Arhivska Praksa 15

ARCHIVAL PRACTICE 15
Publisher:
Arhiv Tuzlanskog kantona
Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona
For Publisher:
dr. Izet aboti
Organisational Board:
dr. Izet aboti (president),
Eefa Begovi, Nijaz Brbutovi, dr. Walter
Brunner, Marijana Galui, Tunjo ordi,
Omer Zuli, dr. Azem Koar,dr. Peter Pavel
Klasinc, dr. Sead Selimovi, dr. Izet aboti.
Editors:
Sejdalija Gui, dr. ivana Hebeli, Selma Isi,
dr. Azem Koar, dr. Miroslav Novak, dr. Sead
Selimovi, dr. Izet aboti, Omer Zuli, dr.
Peter Wiesecker
Editor-in-Chief:
dr. Izet aboti
Editor:
dr. Azem Koar
Lektor:
Hatida Fetahagi
Proff Readers:
Eefa Begovi
Nermana Hodi
Selma Isi
English Translation:
Adnan Tinji
Print:
OFF-SET
For OFF-SET
Sadika Muri
Edition:
500 copies
Ministry of Education, Culture and Sport of
Tuzla Podrinje Canton has given approval No
10/1-452-20-2/98, on May 8.1998. to publish
this magazine.
Sead of the Editorial Board Archives Canton
Tuzla,
Franjo Leder 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax ++387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba
ARHIVSKA PRAKSA 15
Izdavai:
Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona
Za izdavae:
dr. Izet aboti
Organizacioni odbor:
dr. Izet aboti (predsjednik), Eefa Begovi, Nijaz
Brbutovi, dr. Walter Brunner, Marijana Galui, Tunjo
ordi, Omer Zuli, dr. Azem Koar, dr. Peter Pavel
Klasinc, dr. Sead Selimovi.
Redakcija:
Sejdalija Gui, dr. ivana Hebeli, Selma Isi,
dr. Azem Koar, dr. Miroslav Novak, dr. Sead
Selimovi, dr. Izet aboti, Omer Zuli, dr. Peter
Wiesecker
Odgovorni urednik:
dr. Izet aboti
Urednik:
dr. Azem Koar
Lektor:
Hatida Fetahagi
Korektori:
Eefa Begovi
Nermana Hodi
Selma Isi
Prevod na engleski jezik:
Adnan Tinji
tampa:
OFF-SET
Za tampariju:
Sadika Muri
Tira:
500 primjeraka
Saglasnost za izdavanje asopisa dalo je Ministarstvo
za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Tuzlanskog
kantona pod brojem 10/1-452-20-2/98, od 08.05.1998.
godine.
Sjedite Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona,
Franje Ledera 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax: ++387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
UDK 930.25 ISSN 1512-5491
ARHIVSKA PRAKSA
ARCHIVAL PRACTICE
ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 15/2012, STR.1-680 TUZLA, 2012.
15
SADRAJ
UMJ ESTO PREDGOVORA ................................................................................... 1
INTRODUCTORY REMARKS .............................................................................. 5
I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA STRUKA ............................................... 9
Stanislava BLAEVI
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne! ..................................................................... 11

Almira ALIBAI
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke
sluaj u Bosni i Hercegovini .............................................................................. 23

Selma ISI
Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna znanja ............................. 31

Omer ZULI
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja -
primjer organa lokalne samouprave na podruju Tuzlanskog kantona ................. 39

Kristijan KARAJ I
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna
osposobljenost ........................................................................................................ 49
Svetlana PEROVI-IVOVI
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite
pisanog kulturnog naslea u Srbiji ........................................................................ 63

Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski
struni rad u profesionalnim arhivima i arhivskim slubama kod stvaralaca
arhivske i dokumentarne grae) ............................................................................ 75
Dr. Azem KOAR
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja
Bosne i Hercegovine .............................................................................................. 87
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova ................. 101

Hatida FETAHAGI
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao
vaan podsticaj edukaciji arhivskih kadrova ....................................................... 119

Saneta ADROVI
Doprinos godinjih postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapreenju arhivske
djelatnosti Bosne i Hercegovine ........................................................................... 131

Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT,
Pedagoka djelatnost u Historijskom arhivu Celje i Pokrajinskom arhivu Maribor
............................................................................................................................... 139

Ljiljana RADOVAC
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije
Terezije (1740. -1780.) ........................................................................................... 161

II
Marija TODOROVI
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga
zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi .......................................................... 171
Dr. Aco ANGELOVSKI
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih
promjena (steaj, likvidacija, privatizacija, reorganizacija) ............................... 181
Chiara ARTICO
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu
arhivske grae ...................................................................................................... 191
Ivana POSEDI
Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva
izvan arhiva .......................................................................................................... 209
Lenka PAVLKOV, Mria MUNKOV
Zatita registraturne grae u sluajevima likvidacije ili bankrota u Republici
Slovakoj .............................................................................................................. 217
Dr. Gorazd STARIHA
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji ............................... 221
J ugoslav VELJ KOVSKI
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada) ................................................................ 233

- 25.
.............................................................................................................. 243
eljko MARKOVI
Sudbina i status nepreuzete arhivske grae bivih drutveno-politikih organizacija
u SFRJ .................................................................................................................. 253
Mag. Gaper MID, arko TRUMBL
Evidentiranje arhivske grae u inostranstvu ....................................................... 261
III
Dr. Miroslav NOVAK
Metode oblikovanja nivoa popisa, u skladu sa ISAD (g) standardom ................. 269
Sinia DOMAZET
Izazovi digitalne prezervacije .............................................................................. 287
Dr. sc. ivana HEBELI, doc. , Nikola MOKROVI, Aleksandar RADNI,
Informacijski sustav DOCUMENTE .................................................................... 295
Mr. Leila SMAJ LOVI
Znaaj informacijskih sistema za razvoj arhivistike ............................................ 305
Adnan TINJ I
Open Source Software za arhive iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ............. 311
Dr. Alenka AUPERL, van. prof., mag. Zdenka SEMLI-RAJ H
Znaaj podruja identikacije popisnih jedinica i sadraja
prema standardu ISAD (g) u slovenskoj bazi podataka Sira_net ....................... 323
Monika PKOV
Arhivski standard ISAD(g) i situacija u slovakoj arhivistici .............................. 335
Mag. NADA IBEJ
ISO/TR 13028:2010 informatika i dokumentacija upotreba smjernica za
digitalizaciju dokumenata .................................................................................... 343
Nina GOSTENNIK
Upotreba mree 2.0 u arhivskim institucijama - primjer Pokrajinskog arhiva
Maribor ................................................................................................................ 353
Dr. sc. Draen KUEN
Vanost intelektualne zatite integriteta arhivskog fonda kod imatelja koji su u fazi
statusnih promjena ............................................................................................... 367
Nenad EGULJ EV
Fotograja kao istorijski dokument (Formiranje zbirke fotograja u
Dokumentacionom centru Nikola Mirkov) ...................................................... 373
Katarina MARKOVI, Svetlana LJ UBLJ ANAC
Iskustvo pri radu na korienju arhivske grae u javne i privatnopravne svrhe
............................................................................................................................... 381
J ovan P. POPOVI
Mesto i uloga graanina u procesu koritenja arhivske grae sa posebnim osvrtom
na moralna naela, zakonske norme i pravne praznine ....................................... 389
Zoran VUKELI
Uloga arhiva u Zakonu o vraanju oduzete imovine i obeteenju
u Republici Srbiji ................................................................................................. 401
Slobodanka CVETKOVI, mr. Ljubinka KODRI,
Iskorak u javnost izlobena delatnost arhiva .................................................... 407
Amela BEDAKOVI
Najvanija sporedna djelatnost Arhiva - rad sa strankama ................................. 425
Danijela BRANKOVI
Istorijski i lingvistiki aspekti arhivske grae na njemakom jeziku iz 18. i prve
polovine 19. veka .................................................................................................. 429
Nenad PREDOJ EVI
Doprinos izdavako-izlobene delatnosti popularizaciji arhivskih ustanova i
strukovnog udruenja (DARV)u Vojvodini ........................................................... 437
II IZ DRUGIH ASOPISA ....................................................................... 449
Zdenka SEMLI-RAJ H,
Arhivsko zakonodavstvo kao preduvjet za uspjeno obavljanje arhivske djelatnosti
............................................................................................................................... 451
III GRAA ............................................................................................... 463
Dr. Safet BANDOVI,
Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912.-1913.) .................................................. 465
Mina KUJ OVI
Incident pred damijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine ........................ 499
Dr. sc. Sead SELIMOVI, doc.
kolstvo u Bijeljini za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929.
godine) ................................................................................................................. 505
Mr. sc. Salkan UIANIN, dr. sc. Adnan VELAGI, doc.
Djelatnost hrvatske nacionalne omladine na podruju Bosne i Hercegovine u
vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ...................................................... 531
Esaf LEVI
Rad Sreskog erijatskog suda Tuzla 1938. godine .............................................. 551
Nermana HODI
Analitiki inventar: Srpsko pjevako drutvo NJEGU Tuzla ...................... 559
Eefa BEGOVI,
Sumarni inventar: Narodni odbor optine Lukavica (1952.-1958.) ................... 569
Elma DERVIBEGOVI
asopis Vatan, kao historijski izvor (1884.- 1897.) ............................................. 575
IV PRIKAZI I OCJENE ........................................................................... 583
Esaf LEVI
Zbornik radova Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 2012., str. 661. ........................ 585
Selma ISI
Atlanti, 21, Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, Intitut arhivistikih
znanosti, Trst-Maribor, Trst 2011., str. 429 .......................................................... 589
Nermana HODI
Glasnik arhiva i arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, XLI/2011.,
Sarajevo 2011., Str. 306 ...................................................................................... 595
Omer ZULI,
ARHIVSKI ZAPISI, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XVIII, broj 2,
Dravni arhiv Crne Gore, Cetinje 2012., str. 273. ............................................... 599
Muhidin Pai, STARE TUZLANSKE PORODICE,
BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla, Tuzla 2012, str. 318. ......................... 603
Eefa BEGOVI
VODI KROZ ARHIVSKE FONDOVE I ZBIRKE ARHIVA TUZLANSKOG
KANTONA, Izdava JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012., 427 str. .......................................................... 615
Nijaz BRBUTOVI
Mr. Kemal Nurki i Dr.sc. Izet aboti, TAPU ZABIT DEFTERI GRADAAC
DEFTER NEKRETNINA GRADAAC IZ 1875. (1292.h.godine),
Izdavai: Arhiv Tuzlanskog kantona, Opina Gradaac,
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Tuzla 2011, str. 125. .......... 619
Hadija HADIABDI
Adnan J ahi, ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME
MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE (1918-1941), Bonjaka nacionalna zajednica
za Grad Zagreb i Zagrebaka upanija, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis
Islamske zajednice Zagreb, Zagreb 2010., str.664. ............................................. 623
Senad BEGOVI
J an Kempenaers, Spomenik: The end of history, Roma publications, Amsterdam
2010. str. 72. ......................................................................................................... 627
Elvir SELIMOVI
Suoavanje s jugoslavenskim kontroverzama: inicijativa naunika.
(Priredili: Charles W. Ingrao i Thomas A. Emmert),
Sarajevo, Baybook: 2010, 435 str. ....................................................................... 629
V IZVJETAJI .......................................................................................... 633

