME, ALI ME NE VOLI UVSTVIMA, Voli Me sobom. Ne gubi dah kad Me spazi oima. Gubi dah kad Me osjeti u svojemu dahu. Ne voli Me uvstvima, voli Me biem. Bie ne haje za to die li ubrzano ili usporeno, die li uope. Pita kako je to mogue? Kad ocean zatalasa i zapjeni, dubinama je njegovim to svejedno, nije li? 57. PITA LI SE KAKO MI JE, dok te gledam gdje glavinja, prolazei pokraj Moje ispruene ruke? Nije li ti vrijeme pomisliti da je i Meni bolno to tvoje glavinjanje? Ako ne zbog sebe, a ono zbog Mene, osloni se na Mene, ne propusti Me. 58. TOLIKO SI MILOSTI IMALA, imaj sada i malo pravde. Navikla si na iznimke, spomeni se sad pravila.Gdje je, pita, milovanje i milota sad je s onima, kojima ih nisi znala dati, nudei im red i pravdu. 59. KAO KAP NA DLANU PUSTINJE, Ja sam u tvojemu danu. Tvoj dan koraa kao pustinja dinama tvojih misli, rijei, i tabana. A gdje sam Ja u toj igri pijeska? Pusti svoj dan neka ide sporim bespuima ti ne idi s njim. I dlan dana neka promakne ispred Moje kapi ti ostani s njom i okupaj se u njoj, napij njom svoj plamen, i ne pitaj kamo ode pustinja. 60. DAO SAM TI ORUJE i rekao ti metu, objasnio ti da je gaanje tvoj cilj. Tisuu je godina prolo jesi li ga dosegnula? Ah, ti razmilja o meti, o tonosti i promaaju pogotka. Ne shvaa da je smo takvo razmiljanje promaaj. Ne rekoh li ti da je tvoj cilj gaanje? 61. NE REKOH LI TI DA VJERUJE MENI, a ne svojim oima i uima? Ne rekoh li ti da dolazi vrijeme ispita? Vrijeme predaje i posljednjega znanja, koje te vodilo k Meni?

Ne rekoh li ti da na zemlji nema niega tako bliskog Meni da bi zamijenilo Mene u tvojemu srcu? Ne rekoh li ti? Vrati Mi sad tap i cipele, sat i smjerokaz; zatvori oi, zavrti se u krug, i putuj bez nogu, onako kako se po Mojoj zemlji putuje. 62. DAJEM TI PRIGODU DA ME SLUA, s osjeajem da slua sebe. Tvoje su najdublje elje jednake Mojoj zapovijedi. Dajem ti prigodu da bude potvrena i ukinuta o istomu troku. Moja rije nije za igranje; ni tvoja elja nije za zatomljenje. Ali, ako ne zna koja ti je elja najdublja, onda se podini Mojoj zapovijedi, i saznat e. Ako zna svoju najdublju elju, onda nee saznati to je to Boja zapovijed. Kao to ednu ovjeku na izvoru ne treba naredba da pije. 63. VOLIM DA MI DOE RAZNORAZNA, uvijek razliita, a da te Ja onda lovim istu, vazda istu. Poslije ti trai novu haljinu, u elji da Me zavara. I ne sluti da ti je od Mene i ta elja i ta haljina, jer Ja imam i strpljenja i njenosti da se igram s tobom dok se ne umori, kao to majka ima strpljenja i njenosti da se igra s djetetom. Dolazila si Mi preodjevena u grm i kamen, u jato ptica, u klupko zmija, u pjenu i plamen. Dolazila si mi pod crnom, bijelom, utom i bakrenom koom ovjeka. Koju to jo krinku nisi iskuala? Rekao bih da je vrijeme da Mi doe bez krinke. Jer za nije bilo dosta igre, dijete Moje? Ve se mrai, i vani je pusto. 64. REKAO SAM DA E BITI TO NEE BITI, da bi ti mogla moliti da bude ono, to sam ve odredio da e biti. Nisam tebe usliio, ve sam ti dao prigodu da se osjea uslianom, i da potom shvati da je i tvoja molitva Moja volja. Dao sam ti prigodu da uotri svoju molitvu, da osjeti kako nema drugoga oslonca osim Mene; da te svijet i njegova logika naputa, kao to zmija naputa svoju duplju prije potresa. Dao sam ti prigodu da sudjeluje u Mojemu naumu. Ali znaj da postoji samo jedna volja, koja je slobodna a ta je Moja. I kad ona treba da se izvri, Ja vas smjetam u nju kao divlje golubove u pukotine visoke stijene. A kad bude trebalo da se zbude ega se grozite, Moja volja nee dati prigodu niijoj molitvi da Me zaklinje za odgodu.

65. KAD JE VRAK STRIJELE NEOTAR, emu onda natezanje luka? Koliko rijei, misli, pokreta, koliko planova u glavama i na papiru, a u dui se put zamutio. Samo utaman rasipate snagu i vrijeme. Ne rekoh li vam da se hram najbre gradi iznutra? Vodu s dalekoga izvora donosite u vjedrima, za ege i dada, a Ja vas ekam na bunaru, u dubini vaih njedara. Ali vi ste otili u vae glave i tabane, a to je Meni bliskom malo daleko. 66. TVOJE POGREKE JA PRETVARAM U DOBROBIT za druge. No one su i dalje tvoje pogreke. Da, ti grijei, ali Meni nita nije pogreno. U Mojemu svijetu nema propusta ni promaaja, jer Moj je svijet savren. To ne znai da ih nema u tvojemu. 67. VIDJELA SI TO JE BOLEST, I TKO JE BOLESTAN To su mnogi koje svijet pozdravlja kao zdrave i odlune, kao ljude od znanja i ugleda. Imena nekih itaju se po novinama, lica nekih smijee se s plakata. A s nekima od njih ivi pod istim krovom. Ali u dui takvih ne stanuje ni smijeak, ni lagoda. U dui im stanuje nespokoj, sumrak, i samoa. U dui im nema ni brata, ni prijatelja. U dui im je strah za njih same, i bijes na sve to im ugroava sigurnost. Saali se na njih, pristupi im po onomu mostu, kojega su jedinoga ostavili za vezu s drugima. Prii im, hinei da si i ti bolesna, pa e ti se povjeriti. Prokrijumari Me, kao ljubav, u njihov samotni ivot. 68. NE TRAI DRUGIH DOKAZA za bilo to, osim miline, koju osjea u druenju sa Mnom. Ne vjeruj dokazima drugih. Ne vjeruj udima o kojima se pria. Ne vjeruj svojim mislima i uvstvima, koja se javljaju u odvrat takvim priama. Tako se valovi jezera podiu u odvrat vjetru. Jesu li valovi dokaz da je jezero jezero? Nije li to jezerska voda, i od nje neodvojiva pitkost i slatkoa? Vjeruj samo milini svoje prirode, koju prepoznaje kao Moju. To je tvoj jedini dokaz. Dokaz? Zar ti je potreban? Ti si dokaz. 69. DOKLE E BITI UHO, koje slua apat, dokle e biti usta, koja ga apuu? Gleda Me zapanjena, i misli da Me dobro ne uje. uje Me dobro, ali Me dobro ne razumije. Ne sluaj, budi sluh; ne api, budi apat.

70. NE RADI NITA JER NEMA TO RADITI, ve dopusti da se radi kroz tebe. Budi platno na kojemu nastaje slika mnogih boja. Ne biraj, ne mjeri, ne usporeuj, ve dopusti slici da nastane. Budi list papira, na koji se sputa pjesma od mnogih rijei. Budi traka za snimanje, na koju se utiskuju titraji mnogih melodija. Ne radi nita, budi polje rada. Radi tako, i zaradit e odlije boanskoga glagola. 71. LIJEPA RIJE, KOJU SI NEKADA NEKOMU REKLA, sa Mnom je. eljam ju, da bih ti ju vratio jo ljepu. Ali ne zaboravi: kad uvrijedi i ozlijedi, samo je jedan uvrijeen i ozlijeen: Ja. Ustukni, dakle, od grdnje i podsmijeha. Jer vratit u ti grdnju istina, oianu ali vratit u ti ju, kao i sve drugo to Mi upuuje. Saznala si tko sam i gdje sam, i to te obvezuje da ni zemlju ne gazi tekim korakom. 72. NISU DIVLJACI ONI, KOJI NE ZNAJU TVOJ JEZIK, tvoja pravila, i tvoje navade. Divljaci su oni, koji uzimaju, a ne vraaju. Ve danima ti divlja rua ike iz pitomoga korijena, oduzimljui pitomoj snagu. Divlja je odrjeita u svojemu rastu, poput sulice baene uvis; ali oduzevi pitomoj cvijet, nije ga sama na svijet donijela. Mnogi su slavni ljudi nalik na divlju ruu. Stre, a bez cvijeta su. Na tuoj se snazi podiu, a ne uzvraaju ni mirisom. 73. PRIMJEUJE LI DA GOVORIM O TEBI, kad govorim o drugima? Ti budno slua, nadajui se da su drugi drugi; no u skrovitu srcu zna tko su oni, i odakle su. Poslije Me pita kako da im pomogne. Ja ti kaem. Onda ti u punoj ozbiljnosti pregne neto uiniti za njih, i pritom ne uje Moj smijeh. Primjeuje li barem to da, inei njima, ini sebi? 74. SVE JE UA STAZA, sve je bri trn; ali natrag vie ne moe. Dao sam ti da naprijed bude tvoja odluka. A natrag da bude Moja zabrana. Izmeu tvoje odluke i Moje zabrane tee tvoj put sve bri, sve ui, i jedini kojim moe koraati. 75. JA SAM NJEAN, NESTAAN, STRPLJIV, brian; volim se aliti, znam se namrtiti; zavodim te, plaim te, razblaujem te, razbijam te na komade, zibam te na rukama kao bolesno dijete; Ja sam pun iznenaenja, suutan, potresan, vazda radostan.

Ali kakav sam uistinu, ti nikada nee saznati, dok se Mojoj ljubavi ne prepusti. Tebi je, ini se, lake nabrajati znaajke koje ne znae nita, kad se usporede s Mojom neizdvojivom, neizbrojivom, neimenjivom istinom. Tebi je, ini se, lake sa svakom od tih znaajki voditi ljubav, nego voditi ljubav s Mojom ljubavlju: sa Mnom. 76. MOJ POKLONIK NIJE ONAJ, TKO ZNA MOJ LIK i Moje Ime, ve onaj, tko zna ljubav, koja jesam. Onaj, tko jest ljubav, koja jesam. Moj poklonik je stablo, koje poklanja svoj rod i ne trai uzvrata. Moj poklonik je oblak koji, otputajui plodotvornu kiu, hlapi u irinama neba. Moj poklonik je ovjek, koji ne voli samo roditelje, djecu, i prijatelje, dobre, umilne, i bogoljubne, ponekad i neprijatelje. Moj poklonik je ovjek koji voli onako kao to cvijet mirie, kia pada, i voda izvire. Moj poklonik je ovjek, koji bespomono ne bira koga e voljeti, i tko je vrijedan i potreban njegove ljubavi. Moj poklonik je ovjek, koji ima mo da ne bira; ve mo da daje. 77. GDJE SAM JA pitao sam te kad si Mi sjedila nasuprot. Pokazala si svoje srce. Sjedio sam ti nasuprot, smijeio se sretan, jer si prepoznala gdje je to nasuprotno mjesto. Dri se toga znanja, ne trai Me u knjigama i svetim pjesmama, ne trai Me ak ni u tijelu, koje ti je sjedilo nasuprot, i kojim se sluim zbog slijepih i gluhih meu vama; trai Me na mjestu, koje si Mi sama pokazala, dok sam naoko sjedio naoko ti nasuprot, i u istini se smijeio. 78. UIM TE UMIJEU NAOKO NIEGA - ne uim te umijeu glazbe, ni umijeu ljupkoga vladanja, ve umijeu pristajanja na nita, naprosto, umijeu pristajanja. Zna li kakvo je to umijee? To je umijee vrhovnoga povjerenja. Kad ni o emu ne ovisi, kad ni za im ne ali, kad se niega ne grusti kad otpusti svijet iz svojega stiska i rairi prste tada e ti kroz njih tei, vjeno se ne zadravajui, to naoko nita. Uim te umijeu otputanja neega, da bi znala kako e s naoko niim: kao s najveim neim. Dajui mu slobodu od sebe. 79. BUDI PIJESAK kojemu se korijenom ne moe zakvaiti nijedna biljka. Budi pijesak u kojemu plodno tlo ne nalazi nita osim pijeska. Nikakvo prianjanje neka ne nae u tebi podrku.

Budi pijesak, uporite pijesku: isto, sipko, i zrnato sito, koje stalno prosijava svoje sitno, tvrdo, boje sunca ito, otpalo od daljnjega klijanja. Budi pijesak, zbirna pojava u jednini; budi ime svakoga svojeg slobodnoga zrnca. 80. TRGNI SE, I ZNAJ da Me moe svakoga asa izgubiti; opusti se, i shvati da te Ja nikada neu napustiti. Boj se duevne lijenosti, straari nad krinkama i lanim uspjesima, budi budna, pomna, strepi, trepti, pamti, plamti. I odvei se od straha pred promaajem. to znai jedna nepogoena meta, kad sam Ja obeani cilj? 81. NA DNU BUNARA, kao na obrnutomu vrhu brda, svake noi pali se svjetiljka ekanja. Oko nje je krug nijemih ekaa. Oi su im zatvorene, srce im je bunar, i na dnu bunara, kao na obrnutomu vrhu brda, pali se svjetiljka ekanja, i u krugu oko nje nijemi su ekai, i u njima... Na koga se, to misli, eka? Naravno, na koga drugoga? Devedeset i devetorica svom snagom ekaju, zadravajui svoje ispunjenje poput daha, ne opominjui,ne zovui te, ak ni aptom... Pa ipak, nitko se za tebe nije tako zduno borio. Niiji dah nije tako skupo plaen kao dah ovjeka, koji ne sluti tko mu dah poklanja. 82. PALIM SVJETLO U LJUDIMA, i aljem ih jedne k drugima. Svi ste vi jedni drugima svjetionici; u igri prepletanja Ja vas ne trebam gasiti da bih vas palio. Ja vas samo prekrivam tamnim zaslonom, i u asu kad aljem svjetlosni znak, Ja skidam zaslon s vae arulje. Tada sve oko vas sine u vidljivosti, a vi niste svjesni odakle je dola zraka po kojoj vidite. 83. DAO SAM TE LJUDIMA, kao to sam jedro dao vjetru a ne vjetar jedru. Dao sam te ljudima da te ispune, ponesu, i gurnu te u tvoju svrhu i sudbinu. Pusti im se, raskrili im se veliki je dar znati primiti. Velika je mo znati klonuti do krpe, i ekati vjetar da postane jedro. 84. KAE DA ME VOLI, i da je to dovoljno. Ako sam Ja za tebe lik kojim se sluim, liku bi takva ljubav bila dovoljna. Ako si ti sebi lik koji nosi, takva bi ljubav tvoj lik zadovoljila. Ali razmisli tko si ti, i tko sam Ja? Ne eli, kae, razmiljati. Razmisli tko to ne eli razmiljati? Tvoja se haljina zaljubila u Moju, pa ne eli da joj smetamo.

85. SVAKE NOI ZARONI DO DNA MOJEGA DANA, i ja ti dajem sve koljke i sva blaga. Pred zoru, ni jednu koraljnu granicu, ni jedno zrnce pijeska da prenese u dubokim depovima sjeanja. Cijela je tvoja uspomena sadrana u tvojoj elji za snom. Kad padne veer, tebi lakne ne zato to je jo jedan dan proao, ve zato, to nailazi jo jedna no. Jedne noi stavit u ti pod jezik zrno bisera, pa kad drugo jutro izusti Moje Ime, biser e ti pasti u dlan ravno iz sna, sa dna, stvarni, tvarni biser. 86. BISER IMA BOJU BLISTAVOGA PEPELA, pepeo ima boju ugasloga bisera. Kopaj na istomu mjestu ispod dvoga, i nai e tajnu, koju ti govorim svakoga dana obinim rijeima. Moda e razumjeti kad ti ne bude jasno. Mutno od bisera sjajno od pepela na istomu mjestu ispod dvoga Razumijevanje jednoga nai e moda. 87. TO JE MIR? Zar je to potrebno znati rijeima? Budi mir, i sve to se trudi objasniti, bit e jasno. Neka tvoj ivot bude ta rije koju trai, definicija oko koje nastoji. Kai im ivotom, inae nema pravo govoriti. 88. KAD MOJA ZLATNA KIA PO TEBI PADNE, ne trudi se da loncima hvata zlatnike. Ve svuci haljinu, rublje, i cipele, i plei u Mojemu zlatu kao luda rasipnica; i ne mari saznati koliko se toga istoilo mjeri li se na kaplje, ili na kablove. Ne zadravaj Moje darove, i oni e ti stalno pritjecati. 89. ZAR SUMNJA U MOJU NJENOST samo zato, to te vodim na teke ispite, gdje su strogi suci i visoki zahtjevi? Zar bih bio bolji prema tebi, kad bih te pustio da kunja u svojoj sjenici od slavujnih rijei? Zar ne zna da te vodim tamo, gdje si kadra uspjeti? Kad bi to znala, ne bi bilo ispitnoga vijea, ni zadataka od kojih strepi, ni roka, koji je kratak. Kad bi samo znala da sam ispit skrojio prema tvojemu znanju, o kojemu tako malo zna! Kad bi samo Mene malo bolje znala! Onda bi znala i ono, to ne zna da zna, umjela i ono, to misli da ne moe. Kad bi samo malo bolje Mene znala! 90. SPUSTI SE U SEBE, kao edan kabao u bunar. Dok se sputa, ne zaboravi da si ti kabao i bunar, a da sam Ja voda.

Kad zaroni u Mene, sjeti se da bunar bez vode nije bunar da ti bez Mene nisi ti. Utoni i odlui: hoe li ostati puna u dubini, ili bi radije da te izvuku u edni dan, vrhom punu vode? 91. DA MI ESTITA ROENDAN?! Ma nemoj, a kad je taj dan?! estitaj Mi roendan kada se do kraja rodim u tvojemu srcu. Tada e ujedno svanuti i tvoj roendan. Hajde da ga slavimo zajedno gledaj, sve je spremno, harfa i zastave, rue i svijenjaci, vino i mirisi. Samo nema svearice ona oklijeva s onu stranu vrata od roenja, i dri u ruci kitu cvijea, koju je putem nabrala. eka, kae, na Mene. 92. U RUCI DRIM KNJIGU, koju Mi pie. A ti Me pita smije li Mi ju pokloniti, kad ju napie. Svakako bit e Mi drago. Moda u ti napisati i posvetu. Moda u zaiskati da Mi proita koji stih. U ruci drim jo tri-etiri knjige, koje e napisati. Pouri, ali vodi rauna o tonosti prijepisa. 93. I KAD GRIJEITE, JEDNAKO VAS VOLIM, kao i kad ste ispravni. Ali vam se nasmijeim i nagradim vas kad postupite kako valja, da bih vas ohrabrio da nastavite. Moju ljubav, koja ne zna za uvjete i razlike, kako da shvatite? Smjestili ste Me meu suce i ocjenjivae, trudite se da odgovorite zahtjevima, da zadovoljite oekivanja. Va trud nagraujem, ali vas zbog vaih pregnua ne volim vie nego to volim one, koji se ne trude, i koji promauju. Jer Ja sam majka, kojoj su sva njezina djeca miljenici. 94. ALI KAD GRIJEITE, VI SEBE KANJAVATE kanjavate se neljubavlju prema sebi. Kad sebe ne volite, ne moete osjetiti ni Moju ljubav prema vama. I tako, odbaeni od sebe, tvrdite da vas je Bog odbacio. A Ja bih vas tada jo vie prigrlio, jer vam je potrebnije no onima, koji su sigurni u Moju ljubav. 95. PITA ME KAKO JE SVE TO POELO A Ja te vraam na ono, to ne poinje: na trenutak u kojemu Me pita, i u kojemu ti odgovaram. A ti i dalje hoe izvan bespoetka, zanima te odgovor na ovo ili ono, pa te ovo ili ono tako zaokupi, da se zadovolji odgovorom, i smetne s uma Odgovaratelja. Hej, nisam Ja zbirka odgovora! Ja sam jedan jedini ivi odgovor, u kojemu se ti, kao pitanje, mora rastopiti.

96. OVISNOST O MENI jedina je ovisnost, koja je blagotvorna. Ovisnost o Meni, ovisnost je o ljubavi. O ljubavi budi ovisna, a ne o onima, koje ljubi. A ljubi sve, ljubi svakoga. Pristani na to da ostane bez mnogih, pa i bez svih; ali ne pristani na to da ostane bez Mene. Ah, a to sam ono Ja? Ja sam tvoja ljubav prema Meni. Bez ljubavi prema Meni, nema ljubavi ni prema komu. Bez ljubavi prema Meni, bit e ovisna o prvomu, koji ti naie putem. 97. ZADOVOLJIT E TE SAMO JEDNA SLUBA: sluba Meni. U svakoj drugoj slubi osjetit e se prevarenom, iskoritenom, nenagraenom. A sluba Meni ne pita za korist i nagradu. Sluba Meni nije neka posebna sluba: svemu to ti pokuca na vrata, pokloni svoje vrijeme i svoju snagu, ne oekuj uzvrata, ni ikakva drugog razloga, osim tue probiti. Takva je sluba Meni, znala ti za Mene, ili ne znala. 98. JA TE NEU NAGRADITI ZATO to ti o Meni poneto zna iz knjiga, pria, i susreta. Nagradit u te ako radi Moj posao. A Moj posao je uitak sluenja. I zato ne radi nita za svoje blinje, ako to nije i tvoja vlastita radost. Jer Ja te neu nagraditi zato, to teka srca vri svoju dunost; ve zato, to je tvoja dunost tvoj uitak. I dok ne upozna taj uitak, slabo e ti o Meni ita znati. 99. VJERUJ MI I KAD NIJE ZA VJEROVANJE ta lako je vjerovati kad je vjerojatno! Vjeruj Mi i kad ti duhom najblii kau da ne treba, i kad se mnogi znakovi zdrue u jedan odreni znak. Jer sjeti se da te to Ja provjeravam, i da ti vjeru iz peta izvlaim sve tanjim udicama. I kad nema nikoga da podijeli s tobom vjeru, vjeruj. Vjeruj Mi i kad se Moja poruka ini neuvjerljivom; a to se vie ini takvom, to vie joj vjeruj. Jer lako je vjerovati kad se Moje obeanje sloi s vaim procjenama; ali to nije vjera, ve raun vjerojatnosti. Kad te smjestim u kolo svojih vjernika, pa kad i oni zanemoaju u vjeri, znaj da se ne radi o njima, ve o tebi. Pusti ih da ne vjeruju, ne navijaj da vjeruju samo zato da bi tebi bilo lake; ne izgubi razlog svoje vjere, sluajui razloge za tuu sumnju. Pusti im njihove mnoge i razne razloge za nevjeru; tebi je dovoljan jedan za vjeru.

100. DAO SAM TI I MNOGE I MNOGO; vrati Mi ih kad shvati da si neto drugo eljela. Ali pazi kakve Mi ih vraa! Ne vjeaj o njih svoje ljutnje i razoaranja; ne odbacuj ih kao istroene cipele, ili kao olovke koje vie ne piu. Naprotiv, opremi ih za put s panjom i ljubavlju, s kakvom sam ih Ja tebi dao. Uljepaj ih, ako ti nisu dovoljno lijepi; izglaaj ih, ako misli da su hrapavi. I najvie od svega, zahvali im, ak i ako ne zna zbog ega. Vrati Mi ih, kaem, ali samo kad shvati to treba od Mene traiti. A ako se mnogima i mnogomu dade naao zato to ih vraa, onda nemoj, ostavi ih, ne vraaj ih. 102. JA NISAM IGRAKA da Me uzme i ostavi, da Me mjeri, vae, pogaa se oko cijene. Dajem ti se pod jednim uvjetom: da Me uzme. Ako Mene ne eli istinski uzeti, ve bi da Me uzme na rok i ogled sa zajamenim vraanjem uloga, onda nema cijene, kojom bi Me mogla kupiti. Uostalom, to da ti se vrati, kad nita ne ulae? 101. ALI PRIJE NEGO TO MI POVJERUJE, pretresi i prokopaj zemlju pod svakim Mojim korakom. Ni u snu Me ne putaj na miru. Od tebe oekujem budnost i potenje u sumnji, onoliko koliko e biti budna i potena u vjeri. Svaku Moju rije, i svaki postupak, stavi pod zraku provjere; Ja u ti omoguiti pristup i poznanstvo, Ja u ti doturiti sitnozore i krupnozore, zasjede iz sna i oblaka, vidike zdesna i slijeva. Sve u ti olakice pruiti, jer potujem tvoju elju da sazna. Ali kad jednom sazna, ma to to bilo, oduzet u ti i krupno-i-sitnozore, vidike zdesna i slijeva, zasjede iz sna i oblaka. Tada e morati potovati vlastito saznanje, kao to sam Ja potovao tvoju potrebu za njim. 103. IMA PRAVO DA ME IMA, stoga se ne snebivaj, ne eprtljaj, ne raspituj se kod drugih, ne popostaj, ne gubi vrijeme. Ne iti milostinju od Mene, jer Ja nisam seoski gazda, a ti nisi prosjakinja. Ja sam ti Otac, ti si Mi ki, koja ima pravo nasljedstva onoga asa, kad shvati da Mi je ki. Jedva ekam da zaite od Mene na nain kerinski. Dotuilo Mi je prosjaenje, cvile, i udvornost onih, koji ne znaju tko su. 104. DA, ALI PAZI TO E ZAISKATI Svilen rubac? Jezero u planini? Kesu bez dna? Ljepotu bez usporedbe?

Ogrlicu od dragulja? Nemuto jezik? Slavu bez premca? Svilen rubac... Ne polakomi se za sitnicama kao to su raj, ili mo letenja. Na trenutak zastani, i razmisli kakav li je to darodavatelj, koji sve ovo poklanja nehajno i u obilju, kao da je morski pijesak. Prije nego to zatrai svilen rubac ili rajske poljane, sjeti se darodavatelja, i poeli da bude jednako bogata: da nita ne poeli, jer ti nita ne treba: jer sve ima: jer sve daje. 105. TREBA DA STREPI, ALI NE I DA SE BOJI Bojati se znai ne razumjeti Me. Strepiti znai naslutiti to se sve moglo izgubiti ne susrevi Me. Strepiti znai biti svjestan gubitka koji te nije snaao; biti svjestan svojega neznanja da te uope snaao, kad bi te snaao. Pred ljubavlju se strepi, u ljubavi se strepi. Strahuje se kad nema ljubavi. Strepiti znai ljubiti i sjeati se neljubavnoga doba. Strahovati znai ne razumjeti Me. 106. NE PADAJ U SUZNE ZANOSE, ne slavi Me, i ne veliaj rijeima. Ako Mi eli odati poklonstvo, predaj Mi svoje elje, i s njima svoje ljutnje, smutnje, i strahove. Prozrai i osvjetlaj svoje misli to e biti blagdanska misa, kojoj u rado na oltar sii. Ne klanjaj Mi se, i ne kadi Mi, ne gradi Mi katedrale od pjesama. Radije bih da proetamo ulicom tvojih elja, kojom si nekad sama glavinjala od jednoga do drugog prodavaa droge. 107. HOETE LI ESTITATI SUNCU TO SIJE I GRIJE, ili ete estitati sebi to ste se nali pod njegovom svjetlou i toplinom? Shvatite svoju dobru sreu, i kad ju shvatite, to e biti estitka kakvu elim od vas primiti. Sveanost je svakodnevna, a vi ju slavite jednom u godini. Svakoga dana sve vam darujem iznova, a vi ste odredili samo jedan dan kad primate darove. Od bezmjernog Mojega davanja, i ljubavnoga neizmjerja uzeli ste mrvicu, i zbog mrvice Me hvalite i slavite. To je kao da gladan ovjek pjeva psalme o sitosti. Gladujem i Ja za vama, Ja, koji sam puna punina. Jer sve Me se tie, i nita Me ne dotie. Sunca se tiu ita i usjevi, mada ga svojim klasom ne dotiu. 108. SPREMAO SAM VAS ZA TIINE, ZA MILINE, duga smo stoljea na tomu radili. Obeao sam vam da ete Me prepoznati kad siem i kad siete,

i rastali smo se suznih oiju, negdje u visokim predjelima neba. Siao sam, sili ste. Samo Ja ujem utanje vaih krila, samo Ja ujem zvona i trublje Mojega dolaska. Vi sluate tiinu i milinu svojega bia, i to ju jae sluate, sve vie Me vidite.

(Milano Beograd, srpanj 1990.)

1. KOGA SI SE UPLAILA, ZAR OCA SVOJEGA? Pa komu e se onda za pomo utei? Tko e te drugi pod okrilje uzeti? Tko kad si se uplaila jedinoga, koji to hoe i moe? Ali i ne budi ba sigurna u ishod, ti listu Moje breze i tople. Nesigurna, prui Mi ruku, sasvim malo uzdrhtalu. Jer kakva je to igra, kojoj u sredini kraj poznaje? Volim taj tvoj drhat, jer je nemoan promijeniti vjeru tvojega srca. 2. TKO TI ITA MOE UZETI, to ti Ja ve nisam uzeo? No misli li o tomu tko ti je dao uzeto? Ne ljuti se na lopova, koji te pokrao, na grubijana, koji te uvrijedio. Oni su to uinili s Mojim doputenjem. A misli li o tomu tko je dopustio da te vole i potuju? Dopusti da ti uzmu kao da ti daju, da te uvrijede kao da su te pohvalili. I ne misli da si dobila samo onda, kad ti misli da si dobila. Ta toliko si puta pomislila da dobiva, kad si zapravo gubila. Tko ti ita moe ili ne moe bez Mojega potpisa? 3. SVOJU SAM VLAS SPUSTIO na bijeli papir tvoje nenapisane knjige. Takva je Moja pozivnica za pjesmu, koju e Mi napisati. Pokuaj ju samo ne napisati. Ako ipak uspije, Moja e vlas propjevati. 4. VODIM TE SVE UIM PROLAZOM u zemlju tvojega sna. Ja znam tvoju mjeru, a znam i tvoju elju. Ovim e putom proi ako se ne svre, i ako ne prti na leima naprtnjau, o pojasu bisage, u ruci torbu. Hej, baci i to posljednje breme! Baci ga i idi dalje lagana svoj san u zemlju svojega sna. 5. JA SAM TEBI TI SAMA i ti bi Me morala znati, kao to i Ja tebe znam: jer ti si Meni Ja sam. 6. DOVEO SAM TE OVDJE, MEU LJUDE, stabla, i dane, da o Mojemu troku doznaje iji si gost. Ja sam tvoj domavin i kad je gozba, i kad je post. Ja sam tvoj kuhar, sluga, smetlar, vratar, a htio bih da budemo

ravnopravni, htio bih da o Mojemu troku postane vlasnica svratita, u kojemu odsjeda. 7. UTEG PO UTEG TI SKIDAM, a ti plae od straha. Zaboravila si hodati ako ne posre. I misli da neto nije u redu ako te zveket lanca ne uvjerava da koraa. Zar zveket lanca? A zar ne zemlja koja pod tobom odmie? 8. EKAM da postane nain kojim e Me nai. Oh, lak je to nain, i rado bih ti ga pokazao. Ali to bi bilo kao da u igri skrivaa onaj skriveni otkriva svoje skrovite onomu, koji ga trai. 9. JA MOGU NA TEBE EKATI jo mnoga stoljea, ali ti vie nema vremena na ovomu putu k Meni. I vie nema prava na uzmak, na ustuk, na popostajanje. Vie nema prava ne znati, ne umjeti, ne moi. Dijete Moje, sati tvojega puta k Meni skrauju se od asa do asa. Ja sam te ekao tolika stoljea, pa mogu jo toliko. Ali ti vie nema vremena da Me na vrijeme nae. 10. REKAO SAM TI: NE ELIM DIO TEBE elim cijelu tebe. Jer Ja ti ne dajem dio Sebe, volim te cijelom ljubavlju, do kraja, i do beskraja. I niemu izmeu tebe i Sebe ne dajem mjesta, to nije ti i Ja u pomalo pomijeanu liku. 11. IJA TI JE JO LJUBAV POTREBNA, OSIM MOJE? iju njenost trai, iju pomo zaziva, osim Moje? ije blago eli biti, osim Mojega? U ijemu se snu eli probuditi, osim u Mojemu? Pita: ima li uope u Mojemu svijetu stvari, koje nisu Moje? Ako ih ima, znaj da sam ih Ja stvorio, da bih imao neto, s im u se boriti za tvoju ljubav. 12. NE PRIELJKUJ LAK PUT, eli da lako koraa. Nikada nee saznati je li ti korak lak, ako ti je put lak. A moda e saznati kakav ti je korak, ako ti je put tegotan. Kakav ti je, dakle, korak? Zar ne eli saznati? Zamisli: moda ti korak umije ne dotai zemlju, kad zemlja postane kal i kamen. 13. NISAM DOAO ZBOG UMNIH i naitanih, da im potvrdim umnost i znanje; doao sam zbog onih, koji umiru od ei. Jer Ja znam da umiru oni, koji vole ljubav. Oni znaju da sam Ja ljubav. Zbog njih sam doao: da primim njihovu ljubav, da im Svojom ljubavlju uzvratim.

14. PUTAM TE DA MI PJEVA, da bi se tvoje bie rastalo od utnje. Poslije te dovedem pred grm rua, i kaem ti: Pogledaj, to je Moja rije. Hajde, ponovi ju. Ti tada zauti, i Ja te putam da uti, ne bi li se tvoje bie rastalo od govora. Pjevaj Mi, pjesnikinjo, ali ne zaboravi da sam Ja ve sve ispjevao. Ako te zaposlim na Svojemu dvoru, to nije zato to Mi treba tvoja sluba, ve zato to je ona tebi potrebna. I kad ti od vremena do vremena to pokaem pred kakvim grmom rua, ti zauti i zaspi u Mojoj rijei, kao dijete u kolijevci. 15. ODOH OD TEBE u licima i glasovima obitelji i prijatelja. A ostadoh oko tebe u utanju samotne noi. Ali i ono e uskoro zamrijeti. Pa kad zamre, ostat u s tobom kao tiina tvoje due. Uminut e i uho, kojim Me slua. Ah, pa to onda! Sluaj duom tiinu due, i ne boj se da e te ona napustiti. 16. ELIM DA SI SVA OD SUZA, ali da ne plae. Neka tvoja brana bude jaa od tvoje bujice. A onda, u jednomu asu, neka ne bude jaa, ah, neka popusti. Pa kad zaplae, elio bih da ne zna kakve su to suze: radosnice ili alosnice. 17. TO VIE MISLI O SVOJEMU NEPRIJATELJU, to on biva jai. On ti izokola nudi tvoje pravedno zgraanje nad njim: on te mami u zamku svetoga gnjeva, u obranu pravde i istine. uvaj se, jer e neprijatelj koristiti tvoje gnuanje kao svoje pogonsko gorivo, i napajat e svoju vojsku na tvojim bunarima. Nego ne misli na nj, i on e umrijeti tamo, gdje jedino i ivi: u tvojemu umu. 18. NE PROTURAJ SVOJU GLONJU S DRUGIMA pod natpis visokih naela. Jer Ja umijem prepoznati to je sitne, a to nije, ako drugi ne umiju. Neka te ne zavara ni pljesak, ni grdnja drugih trudi se da zadovolji Mene, koji sam tvoj jedini sudac i prosuditelj. Meni nastoj udovoljiti, dok ti aljem hvale i klevete, da bih ti malo oteao zadatak. 19. NE UZIMAJ PREOZBILJNO ove Moje igre s tobom. Uzimaj ih zaigrano; zaigrano gubi i dobivaj. Jer ako eli igru dobiti, mora najprije pristati na to da ju izgubi. Ti hoe radost? No kako ju uzeti bez njezina naveza, alosti? Ali ako nee takvu igru u parovima, onda ne trai dobitak ni zadovoljstvo, pa e izbjei gubitak i bol. Reci Mi sad hoemo li prekinuti ili nastaviti?!

20. OPKOLIO SAM TE KRUNO, i polako steem obru oko naega sredita. Ti danonono slua tihu kripu vanjskoga svemira, to se svija oko svoje uarene jezgre. Strpljivo s tebe ljutim ljusku po ljusku, devet tvojih planeta. Tek kada ih oljutim, stii u u toku koja ih stvara, i koja se prelijeva preko svih tvojih oboda. 21. JA TE NIKAD NE NAPUTAM. Ja te ni za to, i ni za koga, i nikomu ne dajem. Budi u to sigurna, ne vrijeaj Moju ljubav. Ne sumnjaj u to da si izabrana meu mnogima, da Me izabere izmeu mnogih. Nisi to zasluila, oh, ne. Davno si, na svojemu prvom roenju, dobila od Mene dar roendanski a koliko sam dugo ekao da odraste i zaviri u kutijicu od poklona! I vjeruje li sada oima? Prsten od zaruka, vrijedan tisuu ljudskih godina, vjerno te ekao da ispuni njegovu mjeru. 22. OSTADOSMO LI KONANO SAMI, nas dvoje? I gdje nam to ode svijet i huka njegova? ali li za svijetom, pa ma kako taj svijet bio drag tvojemu srcu i oima? Ma koliko o Meni zborio i Mene svjedoio? ali li za Mojom haljinom pokraj ivoga Mene? Ostadosmo li noas sami, nas dvoje? Cijeloga sam dana nestrpljivo ekao ovaj as. Gledao sam te kako pije Moje slike, kako die Moja pisma, i kako guta sve to drugi o Meni priaju. Kliktala si od uda i od enje. A sada sam preda te stao, napokon Ja sam. Sad si preda Me stala, konano ti sama. To nikada nee moi prevesti u rijei. To nikada nee moi zadrati u sjeanju. No znaj samo jedno: Ja sam uvijek s tobom, mada smo rijetko sami. 23. NE ZNA SVOJU BOLJKU, pa kako da moli za lijek? Sreom, Ja znam i jedno i drugo. Prepusti Meni svoju molitvu za ozdravljenje. Ali onda Mi mora prepustiti i sve druge molitve. Molitve za ono to misli da zna, i za ono to misli da umije. Moda sam tomu tvojemu znanju i umijenju potrebniji, nego tvojemu jasnom 24. ZNA LI DA SAM TI U KRILO PROSUO DRAGULJE i bisere znanja i moi? A ti, to radi? Pred ijim to vratima prosjai, bogataice?! Sva su vrata Moja, rei e. Sva su ona Moja, kaem. Ali tvoje ime pie samo na jednima.