Adnan TINJ I,
Kulturno obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u toku 2011. godine
............................................................................................................................... 635
Eefa BEGOVI,
Zapisnik o toku 24. savjetovanja Arhivska praksa 2011.,
Tuzla, 6. i 7. oktobar 2011. godine (Hotel Tuzla) ............................................ 645
Hatida FETAHAGI
Promocija publikacija Arhiva Tuzlanskog kantona na 3. meunarodnom
sajmu knjiga u Tuzli, 24. i 25. maja 2012. (Mercator Tuzla) ............................... 651
Sejdalija GUI
Izvjetaj sa Meunarodne konferencije arhivistikih udruenja Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Biha, Bosna i Hercegovina, 10. i 11. 05. 2012.
godine ................................................................................................................... 655
Mr. sc. Salkan UIANIN, Zenita FAZLI
Nauni skup Pedagoki i nauni rad prof. dr. Azema Koara,
Motel Rudar u Tuzli, 19. 11. 2011. godine ....................................................... 659
Omer ZULI
Promocija knjige AHOVII 1924. Kad su vakat kaljali insani autora
akademika dr. erbe Rastodera Tuzla, 28. april 2012. godine ............................ 665

1
UMJESTO PREDGOVORA

Trajanje jednog asopisa punih petnaest godina je potvrda njegove potrebnosti,
kvalitete i istrajnosti na planu unapreenja struke i nauke. asopis Arhivska praksa,
punih petnaest godina svojim sadrajima daje doprinos unapreenju raznih aspekata
arhivske struke, a posebno njene praktine komponente. U vremenu od petnaest
godina asopis je postao prepoznatljiv struni i nauni arhivski sadraj, ne samo u
Bosni i Hercegovini, ve i u okruenju. asopis je dio vanog projekta Arhivska
praksa, koji u posljednjih petnaest godina prati meunarodno savjetovanje pod
istovjetnim nazivom, na kojem se okupljaju arhivski i informatiki strunjaci iz
dvadesetak zemalja Evrope. Na stranicama dosadanjih petnaest brojeva asopisa
svoja razmiljanja predstavilo je oko 200 vrsnih arhivskih i informatikih strunjaka,
na vie od 6000 stranica teksta. Na stranicama asopisa predstavljeni su za arhivsku
struku vani i prijeko potrebni sadraji, kojim su se otvarala aktuelna pitanja sa
kojima se sretala arhivska struka, s ciljem da se da odgovor na ista, te valjano usmjeri
tok arhivske struke u Bosni i Hercegovini, pratei pri tome izazove savremenog
doba, koji su uticali na dinaminost razvoja arhivistike.
J ubilarni petnaesti broj asopisa plod je potrebe arhivske struke da se da
doprinos unapreenju iste u odreenim njenim segmentima. asopis je u strukturalno
konceptualnom pogledu ostao isti kao i prethodnih nekoliko brojeva, prezentujui
sadraje kroz pet ustaljenih poglavlja: Arhivistika i arhivska sluba, Iz drugih
asopisa, Graa, Prikazi i ocjene i Izvjetaji.
Prvo poglavlje asopisa, je osnovno i ini dvije treine istog, a odnosi se
na saopenja prezentovana na 25. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa
2012. Ovo poglavlje shodno dosadanjoj praksi tretira tri vana struna tematska
pitanja: Edukacija arhivskih kadrova, Registraturna graa u nastajanju i Aktualna
pitanja arhivske teorije i prakse.
Vaan segment uspjenosti svake djelatnosti predstavljaju njegovi kadrovi.
Tako je kada je rije i o kadrovima u arhivskoj djelatnosti. U Bosni i Hercegovini
ovo pitanje je sloeno, kompleksno, ali i stalno aktualno, reklo bi se, od samog
osnivanja arhivske slube pa sve do danas. Iz tog razloga, ono je predmetom
stalnog interesovanja struke, pa e u vie navrata biti predmetom strunih rasprava.
No, zbog njegove vanosti i ovog puta smo smatrali potrebnim i opravdanim
otvaranje ovog pitanja, ponukani injenicom neodgovarajueg stanja u ovoj
oblasti u Bosni i Hercegovini i potrebom prevazilaenja istog. Stoga e se u ovom
broju asopisa nai nekoliko veoma zanimljivih promiljanja na ovu temu, poput:
arhivske kadrovske politike, zanimanje arhivista, programski sadraji obrazovanja
arhivista, postdiplomski programski studij arhivistike, proli arhivskih kadrova u
registraturama, edukacija arhivskih kadrova kroz raznovrsne programe, edukacija
specijaliziranih arhivskih zanimanja, struna zvanja i dr. Tu su zanimljiva promiljanja
o perspektivama obrazovanja arhivskih kadrova kroz redovni obrazovni sistem s
ciljem to vee izvjesnosti i uspjenijeg obavljanja arhivske djelatnosti. Ova pitanja
2
su fundamentalna i u funkciji su denisanja stanja u ovoj oblasti i davanja prijedloga
da se isto popravi.
Drugo, u ovom poglavlju, postavljeno pitanje vezano je za zatitu registraturne
grae u nastajanju. Isto tretira raznovrsnu strunu problematiku ove provenijencije,
pri emu je u fokusu panje bilo nekoliko vanih pitanja, poput: stanja i zatite
arhivske grae u nastajanju, problematika zatite i preuzimanja arhivske grae, pitanje
vrednovanja registraturne grae u nastajanju, zatita arhivske grae privatiziranih
registratura, registraturna graa stvaralaca u steaju i likvidaciji. O ovim pitanjima
u asopisu promiljaju arhivski strunjaci iz: Hrvatske, Srbije, Italije, Slovake i
Bosne i Hercegovine. Svakako promiljanja data na ovaj nain predstavljaju vaan
iskorak ka sveobuhvatnijem i uspjenijem rjeavanju problematike zatite arhivske
grae u nastajanju.
Trea tematska grupa pitanja odnosi se na kompleksnu i vanu arhivsku
problematiku, kako onu klasine, tako i moderne provenijencije. Svoje mjesto u
ovom poglavlju nala su raznovrsna pitanja, kao to su: intelektualna zatita arhivske
grae, evidentiranje i zatita arhivske grae van matine drave, izazovi digitalne
ere, primjena standarda u arhivskoj djelatnosti, upotreba informacijskih mrea
u arhivskoj djelatnosti, kao i niz drugih vanih pitanja arhivske teorije i prakse.
Svakako da su ovako odabrani i predstavljeni struni i nauni sadraji znaajan
doprinos boljem razumijevanju arhivske struke i poboljanju stanja iste ne samo u
Bosni i Hercegovini ve i ire.
U rubrici Iz drugih asopisa predstavljen je rad mr. sci. Zdenke Semli Rajh
Primjer arhivskog zakonodavstva u Republici Sloveniji, objavljen u Glasniku arhiva
i Arhivistikog udruenja BiH, br. 41, Sarajevo 2011. godine.
Rubrika Graa u ovom broju asopisa posebno je bogata i sadrajna. Ista
tretira vie vanih historijskih pitanja, te prezentuje zanimljive historijske izvore
pohranjene u Arhivu Tuzlanskog kantona. Neka pitanja su posveena vanim
historijskim dogaajima kakvi su balkanski ratovi, ali predmetom interesovanja
bila je i historijska problematika lokalne i nacionalne provenijencije, poput: razvoja
kolstva na irem tuzlanskom podruju, djelatnosti nacionalistikih organizacija na
bosanskohercegovakom prostoru izmeu dva svjetska rata, te odreeni dogaaji
lokalnog karaktera iz vremena austrougarske uprave. U ovoj rubrici predstavljeni su
historijski izvori vanih fondova pravosudne i upravne provenijencije, pohranjenih u
Arhivu Tuzlanskog kantona, te ukazano na znaaj odreenih glasila kao historijskih
izvora. Ovi sadraji zbog svoje izvornosti predstavljaju znaajan doprinos razvoju
bosanskohercegovake historiograje.
U rubrici Prikazi i ocjene predstavljeno je desetak zanimljivih arhivistikih i
historiografskih publikacija, objavljenih u Bosni i Hercegovini i zemljama okruenja
u poslednje dvije godine. Iste omoguavaju praenje arhivistikih, informatikih i
historiografskih dostignua u ovim vanim naunim oblastima.
3
U rubrici Izvjetaji dat je presjek kulturno-izdavakih sadraja Arhiva
Tuzlanskog kantona realiziranih u posljednjih godinu dana, te predstavljeni
sadraji vezani za 24. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2011. Osim
toga, predstavljeno je prezentovanje izdavakih projekata Arhiva TK na Treem
meunarodnom sajmu knjige u Tuzli, te dat izvjetaj o meunarodnoj konferenciji
posveenoj sukcesiji arhivske grae, odranoj u Bihau maja 2012. godine.
J ubilarni petnaesti po redu broj asopisa Arhivska praksa uistinu predstavlja
zanimljivo i veoma raznovrsno struno i nauno arhivistiko i historiografsko tivo,
koje ima zadatak dati doprinos unapreenju arhivistike, informatike i historije, kao
znaajnih naunih disciplina. Garancija tome jesu predstavljeni struni i nauni
sadraji sa velikim brojem vanih i za arhivsku djelatnost potrebnih injenica, koje
mogu biti vaan iskorak u rjeavanju brojnih otvorenih pitanja arhivske teorije i
prakse. Ukupnost, kvaliteta, nain i stil predstavljanja problematike je potvrda da
je asopis Arhivska praksa za ovih petnaest godina stasao u jedan respektabilan
struni asopis, sa zadatkom da svojim sadrajima doprinosi unapreenju arhivske
struke. Nadamo se da smo u tome uspjeli, te da e asopis Arhivska praksa i ubudue
prezentovati arhivska znanja i umijea neophodna arhivskoj struci i nauci.
Izdavai
5
INSTEAD OF THE FOREWORD
Running a magazine for fteen years is conrmation of its necessity, quality
and persistence in terms of improving the profession and science. J ournal of
Archival Practice, a full fteen years its facilities give contribution to various
aspects of the archival profession, particularly its practical component. In a time
of fteen years the magazine has become a recognizable professional and scientic
content, not only in Bosnia and Herzegovina, but also in abroad. The journal is an
important part of the project Archival Practice, which in the last fteen years took
place as the conference, internationally monitored under the identical name, where
archivists and IT experts from some twenty countries in Europe gather to exchange
their knowledge. At the site of previous fteen numbers of the journal about 200
excellent archival and IT professionals wrote more than 6000 pages of text. Issues
presented on the pages of the magazine are important and much-needed, which have
opened up the current issues of archival profession, with the aim to answer the same,
and properly direct the ow of the archival profession in Bosnia and Herzegovina,
following the fact challenges of modern times who have contributed to the dynamic
development of archival science.
Fifteenth jubilee issue is also the result of the needs of archival profession to
contribute to improving the same in some of its segments. The journal is in conceptual
terms remained structurally the same as the previous few issues, presenting the
contents of the customary ve chapters: Archival science and archival services,
from other periodicals, Archival material, Reviews and Reports.
The rst section of the journal, is the basic and makes two thirds of it, and
refers to presentations held at the 25th International Symposium Archival Practice
2012. This section is under the previous practice of treating three important topical
professional issues: Education of archival personnel, Current registry material and
emerging issues of archival theory and practice.
An important segment of the success of any business is its staff. So when it
comes to human resources in the archives in Bosnia and Herzegovina, this question
is complicated, complex and continuous among the archive service establishment
until today. For this reason, it is a subject of permanent interest in the profession, so
it will many times be subject to dispute. However, because of its importance, and this
time we thought it necessary and justied the opening of the issue, stimulated by the
fact inappropriate in this eld in Bosnia and Herzegovina and the need to overcome
it. Therefore, in this issue found some very interesting thoughts on this subject, such
as archival personnel policies, interest archivists, program content of education
archivist, archival studies graduate program, proles of archival staff in agencies,
training of archive staff through various programs, specialized training archival
profession, professional titles, etc. There are interesting reections on the prospects
of archival education staff through the regular education system with the aim of
greater certainty of successful and archive services. These issues are fundamental
6
in the denition of the situation in this area and provide suggestions to improve the
same.
The second chapter in this question is related to the protection of current
records in the making. It treats a variety of technical issues of provenance; with