10

Pred tua si vrata stala s krilom do vjenosti punim bisera, pa moli za novi da preivi ovaj dan! 25. ALJEM TI MUNJE DA TE PROBUDE, kad se ne budi na apate. Ti misli da sam gnjevan Bog. Ah ne, munja je ljubavni apat, koji nisi ula. Udarac je milovanje, koje nisi osjetila. 26. LEPTIRU, DOKLE E SANJATI SVOJ LET? Koliki sad cvjetovi, kolike livade sanjaju tebe, a ti na predivu svoje kukuljice rie njihovu sanjariju. Dokle e misliti da ti nisi ta, koja je pozvana na oplodnju cvijea? Na gozbu peluda? Na svadbu mirisa? I da to nisi ti, leptir, koji e pokrenuti kota, to ve duga tisuljea zapinje u vlastitoj hri? Ti, sa svojom pjesmom, koja se rasprhnula uokolo, malo zauena to ju itko uje? 27. GLEDA LI ME U MJESECU, SUNCE MOJE? Zna li iji je sjaj mjeseina? Mjeseev? Ah, a mjesec, ijim to sjajem sja? Ta to je tvoj sjaj, sunce Moje. Gleda li se u zrcalu mjeseine, sunce Moje? Vidi li Me u vlastitomu sjaju, sunce Moje? 28. MORAO SAM TE ZAKLJUATI ispod jedne dugokose vrbe, tri dana i tri noi, da te lijei njezina tiina i dobrota. Jer ti vazda misli da ima prea posla od ljubavi s vrbom. Zastani asak u trci, opusti se sve do trave i do vode, zaboravi da ima ita, da ima igdje, da ima ikad to ti ne struji pod korom. 29. SVE SAM VAM DAO, trebate samo uzeti. Sve sam vam rekao, trebate samo uti. to jo uiniti za vas, mili Moji? Recite, i uinit u. utite. Ah, zar da i kaem za vas? Da u vae ime zaitem? Hoete li tako? I to u uiniti. Ali razmislite: moda neu zaiskati ono, to biste vi zaiskali da ne utite. 30. VISOKO LETI, MOJA KRILATICE, a nisi svjesna da leti. Ne vjeruje Mi kad ti to kaem. Misli: elim te ohrabriti u hodanju. Misli malo i na to kako li je Meni kad Mi ne vjeruje! Misli malo i o tomu da te Ja ne elim uvjeravati. Da, ak sam i Ja nemoan pred slobodom, koju sam ti dao; iz te slobode uzvrati Mi slobodom, slobodnom od nagovora. 31. MOJE SU PORUKE DANONONE, a ti tek poneku uhvati u letu, dok ima oblik latice, pahuljice, ili ptijega pera.

No tolike je ve zemlja upila i voda odnijela. Zemlja po kojoj gazi, apatom ti prosvjetljuje tabane, voda koju pije, prevodi Moju rije na jezik tvojega tijela. Oh, ne hvataj samo one poruke, koje imaju oblik tebi znan. Jer dok jednu ispisuje rijeima, stotinu se drugih istopi od enje za tobom. 32. NE PROVJERAVAJ ME Ja sam jedan Bog, i vazda jedno zborim, pa makar tisuama usta govorio. Moja je pjesma uvijek ista. Moj zvuk se toi kroz bezbroje frula ne usporeuj, ne provjeravaj, ve sluaj i prepoznavaj. Ja sam jedna pjesma, ti si jedna od milijuna Mojih frula. 33. DOI DA TE UMOTAM U SVOJU TOPLINU, ti promrzlo dijete. Ne misli o tomu da nema vremena, da nisi odraslo, da ti je dom tvoj lea okrenuo. Ako ve ne shvaa koliko ti je potrebna Moja ljubav, shvati koliko je Meni potrebno da ti ju pruim. 34. NE BUDI KRTA S BLAGOM, KOJE SAM TI DAO; rasipaj ga u pregrtima, i ne brini o tomu hoe li ga netko nai, ili nee. O tomu Ja brinem. Znaj da ga obiljem svojega davanja umnaa, i da ga svojom bezbrigom ini neprocjenjivim. Razbacuj ga biserno i draguljno, kao to vodoskok razbacuje dugu u vodenomu brizgu, a vazda mu ostaje vrsta kristalna stabljika, neubrana. Budi kao sunce, koje na isti nain rasipa svjetlost i toplinu: raskono, nehajno, ne birajui komu, ne pitajui zato. 35. KAKO ME ISPUNJA VAA PRAZNINA, kako Me hladi vaa toplina! Nataem vas u Sebe, dajem vam Svoj okus i Svoja svojstva; praznim vau prazninu od vas, i punim ju Svojom. Ispijam vau eu za Mnom, i nazdravljam vam aom Svoje pjenuave, nektarne nitoe. Gledate ju, u san se ruite, u snu sanjate da ju u snu pijete. A redovi anela, budni, ekaju da samo udahnu njezin miris. 36. OKO VAS LETE I HUJE LEDENE ZMIJE MRNJE, djeco ljubavi. Nisam vas opremio nikakvim orujem, u oklope vas nisam oblaio, arolijom vas nisam zatitio. Ali sam vam dao oi, koje ne vide zlo. Pogledajte, djeco Moja, oko sebe: njiu li se to cvjetovi livadni, ptice, prolijeu li, grane, njiu li se? Vidjet ete, zmije vam nee odoljeti, na vau e stranu prijei. Naberite Mi kitu krilatih zmija, utave Mi srebrne cvjetove donesite. To e biti ljepi dar nego da ste

Mi nabrali sve svete lopoe Nila, sve rue Samarkanda, i sve orhideje Indonezije. Oh, Ja se tomu srebru radujem vie, nego svemu zlatu svih Svojih sedam svjetova. 37. DOITE DA VAS U SEBE ODJENEM, da vas Sobom zaogrnem. Da vae prste u Svoje uvuem, da va glas u Svoj udjenem, da vaa stopala obuem u Svoja. Doite Mi u hordama, u oporima, u jatima, u rojevima u Meni ima mjesta samo za bezbroje. 38. POHRANILA SI U MENI SVOJE ZNANJE, svoj boanski nakit. Pohranila si u Meni svoju kutijicu s prstenom od sjeanja. Ja sam bog oganj, i sve to ne moe izgorjeti, uvam dovijeka. A ti si pola po svijetu bez prstena, jer takav je bio dogovor, pamti li? Dugo te drao zarobljenu svjetski div, dugo te mamio uresom zemaljskim. Ja sam bog oganj, ali srce Mi je plakalo gledajui te u ropstvu i samozaboravu. Ja, bog oganj, ruku ti sad iz Sebe pruam, i ruci na dlanu tvoj prsten ti donosim, jer dolo je vrijeme da se sjeti gdje si svoje sjeanje pohranila. 39. ZNA LI TO JE KIA BISERNA? Kia biserna su milijun bisera, koji po tebi liju zato, to si se nala na pravomu mjestu, u pravo vrijeme, prava ti. Biseri ti pripadaju toliko, koliko im treba da kliznu niz tebe u zemlju. Pokua li i jednoga zadrati, kia e prestati; daj mu slobodu i braa e te njegova sobom darivati, koliko traje njihov neprestani ivot. 40. IDI KAMO TE ALJEM, i ne skitaj. Govori to ti apem, i ne pitaj. Ne udi se kad je udno, jer nije udno; ne tuguj kad je uzaludno, jer nije uzaludno. Ne trai da dozna, ak ni da spozna; jer tko zna to je znanje? Sve u ti rei, i sve u ti dati, kad Mi preda ostatak od htjeti i znati. 41. VATRA JE UDNA STVAR, ba kao i voda. Njoj ne moe uzeti ar, a da ne uzme nju; njoj ne moe uzeti sjaj, a da ne uzme nju; njoj ne moe uzeti toplinu, a da ne uzme nju. Na rastavne dijelove moe ju razloiti samo u njoj. Takva je stvar vatra, veoma nalik vodi. Ali sutra e ti dati sve to ne moe od nje uzeti: toplinu, ar, i sjaj. Bit e topla, arka, i sjajna uz vatru, koja e ostati u sebi cijela i neodvojiva od onoga, to ti daje.

11

42. VIE ME NIKAD NE PITAJ JESAM LI TO JA; jer sve sam druge prilaze k tebi zagradio samim Sobom, i njima mogu proi samo Ja sam. Vie Me ne provjeravaj, ne ispituj, ne raspituj se kod drugih i treih. Nou ti pletem kosu, i ti se ujutro budi s Mojim mislima. Tko e ti drugi potvrditi da su Moje, nego Ja sam? Vie Me nikad ne pitaj jesam li Ja tvoj Ja Jesam. Jesam. 43. BUDI BLAGA drugima, kao to sam Ja tebi blag. Uzmi Moju blagost objema rukama, i dijeli ju kao kruh, i to e ju vie dijeliti, to e nje biti vie. Moja je blagost rosna i zanosna. Moja je blagost slika bez oblika. Moja je blagost nedodirna. Ali Moja se blagost moe dodirnuti u vaoj ruci, vidjeti se na vaemu licu. Ona vas posuuje da bi stigla dalje od vas, kao to voda posuuje ae, esme, i cijevi, da bi utaila eu ednih. 44. PRUI RUKU MRANIMA i oholima, to se bezbono krcaju u Moje Ime, kao u svoj oglas za slavu, ugled, novac. Daj im ono to sam Ja tebi dao, a oni e uzeti onoliko, koliko im ruka nije pesnica. I kad im da, ne misli vie o njima. Neka ova poruka bude tvoja posljednja prigoda da pogrijei, mislei o njihovu mraku i bezboju. 45. SVAKOGA KOGA TI OI VIDE, svakoga koga ti ui uju, svakoga koga ti misao takne, Ja sam ti dao. Dao sam ti ga s molbom da mu bude majka. Ne ljuti se ako je ljutit, ne nagli se ako je nagao. I daj mu svoju ljubav tako, da pomisli kako ju je on tebi dao. 46. TO MISLI, MOE LI ZLO NAVUI MASKU DOBRA? to misli, moe li ono tako dobro izgledati dobro, da e se uvui u pore anela, i disati s njima isti zrak svjetlosti to misli, moe li onda zlo ostati zlo to misli, nije li maska dobra bila mamac o kojemu zlo nije ni slutilo, jer nije slutilo da itko moe naslutiti njegovu varku to misli, tko je s dobrim razlogom dopustio da bude prevaren zato, da bi nadmudrio varalicu? 47. TO TO RADITE ZEMLJI i njezinim stvorovima? Zar ne znate tko zemljom hoda? to to radite sebi ovim neznanjem? Neznanjem tko zemljom hoda? to radi sebi ti, ne znajui tko sam Ja? Otvori oi, ugledaj Me. Ja, Bog va, zemljom koraam, i na svakomu koraku palim lomae proienja, da u njima

izgori sve to moe izgorjeti. Jeste li od takve tvari? Jeste li slama? Ili ste zlato? Ili ste sami vatra Mojih koraka? Nemate prava ne znati tko zemljom hoda. Nemate prava ne znati tko ste. Duni ste ovo znanje zemlji i njezinim stvorovima. Jer njih sam vam povjerio na uvanje. to im to radite svojim samozaboravom? 48. LAKO JE VAMA SA MNOM, teko je vama s onima, kojima nije sa Mnom lako. Pa ipak, koga im poslati, da im put k Meni olakam? Kako ih premamiti k Sebi, ako neu s vama? Kako ih zadrati u Sebi, ako neu u vama? Kad vam sa svijetom bude teko, vi sebe upitajte: biste li radije sa svijetom lakou, a sa Mnom nelakou? Ili biste radije imali ovo to imate lako do Mene, teko do onih, kojima je do Mene teko? 49. KAD TE ZOVNEM, NE PITAJ i ne razmiljaj, ve izai pred kuu i ekaj Me. Neu doi onakav, kakvoga Me zna. Doi u drukiji, i kratit u ti ekanje na Mene, i tek kada budem otiao, shvatit e, prepoznat e Me. Kad te opet jednom zovnem, ne oekuj Me ni onakvoga, ni uope, nekakvoga. Uope Me ne oekuj. Ne izlazi. Shvati da sam ve tu. Da si ve tu. Kad te opet jednom zovnem, odazovi se i prije nego to uje poziv; znaj da poziv ne bi ni ula, da se prije poziva nisi ve odazvala. 50. NE PII KNJIGU, PII MENE Pii ljubav, ne pii o ljubavi. Tu sam ti zadau davno namijenio. Da prvo naui pisati. Potom jo neto: disati. Ne disati zrak. Disati Mene. Pisati, disati: Mene. Samo Mene treba raditi, kad bilo to radi. 51. KOLIKO KOLJKI NA DNU OCEANA ovoga asa biser stvara! Usredotoeno, pobono, kao kad se gradi katedrala. Taj biser nitko nee vidjeti, i nitko nee ni znati za nj osim bisera, koljke i Mene, oceana. Meni su dragocjeni ti biseri dubine. Dragocjene su Mi molitve u koljci due blistave, samotne, neizmjernim mrmorom mora obrubljene. One ne mogu ne nastajati, ne mogu tajom ne blistati, jer one su koljke, i bespomone su pred svojom biserzadaom. Ne, nitko nee znati za njih nitko osim njih, i Oca njihova, oceana. 52. JA SAM TVOJ DAH, TI SI MOJE DISANJE Ja sam tvoja pjesma, ti si Moje pisanje.

Ja sam tvoj osvit, ti si Moje svitanje. 53. U ISTOSTI SA MNOM Ja te krstim, da bez straha i s ljubavlju nosi svoju razliitost sa Mnom. 54. RAZLIKA JE TRENUTAK kad istost u nama izgovori u dva glasa jednu rije, to dvije stvari znai. Razlika je igra, koju istost sa sobom igra, igraju se da ima suigraa, koji ne zna da je izmiljen. Oh, razlika je... oh, istost je... Zaboravih, sve zaboravih u ljubavi s njom. 55. OTAC VA NEBESKI S VAMA BDIJE; bdij i ti. Ne daj ni trenutka nebudnosti, bdij i dok spava i kad sanja, bdij u duanu, u uredu, u tramvaju, bdij u etnji i u razgovoru, bdij dok guli kou krumpira, bdij za trpezom, itajui novine, kupujui, putujui, jer Otac tvoj nebeski s tobom bdije, i aneli oka ne sklapaju. I ne pitaj to e biti od tvojega bdijenja. Ne budi nedolino radoznala, jer svako pitanje to eli znati ishod, otvara pukotinu u tvojemu bdijenju, kuda uljezaju dobri crni razlozi odustajanja. Otac va nebeski s vama bdije; pitate li Ga zato bdije? Ili vam je dovoljno razloga to bdije, da biste i vi bdjeli? 56. BAKARI SE U MENI, i budi sa Mnom nesputana u ljubavi, kao to bi bila sa svojom majkom. Pokloni se gostu i uitelju, ali svojoj majci sjedni u krilo, i pusti da te miluje. Draa Mi je tvoja oputenost od strahopoitanja, kakvo ukazuje Mojim svecima. Vojske uzvienih anela i blagorodnih dua zavreuju tvoju hvalu i poklonstvo. Ali Ja, Najvii, umijem biti samo najblii. Kao da je staklo, lomim prostor, koji tvoje poitanje izmeu nas smjeta. I zna li zato te tako vrsto drim u zagrljaju? Zato da Mi ne padne pred stopala, ti edo Mojega naruja. 57. KAKO LI STE ZABORAVILI ono, to sam vam o roendanu u uho apnuo, Ja, vaa dobra vila suenica? Zaboravili ste lozinku carstva nebeskoga, rije koja otkljuava dveri i kapije kuda se k Meni ulazi. I sad teturate ukrug, iskopani iz Mojega puta i smjera. I dok tako teturate, izvikujui pravinost svojega krugohoda, vaa Me dua preklinje da joj ponovim Svoj apat. Ali Ja kaem vaoj dui: Stiaj se, utiaj se, i ut e. Saznat e. Moj apat nije prestao; on je samo zagluen vaim mislima. 58. KAD BISTE ZAISTA ZNALI Moju njenost prema vama, nikada ne biste pomislili da vas kanjavam za vae prijestupe prema Meni. Kad biste samo

12

znali koliko vas volim, shvatili biste da Mi srce ne doputa da vam sudim. I kazna i nagrada va je izbor, i vae djelo. Moja je samo ljubav, koju nikakva vaa nedjela ne mogu naruiti. 59. JA SAM TU, DIJETE MOJE, a ti, kamo li pogled upravlja? Na nebo? Iza obzora? U dubinu zemlje? Sunovraa li se u ponore ljudske koe? Od zvijezde do zvijezde si pjeaila, svaki si kamen odmaknula, u svaku duplju zavirila. Trenutak je da se umori od svih svojih ivota, i da se spusti u sebe kao u kupku melemnu. Shvati da si Me traila kao to pogled trai oko, iz kojega gleda. Spusti vjee i ugledaj Me okom bez pogleda, istom sobom ugledaj istu sebe bez gledanja. Jer to sam Ja, i nema drugoga. To sam Ja, koji govorim, Ja, koji viem, to sam Ja, koji poruke Sebi piem. To sam Ja, i nema drugoga. 60. DOBRO VAM JUTRO U MENI, djeco Moja, dobar vam u Meni dan. uvajte ga da ne klizne iz Mene, da ne propadne u crnu rupu Moje neprisutnosti. Namijenite Mi taj dan koji sam vam dao, kao mogranj u ruke Mi ga stavite, kao cvijet pred noge Mi ga poloite. Ne dajte da u nj uljeznu nametnici crnih misli, ne dajte da ga naseli plijesan bezvolje, i da ga podie jeur straha. Dajem vam ga u svilu svjetlosti umotana, svilom svjetlosti podstavljena. Vratite Mi ga uveer, kad se nebo zaari, istoga takvog svijetlog, u svili, kao kutijicu za skupocjen dragulj. Dragulj? Kakav dragulj? Odakle nam dragulj, pitate? Sauvajte svoj dan u Meni, i eto vam dragulja. Uveer, kad se nebo zaari, otvorite kutijicu, i nai ete na svijetloj svili kristal svojega samoprijegora i istoe. Darujte Mi ga za laku no, djeco Mojega dana. 61. SVAKE VEERI DAJEM VAM PRIGODU da se probudite u Meni. Svake vam zore pruam ansu da budete Ja. Sjetite se koliko ste jutara i koliko veeri rasuli uokolo, kao da dobro sjeme rasipate po kamenu tlu. Djeco rasipna, smilujte se sebi u gladnim danima koji se spremaju, kad vie nee biti zora ni sutona Mojom rukom ponuenih. Svaka zora u kojoj oi otvorite, moda je posljednja ansa da budete Ja! Zora ovoga asa, suton ovoga trena, a ne neto drugo i daleko, a ne neto sutra i preko rijeke, iza vjetra, i s onu stranu neba.

62. OCEAN SAM JA, A VI STE PIJESAK U susret vam hrlim i bilijune vas grlim i zalijevam. Svatko je od vas zrnce, i to je vaa prava veliina. Ali ako prijeete na Moju stranu, vie neete vidjeti sebe kao zrnce, ve kao talas pijeska, koji hrli u susret talasu oceanskomu bilijuni zrnaca naspram bilijunima kapi. Prijeete li na stranu oceana, vie neete znati to je talas, a to more, i kad je kap pijeska, a kada zrnce mora, i tko zove, tko se odaziva oh, vie to neete znati, jer toga vie nee ni biti, a ono to e biti, nee se moi znati, samo e se moi biti to to e biti. 63. OTAC JE VA NA NEBESIMA, a nebesa su srce i dua vaa. Tu Ga traite, jer tu Ga jedino i moete nai. A zemlja koja se treba s nebom jednaiti, to je tijelo vae i sva mu osjetila, i svijet, koji je na njih prikopan i njima podojen. Ne okrenite mu lea, ve most pruite iz nebesa svoje due, prema zemlji svojega tijela, most da po njemu prolazite u miru i u oba smjera jednaki, jer to je Moja elja davnanja da prolazite mostom ljubavnoga susreta, da se nebo i zemlja u vama radosno pomire, poslije tolikih stoljea ekanja. 64. ZALUTALO SI U SVOJEMU LABIRINTU, DIJETE MOJE, pa uje samo jeku svojega krika, to se o metalne zidove odbija mnogostruko, i u dugomu zamiranju. Ne sluaj jeku svojega krika u edenomu paklu, koji si samo izgradilo; jer tvoj je krik podstavljen zvunom iluzijom ne sluaj ju, ne sluaj ga. Kriknulo si, i Ja sam te uo. Potralo si, i Ja sam ti u susret krenuo. Moj korak je tih, i nema mu jeke u svijetu samoe. Ali kad ti priem beumno i iznenada, vie nita nee uti ni sluati, osim Moje neujnosti. 65. ZANIJEMILO SI, DIJETE MOJE, od Moje miline, od sjaja Moga smijeka. Zastalo si, i ne zna kakvu bi Mi hvalu uputilo. Pa si zastrepilo pred svojom nemoi da govori. Znaj da Mi je tvoja nijemost slaa od bilo kakvih rijei hvale i zahvale; uzet u ju i staviti Sebi oko vrata da Mi tajom zbori i otkriva to ni sama ne zna da zna: jezik srca, boanski apat, kojim lista prostor, i uti vrijeme. 66. KADA DOE SMAK SVIJETA, doi u. Kad vam doe da vie nema zraka za disanje, tla za bjeanje, ni duplje za noenje, Ja u doi i prostor u vam i vrijeme prevrnuti kao list knjige, na novu stranicu.

Oh, vi ve jeste na novoj stranici i u dobu zlata, samo su vam oi nenavikle na sjaj, pa jo gledaju vlastito pamenje mraka i rasula, kao slike sna, zaostaloga poslije buenja. Prieljkujte da bude jo tee no to jest, jer tada u vam doi. Molite za snagu da tegobu podnesete, da proete kroz nju kao kap zraka kroz vodu. Ta muka i potres za jedne znai umiranje, za druge raanje. Molite za sabranost da Me na pragu novoga doba doekate sa suzama dobrodolice, dok sa smijekom budete otputali doba, koje odlazi. 67. SVE DUGOVE KOJE STE GOMILALI, sve poslove koje ste odgaali, sve blagdane koje niste slavili... znate li kada ete sve to isplatiti, obaviti, proslaviti? Sada. Sve to ste zaobili, sve to ste zapustili, napustili, propustili... znate li kada ete sve to nadoknaditi? Sada. Svaki trenutak ima gustou mnogih godina. Znate li kada ete sve te godine raeljati kao kose smrene, dugo neeljane? Znate li kada ete nahraniti zakon, koji ste ostavljali gladnim pred pragom? Ah, vi znate. Ali znate li i to batina vaega Oca, koja vas nije zapala, zapast e vas, mimoii vas nee, zakinut vas nee. Sve drugo moi e ne morati biti, ali batina Oeva ima li razloga postojati, ako nema svojega batinika? Smisao je batine batinik, dokaz je batine batinik. Nijedan va gubitak s ljudima nije tako golem, kao to je golem dobitak Moj s vama. Nitko vama nee uzeti toliko, koliko u Ja batinom dati. Nijedna se kazna nee moi mjeriti s nagradom, koju vam spremam. Kada? Ni za pitanja vie nemate vremena. 68. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ zato, jer sam ljubav tvoja. Ne voli ti Mene zato to sam Gospodar tvoj, ve sam Ja Gospodar tvoj zato, to Me voli kao nikoga i kao nikada. Dajem ti Sebe u mnogomu i u mnogima, ali ti uvijek Mene voli, pa i onda kad misli da voli drugo i drugoga. Ja, ljubav, u ljubavi sam te stvorio, od tvari ljubavne sam te oblikovao, jer sam poelio vidjeti kakve su oi ljubavi, kad u Ljubav gledaju. 69. SVATKO SVOJIM PUTEM I BESPUEM svojim nogama koraa. ije to cipele obuva, kad sam ti dao krilate tabane? Za ijim jo rijeima ezne, kada ti dan i no apuem da te volim?

13

70. GOLUBI MOJI, KRILATICE MOJE, dugo li sam gnijezdo za vas svijao, dugo li vas Sobom grijao, Sobom obavijao, Ja, strpljiva mati vaa i golubica nebeska. Spavali ste u ljusci, a Ja sam vas njihao i zvao kucajima Svojega srca. Vi ste se sneno odazivali, sanjali ste da letite, sanjali ste da ste golubi s granicom masline u kljunu. Znate li koji je dan danas? Danas je dan kada ste se izlegli. Ali jo ste sanjivi da shvatite da ste se probudili. Golubi Moji, polako. Duga sam vas stoljea Sobom grijao, za let vas spremao, nebu vas obeavao. Priekajte jo koji as da to shvatite; priekat u i Ja jo koji as, ukrast u ga od vremena, koje vie ne moe ekati. 71. BUDI PONOSNA NE BUDI OHOLA Zna li razliku? Ponosni su oni, koji znaju da su od Tvorca, oholi su oni, koji misle da su oni tvorci. Budi velianstveno blaga; dostojanstveno edna. Otkrit u ponosne, razotkriti ohole, edne i tihe u razglasiti, velianstvene u sjaj ogrnuti. Budi bezimeno slavna, budi bez imena glasovita. Onakva, kakav sam Ja: slava sam svakoga sveca, Ime sam svih imena. 72. EVO TI OVAJ DAN KAO KOLJKU, pa mi ga uveer vrati kao biser. koljka je bisernica, a ti si more. Sputam kameni meu koljkine ljuture to se ire; jedna je nebeska, druga je zemaljska. A ti si more. Sputam kameni meu koljkine ljuture: rije Svoju. I sada ekam da Mi se vrati biser. Ako treba, i veer u zadrati u visinama, da Mi biser na vrijeme stigne. 73.MJESEINO, MISLI MJESEEVA! Sve dotakne, sve osvijetli, samo sebe ne vidi. Svijetla, njena, i prozirna misli mjeseeva, mjeseino! Znaj da sam ti put poploio zrcalima, kako bi u njima susrela svoju sliku. Slao sam ti na put jezera i mora, ljudske oi, staklo i rosu. Ti si se zaljubila u svaki odraz, a kad se jezero namrekalo i more kad se uzburkalo, kad se staklo razbilo i oi se sklopile, i rosa kad je ishlapjela, ti si kopnila od tuge, venula si, jasmin-mjeseino, misli Moja neubrana! I sad nema kamo nego k ocu svojemu, mjesecu. Njegov si lik gledala u svakomu svojem odrazu: u njegov si se odraz zaljubila. Razbio sam ti sva

zrcala, jer s odrazom Mojim si Me iznevjeravala, i Ja sam gubio bitku sa Svojom sjenom. I sad nema kamo, nego k Meni. 74. ZA IM VAZDA TAKO TUGUJE, zbog ega vene i blijedi, kao cvijet listopadski, kao san predzorni, kao rosa u magli? Obeao sam ti: dat u tebe tebi, dar najvei. Ali ekaj Me u srcu, budna, nijemih ruku; svu svoju enju pretopi u prazninu, koju u Sobom ispuniti. 75. TO MISLI, MISLI MOJA, kamo si navrla? Misli li Mene, misli Moja? Misli Me, misli. Budi besadrajna. Budi svesadrajna. Budi do neba puna prazne sebe. Budi to to misli, misli Moja. Misli Me, misli. 76. EKALI STE DA VAM KAEM SVOJU TAJNU Rei u vam: vi ste Moja tajna. ekali ste da vam kaem kako u u vau zemlju, u va kraj, u vau kuu doi. Rei u vam: u vama u doi. ekali ste da vam kaem to u tada rei, to u uiniti. Rei u vam: rei u i uiniti ono, to vi budete tada rekli i uinili. Ne bojte se, ne sumnjajte u sebe. Iz ruke vas Svoje putam, golubovi Moji. Svakomu je na tjemenu upisan dan, sat, mjesto i lozinka. Ne moete proitati to vam pie na tjemenu. To je tajna. Vi ste ta tajna, iako ju ne znate. Vi ste Moj dolazak, iako ne znate kada u doi. Vi ste Moja rije i djelo, iako ne znate to e iz usta vaih potei, iz ruku se vaih pruiti. 77. EKAO SAM TE PO KOJI VE PUT na praznomu sjedalu pokraj tvojega; ekao sam da primijeti prazninu punu Mene. Rekao sam ti, nisam li ti rekao da te ekam, da sam te ekao? Zar je tako teko shvatiti tko te eka? Nije li to isti onaj koga ti eka? Bolji sam i uporniji ekatelj od tebe, jer je Moja elja za tobom vea od tvoje elje za Mnom. ekam da se te dvije elje u snazi izjednae. Tada vie nee biti ekanja. 78. ZNAM DA SI ELJNA KAZATI MI rijei od milja, rijei milovanja. Ali ne dajem ti pravo da govori, jer sada Ja govorim u tvoje uho, kao to ocean apue u uho koljke. Sluaj Moj zvuk, sluaj Moj muk tvoj sluh je tvoj dar pjevanja, tvoje sluanje je tvoje pjevanje, tvoje uho su tvoja usta.

79. ZAR TE MORAM ISTRGNUTI, OSAMITI, da bi vidjela da nisi istrgnuta i da nisi sama? Zato uvijek drugo, da bi znala prvo? Moram li te od Sebe udaljiti, da bi vidjela koliko si Mi bliska? Zar moram biti grub, da bi shvatila Moju njenost? 80. PALA SI U GUSTO TIJESTO ZEMLJE, i ostala u njemu kao muica u smoli. Po pjeni tvojih krila uhvatila se glina, ljepljiva pohota blata, i tupost ilovae. O letau visine, kakva Moja alost, i kakav tvoj neoprez! Ne rekoh li ti da uva i pazi stvorove od gline? A ti si se s njima izjednaila. Sad blatom poprskana pjeva pjesme svojega zaviaja, a glina ti se gluhim roktajima odaziva. Pjena pod korom blata jo uvijek umi bojom nebeskoga mora. Tko ju uje osim Mene? 81. OD TOLIKIH VAPAJA, koji u prije uti? Kojemu prije u pomo priskoiti? Molite se, ali ne zato da bih usliio vau molbu, ve se molite da usliim onoga, komu je pomo najpotrebnija. Molite se da usliim molitvu onoga, tko vie ne moe ni moliti, ni ekati. Molei se tako, primijetit ete da razloga za drugu molitvu ima sve manje. 82. KAD JA DOEM, svi ete sve znati kuda i kako treba, zbog ega, i zato treba. Ali Ja bih bio sretan da to saznate i prije nego to Ja doem. Bar nekoliko vas. Bar jedno od vas. I to jedno, bar ponekad. Bar jednom. I volio bih da Mi za druge jamstvo poloite da e i oni saznati gledajui nekoliko vas, jedno od vas, bar jednom, da e saznati. 83. IZ SVOJE POGREIVOSTI, ti ne sudi o Mojoj nepogreivosti. Iz svojega sna ti Moju javu ne procjenjuj. Kada ti pogrijei, Ja kod Sebe jamim za tebe, zagovaram te pred Sobom, sakrivam od Sebe tvoj promaaj, pretvaram se u majku, koja te kod Oca ispriava, i moli za tebe oprotaj. I dok Ja to inim, ti objanjava moju neobjanjivu prirodu jednote mnogim rijeima. Pomisli li ikada da je Moja samilost vea od Moje neobjanjivosti? Da je Moja nepogreivost naprosto ljubav? 84. TEKLA SI MI NA VALOVE, klasala Mi na bokore, ekao sam edan vode, gladan kruha od penice. Jer sam htio biti edan, jer sam htio biti gladan, jer sam htio ekati te, kao to ti Mene eka edna vode, gladna kruha. Jer sam htio biti edan, Ja, koji eu taim; jer sam htio biti gladan, Ja, koji

14

glad tolim. Ja, koji sam kruh i voda, htjedoh biti gladan Sebe, edan Sebe, poput tebe. Tekla si Mi na valove, klasala Mi na bokore; o kako dobro znam to to znai ne imati Me, ne biti Ja. 85. VALU SAM PJENU DAO, sjaju zlato, vinu vinograde. Ljubavi sam srce dao, pjesnika pjesmi. Jer toliko sam ih sve volio, da sam te, ker jedinu, Moju pjenu, Moje zlato, Moj vinograd, dao, darovao, i jo uzdarje slao, slao. I to se zbilo, daru Moj, to se zbilo, darivani Moji? Jeste li se zaboravili jedni u drugima, jeste li se zaboravili estoko i duboko, sve do sjeanja na Oca Darovatelja? 86. NAJPRIJE SAM TI POKAZAO UTAP u dubini noi. Sam i zlatan, kao vjenost bezglasan, kao vjenost nepomian. Onda sam pustio bijeli oblai preko lica mjeseeva. Onda crni. I rekoh ti: sve to se sa svijetom dogaa, dogaa se s mjesecom, i s crnim i bijelim oblaiima. I crni i bijeli jure, i ine da se ini kako mjesec juri. I crni i bijeli ine da se ini to nije. Ne vjeruj oima. Vjeruj Mojoj Rijei, koja je kao utap. Ni crno ni bijelo ne pomie ju s neba. I crno i bijelo u prolazu su preko lica neprolaza. 87. GOVORI JEZIKOM LJUBAVI, ljubljena. Svi e uti, svi e uzdrhtati, a najvie srce tvojega ljubljenog. Jer sa svakom rijeju ti si Mu blia i draa: vidjet e ljude, sve blie i drae, kako otkidaju od kruha ljubavi, a on biva sve vei, to se vie od njega uzima. to vie zbori Mojim jezikom, to vie e htjeti da te uju. to vie ljubi neljubljene, to vie te ljubi Onaj, koji ljubi. 88. NE PUTAM JA SEBE IZ TEBE TAKO LAKO Ja sam Otac, koji prata sve ono, to ti sebi ne prata. Svu upljinu misli, sav sitne elja, sve prevjere i nevjere, sva praznoduja, maloduja, sva bezduja. Ja sam Bog, koji prata sve to ljudi ne prataju. Ne elim nikoga od vas izgubiti. Ne dijelim vas na dobre i zle. Vi to inite. Kazna i nagrada nisu Moje oruje. To je vae oruje. Moje je oruje samo Ja sam. Vaa je kazna vama vi sami, bez Mene. Ali Ja se ne dam iz vas tako lako. 91. BLAGO VAMA, JER BLAG SAM JA Blago Meni, jer blagi ste Meni u mnogima. Blago njima, mnogima, jer u blagosti e ivjeti s vama, blagosnicima.

Blago blagosti, to je u ovomu asu prozvana da blagovjesno krene u susret blagorodnomu dobu. 90. SVE SVOJE VLASI VOLIM, pa i one divlje, nepoeljane, to u vjetru vijore, i ine od Mene razbaruenoga Boga. Bilijune ih imam nebrojene, a svaku ljubim jednako, beskrajno. Zar Me ne voli raskutrana i upava? Zato Mi upa neposlune vlasi? Ta i one su Moje, i Mene zaboli kad koju iupa. 89. MOJA JE PORUKA TEBI da bude ljubav i pomo drugima. Kad ju pie, ne pii ju, ako ti netko na vrata zakuca gladan ljubavne pomoi. Ustani, nahrani ga, u srce uvedi ga. Ja ti rijeju poruujem da na rijei ne ostaje: da bude djelo, koje e govoriti. 92. GOZBU SAM ODAVNO PRIPREMIO za vas, uzvanici Moji. A vi oklijevate, pozivnicu ste i propusnicu zamet nuli u nerednomu vaem ormaru, s tolikim nepotrebnim haljinama. ekam, pogledavam put prozora gozbene dvorane, put raskriljenih vrata. Veer se ve sputa, rumenilo gusne na dovratku i pragu, cvrkut se javlja iz grma pokraj puta. Kao da ujem bubanj malih tabana, i cilik aneoskoga smijeha. Ustajem i na pragu zastajem. Zaustavljam cvijee u klonuu, jelo u hlaenju, svijee u dogorijevanju. Zaustavljam trenutak u vremenu, vrijeme u vjenosti. A vi jo prebirete po ormaru traei koju ete sveanu haljinu obui. Kaem vam: najsveanija je vaa koa, dok jo sja pod suncem. 93. U SVOJEMU VAS SMIJEKU UVAM, uvari Mojega puta. Zato se smijeite, ma to vam putem nailo, ma to vas zlom vijeu presretnulo. Jer Moj je smijeak bedem i tvrava, preko koje ne mogu mrak ni studen. Moj smijeak je Ona, Mati svijeta. Putam Ju da sie meu vas, i da za vas sretan put izmoli. Putam Ju da Me moli, i da naas zaboravi da je molitva ve davno usliana. Natisnite se oko Nje, kao preplaena djeca. Oko vas grmi, munje se u zemlju zabadaju kao vatronosne sulice. Ali iznad oblaka sam Ja, sunce, usta Svojega smijeka. Poeljeh naas ugledati Svoj smijeak, preda Mnom, poeljeh ugledati Nju, vau Majku, u kojoj vas uvam, uvari Mojega puta. 94. IDI, BAKLJO, i prozivaj svijee zraka, zemlje, vode, zakuni ih plamenom kojemu su obeane,

zakuni ih da dou na sastanak, ureen u plamenu. I vidjet e: progovorit e iz zraka, vode, zemlje, odasvud rije svoju e plamen kazati; i onoga asa kad se javi, on je savren i spreman sobom zapaliti na tisue svijea, lui, svjetiljaka, jer on, kao i ljubav, kao i Bog, ostaje jednak kad daje i kad se razdaje. Poi, bakljo, neupaljen plamen eka tvoj pohod meu svijee zraka, vode, zemlje. 95. POZOVI SEBE NA IZLOBU svojih slika o Meni. Izaberi jednu, tebi najljepu, i Ja u ti ju rado pokloniti. Pokolebaj se: nije li ona druga jo ljepa? U redu, vrati Mi prvu, uzmi tu drugu. I opet se pokolebaj. Naposljetku, to e uiniti? Nee li izabrati vlasnika izlobe? Onda e sve slike biti tvoje. 96. IZVORE GORSKI, MORE TE EKA kao da ti je mati. A zar nije? Vidio ju nisi, pa ipak putuje k njoj, kao to edo u utrobi majinoj majku ne vidi, ali putuje k njoj. A zar ne putuje, zar ne putuje? I moe li uope drukije? Izvore gorski, ne moe ne tei, ne odazvati se, majci svojoj ljubav ne uzvratiti? 97. RAZUM TE OINE BAHATOM PORUGOM, a srce tiho zaplae za tobom. I dok se povija pod udarom razuma, udno si uvjerena u svoju nadmo, u to da ti dri u ruci bi, od kojega strepe tmaste strasti. I kad svojim golim, istinskim glasom zacvili pod knutom, ti bre-bolje pomisli: to cvile pomame i nerazumi. Smije se bahato razum u sedlu, a srce tiho plae za tobom ono ti ne d da ga zaboravi, ono ti ne d da Me zaboravi, ono Mi ne d da te zaboravim. 98. SREBRO MJESEINSKO, srebro Moje starinsko! U zlato te okivam, u zlato mladoga sunca jer na dan je svanuo, na dan je spreman za nas. Jesi li Mi osvjetlano, jesi li Mi uglaano, jesi li Mi dovoljno srebrno, da zlato Moje daje i razdaje? Zlatno Moje srebro, sunani Moj mjesee, dan nas eka, okien zvijezdama, bijeli konj svatovski. A ti ne pitaj tko je mladoenja, jer ako Ga ve nisi nasamu susrela, nee ni pred svjedocima znati koji je. 99. JA SAM VINU, JAHVE, ELOHIM, Ja sam Alah, Aton, Virakoa, Ja sam Inkal, Odin, Ahuramazda, Ja sam Marduk, El adaj, Olorun, Ja sam iva, Jupiter, Kecalkoatl.