the focus of attention were several important issues, such as status and protection
of archives in the emerging issues and taking care of archival materials, the issue
of valuation of current records in the making, the protection of archives privatized
registry, registry structure of the creator in bankruptcy and liquidation. These issues
of the journal contain works from archival experts of Croatia, Serbia, Italy, Slovakia
and Bosnia-Herzegovina. Certainly considerations given in this manner represent an
important step towards more comprehensive and successful resolution of problems
of protection of archival material in the making.
The third group of subjects, issues related to the complex and important
archival issues, such as those of classical and modern provenance. Various issues
are presented in this chapter, such as: intellectual protection of archival material,
records and protection of archival material outside of the countries, the challenges of
the digital era and the application of standards in the archives, the use of information
networks in the archives, as well as other important questions archival theory
and practice. It is certain this selected and presented to professional and scientic
activities signicant contribution to a better understanding of the archival profession
and the improvement of the same not only in Bosnia but also beyond.
The Archival material chapter in this issue is particularly rich in content.
The same treats a number of important historical questions, and presents interesting
historical sources stored in the Archives of Tuzla Canton. Some issues are devoted
to important historical events such as the Balkan wars, but the object of interest
was the historical issues of local and national provenance, such as the development
of education in the wider area of Tuzla, the activities of nationalist organizations
in the Bosnian area between the two world wars, and some local events. This
section presents the major historical sources of funds, judicial and administrative
provenance, stored in the Archives of Tuzla Canton, and points to the importance of
certain newspapers as historical sources. These papers because of their origin are a
signicant contribution to the development of Bosnian history.
The Reviews section presents reviews of a dozen interesting historiographical
and archival publications, published in Bosnia and Herzegovina and neighboring
countries in the last two years. It follows the same track of archival, IT and
historiographical achievements in these important elds of science.
In the Reports there is an overview of cultural and publishing content that the
Archives of Tuzla Canton realized in the last year and presented related facilities for
24th International Conference Archival Practice 2011. Besides that, a presentation
of publishing projects that the Archives of Tuzla Canton did at the Third International
Book Fair in Tuzla as well as a report on the international conference dedicated to the
succession of archives held in Biha May 2012. year are also included.
7
J ubilee fteenth consecutive issue of Archival Practice really represents a
very interesting and diverse professional and scientic archival and historiographical
reading, which has the task to contribute to the improvement of archival science,
computer science, and history, as major scientic disciplines. We can guarantee that
they represented the professional and scientic facilities with a number of important
archival activities and the relevant evidence, which may be an important step
forward in addressing the many outstanding issues of archival theory and practice.
In totality, quality, style and way of presenting issues are a certicate to the journal
Archival Practice of past fteen years, as it grew up in a respectable journal, with
a mission to contribute to the improvement of archival profession. We hope that we
have succeeded in this mission, and that the journal presents practical and future
archival knowledge and skills necessary for the advancement of archival profession
and science.
The editors
I
ARHIVISTIKA I
ARHIVSKA SLUBA
11
Stanislava BLAEVI
Arhiv Vojvodine, Novi Sad
ZANIMANJE ARHIVIST-AKTUELNOST ILI NE!
Abstrakt: Poznato je da, usled konstantnih drutvenih i politikih
previranja, kako onih relativno skoranjih, tako i onih koji su onemoguavali
ozbiljniji sociokulturni kontinuitet Srbije, jo od osvita modernog doba, veoma teko
objektivno i u celini sagledati realno stanje arhivistike struke u njoj i na osnovu
toga odrediti prioritete razvoja. O ovoj temi u strunoj arhivistikoj literaturi dosta
se pisalo i pie, a vode se i este rasprave na skupovima arhivista, kako u nas, tako i u
svetu. S tim u vezi i ovaj pisani rad zamiljen je kao pokuaj da se iznesu dosadanja
saznanja i neka lina promiljanja o tome kako treba izgledati zanimanje arhivista,
kako se za to zanimanje obrazujemo, kakav nam je status odredio zakonodavac,
kakav drutvo, a kakav mi sami i ureenje u kome delujemo i kako posao koji radimo
obavljati to bolje.
Kljune rei; Arhivistika, arhivska struka, arhivski kadrovi u sadanjosti,
arhivisti-intelektualci, identitet arhivista, struka i elektronski dokument.
Uvodne napomene
Otkada postoji pisana re, ovek se osea odgovornim da je uva i prenosi
buduim generacijama. U tom smislu, ovek je nastojao i nastoji da kod lanova
svoje zajednice razvije svest o vrednosti onoga to je zapisano i svest o odgovornosti
za trag i verodostojnost svedoanstva ivota i delovanja same zajednice. Sa druge
strane, ukoliko eli zatrti trag drugoga, ovek tokom istorije i danas nastoji otuiti
ili unititi njegove pisane tragove. Sve se to posebno odnosi na one dokumente koji
imaju posebnu vrednost i dokazanu snagu, bilo za pojedinca, bilo za zajednicu.
Pozitivan stav prema pisanoj rei takvog sadraja, vremenom je oblikovao
arhivsku slubu i delatnost, koja se u poslednjih stotinjak godina unapredila kao
nauna disciplina i kao struka koja ima odreenu ulogu u ureenom drutvu.
Arhivi i arhivski radnici u kontekstu svoga rada i brige koju preduzimaju,
u prolosti i danas, u velikoj su meri stvarni vrednovaoci, odabiraoci i uvari
memorije drutva. Tim svojim delovanjem, oni stvaraju temelj za oblikovanje slike
o odreenom vremenskom razdoblju, jer selektivnim pristupom odabiraju i uvaju,
odnosno izluuju i unitavaju dokumente i informacije o tom vremenu. Oni tako
utiu na iroku populaciju, na sveukupnu zajednicu i njen odnos prema istoriji. U
tom smislu je njihova odgovornost za sliku drutvene zajednice, a time i za njenu
budunost koja se gradi na korenima prolosti i pozornici sadanjosti, itekako velika.
12
Stanislava BLAEVI
No, koja je to problematika kojom se arhivski strunjaci u dananje vreme
prvenstveno trebaju baviti? ta je to, to se od njih oekuje i kako to ostvariti u
interesu cele zajednice.
Arhivistika kao nauka
Nauka je utvrivanje stanja sadanjosti, radi predvianja budunosti, kao i
menjanje stvarnosti prema idealnim uslovima ljudskog razvoja. Polazei upravo od
ovog lozofskog gledita ta je nauka, a ta nije, i naunih injenica koje upuuju na
to da se arhivska delatnost pre svega temelji na nauno-istraivakom radu, sledi da
je arhivistika takoe, nauka.
Dok je bila u razvoju, odnosno, dok je arhiv svoju delatnost ograniavao
na preuzimanje, smetaj i izdavanje arhivske grae na korienje, arhivistika se
smatrala pomonom istorijskom naukom. Znamo da se nauka, od svih oblika svesti,
najvie razlikuje po svojim metodama, objektu i predmetu rada.
Objekat rada arhivistike je arhivska graa, kao i registraturski materijal,
sve dok iz njega ne bude odabrana arhivska graa. Takoe, je potrebno istai da
svaka drutvena nauka ne mora imati posebno svoj metod rada, to se odnosi i na
arhivistiku. Ono to arhivistiku ini posebnom jeste sam objekat rada, kao i predmet
i zadatak istraivanja.
Predmet i zadatak arhiviste dopunjavan je u skladu sa razvojem potreba
drutva koje su uslovljene dinamikom drutvenih promena, kao i potreba same
nauke u korienju arhivske grae, kao prvorazrednog izvora saznanja. Ta potreba
i stalno poveavanje broja stvaralaca i koliina arhivske grae uslovljavaju razvoj
arhivistike kao nauke kako bi uspela odgovoriti na sve vee izazove, koji se pred nju
postavljaju. Neki od novih izazova koji proiruju predmet prouavanja arhivistike,
su nova vrsta dokumenata, kao i njihove podloge na kojima se zabeleeni i nova
tehnika sredstva koja se koriste u njihovom nastanku i korienju. Arhivska graa
se izmeu ostalog koristi kao kulturno dobro, ali i kao operativna dokumentacija
neophodna za dalji razvoj mnogobrojnih drutvenih delatnosti. Ovo su samo neki
osnovni pokazatelji koji govore u prilog tome da se delokrug istraivanja arhivistike
kontinuirano proiruje.
Nauno-istraivaki rad u arhivima ima zadatak da arhivsku misao pretoi
u arhivsku praksu i obrnuto. Bez istraivanja i teorijsko-praktinih rezultata,
arhivistika kao nauka ne bi postojala, ve bi ostala na nivou pomone nauke. Nauno
istraivaki karakter savremenog arhiva je veoma uoljiv i predstavlja isprepletenost
naunog i strunog rada arhivskih naunih radnika.
Iz navedenih tvrdnji, jasno moemo zakljuiti da nauno-istraivaki rad
trai i odgovarajue kadrove, koji pre svega moraju biti struno osposobljeni da bi
obavljali tako odgovorne poslove.
Prol arhivskih radnika u naem drutvu je tema stalnih diskusija u arhivskim
krugovima i njihovim javnim skupovima, o kojoj se ni ne moe rei sve potpuno i
Zanimanje arhivist-aktuelnost ili ne!
13
iscrpno. Nije ak ni zahvalna uvek, jer su aspekti za njeno sagledavanje razliiti.
J edni polaze od praktinih potreba prema stanju arhivskih fondova i stepena razvoja
pojedinih arhivskih ustanova, a drugi od same potrebe koje namee savremena
arhivistika, kako u naim tako i u irim svetskim razmerama.
Zbog toga se ovom pitanju prilazi i sa praktine i sa teoretske osnove.
Meutim, ako se praktine potrebe arhivskih ustanova i stanje grae koja se u njima
nalazi, usaglase sa potrebama savremenog drutva i zahtevima savremene arhivistike
u irim razmerama, teoretska razrada ove teme nee biti apstraktnog karaktera.
Naprotiv, ona e biti bliska nama i prihvatljiva za svakog pojedinca, jer moe da
se realizuje i dovri u svojim razradama, kako bi se formulisala jasna percepcija i o
ovom strunom prolu, jednom od neophodnih inilaca naeg drutvenog procesa.
1
Svakodnevna praksa i susreti u vezi sa razmenom iskustava, ukazuju nam
na mnoge propuste, pa nam se nameu ozbiljne obaveze u pogledu izgraivanja
arhivskog strunjaka za savremeno drutvo. Ovde nije re samo o naunom radniku
i istraivau, mada se i na njega odnosi, kada se postavlja pitanje individualnog rada
za svakog radnika koji se bavi poslovima u arhivskoj struci, poev od arhivskog
pomonika do arhiviste.
Najvei broj radnika u arhivskim ustanovama radi na poslovima sreivanja
i obrade arhivskih fondova i zbirki, a onaj manji, ambiciozniji, okree se naunom
i istraivakom radu. Tako se ovaj vei broj radnika smatra operativno-tehnikim
licem, a oni to nisu i ne treba da budu. Zastarelo shvatanje u arhivskim krugovima
zastupa miljenje da su radnici koji rade na sreivanju, izluivanju i ostalim
pripremnim poslovima za nauni rad, operativci. Ovakvo zastarelo shvatanje u
velikoj meri, vlada i kod nas, jer veina arhivskih radnika tretira arhivske pomonike
kao arhivske tehniare, u bukvalnom smislu rei, a i oni sami, arhivski pomonici,
kao da su se povinovali ovakvom stavu, pa ga razvijaju i prihvataju svojim, linim
odnosom prema sopstvenom izgraivanju.
Arhivski radnik, mora pre svega da poznaje nau stvarnost, da bude orijentisan
prema interesima drutva, da poseduje odreeni stepen strunog obrazovanja i
obavezno mora da prati razvoj kulturnih i tehnolokih dostignua. Znanje steeno
redovnim kolovanjem bilo kog stepena, struno usavravanje kroz arhivski teaj ili
struni arhivistiki ispit, nije dovoljno da se postane dobar arhivski strunjak. Posle
teoretskog obrazovanja tek predstoji uenje kroz neposredan praktini rad, uz stalno
praenje strune i ire literature, ime bi se dopunjavala i obogaivala, ve usvojena
teoretska podloga. Arhivski radnik ne sme da se ogranii samo na jednu ili dve faze
strunog rada, ve mora da se upozna sa svim poslovima, da bi bio dobar strunjak.
2