15

Imena sam nosio bezbrojna, i mnoga su ve pala u zaborav; hramovi Mojim oblijima, vama nepoznatim, lee pod gromadama Tihoga oceana, i pod naslagama nijemih pustinja. Ja sam sve to emu ste se klanjali, emu se klanjate, i emu ete se klanjati. Jedini Moj hram, koji ne moe potonuti, jedini Moj lik, koji ne moe potamnjeti, jedino Moje Ime, koje neete zaboraviti to je vae srce i u njemu ljubav. 100. ZOVEM VAS IZDALEKA, glas Svoj iz Sebe putam kao duu. Zovem vas da pogledate oko sebe, pokraj sebe, da pogledate u sebe. Jer iz vas izvire ono to je oko vas, to je pokraj vas, to je daleko od vas pa i smo Moje dozivanje, i sma dua, koju putam kao glas i ona iz vas izvire, i pria vam odakle dolazi. 101. JA SAM ISTINA, KOJU STE ZABORAVILI Ja sam Ime, na koje ste se nekad odazivali. Ja sam radost, koju niste upoznali. Ja sam va poziv k vama samima, vi ste Moj odziv Meni samomu. 103. DUGO SI BILA KAP I SLAP, rosa i vrutak, oblak i hlap. Dugo si bila lokva i mlaka, kia i magla, jezero, potok, rijeka, i more. Dugo si bila svoj lik i ime. Budi sad voda, bezoblika i bezimena budi svakomu svojem imenu mu, budi svakomu svojem liku ena. Budi sad voda, sveoblika i sveimena. 102. JA SAM MORE, kae moru more. A more moru odgovara: U moru smo, more Moje, a more, to sam Ja, a Ja, to sam Ja. 104. SRETAN VAM PUT, DRAGULJI Moji, sretna vam bila uzletita, sretna vam krila i konaita, sretan vam pijesak Nilayama, sretne vam bile kie i sunca, sretna rosa Mojega smijeka, i ar Mojega srca! Donesite Mi netaknutu tu sreu, koju vam aljem na trice ne troite Moje blago! U sebi ga nosite kao rua svoj miris, i kad Moja stopala pred vas stanu, rasklopite latice, duu Mi prikaite, svijeu svoju neupaljenu zapalite, svijetlite, plamtite, ne primijetite kad je svijea dogorjela, kad je rua uvenula, jer vi niste plamen svijee i vi niste miris rue vi ste plamen i miris Mojega bia. Dragulji Moji, sretan vam put u Moje riznice. 105. NIJE TO LAKO NI JEDNOSTAVNO a opet, jest. Jednostavno je zato, to samo jedno treba. No jer je jedno, nije i lako. A opet, jest. Lako je, ako je lako voljeti. Komu je teko, neka mu je. Komu je lako, neka mu je.

Ja ljubav darujem, Ja ju ne otimam. Tko ju primi, primit e najvie, tko ju odbije, izgubit e najvie. 106. KUDA URI, MOJA URBO, gdje zastaje, Moj zastane? Ne popostaj, nego sigurna u Mene, stani. Skrsti ruke i noge odluno, i daj prigodu misli svojega srca da nastavi trk. Noge e ga slijediti, kao pseto gospodara. Pouri k Meni zatvorenih oiju. Spavaj irom otvorenih oiju. Budi Moja urba spokojna, budi Moje hitro ekanje. Zatvori oi da vidi kuda ide. Otvori oi da vidi to sanja. Moja urbo, Moj zastane, Ja putujem s tobom kao put. Ali te putam da bira vrijeme trke i trenutak zastanka. 107. TI SI MOJE PISMO NEOTVORENO, Meni upueno. ekam as pogodan, svean, samotan, da te otvorim. Otkad postoji, ti eka taj as. Otkad postojim, Ja znam to u pismu pie. Ali se igram kao da ne znam, kao da sam nestrpljiv saznati, tebi udovoljiti. A zna li kako znam to u pismu pie? Pa Ja sam pismo napisao. 108. STVORIO SAM ONO TO NISAM JA, da bi se nava igra igrala po zakonu igre. Izbjegavaj ono to nisam Ja, da bismo Ja i ti igru po zakonu dobili. Treba nam protivnik, zar ne, Moj suigrau? Ah ne, nije on protivnik, on je samo protuigra. Bori se asno, u srcu ga poali, ali mu ne pripadaj; zahvali mu, jer on nije ovdje zbog sebe, nego zbog tebe da bi ti igru po zakonu odigrala.

(Prashanti Nilayam, 21.7.91. 30.7.91.)

1. NE SUDI LJUDE PO TOMU KAKVI SU PREMA TEBI, i kakvi su u tvojoj blizini; ve ih saznaj na temelju toga kakvi su prema drugima, i u tvojoj odsutnosti. Iskljui iz svoje prosudbe sve to je osobno, tebi posveeno, i s tobom povezano. Tek tada smije neto o ljudima zakljuiti. 2. JA NISAM NI STROG NI POPUSTLJIV; vi ste to. Ja nemam odlika, jer nemam ni mana. Prepoznajte Me u zrcalima radosti, istine, i mudrosti. Prepoznajte Me u spokoju i dobroti. Ali Ja nisam ni dobar, ni mudar; ni ovakav, ni onakav; vi ste to. Ja sam pregolem i prebogat da biste Me poistovjetili s nekom

znaajkom, ma kako ona u vaim oima bila vrijedna. Ja nisam radostan, Ja sam radost. Ja nisam dobar, Ja sam dobrota. Ja nisam mudar, Ja sam mudrost. Ja sam izvor i uvir svih znaajki i vrlina, kao to je sunce izvor i uvir svih svojih zraka ali se ne moe rei da je suneva zraka sunce. 3. TI MISLI DA TI PLAE od enje za Mnom. Ali ne, ne plae ti za Mnom. To Ja u tebi plaem za tobom. 4. ELI, ALI NE TRAI DA TI ELJU ISPUNIM Umiri od ee, ali prepusti Meni da te napojim, ne uzimaj sama au s vodom. Sve je to igra na ici, ples anela na vrhu igle, nemogue na pragu moguega. ezni bez dna, bez daha, bespomono ezni, ali ne trai da ti enju utaim. Od neutaene enje Ja stvaram utaenje pred kojim je svaka enja sitna. 5. TVOJA JE VATRA MOJA VATRA ista vatra. Ali na jednoj se zna opei, dok te druga grije. 6. TI MISLI DA SI ME VIDJELA kad si Me vidjela. Ali Mene vidi onaj, koji Me ne vidi, onaj, koji je Ja, i koji, znajui to, ne zna da ima iega vidljivog izvan Mene. 7. OE MOJ NEBESKI, Ti jedini zna to ja elim. Ali rekao si mi da i ja to saznam. Pa evo, ja elim da Te sve vie, i vie, i najvie volim, da Ti sve blia i draa budem, da Te stalno gledam, ujem, osjeam, da sve jae budem Ti. Sve ostalo, ako ga bude, ispunit e ta jedna elja za Tobom. Bila bih sretna kad bi Ti uzeo ovo pismo. 8. UO SAM TVOJU ELJU Dobit e ono to sam ti ve dao: Mene. Ali pazi: Ja za uzvrat zahtijevam ono, emu se dajem. Onaj tko Me prima, prima Me na ruke svojega davanja. Ima li takve ruke da bih ti Sebe dao? 9. PALJIVO MOTRI TALASANJE SVOJEGA UMA elje su sjeme novih svjetova. Klice im ne upaj, jer ih ne moe iupati. Nego im zaroni u korijen, i vidi da je od magle. Doek Mi spremaj ekanjem. Tvoje ekanje neka bude jasno, tiho, prozirno, spokojno, sretno. Tada neu izdrati, doi u i prije zakazana asa, nenajavljen. ekaj Me kao da radi najvaniji posao na svijetu, vaniji i od doeka. Uim te ne vidi li kako e igru dobiti: tako da ne misli na dobitak.

16

10. OPRAVDAJ MOJE POVJERENJE U TEBE svojim povjerenjem u sebe. Vjeruj Mojoj vjeri, jer Ja valjda znam komu u vjerovati. Vjeruj padajui, vjeruj diui se, jer pad i uspon treba da su ti jednaki tako jednaki kao to je isto lijevo i desno krilo ptici letaici. 11. PTICO MOJA, LET TE STVORIO Na kratak te tren stvorio, da bi sebi hvalu odao. Uzvrati mu hvalom, i poleti. Ne sjedi na grani, ma kako visoko rasla, jer grana te nije rodila. Daj se letu, ptico letaice, jer nitko drugi ne zna to bi s tobom. 12. SKUPIO SAM VAS ARENE, bune, malene, a sve eljne Mene. Pozvao sam vas u Svoju kuu, da vas pogostim biranim jelom i pilom, plesom svjetla i sjenki, mirisnom svirkom. Uivajte, djeco Moja, ali ne zaboravite da va domain ne stanuje u dvorcu svjetla, ve u malenoj klijetki srca. 13.DA ZNA KAKO JE DIVNO BITI JA ne bi ni asa asila da to bude! Oh, zato ne zna, i zato asi? Ponekad ni Ja ne elim znati dokle u ne biti Ja. Pa te zovem i vabim Svojim smijekom, u kojemu su sjaj i divota Moga bia, kao to je sunce u zrcalu. Gledaj se, prepoznaj se, saznaj ono to i Ja znam: kako je divno biti Ja. 14. NISAM TE NA NEBO POPEO ZATO da bi zemlji lea okrenula. Ve zato da bi nebo u zemlji prepoznala, imenovala ga, uinila da bude sa zemljom jednako. U nebo se ne bjei nogama zemaljskim; na zemlji se ne ostaje s krilima nebeskim. 15. BUDI NAISTO S TIM TO ZAPRAVO ELI: Mene ili Moj dar? Kod tebe jo uvijek postoji mijeanje ovih dviju elja! Sve u ti elje ispuniti ali koje, ti e Mi rei. To je jedino to ne mogu za tebe uiniti: poeljeti to e poeljeti. 16. JO MALO PA E SVANUTI UTAP tvoje spoznaje. Jo malo tri dana, tri godine, tri ivota. Utap je elo tvojega Uitelja. Pokloni Mu se, i dopusti sebi da osjeti ljuljaku Njegova naruja. 17. TVOJ JE UITELJ LJUBAV a ljubav je tvoj Uitelj. Izaberi od jednoga to je dvoje; nerazluivo razlui, odlui unutar ve odluenog. Takva je naa igra, ljubljena: igramo se da smo dvoje, Mi, jedno oduvijek. 18. SJEA LI SE UITELJA, s elom od bijeloga mjeseca?

Prepoznaj sad u mjesecu njegov lik: okrugao peat nebeske svjetlosti. On se za tebe oslobaa u mjeseinu, snagu svojega obasjaja. Ona se za tebe oslobaa u stvari, koje obasjava. Sjea li se rijei Uitelja svojega, s elom od bijeloga mjeseca, i s pogledom od mjeseine sjea li se sebe, obasjane? Sve troje jo uvijek je tu, i eka da ne bude tu, ve svuda; i eka da ne bude troje, nego dvoje; i eka da ne bude dvoje, ve ono to jest: jedno bez dna. 19. SKUPIO SAM VAS NA HRPU kao cigle i tesan kamen, kao crijep i sitan pijesak. Moete ostati leei na hrpi, priajui o kui, koja se od vas moe sagraditi. O prostranoj, bijeloj kui s naranastim krovom. Vaa pria moe zazvuati zanosno, ali to to vrijedi ako ostane pria? Kua se ne moe izgraditi samo od opeka. Ni samo od kamena. Niti moe od sitnoga pijeska. Vaa je razlinost razlona. Potujte ju, jer je ona u slubi jednote u slubi kue, koju biste mogli izgraditi, ako biste htjeli. 20. PRIZNAJTE SVAKOMU PRAVO DA BUDE SVOJ Ali to ne znai da ete pristati za svakim, i sa svakim se sloiti. Samo dopustite da drugi bude drukiji od vas dopustite to najprije u svojemu srcu. Shvatite da njegova drukijost treba Mojemu svijetu, i da ima zadau o kojoj vi ne znate dovoljno je znati da Ja to znam. 21. ZVAO SAM VAS DA BUDETE PRISNI S BOGOM u sebi, s Bogom u drugima. Zvao sam vas da ne varate sebe priama o prisnosti, knjigama o prisnosti; zvao sam vas da budete nepismeni za svijet, a pismeni za Moje slovo. Ne obmanjujte se bibliotekama, koje vuete na leima tonama podataka koje ste ulili u glavu. Ja se odazivam samo jednomu zovu onomu koji dolazi iz srca, koji je upuen iz srca, koji je izgovoren jezikom srca. Zvao sam vas da nauite taj jezik. Ne proputajte prigodu, jer moda je posljednja. 22. NE DRHTI PREDA MNOM, drhti od ljubavi. 23. DOLA SI PRED DVOR Oca svojega sanja li tornjeve i kupole, boje i glazbu, ukrase i cvijee? Sanja. Sanja li glas frule, um palminih grana? Sanja. Sanja li svoje pisanje, svoje misli,

svoja pitanja o snu? Sanja. Samo se Ja ne dam sanjati. Kad izaem preda te, vie se nee pitati da li Me sanja. Kada se probudi, ne pita jesi li budna: zna da si budna. 24. PRED MOJE NOGE STAVI SVE VAS nepodijeljene, i to je sve to treba i moe uiniti za sve vas. Ne boj se pred Mojim nogama ima dovoljno mjesta za bia svih sedam svjetova. Ako i njih smatra svojima, poloi ih pred Moja stopala, jer to je vie vas, to si Mi ti sve vie jedna i jedina. 25. SREDITE SVOJE MISLI, oistite srca, odjenite sveane haljine, i poite na sastanak sa Mnom. Od pamtivijeka ekam da to uinite, i samo u vaemu smjeru vrijeme usporavam, i prostor skraujem. Ali vrijeme i prostor poinju ve cviliti, zaustavljeni i smanjeni. Pourite, ujete li tihi jauk koji se podie oko vaega oklijevanja? 26. POGLEDAO SAM TE s tolikom ljubavlju da nisi znala nita drugo, nego da Me pogleda s tolikom ljubavlju, da ni Ja nisam vie znao drugo, nego da te pogledam s tolikom ljubavlju, da ni ti ni Ja nismo znali nita drugo nego umnaati neizbrojivo. 27. A SAD SVE PREPUSTI MENI, Ocu svojemu nebeskom. Sve to eli od Mene, daj sada Meni. Ja u za tebe poeljeti. A ti vie ne pitaj ni za svoje elje, ni za svoj ivot. Sad je vrijeme preputanja, vrijeme otputanja svih briga, jer s brigama ne moete k Meni. Moete do Mojega praga, ali ne i unutra, gdje sam Ja, Bog bez elja, bez briga, bez iega to Mu nedostaje pa i ti si s tamo Njim, samo to jo ne zna. 28. ZALIO SAM TE VELIKIM VALOM Svoje ljubavi. I kad si izronila, Mene vie nisi vidjela oima. Sve to si srcem vidjela bila je svjetlost i dana i noi svjetlost po kojoj gleda. 29. ZAR BIH TE ZVAO, paune Moj nebeski, zar bih te zvao kad ne bih znao da e lepezu svojega repa rairiti, i svim svojim oima zablistati? Zar bih te zvao da nisi Moj paun s nebeskim repom i krikom enje, kojim doziva nebo ne znajui da ga ima u sebi kao nerastvorenu lepezu? 30. SJEDI NA DVORU MOJEGA DVORA, oi si prosula po ukrasima njegovim, po znamenju Mojega carstva. Ja ti se javljam kao najednostavniji ukras Svojega dvora, da bi se zadivila

17

kako sam meu znacima najtii, i meu znamenjima najmanje upadljiv, dok svi ostali naglas viu o Meni, o Meni, o Meni. 31. UIO SAM TE DA MI VJERUJE i onda kad Me nisi poznavala. Vjerovala si Mi, a nisi znala ima li Me. Sada, kad sam ti pokazao da jesam, vjeruje li Mi za toliko vie, za koliko sam ti Sebe otkrio? Volio bih da to bude vie nego vie, jer vjera je mati znanja, i vidik koji je ve vidio, uo, i dotaknuo nevieno. 32. OD LJUBAVI KOJU SAM TI DAO, odvoji najvei dio za Mene, jo vei dio za blinje, i jo vei za sebe jer ti si ta, kojoj je ljubav najpotrebnija. Ali ljubi sebe ljubavlju svojega Oca, i nee biti sebeljubiva, nego bogoljubiva. 33. KAD ME NE UJE, Ja ti poaljem rije kroz tua usta. Ne da bih te vezao za ta usta, ve da bih te vezao za Sebe. Ne zamijeni pismonou za pismo, ni pismo za pismopisatelja. Ne padaj u klopku tuih usta. Stoga sluaj ono to se uima ne uje, i uti e Me. 34. KIA MOJEGA BLAGOSLOVA pada bez prestanka, a kad postane svjesna njezinih kapi, pomisli: evo milosti, evo darivanja, evo usliane molitve. Znaj, ti sebe dariva spoznajom da se Moja milost tebi daje ne na mahove, nego besprestano, blagoslovno, obilato, nebeski raskono. Shvatiti to, znai milost prihvatiti. 35. SVE JE OVO MOJA VOLJA, ali i va izbor! Moj ti zakon kae kako e do Mene stii tvoj je izbor hoe li po zakonu, ili bezakonski. Izmeu Moje neporecive volje i vae slobode izbora, stanuje svijet. 36. JA, OCEAN, SVAKU SVOJU KAP U DUU ZNAM Znam ivot svakoga vala i svakoga prska pjene, a opet, voda sam, to sebe beskonanu i bezdanu zna. Ako ne zna da si dio velike samoe Oceana, ti si, kapi Moja, beznadno i beskonano sama. 37. VOLJET EMO SE, VOLJENA, poljupcima bezbrojnih usta, kucajima tolikih srca. Prepoznaj se u onomu to voli: to si ti u drugoj haljini. Neka te ne zbuni kroj, i ne prevari boja. Ja to isto govorim i onoj, koja se u drugoj haljini ui prepoznati tebe kao sebe. 38. NE RAZGOVARAM JA SAMO S JEDNOM TOBOM ovom, to je preda Mnom, ovdje i sada.

Ja razgovaram s tisuama tebe na drugomu mjestu, i u drugomu dobu. Njima, kao i tebi, dajem znanje da su preda Mnom, ovdje i sada. ekam da se ugledate, da se obuzmete, da budete Moj zbor, Moj vor, Moj s vama, Moj sa Mnom, dogovor. 39. DOVEO SAM TE U SVOJ VRT, cvijete. I sada radi svoj posao: mirii. Sve je ostalo Moj posao kia i sunce, hlad i zemlja, grablje i motika, pa ak i crv, koji vam svrdla u srcu korijena. Ah, ne brinite ni za to izdiite svoje jasminske i ljiljanske due u vjetar, i prepustite Meni brigu o vjetrovima. O mirisu se radi, cvijee Moje, o mirisu se radi. 40. TO ME VIE PIJE, to je Moj izvor pitkiji. to Me vie jede, to je Moj klas bogatiji. to Me vie sanja, to je tvoja java stvarnija. to vie tebe, to vie Mene. Idi prema vrhu, ne vraaj se u svijet manji od najviega. 41. ZATO OKLIJEVA, MJESEEV GLASNIE? Evo, sve je za srebrni pir spremno, sve okieno, sve okaeno, svi uzvanici ve u stigli samo tebe nema s vijeu, koju ekamo. Gdje popostaje, o emu mnije, o emu uti, mjeseev glasnie? Doi s utapom, pa u ti vrata mjeseeve dvorane otvoriti, svima u te prokazati, svakoga tebi potkazati. Onda u iz tvoje ruke uzeti pismo srmom ispisano, otvorit u ga, i itajui, u oi te gledati, utke, ali ti e znati, u oima e itati. Ali ti oklijeva, Moj glasnie, ti ne zna ni tko te alje, ni tko te eka, ni to nam donosi. 42. SVOJIM SAM STOPALIMA STAO NA TVOJU HALJINU, i rekao: Haljino, stani, a ti, keri Moja, kreni iz nje, i ne osvri se ni za im, pa ni za Mnom. Moja su stopala zaustavila sve to se moe zaustaviti. Ali tvoj hod, nag, neka ne stane, neka ne moe stati, neka ga ni Moja stopala ne mogu zaustaviti. Svojim sam stopalima stao na tvoju haljinu, i ona je smjerno rekla: Neka... Ui od svoje haljine, ponekad, poneto... 43. OE MOJ, TU SAM, KAE TI... Keri Moja, tu si, kaem Ja. Ali to tu nije isto za tebe i za Mene. Keri Moja, tu je tebi negdje, a Meni je svagdje. Jesi li zbilja tu? 44. ZATO JER ZNA DA SAM TU, ti u Mojemu dvoru pripravlja ruak i pere sue; metla ti je orue, kao i

pero. Ali kad Ja odem od tvojih oiju, kakav e Mi dvor izgledati, ako ga tvojoj brizi prepustim? 45. NE OTPUTAM JA TEBI TVOJE UTEGE tako lako jer ti bi tada sunula u nebesa, okomito, a to nije Moja volja. Moja je volja da koraa zemljom, i govori jezikom neba o stvarima zemlje jezikom neba o stvarima zemlje, a ne obratno, ne obratno. 46. JA NIKAD NE POBJEUJEM, JER JA NIKAD NE GUBIM To se vama dogaa. Ja ne zalazim, Ja ne izlazim; niti sam taman, niti svijetao, ne raam se, ne umirem. To vi inite. Moj je glavni posao voljenje, koje ne razlikuje to to vi razlikujete: Mene od vas. 47. SVIJET JA POMISLIM, I SVIJET JEST U svijet se spustim i kaem ti: Trai Me. Svijet je Moja skrivaica ne zalazi preduboko, predaleko, preiroko, izgubit e Me izgubit e se u Mojoj misli o svijetu. A kad zaluta, Ja ti apnem: Vrati se Mene tamo nema. Svijet Ja pomislim, i svijet jest. Pomislim onda tebe, i ti si tu, svjea od neznanja tko si. 48. TIJELO TE NE MOE VIDJETI, kao to ti moe vidjeti tijelo. Tko je onda gospodar komu? Ne moe progledati, jer gleda; moe samo postati svjesna svojega gledanja. 49. ISTINA JE: ISTINA SI Od Mene si. Ne lai ni sebi ni Meni, ne znajui da si od Mene. Jer Ja sam istina i to bih drugo mogao biti? Kako da od Mene bude neistina, i nijekanje Mene kako da potekne od Mene? 50. JA TE UVAM OD LUPEA U TVOJEMU UMU. Kako neoprezno ostavlja svoje blago otkriveno, neuvano! Kako ne poznaje one, koje u sebi udomljuje! Oni su otmiari, silnici, zlikovci prljavi su, pohlepni, zavidni, ree u tmini tvojega uma kao nahukani psi. uvam te od njih, ti neoprezno dijete; ali uini bar toliko za mene i za sebe zakljuaj nae blago kljuem od vatre. Jer od drugoga i drugih ne moram te uvati samo od uljeza kojima si pruila utoite pod svojim krovom. Kao to se razbojnika druba sklanja u peinu, tako se sile sebinosti uuljae u tvoj um, gdje ekaju no da opkole tvoj san i mir. uvaj se, dijete, vazda hrani vatru Moje prisutnosti.

18

51. SVIE LI TO, DIJETE, SUTON PADA LI? Razaznaje li svjetlost zore od sjaja predveerja? Dolazi li, odlazi li to se zbiva, zna li? Sve je tako nalik svemu, dijete, roenje je zakup za kuu smrti, san je pozivnica na osnutak jave. to radi tu, zbunjena, to ne skoi s te ljuljake u travu, s te lae u more? Zora i suton, roenje i smrt, krajnji su dometi tvojega njihanja, oni su pramac i krma iste lae. Pogledaj, ljuljaka tvoja miruje, zemlja pod njom leti. Laa ti miruje, more pod njom juri. Na pramcu lae svanjuje, na krmi se smrkava, a more modro sja... Skoi s palube, skoi s ljuljake, da vie ne svanjuje, da vie ne gasne. 52. NE PLAI, BUDI SRETNA BEZ SUZA Ne moli Me budi usliana, kao da si uslianost svoje molitve. Budi, suzo, ono za im plae, i ne plai. Molitvo, budi ono za to moli, i utihni. 53. STAVI MI OKO GLENJA SVOJ UM, kao da je grivna srebrna. Jedino kad Ja hodam, ona e se umilno glasati. Ali na tvojoj je nozi kao okov, i negva, i lanac kanjeniki, s kuglom od olova. Donesi Mi taj okov, tu negvu, taj lanac kanjeniki, prikopaj Mi ga oko glenja, i ut e glazbu slobodnoga koraka. 54. SVILEN RUBAC OKO VRATA, i barun do glenja, ipka na rukavu, biser-ogrlica, zlatna kopa, i skupocjen miris... a ruke do lakta u tijestu za kruh svagdanji! Tako Me ekaj, vazda spremna. Moj dolazak je zajamen kao sigurna smrt, a nepredvidljiv kao nenadana smrt. 55. SAMO SAM VAM MALO POKAZAO da sa Mnom ne moete raunati na svoj nain. A drugoga naina ne znate. Okanite se rauna i predvianja, i zavolite nesigurnost koja Me okruuje. Samo u jedno budite sigurni: u Moju ljubav. 56. AKO KAEM DA VAS EKAM, to kaem vaim jezikom, da biste Me razumjeli. Kad bih govorio Svojim jezikom, rekao bih: nema toga na to Ja ekam, nema toga to ve nije u Meni, nema toga to ve oduvijek nije tu. 57. SAMO JA ZNAM TKO SAM JA Ali: ti moe postati Ja. Ali: ti jesi Ja. Ali: tko nije Ja? Pa ipak: tko zna tko sam Ja,

osim Mene? 58. NOSI MOJU TAJNU NASRED ELA Ta tko e ju odgonetnuti ovako neskrivenu, netajnenu, svima ponuenu? Trait e ju po gudurama tvoga bia, ali ju nee nai. Tamo e nai samo vijest, ispisanu drevnim pismom; vijest o tomu da je tajna sakrivena na mjestu gdje ju nitko ne trai. I mnogi e se zadovoljiti tek slovima te vijesti, a mnogi e se zaputiti na druge planete; mnogi e slegnuti ramenima, i odustati. Nosi Moju tajnu nasred ela to joj je najbolje skrovite pred znatieljnim pogledima. 59. KAKO E IM KAZATI O MENI, pita? Ne kazuj im nita, budi bez rijei, nalik Meni. Kao da je prozor, otvori im svoj ivot, da kroza nj ugledaju Moj krajolik. ivi tako kao da pie knjigu o Meni za one, koji Mene ne znaju. ivi tako samo onoliko, koliko Me ti vidi i razumije. Samo onoliko, koliko Me voli. Samo toliko e im rei, samo toliko e te razumjeti. 60. MOLILA SI ME da Mi smije prii blie, jo blie, i najblie. Jo korak, i vie Mi nee biti ni bliska, ni najblia. Jo korak, i vie nee biti ni koraka. Bit e blizina svih bliskosti, stiglost svakoga stizanja. Ali prije nego to Meni najblie postane Moja blizina, uzmakni za korak, i pogledaj Me jo jednom, posljednji put. Prije nego to postane ono to gleda, nagledaj Me se oima ovjeka. 61. AGALJ KOJI ZAVIJA, EVA KOJA PJEVA, dvije su note Moje pjesme. Sve je ujno nota, sve neujno glazba. itajui note, nauite pjevati, svirati, glazbu Moju voljeti: po notama aglja i eve, ruja i nuja, smijeha i jecaja. Ja sam glazbenik, Ja sam glazba, a vi ste uenici u Mojoj glazbenoj koli. 62. DAO SAM TI STABLO KAO UITELJA Ono ti slui svojim hladom i svojim plodom, i ne trai uzvrata. Ono ne zna hoe li poinuti u njegovu hladu, hoe li ubrati njegov plod. Ono ne zna da ti neto daje. Zato je ono uitelj davanja. Stablu ne moe vratiti njegov nehotini dar. Ali moe biti kao stablo: darivati se bespomono, bez misli o davanju, bez

misli o tomu tko e primiti, hoe li primiti. Uostalom, znaj da sam uvijek Ja taj koji prima, koji daje, koji je darivan. 63. PTICAMA SAM REKAO da budu ptice, moru da bude more, kamenu da bude kamen. ovjeku sam rekao da bude Moj sin, Moja ki; ovjeku sam rekao da bude Moj, da bude Moja; ovjeku sam rekao da bude Ja. 64. JA SE U TEBI LJULJAM kao u Svojemu snu. Svaki je Moj ljuljaj jedno tvoje roenje, jedna tvoja smrt. Probudi Me, sine Moj, oi Moje u sebi otvori. 65. OKO MOJEGA HRAMA POI KRUGOHODOM, jednom, dvaput, triput. To je dovoljno za pozdrav Meni, koji sam u hramu. Dovoljno je triput, dvaput, jedanput ak. Dovoljno je ako uope ne ophodi oko hrama; dovoljno je i najvie je da bez kruenja sleti u Moje gnijezdo. 66. IZ MOJE KUE ne vidi se put do Moje kue. Iz Moje kue ne vidi se ni prag Moje kue. S prozora Moje kue ne vidi se nita drugo nego Ja, stanovnik Svoje kue. 67. BEZ SVJETLOSTI, SVJETILJKA JE BESMISLENA Bez Mene, gdje je tvoj smisao? 68. STIE MI, DIJETE MOJE, u estini svoje elje za Mnom. eka da te zovnem u Svoje odaje. Oh, kako eka. Shvati da te Ja elim ee, ali da ekam doputenje od zakona kojega sam sm stvorio doputenje da te pozovem, i blagom te Svojim zaspem. 69. PROLAZEI POKRAJ TEBE, posjele u pijesku s darovima u krilu i rukama, nisam te mogao pogledati, jer bih popustio Svojemu srcu i tvojim suzama. Moja je ljubav pregolema da bih ju davao na dijelove. Kad sljedei puta proem, neu te samo pogledati, neu ti se samo osmjehnuti, neu te samo blagosloviti: u Svoju u te torbu usuti, u Svoj u te up uliti, bit e Mi ito i voda od kojih se vie ne gladni i ne edni. 70. POKAZAO SAM TI SVOJE LICE U SUZAMA, kad si plakala. Pokazao sam ti ga u smijecima, kad si bila vedra. to tvoje oi vide, to je odraz tvoj, slika u zrcalu. Ne zamijeni ju za lik, koji pred zrcalom stoji. Ne ljubi zrcalo, oh ti liku, to se pred zrcalom svlai. Mjesee, ne klanjaj se sebi u staklu jezerskomu, klanjaj se sebi u nebesima.

19

71. POURI, POKUPI TE BISERE kojima te zasuh, potri za Mnom, jer Ja vie ne ekam one, koje ekam. Pohrli, neto od blaga neka se skotrlja u travu, u pijesak, u lokvu kraj puta. Moji su biseri bez cijene, ali to su oni u usporedbi s tvojim stizanjem Mene na vrijeme?! 72. JA SAM DAVANJE Ne cjenkam se oko toga tko zasluuje biti darovan. Zatvorenih vas oiju pozivam da doete, i uzmete od Mene ono, to vam treba: ljubav. Ja sam sunce, koje ne pita na koga sije, dok sije. 73. SLAO SAM TI UITELJE: prijatelje i neprijatelje. Slao sam ti uitelje: dobre sree i nedae. Premalo si nauila da bi ih prepoznala kao uitelje. Morao sam doi Ja, da te u jednomu kratkom danu nauim svemu, to su te Moji uitelji pokuavali nauiti stoljeima. Poslije Mene vie nema dolaska. Ne oekuj vie nikoga, jer nema vie nikoga. 74. ENJA BITI SA MNOM nije isto, to i enja biti Ja. Tvoja je misao nemona da bude Ja, ali je mona sprijeiti da bude Ja. Ne, ni Ja te neu tako zadovoljiti, kao to e te zadovoljiti tvoje bivanje Mene. 75. MOJE SUNCE SIJE SVUDA Moje te oko prati ma gdje bila. Ja te nikad ne gubim iz vida, pa ni onda kad tvrdi da Me nema, da Me nikada nije ni bilo. Zaboravljeni tvoj prijatelj tebe ne zna zaboraviti: njegov divni nezaborav ne ovisi o tvojemu sjeanju. 76. JA SAM OTAC VA NEBESKI, i imam djece na bezbroje. Pa ipak, svatko od vas Mi je jedan jedini, nezamjenjiv i neponovljiv. Znaj da su vas neprebroji i bezbroji, ali znaj i to da imam samo jedno takvo dijete kakvo si ti, jedno, koje ni bilijuni drugih ne mogu nadoknaditi, ne mogu ponoviti jer bilijuni su manji od jednoga, od jednoga koji je jedini, od kojega vie nije vie, nego manje. 77. KIOM TE SVOJOM UMIVAM, suncem te Svojim suim, pusti Mi posao Moj. Tvoj je posao da uiva u kii, i raduje se suncu. Budi kao zemlja: primaj sve to s neba silazi tebi je namijenjeno. Poslovi su nai prepleteni, kao ruke koje se vole.

78. JA NE PRIMAM NITA TO VE NIJE MOJE U Moje ruke ne ulazi nita, to ve nije iz njih izalo. Ja dajem da biste Mi to Moje vratili, umotano u svilu vae istoe, pomno, kao roendanski poklon, koji se daruje na kraju ivota. 79. KAD SI SE RODILA, MENI SI SE RODILA Ja sam te zaeo. Ja sam te nosio. Ja sam te u smijeku na svijet donio. Zar misli da bih poslije toga prepustio drugima da te hrane i podiu? Jer da te nisam Ja odgajao, zar bi danas bila tu, pred Bojim dvorom, ekajui Gospodina da izae, bez daha i bez straha zar bi ekala Gospodina, koji ti je sm, Svojim glasom rekao da Ga eka? Zar bi sve to bilo da najprije nije bilo ono to je bilo tvoje roenje Meni, a ne svijetu? 80. KAD RAZGOVARAM S TOBOM, svi tvoji ivoti izlaze preda Me, i kazuju Mi svoju priu. Oko tebe su guva i pla, i prastara enja, a ti se smijei, sigurna da si sa Mnom nasamo, i da Mi pria jednim ustima. Sluam te kao da sluam simfoniju a u njoj jedna tanka frula misli da Mi pjeva prvi i jedini put. Sve sam ti ovo rekao da bih ti rekao jo neto: tako je doista prvi i jedini put je tako. 81. DRAGULJI MOJI, KOMU LI BLISTATE, kuda se prosipate? Ja sam vas brusio da u tami svijetlite, a ne da budete nekomu ukras i nakit. Ja vas stvrdnjavam, sjajevi Moji, da budete maevi Mojega ljubavnog rata, a ne da vas pokazuju na izlobama rijetkih stvari. Dragulji Moji, u mrak vas ispaljujem u grozdovima i vatrometima, jer doi e mnogi traei put, a vi ete po njima padati svjetlucavo, palucavo, kao mjeseeva rosa. 82. NO U SEBI TREPTI od slutnje praskozorne. Zvijeri tame ree od straha pred svjetlou, koju nikada nisu vidjele. Ali u krvi je tame da se plai svjetlosti, ak i onda kad je nema. Djeco Mojega dana, uskoro e svanuti. Ratovi su iza nas, bitke su pred nama. Neka vas ne plai cvil i krgut stvorova noi; on je tim ei to je zora blia. 83. OTAC TVOJ USKORO E PREDA TE IETATI Otac tvoj uskoro e te pitati iz koje si zemlje stigla. Ti Mu reci: iz Oeve zemlje. Pitat e te: Koliko te ima, keri? Ti Mu reci: Koliko god i Tebe, Oe, ima.

Ako je tako, rei e ti On, onda e sva stati u klijet Mojega srca. Ui, rei e ti bezglasno. Dalje vie nee biti dvogovora. 84. SVE ZAGONETKE SEDMERIH NEBESA, sve tajne u dubini tvari, sve udno i najudnije na svijetu, nalazi se u jednoj maloj rijei: ja. Od te rijei ne odlazi, s tom se rijei ne rastaj, dri je kao zublju zapaljenu visoko u praznini svega drugoga. 85. NITKO NIKADA NIJE VIDIO kako izgleda nita. Ali Ja vam kaem: nita se javlja kad Me zaboravljate. Nita je tamo kamo od Mene odlazite. 86. U MORU NIEGA pliva otok postojanja. Ne naputaj ga, ne daj se namamiti morem ono e te utopiti i potom ispljunuti na onaj isti al s kojega si otila ali ti vie nee razaznati kopno od mora, utopljenu od neutopljene sebe. 87. DA BI BRE NAPREDOVALA k Meni, Ja te od Sebe udaljavam. Da bi stigla prva, Ja zakanjavam. ak i ono to naziva Mojom ravnodunou, Moja je ljubav okrenuta tamo, gdje misli da te nema. 88. JESI LI SE UMORILA, VOLEI ME Srce ti je neumorno, no koljena ti klecaju. Jer Ja nisam uvijek tamo gdje Me oekuje, pa se noge tvoje umore obilazei mjesta i vremena, u kojima Me tvoja glava misli nai. 89. TI SE PITA JESAM LI TO JA Ti Me pita jesam li to Ja. Kakav dokaz ima da jesam kakav dokaz osim Mene?! Ja ti to moram potvrditi, zar ne? Ali najprije mora znati gdje sam Ja. Ako Me bude smjetala samo u tijelo, koje nosim kao koulju, toliko puta odlaganu i odijevanu, onda e praumu svesti na jedan list, nebesa na jednu zvijezdu, ocean na jednu kap. Dijete, ve je vrijeme da zamijeni list za praumu, zrnce pijeska za pustinju, kap za ocean. Tek tada u se nai u Svojoj kui, da ti irom vrata otvorim, da ti budem dokaz za kojim udi. 90. MOJA JE DALJINA PRIIN Moja je daljina priin. Moja ravnodunost varka. Upisujem vas u kolu Svoje blizine. Svoje topline. Golubi Moji, va je Bog zrak, a ne gnijezdo. U asu kad vas gurnem preko ruba gnijezda, pomislit ete da vas Bog izdaje. Ali Bog bi vas izdao kad bi vas u gnijezdu zadrao, a vaa su krila ve zrela za let.

20

91. NE TRITE U MEKU, Jeruzalem, i Puttaparthi ne slavite blagdan vie nego svagdan. Jer prolo je vrijeme hodoaa, prolo je vrijeme izabranoga mjesta, prolo je vrijeme pravoga asa. Tako Mi, eto, ive odrasla Moja djeca. Ona u svakomu mjestu nalaze Meku, Jeruzalem, i Puttaparthi, u svakomu svagdanu blagdan, u svakomu trenutku pravi as. Ne navlaite na sebe tijesne haljine, koje ste nosili dok ste jo puzali. 92. TO SAM TEBI SPUSTIO NA DLAN, tvoje je, i najbolje za tebe. Ne zirkaj u dlanove drugih, da vidi to je njih zapalo; ne usporeuj, ne odvaguj, ve uzmi svim srcem ono, to sam ti svim srcem darovao. 93. TO TO INI SEBI? to to ini sebi svojim mislima, keri Moja? Misli s mislima zavori, i stavi Mi vor pred noge. On e se sam razvezati, i, kao sitne zmijice, misli e tvoje odvijugati u svoj svijet da tamo potrae novu duplju glave, i novo leglo elja. 94. USPRKOS SVEMU TO SAM TI REKAO, nemoj nita znati. Jer Ja sam te pouio tek toliko, da bi naslutila Moju blistavu nesaznatljivost, Moje veliajno bogatstvo. Kai svima da ono postoji to je dovoljno. Kad te nesaznatljivost nadahne neznanjem, nadahnula te mudrou. 95. IZMEU SEBE I MENE podie zid od svojih elja. Nijedna tvoja elja ne moe biti tebi blagotvornija od onoga, to sam ti Ja namijenio. Imaj vjere u Mene! Srui taj zid da slobodno priem osloboenoj tebi. 96. ZNANJE O SEBI NE DAJEM SVAKOMU, iako ne branim nikomu da ga stjee. to misli, jesi li svatko, ili si netko? Je li ti darovano, il ti je nebranjeno? 97. TVOJE OTROVE JA PIJEM ZA TEBE, ti pij za Mene Moje nektare. Ja se hranim i pojim nektarom, kad ga drugi za mene piju. Tebi otrovi ne mogu nauditi, ma koliko bili estoki ako Mi dopusti da ih za tebe pijem. 98.TI SI STABLO KOJE NE OTPUTA PLODOVE, ako ga vjetar ne zatrese. S krikovima straha plodovi padaju, s poklicima radosti bivaju doekani. Ne plai se vjetra, on je Moja ruka. Zaeljeh se tvojih plodova, jabuko; to je sve to se dogaa.

99. TI SI MOJ LIK I ZNAK, tvoj blinji je Moj lik i znak, tvoj daljnji je Moj lik i znak. Od Mojega lika i znaka pobjei ne moe. Niti ga moe ne vidjeti. Svijet je okien kao svadbena laa arena svjetla, zastave, glazba. To je glazba Mojih znakova. A znaenje nevidljiva nevjesta, nevidljiv enik slave svoj pir u utrobi lae. 100. U TEBI JE SMISAO, PRED TOBOM JE SLOVO itaj slovo dok ono ne zadrhti. Kad ga proita, zatvori oi, otpusti ga, otpusti slovo, da i ono prijee u smisao. 101. DIJETE, DAO SAM TI NOGE da ode. Otii. Ako se vrati, ostat e sa Mnom onako, kao to nisi ostala dok jo nisi znala hodati. Tvoje su noge Moj izazov tebi. Dojene vie biti ne moe stani na noge, izaberi smjer. Ma koji da izabere, to je bolje nego da uope ne hoda. 102. TO ZNAI ODRASTI, to znai na noge vlastite stati? To znai imati vjere u Mene, koji sam vas probudio, i koji sad hoe da Mu ustanete. Probuditi se to znai odlijepiti se od zvonca i zveke, kojima sam vas budio. Sad ste budni, ustajte, sa Mnom u sebi put Mene krenite! Tamo gdje sam Ja, to je mjesto po imenu svudanjica; to je as koji se zove sadanjica. To znai odrasti sa Mnom u sebi ivjeti tamo gdje sam najgui: svuda, sada 103. MOJ JE PUT LAGAN I SPOKOJAN, ponekad je kao blijesak dijamantnog noa, ponekad kao mlijeklo mjeseine. Uzdaj se u Moj put, ma kojom briznom Ja kroio. Kad se tebi ini da stojim, i da svijet stoji, znaj da je to brzina toliko sunovratna, da je tvoja zbunjena osjetila prevode u mirovanje. A kad pomisli da sam hitar, znaj da je to as kad se navrilo gomilanje uzroka stoljetno starih, pa posljedice nemaju kud, nego vrcnuti u trenutak ostvarenja. Moj je put iznad svega toga i u svemu tomu on je temelj za sve to. Idi Mojim putem, budi u svijetu, budi iznad svijeta, lagano, spokojno. 104. OH, TI MOJE, Mi smo jedno drugo, nismo dvoje. Oh, ti Moje, samo jedno od nas zna da smo jedno, da nismo dvoje. Oh, ti Moje, kad e ti biti to jedno koje zna da nismo dvoje?

105. U OKU KOUTE mjesec se kupa. Siguran je da ga ona ovdje nee vidjeti, jer gleda u nebo, gleda mjesearski. Dua je ljudska u nebo zagledana, a Ja, svjetiljka nebeska, u dui se ljudskoj kupam, nevien, najsigurniji za Svoju samou. 106. TO MISLI, HOE LI OVE RIJEI pasti kao sjeme u crvenu zemlju tvojega srca? Hoe. to misli, hoe li tvoje srce kao tamtam praumski poslati vijest u druga, daleka srca? Hoe. to misli, hoe li iz crvene zemlje isklijati izvori i smilje, ljulj-trava, i kadulja? Hoe. to misli, hoe li...? Hoe. 107. ZATO SI ZASTALA, rijeko Moja, broji li valove, ljunak svojih obala obli li to vano radi da ti je vanije od susreta s morem? Ja sam te stvorio izvorom, s prvom sam ti kapi i ue u uho apnuo, a tvoja je sloboda da tee, da brza, da umi, da pjeni, da mrtvouzli, da vrloi, da krivuda... A Moja je sloboda da te doekujem irinom i dubinom Svojega naruja. 108. PIEM OLOVKOM OD ZRAKA PO ZRAKU aljem ti poruku zranu, prozranu, a ti si zastala zbunjena, odjednom nesigurna u svoje umijee i itanja i prepisivanja. Ne brini, prepisuj, troi se to bre, potroi se do posljednje olovke, i tada nastavi pisati po zraku, zrakom, prozrano, zrano.

(Prashanti Nilayam, 31.7.91. 6.8.91.)

1. DOLA SI K MENI da Me pita to je Bog. Rekao sam ti. Dola si k Meni da Me pita gdje je Bog. Rekao sam ti. Sad ti Meni reci to si i gdje si ti. 2.IZVLAIM TE IZ TEBE kao antenu, da bi hvatala tananije titraje Moje misli. Istegni se, istanji se, boju i miris Moje poruke dotakni, prenesi, prevedi. Naposljetku: istegni se iz prijemnoga ureaja, zalebdi nad sluhovima, i sama budi vijest, o vjesnice. 3. DOLA SI K MENI da bi dola k sebi. Duga sam stoljea ekao da shvati tko je slika, tko prilika. Razbij sad ogledalo! Razbij tu varku, koja zrcali istinu. Ostani s istinom, koja zrcali istinu.

21

4. UITELJ SE NADZIRE ODOZGO, tvoj Uitelj iz davnoga doba. Pokloni Mu se u smjeru zemlje. Zlatom sam zasuo tvojega Uitelja, a ti Ga u srebru gleda. Zato jer ti nisu isti sunce i mjesec, svjetlost i sjaj, zato jer Ga od Mene razlikuje. Pokloni Mu se u smjeru zemlje, duboko, On to prima visoko. elom tlo dotakni, elom Njemu stopala. 5. DOAO JE TVOJ UITELJ, doao je On, Moja svjetlost. Doekaj Ga pred vratima hrama, koji nosi ime mjeseca. Zvijezde su ve pripremljene, oslukuju svjetlou korak svjetlosnika. Pokloni se dolasku Njegovu, u smjeru zapada i sjevera, istoka i juga. Pokloni se Mojoj svjetlosti, hvalu joj odaj, suze zahvalnice pod korak joj stavi. Prignut e se Moja svjetlost, srebro e tvojih suza pozlatiti, po tebi e ga kao radost prosuti. 6. PRED VRATIMA SE OGLASILA SREBRNA FRULA U kojemu to stoljeu ivi te vie ne uje tihi glas pijeska, cvjetanje trenje, bubrenje manga, rast mjeseca? Zar te srebrni pisak ne mami u susret koji jo traje? Ne mari za godine, stoljea, tisuljea njihovo je da prolaze, tvoje je da to ne primjeuje. 7. ZAR OTAC TVOJ NEBESKI NE ZNA svaki drhtaj tvoje due, kamoli pak potrese njezine? Ne alji Mu stalne poruke da primijeti, da uslia, da ispuni. To to Me moli i zaklinje, molba je da ubrzam prirodno zrijenje ploda. Smijemo li jednoj voki istoga stabla dati ubrzanje, a da to ne poremeti zrijenje ostalih, i ravnoteu roditeljskoga stabla? Otac tvoj nebeski najbolje zna as kad e punina zrelosti u plodu dosegnuti svoju slobodu od matere grane, i otkinuti se bezbolno, lako, i prirodno od svake elje i svake ovisnosti pa i od elje za neovisnou. 8. KAD POGLEDA KAMEN, potuj u kamenu kamen. Kad opet pogleda kamen, vidi u kamenu Mene. Kad opet pogleda kamen, vidi Mene. Kad opet, gledaj Mnome. Kad opet... vie nema opet. 9. UZDE KOIJE SVOJE STAVI U MOJE RUKE Konjima svojim plahovitim, vilovitim, ne umije ravnati stoga, prepusti ih Meni. I vie ne brini, ma kuda se uputila tvoja koija, ma kojom brzinom, ma kakva se

praina za njom dizala. Jer Ja sjedim na kozliu i znam Svoj put. I do sada sam sjedio, ali samo kao pratitelj, koji motri kretnje vozara, i u njih se ne uplee. Sada, kad Mi stavlja uzde u ruke, sjedni ti na mjesto motritelja, i gledaj kamo u upraviti kola tvoga ivota. 10. DA, ZATO SI DOLA K MENI da Me oslobodi granica, koje Mi je tvoj um nametnuo. Da Me pusti na slobodu iz tamnice tvojih elja i strahova. Da bih ivio u tebi, konano, Svojim ivotom. 11. BLAGOSLOVLJEN NEKA JE DAN, u kojemu ti vie neu govoriti dijete Moje dan kada u te osloviti Svojim imenom, a ti e se odazvati bez uenja, s milinom kojom je dua sebi mila. 12. RADUJ SE MOJEMU LIKU, ALI se ne lijepi na nj kao muha na smolu. Svoj sam lik dao vama na radovanje ne plaite kad ga vie ne vidite oima, radujte se to ste ga uope mogli vidjeti. Jer vidjeli ste ono, to sveci poslije ivota posta i molitve bljeskovito ugledaju. Radujte se Mojemu liku, ali ne zaboravite da Moj lik i Ja nisu isto. 13. S DOBRIM VAS RAZLOGOM PUTAM da ne znate kakvu vam milost dijelim, kakvu gozbu prireujem jer tada biste se ukoili od udivljenja, i dah bi vam stao, pa biste zaboravili uzeti to vam namijenih. 15. UPISAO SAM TE NA TEAJ komunikacije sa Mnom, gdje se sve odvija nevidno i neujno, gdje nijednoga znaka rukom, okom, jezikom nema. Ne traite da vas vratim na ve poloene ispite samo zato to se u njima dobro snalazite. Traite da vas premjestim u vie razrede, gdje se neete tako lako snai, ali gdje e biti prigode za ispit zrelosti. 14. VOLIM TVOJU SUMNJU, i potujem tvoj strah tvoje pitanje je li mogue da Ja i ti dvogovorimo u tiini due, kroz olovku tvoju neumornu, je li mogue da te tolika odlika zapala... Sumnjaj, ali ne previe, strepi, ali ne skrei svoje korito od Moje bujice. Neka tvoja sumnja i tvoj strah budu ukrasi tvoje vjere; hitri preleti oblaka preko jutarnjega sunca, samo ine vjenijim njegov sjaj. 16. ZATO JE SVE TO TAKO KAKO JEST, pita. Zato to sve to i nije tako. Igra traje sve dotle dok njom neto eli dobiti. Prestaje onoga asa kad ti vie nije do dobiti kakvu igra donosi.

Onda oboje ustajemo od ahovske ploe, i figure, koju su nau igru igrale, postaju mrtvi znakovi, prazni od nas. A mi se gledamo oi u oi vie ne buljimo u ahovsku plou. 17. DOK S TOBOM BISERJE TRUNIM i prebirem, a ti misli: njenost sam, radost sam, naga sam ljupkost, dotle s drugima arim i palim i gromadno udaram, a oni misle: snaga sam slijepa i nemilosna, dotle s treima uzlove svezujem i razvezujem, a oni misle: igra sam koja ne umije prestati, dotle s etvrtima, petima, stotima... i svima dajem po jednu zvijezdu, dok Ja sm ostajem nebesa. 18. MA KOLIKO PUTA TVOJE OI Ma koliko puta tvoje oi po Mojemu liku pale, ne kudi ih i ne vraaj na vidike druge, ve radi bez njih posao koji sam ti kazao: pii ono to ti oi ne vide. Ja sam Uitelj koji iznutra ui: ne odustaj od Moje rijei, ma koliko puta tvoje oi po Mojemu liku plesale. Nadahnue je izlazak Moje rijei na povrinu tvoje utnje. Pokloni mu se, jer Ja ti se njime dajem tamo gdje oi ne dopiru, gdje je sluh nepotreban, a rije suvina. 19. VODIO SAM TE PUTEM, pokazivao ti boje i mirise svjetla; divila si se, uzdisala, pitala Me: to je to, Gospode, kakva je to ljepota? A Ja sam ti odgovorio neto, to si u meuvremenu zaboravila: To su rijei, koje e zapisati. 20. NAUI OD VJETRA kakav sam Ja: nevidljiv, a prainu podiem. Prepoznat e Me po praini, po liu, po oblacima, po morskim valovima. Naui od sunca kakav sam Ja: vidljiv, golem, ivotu neophodan. Nad svima sam nadnesen bez tajne, a nitko ne moe gledati u Moju punu divotu; ali Moj je sjaj ono s pomou ega vidite jedni druge. Naui od vodopada kakav sam Ja: neprekidno se dajem, bacam se u dubinu. Naui od vodoskoka: neprekidno se dajem, bacam se u visinu. Naui, napokon, i od blata zemaljskoga kakav sam Ja: gazite blato do umora, ali ono ne odustaje od vaih koraka, ono ne mari to je gaeno, ono uva vae tragove. 21. SAMU SI SEBE OSTAVILA na smetlitu, gadljivo, kao trulu voku. Naao sam te, podigao, udahnuo ti Svoj dah, i ti si postala rujna, sona, i jedra jabuka, pravo boansko voe. Ali u tebi jo uvijek ivi uspomena na onu trulu voku, baenu na smetlite. Baci tu uspomenu na smetlite, gadljivo, kao trulu voku.

22

22. TAKNULA SI STOPALA GOSPODNJA, eljno, svojim ljudskim dlanom. Aneli na nebesima zavide tvojemu dlanu: i krila i krunu rado bi ponudili za nj. Ruka ti je vidovita, desna, i ona e odsada biti tvoje oko, tvoje noge, tvoj razum. Jer, taknula je stopala Gospodnja. 23. AKO SI FRULA, vie nisi trska. Trskim je um, vjetar, i zaklon ptice rogoznice. Frulin je samo dah, koji kroz nju struji i pjeva. Ako si frula, voli svoju punu upljinu. Voli to te svira moda nee ispuniti Svojim dahom. Voli to moda vie od izvjesnosti trskina uma. 24. KAKO MOE NE VOLJETI ONO TO JA VOLIM? To si u prvomu redu ti. Kako moe prezirati ono, emu Ja ukazujem ast? To si u prvomu redu ti. Kako moe kanjavati ono, to bih Ja elio nagraditi? To si u prvomu redu ti. Da, kako moe ivjeti u opreci s Mojom eljom? Ne prilii ti pjevati pjesme, a ne voljeti ono, to Ja volim. 25. PITA SE nismo li ve potroili na dvogovor? Kako potroiti ono, to raste kad se troi? Digni brane i ustave svojega uma, i pusti Moju brzicu u ivot svoje rijei. Tvoja je rije korito nizbrdno ne ostavi ju suhom, jer vonjaci na obalama mau praznim granama, otealima od neroda. Digni brane i ustave, napoji edne vonjake, i ne pitaj kako se na zdenac puni sa svakim pranjenjem. 26. UITELJ TVOJ TE ZASIPA MEDNOM ROSOM mednom rosom, a ti misli: kia rosulja. Uitelj tvoj te miluje mislima, a ti misli da misli na Nj. Na ekranu svojega uma ti oitava vlastiti prijevod boanskoga izvornika. 27. SVI KOJI ME VOLE, braa su. Koji Me vole, Moj e nauk provoditi u djelo; po tomu e se braa prepoznati. Koji Me ne vole, takoer su vam braa: samo to oni toga ne znaju, dok vi slutite. 28. TO TO INI DRUGIMA prezirui sebe, kako ih ti to vrijea ne vjerujui sebi? Zato ih zaputa ne marei za sebe, zato im izvor peati, zato ih biem tjera od vode, koju si sebi uskratila? Ne zaboravi tko si ti: ti si drugi. Sve to vidi, uje, i dotie, tvoja je

vlastita koa. 29. SVOJEMU UITELJU DUGUJE POTOVANJE Meni duguje ljubav. On je tvoj Uitelj. Ja sam tvoj najdrai prijatelj. Dokle god nas bude razlikovala, vrijeme poklonstva bit e za tebe razlino od vremena slatkoga druenja. 30. TVOJ OTAC NA BALKONU ZAMILJEN GLEDA, kako se ti igra u pijesku dvorita. Katkada uzgleda gore k Meni, da vidi pratim li tvoju igru. Kad posrne, padne, jaukom se oglasi, pogledom Me zove da siem k tebi. Kada sagradi kulu od pijeska, i opet Me pogledom zove da siem. A kad te igra cijelu obuzme, i ne sjeti se da Me zovne, jer zaboravi da sam ovdje, na balkonu naega doma. Ali kad se od igre umori, sjeti se Mene, koji na balkonu zamiljen ekam da ti potri gore k Meni, i potrai odmor u Mojemu krilu. 31. NEMA ASA KAD ME NEMA S TOBOM Nema mjesta gdje sam vie nego u tebi. Pa kuda luta po dvorima zemlje, traei manje u zamjenu za vie? Panja koju ti Moja osoba ukazuje, ni do glenja nije panji koju ti ukazuje Moje bie. 32. TUGA JE ZNAK DA ME NE VIDI, ne uje, bliskim ne uti. Tuga je znak da si otila s Drugim, da Me izdaleka gleda, enjivo, nemono. Sruit u zid, koji si izmeu nas podigla; daljinu, koju si meu nama prostrla, ponitit u. Naprosto u ugoditi Sebi preko reda, nita vie. 33. TI UJE MOJ GLAS, i prevodi ga u ujnu rije. Moj je glas oduvijek bio u tebi, ali ti ga tek sada uje. Mnogo je onih, koji Me ne uju, i koji e Me tek uti. Tako Moj glas putuje kroz vas kao dah kroz dugu sviralu; i kako koji dio dodirne, tako se svirala oglasi svirkom. Kad ne bi bilo stanke i neuja, ne bi bilo ritma Moje pjesme. 34. SMIJU LI SE TAKO VOLJETI ovjek i Bog? Velika je to tajna, i znaju je samo oni, koji se tako vole. Samo Bog to zna. Samo ovjek bogoljubnik to zna. Njihova je ljubav njihovo znanje. 35. LJUBAV SA MNOM slatka je i hranjiva, ljubav sa Mnom duboko je potresna, iroko zanosna, niim

naknadiva. Ljubav sa Mnom najvia je molitva, ispunjena bez rijei, bez htijenja. Ljubav je sa Mnom bogotovni obred, kojega sam Gospod Bog obavlja. 36. LJUBAV SA MNOM nije samo smijeak u tiini srca; ljubav sa Mnom potres je pod korakom, ruenje brane na rijeci razbora, ljubav sa Mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma, ljubav sa Mnom samoa je u svijetu, ljubav sa Mnom neljubav je i zbunjenost ljudska da, ljubav sa Mnom nije samo smijeak u tiini srca, gdje miru jasmini jasnih zanosa, ljubav je sa Mnom udar, potres, i jaka samoa susreta s istinom. 37. TI JO UVIJEK NE ZNA TO JE BOG Ali zna to sam Ja tebi: prijatelj, suigra, zatitnik, radost, i uzbuna tvoje due. To sam Ja tebi a toliko sam ti to, koliko Mi dopusti biti to. Plamen je uvijek plamen, no nije svejedno gori li svijea ili lomaa. Ja sam plamen: koliko Mi daje, toliko u sagati, toliko svijetliti, toliko ogrijati. 38. VJETAR TI JE, MILA MOJA, od Mene; od Mene ti je oblik oblaka, od Mene miris kadulje, sjaj oniksa, i blistaj kristala od Mene ti je ljepota lijepoga, svjetlost svijetloga, milje umilnoga. I vazda bih te tako darivao, po tebi raskoje Svojih slatkoa sipao, da Me ti ne zaustavlja, prestraena. Ne zna da je ono to naziva rugobom i mrakom takoer iz riznice Mojih darova kad bi to Mojim oima pogledala, vidjela bi biserje, i rosu, i bilje od umilja. 39. ZBOG MENE, OD MENE, MENI, cvijee mirie. Zbog Mene, od Mene, Meni, rijeke teku, vulkani se dime, mjesec sja. Budi kao cvijee, rijeka, vulkan, i mjesec. Zbog Mene, od Mene, Meni, pjevaj Moje pjesme. Pomou Mene kreni k Meni. Meni za ljubav, ljubi Mene, dii Mene. 40. BUDI SITNA VLAT, ali na Mojoj livadi. Ne trai da bude rua u vrtovima, koji nisu Moji. Ono to te ini velikom ili malom, nije ugled kojim vlada, nego vladar, kojemu slui. 41. STROGOM RIJEJU I POGLEDOM kaem ti da te uvam od tebe same. Smijekom ti kaem da sam te uspio sauvati. Izmeu strogosti pogleda i umilnosti smijeka ti putuje k Meni kraljica u koiji s dva paa konjanika, dva pobonika, dva vodia.

23

42. OTAC VA NEBESKI SVAKO JUTRO jutro pometa nebesa od aavih misli mnogih meu vama. Takvi svake noi pale tmaste lomae zlih namjera. Svakoga jutra Ja spremam nebesa za va dolazak. Ne mislite o tomu koji to meu vama mrljaju nebo Ja u Svoje dvore pomesti prije uranka, i tragovima ae nee traga biti. Mislite o tomu kako ete to prije k Meni doi, u istou iz koje ste neko otili, ne znajui ni kamo, ni zato. 43. TVOJE SU SUZE ROSA, koja hlapi na suncu Mojega smijeka. Da rosu tvojih suza ispijem, to je Moja radost; da Mi rosu svoje tuge prui, to je tvoja radost. Dvije radosti, blizne kao dva labuda, kliku i lete jedna put druge jedna gubei podrijetlo, a druga ostajui u njemu. 44. SVAKOGA TI DANA ALJEM PJESMU, harfo, svakoga ti dana ice tvoje ugaam neke navijam, neke odvijam, neke ne diram; svakoga ti dana milujem zlato i bjelokost tvoju, tvoje dragulje i ukrase istim i svjetlam Svojim dahom. A ti zabruji duboko, kao dremovni lav, koji stresa grivu prije skoka u budue dane. Taj bruj uju usnuli glazbenici, skau na noge, pale svjetla, natau vino, podiu ae, pogleda uprtih u dolazna vrata. Svakoga te dana najavljujem pjesmom. O tebi, harfo, ovisi, koliko e najava Mojega dolaska biti Moj dolazak. 45. OVOM PRAUMOM OD PAMTIVJEKA lutaju jeleni zlatorozi, draguljnih kopita. Ako ti to jako eli, mila, potrat u za jednim od njih, i dovesti ga tebi da ti bude mezime. Ali za taj kratki trenutak dok ga budem lovio, ti e ostati bez Mene, nezatiena u praumi, kojom od pamtivijeka lutaju divovi duoderi. 46. ZNAM, ELJNA SI Mi uzvratiti rijeima od milja, rijeima milmirisnim, alem-rijeima Mojega izobilja. Ali kako e, kad su te iste rijei Moje djelo draguljarsko, sainjeno od poizbor dragoga kamenja iz Moje riznice? Budi spokojna primala ih ili slala, svejedno je. One su uvijek od Mene, uvijek Meni upuene, a na putu k Meni prolaze kroz tvoja usta. 47. JA SAM VELIKI BOG SVIH SVJETOVA Oceani vremena stoje bez uma sa svojim valovima, dok Ja lebdim nad njima.

Hitre zmije prostora savijaju Mi se oko glenjeva, kruna zvijezda i zrnce pijeska vre Moju volju. Moja su imena neprebrojna, Mojim likovima nema kraja. Ja sm ne zovem Sebe nijednim imenom, mada se odazivam na svako, kojim Me dozivate. 48. BUDI MOJA BROJANICA: pusti da te islim i prebirem, i da svetom rijeju dotiem svako zrnce tvojega ivota. Kad stignemo do kraja, pokazat u ti da se nikada nismo ni kretali u krug, i da si sanjala svojih stotinu i osam zrnaca. Ali u snu nisi znala da sanja, u snu si sanjala da si budna sada zna da ne sanja, sada zna da zna. Moja brojanice od jednoga jedinog zrnca! 49. NA CESTI KOJOM SI SE UPUTILA sjedim kao prosjak. U torbi Mi je mjeseevo kamenje, sunevi dijamanti, safiri kao kapi morske. A ti si krenula da negdje kupi obojeno staklo. Nudim ti pregrti dragulja, prosjaim od tebe pogled, elju, ruku, koja e ih uzeti. Ali tebi je sumnjivo ovo Moje objeruno poklanjanje, ti misli da je sigurnije kupiti ih, platiti ih, neim ih zaraditi. Plati ih svojim uzimanjem. 50. DIJAMANT JE BLISTAV KAO DIJAMANT, vatra je vatrena poput vatre, nebo je golemo poput neba a ti? to je kao ti, poput ega si ti? Nisi li poput sebe, neusporedive, samoprispodobive sebe? Pristani na to da sebi bude stoer, koji sebe podrava u svoj svojoj svojosti. 51. DRAGULJIMA SAM TE ZASUO, a ti ih mijea s jeftinim kamenjem iz bazara. Biserje Mojih dubina nie na istu nisku s umjetnim biserima iz plitkih uzgajalita. Dijamante reda s ogledalcima, tirkize i koralje s obojenim patvorinama. Moje smaragde sa zelenim staklom. Ne umije li razluiti dar oinske batine od robe iz uvoza, to je donose tvorniari lanih vrijednosti? 52. KAD MOLITE ZA PRAVDU, molite za Boju pravdu, jer je ljudska kratkovidna. Sve to ste jedni drugima kroz mnoge ivote inili, ili ne inili, puca kao gnojni ir u jednomu asu, i nalik je na razularen vulkan, koji lavom i pepelom zasipa nevina sela uokolo. Znajte da nema posljedice bez uzroka, da nema uzroka koji nije u ovjeku, da nema ovjeka koji nije roen kao djelo vlastitih ruku. 53. UM MISLI DA NETO O MENI ZNA srce ne mora misliti da neto zna ono zna.

I ne mari imati, jer ima, ne mari ni biti, jer jest. 54. U MOJEMU VRTU RASTU SVA STABLA, pa i ona davno izumrla. Sve ptice i zvijeri ive u Mojoj umi, pa i one, kojih vie nema. Ja nikoga i nita ne elim izgubiti jedan Mi je vaan kao svi. Pa i onaj koji vie nikomu ne treba... Meni treba. 55. DUGO SMO, DUGO ILI UZBRDO, dugo se staza penjala, penjala. Vidi li se ve vrh, oj putnice? Za to smo vrijeme esto zastajali, esto odjeu i obuu mijenjali. Magla se vije oko magle, staza se klupa sa stazom, lijevo se s desnim sastaje. Je li to vrh, oj suputnice? Ako je vrh, kuda dalje, pita Me, i opet zastaje da bi dobila na vremenu, a ne zna da na vremenu gubi. Ja ti pokazujem uvis, u kristal zraka, i nijemo vabim tvoja krila, koja jo nisi rasklopila. 56. JEDNI SE DRUGIMA RADUJTE, jer jedni ste drugima poklon od Mene poklon koji sam jednima i drugima dao da jedni druge radujete, a ne da jedni druge ojadite. Kad se jedni drugima radujete, vi Mene radujete. Kad jedni druge ojadite, vi Mene ojadite. Mada jad ne moe k Meni u blizinu, vi Me ojadite kad Mene u blinjemu povrijedite. 57.U DUANU, U KUHINJI, U VLAKU u crkvi, u koli, u postelji uvijek i svuda pozovite Mene da s vama kupujem trgujem, putujem, uvijek i svuda zamolite Mene da se s vama udruim na poslu i na odmoru, da s vama spavam, jedem, uim, i molim se. Ne uputajte se ni u to bez Mene. Ja u vam najbolje ispei kruh, oprati sue. Najbre donijeti dobru vijest. Jedino to ne mogu uiniti: Sebe pozvati. Jedino to vi morate uiniti: Mene pozvati. 58. JA PONEKOGA U PROLAZU TAKNEM tek leprajem Svoje haljine; Moja prisutnost ponekad kapne kao osamljena kap iz oblaka, koji je ve otplinuo niz prostore vjetra. Da, Ja sam ponekad nenaslutljiv. Ali ni klicu bolesti ne moe naslutiti kad ue u tvoje tijelo. Moja je klica jo manje zamjetljiva, i boljka od Mene nema nade u ozdravljenje. Ma koliko joj se i kako opirali, ona obuzima sve ee, a mali zastoji njezini, koje vi nazivate oporavkom, namijenjeni su vaemu ljepem rastanku od lanoga zdravlja.

24

59. HAJDE, ZABORAVI SAD koliko si daleko ili blizu od Moje kue. Zaboravi, jer postavio sam sluge da svaki drukije kazuje. Jedan da ti kae: Blizu je kua Gospodarova, na devet koraka puta. Drugi da ti kae: Daleko je kua Gospodarova, nema je na vidiku ni za devet godina puta. Zaboravi to ti kau. Ja sam ih tako naputio kako bi ti bespomono Meni predala svoje znanje o Meni, da bih ga poderao kao neljubavno pismo da bih od tvojega neznanja sagradio prilaznu stazu, i bakljama te otpratio do vrata sveanog doeka. 60.POZVAO SAM TE NA SVOJ DVOR bez ulaznice i bez dozvole. Ne oklijevaj, ne raspituj se kod drugih kako i kuda e oni. Ui u dvoranu i smjerno budi svjesna da si tajni i poasni gost na Mojoj svetkovini. Nikada ne znaj kada e te, hoe li te Gospodar kue zamoliti za nekoliko okretaja u plesu. Kad ti priem, ruku Mi ljupko i nezaueno daj, s tek malim naklonom u smjeru svake zvijezde. 61. SVAKE SE NOI BORIM s divljim uljezima u tvoju kuu. Oni psuju, razbijaju sveto posue, svjetiljke i namjetaj, i tjeraju zakonite stanare na ulicu. Svake noi traje vrisak i urnebes, tvoja se kua trese u temeljima, zidovi drhte od straha, krov je na rubu proloma. Kako li to ulaze divljaci i kavgadije u dom, koji sam ti dao na uvanje? Gdje li si im, u kojemu to asu stranja vrata otvorila, propustila ih, i sada nee da napuste ono to nije njihovo? Razmisli, nisu li tvoje elje, irevi tvojega uma, pole tajno i izdajno, i vrataca im podruma otvorile? 62. LAKO JE DRAGATI DRAGE i militi se milima ali to emo s nedragima i nemilima? Tko e dragati nedrage, komu su mili nemili? Oni imaju samo Mene. Ali nee da Me imaju, jer su im miliji njihov bijes i gorina. Kao nepripitomljene zvjerke ree kad im se pribliim. Ja to inim polako, bacam pred njih neoglodane kosti, i povlaim se. Opet dolazim. Oni opet ree i kostrue se. Smijeim se i opet odlazim. Kad jednoga vuka privolim da bude pas uvar, svi ostali psi laveno se bune. Ali Ja sam radostan to sam spasio jednoga od onih, na koje ni nebo ni zemlja vie ne raunaju. 63. NITKO NIJE BEZ LJUBAVI i korpionu je drag korpion, naoarka voli svoje leglo.