J ednostavnije reeno, nie faze arhivistikih poslova nee biti celishodno uraene,
ako radnik nema predstavu o poslovima koji predstoje u viim i sloenijim fazama
i njihovoj svrsi i namenama. To vai i obrnuto, moraju se poznavati sve nie faze
arhivskih poslova da bi se radilo kvalitetno i u viim i sloenijim.
1 Miroslava Simonovi, Arhivski radnik u naem samoupravnom drutvu, Arhivski pregled, 1974.,
2 Bogdan Leki, Arhivistika, Beograd 2006. god .
14
Stanislava BLAEVI
Arhivistika ima izuzetno plemenitu i drutveno korisnu ulogu. Njena uloga
je u svakom momentu praktiki dokazana, poev od drutvenih potreba, naunih
argumenata pa sve do sitnih elementarnih podataka za line i drutvene svrhe.
Desetine pa i stotine hiljada ljudi je ostvarilo svoja lina i graanska prava na
osnovu podataka iz arhivskih ustanova irom nae zemlje. Saznanje da ova prljava
i pranjava hartija, nagomilana na tone, kako u samim registraturama, tako i u
arhivskim depoima, slui za korisne i plemenite namene, uslovljava da je arhivski
radnik osea kao deo sebe i kao trag svoga postojanja.
Arhivski kadrovi u sadanjosti
Problematika kadrova, njihovo usavravanje i kolovanje, bila je stalno
prisutna u praksi rada arhiva. U poetku je njihov broj u arhivima bio skroman,
malobrojan, pa i sada je jo nedovoljan, te je sudbina daljeg razvoja arhivske
slube usko vezana sa pitanjem na koji nain emo pripremati arhivistike kadrove
s obzirom na nova tehnika dostignua, modernizaciju same tehnike nastanka spisa
i na nove probleme sa kojima se susreu arhivski radnici u dananjim uslovima.
3
Da
bi se sagledala sva ozbiljnost ovog problema, moramo konstatovati da u R. Srbiji,
ni dan-danas, ne postoje specijalizovane kole za obrazovanje arhivistikog kadra.
Bitno je to uvek naglasiti, kako bi se nadlene institucije konano pozabavile ovim
pitanjem i u sklopu opteg razvoja prola naih kola, nale mesto i za ustanove u
kojima bi se kolovali budui arhivski kadrovi.
Nesumnjivo je da su arhivi proteklih decenija postigli bitne rezultate u
prikupljanju, obradi, sreivanju i publikovanju arhivske grae, ali oni nisu takvi, da
bismo dosadanjim razvojem arhivske slube bili u potpunosti zadovoljni, naroito
radom i opremljenou lokalnih i regionalnih arhiva, a isto tako i stanjem njihove
kadrovske strukture.
Veina arhiva zapoela je svoj rad sa jednocifrenim brojem zaposlenih, da bi
se kasnije, vremenom, taj broj poveavao, ali kod veeg broja arhiva ni do danas taj broj
nije ni priblino zadovoljavajui. Upravo, zbog oskudice u kadrovima mnogi arhivi
su u nemogunosti da svoju unutranju organizaciju poboljaju i uine je ekasnijom
za izvrenje osnovnih funkcija i zadataka. Zbog toga mnogi meuoptinski arhivi jo
uvek svoju delatnost obavljaju angaovanjem svih raspoloivih radnika, a ne samo
specijalizovanih slubi.
4
Problematika kadrova i kadrovske politike bila je i ostala
stalan problem arhiva i arhivskih radnika u proteklim godinama. To je razumljivo
kada se ima u vidu da je broj kadrova u arhivima bio mali (i jo uvek je takav), te da
je postojei broj po strukturi nedovoljan (u nekim sluajevima nezadovoljavajui), da
su mnoga kljuna mesta kod pojedinih poslova nezastupljena i da ne postoje posebne
3 ore Stamenkovi, Kadrovi u arhivskoj slubi njihovo kolovanje i struno usavravanje,
Arhivski pregled, 1976., 1-2, str.178-183.
4 Bogdan Leki, Razvoj arhivske slube u SR Srbiji bez pokrajina, Arhivski pregled, 1976., 1-2, str.37.
15
kole koje pripremaju arhivistiki kadar, ve se on regrutuje sa raznih fakulteta, viih
i srednjih kola. J edino se na nekadanjem teaju, a danas polaganjem strunog ispita
za arhivske radnike, vri redovna obuka i pripremanje kadrova za rad u arhivskim
ustanovama.
Arhivistiki kadrovi u bliskoj budunosti
J asno je da se problem kadrova ne moe reiti preko noi. Vano je nai
pravilnu orijentaciju za to u buduem programu razvoja arhivske slube R. Srbije.
Svesni smo da e to biti period prestrojavanja, i da emo tek za deceniju ili dve u
naim arhivima iz osnova izmeniti prol kadrova i saobraziti ga potrebama nove
arhivske tehnike i nove tehnologije nastanka spisa.
Shvatanje da arhivistike kadrove treba kolovati i obrazovati samo za
rad na ve preuzetim i evidentiranim arhivskim fondovima u depoima, mora se iz
temelja revidirati. U sadanjem trenutku razvoja naeg savremenog i demokratskog
drutva nastaju spisi sa novim tehnikim osobinama, koji jo nisu stigli u arhive, ali
koji ve uveliko kucaju na vrata depoa i trae nove naine sreivanja, kartiranja,
obrade, korienja i zatite.
Dakle, mora se na nov nain reavati pitanje kadrovske specijalnosti naih
arhivskih radnika. Vie nije potrebno da arhivist moe biti onaj koji sve zna, dakle
nee vie biti potrebe za arhivistom sa enciklopedijskim znanjem, ve za arhivistom
sa uom specijalnou, koji e kao strunjak u svom delokrugu uestvovati u
ekipnom radu na odreenim poslovima.
Razvoj informatiko-digitalne tehnologije doneo je novi pristup gotovo
celokupnom drutvenom ivotu, pa tako nije izostavio ni arhive ni arhivistiku
praksu.
5
Nove tehnologije nude nova orua i alatke kojima se otvaraju vrata i
mogunosti za nesluena unapreenja kvaliteta i ekasnosti rada u svim segmentima
nae struke. J edna od glavnih funkcija svakog arhiva je da zadovolji tenje i potrebe
korisnika i istraivaa koji svakodnevno upravo iz sauvane grae crpe i koriste
informacije. Zbog toga arhivi permanentno moraju da tee pronalasku primenljivih
reenja za njihovu zatitu od nestanka, jer su oni esto, kao jedina originalna
svedoanstva o minulom vremenu, nezamenljivi.
Digitalizacija arhivskih dokumenata zasluuje veliku panju zato to
predstavlja jednu od najveih promena u arhivistici, jo od njenih poetaka. Potrebe
savremenog drutva postavile su pred arhive zadatak delovanja koji izlazi van okvira
tradicionalne uloge uvara arhivske grae, te je arhivima pripala odgovornost da
na savremene zahteve odgovaraju savremenim interesima pojedinaca i drutva.
Pretpostavlja se da e takvo drutvo promeniti odnos prema arhivima, ali da e i
5 Stevan Makovi, Arhivi i digitalizacija, problemi i perspektive, Arhivski glasnik, decembar 2009.,
dvobroj 7-8.
16
Stanislava BLAEVI
klasian prol arhiviste biti izmenjen. Svi se slau da budui moderni arhivi moraju
imati tehniki kadar i to svih nivoa obrazovanja. Oni bi bili usmereni na tehniku
podrku u pogledu kupovine i odravanja hardvera i dizajniranja softverskih
aplikacija. Takoer, neophodna je simbioza tehnikog i arhivistikog kadra. Samo
timski rad tehnikog i arhivistikog kadra zaduenog za rad sa korisnicima moe
arhivima da obezbedi mesto u umreenom drutvu i da transformie arhive iz
klasinih u informativne institucije.
Preka je potreba da se sistematskom kadrovskom politikom ponu menjati
nai podzakonski akti o sistematizaciji radnih mesta, u tom smislu, to bi se
predvideli novi proli strunih radnika, koji e se baviti zatitom, preuzimanjem i
obradom arhivskih fondova, kakvih do sada u naim arhivima nismo imali. Mora se
napomenuti da su dosadanji, iako pozitivni, oblici strunog usavravanja, bili dosta
uski i konzervativni i da je potrebno stvoriti nove, savremene oblike obrazovanja
i usavravanja. Svako dalje raspravljanje o obrazovanju arhivista, nezaobilazno se
povezuje sa pitanjem samog identiteta i profesije arhivista.
6