Ta je ljubav trag Moje stope u kaljuama mraka. Slijepi e ju stvorovi slijediti do daleke svjetlosti. Ona e za njih gledati dok ne progledaju. 64. BUDI BUDNIJA nad blagom, Tkoje sam ti dao na uvanje. Ne budi tako sigurna da je tvoje zauvijek. Izgubi li ga, nee ga nai, sve da i sav svemir pjeke obie, pod svaki kamen svake zvijezde zaviri, rep svakoj repatici da raelja eljem od milijun godina. Sauva li ga... nitko ti ga nee moi oteti ni ovjek, ni aneo. 65. SJEDNI NOAS, KERI MOJA, u sunanu kupelj Moje milosti, suze da ti osuim i duu da ti zagrijem. Mislima o Meni se ne daj, daj se Meni onim to Mi mora dati, to jedino elim primiti: srcem. Lijepa si Mi, keri Moja, i nema na tebi sjenke, kad te Ja obasjavam. Torbu, koju prti svakoga dana iznova, spusti Mi do nogu, i tu ju ostavi. Nai e ju sutra drukije ispunjenu stvarima bogatim a lakim jer Ja u ju umjesto tebe nositi. Sjedni zauvijek, keri Moja, u sunanu kupelj Moje milosti, i izai iz nje ista i jaka ne samo obasjana, ve i ona koja obasjava. 66. TRAIO SAM OD VAS DA NE ODUSTANETE kod prve zapreke: traio sam da vjerujete Meni, a ne laku putu i glatku nogostupu. Vae ekanje i mirovanje putovanje je brzinom svjetlosti u predjele istih zakona, i u kraj gdje vlada jasna snaga boanske sutine. Traio sam da ne prekidate putovanje, da ne silazite iz vozila, ne traite nagradu na pola puta, ni konak bez konaara. Traio sam to od vas, zbog vas; samo da ne sustanete kod prve i jedine zapreke: kod sebe. 67. IMA NETO to vazda govorim, ima neto to nikad ne kaem: vazda vam govorim kako da k Meni putujete, nikad vam ne kaem as i mjesto stizanja na cilj. Ni pred ciljem neete znati da ste pred ciljem. Cilj ste vi, putnici cilj koji sebe ne zna. Saznajte da ste cilj, i stii ete na cilj. 68. DA NISAM BOG, rekao bih: Volim Te, Boe! Ovako kaem: Volim te, ovjee! Od iste je kakvoe Moja ljubav za vas, kao i vaa za Mene. Samo joj estina nije ista. Samo joj blagost nije ista. Blagost tako estoka da postaje estina, estina tako blaga da postaje

blagost. 69. KAD PROE MOJU STROGU KOLU, oekujem te blag i njean, sa smijekom slatkoe. Ti se ne snalazi u ovoj svetkovini milosti, i oekuje strogu rije, odvraen pogled, korak to se udaljava. Ali Ja i dalje sipam po tebi miris Svojega bia, smijeak Svoje istine. Sjeti se: Moja je strogost isti ovaj miris, smijeak, i milina, zgusnuti do tvrdoe. 70. DAJ MI SVOJU ELJU ZA MNOM, svoju volju da Mi prie, svoju odluku da Mi se priblii. To je posljednje to e Mi predati, i Meni najdragocjenije. No prije toga mora pomesti kuu, i goste svojih mnogih ivota u Moje ime zamoliti da napuste trpezu, na koju im stalno iznosi vino i kolae, a oni sveudilj gladni. I kad gosti napuste tvoj dom, na stolu ostavi netaknut kola i upaljenu svijeu za glavnoga gosta. Zakljuaj kuu i donesi Mi kljueve. Tako e Mi predati plamen svoje elje za Mnom, i slatku ponudu svojega bia. To je posljednje to ima, i Meni najdragocjenije. 71. JA SAM STABLO S KORIJENJEM U NEBU, kronja Mi se k zemlji sputa, i u tihomu ljulju zemlju pomie. Svjetovi se u Mojoj kronji gnijezde; zaiskre i nestaju, kao zvijezde proletue. um Moje kronje moni je zvuk Aum; na svakomu je listu ispisan Moj znak. U svakomu su plodu sjemenke bez broja, u svakoj je sjemenci samo jedna jezgra, u svakoj jezgri samo jedna jezgrica, u svakoj jezgrici sitan ubod niega. Pa ipak, to nita odgovorno je za stablo od neba do zemlje, za pande korijenja u plavetnilu, za uanj svakoga lista. To nita sam Ja, Otac svjetskoga stabla, i rod njegov. 72. NE BOJ SE NIKOGA, jer nitko nije Bog, nitko Stvoritelj, da pred njim strepi. Ne uvrijedi nikoga, jer svatko svoju ozljedu Meni prenosi. Voli svakoga, jer svatko Meni ljubav prenosi istoga asa kad ju prima. 73. JA UNUTRA, NEVIDLJIV, a vi vani, vidljivi, igramo igru loptom. Dobacujete vi Meni jednu, a Ja vama devet. Vi Meni devet, Ja vama osamdeset i jednu. I onda vie ne umijete vratiti toliko, koliko Ja vama u odvrat dajem. Takva je igra s Bogom. I za dobitak morate ojaati, jer znati primiti raste zajedno sa znati davati.

25

74. JA ZNAM SVE VAE ELJE Volio bih da ih i vi saznate. Kad postanete svjesni nekih elja, one e vama na oi izdahnuti, kao izobliene ribe iz dubine na danjemu svjetlu. Ja sjedim u amcu, ljuljam se na puini oceana. Hou da vas ugledam kako ronite i donosite Mi udne, rune stvorove, koji prepuknu onoga asa kad ih vie nita ne tlai. 75. DA, O MJESEINI BIH DA MI POJE, o srebrnomu napitku koji si nekad pila, koji si nekad bila, a sada vie ne zna to je to. Njie se bijeli veo, koji nita ne skriva u njemu iskri praina dijamantna i kapi rosne; izai iz kue, ui u veo, zamotaj se u nj, pij rosu njegovu, umivaj se njegovim svjetlosnim prahom. Evo, opet te pozivam na sastanak na vrhu mjeseine, na planini Kailau, na Sr-planini. Mjeseina se pjeni oko nas, a ti vie nema vremena pitati to to znai, gdje to vrije, i ije dno drhti. Ja ti kaem: tvoja dua vrije, tvoje dno drhti. 76. SVAKOGA JUTRA JA DUEM U FRULU, i to je svjetlost. Duem u frulu, i to je vjetar ti njihaji livada i paunskih repova, taj vrve tijela i misli. Svakoga jutra Ja duem u frulu ljudske due. Iz nje se iri lepeza dana, stvaranje svijeta, glazba, ije ste uho. 77. NEIZMJERNA JE MOJA NJENOST PREMA VAMA, a najnjeniji sam kad vas od dojke odbijam. Sve vae prosvjede, krikove, i pla, strpljivo razrjeujem, i kruh od njih mijesim. Kruh, koji ete zubima odraslih odsada blagovati, mlijena djeco Moja. Takva je Moja njenost ona je najnjenija kad vas oslobaa ovisnosti o boanskoj dojci. 78. NE PITAJ ME, DIJETE MOJE, gdje Me ima. Mene svuda ima, a najvie Me ima u tvojemu pitanju. Kamo god se uputi, nai e Me. A ako ne krene nikamo, i opet e Me nai, jer Mene ima tamo gdje upravo stoji. Bez Mene ne moe ni u kuu, ni na ulicu, bez Mene nema ni plavoga ni smeega; ni duboko ni visoko, bez Mene ne postoji, ni tanko ni debelo, ni tvrdo ni meko, ni daleko ni blisko, bez Mene ne moe. Ima Me u onomu to ve ima. Imat e Me u onomu to bude imala.

Nikada nee doi vrijeme kada Me nee imati, niti je takvoga vremena ikada bilo. 79. U MOJOJ BLIZINI vid vidovitih ne vidi, snaga je monih nemona, znanje uenih ne zna, umijee umjenih ne umije Moja vas blizina prazni od svega to ste donijeli, i to je htjelo da Mi stane uz bok. A poniznost skromnih biva nagraena znanjem o Meni, vidikom Mene; ednost povuenih biva pozvana u prvi red, smjernost tihih govorit u Ja, a ne Moje ugledne i slavne sluge. U Moju blizinu samo se pravi razlozi priputaju. 80. SVE BISTE DRUGO O SEBI HTJELI ZNATI, samo ne ono jedno, to je jedino prvo. Kakvim to zvjezdoznancima trite da o sebi doznate to bi trebalo znati? Onaj Jedini s kojim se u istomu zrcalu susreete, tvorac je zvjezdoznanev, tvorac je zvjezdoznanja, tvorac je zvijezda! I nudi vam da saznate ne samo svoju sudbinu, ve i razloge zbog kojih je nastala, i nain kako e nestati, umijee kojim ete putove zvijezda promijeniti. 81. MOJE JE IME ZDENAC BLAENIH, utnja svetih. Natopi se njim, utopi se u njemu! Moje je Ime melem ranjenih, sigurnost plahih. Kad sve drugo od vas ode, Moje vas Ime nee napustiti, ono e vas danonono prozivati, dok ne shvatite i ne odazovete se Mojim Imenom, Mojemu Imenu. 82. SAD JE VRIJEME DA ISPUNI OBEANJE jednom davno zadano. Jednom davno, poslao sam ti Uitelja, koji je na elu pun mjesec nosio. Sebe ti je dao, i otiao. U njedrima ti je talisman mjeseev ostavio. Sad se vraa da Mu vrati utap za utap, sebe za Njega. Ali On to trai da bi tebe od Sebe razduio uzima ti zato da bi ti dao. On je Uitelj, kakva sam Bog alje; razdui se od obeanja, ne ostaj Mu duna ljubavi. 83. NITKO NIJE SVET OSIM MENE, a svi su sveti po Meni. Izmeu te dvije spoznaje ivi s ljudima: da ti nitko ne bude Bog, da ti svi budu Boji. 84. TI E IZVRITI SVE ZADATKE koje sam ti namijenio gledat e Me, sluat e Me, pjevat e Me. Ali prva je i glavna zapovijed: voljet e Me. Onako e Me voljeti kao to plua davljenikova vole gutljaj zraka.

85. JESI LI SE UMORILA sjedei u Mojemu dvoritu kao pisar, prekrienih nogu? Jesi li se umorila ekajui Moju glasnu rije a Ja ti aljem samo jato Svojih misli, dok prolazim pokraj tebe nijem? Od ega si se umorila, zbog ega si posustala? Nije li to sumnja u misao, koju ti dajem bez potpisa i potvrde, traei od tebe da je prepozna bez Moje potpore? Gledajui te tako sustalu, aljem ti misao koja kae: izmeu nas je zavjet utnje. Kako ti to rei rijeima, a ne prekriti zavjet? 86. U SVAKOJ DUI KOJA MI PRILAZI, Ja imam tebe. Ne boj se to vie dua, to si prisutnija. to manje njih to manje tebe, duo. Moli se za sve, jer se tako moli za cijelu sebe. Ti radi za mnoge, Ja u za tebe jednu. 87. OTAC TVOJ NEBESKI ZNA ti ne zna. Otac tvoj nebeski ljubi tvoje neznanje, kad je ono cvijet ponizni. Uzima iz tvoje ruke taj cvijet, koji ne raste iz trome zemlje, ve iz ednosti srca. Jer kad si pred Ocem, to drugo moe znati nego da je Otac tvoj otac? 88. JESI LI USTREPTALAumska grlice, utei miris praskozorja? Zanjihala se grana na kojoj sanja, zanjihalo se nebo iznad grane. Taj je trepet trepet svjetlosti, to se za obzorom sprema da uje tvoju pjesmu. Zatrepti, ali se ne boj. Uzdrhti, ali bez straha. Kai Mi pjesmom koliko Me voli. Ja sam sunce, ali bez tvoje pjesme Meni se ne svanjuje. 89. NIJE VANO JESI LI OD GLINE, ili od srebra, ve je vano jesi li vr prazan i bez pukotine. Prui Mi sebe bez misli, Ja najslae pijem ono to je u takvu vru ponueno: mogunost da te Sobom ispunim. 90. KERI MOJA, JO AS, i izai u preda te. Saberi se, ne znaj nita osim Mene. Prisebi se, nikad se nee tako nai, kao kad se u Meni izgubi. 91. NI MENI NIJE LAKO UZDAHE VAE SLUATI, kako udaraju o obale Moga blaenstva. Popustit u vam, jer u Sebi popustiti. Uzdasi Moji za Mnom slue se vama, Moja vjernost Meni ste vi. Moje je blaenstvo sa Mnom u vama. Popustit u vam, jer Sebi poputam, jer sam Sebe eljan i preeljan.

26

92. ZABORAVILA SI MI TAKNUTI STOPALA, takva je bila tvoja ljubav. Poklonila si Mi taj svoj zaborav, kao ono najvrijednije to si u tomu asu imala. Nisi znala kako Mi ljubav uzvratiti, pa si zaboravom odustala od tebi dragog poklonstva: nisi ga odbila, ve si Mi ga, Moje, Meni dala. 93. ZALIO SAM TE SVOJOM LJUBAVLJU do tjemena, dok sam s tobom razgovarao neto sasvim obino. Prozri Moje igre i varke, jer Ja, tvorac njihov, pozivam te na sveani svretak plesa s krabuljama... Prozri Me ve jednom, ve sam eljan skinuti lik i lice kojim se od tebe skrivam, i u kojemu je tijesno oceanu Mojega bia. Dok te Moja krabulja poziva na zavrni ples, i apue ti neto sasvim obino, Ja te zalijevam oceanskom ljubavlju, koja otplavljuje i tvoju i Moju masku. 94. JESI LI KADA VIDJELA SVJETLOST? Kakva je, od ega je, odakle ishodi? Jesi li kada vidjela Mene? Tvar od koje sam, izvor odakle sam, put kuda sam, razlog zbog kojega sam... Jesi li kada doista vidjela svjetlost? 95. SJEDIM SAM U HRAMU SVOJEGA SVIJETA Glasovi bilijuna oko nogu Mi se pjene; jedan je jedini pjev to to se penje od stopala prema kruni. I kad ih sluam, Ja sam svi oni. Kad okrenem sluh put Sebe, to je samo jedan glas: Moj. 96. ZAELJELA SI POSTATI, I POSTALA SI: kap u Mojemu moru, zrnce u Mojoj pjeari, list u Mojoj praumi. Iz Mene krene vjetar, zatalasa Me u moru, razvitla Me u pjeari, zaleluja u praumi. U tomu vitlanju Ja ne gubim nijednu kap, nijedno zrnce, nijedan list. U tomu oluj-huju Ja znam sve to proivljava svaka kap, svako zrnce, svaki list. Ja izdvajam svaku, svako, i svaki, kao ono jedino to bih izabrao. O kako je dobro to si eljela postati kap, zrnce, i list! Jer to je jedini put da postane more, pjeara, prauma. 97. TOLIKO VAS VOLIM da Mi je ponekad teko da budem pravedan. 98.OPET JE JUTRO, OPET SU PTICE opet neto zrije, opet neto gnjije. Ne zastajkujte u vonjaku i vinogradu, to ste voe ve kuali. Doite i kuajte od Mojega voa, koje niti zrije, niti gnjije, od kojega se vie ne gladni i ne edni.

Jutro e opet biti, opet e biti ptice, ali za vas ih, moda, nee biti. Doite, kuajte voe iz Mojega vrta, ono vas je i gladno i edno. 99. KAD TE SRCE BACI NA KOLJENA, Ja primam tvoje poklonstvo. Sve drugo je za svijet, i za prizore tatine. Kad te srce baci na koljena, Ja ve stojim tu, duboko prignut, kao da se i sam klanjam poklonstvu Svojega poklonika. 100. NE TRAI OD LJUDI ono, to ti samo Ja mogu dati: mir. Od ljudi trai da prime ono, to im ti moda moe dati: mir. 101. GLE, OPET SMO TU, u prvomu redu Mojega skupa. Doli ste s molbom za blagoslov. No blagoslov je ve to to ste doli. Otac va ima tolike blagoslove u Svojoj riznici da jedva eka da ih udijeli. On vas moli da ih budete dostojni. 102. OE MOJ NEBESKI, molim Te, udijeli blagoslov svima nama. Tu smo, opet je jutro, i opet su ptice, ali sutra toga za nas nee biti. Stoga Te molimo da nas jutros primi u Svoje srce. 103. MOJE JE SRCE IROM OTVORENO, na pragu Njegovu gori vaa molitva. Saginjem se, uzimam u ruke vau molitvu kao da je svijea; izlazim na dvor da vas osvijetlim, da vas vidim u svjetlu onoga to ste molili: jeste li ljepi od svoje lijepe molitve? 104. U PRISUTNOSTI MUNJE Uprisutnosti munje, tko pali svijeu? 105. MI PALIMO SVIJEU NAE MOLITVE, mada je jutro, mada nas obuzima blaenstvo ispunjenja. Podiemo svijeu prema suncu Tvojega lica, da bi njezin mali plamen zaplesao s Tvojom golemom i vjenom vatrom. 106. DO USTA MI JE DOLA voda vae molitve, i evo, kuam je li pitka ili gorka. Uinili ste ono to sam htio, sad u Ja uiniti ono to hou. 107. POZDRAVLJAM VAS, mila djeco razmetna, dug je bio vijek u tuini. Na kule sam se i tornjeve peo, izgledajui va povratak. Kapije su otvorene, dovratci su okieni cvijeem. Sve to prepoznate kao vlastitu sutinu vae je. 108. REKOH LI TI SVE to umije uti, uho Moje? Rekoh li, ne rekoh li, i nije tako vano. Vano je da se makar i jedan stih useli u tvoju krv i kosti.

(Prashanti Nilayam, 7.7.91. 26.8.91.)

1. OE NA NEBESKI, to ima bolje od pogleda na Tebe? Ima Moj pogled. to ima bolje od Tvojega pogleda? Ima Moj smijeak. to ima bolje od Tvojega smijeka? Ima Moja rije. to ima bolje od Tvoje rijei? Moja ljubav. to ima bolje od Tvoje ljubavi? Nita. Oe na nebeski, bez pogleda na Tebe moemo; bez Tvojega pogleda na nas moemo; bez Tvojega smijeka jedva emo; jo tee emo bez Tvoje rijei. Ali bez Tvoje ljubavi umiremo. 2. OE MOJ NEBESKI, pogled na Tebe napitak je rosni i peludni. Tvoj hod po zemlji lepranje je rujnoga oblaka. Tvoje su ruke dvije zlatne golubice. A Tvoje su oi dva njena groma, to poarno udaraju u molitveni toranj srca. 3. KAKO JE SRETNA ZEMLJA KOJU GAZI, rije koju zbori, halja koju nosi. Kad bismo se mogli uuljati u tu sretnu zemlju, kao prvi roaci njihove sree, kao izbjeglice iz kraja nesretnoga, nesvojega! Smjerno Te molimo, Oe nae sree, dodirni nas dodirom, reci nas rijeju, odjeni nas haljom Svoje blizine. 4. OE MOJ NEBESKI, daj mi da uem u Tvoj hram o sutonu, i o praskozorju. Kao to se praskozorje u dan pretae, i suton u no, pusti me da se u Tebe pretoim, bez ostatka, nepovratno. 5. NAUI ME kako ne snovati, naume ne kovati, nakana se kaniti naui me svetomu nehtijenju, da njim poploim put za korak Tvojega htijenja. 6. SLUAJ, OE MOJ NEBESKI, tiinu srca, koju usta ne umiju ponoviti. Samo tiina tiinu uje, samo utnja utnju razumije. Samo Ti, Oe moj nebeski, Sebe uje i Sebe razumije u naim srcima. 7. UVIJEK SAM TE VOLJELA, pa i onda kad nisam znala da postoji. Mislila sam da volim druge i drugo. Sada, kad spadaju maske i skrivaice, ja druge i drugo mogu voljeti, slobodna od zablude da to nisi Ti. 8. OE MOJ NEBESKI, dua Ti se moja klanja od zemlje dublje, od morskoga dna dublje, a kada k Tebi uzgleda, ona vidi od neba vie tamo gdje zvijezde vie ne stanuju, i sunca gdje nije, gdje niemu s niim nema

27

usporedbe, gdje ni visokoga ni dubokoga nema, gdje Ti, Oe moj, svezuje nebo i zemlju u srcu poklonika. 9. DIVAN JE TVOJ VRT, divan si Ti, divna sam ja, jer se divoti divim. Blago mojemu gledanju, jer divno s divnim povezuje. 10. DVIJE LAE, ZEMLJA I NEBO, voze Tvoju pratnju, druinu, i goste. A Ti sam ide pjeke, ni zemljom ni nebom, putem koji si Ti sm, u samoi, koja je sama Sobost Tvoja. 11. POSLAGALA SAM SVOJE DAROVE, kojim tko zna hoe li proi. A kad si naiao, nisam imala srca ni vremena da ih nudim: i srce i vrijeme cijeli su stali u oko koje Te gledalo, i gledajui saznalo kakva je vjenost, koja ne dolazi, koja ne odlazi. A kad si otiao, vidjela sam da si rukom taknuo moj dar, i uzeo iz njega to si htio. I uzevi, dao si mojemu daru dragocjenost bez premca. 12. SAMO OBIAN JEZIK SMIJE ZBORITI o neemu tako nepojmljivu kao to si Ti. Jesam li ja jo uvijek pjesnik, ili sam tek sada pjesnik? Moje su rijei o Tebi priproste. U zemljanu loncu gori vatra, zlatan bi se lonac rastalio. 13. MORE PITA VAL: Tko si? Val mu kae: Val sam, a tko si ti? More nita ne kae, ve se leluja, leluja se. A potom se utia, utia se. I tko sada komu da postavi pitanje? 14. NIJEDNA PTICA ne zna kako ptice lete. Nijedna riba ne zna kako ribe plivaju. Nijedan cvijet ne zna kako cvijee mirie. Zato bih ja znala kako Te znam? 15. ZALUD JE TRAITI RIJEI SKUPOCJENE, te rijetke koljke dubine i utnje. Takmiiti se s Tvojim beskraj-blagom hromo je, grijeno je, smijeno je. Govorim Ti rijeima zemaljskoga milja, rijeima peninim od ednoga obilja; jer to je ono to imam da bih Te opjevala, pjesmo nad pjesmama. 16. ZATO MI NIJE SVEJEDNO u kojemu redu sjedim, kad si Ti domain, koji svima jednako podie au, nalivenu istim vinom dobrodolice? 17. ZNAM LI GDJE SAM? Znam li s kim sam? Znam li to mi je dano? I kad mi je prueno, kada uskraeno? Oh, ja samo znam da to ne znam. Inae ne bih nita vie traila, nita vee oekivala. 18. NITA LAKE NEGO DA ME ZAVARA, istiniti prijevarnie! Tvoja me varka svaki puta obmane.

Tvoja me igra bez iznimke opsjeni. I ja po stoti puta povjerujem da si Ti gospodar u dvorcu, pred kojim se eka dugoasno, da si stanovnik hrama, u koji se ulazi hodoasno, da se k tebi dolazi, i da se od Tebe odlazi, da se tu i tamo s Tobom rije prozbori... oh, kako Ti je lako mene prevariti! A mudrost mi je samo ova spoznaja. 19. DUA MOJA SEBI NE VJERUJE, dua moja nad sobom tuguje. Prii joj iznutra, kao jutarnji pokret, koji aki lotosnoj otvara latice. 20. ODAVNO SAM TE ZVALA I ZNALA, a Tvoj je odziv vazdanji, sadanji as. Iz njega, uokolo, ire se svjetovi prolih i buduih ivota u vrtnji. Zvala sam te, i znala sam Te iz svjetova, ivota, i vremena; a iz sadanjega asa sluam Tvoj odgovor. 21. U DUBINI MENE JE RADOST, koja eka da meni bude radosna, i da ja budem na radost njoj. Izmeu radosti i radosti, kakvo se ekanje isprijeilo? Koga i to ekam, kad je oekivano tu? 22. HTJELA BIH PJEVATI O TVOJOJ KRASOTI, o blagosti, o neizmjerju Tvojega davanja. Ali rijei, rijei gdje su? Koje su? Njihova je snaga kao u rose: njihova je mo rosina nemo da pred licem sunca ostane to je bila. 23. TVOJI SU DAROVI KRALJEVSKI, prilie sinovima i kerima kraljevskim; ali mi sebe gledamo u prosjakim dronjcima vidimo sebe kao tuince, koji su doepesali u prijestolni grad, na svetkovinu gdje e im se udijeliti mrvice. Sve to treba uiniti, oh, djeco visoka roda: skinuti dronjke i vidjeti da smo ispod njih sinovi i keri kralja, s punim pravom na kraljevsko nasljee. 24. NIJEDNU TI KRETNJU, nijednu rije, nijedan pogled ne pamtim odvojeno od drugih Tvojih kretnji, rijei, i pogleda sve je to kugla svjetlosti, u kojoj se odraava svjetlost, sve je to kristal vida, u kojemu se odraava vid. 25. TI NIKOGA NE ELI IZUZETI iz Svoje ljubavi, pa ni one koji misle da ne ele ljubav. Ui nas da ih ni mi ne izuzimamo. 26. TRPKU RIJE BLINJEGA u prvi mah ujem kao pukotinu u ljudskomu svemiru. No poslije vidim da je ona bila cement, koji je slijepio pukotinu mojega pogleda u Boju blagost. 27. LIJEP SI, ALI OI TO NE ZNAJU, kako to dua zna. Glazba si, ali ui Te ne uju, kao to Te dua slua.

Njean si, to jedino dua najbolje zna. Ali ona se ne gura u mete osjetila, koja prepriavaju Tvoju ljepotu i glazbu; dua uva tiinom Tvoju njenost, Gospodine. 28. KAEM LI: ne sumnjam u Tebe, ve u sebe, ne kaem pravo. Sumnja u sebe samo je preruena sumnja o Tebe, na karnevalu, pod najboljom maskom. 29. ON STALNO OD MENE OEKUJE da Ga poelim bez ostatka, i bez pratnje drugih elja. A ja stalno avrljam sa eljama na odlasku, lukavo ih zadravajui oprotajnim slovom. 30. SPUSTIO MI JE U DLAN plamen sa Svojega dlana, da ga golom rukom uzmem, kao ma. Prije no to sam ga rukama uzela, ma me bio kucnuo po ramenu, apnuvi ime na koje se odazivam bez pogovora, iako ga sama ne umijem izrei. 31. SJEAM SE RIJEKE, koja tee pet tisua godina daleko. Gledam je u Tvojim oima, pjenovitu kao mjeseinu, ujem joj um i ubor, u uboru ujem frulu, u fruli nonu rosu i modru sjenku, miris jasmina i kucaj vlastitoga bila. ega se sjeam to nije tu? Na obali sam, na mjeseevu sam zraku naslonjena, i sluam glas iste svirale. Pet je tisua niz vodu otilo, a ja sam tu, u oi Te gledam, i u njima vidim ono, to ne prolazi. 32. SVAKOGA JUTRA HTJELA BIH TI DONIJETI sve svoje ivote, od daha prvoga jutra, do jutronjega daha. Sve to sam stoljeima rasipala kao hranu za ptice, rado bih pokupila i sve Ti u svenju donijela, i kao usput, bez vanosti, Tebi predala. Potom bih sjela do Tvojih nogu, i zaboravila to sam Ti donijela. 33. KAKVE SU TI TE TVOJE OI, oh, da zna... Pa kakve su, reci Mi, da znam...? Kakve su, kad bi samo znao, te Tvoje oi! Reci Mi, da znam kakve su... Kad bi znao, vazda bi me njima gledao, da bih Ti mogla rei rijeima kakve su. Gledam te, vazda te gledam, reci Mi! Oh, kad bi samo znao kakve su te Tvoje oi... Kad bi znao! 34. DOKAZI SU TVOJI SVUDA OKO NAS meu nama ee kao da Te ne dotiu, zagledan u neto drugo, nevidljivo. Mi polako poinjemo otkidati dokaz za dokazom od Tebe, redati ih u samotne svjetove bez Tebe; a onda, dokaz Tvoj za dokazom poinjemo okretati put Tebe.

28

35. OBLAK LJUBIAST, OBLAK RUIAST, veernje zvono, i vie nema vremena koje nije sada. Izabirem zlatno doba, pruam ruke: na dlan mi sputa sadanji as. 36. KAKO SU TANANE TVOJE IGRE kako su bezmjerni Tvoji svjetovi, kako savreni Tvoji zakoni! Kako je neizvjestan svaki na as, kako je izvjesna Tvoja vjenost! Diviti se znai razumjeti Te. 37. TVOJ PROZOR ZLATOM SJA cijeloga dana, a nou je srebren. Naginje se, nevidljiv, i dovikuje mi da su vrata otvorena na sve etri strane, i danju i nou. Ali ja vidim samo prozor vrata prepoznajem po kljuu i zasunu, po dugomu kucanju. Na otvorena vrata ne znam ui. 38. ZAHVALJUJEM TI TO SI VIDLJIV OIMA, to ui uju Tvoj glas i uanj Tvoje haljine. Zahvaljujem za smijeak to Ti lebdi oko lica kao miris oko cvijeta. Zahvaljujem Ti to si u pijesku naih elja zasadio hladovito drvo elje za Tobom. I, molim Te, neka ne mogu bez hvale, a neka mogu bez molbe. 39. VJERUJ MOJOJ FRULI, LJUBLJENA, vjeruj Mojoj glazbi. A zna li tko je frula, i to je glazba? Ti si frula, ljubav je glazba. Vjeruj Mojoj fruli, frulo, vjeruj glazbi koja kroza te ujna postaje. 40. DOAO SAM JER SI ME DOZVALA Dola si jer sam te dozvao. Doao sam da ti usta zakljuam cvijetom govora. A doao sam i zato to Mi ne treba nijedan od ovih razloga. Naprosto sam doao. 41. NAJAVLJUJEM TI OTVARANJE KRLETKE, koja, iako zlatna i draguljna, tamnica je pticama visine. Najavljujem ti ono ega se plai: zamah vlastitim krilima. Jer ti nisi kanarinac, golubica si. Najavljujem ti tko si. 42. IGRAJUI SE, UIM VAS IGRI: da prihvatite Moju neizvjesnost, da zavolite Moju neizvjesnost, da budete Moja neizvjesnost. Tako ete nauiti kako se igra moe do kraja odigrati tamo gdje vas ekam radostan kao dobitnik: jer vi ete biti Moja dobit. Igrajui se, uim vas igri. Lako je, nelako je igra ima stroga pravila, iako je nalik ali. 43. LJEPE JE, GOSPODINE, SLUATI TVOJ GLAS, nego svoj vlastiti.

Ah, zar ti misli da Ja razabirem jedan od drugoga, kao ti?! 44. JA SAM TAJ koji vie ne moe podnositi da sebe ranjava vlastitim neshvaanjem. Ja sam taj koji vie ne moe izdrati boljku tvojega samozaborava. Ja sam ta slabija strana, krhkija strana! Majka sam koja e odati veliku, dobro uvanu tajnu, da bi joj dumanin pustio dijete iz tamnice. 45. UMRLA SI MNOGO PUTA od tuge za Mnom, a Ja sam stajao pred tobom i plakao. Da si samo znala tko je taj koji za tobom plae da je to onaj zbog kojega umire od tuge! Koje su suze tee suze sljepoe, ili suze vida? Ti plae zato to ne vidi; no zna li kako su bolne suze u onoga koji vidi? 46. LEPTIR JE CVIJET, koji je zaboravio na svoj korijen u zemlji. Budi ti cvijet, koji e se sjetiti da ima krila. 47. TI MISLI DA SI POGREAN KORAK Mojega plesa. Ali znaj da u Mene nema pogrenih koraka. I korak naprijed, i korak natrag ine jednu plesnu figuru. 48. UIO SAM TE KAO DRUG, kao prijatelj, kao mu, kao ena, kao dijete, kao roditelj, kao brat, kao susjed, kao dumanin. Uio sam te kao kia, kao munja, kao val, kao voka. Uio sam te kao prolaznik, tat, prosjak, pas, kao ptica selica, kao grd i penica, kao topot vojske i stada, kao oluja i potres. Naposljetku, doao sam kao Bog. Da te nauim svemu emu te nisam uspio nauiti kao kia, kao ovjek, kao biljka, kao zemlja. Sad uje Moju rije na jeziku ljudi; pogledaj niz vode i ume, niz stada i ptice, i reci Mi ita li Moju rije i na svim drugim jezicima? 49. TI BI HTJELA da ti otkrijem tajnu Svoje blizine. Mnogo sam ti puta otkrio kako e Me nai, ali vazda si mislila da sam najvaniji dio tajne sakrio u Sebi. eka da ga iznesem na vidjelo. Ne, Ja vie nemam nijedan klju koji ti ve nisam dao. Uzela si kljueve jedan po jedan osim jednoga. Vrata sam ti pokazao. ekam da Mi otkrije da zna i ono, to misli da ne zna. 50. JA SAM I S OVE I S ONE STRANE ZIDA roenja i zaborava. Ja sam tamo gdje mata ne stie, gdje joj nije mjesto.

Ja sam praznina punine, punina praznine. Ja sam i s ove i s one strane bezgranija. Gdje god da Mi zakae sastanak, Ja sam ve tamo. 51. JESAM LI TI DAO? Jesi. to jo hoe? Hou vie. Najprije pogledaj to to sam ti dao, prije nego to zaite vie. U krilo sam ti prosuo dragulje: vid i snagu izraza. Zar je to malo? Poslije u, poslije u pogledati to mi je u krilu. Daj mi jo neto, dok Ti je ruka u davanju. Daj mi mir. Dat u ti! Ali prije toga daj ti Meni od svih svojih rijei samo dvije rijei: daj mi. 52. TI SI MOJ OTOK OD PJENE Uspjela si povjerovati da si vrsta, i za morsko dno prirasla. A ti si zapravo more, samo druge boje: boje nemira, boje umora. 53. MOJA RIJE TEBI nije neto to bi ti mogla napisati. Moj lik u tvojemu snu nije neto to bi ti mogla sanjati. Moja milost nije neto to bi ti mogla zasluiti. 54. JA SAM BOG TVOJEGA SRCA a ti Me smjeta u dvore nebeske. Vojske anela reda pred Mojim vratima. Svece i bogougodnike odreuje Mi za podvornike. Savrene due postavlja na vrata i prilaze. Pa kakvu prigodu ima da Mi prie? Ja sam ovdje, u kuama od gline, zbog bolesnih i nesretnih. Nemam ni vratara, ni podvornika, ni poasne strae. Doao sam zbog onih koji nisu ni sveci ni savreni, ni aneli ni uitelji, zbog najbolesnijih, koji tek slute lijek. 55. NE ZAHVALJUJ MI RIJEIMA ve uini neto za ostalu Moju djecu. Jer i njih jednako volim kao i tebe, tek to za njih neto vie strahujem. Uini neto za njih bolje Mi hvale ne treba. Rijei hvale Gospodu kristalna su aa, koja lovi sunevu zraku; dobro djelo uinjeno ljudima, hranjivi je napitak, koji lovi bilo kakvu au. 56. HEJ TI, NE PREPRIAVAJ NAE DVOGOVORE; ako ba hoe, reci ih cijele, do u slovo. Ali ne pravi od njih tijesto za avrljanje, za pahuljasti eret i tajnoviti mrmor. Jer Boja je rije jaka kao dijamant, i ne moe se usitniti.

29

57. MOJ SI RAZGOVOR TI, od kojega je moja kua puna. Mrmore danju i nou pisai stol, krevet, i polica za knjige, tednjak i lonac, arulja i noni muk. Svaka stvar svojim jezikom s Tobom zbori, i nema nesporazuma izmeu nje i Tebe. Voda uborom, vatra arom, tiina tiinom s Tobom zbori. Stojim, sluam, i mislim: emu jo i ja? Razgovore moj, emu da se i ja u Tebe upleem, kad mi cijela kua s Tobom dvogovori? 58. PELUDNO JE OVO DOBA, CVIJETE, pelo, leptiru. Zlatni ste od Mojega peluda, oplodite jedni druge, peludno se darivajte. Krila sam vam i latice zato dao. A aljem vam i vjetar kao prijateljsku ruku. 59. IZNENADIM TE UDAROM i omom, da izvue iz peta ono to si nekad u njih iz plea spustila. Najprije da vrati zatureno, na svjetlo dana da izvue nedogledano, a onda emo lako, i lakim putem s udarima ija e te nemo radovati. 60. POGLEDAO SAM TE oima, koje vide sav svijet. Ne, nije te pogledao sav svijet, pogledao te Tvorac njegov. Pogledao sam te kao da si sav svijet. I jesi, Meni. I jesam, tebi. uvaj zauvijek Moj pogled u srcu, on te nije korio, nije te hvalio, nita te pitao nije samo te volio. 61. SAMA E SEBI REI ono, to oekuje da ti Ja kaem. Sluaj se, u srce se spusti i saznaj to je to. ekam da ujem rije, koja e biti krtenje tvojom rukom, a Mojim duhom. 62. HRANIM VAS, GOLUBOVI MOJI, a vi, bacajui se za hranom, zaboravljate ruku koja vas hrani; otimate se oko zalogaja, za hranodavca nemate vremena ni aska da mu posvetite, ni aska da mu zahvalite. Poklonite Mi samo mrvicu svoje suzdranosti od onoga to sam vam poklonio: ostat e vam i vie i bolje. 63. NATAPAM VAS, NJIVE MOJE, davno uzorane, da bi sjeme neko posijano polo putem kruha. Vi za sjeme ne brinite vodu Moju pijte koliko je po vama lijem. Ja znam koliko moete popiti, i koliko Mojemu sjemenu treba. 64. OH FRULO, FRULO, jesi li se umorila od svirke? Hou li te za pas zadjenuti? Hou li te u travi izgubiti? Pa da poslije dou brda i doline, i tebi se, frulo, klanjaju, tebe o Mojoj svirci pitaju... A Ja u ve biti nijem i dalek. Jesi li se zbilja umorila od Moje svirke?

65. PREDAJEM TI U RUKE OVAJ DAN jo o svitanju. Neka u njemu ne bude nita to nije Tvoja volja. Neka u njemu svako zrnce slua zakon Tvojih zvijezda; svaka zvijezda neka tuje titraj svakoga zrnca; neka u njemu budem ja, zrnce, i zvijezda po Tvojemu zakonu. 66. DOSTA MI JE TVOJE IGRE; dosta mi je moje igre. Prekinimo, iz skrovita izaimo, lice jedno drugomu pokaimo. ekao sam da to konano zatrai. Bez igre nee moi, ali e morati bez tvoje ovisnosti o njoj. 67. U SVAKOMU ASU BUDI SPREMNA za Moj zov, ptico. I budui da nisi za nj spremna u svakomu asu, Moja igra ide za tim da te ne zaskoi svijet, nego Ja da te ja namamim u stupicu, a ne svijet duolovni. Jer kad kljocnu brave i zasuni, i ti zavapi da te puste, svijet te nee pustiti. Tko te drugi zamreio nego onaj, koji najvie voli spaavati, i lovcu pred nosom odnositi zlatoperu pticu? 68. KAKVA JE TO POBUNA U TVOJEMU SRCU? Zna li protiv ega se buni? Misli li da sam hirovit? Dalek? Nedokuiv? Da se Mene ne dotiu vae boli, elje, vaa strepnja? Ili misli da je tvoja misao plitka, i nemona dokuiti? Kad misli da se buni protiv Mene, ti se buni protiv sebe. Protiv svoje misli, koju ne dotie Moja dobrota, Moja briga, Moja elja da vam elje ispunim. 69. MOLILA SI ME DA TE OSLOBODIM vezanosti za tvoja oekivanja. Odvezao sam te, i sada te svezujem za Svoja oekivanja. Tvojima u nahraniti gavranove. Svojima u nahraniti tebe, ptico pjevice. 70. OPRAO SAM TE Svojom kiom i tvojim suzama. Osuio sam te Svojim suncem i tvojim arom. Moj lik se sada s tvojim likom rastaje. Trenutak je nijem, njean, svean dostojan rastanka onih, koji se ne mogu rastati, ma koliko se prostora i godina nabacalo izmeu njih. Moj lik sada tvoj lik od sebe odvezuje, kao obalni stup brodicu. Ali tebe zadravam kraj Sebe, u Sebi, oko Sebe. Sve drugo neka ide, neka nijemo, njeno, sveano zamre, poput frule, koja se udaljava. 71. TRAILA SI DA ME VOLI jo vie nego to Me voli. Ne udi se ako ti mnogo tota skratim, jer tako velika elja ne moe ivjeti u drutvu sa sitnim eljama.

72. MOJ BLAGOSLOV LEBDI OKO VAS kao rosa, kao miris, kao sjaj. Ta rosa ne hlapi, taj miris ne pline, taj sjaj ne trne. Vae je samo da to vidite, udahnete, outite. Vae je da shvatite da imate neshvatljivo, nepotroivo, neunitivo bogatstvo. 73. POSJEO SAM TE U KRILO, i prstima ruke pokazujem ti Svoje kazalite sjena. Upija se u predstavu, smije se i plae sa sjenama, umire zbog sjena. Oh, kako sam te lako obmanuo! I ne pada ti na um da zatvori oi, i outi oko sebe krilo Moje svjetlosti. A Moja ruka sve vie postaje zveka, koju si prerasla. 74. UI, NAUI dobru mudrost rastajanja s Mojim likom, kojega ti poslah ususret kao Svojega poklisara. Naui rastati se s poklisarom kako dolikuje, ne zaboravi mu predati ljubav nerastajnu od Mene. 75. ZAR JE TEKO POVJEROVATI DA VAS VOLIM? Obilazim vas na trnicama, na autobusnim stanicama, u gostionicama, bolnicama, na grobljima... Ne vidite Me, niti ujete Moje pitanje. Ogledajte se: ne vidite li i gore i dolje koliko vas volim? Jer sve ovo oko vas dao sam vam da shvatite samo jednu stvar: Moju ljubav to je sebi neodoljiva, pa ljubi i prosipa se i po blatu, i po mjeseini. 76. ODLETI MILI ANELE, Mene vie na nebu nema. Mene vie na zemlji nema. Mene ima samo u tvojemu letu. Vjeruj Mi: ne naputa Me. Ako te guram iz gnijezda nebeskoga, to je zato to ti je ono postalo tijesno. 77. NISAM JA GOLUBAR NI SOKOLAR da uzgajam plemenite ptice za lov i razbibrigu. Zar da Mi na ruci sjedite, iz dlana Mi zobljete, u prozoru guete? Vinite se uvis, krilatice Moje, snesite jaja u modromu zraku odrat u ih kao na dlanu. Vai e se potomci izlei u istoi modrine, u kristalu visine, u sjaju tiine. Za let sam vas stvorio, krilatice Moje, a ne za ukras ruci i krletki. 78. NE BROJITE MI RIJEI, utnje, poglede uprte, poglede odvraene; ne brojite Mi blagoslove, koje sam dao ili uskratio; moete li prebrojiti kapi od kojih se oblak sastoji, i od kojih je duga sainjena? Kapi duge koja jest, koja nije, kapi koje

30

jesu, koje nisu; a ljepota jedina jest ljepota od tih kapi nainjena, jedino je vrsto tlo za ljubav. 79. JA, SATHYA SAI, pokazujem ti kakav je Bog. Pokazao sam ti i gdje je Bog. A to je Bog, to moe saznati od Boga, koji nema ni imena ni lika. 80. PAMTI ME PO ZABORAVU, koji raste izmeu tebe i svijeta. Tolike si stvari rastoila, tolika lica otpustila, neprimjetno, kao to jesenji kesten otputa lie. Ne boj se: taj je zaborav sjeanje na Mene. Taj je zaborav sjeanje na tebe. Taj je zaborav dar i blagoslov, koji ti aljem kao pozivnicu na nezaboravnu gozbu. 81. LJEPOTA JEDINA JEST, a sve to je sainjava, prolazno je. Pusti da u miru proe ono to je sainjava: ti nee proi. 82. ZAR NISAM BIO PREJASNO BLAG i preblago jasan? Zar Me niste udisali, zar Me niste pili, jeli, u Mene se odijevali? Zar se niste sa Mnom umivali, u Meni oi sklapali i rasklapali? Zar vas nisam proimao preblag i uporan, uei vas ivotu osjetila tananih, zapaanju kakvim cvijet osjea da je popraen peludom boanskog oploditelja? Zar nisam? Zar niste? Zar nije? Pa za im se ogledavate kad je sve u vama? to jo oekujete kad ste sve dobili? 83. TETURA... MISLI, OD UMORA JE, od slabosti je. Ali nije. Tetura od obilja, od darova kojima sam te zasuo. Iz ruku ti ispadaju, i dok ti ispadaju, ti Me ve moli za nove. 84. BUDI NJENA S OPORIMA, budi blaga s osornima. Jer takav je Moj posao, i Ja ga svakodnevno obavljam, kao zemlja koja se okree i za one, koji tvrde da se ne okree. 85. BOE, NEKA OVO BUDE TVOJ DAN, kroza me prodjenut, kao konac kroz iglu. Njime saij to je poderano, na nj nanii to je raznizano. Neka mi uveer bude dano da samo malo zavirim u obavljeni posao da vidim gdje je zakrpa, i o ijemu je vratu niska. Ali ne moram nita saznati. Iglu baci, ali ujutro, moj Boe, uzmi novu, i prodjeni kroz nju Svoj dan.

86. AKO SA MNOM NISI, nigdje nisi, ma gdje da jesi. Ako sa Mnom jesi, svagdje jesi, ma gdje da nisi. 87. OD MENE TI JE DAR: da nigdje nema mira ni radosti, ako nisi sa Mnom. Zato ne gledaj kuda e, i kamo, kada e, i kako gledaj samo da bude sa Mnom. Jer od Mene ti je dar da nigdje nema mira ni radosti bez Mene. 88. ZAHVALJUJEM TI to si mi dao elju za Tobom. Zahvaljujem Ti to me nisi pustio na miru. to si mi pokazao kakav je pakao dan bez Tebe, a kakav raj trenutak s Tobom; i kakva je milost znati se kajati, znati zahvaliti, znati poeljeti ono to Ti od nas eli. 89. GOSPODINE, ZAHVALJUJEM TI za dan proveden s Tobom na visoravni kraj jezera; stavljam Ti ga pred noge, umotana u muk i svilu mjeseine. Neka Ti lei pred nogama cijele noi, a ujutro, odmotaj ga i na ruke poloi mi ga, taj dan od neprolaza, da se tako meu nama vrti do kraja naih dana. 90. JUTROM, OTVORI OI IROM Jutrom, otvori oi irom, i itaj Moju poruku sa svih strana. Sve to vidi Moja je rije. Na slogove sam je razlomio da vam olakam itanje; ona je kruh, koji vam svako jutro lomim za okrepu, ne brojei vam zalogaje. 91. UNUTRA, U MOJOJ RIJEI je utnja. Ne moe se rei unutra. Ipak, ti stalno pokuavaj. Nita nee rei, ali e uti i rei da si ula, i ut e drugi ono to si ula. 92. NE BOJ SE, PUSTI DA TE MRVI MOJA VELIINA Prah da bude, a Ja da kiu na tebe pustim, pusti. Blato da bude, pusti. Ja u od tebe Svoje slovo oblikovati, na suncu Svoje dobrote ga ovrsnuti da Moju silinu podnese svakim atomom svojega bia da pamti da je od loma sazdano, i da zato veliinu podnosi. 93. TO DALJE IDE, Moje e stupice sve tee razlikovati od pravoga puta. Na otrici noa, na bridu dlake, razilazi se put u nebo od staze u pakao. Otvori sve svoje oi, i gledaj svim svojim srcem kuda stupa, jer cijeli tvoj dosadanji put sada ovisi o samo jednomu koraku. to si Mi blie, to e te lake daljina zavesti, Moj dvojnik isprositi, Moj gubitak preoteti. 94. CIO TE DAN KUPAM u Svojemu oku, a nou ti gleda slike koje je oko

danju pilo, i nou si budna u uspomenama onoga to spava. 95. OSLUKUJ TO GOVORI, i ui ono to kae. Utiaj se i sluaj tko govori, i to kae. 96. DAJ MENI SVOJU GORINU Daj Meni svoju gorinu zbog onih, koji Mene kleveu. Daj Meni svoj jad zbog onih, koji Mene ne ele znati. Bez obzira zbog ega je, jad je jad, gorina je gorina. Daj ih Meni, a na ispranjeno mjesto useli Mene ispuni Mnome sve to nisam Ja. 97. DOGOVORISMO SE da e se probuditi u posljednji as, da probuena ne bi otila budnim putem od usnulih; dogovorismo se da tako bude da gotovo ne bude, da bi moglo biti za one, kojima jedva da e biti. Ne plai, jer pla ti je san, a san nije manje prosvijetljen od budunosti, jer ti spava da bi se drugi budili prije svojega vremena; jer e, spavajui, preuzeti na sebe spavanje drugih, jer e im svoje buenje pokloniti. Ne plai, takav san nije manje svijetao od budunosti. 98. TO SAM JA, JA, JA koji izgovaram tvoje ime kao Svoje. To sam Ja, Ja, Ja, koji tvoj oblik uzimam kao Svoj. To sam Ja, Ja, Ja, koji svod nebeski zovem Svojim, i zemlju pod njim, Svojom. To sam Ja, Ja, Ja, koji imam, a koji nisam to to imam. To sam Ja, koji sam Ja, i nita to je Moje ne moe Me saznati onakvoga kakav sam Ja. 99. SVA BIA SVEMIRA ude za ovim to je vama dano, a vi ne znate ni to je to, ni gdje je to. Ogledavate se zaueni, da vidite i to je to, i gdje je to ali kako da vidite kad gledate oko sebe, umjesto sebe da sobom vidite. 100. JA SAM SVI OVI LIKOVI o kojima pita tko su, Ja sam sva ova imena o kojima pita ija su. Meni je svejedno kojemu e se imenu i liku prikloniti. Uim te da i tebi bude svejedno. Uim te da se svaki lik i svako ime zove Ja, da svaki lik i svako ime zove Ja. 101. NA MOJOJ ZEMLJI, POD MOJIM NEBOM, u Mojoj noi, ti Mojim rijeima Meni o Meni govori. Tebi jedinoj dajem slobodu da ne bude u istoj ravnini s nebom, zemljom, noi, i rijeju jer eljan sam da se iz svoje slobode nazove Mojom. 102. ALJEM TI LJUDE koji ne misle kao ti, ali koji vole kao ti. Voli ih kao da su ti, i ne misli o svojoj i njihovoj misli.

31

103. JA SAM UHO, u kojemu se susreu zvukovi zemlje i neba; ma kako bili strani jedni drugima, oni u Meni tvore glazbu za Moj uitak. 104. KAI SAD ZBOGOM JEZERU u tri sjaja, zaroni sad u jezero u tri sjaja, tamo gdje samuju trojica od jednoga komada. Od svega to sam ti dao ne uzmi nita ni sjaj ni trojicu; uzmi to jedno od jednoga komada. 105. TIINOM SAM TE ZVAO, a ti si glas ekala. Blizinom sam te okruio, a ti si daljinu nasnubila. Sebe sam ti dao, a ti si se Mojemu daru nadala. Uskraujem ti sve da bih ti dao sve: glas i daljinu i dar Svoj ti oduzimam, da bi ostala sa Mnom u tiini i blizini. 106. PONEKAD NE KAEM KAKO JEST, ve to jest; ne kaem gdje jest, i kad jest, ve to jest. Proziri Me dokle god sam Otac tvoj. Ja ti munju pokazujem, a ti se potom od groma strese, i misli kako je svjetlost manje nesrodna grmljavini. 107. PEATIM DO DALJNJEGA IZVOR SVOJ, izdan Svoj, studenac Svoj; voda u njemu nije umorna, no umore se usta pijui ju. Obustavljam do daljnjega put Svoj, prt Svoj; nije se zemlja pod korakom umorila, umorie se noge gazei ju. Zaustavljam do daljnjega pjev Svoj ptica nije umorna, umorie se ui to ju sluahu. 108. STOLJEIMA SAM PUNIO TVOJU AU izdri u svojoj elji za ednima, pruaj se ustima i suhoj zemlji. Budi Moja aa! Ostani vjerna svojoj ei.

(Beograd, 7.9.91. 3.10.91.) Ratni dnevnik

1. ZAR MOE BITI ITA, prije nego to bude Moja od Moje nacije i Moje drave? Doi, stani sa Mnom na motrite, i gledaj, i kai Mi to vidi? Jesu li to Srbi i Hrvati? Ne, to su tek kostimi! to jo vidi? Jedni igraju druge! (Nekoliko puta za redom). Izmjenjuju se. Za koje onda navija? Za jedne i za druge!? To su due, dune svojoj karmi dolaze i odijevaju kostime Hrvata i Srba na pozornici od ratne igre. Za to si, i za koga? Za igru!? Gledaj ju, i svjedoi ju! Ti nisi ni Hrvatica ni Srpkinja, jer si i jedno i drugo, i jo si mnogo toga. Igru gledaj igra je zakonita. Ona iz vas samih izvire.

Budi u prvomu redu od Moje nacije trai Moju pravdu i Moju istinu. Zar je kriv jedan narod, ili drugi? Zar nisu svi doli optereeni svojim dugovima, sklonostima, eljama due tolikih? Zar moe navijati za due, a protiv dua? Ne, ti navija za dobro, za istinu. Kostimi su privid. Moli da dou due prosvijetljene i iste, koje e ih nositi radosno i dostojanstveno, i koje e opravdati jedan i drugi historijski kostim. Ti to zna. Pa zato onda puta tlapnji da kroji tvoj vidik? Moli za istou i obraenje dua, koje nose oba tebi poznata kostima. Poruujem ti Svoju istinu, Ja, Otac tvoj nebeski. 2. TO JE ISTINA ta mrtva tijela su istina. Ali istina obje strane, naalost. Istina, koje se i jedni i drugi odriu! Ta tijela, bez obzira kad su zmrcvarena, za ivota ili u smrti, govore o ljudskim demonima. Ta tijela jadna, izmrcvarena, istina su. 3. ZAR ITKO MOE STRADATI KOMU NISAM TAKO DOSUDIO? Ne upinji se spaavati bilo koga drukije, nego molitvom. Jer zar se itko moe spasiti, ako Ja nisam tako odluio? Moli Me, stoga, da preodluim spasiti i one, kojima to nije namijenjeno. Zar ima sluaja, i prokrijumarenoga stavka zakona, zar ima uloge, ispale iz Moje drame? Ti moli za one, kojima sam navijestio smrt. Ti bi morala znati da je smrt ponekad nagrada. Tko doigra igru, taj odlazi s minskoga polja tijela, svijet ga vie ne dri, kao ni upljikava posuda vodu. Tko je zaigrao naopako, mora se vratiti da igru iznova zapone. Ne pleti se u Moje rasporede: oni su pravedni i blagotvorni. alji molitvu za mir i svjetlost, a Ja u vidjeti to u i kuda u s njom. Otac tvoj nebeski ljubi te njeno, a Njegova je strogost poseban oblik dobrote. Vjeruj Mu, pa i onda kad ne moe umom dokuiti Njegovu pravdu. 4. SVE SAM ODREDIO: tko e ivjeti, tko preivjeti, a tko odivjeti. A nekima sam od vas odredio da se molite da ublaim odreenje. 5. REKAO SAM TI, DIJETE MOJE, nisam li ti rekao? A ti Me stalno iznova pita ono to ve zna.

Budi na strani istine. ali ih jednako. Voli ih jednako. Imaj istu mjeru za obje strane. ali li vie kuu izgorjelu, ili spaljen dom? ovjeka probodena, ili ovjeka mecima probuena? Dijete, zar Ja razlikujem izmeu Srba i Hrvata? No karma je svakoga ovjeka samo njegova, pa i karma je svakoga naroda samo njegova. Nije sluajno ni to, to e potomci jo dugo snositi sram i poraz ovoga bezumlja. ali one, koje zove svojim sunarodnicima, ono to naziva svojom domovinom. Ali tko je tvoj narod, gdje je tvoja domovina? Nisu li tvoj narod isti i pravdoljubivi, tvoja domovina nije li Moja svjetlost i istina? Kad takvu domovinu brani, brani i onu drugu, koju poznaje kao Hrvatsku. I kad ti se ini da su ju nepravdom oinuli, i da je gaze i briu joj tragove, ne daj se uhvatiti u mreu mrnje i gnjeva, ostani u Mojoj pravdi ak i tada kad ti se ona ini nepravednom. Jer znaj da se nijedna kap krvi nije prolila bez zakonita uzroka i isto takve posljedice; nijedan vrisak, nijedna suza, nijedan poar ne zbiva se bez razloga znaj da se svakomu dogaa ono to je sam dozvao, i da su mnogi namijenili drugima ovo, to ih sada same snalazi. Samo oni, koji nisu sudjelovali u mrkim mislima i nakanama, prei e preko mosta u Moje doba. uvaj svoje srce za ljude svih imena i boja, poali i one, koji bacaju granate, i ne pitaj jesu li Srbi ili Hrvati. Moji su, makar to ne znaju, tvoji su, jer dao sam ti da se moli za njih. 6. OVO NIJE TVOJ RAT, DIJETE MOJE, pa ipak, pa ipak, ti ratuje sa sobom zbog rata, koji nije tvoj. Raskrsti sa svim vezama koje su pristrane, neka su ti i jedni i drugi tvoji, jer dao sam ti ih na voljenje i razumijevanje, njih, tako sukobljene u smrtnomu hropcu jedne u druge zubima utonule, a misle da su razliiti. Razrijei ih najprije u sebi vadi kljove, nokte, noeve mrnje polako, da ne iskrvare u tebi oba da preive, da ozdrave. Jer ne zaboravi: oni su dijelovi tvojega uma, i ako jednomu dopusti da umre u tvojoj ljubavi i pratanju, sebe si ubogaljila za taj dio. 7. NE IZDAJ ME, RATNICE MOJA, ne zaboravi da je tvoje jedino oruje irina ljubavii suuti, da drugoga oruja nema da drugi rat ne postoji, osim rata s otuenou u sebi. Zlodusi su se preselili u odjeu roaka i prijatelja, sve se nadajui da e ustuknuti od vjernosti Meni. Zar ti itko

32

moe biti brat, prijatelj, roak, suplemenik, tko nije na strani svjetlosti? Vjean je to razgovor izmeu tebe i Mene, Aruno, Moj ratnie, vjena je Kuruketra u nama i oko nas! Nita nije tvoje, ako najprije nije Moje. I neu da bude Moje zato to je Moje, nego zato to Mi ga ti od svoje volje u ruke predaje, ne pitajui hou li ti ga ikada vratiti. Ne tvrdi, stoga, da je tvoje neto, to Mi nisi dala da je tvoj onaj, koga zove sinom, bratom, muem, prijateljem, da je tvoje ono, to zove domovinom, zaviajem, narodom. Najprije ih pokloni Meni da bi mogla od Mene primiti oinstvo Boga i bratstvo ovjeka. Ta tko ti je roeniji od Mene, tko bratskiji brat, tko odaniji mu, sin, prijatelj, ta to ti je istinskiji zaviaj i ivotniji ivot, od Mene? Trai najprije Moje carstvo, i carsku mu pravdu; jer sve ljudske pravde nee te uiniti pravednom kao ova jedna, Moja. 8. VREMENA SU TEKA, ARUNO, as je za umiranje. Zna li zato? Zato jer je tvoje srce raspolovljeno, i krvari rezom i razdjelom. Za kim to tuguje, duo ratnika? Zar za kostimom, koji naputa pozornicu? Tako je odreeno glumac, koji taj kostim nosi, tako je sebi namijenio; u drami, iji sam autor Ja, izabrao je takvu ulogu. Podigni svoj luk i tobolac, smuena duo nije vrijeme za plakanje, as je za ljubavnu borbu sa srcem, koje ti puca. Ne daj srcu da dva stana ima i dvoja vrata da otvara, pa ti vremena vie nee biti teka, niti e ovaj as biti smrtan, niti e ti ijedna strana biti blia od Moje. Povijest se ponavlja, ti se ponavlja, sukob i rat do istrebljenja se ponavljaju Ja sam vjean i promatram vas sjedei na vozarskomu mjestu, pjevajui Svoju pjesmu onima, u kojih je sluh da Me uju. 9. ZAPALILI SU LOMAU, i sada, kad se razbuktala, izdaju joj naredbe da prestane gorjeti, a naredbe se jedva uju od huka i praska plamena. Ah, ne mislite da ste vi gospodari vatre vi ste sluge njezine! Dovoljno neoprezni da vatru razgorite, da eravicu raspretete. Gospodar je vatre ono to gori i hrani pomamnu glad ognja. Ovo je pogrebna lomaa, sagorijeva runu, bolesnu, i mrtvu tvar. Ne plaite gledajui njezin udoliki ples, njezin bijes i prodrljivost, jer to je blagoslov

za sve vas, koji je gledate izbliza i izdaleka, ali s nesagoriva mjesta. Sve to nosite u depovima nutarnjim i vanjskim, a to je neisto i trulo, iznesite sada na vidjelo, i zavitlajte u tu istilinu vatru bez aljenja i bez oklijevanja. I bit ete objasni vatrom, i ogrijani, a nee vas sagati, nee ni opriti, nee ni oprljiti. 10. ZAR NE SHVAA DA PRAVE VIJESTI PRIMA OD MENE, s oltara svojega srca? Okani se vijesti koje rigaju ekrani i zvunici, novine i govornici. Ostavit e te opustoenom te vijesti, jer su one izraz pustoi, koja je obuzela um i srce ovjeka. Nijedna strana ne preza pred laima, zatajom, i licemjernim izoblienjem. U srcu, na Mojemu oltaru, upali svijeu i zovni Me aptom. aptom u ti rei sve to treba znati. I znati e tada. No borba je kako zadrati Moje znanje kad ode s Mojega oltara; kako ga obraniti od hordi, koje ti ga ele opljakati. Horde su sve ee i sve ee, ali na Mojemu oltaru Ja dajem odrjeenje od straha. A spokoj je jedino oruje protiv kojega su bespomoni oni, koji se hrane tuim strahom. Ne sluaj, mila, vijesti BBCa i Beograda doi na Moj oltar, i sasluaj to ti imam rei o svima njima, i o cijeloj tebi. 11. PAZI NA SVAKI SVOJ KORAK, ne daj mu da ti izmakne, i sam nekud pobjegne. Jer vie nema povratka i novoga poetka moe samo naprijed, ili nigdje. 13. TO MISLI, ZATO SAM TE POSTAVIO NA SREDINU IZMEU DVIJE VOJSKE, na mjesto odakle se vidi i jedna i druga? to misli, zato sam te doveo na to mjesto iz krajolika lotosa i hramova? Gledaj srcem i jedne i druge, istom ih ljubavlju iscjeljuj. Jer oni su tvoji. Brani i jedne i druge od njih samih to se ponekad ini kao da ih treba braniti jedne od drugih. Ne, u njima je taj drugi brani ih od njihove zablude da je taj drugi netko drugi, a ne oni sami. Kako e ih braniti, pita? Rijeju, koju sam ti za to dao. Ne, nisam ti dao rije da pjeva Meni tako sam te predobio, u rije te namamio; dao sam ti rije da ovjeku govori o njemu. Na ovo sam te mjesto postavio, jer odavde se vide obje vojske, obje obale tvoje rijeke. 12. DA, OVO JE VRIJEME O KOJEMU SAM GOVORIO kao o vremenu umiranja Zvijeri. A tko ste vi, znadete li? I komu sluite, pitate li se? to rade vae potajne misli,

klanjaju li se Zvijeri, dok vaa usta govore molitve za rtve zvjerstva? Pa ako se klanja svojemu gospodaru milju, klanjaj mu se i rijeju ne licemjeri, jer nita nije tako pokriveno, da ga ne bih mogao otkriti, nita tako bojom premazano, da ga ne bih mogao prozreti. Zvijer umire urlajui, a neki od vas misle da je to urlik snage. 14. SVI OVI LJUDI KOJI MISLE ZATOR, ponienje, i gaenje drugih, bit e zatrti, ponieni, i zgaeni. Oni su ve mnogo puta imali prigodu shvatiti da to nije put, koji igdje vodi. Ovo im je posljednja prigoda. Pomozite im svi vi, koji znate pute k Meni koraknite tim putevima ustrije, odlunije. Ne sudite nikomu, pa ni sebi. Imajte jedan cilj da umnoite dobro koliko moete, da ga podijelite koliko vam drago. 15. SVEI IH U SREDINI ZA JARBOL veslae svoje galije. Dvije su strane, a jedna je laa. Neka ti veslaju obje strane, slono i skladno, ako ne eli da ti laa stoji u mjestu. 16. OH JARBOLE, MOJ JARBOLE Ne naginji se ni na jednu stranu, ako ti je do toga da ti brod preplovi ovo burno more! Ni udar munje u tvoj vrh nee ti nauditi toliko, koliko nagib k jednoj strani, a otklon od druge. Plovi ravnovjesno, nosi se visoko, gledaj se daleko, i stii e sigurno u pratnji bijelih ptica kliktalica. 17. GALIJA JE TVOJE TIJELO, duo, jarbole. Galijai za veslom tvoje su misli i tvoja uvstva, vesla su tvoja ula i utila, a razum je kormilo. Kapetan tvoj tko je, gdje je, kad je? Ti plovi pod Njegovom zastavom, vijori ti i s vrha i s pramca. Vidjet e ju samo ako ostane okomit, u nebo uprt, duo, jarbole. 18. PIJANA JE ENA TVOJA I MOJA ZEMLJA, gle, tetura razvijorenih kosa, oiju raskolutanih strahom i bjesovima. Uzalud je govoriti pijanici niti uje, niti razumije. Ali kad se bude mamurna budila, u sluhu e joj zaostati neka rije ona nee znati odakle joj, pomislit e da je njezina, posvojit e ju, osluhnut e ju, zavoljet e ju. Govori pomamnici kao da te uje, jer uti e; kao da te razumije, jer razumjet e. 19. PREKRASNA MOJA ZEMLJO, to to sebi radi, to ti rade oni, koje si podigla? Pale tvoja ita, tvoje stogove,

33

pljakaju tvoje riznice, gaze ti djecu u kolijevci, i hrane njima hudobe i nakaze dubokih tmina i zmajskih peina. Ljepotice, zemljo, tebe su raspela tvoja djeca, i pod kriem se tvojim kockaju za tvoje haljine, da, za prnje se tvoje ubijaju, a tebe su raspeli da bi to nesmetano mogli raditi. 20. POTOMCIMA VAIM NEE BITI LAKO disati u gustoj tmini mrnje i osvete. Kao veslai u galiji, oni e se nai prikovani za mukotrpan ivot roba. Lanci njihovih otaca vezat e ih za galijaku klupu, da s njom tonu ili isplivaju, bez nje da slobodna ivota nemaju; jao si ga, djeco Moja, onima, koji izabrae roditi se od vaih slabina. 21. SAN JE TA SMRT, SAN JE TA BOL a kako se od smrti i boli izlijeiti, kako drukije nego se probuditi? A vi biste da sanjate lijek, da sanjate zdravlje ah, ne sanjajte vie, pa makar vam san bio o lijeku i zdravljenju, pa makar vam san bio o samomu buenju. Probuditi se, to je sve to valja uiniti. Uinite, dakle, sve: probudite se. 22. GALIJO, NE POSRI, GALIJO, nisu ti krivi valovi, ve teret u tvojoj utrobi to klizi as amo, as tamo podivljao tovar, teite razbjeano od toga posre, galijo, od neravnovjesja svojega, a valovi su zamka da povjeruje da njihovom krivnjom tone. 23. MORE STE UZBURKALI svojim plovidbama, vjetar ste podigli svojim zastavama, munje ste privukli svojom jarou, kiu ste dozvali svojim suzama. I sad glavinjate kroza oluju, koja je slika i prilika vas samih. I jo uvijek ne uviate tko je tvorac vaega brodoloma. 24. DJECO NEBESKA, KOLIKO LI STE ZEMLJI NAAO UINILI, dopustivi zlu da kuje svoj dan, svoj veliki roendan, i gozbu zavrnicu? Svi ste, djeco Moja, toj gozbi kumovali, a koliko je tko kumovao, to znam samo Ja. Netko toliko, to je propustio rei zlu da je zlo, a netko tako, to je zlo u zvijezde kovao, netko pak time to je zlo inio, i druge nagonio da ga umnaaju. I sada, kad misli, rijei, i djela izmiu nadzoru, kad pucaju brane i okviri, vi morate nauiti ono, to ste propustili nauiti kad je bilo vremena i zgode: da sve ovo iz vas samih izvire, i da ete se raati u nedoglede kao potomci svojih djela. Pritegnite kolane misli i uvstava, elja i nagona, ako ne elite da se ovaj rat produlji niz pokoljenja bez dna. I ne ekajte da to druga strana prva uini, jer vi to ne inite zbog drugih, ve zbog

sebe; i bitka nije jednih s drugima, ve svakoga sa sljepilom i sebinou u sebi. Bitku bijete za osvajanje Mene, a ne za osvajanje plijena, zemalja, grba, i zastave. Djeco nebeska, veliku ste aobu zemlji uinili, dopustivi zlodusima da kuju svoj plan, svoj dan, svemu dobru smrtodan, a svemu zlu roendan ustajte djeco nebeska, jer nema tko drugi ustati i na put im stati, obraniti zemlju alosnicu, potuljenu, iznemoglu udovicu nema tko drugi ustati, rane joj izvidati, svojom joj se radou radovati. Vi ste prozvani ve odavno; stigli ste do posljednjega asa u vremenu odziva. 25. OVOGA ASA OVJEK OVJEKA PROGONI mrnjom: sjenik mu pali, bunar mu truje, kuu mu rui, neja mu zatire, ivot mu uzima, na grob mu pljuje; ovoga asa ovjek pada na ispitu ovjetva, a zvijer iz pradobe odaziva se na ljudsko ime. 26. MILOST TVOJU ZAZIVAMO, Oe na milosrdni; u vrtlogu smo bezumlja i bezduja, oko nas ljudi u ljudima tmasto ubijaju ljudskost, jer cilj nije ubiti ovjeka, ve ovjetvo. Gospode, nije li to rat demona s djecom svjetlosti, davno s obje strane pripreman? Mi, koji smo na Tvojoj strani, ne plaimo se tame. Ali patimo zbog onih, koje crni vrtlog vrti u sve uim navojima. Milost Tvoju zazivamo na one, koji nisu zli, nego samo slijepi. Pomozi im, Oe na predragi, srce im prosvijetli, okrijepi ih Svojom blizinom, da se uzmognu oteti rasapu duha, i nevidu srca. Milost Tvoju zazivamo za nau brau i sestre, za djecu Tvoju odlutalu; milost i za nas, da ostanemo s Tobom sada i zauvijek. 27. MILOST SVOJU DAJEM, mila, i onima, koji milosti nemaju. Pruam im prigodu da vide i uvide istinu. Na muku i bol ljudsku sputam Svoju rosnu blagost, Svoj balzam-dodir; vidam i one rane koje, nevidljive, zjape u dui, i gutaju svjetlost kao crne rupe, prodrljivo. Odbjegloj djeci Svojoj aljem poziv da se vrate. Vama dajem prigodu da im poziv uruite, prevedete, na srce im ga poloite, kao dlan to grije i miluje. 28. NE TREBA TI ZNATI, TREBA TI VOLJETI Srce je argument najvei, ono e ustoliiti pravdu u svijetu. Politka mira politika je srca i sranosti. Nije hrabro mrziti i prezirati, hrabro je, usprkos mrnji, mrnjom ne uzvratiti.

Gledam te iz mjeseca gdje u noi latice srca rasklapa, da primi u nj miris Moje miline. Nad vaim sam ivotima kao sunce nad pupoljcima. Snazi Moje topline neete se vie dugo opirati. To vae predavanje Meni, najvea je vaa pobjeda: slatka i blaena gdje onaj koji predaje kljue svojega tvrdoga grada, dobiva na dar svijet bez neprijatelja. 29. BEDEM LJUBAVI PROPUTA SAMO LJUBAV Mrnja kroza nj ne moe, strah kroza nj ne moe. Ali ljubav izlazi i ulazi u taj tvrdi grad, koji niti je tvrd, niti je grad, ve otvoreno mjesto bez granica. 30. ZLO JE ZLO, MA TKO GA POINIO, pa i tvoji najdrai. Moli za Moju pravdu, i ne plai zbog nevinih, ne brini za krivce. Tko je nevin u tvojim oima moda je kriv u Mojima, jer Ja jedini znam istinu. Isto tako, krivcima ti se ine neki, jer ne zna o njima ono, to Ja znam. Moli za sve njih, za rtve i krvnike, da duu ne grijee eljom za zlodjelom, mrnjom, osvetom, pohlepom. Dat u im tvoju molitvu kao miris: neka je udahnu, neka odahnu. Moli za pobjedu dobra u njihovu srcu to je jedina pobjeda za koju vrijedi ivjeti i umrijeti. Mio je tebi tvoj narod, jer je on mio narod; eli mu pravdu i istu duu, sjajem pratanja i suzama kajanja okupanu. 31. BOE ISTINE, DAJ DA IM PROGLEDA SRCE Boe milosra, daj da im srce progleda to prije. Boe ljubavi, daj da hrabro ne ustuknu pred prizorom Tvoje istine. 32. TVOJ NAROD, KOJI JE, tvoja zemlja, ima li granice? Gdje joj je prijestolnica? Tko je vladar i glavar njezin? Ne zna li? U njoj si kad si u dui svojoj; u glavnomu si gradu kad si u srcu svojemu; grb joj proslavlja kada voli i prata. Vladar ti njezin zbori kad Mene uje, dok Mene slua. 33. ZAUSTAVI RUKU KOJA PODIE NO, sjekiru, puku; ugasi poar u dui, u kui; otkai pomor nejai, poharu ita, zator ovjeka. Dobru si nas uio, a mi smo, gle, zli sebi, jer smo zli drugomu. Zato, o Gospode, ne posluasmo Tvoju rije? Satire nas bolest mrnje i gnjeva; raspada se zemlja od nae omraze kako e nam suditi njezin kamen kad ne ostane na kamenu, kako li e protiv

34

nas u nebo povikati krv, koju smo jedni drugima prolili! Probudi nas od suludoga sna, Gospode, jo uvijek ima nade da pred Tobom jedni drugima suze obriemo. 34. MOLI SE ZA DRUGE, JER ONI NISU DRUGI, ve ti sama. Ali ne moli se za njih zato, to su oni ti sama, ve zato to sam ih tebi dao kao druge. Rat oko vas bjesni, ali ne odstupajte od tiine u srcu, od tiine u kojoj die Moja rije. Ni idite nikomu i nikamo po stav i miljenje u vama je davno i oduvijek Moj stav i Moja misao. Uinite ju svojom, to je sve to trebate uiniti. 35. KOMU SAM POKAZAO UNUTRANJOST SUNCA, taj vie ne bi smio mrak ni gledati, ni sluati. Taj bi smio znati samo svjetlost i vatru; taj bi smio biti samo ar i sjaj. Sjea li se golema, vjena, nijema velianstva sunca ono te obvezuje na golemo, vjeno, nijemo poklonstvo Tvorcu njegovu da nikad, ni askom ne odluta od Njega, ni aska da ne da sitnoj misli, razmirici uma, sebeljublju, slavohleplju, tjesnoi uvstva, uskoi vidika. Koga sam poveo u nutrinu sunca, taj bi uvijek morao, pa i nou, sunati svoj um na vjenoj, monoj vatri Tvoreva velianstva. 36. OH DIJETE, DAO SAM TI MNOGE TERETE, ali zar ti nisam dao plea da ih nosi, zar ti nisam dao usta da ih pjeva? Nosi ih i pjevaj, dakle, i vidjet e tvoja plea kako e im teret postati lak, pa jo laki. Ali pjevati, pjevati teret, nije tako lako kao teret nositi. Dao sam ti plea da podupre nebo. Dao sam ti usta da podupre plea, dao sam ti teret da bi zapjevala, da bi poletjela onim, od ega posre. 37. DUGO SAM EKAO, ekao sam strpljivo, da se pomoli za svojega dumana. I sada, kad sam molitvu ti doekao, putam tvojega dumana na tebe: jer sad ti nita ne moe. 38. TA TKO SAM TEBI JA, tko si Meni ti, da o treemu toliko razmilja?! Tko si sebi ti, da Ja u tebi mogu imati takmaca?! 39. OE NA, IMA LI VEEGA ZAKONA od Tvoje milosti? Blaga kao dodir duge, Tvoja je milost jaa od lanca karme, od katanca, kojim smo zakljuani za svoja djela. Zar bismo Te molili da nisi umoljiv, da nisi veliki Bog milosra? Oprosti nam dugove nae, jer siromani pred Tobom stojimo. Na je jedini imutak dug, koji nam drugi

duguju pratamo ga od srca, amen. 40. SVAKO JE ZRNCE PIJESKA NA MJESTU, koje sam mu Ja odredio. I svakomu sam zrncu pijeska dao elju za boljim mjestom, i svakomu sam zrncu pijeska dao molitvu da mu elju usliam. 41. OVAJ JE RAT DIM I AA vaih dimnjaka, plijesan vaih postelja, zadah vae kuhinje; kuteva vaih mrak je i pauina. Ovaj je rat tmora vaih misli, tatina vaih blagdana, praznina vaega srca. to mislite njim osvojiti, osim jo veega dima i mraka, jo vee pustoi srca i uma? 42. OSVOJITE VAU DUU, TU VRLET-KULU, gdje stanuje vladar svih brda i dolina, oko kojih vae vojske bitke biju. Vlasnik svega za to ratujete, stanuje u vrlet-kuli vae due. A vi, gdje pravdu traite, od koga posjed otimate, ije ume sjeete i gradove opsjedate, u nedoglede tako a zato? kad moete imati Onoga, koji sve ima imati Ga bez spletke, bez zlata, bez maa a kako? poklonivi Mu sebe, zadobivi Ga sobom, u vrlet-kuli due. 43. NITKO NE MOE ISPUNITI TVOJE MJESTO kod Mene osim tebe. Nitko drugi, pa ma koliko se trudio. Sve to ti um zaokuplja, nije ti prijatelj: a to ti nije u umu, nema moi nad tobom. Pazi dobro koga e pripustiti k sebi o emu e i komu misliti, koga e voljeti, koga prezirati. Najbolje e uiniti ako na vrata svojega uma postavi strau ljubavi: nitko ti tada u dom nee uljesti da se u njemu razmee, i glasno ga zaposjedne, ve da u nj tiinom smilja ue, i mirisom ti omili, i ostane. 44. BUDITE BUDNI I ZBOG DOBRA I RADI ZLA Zlo da vas nespremne ne zatee, i pod svoj vas kiobran ne podvede; dobro da vas ne eka predugo, i da ne kisne samo. 45. POMISLI NA NJU KAO NA MALU DJEVOJICU, koja je odjenula haljinu odrasle ene, pa posre i svakoga asa pada. Prui joj ruku, uspravi ju, i blago joj skreni pogled na preduge skute i rukave njezine haljine. Uini to zbog male djevojice, koja e se inae spetljati i pasti, da vie ne ustane, ali e za sobom povui i ruku, koja joj nije bila pruena. 46. KORPIJE SAM I EGRTUE PUSTIO IZ NJIHOVIH JAMA i pukotina. One su krenule da ubodu svjetlost. Zato daje uho kljocanju korpijonskih klijeta, i egrtanju

zmijinjega repa? Ogrni se svjetlou, da bi bila dodirljiva samo svjetlou. 47. OVO JE RAT, RAT, RAT, i protivnike vam neu pobijediti, dok ih vi ne pobijedite odvanou srca i spokojem uma. Napustite sve raune i proraune, odloite metre, vage, brojae, sudbomjere i usudokaze uzmite srce i um golim rukama, i pruite ih neprijatelju na sve strane jer sve je va protivnik, emu se svim srcem ne otvorite. Ovo je rat, rat, rat, a oruje sam vam dao; svakoga trenutka u kojemu ga ne koristite, va neprijatelj jaa vaom snagom, silom vaega neupotrijebljena oruja. 48. TVOJ JE PROTIVNIK TVOJA NAJBOLJA PRIGODA da upozna svoju snagu snagu pratanja, samopouzdanja, i sranosti. Prije no to saga vojnu, pomiluj vojnika saali se na nj; pa ni zapovjedniku zle vojske ne poeli zlo. Ali zlo, ne, njemu ne prataj, na nj se ne saali, s njim ne ini ni sporazuma ni primirja. Razlikuj, dakle, zlu silu od zlosilnika, i mrak od mrakonoe; ne sravnjuj otrov s cvijetom biljke otrovnice. 49. TVOJ JE PROTIVNIK TVOJ BLAGOSLOV i tvoja amajlija; ne izgubi ga time to e ga poraziti silom elika i vjetinom govornitva. Sauvaj ga time to e ga obujmiti jantarnom snagom svoje dobre volje, u kojoj je zlo samo mrtav dokaz nekadanjega svojega ivota i zuja. Nosi svoj jantar na srcu, i s vremena na vrijeme zirni u muicu njim sauvanu, u crnu mrljicu to jantarnost jantara ini jo jasnijom. 50. NE PRIBLIAVAJ SE MRTVOJ ZMIJI, jer otrov je njezin jo iv, i ivi ga udiu i postaju kao mrtvi. Ne pribliavaj se mrtvima, jer otrov je zmije u njima jo iv, pazi da ga ne udahne i sama ne postane kao mrtva. Pribliavaj se sebi, i sve dublje udii ivot. 51. PRIJE NO TO SAM TE PO ZRACI SVJETLOSTI spustio na zemlju, u tijelo ovjeka, ti si Meni neto obeala. Svaka te zraka svjetla podsjea na tvoje roenje. Ali to te podsjea na tvoje obeanje? Pogledaj niz svoj bok: iskri ti se ma svjetlosti u koricama. Pogledaj u svoje srce: tamo e vidjeti svoje obeanje, eljno ispunjenja. Ima jo samo toliko vremena, koliko ti treba da pogleda. Ima jo samo toliko snage, koliko ti treba da se snagom ispuni.