U poslednje vreme esto se pitanje identiteta arhivista postavlja prvenstveno
s obzirom na nove tehnologije (elekronske medije) i nove oblike informacija
(virtualni arhivi). U takvoj vrsti rasprave sueljavaju se dva osnovna naina gledanja.
Prvo je vezano za anglosanksonske arhiviste, koji u prikazivanju uloge arhivista
istiu znaenje informatike i novih elekronskih medija ne samo kao izazov arhivskoj
slubi, nego ih prikazuju kao temeljno odreenje u obrazovanju arhivista i stvaranju
nove uloge u drutvu. Nasuprot tome, evropski arhivisti ne doputaju da se previde
osnovna obeleja identiteta arhivista, a to je njihova funkcija da zatite memoriju
nekoga naroda i ouvaju arhivsku grau kao deo kulturne batine.
Savremeni identitet arhivista
Problem identiteta arhivista, a time i pitanje profesije arhivista treba
sagledati mnogo ire i sveobuhvatnije, u okviru funkcije koju ta sluba ima u svakom
razvijenom drutvu, njenog poloaja u drutvu, obrazovanja arhivista i stvaranja
odreene sopstvene svesti samih nosioca arhivske profesije. U tom pogledu,
savremeni i propulzivni razvoj informacionih nauka i tehnologija, a time i znaenje
informacije i njena obrada su u arite postavile i pitanje same arhivske slube.
Premda se na naunim skupovima dosta esto govori o krizi identiteta, pre bi se
reklo da je u pitanju samo stvaranje identiteta arhivista i arhivistike slube koja
ima vekovno naslee, ali joj je moderno, informatiko doba postavilo nove zahteve
i novu ulogu.
Ako se samo na kratko osvrnemo na taj problem u R. Srbiji, videemo i to
vrlo jasno, da identitet arhivista nije nikada ni stvoren, niti je dovoljno drutveno
6 Magdalene Csevej, Zolte Bodija: The special Media Archivist: A Crisis of Identity. Archivum XXXIX :
Actes du 12 Congres internationaldes Usp, Arhives 1994, str. 99-109.
17
priznat. Uvek je to nae mesto bilo negde na marginama, nedovoljno vrednovano ni
u pravnom niti u obrazovnom smislu. Arhivskoj je slubi, jednostavno reeno, dato
samo periferno znaenje.
7
U odreenom smislu, moemo tvrditi da se pitanje identiteta arhivista mora
posmatrati iz dva ugla, kako se ta sluba vrednuje spolja, kako na nju gleda drutvo i
kakvo joj znaenje pridaje, i kako mi sami arhivisti doivljavamo svoju profesiju, pa
u skladu sa tim i kako je prezentujemo javnosti tj. buduim korisnicima naih usluga.
Na alost i sam odnos prema sopstvenoj struci nije na zavidnom nivou. Pre svega je
razlog to se pojam arhivista najee povezuje sa pojmom istoriara, to su oni u
ranijim vremenima stvarno i bili, ali i danas se sami arhivisti smatraju vrednijim, ako
se bave istorijom. Takav stav je uticao na to da se arhivistima da i odreeno vreme,
radni sati koji su bili predvieni za njihovo bavljenje istorijskim istraivanjima. Sa
druge strane, kao dodatna negativnost, dogaalo se i to da e arhivista im mu se
prui prilika da se bavi istorijskim ili nekim drugim vrstama istraivanja to i vrlo
rado uiniti, napustivi tako svoje mesto arhiviste.
Moemo dakle zakljuiti da je ipak uloen odreeni napor na podruju
arhivskog zakonodavstva i denisanja znaenja arhivske slube i uloge arhivista u
stvaranju pisane memorije, ali to nije imalo veeg uticaja na drutveno potvren i od
samih arhivista osmiljen identitet vlastite profesije.
Identitet arhivista valja traiti u obavljanju njegove specine uloge, a ona
je da se prvenstveno brine za ouvanje, zatitu i obradu pisane, kolektivne memorije,
te omoguavanje njene upotrebe. Zadatak arhivista se protee i na vrednovanje
arhivske grae, na materijalnu i intelektualnu kontrolu nad tom graom. Arhivist,
konano, memoriju svoga naroda mora sauvati u njenom istorijskom kontekstu i na
svim vrstama medija to ih stvara savremena tehnologija.
Svi ti zadaci zahtevaju razvoj arhivistike kao zasebne nauke, koja je u nekom
smislu osmiljenje celokupne slube i temelj identiteta arhivista. U obavljanju tih
funkcija arhivisti su potrebna i druga pomona znanja (istorija, pomone istorijske
discipline, informatika), ali arhivist nije i ne treba biti, ni istoriar, ni informatiar,
njegov identitet se ostvaruje tako da bude arhivist, to jest, da se u svome radu
rukovodi prvenstveno naelima, metodologijom i primenom arhivistike nauke.
U tome treba traiti pomirenje dveju tendencija i dvaju pogleda na arhivistu,
onu prolih vremena, kada je on imao obeleje istoriara i savremene tendencije
koje bi htele da arhivist bude informatiar. Priroda materijalnoga objekta arhivistike,
kao nauke (a to je nosa informacije) i proroda formalnoga objekta te nauke (zatita,
obrada i upotreba) odreuju identitet arhivista. Njemu su potrebna znanja i istoriara
i informatiara, ali samo kao instrumentarij i pomagala.
Isto tako su mu potrebna i druga znanja (poznavanje jezika, istorijskih
institucija, kao osnove za utvrivanje konteksta nastanka obavetenja).
Pojednostavljeno reeno, kao to arhivist ne moe sauvati i obraditi stare dokumente
bez poznavanja paleograje i istorijskog konteksta nastanka dokumenta, on ne
7 J . Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, god. 40 (1997) str. 7-14
18
Stanislava BLAEVI
moe sauvati ni obraditi savremene dokumente bez poznavanja osnova savremene
elektronike paleograje.
Sve ostalo poznavanje informatike arhivisti je potrebno kao i svakom
drugom strunjaku (prenos informacija, nain obrade informacija).
U stvaranju identiteta arhivista potrebno je:
potpuna armacija arhivistike, kao zasebne nauke koja e biti temelj
arhivskoga rada i slube arhivista;
obrazovanje arhivista kao strunjaka s poznavanjem svih potrebnih
znanja u struci;
priznanje i prihvaanje te profesije od strane drutva;
vlastito, rekla bih svesno prihvaanje specinosti i samostalnosti
struke.
Svim nabrojanim se dolazi do jasnog odreenja profesionalizma u arhivskoj slubi.

Arhivista kao profesionalac
J asnim razdvajanjem identiteta arhivista postavlja se i pitanje profesionalizma
u arhivskoj struci. Traiti identitet znai osmisliti i stvarati arhivsku profesiju kao
samostalnu, a time i promovisati arhivistiku kao samostalnu nauku. Kao takva struka
se onda stavlja u slubu i korisnicima i stvaraocima grae, bez obzira na kojem
nosau je ono sauvano. Svaka profesija, pa tako i naa, po sociolokoj deniciji
profesije mora ispunjavati sledee karakteristike:
profesija pokriva odreeno podruje delovanja koje je vano za drutvo
profesija ima skup naunih saznanja i zasebno obrazovanje kojima se
prenose ta saznanja
pripadnici svake profesije se udruuju
svaka profesija ima zajedniku profesionalnu kulturu (terminologiju,
propise, etiku...).
Naravno i kad sa toga gledita razmatramo profesiju arhivista, mogue je
utvrditi da se u naelu armiu sve etiri karakteristike. Meunarodno arhivsko vee
uspelo je povezati napore arhivista celoga sveta u stvaranju osnova za oblikovanje
arhivistike profesije. Ipak, u konkretnim uslovima, ini nam se da je pri armaciji
profesije arhivista i njenoj popularizaciji najspornije pitanje sam poloaj arhivistike
kao nauke i sistemsko obrazovanje arhivskog kadra. Upravo se nesistemsko i
nedenisano obrazovanje smatra najveim nedostatkom u izraavanju jasno utvrene
uloge arhivista u savremenom drutvu.
Suvremeni arhivist mora imati solidno znanje istorije, ili bolje istorijskih i
suvremenih institucija kao osnovnog konteksta u kojem nastaje i u kojem se moe
shvatiti arhivska graa. U tome se svi, verujem slaemo. On mora stei i temeljno
poznavanje informatikih nauka i pomonih istorijsko-naunih disciplina. Ipak,
arhivist ne sme teiti ka tome da bude istoriar ili pak informatiar, on mora u svojoj
biti da se transformie i artikulie kao arhivist.
19
Struka i elektronski dokumenti
Ako bi u dananjim uslovima tehnolokog i uopte drutvenog i privrednog
razvoja, obrazlagali potrebu za irokom primenom informaciono-komunikacionih
tehnologija u arhivistici, to bi bilo isto kao kada bismo priali o neophodnosti da se
obavljaju osnovni i ve ustaljeni arhivski poslovi, poput zikog sreivanja arhivske
grae i/ ili njene obrade. Kako se sve vre vezuju i prepliu arhivska delatnost i
informatika, ekspanzivnost tehnolokog razvoja, posebno nakon devedesetih godina
prolog veka, uvodi nove zadatke i dinamiku u sve segmente arhivskog poslovanja.
Promene su na prvom mestu u sferi stvaranja dokumenata, kojih je sve vie u novom,
elektronskom formatu. To povlai za sobom prilagoavanje procesa obrade, uvanja,
vrednovanja, zatite i korienja novih oblika zapisa. Potom, promene su nametnute
i sve rairenijom upotrebom novih ureaja, kako u arhivima, tako i u registraturama,
ali i u svakodnevnom ivotu pojedinaca. Imamo sve savrenije raunare, tampae,
skenere, digitalne aparate i kamere, ureaje ksne i mobilne telefonije.
Njih podravaju sve raznovrsniji kompjuterski programi (softveri). Iz dana u
dan svedoci smo poveane primene komunikacionih, mrenih tehnologija - Interneta,
posebno njegovih najrairenijih servisa: eletronske pote i World Wide Web-a.
ta u stvari sada imamo? Ve dve decenije postoje dokumenta u
tradicionalnom i paralelno u novom, elektronskom formatu, tj. postoje klasini i
elektronski nosioci informacija. Imamo i tradicionalna nauno-informativna sredstva
uporedo sa kompjuterskim programima za obradu arhivske i registraturske grae.
Postoje ve uveliko digitalne kancelarije, imamo e-upravu, e-vladu, e-sudstvo,
e-obrazovanje, e-ekonomiju, e-trgovinu, ali i e-arhiv.
Web tehnologija nudi zamenu za klasini arhivski depo, pa nam je sve
prihvatljiviji virtualni depo, uz ostalo i zbog toga to prua znatno vei kapacitet za
uvanje informacija i to je lako pretraiv. Sasvim sigurno moemo tvrditi da danas
ujedno imamo stvarnu (tradicionalnu) i virtualnu arhivsku delatnost.
Novi prol korisnika arhivske grae, nazovimo digitalni korisnici, kojih
je iz dana u dan sve vie, i koji oekuju da arhivi kao institucije koje treba da
prue informaciju, funkcioniu i zadovoljavaju njihove potrebe na nain kako to
omoguavaju nove tehnologije. Oni oekuju u svakom trenutku i na svakom mestu
da dobiju informaciju koja je uspjena kombinacija komunikacije, audio, video,
web i GPS tehnologija. Dovoljno je podsetiti da, na primer, kroz razvoj drutvenih
mrea (Facebook, MySpace, LinkedIn Twiter itd.), su lini, drutveni i profesionalni
ivoti svakog pojedinca, bitno izmjenjeni. Osim novih neogranienih mogunosti
komunikacije i zabave, web tehnologija kroz ove mree nudi iroke uslove za pristup
raznim informacijama, za nauno istraivanje, za uenje i usavravanje, za obavljanje
raznovrsnih strunih poslova, neprestano obogaujui iskustva i saznanja korisnika.
Nakon svega napred izloenog, jasno je da arhivi moraju da se pozicioniraju
na mesto vanog i nezaobilaznog faktora u svakoj dravi, u aktuelnim procesima
transformacije drutva iz industrijskog u drutvo zasnovano na znanju, tj. u
informaciono drutvo. Ovo pozicioniranje bi trebalo da se odvija u pravcu
20
Stanislava BLAEVI
interaktivnog delovanja kako arhivista na jednoj strani, tako i dravnih struktura koje
donose odluke i nosilaca implementacije informaciono-komunikacijskih tehnologija.
Svest da se mora vriti stalni nadzor nad elektronskim kancelarijskim
poslovanjem i elektronskim zapisima, kao i njihova trajna zatita i da se mora
omoguiti slobodan i ravnopravan pristup informacijama koje su tu sadrane, je
preduslov za pomenutu transformaciju drutva. Odgovarajuom nansijskom i
logistikom podrkom treba kompjuterski opismenjavati arhiviste, poveavati
njihovo poverenje u elektronske puteve komunikacije i obavetavanja.
Treba ih to pre osposobiti da se ukljuuju u sve razvojne strategije kao
njihovi ravnopravni kreatori. Potom, arhiviste treba ukljuiti u edukaciju stvaralaca
elektronske grae, ali i korisnika informacija iz arhivske grae. Edukacija treba
da se vri u kontinuitetu i doivotno. Usvajanjem i prilagoavanjem arhivskog i
drugog zakonodavnog miljea treba poveavati sigurnost u korienju informacija
putem Interneta, odnosno web-a. U tom pravcu treba da se nametne arhiv kao garant
dokazne vrednosti dokumenta, ali i ustanova koja treba da uspostavi zatitu svih
oblika elektronske arhivske grae, pa i web stranica. tavie, vieznanost i slojevitost
arhivske grae, ogranienost postojeih softvera u odnosu na raznovrsnost i broj
informacija sadranih u arhivskom dokumentu, treba da podstakne arhiviste da budu
daleko aktivniji u izgradnji softvera tree generacije Interneta - Semantikog weba.
Zakljuak
Pred arhivima i arhivistima su danas brojni i ozbiljni problemi razvoja
arhivske struke u pravcu prilagoavanja zahtevima savremenih tehnologija. Za sada
se ti procesi u razliitim zemljama odvijaju nejednakom dinamikom, zavisno od
privrednog i drutvenog stadijuma njihovog razvoja. Meutim sutina je da arhivi
vie ne mogu da funkciniu van informatikog miljea. Uostalom, arhivi su ve
godinama deo razvojnih strategija novog, informatinog drutva; one se kreiraju i
usvajaju na svetskom, evropskom, regionalnom i nacionalnom nivou.
No, ako se podsetimo i svih problema iznesenih u ovom radu, koji struku
optereuju po svim osnovama, a koji se naroito odnose na marginalizovan poloaj
u samoj dravi i do skoro nemanje osnovnog zakona o arhivima, koji bi usaglasio
rad arhiva i omoguio mu da se razvija u skladu sa svetskim trendovima i zahtevima
savremenog doba (nemogunost sistematskog obrazovanja arhivskog kadra i sl.), pa
se na osnovu svega, moemo zapitati, kako i kojom dinamikom emo se mi razvijati
i kako struku koju tako sistematski zapostavljamo moemo nazvati aktuelnom!
Smernice za dalje su jasne, ali su isto tako ostvarive samo ako uspostavimo
vrst i jasan sistem obrazovanja, jasnu zakonsku regulativu i stvorimo osnovne uslove
za popularizaciju arhivstike kao nauke, to je pre svega vie nego neophodno. Isto
tako sami arhivisti moraju postati svesni vlastitog identiteta i moi koje poseduju.
Da, navela sam izraz - mo! Re koja se ne vezuje za arhivsku struku, mada bi
21
trebalo, jer upravo su arhivisti oni koji uvaju pisane tragove civilizacije, a samim
procesom odabira odluuju i oblikuju kulturnu i istorijsku batinu jednog naroda pa
i ire.
Summary
Archives and archivists are facing numerous, serious problems of the
development of archival profession in a way of adjustment to the demands of modern
technology. For the time being these processes are developing in an unevenly
speed in different countries depending on their economic and social development.
However, the essence of these processes lies within the fact that archives can no
longer function without the IT background. Besides, archives have been a part of
the developing strategies of the new IT society for years now; they are formed and
approved on the World, European, regional and national level.
However, if we recall all the problems presented in this paper, that are
pressing the archival profession from all sides, such as the marginal position within
the country, absence of basic law system on archives which could standardize the
work of archives and enable the archival development in accordance with the World
trends, lack of system of education of archival personnel and so on, one wonders
about the way and level of dynamics this profession can develop. There is also a
question how the profession that has systematically been neglected can be considered
as up-to-date.
The guidelines for the future are clear, but can be achieved only if the solid
and clear system of education is established as well as the legal legislation. It is also
highly necessary that we create basis for the popularization of archival profession as
a science and that the archivists themselves become aware of their own identity and
the power they possess. Yes, I said power! It is a word not so often associated with
the archival profession although it should be because the archivists are the ones that
keep written tracks on civilisations. By the very process of selection the archivists
decide and form cultural and historical heritage of a nation as well as of the entire
civilization.