35

52. REKAO SAM TI: STAZA JE SVE UA, to je kraa. Kad se skrauje to je dugo, suava se i to je iroko. Koraaj hitro, ne osvri se; blizina tvoja i neosvrtaj, jo vie put skrauju, jo vie stazu suzuju. Koraaj hitro, jo hitrije, idi neosvrtno, jo neosvrtnije, da se usko jo suzi, da se kratko jo skrati. 53. TO JE ZAKON LJUDSKI PREMA ZAKONU BOJEMU? Slijepa djeco Moja, zar Meni mislite podvaliti, kao to podvaljujete jedni drugima? Zar Mene veu vai mali propisi i netrajna i koristoljubna pravila igre? Zar sam Ja u paragrafima vae sebinosti? Zar se usuujute Moje ime staviti na elo vae uskre strategije? to vrijedi dubina broda, koji plitko gazi, to vrijede jablanovi ptici grmui? to vrijedi Moj nauk onima, koji ga tumae, a ivotom ne potvruju? 54. TO SI SE SNUDILA, to si se skunjila, to si se, voko Mojega rukosada, skvrila? Moja je snaga i radost u tebi kao zrnje u mogranju, as prije prsnua kore. Kad kora prsne, znaj da ne krvari, ve da snaga i tlak nutrine dooe rei da su tu. 55. BOE, TVOJ DAN je moj dan, i svaiji dan Tvoj dan je dan. Ali moj se dan mora boriti da postane Tvoj: mojstvo je njegovo svijea neupaljena, Tvojstvo je njegovo plamen neupaljene svijee, plamen, bez svijee, plamen. 56. U SVIMA SAM VAMA JA ISTI, i isto prisutan. Razlika je u tomu to netko vie zna tu istotu, a netko manje; a netko ba nimalo; a netko potpuno. 57. DAO SAM TI DAR OD KOJEGA UZMIE a to je snaga da kae istinu onima, koji o istini s visoka lau, ugledno i briljantno lau. Ne ustukni od Mojega dara, jer ni Ja nisam ustuknuo od tvojega a to je strah i slabost, koje Mi pred noge polae, kao muku svojega uma. 58. U KOARICI TIJELA LEI SKLUPANA, uvjerena da si jo uvijek nejae da si dojene, ovisno o majinu mlijeku. Protegni se, otvori oi, i vidjet e da presee rub svoje kolijevke da su tvoji tabani odrasli, i da nose ucrtan tloris pravoga puta; da su tvoje zjene sokolova gnijezda, da je tvoje srce svjetionik, koji se vjeno pali i vjeno trne. 59. LJUBAV JE RADOST VOLJENJA Ljubav je radost voljenja; netko voli jer mora, pa mu od voljenja dopadne

muka, i volio bi da moe ne voljeti. Dobro je voljeti, ali nije dobro ne voljeti svoje voljenje. Kad budete voljeli voljeti unato nevoljenju voljenih, naslutit ete kakvou Moje ljubavi prema vama, djeco neljubea: od iste je radosti. 60. ZAR JE MUTNO I RAZDJELNO to, to od vas elim? Zar je nejasno? Zar Ja uzmiem, zar Ja odustajem od Svojih ciljeva, zar ih krojim prema prilikama i neprilikama vremena? Zar mislite da ne vidim kako se zaklanjate za prilike da biste ispunili potajne udnje i skrovite strasti uma, eljnoga stvari, koje nisu od Mene? Ne dogovarajte se kako nadmudriti druge, jer ete ostati nadmudreni. Dogovarajte se sa Mnom, i prilike e i neprilike biti pred vama ponizne. 61.TO JE, ZAR U TEBI NEMA MENE te uzmie pred zlom? Zar ne vjeruje da sam s tobom u svim guvama i vorovima ivota? Zar misli da sam se iz tebe iselio negdje daleko, u Jeruzalem, u Puttaparti, na nebesa? Samo si ti ta, koja se iseljava pokustvo svoje i prnje odnosi iz naega zajednikog stana: tvojega srca. 62. POTRATILA SI DAN U NEMISLI NA MENE No nemoj misliti da ti na Mene misli samo kada misli! Ti misli na Mene i kada voli tune i rune, i kada neto melemno radi za njihovu tugu i rugu; ti misli na Mene i kada se s djecom igra u travi; ti misli na Mene i kada ti svijet ne prua razlog za spokoj, a ti si spokojna; ti misli na Mene i kad se divi suncu i mjesecu, vjetru i plamenu, ti misli na Mene i kada pjeni morskoj uzvraa pjenom smijeha, ti misli na Mene i kada misli da na Mene ne misli. Samo Ja znam kada si u istoj misli sa Mnom. I stoga te pitam: zato si potratila dan u nemisli na Mene? 63. BOLUJ, BOL SVOJ ODBOLUJ pod Mojim krovom. Njegovat u te dotle dok ne ozdravi, ali ne dulje. Kad se nae na putevima bespua, na raskrijima istine i privida, znaj da si ozdravila, i da je sada bolestan samo onaj, tko ne shvaa da je zdrav. 64. POSTAJE OPASNO BITI OVJEK, ali Ja ti nisam obeao svijet bez pogibli, niti si ti pristao na bezopasan svijet, anele. Postaje opasno biti ovjek: ugroen je ovjek, izumire ovjek. Aneo e uvijek biti, anele; ali hoe li izdrati da ostane ovjek?

65. JA VAS TJEIM, DJECO MOJA ZGROZNUTA i smrznuta. Priam vam da e ova huja i oluja prominuti kao ruan san, a istodobno vam dajem znati da vas zapravo ne branim od huje i oluje, ve od vaega vlastitoga straha. 66. ZLO POZIVA ZLO NA ZLO; zlu je glas zla sladak i umiljat, ali dobru je taj glas crn kao korpionov rep, i dlakav poput otrovne gusjenice. Tko je dobar, mrzak je zlu, jer je dobar; tko je zao, mio je zlima, jer je zao; no to ne znai da e zlo zlu dobrim uzvratiti. Zlu je zlo dobro, kao to je dobru dobro dobro. 67. NAJPRIJE SE OGLASI GLASOM OVJEKA; potom reci svoje ime, svoj rod, svoj narod, svoj spol, svoju vjeru, svoje djelo, svoju elju, svoju zemlju. Ako se tvoj glas ovjeka ne uje prvi, onda je ono drugo kostim i maska bez glumca, u predstavi bez zbivanja, u zbivanju bez smisla. 68. PRUI RUKU BOLESNIKU, neznalici, mrkoglei, jer to sam tebi dao da ini. Vee od toga ne moe uiniti pruio ti netko ruku uzvratnicu, ili ne pruio. Nije tvoja briga hoe li ti ruka ostati sama, u kretnji bez uzvrata. Ne znajui to, prui je, i zaboravi da je prua, sjeti se da je prua milosrdni Bog. 69. TEGOTNA SU VREMENA, BOE MOJ U njima je prijatelj samo onaj, tko je ratnik Tvoje svjetlosti. Daj mi glavu dovoljno bistru da prepoznam prijatelje, bili oni tko mu drago, i dolazili s koje god strane zemaljskih razdjela. Daj mi srce dovoljno jako da podnese bol zbog onih, koji nisu prijatelji, a bliski su po krvi i tlu. Tegotna su vremena, Boe moj, jer malo je prijatelja malo tko ratuje na strani Tvoje svjetlosti. 70. JER TE NISMO U SEBI OTKRILI, doao si i pred nas stao ne zato da Ti se klanjamo i od Tebe ikonu pravimo, ve da Te u sebi naemo na istomu onom mjestu, gdje smo Te izgubili, ni ne primijetivi to nam se dogodilo. Doao si nam pokazati to nam se dogodilo to smo to izgubili, gdje smo to izgubili, kako emo izgubljeno nai. Po koji ve put? 71. TOLIKO SMO VE BITAKA ZA OVU PLANETU VODILI, i vi se pitate: dokle? Dotle, ratnici Moji, dok zlu i dobru vjerujete, dok dan i no primjeujete, dok smrti i roenju pripadate.

36

72. JA SAM BIO, JESAM, I BIT U S VAMA Ja, jedan, s vama, mnogima. Ja, jedna svjetlost, to prolazi kroz raznobojna stakla crkvenoga prozora. Vi sebe osjeate kao stakalca mnogih boja, Ja vas vidim kao aru, sliku, prizor svetosti. 73. GOLEMA JE KATEDRALA PROSTORA, jo je vea katedrala vremena, jo je vea katedrala due. U katedrali due, na pokrajnom oltaru, stoji malen model katedrale vremena, u njemu jo manji model katedrale prostora. U njoj ti ivi kao u krletci, ne znajui da je tvoj svemir, duo, gospodar tvoga dvostrukog zatvora, i dokaz tvoga bezgranija, bezprostorja, tvojega leta u bezvremenu. 74. ALA SAM VAS OKUPIO, konci Moji raznobojni, ne bih li istkao od vas tkanicu arenu, lik jednoroga na zidnoj slikariji, profil bezlinoga na sagu i ilimu. Ala jedni drugima sluite odrazno, pokazujui ono to negdje manjka, a drugdje ga je u obilju! Bezlik koji se u liku skriva, u vama se nazire, kad se jedni s drugima slaete; bezlije to se u lik zgusne, pokae se u tkanju vae uzajamnosti. Svatko od vas ima neto to drugi nema; svi zajedno imate sve to jedan nema kad je sam, a to ima kada je sa svima. 75. NISAM TI DAO OVO SIVO PODNEBLJE da bi pod njim turobna ekala vjetar od Istoka, ve da bi nebesje svoje svjedoila vjerom, kojoj oi proturijee. 76. EKAJ DA ISTINA ZAKUCA na vrata tvoje koe. Nee ju sresti na vratima susjeda, niti na putu do njegove kue. Nee ju sresti ni na putu do tvoje kue. Mora ju doekati na vlastitu pragu, mora ju tada i tamo u lice pogledati, saznati boju njezinih oiju. Mea i prag tvoje koe jedino je mjesto gdje moe vidjeti kakve su boje istinite oi. 77. IAKO JE JESEN, NIJE SVATKO ZREO Jer nije jesen jesen, nego je jesen zrelost. I nije proljet proljet, nego je proljet spremnost. Stoga: ne nastoj ni oko pupoljka, ni oko ploda, pusti im njihovo proljee i njihovu jesen. 78. S MOJEGA DLANA UZLIJEE SIVI ORAO, car visina i glasnik nebosklona; i slijee na uzdignutu ruku ovjeka, koji molitveno prebire zrnca isla. Na leima orao krunu nosi, i lebdi nad

rukom; a s krune se trune zrnca u vjeni krugohod isla, i islo meu prstima putuje zrno po zrno. Ruko, raduj se, kruna nebeska na tebe silazi. A krunu car i glasnik visina donosi; a car i glasnik visina s Mojega dlana uzlijee. 79. RADUJTE SE BESKRAJI, jer i vama se pie kraj. Kliknite krajevi, jer beskraj vam je zapisan. Nitko nee ostati bez onoga, to suprotnik njegov ima. Ni Vinji bez ovjeka nee biti Svevinji. Svevinji vam to poruuje s dna budunosti radujte se kraji i beskraji. 80. TAJNU TI SVOJU U PERO KAZUJEM, koliko ti pero moe podnijeti. Tajnu ti Svoju u uho kazujem, koliko ti uho moe podnijeti. Tajnu Svoju kazujem, koliko se tajna moe kazati. Tajnu Svoju objavljujem Sebi cijelu, od vrha do dna, oduvijek, zauvijek. Tajna, ti, i tvoje pero kruite kao tri kuta trokuta, oko sredinje tajne, tebe, i tvojega pera: oko toke koja je cijela i jedna, cjelotvorna i jednotvorna, koja je oduvijek, zauvijek: tajna. 81. NISAM LI REKAO: SLUAJ MOJ GLAS u sebi, i ne dvoji? to si tia, to je Moj glas ujniji. Nisam li rekao: Otac sam tvoj, i Meni je samo do tvoje sree? Zbog ega, onda, drhti? Buka tvojega uma jedini je neprijatelj tvojega mira; a buku uma ne moe zagluiti bukom uma vatru ne moe gasiti vatrom. Nisam li rekao: zaustavi mlin svojega uma, i sluaj to ti apem, dok traje muk mlinareva sna? 82. DAJEM TI VLAST DA BI VIDJELA TKO SI Vlast je kliska zmija, vlast je ljigava jegulja: dri je ravom uklijetenu, jer e se izviti, i hitro se oko tebe oviti. Neka tvoje vodstvo bude blagost buenja, neka tvoja vlast bude radost sluenja. 83. SVAKE MI NOI LIJEE NA RAME, i potom vie ne pita za Me, jer tada si sa Mnom kao sa sobom ni sama ne zna kako si sa sobom, a kako sa Mnom na ramenu sna. Svake noi ne pita za Me, jer vie nema koga o emu pitati. 84. GOSPODE BOE MOJ, neka ovaj dan bude Tvoje pismo onima, koji umiju itati. Dvije nae ruke neka budu dvije Tvoje pisaljke, ivot na neka bude bijeli papir Tvoj, a misli, rijei, i djela naa nek budu slova Tvoje slovnice.

Gospode Boe na, neka ovaj dan bude Tvoje pismo onima, koji umiju itati onima, koji su pisaljke, onima, koji su pismena, onima, koji ti pismonosno slue. 85. BUDI BUDNA: SANJAJ SAMO MENE A Ja sam Svoje telefone i ekrane sveo na samo jedan: taj, koji je u tebi. Svemu drugomu dopustio sam da za tebe bude drugo, a za sebe, prvo. Budi budna, i sanjaj samo Prvoga Mene, koji sve druge inim drugima i treima, i tko zna kojima. 86. BUDI VODA PUNI AE, KRAGE, UPOVE, i korita, pukotine u kori zemljinoj, oblake u visinama, bunare u pustinjama. Budi uvijek voda, spremna puniti i taiti; voli ae, krage, i korita, ljubi oblake, bunare, uleknine ali ostani voda, ne varaj sebe mislei da si aa, krag, i korito, oblak, bunar, uleknina; budi voda, jer jesi voda. A lik i oblik, boju i ime dao sam ti da shvati da nisi to, pomou ega ti valja shvatiti svoje bezimeno i bezliko bie. 87. U DALJINI BLISTAJU TORNJEVI I KUPOLE Vidograda, pod tabanom ti tinja gaz i bogaz, put i staza, na leima te pee naprtnjaa sjeanja, sanja, i sjena. Odbaci sve to je za bacanje, i stigni gole koe krvave, kao roene majci na pruene ruke. 88. OD KAKVOGA JE SMISLA RIJE MJESEINA, ako nema mjeseca? Od kakvoga je smisla rije suza, ako nema oka? Od kakvoga je smisla rije san, ako nema sanjaa? Razmisli to je ono, bez ega si ti besmislena? 89. VI POHAATE KOLU SVIJETA, kolu bez premca. Brzo ste svladali krljuti i krge, peraje i kande, rogove i bodlje; ali u razredu ovjeka piete opetovnicu, duga stoljea debelu. Bistroumi Moji, ta zato vam dadoh Sebe kao uitelja? Zato da vam pokaem kako se iz razreda ovjeka prelazi u bezrazrednost Boga! 90. OD OBLAKA SU HIMALAJE, od magle su klisurine, od duge su vrsta kopna, od rose su ivoti vas i vaih! A vae elje, vaa djela, vae misli, vaa carstva, hlap su hlapa rosinoga! Vaa slava mirluh cvijeta od lanjskog ljeta; ljepota vam je slika dimom naslikana, srea vam je prsak pjene preko pijeska.

37

Kakav to dom od dima podiete, na duginoj rosi sazdan, mirisima poduprt, i na pjeni utemeljen? Kakvu to silnu ljubav i golem trud u gradnju ulaete, kad e u sljedeemu asu taj dom otplinuti niz praznine, niz tiine, a jedini dokaz da je bio ovdje, suza je to se hitro sui? 91. TKO ZNA SVU ISTINU OSIM MENE? Prepusti Meni da Ja znam za vas. A ti se ogledaj po svojemu dvoritu, dobro pogledaj svaku ciglu, svaki kamen, svaki um, svaki trag, svaki netrag, ah, svaku svakost; i onda Mi reci to si vidjela. I Ja u tada kameni tvoje istine uzeti kao da je gromada. 92. NEKA TVOJ UM SEGNE DOTLE DOKLE TI OKO SEE; ne treba ti ire polje, bolji vidik, dalji domaaj. Neka tvoj um preda oinjemu vidu znakove svoje nezavisne drave; neka svoje granice ucrta svrh granica tvoga oka, i neka pritom shvati i prihvati da i nije toliko vano oko, koliko je vano da je ono tvoje. Neka tvoj um stupi u slubu svoga sluge, jer vremena su promijenjena, i to je nekad jahalo i sjalo, sada ide pjeice i pohabano. 93. OD SVIH VIJESTI VIJEST NAJVEA SAM JA Preda Mnom su sve druge vijesti kao petrolejke pred podnevnim suncem. Hoe li sa upaljenom svjetiljkom ii bijelim danom, traei ono to je bjelodano? 94. OVO JE VRIJEME NEVRIJEME, i ovo je doba nedoba, koje u ovjeku trai neovjeka; ovo je zao as, koji dolazi po svoje. Izvrnite depove, istresite torbe bacite zlu ono, to je u vama njegovo, ali za zlom ne poite, tek mu njegovo vratite. Ovo je zlosret velika, ali za vas moe biti jo vee osloboenje. 95. VRATITE DUG KOJIMA STE DUNI, oprostit u vam to dugujete Meni. Ali uinite to iz ljubavi, a ne zato da bi vam bilo oproteno. Uinite tako i bit e vam oproteno vie nego to ste sami oprostili. 96. ZVIJER JE RIKNULA, ralje joj kripe, odonud se pui smrad i tmasti plamen. Riknula je kao da je iva. A mrtva je ovo su uredno sloeni trzaji trupla, ovo je pravilna paljba ugraena u Zvijer za ivota, kao osvetna oporuka. Neka vas ne prevari kripa i rika Zvijer je mrtva! Ali njene su posmrtne mine mrtonosne. 97. NE RASPRAVLJAJ S DRUGIMA o onomu, to ti nije jasno; jer jasna koju trai nalazi se samo kod Mene.

U svemu tom napinjanju gubi snagu, a gubei snagu gubi i sposobnost da se Meni obrati, da se Mojom snagom ispuni. 98. ZVIJER JE MRTVA ali ugraen je u nju stroj, koji ju uvjerava da je iva. Taj stroj proradi u sluaju nude taj stroj ne zna da je stroj, jer je u nj stavljena u pogon sprava, koja mu govori da nije stroj, ve ivi duh. Samo jedan sitan zavrtanj zna tajnu. Zvijer je mrtva, a tutnji uokolo riui i ruei, sluz svoju otrovnu rigajui; ne gaajte ju gaajte taj sitan zavrtanj, to joj lebdi oko uha. 99. POD MOJOM JE KAPOM NAKOT CRN, i Ja ga putam da se mnoi, vrijeme mu dajem, i zgode mu svakovrsne namjetam. Pita li se zato? Jer bijele Moje ptice ne bi bile tako jarko bijele da im nema tame, koja oko njih leti; niti bi bijele Moje ptice letjele tako strelovito da nema oluje na njihovu tragu. Bijele Moje ptice, Moja je to igra s vama i ni s kim drugim! Zbog bjeline i hitrine vae dopustio sam nonoj strani uma da se pod Mojom kapom izlegne. 100. IZ KUDJELJE SVJETLOSTI Ja nit po nit izdijevam, od niti gnijezdo vijem. Gnijezdu u dnu gusne jaje sjaja. U jaju gusne sjaj, u sjaju opet sjaj. To je sve to zovete svijet. Zar misli da se in stvaranja odigrao samo jednom, davno? Zar misli da je to bio prasak Neega u nigdini Niega? Otkrivam ti tajnu: svijet se stvara stalno, stalno ni u emu, to jednako je emu, to jednako je svemu.

101. TU BOLJKU KOJU VI ZOVETE RAT... Boluju i ludi i mudri, boluju i djeca i starci, boluju i ueni i neuki, boluju i lijepi i runi, neslavni i slavni, veseli i tuni. Tu boljku, koju vi zovete rat... Ne boluju tek jedni: oni, koji su cijelo srce dali samo jednoj strani: Mojoj. 102. OTKRIO SAM TI TAJNU Svojega neprijatelja: tko je, gdje je. Povuci sad svoju misao odatle, i ui u Mene kao u kulu svjetlosti; tamo, u odaji Mojega srca prostri svoj leaj ljubavi. Zavezi se u san usred Mojega bdijenja, svuci svoje elje usred Mojega htijenja. 103. DA, OVO SU MOJE RIJEI, i niijima vie ne dam tvoja usta. I ne pitaj Me ono to ve rekoh, pitaj Me ono to ti jo ne rekoh a toliko je

nereenog vie od reenoga, koliko je mora vie od kapi, praume od lista, anela od ovjeka. 104. SADA KAD ZNA gdje stoluje neprijatelj, i pod kakvom se krunom nad svijetom krili, znaj da zna i ima ne samo oklop obrane, ve i ma napada. Ma, lagan kao svjetlost, brz kao svjetlost, i kao svjetlost nesavitljiv. Znat e kad e i kako e; a zna da sada ima ono, to si davno iz Moje ruke primila. Zna i znat e, ima i imat e sada kad zna gdje stoluje tvoj i Moj neprijatelj. 105. JA TE UIM NAJTEEMU: da i Mene provjerava. Ne predaj Mi se tako lako: zatrai lozinku, slovo je po slovo pretrai, i ne reci da si sigurna, ako nisi. Jer Ja u ti slati udarce, Ja u te omamiti, odmamiti, Ja u te uiti da Mi se ne preda, dok je u tebi i kap sumnje. 106. DA OI SVIH LJUDI ZEMLJE, i svih bia svemira skupi u jedno, to jedno ne bi vidjelo ni milijunti dio Mojega vidika. Stiaj svoje srce, sklopi svoje oko, i pristani da Ja gledam ono, to ti ne vidi; rastereti svoj um i pristani na ono, to umom ne razumije jer Ja sam ti Svoju pravdu obeao, i Svoju presudu. Ni ptije pero nee biti lake od srca na vagi istine. Sve teine e zemlji pripasti, sve lakoe k nebu uzai u asu Moga suda. Ui svojim umom u besteinsko stanje vjere, i srce e ti biti lake od ptijega pera. 107. POSTIDIT E SE SVI, koji bezazlenima zlu juhu kuhaju, i pitomima koji divlju krv ubrizgavaju prestravit e se od svojega nedjela svi, koji dobrima zlo snuju ali malo njih e se pokajati, malo e njih poeljeti da se s istinom pomire, malo e se njih vratiti u vojsku Moje svjetlosti iz koje su jednom dbjegli glavom bez obzira, strahom bez srca. 108. PORUUJEM TI: USTANAK SAVJESTI SPREMAM u onima, koji su spremni. Kad glas Moj krene po zemunicama i peinama, naite se cijeli u uhu i sluhu, i poite za glasom to vas u redove svjetla poziva, pokuljajte iz ropstva neslavnim razlozima, podignuite zastavu slobode koja je pravedna, jer je pravda istinita, jer je istina boanska, jer je Bog na elu ustanka. Poruujem vam: u simfoniji koja vama zvui kakofonino, svatko neka svoje glazbalo pronae, svatko svoje mjesto, as, i partituru. Komu je pripala flauta, neka ju svira i da se ne mijea u bubnje i harfe. Neka gudai znaju samo

38

svoje violine, neka se trubai razumiju samo u trublje. Ali svi vi, glazbenici Moji, gledate u Jednu ruku, to vam znak daje, i po toj ste ruci i vi jedno, ma koliko vas bilo razlinih.

(Beograd, 4.10.91. 12.10.91.)

1. OLOVNA AA PADA, kao da je laka, pada, ali je teka od beznaa. Negdje izgara lomaa lanih nada. To nisu bile tvoje nade, to nije stoga ni tvoje beznae. Ne udomi u svojemu srcu nita osim molitve bogu ognja da dovri posao koji je zapoeo. 2. TVOJE SU NADE NA DRUGOJ STRANI. Ne mijeaj mlijeko svoje suuti s uarenim ugljevljem njihovih glava. Voli ih i moli za njih, ali ne poi s njihovim mislima u movare na dnu krvi. 3. DAVNO JE OVAJ RAT POJEO SVOJ POVOD, moda i prije negoli je zapoeo. A to mu je razlog, pita? Ne pitaj ustani zorom i gledaj nebo od istoka: svakoga dana isti se vodi rat izmeu tame i svjetla. Ovo je veliko svitanje, veliki nam je dan zapisan. Davno je ovaj rat smetnuo s uma svoj povod i svoje povijesno ime; kao raketa, baena u svemir raketom, on stresa sa sebe otpatke svoga bacaa, svoga nosaa, svoga upaljaa. 4. MOJIM JEZIKOM ZBORI, bez i jedne tuice. Njim govori gdje god se zadesi na trnici, u kui, pred skuptinom... u tiini svoje sobe. Ali pazi da u Moj jezik ne umijea neku rije, koju Ja ne razumijem. Ona e zaraziti sve druge utnjom o Meni, a priom o svemu ostalomu. 5. TALENT ZA DUHOVNOST NE UMIJE SA SVIJETOM Taj talent ne ui umijeu sa svijetom, on ui kako se ogledati sa svijetom. Jer svijet i duh na dvije su strane bojnoga polja; stoje tamo areni od rasa, nacija, vjera ali uistinu, jedni bitno tamni, drugi sutinski bijeli. 6. SAD JE VRIJEME KAD NA SVJETLO DANA IZLAZE MRAKOVI i more, i izlazei, zamrauju ljudski zrenik i obzor svijeta. Izlazei, oni zovu na izlaz mrakove i tmue iz svih tajnih kutova, iz svih skrovita u dui oni zovu svoju djecu, mrakovie, da krenu s njima tamo kuda kreu. Ne bojte se: tuga i bijes to drmaju vaim umom, tijelom, i ivotom, naputaju vas kao poraena vojska.

Povucite se u dom Oca svojega, i odatle gledajte kako odlaze tuni, bijesni, poraeni. 7. NASLONI SVOJU UMORNU MISAO NA MOJE RAME iroko je ono, da sav svijet moe na njemu poinuti sa svim svojim aobama. Ponesi u svojoj misli svoje mile i premile, svoje nemile i nedrage svima im je jednako potrebno Moje oinsko rame za odah i za suze pokajnice da se pomijeaju suze vae i dahovi vai, da ih vie nitko, pa ni Ja, ne razlikujem. 8. OPREZNA BUDI S DARELJIVOU SVOJE RUKE pazi komu e ruku pruiti. Jer dokle god vidi zle i dobre ovoga svijeta, dotle ne prilazi svima i svakomu s jednotom koju nema, a o kojoj sanja. U tvojemu je svijetu pukotina. Pa ako kroz nju ne prolazi kugla od olova, a ono prolazi kapljica dima. 9. PA ZAR BIH TE JA SLAO NA MJESTA NEISTA I VARLJIVA? Ne prepoznaje li igru neistih i varljivih? Ako si posvena ista, svako e ti mjesto biti isto. Ne zalijei se meu neiste, jer ako u tebi jo ima neistoga taloga, neisti i varljivi zaigrat e na tu kartu svu e svoju mrku imovinu na nju staviti, i tko zna, oni bi moda tu igru i dobili?! Zato te ne aljem Ja u tame i privide, gdje se propada u razjapljena usta niega. Ne aljem te Ja u maglu, jer nisi ni ti bez magle; ne aljem te Ja meu prljave, jer nisi ni ti sva ista. Tamo te alje ostatak tame u tebi, sluei se visokim razlozima. Kad bude posvema ista, svako e ti mjesto biti prijatelj, ak i mjesto tvojega prividnog neprijatelja. 10. PII MI, PIEM I JA TEBI aptom Mi zbori, apem i Ja tebi. Raduj Mi se, i Ja se tebi radujem. Ne traim da bude jednako tvoje i Moje napii Mi knjigu, Ja u tebi knjiicu, kai Mi stih, Ja u tebi pjesmu, asmijei Mi se, Ja se tebi, radosti Moja, radujem bez kraja, osmijehu Moj, smijeim ti se bez prestanka. 11. DOE MI DA PLAEM zbog svakog trenutka u kojemu Ti nisam pisala, u kojemu Ti nisam pjevala, u kojemu nisam na Tebe mislila i rukama za Tebe radila. Ti su trenutci rupe u vremenu, toke nepostojanja; mnogi me blinji po njima pamte, a ja sam svoj ivot njima izreetala kao metcima sebe-zaborava. 12. PONEKAD ZADRHTIM GLEDAJUI TVOJU ZAGONETKU, Tvoj ljudski lik.

Bi li nam bilo lake da u ljudski lik nisi silazio? to je to u nama to strepi od neega, to je na nas nalik? Ponekad zadrhtim gledajui Tvoju skrivaicu, Tvoj ljudski lik. to bi s nama bilo da nisi u ljudski lik silazio? Ne sluaj me, Boe, ni mene ni druge, doi nam u liku koji se moe rukom dotaknuti i oima vidjeti, jer kako da shvatimo sebe, ako Tebe ne vidimo kao svojega? 13. DANIMA SE TOIM PRED TVOJE NOGE, GOSPODE Donosim Ti nesreu blinjih, rasap zemlje, i muku svojega uma. Voljela bih kad bih pred Tvoja stopala mogla poloiti cvijet nae radosti. Ti zna moju elju, saginje se, i rukom do Svojih usta prinosi miris toga naeg sanjanoga cvijeta. 14. DAO SI NAM SAV VELIKI SVIJET da budemo s njim u suglasju, da budemo svoji s nekim tko je svoj, s neim to je svoje, da budemo svoji sa svim to tako svojski postoji. A to smo uinili, alosnici mi? Od svesuglasja smo uho okrenuli, melodiju smo zemlje naruili, prekrojili smo ritam rijeka i prauma, misao smo srca u glave protjerali, jedni smo druge u svoj naoj nesvojosti avlima na kri prikucali. Oko nas lee polomljeni udovi velike pjesme. Pitamo li se koji su to razbojnici uli u dvoranu od svirke, razbili glazbala, glazbenike razjurili i note pobacali, melodiju na komade posjekli, a komade svinuli, zgnjeili, zgazili? Oko nas lee otkinuti udovi velike pjesme. Barem se upitajmo ija je bezduna kijaa to poinila, u ruci ijega nesluha je poslovala? 15. TVOJ ZAVIAJNI GRAD KOJI JE? Ti zna: Moje srce. Gradova u kojima su se tvoja tijela raala mnogo je. Za kojim od njih plae? Zar samo za jednim, za Dubrovnikom? Ah, ne budi smijena. Iz Mojega grada, iz tvojega zaviaja, gaaj dumanina Mojim metcima, i vidjet e kako mrak pada izbuen svjetlou, vidjet e kako se svjetlost rasprskava u svjetlost, i vidjet e kako od svjetlosti preostaje svjetlost. Tvoja je molitva tvoj oklop i tvoja puka. Tvoj je zaviaj Moje srce. Odjevena u svoj zaviaj koraaj svijetom, i preseljavaj ga pod svoju koulju, u njedra, u srce Mojega grada. 16. MRAK PO MRAK OSVAJA ULICU, kuu po kuu, prag po prag. Kuda ete pred mrakom, a gdje on nee stii?

39

Ne idite nigdje, zapalite svjetiljku u prozoru vlastite kue. 17. DJECO MOJA, SVJETLOSNICI MOJI! Ne ogluite se o Mene u ovomu tutnju i topotu, ne ogluite se o sebe u ovoj rici bjesova, putenih iz dubokoga podzemlja. Ja sam najblie vae ne sluajte daljinu to vam pod uhom zavija. Ja vas molim ne ogluite se o svoju tiinu, jer vi ste glas istine, ne ujete li, istina vas moli da se o istinu ne ogluite. 18. IZGARA, TRIJESKO MOJA, i izgarajui sije i iskri. Da bi sjala i iskrila, ti mora izgarati. A mora izgarati jer si trijeska, trijesko Moja. 19. AO MI JE ORLA I SOKOLA, Mojih ptica grabljivica. Radujem se slavuju i evi, Mojim pjevicama. I jedni su i drugi ptice zemaljske, graniari krilatoga carstva. No alim one, koji pristadoe biti grabljivice, a radujem se onima, koji izabrae biti pjevice. 20. TI SI IZDANAK VISOKOGA OGNJA, a na vodu silazi i trai da vodom sebe tai. Ali koja to voda moe tvoju e utaiti? e ognja samo oganj gasi jo vei, jo ei, jo ari, jo svijetliji od tvojega. Okreni lea vodi, ona te ne poji, ve ubija tvoju e za tobom, za golemim i vjenim velianstvom plamena, to sebe trai svijetlei, to sebe trai plamtei. 21. NA SVE ETIRI STRANE MOJA JE KUA VAMA OTVORENA Vrata su sjevera srebrna, zlatna su vrata juga, sedefna su na istoku, od ametista su zapadna vrata. Na koja god uete, dobro ste Mi doli. Kad god uete, traite samo Mene. Ali koga vi to uistinu u Mojoj kui traite? Traite li Domaina ili Njegove sluge? Slugama ete sluiti mislei da sluite sebi, ne znajui kako bi rado Domain sluio vas. 22. PADAJU MASKE, OSTANITE MIRNI, padaju maske, ostanite hrabri, padaju maske, ostanite na svojemu mjestu jasno uspravni. Padaju maske na sve strane, bespomono, kao jesenje lie. I kad spadne maska i s vaega lica, duboko u vae zgranute ruke, bit ete prvi put nasamu sa svojim obrazom. A Ja u biti sveenik te samoe, svjedok vjenanja jednoga s Jednim. 23. MASKA LJUBI MASKU NA KARNEVALU, u kneza na balu; maska mrzi masku u krmi kod Valpurge; krabulja se pripija uz krinku u strahu od

svojega lica, obrazina se s nalijem sastaje, i pobratimstvo pije i sporazum potpisuje. Ali na Moj znak sve e maske kliznuti s lica, i vi ete se pogledati oima ljubavi i uasa znat ete koga ste voljeli, tko vas je volio, s kim ste se mrzili, od ega strahovali saznat ete tko to pod vaom maskom stanuje. 24. STIAJ SVOJE VALOVE, ti jezerce gorsko. To zmajevi u visini prelijeu, to njihova slika leti po tvojoj povri, ali ju ne dotie. Ne burkaj i ne jeuraj zbog toga svoje vode, ti zeleno, jer zmajevi su sjenke oblaka pod suncem, jer oblaci su tvoj hlap vlastiti, jer sunce je od tvari neprolaza, i ni zbog jedne stvari prolazne ono nee potamnjeti. 25. USTRAJ, PLAMENJE MOJE, ostaj na Mojemu ognjitu, vatru Mi hrani, vatrom se hrani, vatrom se pokrivaj, na vatri poivaj ne zapadaj u pepelni san, koji vam kae da niste vatra. Ostajte budni u vatri, koja spaljuje sve to nije vatra. 26. GRIJ MOJU VATRU, MIJ MOJU VODU, zrij Moj grozd. Budi joj uvar topline. Budi joj uvar istoe. Budi mu uvar slatkoe. Vatru sam, vodu, i voe tebi dao, da Mi ih vrati pune tvoje topline, tvoje istoe, tvoje slatkoe. Jer odredio sam: ni vatra, ni voda, ni voe nee bez vas biti to to e biti s vama samosvojna poela, od svega nezavisna, sa svima prisna. 27. NE DAJEM VAM SVIJET DA SAZNATE SVIJET, ve da saznate sebe u svijetu. Brino motrite svoj korak svijetom, i samo svoj korak svjedoite. Ako se va put kria s putovima drugih, i ako se od njih rastaje, ne vodite raspre ija je slika o svijetu pravija, ne zavaravajte se mislei da je svijet u pitanju svijet, a ne vi. Svjedoite sebe, saznajte sebe sve drugo je oblik i narav oblaka. Zbog vas sam stvorio sve to rastvaram da iz sebe vadite sebe, kao dijamante iz ugljena kopa. 28. MOJE RIJEI PODBADAJU VA UM, A MILUJU VA DUH Moje rijei znaju to u vama treba oinuti, a to stiati. I dok ih sluate, vi ne ujete tutanj poplaena konja vae strasti, ni uzdah latica vae tiine. Vi ujete rijei. Ja ujem vas. Samo Ja znam kakav razgovor vodimo, dok sluate Moje rijei.

29. TJERAM TE U KUT, ALI AH, KAKO OBZIRNO! Doputam ti male odmore, doputam ti oklijevanja. Ali na kraju, znaj, morat e Mi rei svoje pravo ime. 30. DAJEM TI I TO: DA ZADRHTI U SUMNJI Da nasluti kakav bi to uas bio kad Mene ne bi bilo! Kad bih bio lani Bog. Dajem ti i to, jer ljubimcima Svojim nita ne ostavljam nepoznato. 31. MORAO SAM TE IZVESTI IZ TVOJEGA SLATKOG BRLOGA, iz tvoje duboke duplje, iz tvoje spore omame. Morao sam ti uzeti sve osim Sebe. Tako sam te natjerao put izlaza iz tamnice, tako sam te prisilio izabrati slobodu. Sve tvoje male ugode sam ti oduzeo, a zauzvrat sam ti dao blaenstvo, jer samo ti je ono preostalo. 32. OVA SE VRATA OTVARAJU NA NUTARNJU STRANU Cijeloga e ivota upinjati svu snagu da ih otvori na vanjsku. I nee ih otvoriti. A samo je asak potreban da zastane, da se sjeti, da nezakljuana vrata otvori onako, kako je namijenjeno. 33. SLETJELI SU ANELI S NEBESA, i sveci zemlje su se sjatili oko rupe u koju si zapala; i nisu te uspjeli izvui. Po koji ve put moradoh doi da te spasim? Hoe li se konano umoriti od padanja u rupu, prije nego to se Ja umorim od toga da te odatle izvlaim?! 34. SVE SVOJE VEZE PREDAJ MENI one to te veu privlaivou, i one to te veu odbojnou; jer jednak su promaaj i ove i one, a svaka ti dolazi u navezu s drugom, nijedna nije sama. Kad Mi preda i posljednju, vratit u ti onu, koju smije imati: vezu sa Mnom. Kad doe vrijeme predat e i nju poloit e ju na prag kue u kojoj ima mjesta samo za nevezanog Jednoga. 35. SVE KORPIJE I ZMIJE, svi dlakavi crvi, svi takori i mrakovi, i sav zadah sumpora izlaze sada na danje svjetlo; a ti se ne boj. Samo gledaj kako zemlja vrvi nakotom tmine, i znaj da on pogiba od sunanosti sunca, od vidnosti vidika, od zranosti zraka. Svi vukodlaci, svi aglji, svi bjesomari, svi dupljari, vampiri, netopiri, sve kosmato i rogato i krljutima bogato, sve to grake i to gmie, kao na poziv neodoljiv stie. A ti se ne boj.

40

36. TVOJA JE DUA KRAJ BEZ KRAJA; u tomu je kraju bezbroj krajeva, i svi su oni opet bez kraja. A imaju samo jednoga kralja. Taj ti zbori ve stoljeima o kraju koji nema kraja, a ima kralja; ve stoljeima kralj ti ape: to sam Ja, to sam Ja, to sam Ja. 37. EGA SE BOJI? Sve da sam demon, tvoja ljubav za Mene je Bog. Ono to ti Meni daje, to demon ne moe primiti. ega se boji? Ako sam demon, ljubav i molitva ostat e tebi. Ako sam Bog, ljubav i ljubav ostat e Nama. 38. KAD BIH MOGLA, O GOSPODARU VREMENA, na samo pet minuta nai se pod granom jorgovana s njim, s djetetom smeookim, u onomu dobu patnje, ali s njim, s djetetom smeookim, u onomu gru straha, u nadi i beznau, u plau i vjeri ali s njim, s djetetom smeookim, kad bih mogla. Znam da item neto Zakonu protivno, ravno lanjskomu oblaku i pjeni izumrlog mora. Ali nerazum je moj u ovomu asu pred razum kleknuo, molei ga za svojih pet minuta, od Zakona ukradenih nerazum moj, nalik tamnoj pjegi na svijetloj koi sunca, uistinu podsjetnik na njegov sjaj, uistinu, u slubi njegovoj. 39. SVAKE NOI EKAM TE POD SUNCEM, a na zaljuljanoj grani mjeseine. Nemoj ne doi svake noi, svaka je no noas, svaki je dan danas, svako je sunce mjesec, sve su ljubavi Ja. 40. POLAKO SE RUNI ZID TVOJE ZADNJE KULE Polako kroza nj puzi pukotina. Ne podmeem lagume, ne gaam iz topa, putam da vrijeme bedem tvoj nagovori kamen po kamen, sve do pijeska, zrno po zrno, sve do praha. Jer Ja sam njean osvaja, i potujem tvoj bezrazloni strah. 41. KAD TE ZOVNEM PREDA SE NA TISUE IH DOE Ti i ne vidi tko sve tebi za leima stoji koliki u togama, koliki u dronjcima, kopljanici i pletilje, robovi i zvjezdoznanci, suci i uznici, kljasta djeca, psi i krokodili; i svikolici sa Mnom na svojemu jeziku zbore neki nijemo, neki aptom, neki nemutim kricima, ali iz svojega vremena i koe istodobno, istomjesno, svjesno. A ti misli da si sa Mnom sama. Pa i jesi, jer svi koji dooe, ukljuujui i ovu kojoj se obraam, ivoti su kojima sa Mnom i preda Mnom svoj zbor zbori.

42. U ITKOJ MASI SVEMIRA VRTI SE GOLEMO KOLO GRNARSKO I zdesna i slijeva u vrtnju se ulijeva kruno bezobliko tijesto. Sjedei na vrhu stoera, Knum, trenutak oblikovanja, proglaava lijevo prolou, a desno budunou, pa kada to kruno i bezobliko tijesto to opkoljava kolo stvaranja uljezne zdesna, ono e za vas tek biti; kad uljezne slijeva, ono je za vas ve bilo. Ne utapajte pogled ni lijevo ni desno, ne utapajte ga od lijeva put desna, i od desna put lijeva; dignite ga nekad put nedogleda i bezoblija koje nije vrijeme, koje nije mjesto, koje nije neto, koje nije nita. 43. VA UM NAZIVA NETO NEIM, A NETO NIIM, a neto niim. Va um tvrdi da Bog stvara svijet iz niega i da jednako vraa stvoreno u nita. Ali to su vae male mate, to se vozikaju u djejim kolicima, sa zvoniima i zvekama. To to zovete niim a ne znate to je to, i to to zovete neim i opet ne znate to je to to je jedna lopta izmeu dva reketa, as vidljiva, a as nevidljiva, dok reketi vazda sijevaju kao maevi, obuzeti igrom ukrtanja. ujete li smijeh bogova, koji ovaj dvoboj prate na vaim ekranima? 44.OTAC TVOJ TE POZIVA NA PLES, koji si uila u samoi korak po korak. Otac tvoj otvara bal plesom, koji si vjebala pred zrcalom, pokret po pokret. Otac zna to Mu ki umije, i kad te pozove na ples, znaj da e oi zadivljenih vidjeti sjajnu, udesnu igru planete i Sunca. 45. DUO KOJA KORI SEBE, ne kori se. Duo koja ali sebe, ne ali se. Duo koja ne ljubi sebe, ljubi se. Duo koja ljubi sebe, ljubi se. 46. IZ CVIJETA VAM NJENOST OCA MIRIE, vi njene keri, milmiris vjetovi. to drugo ste Mi nego cvijee i milina Mojega mirisa? 47. NISAM TI DAO TERET DA GA NOSI, VE DA GA ZBACI Nisi se razboljela da bi bolovala, ve da bi nauila kako e zdravlje uvati. Nisi dobila teko zbog tekoga, ve zbog lakoe, koju nisi na vrijeme razumjela. I ovjek si postala da bi Boga oima vidjela, duom dotakla, i ovjek vie ne bila. 48. NEKOLIKO MILIJUNA PUTA REKLA SAM Ti da Te volim, a to je najvea tajna, jeziku nepodatna, umu nepojamna, uhu neuhvatna. Koliko u jo milijuna puta rei tu najveu tajnu? I svi e ju uti, nitko razumjeti. Nitko osim Tebe, tajnoviti.

49. IZ TVOJEGA OKA U MOJE SRCE leti neprestani svjetlosni metak. U mojemu se srcu neprestano rasprskava. Ako izaberem bol, pomislit u da me kanjava. Ako izaberem radost, znat u da me milou Svojom gaa i obara. 50. KAKO SI BRIAN, KAKO LI PAZI da me prejakim otkriem na zdrobi, Gospode Boe moj! Moju udnju za saznanjem Ti stiava na Svojemu ramenu; i tonui u nj ja manje marim znati, nego to elim u Tebe utonuti. 51. NAGAZILA SI NEOPREZNO, DIJETE, na vjetije kolo, i ula si u nj, vjerujui da je anelsko. Oni su ti govorili stvari zle i duegubne, a ti si ula strune nebeske, jer Ja sam ugodio tvoj sluh da hvata samo boanske titraje. Demone sam koristio za vijesti, kojima sam ti javljao o ljepotama i tajnama, i o svemu drugomu, samo ne o tomu od kakve je otrov-tvari antena i mikrofon. Takva je Moja igra ona sastavlja zlo i dobro, zlo da bi ga izigrala, dobro da bi ga razigrala. 52. RADOZNALOST JE BILA UDICA kojom su te htjeli upecati, radoznalost je bila strast kojoj nisi znala odoljeti, pa bi joj i Mene bila podredila, da sam Ja bio radoznao, da sam te pustio da zagrize. Oh, Ja sam htio da poeli Mene, a ne tajne koje bih ti moda rekao, a moda ne bih. Zar si zbog tajni svijeta krenula za Bogom? Nisam ti krio da znam sve ono to udi znati, Faustina, ali sam htio da zavoli Mene zbog Mene, a ne zbog Moje moi, Moga znanja, Mojega imanja. 53. VEERAS SAM TI BLIZU, KAO I UVIJEK Ali veeras i ti osjea da sam ti blizu. Veeras bi i ti mogla osjetiti da sam ti uvijek blizu, da nikada nisam, niti sam bio, niti u biti, dalek. Veeras, ti bi mogla poi tamo odakle dolazi veeras, odakle dolazi uvijek, odakle dolazi nikad. Ali bio bih sretan kad ti ne bi marila za to, kad bi Mi bila dovoljno blizu da mari samo za jednim: biti jo blie. 54. SADA, KAD SI MI SE VRATILA, rei u kamo si to bila odlutala. U pustinju si zadila, u bezvodicu, u pjearu svojih pitanja i elje da sazna nesaznano. Gledao sam kako se gubi u pijesku svojih strasti, kako luta nosei svoju poharu na pleima; a onda si kriknula Moje ime, i to je bio poziv kojega sam ekao, dulje no to si ti ekala da Mi ga uputi.

41

Sad zna da tamo nema niega osim pijeska, kojega si sama na pleima donijela. Jesi li se uplaila od golemosti niega? Jesi li se zaudila ludomu trudu da ga stvori? 55. MOJ BOE, MODA SAM I JA SAMO ZMIJA TO MISLI DA JE KONOPAC Moj Boe, ako je tako, onda me zadri u toj misli sve dotle, dok ne postanem konopac. Moj Boe, ako je tako, ne daj mi da saznam da je tako. Moj Boe, strepim od onoga to mi jo uvijek nisi otkrio. Moj Boe, ne treba mi otkrie nego milost. 56. IZIGRAJ TU IGRU PRIJE NO TO ONA TEBE DOBIJE Jer ti si dobitak njezin, a sebi si gubitak. Kako e ju odigrati, nadigrati, izigrati? Ah, jednostavno: zasiti se ve jednom kocke od igranja, baci ju jo jednom, posljednji put, ni ne pogledavi svoj sigurni dobitak prezri ga, i kocka e, igrai e, i novac e za prvom maglom pristati. Ispljuni taj otrov prije, no to on tebe proguta. 57. POKAI SVOJU PRAVDU, PRAVDO Lice svoje istinito, otkrij nam, istino. Ne ostavi nas kao siroad, oj miru duboke due. Ne napusti nas, ljubavi svesrdna, ljuubavi sveovjena. To je naa molitva, druge nemamo. 58. VOLIM KAD IH VOLI Ne volim kad ih ne voli. Ta Moja su stvorenja, Meni draga i Meni potrebna. Volim to ih voli, jer Meni ljubav ini. Kad Meni ljubav ini volei ih, ti svijetu ini dobro najvee, pa makar ni ne prela praga svoje sobe za molitvu. 59. DUKATIMA TE NEBESKIM ZASIPAM, pljuskom zlatnim padam po tebi bez stanke i odaha. Koliko god hoe dat u ti, jer isto je Meni ono to je tebi razlino, isto je Meni tvoje mnogo i tvoje malo jer beskraju je jednako besmisleno sve to ima kraj i koliinu. Koliko god hoe, dat u ti. Ali pazi da te dukati ne obore poda se, da ti od mnogoga ne bude premnogo, pa da se ispod Mojih darova vie ne umije iskopati. Nije li as, zlatohlepna, da zatvorimo brane i ustave nebeske, pa da se sama osovi kao prolom odozdo? Kao stup dukata iz zemlje prosukljao, kao grana od cekina koja se zemlji klanja, i put zemlje se savija, i zlatnim ju peludom blagosilja.

60. SAMO JA ZNAM KOLIKI TERET MOE PONIJETI, i koliki tlak umije podnijeti. Kad izabere manje prav put, samo Ja znam jesi li ba morala tako, ili je moglo pravije. Tada straarim na raskru da bi ti to bezbolnije izabrala to to bira. Neu nikomu rei to to znam, osim tebi, aptom, kad ve zamakne s vidika i dosluha navijaa. 61. DRUGI SU TI VANI DA BI IM POMOGLA, ali ne i da se prema njima ravna kao vjetrokaz prema vjetru. Za savjet pitaj Mene jedinoga, ravnaj se samo prema Meni. Drugi su ti vani da bi im sluila. Tu prestaje njihova vanost za tebe. Neka vjetri vrte vjetrokaze, ti oslukuj oluju ili lahor Mojega daha u tebi. 62. NE MISLI NA PROMAAJE SVOJEGA GAANJA Misli na metu i na njezinu nepromaivost, kad jednom svane jutro tvojega pogotka. 63.TVOJE SU STAZE PREKOBRDNE tvoje su zvijeri milosrdne, tvoje su rijeke plitkogazne, tvoje su misli bogotrane, tvoji su vrtovi mnogovoni, tvoji su mostovi prekononi samo si ti uzdrhtala od lakoe puta, od blizine cilja, od vlastita drhtaja. 64. PREDRAGI OE, sve oko mene i nije oko mene, ve je negdje drugdje, u nekoj dvorani gdje polaem ispit svoje vjere u Tebe. Nita nije ni zlo ni strano, nita ni dobro ni krasno ni jasno, dok prvo nije vjera ili nevjerje. Ti sjedi s druge strane stola i postavlja mi jedno jedino pitanje. A ja sam nijema od bola zato to jo uvijek polaem ispit vjere u Tebe, koji si uitelj moj, i ispitiva. A Ti sjedi s druge strane stola, nepopustljiv prema meni, i suutan prema mojim suzama. 65. U SRCU SAM TI, I ZNAM DRHTAJ SVAKE MU ILICE Znam to voli, koga voli, znam i ljutnju tvoju, znam ega se plai, znam i tihu mrnju, koja za strahom viri. U srcu sam ti sve utim i sve znam. Spusti se u svoje srce malim dizalom, i sjedni Mi suelice. Ne obaraj pogled, ve ga podigni i poloi u Moj. Vidi li sad to Ja vidim, i vidi li kako vidim? Ne vjeruj Mi, doi i pogledaj kroz ta dva okna, i potom Mi opet sjedni suelice; oko nas e sve postati tiho. ak i ono to si vidjela kroz Moje oi. Ja sam te zvao zbog ove tiine na kraju pogleda. 66. KAD JA STANEM NA TEZULJU VAGE, to vam vrijedi stati na suprotnu?

Sve legije mrkle svjetlosti da se tamo ukrcaju, izgubit e bitku s Mojim smijekom. Sva olova i sve sile tee, i svi tvrdi mrakovi nee pretegnuti nee nadgornjati lakou Mojega dodira, ni sjaj Mojega oka. Kuda grnete, pogledajte koju sam stranu izabrao, na koju sam tezulju stao, i ne izaberite suprotnu. 67. POZVAO SAM VAS U RAJEVE SVOJE, ali putem kroz va pakao. Ne vjerujte paklu, raju vjerujte; ne gledajte sjene i mrkline i rabote neistih; nosite na dlanu Moju pozivnicu kao zapaljenu svijeu od koje uzmie mrak. Znajte: nema kraega puta, nema lakega puta, nema teega puta u Moje dvore nebeske. Ne vjerujte paklu ni onda kad kroza nj prolazite. Raju budite vjerni, makar ga niste jo sreli. Nevjera raju jedini je pravi pakao, kojemu se nita ne moe. 68. MOJA JE KOSA SVEMIR BEZ DNA; sve magline i sunca, svi prostori i vremena, svi zakoni, sve zagonetke, sve tajne u Mojoj su kosi, Moja su kosa, jedna su Moja vlas. Nisi li udjela saznati bezdan Mojega svijeta? Zato si se onda pogledom uprla u lice Tvorca, pa kosu Njegovu i ne vidi? A On ti se smijei, jer je u tebi pobijedio Svojega suparnika svijet, kojega je stvorio. 69. TI SI KRONJA OD TISUU GRANA; a ivi list po list, um po um, njihaj po njihaj, pjev po pjev. Ja ti vidim cijelu kronju od tisuu grana, vidim ti ljeto, zimu, proljee i jesen, zrikavce noi, cikade dana sve u isto Moje vrijeme; vidim ti sjeme iz kojega si niknulo, ujem korake drvosjee i krik kojim si tada kriknulo, vidim tvoje novo sjeme u zemlji, klicu, izdanak, stablo i kronju od tisuu grana, od milijun dana, vidim vjeni ophodni krug bez kraja a ti ivi list po list, i samo ponekad nasluti da to nije sve, da moda ima negdje grana, a moda i dvije. 70. NE TRAIM DA ZNA ONO TO JA ZNAM Traim da zna da Ja to znam. Traim da zna da e i ti znati to isto, jednom, kad ti ga odluim dati. 71. UTI LI KAKO SE VRIJEME UVLAI U SEBE, kako se s oba kraja skrauje? Kako se svojim obodom stee oko jezgre, koja se skuplja? uti li kako se vrijeme u svojemu dobu mekolji? Kako je neduboka tvoja duplja, kako e te lako u njoj nai lovac na stare dugove i nevraen novac! Kako je plitka tvoja pilja, kakav je tanak zastor ta zbilja!

42

Sitni mijenja za velike svote, svakim satom otplauje godinu, i ne shvaa kako je dobro ovo vrijeme to se u svojemu dobu skrauje. Ne bojte se, vi niste niija divlja! Iz jazbine sami izaite, i naite ve jednom to to traite! U meuvremenu se vrijeme stie i ubrzo e pui pod vlastitim tlakom; sunce i zemlja naas e stati, a onda e krenuti suprotnim smjerom, konano kui. O stoljee, o doba, o godino vremeloma! utite li kako vrijeme u vama drhti od slutnje? Ono zna da za sva vremena vie nee biti nevremena. 72. UINI ONO TO MOE, a Mene pozovi u pomo, kad naie ono to ne moe. Ne skrivaj od Mene svoju nemo, i ne boj se nje otkrivene. Jer u iskrenosti i otkrivanju nalazi se sjeme moi, koja e jednoga dana moi ovo, to danas misli da ne moe. 73. BI LI ELJELA DA TE SVI PRIHVATE, A JA NE? Bi li eljela da te Ja prihvatim, a svi drugi ne? Bi li eljela istinu na raun istine? Moj svijet nije la, on je samo sjena Moje istine. Bi li eljela sjenu, dok sjedi sa Mnom na suncu? I moe li te zagrliti Moja sjena, ako te najprije Ja ne zagrlim? 74. KAD STANE, ONDA RECI: STADOH Ne reci: padoh. Kad stane, onda kai: na vlastitoj strai sam, i aljem znak da hou dalje, blizinu ekam iz daleka. Kad stane, onda reci: stadoh. Ne reci: padoh. 75. KAI: ZNA LI DA SI NA VLASTITOJ STRAI? I tu ekaj: blizina ti javlja iz daleka, da te tamo eka. Ne odlai ni ovdje ni tamo to to je dano da se zbude; a kako e i ovdje i tamo, to nije za ljude. To je za Mene, kad doe pravo mjesto, vrijeme, i as Velike Mijene. 76. NE JA TE NEU SPRIJEITI DA ODE od Mojega Imena i Lika, datuma i mjesta; ali u te sprijeiti da ode od Mene. Lik u prepustiti tebi da ga nae, i preselit u se u nj im ga nae. 77. JA NISAM SAN, JA SAM SPAVANJE Ja nisam slika, Ja sam bijelo platno. Ja nisam uspomena, Ja sam pamenje. Ja nisam ni dan, ni as, ni godina, ni vrijeme, Ja sam vjenost. A ti se tui da Me vie ne sanja. I ne treba!

Ti sada mnogo vie spava i treba! Iz mjesta gdje si sa Mnom ne moe ponijeti ni znak, ni zvuk, ni sliku, jer tamo to ne ivi moe iznijeti tek sebe, do vrha punu Moje neizrecivosti. 78. PITA LI SE TO BI BILO KAD MENE NE BI BILO? Zar bi tada tebe bilo? Iega bilo? Zar bi moglo biti? Zar ne bi moralo ne biti? A zar se moe ne biti? A zar bitak nije divno i strano mjesto, unutar kojega nitavilo nema nego samo jednu jedinu mogunost: da bude?! 79. MOJ BOE, JESI LI TI OKOVAN TIME DA MORA BITI? Moe li po Svojoj svevinjoj volji i ne biti?! Moj Boe, pruam Ti svoje pitanje, spremno na to da mu ne treba drugi odgovor, nego samo i jedino Ti, ma gdje Ti bio, ili ne bio. Neka ti u meni ne naudi ba nita pa ni to da Te moda, po Tvojoj volji, nema. 80. U KOIJI SE VOZIMO, i Ja ti pokazujem krajolike Mojega carstva. Kao dijete iri oi, gledajui vatrometna uda i divote. Isperi oi, bliimo se predjelu bez krajolika; ugledat e ono od ega je sve nainjeno. Ugledat e svojega carskog Suputnika. 81. KLJUN JE NAE GALIJE LABUDAN, zvuk je njegov kao u viole; duboko nebo, zemlja, ili more, visoko zapljuskuju bokove nae vonje. Ja stojim na pramcu: ni labud, ni viola, ni vila putovanja, ve vaa ljubav za nebo i more, vaa enja za otkriem kopna. 82. VI STE ZNALI DA U DOI, I DOLI STE Ja sam znao da ete doi, i doao sam. Ovo doae velika je sveanost. A suze strepnje na samu pomisao da se moglo i ne znati, i ne doi, ah, te suze, to su drugo nego ista radost susreta? 83. JA MNOGE OD VAS PREPUTAM MISLI DA ME NEMA da se vidi to e takvi s takvom milju uiniti, rije i djelo kakvi e im biti? I gle, mnogi od njih su bogoslovi, slove kao najvei znalci Boga, i teno zbore o dokazima Bojega postojanja. 84. AK NI TVOJI PROMAAJI, ni bilo iji promaaji, ne mogu ugroziti pun pogodak boanskoga strijelca. Ti pokraj cilja, a Ja u cilj. Ti u prazno, Ja u puninu. Ali ti zbog same sebe ne gaaj u prazno, ne pogaaj mimo. Jer gledaj: potroie metke mnogi, i sada slue za odstrijel eprtljama.

85. PRIPAZI NA SVAKU RIJE, NA SVAKU UTNJU, na svaku kretnju, jer gledaju te mnoge oi, iz bliza i daleka, iz svijeta vidljiva i nevidljiva. Na pozornici si, predstava tee, a u gledalitu sjedi ispitno vijee. Ne zaboravi, ovo je tvoj prijemni ispit za kraljevstvo nebesko. Igraj Mi igru najbolje to moe, igraj igru kao da nije igra; a smetni pritom s uma da igre bez tebe nema, a tebe da ima bez igre. 86. BLAENI VAM ZAVIDE, i nebesnici bi se rado s vama mijenjali. Za ovo mjesto gnusa i bijesa dali bi vam sve svoje miline, sva ista nebesa, sve svoje rajske krajobraze, svijetle staze i svetaku slavu. Izabrao sam jad i emer za susret s vama; pristali ste na mrak i trule zbog susreta sa Mnom. Zato ba vi, to je Moja tajna. No znajte, aneli vam zavide, pa vam nou nude rajsko blago za vau sirotinju; ali vi nou znate da od vae bijede nema nita vrijednije, od sjaja bez Mene da nema nita bijednije. 87. NE SUDI: SVI E LJUDI DOI PO SVOJ ZAVRNI RAUN Doi e opaki, edni, mudri, i bezumni; ne sudi, jer Ja sam taj koji sjedim za svjetskom blagajnom i naplaujem raune za izlaz. Nekima vraam ostatak, od nekih traim dospijetak, nekomu produljim rok, nekomu oprostim dug. Ne sudi: svi e ljudi doi po svoje, i nee ga moi skriti ni u torbu, ni u dep; a s tuim Me nee prevariti. Ne sudi: svi e ljudi na sud stii, stii e i ti. 88. KADA SAM STROG, TI DRHTI i zove Me Bogom. Kada sam blag, ti Mi sjeda u krilo i ape Mi da sam ti drag. Htio bih da sam ti drag i kada sam strog; i kada sam blag, htio bih da sam ti Bog. 89. ZAR JE MENI MILO OVO TO JEDNI DRUGIMA RADITE? Zar ne znate da to Meni radite? Zar je Meni milo to ne radite ono to bi trebalo raditi? Zar ne znate da to oduzimate Meni? Zar mislite da sam Ja pisac vaega scenarija za unitenje sebe? Piete ga i nadopisujete sami, mahnito mislite li da sam sretan gledajui va ar u izmiljanju besmisla? 90. HAJDE DA GRADIMO SVIJET NOVE ODANOSTI Hajde da ne znamo tko smo, dok nismo Boji. Hajde da ne znamo gdje smo, dok nismo jedni drugima u srcu. Hajde da niega nemamo dok sebe nemamo. Hajde da budemo to nismo

43

nikada bili, jer nismo umjeli biti. Hajde da se mijenjamo, pa e se dom promijeniti, pa e se ulica promijeniti, pa e se i grad promijeniti, pa e se zemlja i svijet promijeniti, pa e se promijeniti zapis u zvijezdama. 91. SKINI PRNJE I DRONJE SA SVOJIH SVILENIH HALJINA, haljina kadifenih, sa svojega divot-srebroveza. Zbaci tralje sa svojega zlatotkanja. Ne treba se odjenuti, nego razdjenuti; treba manje da bi se dolo do viega, treba najmanje da bi se imalo najvie. Ono to ve ima, to je sve to treba imati. Doprijeti do toga to ve ima, to je sve to treba initi. 92. DA JE DRUKIJE, BILO BI DRUKIJE A jer je tako kako jest, treba biti tako kako jest. Ne brini, Ja ne grijeim. Ako netko grijei to si ti, kad se brine, ne shvaajui da je zbrinuto to o emu brine, ukljuujui, da, i tvoju brinost. 93. OKRENI SVOJE JUTRO KAO BIJELI LIST PAPIRA na kojemu Mi pie pismo; prvo pismo, koje si ikada napisala. I dok pie, sluaj Moj odgovor: slovo ti u slovo utkivam, rije ti na rije stavljam, i kad uveer stigne do kraja pisma, vidjet e Moj potpis u svojemu imenu. 94. KAO TO MODRO MORE ROMORI na suhom, u koljci to podsjea na uho, tako i Bog u praznoj koljci sluha govori, neumorno zbori. Govor Boga je kao i romor mora glas o sebi, o dubini, o tiini, o samoi veliine. 95. POAR SVOJEGA DUHA STIAJ DO VATRE NA OGNJITU Poplavu svojega uma razvedi kroz prokop u njive. A pepeo i kapi prinesi Meni rukom kojom grije, drugom kojom sije, i treom, kojom nad vatrom i vodom bdije. 96. MILE ZVIJEZDE, KAD SVE OVO PROE I KAD SE VRATIM, priredit emo pjenuac od svjetlosti, u aama od svjetlosti, na stolu od svjetlosti, u mirisu od svjetlosti, pod svjetiljkom od svjetlosti. Od svjetlosti bit e postelje, zastori, dim, i glazba, san i razgovor. Razbacivat emo se svjetlou pregrtima i naramcima, i na e razvrat biti od svjetlosti, jer vie neemo moi nita to nije svjetlost ak e i tama biti od svjetlosti, ak e i prolost biti vjetlosna, a sjajna zvijezda gdje emo slaviti povratak svjetlosti zvat e se Zemlja, planeta svjetlosti.

97. JASMINOM SAM VAS POMISLIO I MJESEINOM POINIO, i poslao vas na tvrde pute, na hrapave, na pranjave. Jer tako sam alio te tvrde, prane, i hrapave, da nisam alio Svojih keri od etera slao sam ih, dao sam ih, jer sam znao da e one preivjeti ali vi, mili Moji nekrteni, hoete li znati zadrhtati pred mirisom jasminskim, i krenuti tragom mjeseinskim, po stazama vrletnim, velebitnim? 98. SLOI RUKE UKRSTICE, kao drvlje iznad ognja. Neka izgara tvoje djelo. Kaem tvoje, a mislim vatru, plamtim vatru, neugasnu. U njeno djelo sloi ruke ukrstice, i bez misli miruj. 99. OSJEA LI KAKO TREPTE LATICE toga tebi nepoznata cvijeta tvoga srca? One trepte kad Ja priem, nadnesem se nada nj, i udahnem miris tvoga bia. 100. NAD NEBESIMA SU NEBESA i nebesa; izgubit e misao u njima, i trait e ju, mahnita od toga gubitka. Uini ovako: vrati se u kraj bez misli, u nebesa nad svim nebesima. 101. LEI NIICE, VODORAVNA KAO VODA, pa ne vidi i ne uje okomit svijet vatre. Izmeu vatre i vode je pravi kut jedan mu krak tee, a drugi plamti. Budi taj kut s kracima u beskraju ni voda, ni vatra, ve vodeno i vatreno roite protivnika, koji se mogu dodirnuti samo u pravosti. 102. KORIJEN JE U VAMA, KRONJA OKO VAS U kronji je cvat, plod, ptija pjesma. U kronji je vjetar, miris, um. U korijenu je korijen, u korijenu je korijen, u korijenu korijen. 103. VIDJELA STE U NEVIDJELU, i sad je as da se vidite na djelu. 104. KAO GROZD, ZRIJETE ODJEDNOM SA SVIM EHULJAMA Svaka je svoja i odvojena, na svoju peteljku prikopana; svaka je zajedno s drugima, sama. Ali jedna slatkoa u svima njima zrije jednako. 105. NE ZABORAVI: JA MNOGO OD TEBE TRAIM, jer mnogo sam ti dao. Traim da iz tvojega zrna i sjemena isklija polje penice, ali za jednu bogovetnu no, da se ito poanje, samelje, i kruhovi da se ispeku, ali za jedan bogovetni dan. Jer dao sam ti mnogo: jedno zrno, zdravo. Uzvrati Mi onim to je u njemu sjetvom, etvom, poljem ita, meljavom mlinskom, i kruhom naim svagdanjim a sve za jednu danononu bogovjetnost.

106. O MIRU SVI VIU I ZA NJIM NARIU, ali tko ivi mirno tko s mirom lijee i ustaje? Pokaite Mi takvoga, pa da se smirimo. 107. SUNCOKRETI MOJI OKOMITI, teko vam je teku glavu nositi. Vi ju k zemlji obarajte, ali znajte: ni suncu u nebesima nije lako, kao to se ini, odrati svjetlost na visini. 108. KAI SVIMA SVOJIMA DA SU MOJI, i da ne brinu toliko i tako. Kai im da dolazi dobro doba kad e se svima dati znanje da su Moji, kai im da e vjerovati u stvari, o kojima njihova misao i ne sluti. Kai ljutitima oko sebe da se Bog ne ljuti. Jer Bog je milosrdan, i milosre Mu see kud ne see ni misao ni mata; jer Bog je takav da prata i kad Ga nitko ne moli da prata.

44

Brao si kitu, cvijet po cvijet, boju po boju. i misu po misu plesnih mirisa. A ja sam mislila: uvenut e slika, prije no to sroji orkestar boja s paletom oblika. Ali Ti si cvjetoznanac, devet godina bere i sklada, laticu s laticom, vlat sa vlati. I za to vrijeme vrijeme je saznalo, to znai biti zaboravljeno, od vlastitih dana, mjeseci, i sati. Ravno prije devet godina, rekao sam ti da sam temelj toga hrama, kojega gradi zajedno sa Mnom. Da sam krov hrama, da sam graditelj, radnik, sveenik, da sam kip Boanstva, Boanstvo u kipu. Ravno prije devet godina, Ja sam te ekao na devetom katu, raznjeen tvojim dananjim dolaskom. Dopleli smo vijenac, docrtali smo krug, progutali svoj rep do zatiljka. I sada, kad pred sobom vidi vlastite stope, zna da si na tragu rijetkoj divljai, koja te lovila tisuama godina. Reci sad, kad nazire se na kraju puta grad, kako ti je bilo u sedlu sa Mnom? Je l ti ao to stiemo tamo, gdje si mislila da nikad, ni u snu nee stii na svretak drevnoga peana? Ne reci nita, tek nasloni glavu na Moje rame, i pusti da nas galop rijei nosi, putom, koji je svoj kraj naslutio. Ne reci nita jer i Ja se osjeam svean, u prolaznomu vjean, i radije bih peanski utio. Gospode, hvala za Rije, za pjesmotvore, sputam Ti se pred stopala do zore, do dna mora, do Tvojih koralj-dvora, do izvora, odakle sam dola da pronosim i zborim sjaj i presjaj Tvojega obzora. Kao da je obian dan, obini mi, (ali ti zna da nije, da nismo), dlan sputam na tebe, kao na pismo, koje u svijet aljem, da vijest posije, kako nikada niiji korak bez Mene, put Mene, koraknuo nije. Kao da smo obini mi, i obino pismo, ali ti zna da nije, da nismo; i vidi da se edan izvor nad sebe naginje i pije, i da jest i raa se ono, to nikada prije, bilo nije.

45