23
Almira ALIBAI
JU Historijski arhiv Sarajevo
OBRAZOVAN ARHIVSKI KADAR KAO NEOPHODAN
PREDUSLOV ZA USPJEH ARHIVSKE STRUKE SLUAJ U
BOSNI I HERCEGOVINI
Abstrakt: Rad se bavi razmatranjem znaaja akademski obrazovanog
arhivskog kadra za uspjeh arhivske struke u Bosni i Hercegovini, kao i znaaja
permanentne edukacije usvravanja arhivskih radnika uz obavljanje redovnih
djelatnosti u arhivima. Stanje u Bosni i Hercegovini je takvo da gotovo i ne
postoje akademski obrazovani arhivski strunjaci u smislu da su obrazovani na
visokokolskim ustanovama, na katedrama za arhivistiku, poto takve u naoj zemlji
i ne postoje, nego je teite na edukaciji kroz savjetovanja, seminare i strune
skupove slinog tipa. Meutim, postavlja se pitanje koliko se pohaanje odreenih
edukacionih programa uope prepoznaje u arhivskoj slubi Bosne i Hercegovine i
kolika je njihova stvarna svrsishodnost, kako u pogledu stvarnog sticanja strune
naobrazbe, tako i u pogledu njihovog vrednovanja za struno usavravanje na skali
strunih zvanja.
Kljune rijei: Arhiv, arhivski kadar, obrazovanje, usavravanje, edukacija,
modeli obrazovanja, identitet arhivista, batinska struka.
Uvod
Svaka oblast ljudskog djelovanja, pa tako i arhivska napreduje i ostvaruje
dobre rezultate uz obrazovan i struan kadar. Obrazovan arhivski kadar je faktor koji
se ne treba i ne smije zanemariti kada se razmatra uloga razliitih arhivskih institucija.
Nemogue je oekivati uspjenu arhivsku instituciju bez strunih arhivskih radnika
koji e svojim radom i strunom osposobljenou stalno nadograivati i obogaivati
rad arhivskih institucija. Samo se njihovim strunim zalaganjem i napornim radom,
(koji se, usput reeno, ba puno i ne cijeni kada je arhivska struka u pitanju, ne
prepoznaje se esto njegov znaaj za cjelokupnu drutvenu zajednicu), doprinosi
unapreenju rada arhiva, a takoer se armira i cijela arhivska oblast, kao nauna
disciplina.
Brojni su problemi sa kojima se suoavaju arhivi u naoj zemlji kada je u
pitanju arhivski kadar, meutim, najvaniji i osnovni problem je nedostatak potrebnog
kadra, pa tako i manjak strunog kadra, posebno akademski obrazovanog. Kada se
kae akademski obrazovanog, onda se tu prije svega misli, na akademski obrazovane
24
Almira ALIBAI
arhiviste, obrazovane namjenski za ovu oblasti, a ne recimo, akademski obrazovane
historiare, pravnike, bibliotekare i slino koji se zapoljavaju u arhivima. Za ovu
naunu oblast nije izraen veliki interes, ali arhivska struka mora nastojati da i to
promijeni kako bi mogla opstati i dalje se razvijati i nadograivati.
Savremena arhivistika zahtijeva osposobljen kadar
Arhivska struka, kao i svaka druga, djeluje, opstaje i razvija se uz pomo
osoblja zaposlenog u ovoj oblasti. Arhivistika je, po svom karakteru, oduvijek
bila srodna i usko vezana za druge discipline, kao to su historija, diplomatika,
dokumentalistika, paleograja, pravo, kao i one praktine discipline kao to su
kancelarijsko poslovanje, spisovodstvo, restauracija, konzervacija, mikrolmovanje
i dr. U dananjem, tehnoloki naprednom, informacionom okruenju arhivistika je
sve vie usmjerena na informaciono-komunikacione tehnologije, digitalizacijske
procese, mrena (internetska) rjeenja i djelovanja. Meutim, isto tako, arhivistika
se, u zadnjih nekoliko decenija, u dobroj mjeri etablirala i armirala kao samostalna
nauna disciplina u razvijenom svijetu. To znai da ona razvija svoj vlastiti teorijski
korpus znanja koji se izuava i unapreuje na akademskoj razini, uz naravno, i dalje
usku povezanost sa ostalim srodnim naunim disciplinama. U savremenom dobu i
aktuelnom trenutku prisutno je svrstavanje arhivistike u informacijsku grupu naunih
disciplina, zajedno sa bibliotekarstvom i muzeologijom, kao srodnim disciplinama.
Arhivi, muzeji i biblioteke sve vie nastupaju i djeluju zajedno kao batinske
institucije, institucije koje skrbe nad kulturnom batinom, kulturnim naslijeem
zemlje. Takoer, moderne su tendencije digitaliziranja arhivskog, bibliotekog
i muzejskog blaga usmjerile ove institucije da djeluju zajedno poto savremene
tehnologije to omoguavaju i ine lakim razumijevanje njihove meusobne
povezanosti i suodnosa, a bogata graa koju one uvaju postaje dostupna najirem
krugu korisnika preko internet portala i elektronskih nosaa informacija.
Dakle, savremena arhivistika je samostalna nauna disciplina, u potpunosti
svjesna savremenog informatikog okruenja koja na najbolji nain nastoji da iskoristi
to okruenje za svoju sopstvenu prezentaciju i napredak. Ona je komplementarna sa
ostalim batinskim granama sa kojima nastoji da djeluje, kad god je to mogue,
u harmoninom odnosu nastojei sadanjim generacijama prenijeti vrijednosti
prolosti nad kojima straari.
Meutim, pored ovih novih dimenzija koje savremena arhivistika poprima,
ona je i dalje oblast koja je najue povezana sa upravnim granama djelatnosti, sa
administracijom, nadzorom razvoja sistema upravljanja i voenja spisa, dakle, sa
svim onim tradicionalnim aspektima klasine arhivistike. No meutim, i ove oblasti
su pretrpjele znatnu modernizaciju, tako da ih arhivistika mora pratiti u razvoju, to
ona naravno i ini.
Obrazovan arhivski kadar kao neophodan preduslov za uspjeh arhivske struke sluaj u Bosni i Hercegovini
25
Arhivski uposlenici danas trebaju i moraju biti svjesni svih nabrojanih
promjena isto tako kao i sve arhivske institucije. Arhivi moraju biti u toku sa
modernim tendencijama u arhivistici, pratiti ih i nastojati primijeniti, svaki u skladu
sa svojim mogunostima. Sigurno je da sve ove tendencije zahtijevaju i od arhivskog
kadra da bude na visini zadatka. Arhivisti danas, ne samo da trebaju biti upueni u
klasine principe arhivske struke, nego je oigledno da se sve vie moraju baviti i
informatikim pitanjima i tehnologijama koje svoju primjenu nalaze i u arhivistici.
Arhivski radnici, kao profesionalci e se sigurno i u budunosti nastaviti prolirati
sve vie u tom pravcu, poto je ve sada oigledno da je to budunost arhivske
djelatnosti.
Obrazovanje arhivskog kadra u svijetu i u Bosni i Hercegovini
Ope je poznato da je arhivska struka u naoj zemlji zapoela svoj
institucionalni put 1947. godine, kada je osnovan Arhiv Bosne i Hercegovine, a
kasnije i ostali arhivi u zemlji. Od samih poetaka, pored ostalih problema sa kojima
se struka suoavala, pitanje arhivskog kadra je bio gorui problem. Nikada ga nije
bilo dovoljno, a i oni koji su radili u arhivima nisu bili obrazovani na tom polju, ve
se mahom radilo o historiarima, pravnicima, i drugim prolima sa humanistikim
obrazovanjem. No, meutim, i sa ovim i ovakvim strukturama arhivistika je poela
da napreduje i postie zapaene rezultate u svom djelovanju, a poto su to bili poeci,
najvie se uradilo na polju sakupljanja arhivske grae i njenog sreivanja. Stanje
arhivskog kadra u Bosni i Hercegovini nikad nije bilo na zadovoljavajuoj razini,
te je uvijek postojao veliki nesrazmjer izmeu onoga to su stvarne potrebe arhiva
i onoga kakvo je bilo stvarno stanje. Da ne govorimo o tome koliko je bio osjetan
nedostatak strunog kadra, pa su arhivi esto pribjegavali zapoljavanju honorarnih
djelatnika, a takoer i diferencijacija poslova u samim arhivima esto nije pratila
strunu osposobljenost, jer se u dosta sluajeva radilo o tome da svi rade sve.
1

Meutim, na stanje arhivske struke, pa tako i na nivo i nain obrazovanja
arhivskih kadrova utie i stupanj razvijenosti jedne zemlje, odnosno njenog
administrativno-politikog razvoja i nivoa do kojeg je doao obrazovni sistem. Sam
razvoj arhivske slube vezan je za historijski razvoj jedne zemlje. Tako u zemljama
koje imaju dugu tradiciju uvanja historijskih izvora arhivska sluba i arhivi su se
bre razvijali i bili direktno vezani za izuavanje historije, te je arhivistika etablirana
kao pomona historijska nauka. Nain obrazovanja arhivista je bio organiziran ak
i kroz posebne kole za to (kao na primjer u Francuskoj, Italiji). S druge strane, u
zemljama neoptereenim dugom historijom i arhivistika i arhivska sluba su se
vie razvijale kao odvojene discipline od historije (SAD, Australija),
2
i bile su vie
1 Andrej Rodinis, Duan Vrina, Propisi o strunim zvanjima i obrazovanje i usavravanje kadra u
Bosni i Hercegovini. Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, 9, Radenci
(Maribor) 2010., str. 174.-175.
2 Melina Lui, Obrazovanje arhivista i spisovoditelja za novo okruenje: praksa u svijetu i izgledi u
Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, god. 44, Zagreb 2001., str. 33.-34.
26
Almira ALIBAI
usmjerene ka administraciji, ali bez nekog posebnog statusa, jer arhivistika tamo i nije
priznavana kao posebna nauka.
3
Meutim, ove zemlje su do danas razvile sisteme
obrazovanja arhivista.
U svijetu su prisutni razliiti modeli obrazovanja arhivista, kao i teorije i
rasprave o tome na koji nain obrazovanje treba da bude organizirano i ta se oekuje
od istoga.
4
Ni u svijetu nije deniran korpus arhivskog znanja, koji dosta zavisi od
datih drutvenih i kulturnih uvjetovanosti odreene zemlje, odnosno, stanja razvijenosti
i svijesti o vanosti takve vrste discipline i djelatnosti kao to je arhivska. Stoga se
govori i raspravlja o razliitim modelima obrazovanja arhivista od kojih svaki ima
odreene prednosti i nedostatke.
Isto tako, pitanje obrazovanja arhivista se uvijek povezuje sa pitanjem identiteta
arhivista, odreivanjem njegove uloge u drutvu, preispitivanjem njegove svjesnosti o
samom sebi. Pitanje je kako arhivisti sami sebe doivljavaju i kako ih drutvena zajednica
doivljava. Identitet arhiviste se ne prepoznaje dovoljno od strane drutvene zajednice,
ali ni oni esto sami sebe ne shvaaju dovoljno ozbiljno. Moderne su tendencije u
preispitivanju identiteta arhivista opet bipolarne, odnosno, mogu se uoiti relacije sa
novonastalim promjenama u struci gdje se sve vie koriste informatike tehnologije.
Tako se opet javljaju dva gledanja: o arhivisti kao informatikom strunjaku koji se
kao takav treba i obrazovati i arhivisti koji treba zadrati tradicionalnu ulogu uvara
memorije i kulturne batine zemlje.
5
Rjeenje za ovu dilemu je pomirenje izmeu
dvije krajnosti: arhivist koji e se adekvatno brinuti i biti osposobljen za uvanje
kulturno-historijske batine koja se nalazi u arhivima, uz punu svijest o njenoj vanosti
i znanja o kontekstu te batine za to mu osnov daju tradicionalna obrazovanja u
historijskim, pravnim i drugim naukama, a u isto vrijeme to treba da bude arhivist koje
e biti dostatno upuen i u savremene informatike tehnologije kako bi mogao brinuti
o dokumentima nastalim u novom okruenju i kako bi one stare mogao predstaviti
novim generacijama korisnika. Uz sve ovo, arhivist ne moe i ne treba biti historiar
ili informatiar, on treba ostati arhivist i voditi se naelima arhivistike nauke kao
samosvojne discipline, koje on mora biti svjestan i ne dozvoliti da se povodi na jednu
ili drugu stranu.
6
Da bi arhivist mogao formirati svoj identitet kao takav potrebno je da
se ispotuju odreeni principi:
potpuna armacija arhivistike kao zasebne znanosti koja e biti temelj
arhivskoga rada i slube arhivista,
obrazovanje arhivista kao strunjaka s poznavanjem svih potrebnih znanja
u struci,
priznanje i prihvaanje te profesije sa strane drutva,
vlastito, odnosno svjesno prihvaanje specinosti i samostalnosti struke.
7

3 Theo Thomassen, A small country in the world of archival education: the Dutch case, Arhivski
vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 97.-98.
4 J ozo Ivanovi, Modeli obrazovanja arhivista, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 15.-34.
5 J osip Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb,
1997., str. 8.
6 Isto, str. 12.
7 Isto.
27
Kada govorimo o obrazovanju arhivista u naoj zemlji moramo biti svjesni
brojnih ogranienja u tom pogledu, ali slobodno moemo ustvrditi da ovdje
nikada arhivska struka i nauka, pa tako i arhivsko obrazovanje nisu bili adekvatno
etablirani. Svakako ovdje treba imati na umu razliku izmeu temeljnog arhivistikog
obrazovanja i strunog usavravanja. Temeljno arhivistiko obrazovanje
podrazumijeva deniranje struke i njezinog korpusa znanja, naravno u skladu sa
datim okolnostima, ranije spomenutim, koje vae u svakoj zemlji, u svakoj sredini,
dok je struno usavravanje obrazovanje uz rad (seminari, edukacije, strune
konferencije), te sticanje razliitih specijalistikih znanja i vjetina.
8
Situacija
u naoj zemlji po pitanju temeljnog arhivistikog obrazovanja nije nimalo sjajna,
dok je strunog usavravanja, edukativnih programa bilo i ima i danas, i tano je
da su ove edukacije, u nedostatku stvarnog strunog obrazovanja, mnogo pomogle
arhivsku struku u Bosni i Hercegovini.
9
No, one ne mogu biti i nisu zamjena za
ozbiljno akademsko obrazovanje, mada se esto deava.
Ranije spomenuta razlika izmeu temeljnog obrazovanja i strunog
usavravanja ne smije se izgubiti iz vida ni kada se analizira stanje po tom pitanju
kod nas. Evidentno je da se u Bosni i Hercegovini radilo na tom planu, ali to se
uglavnom svodilo na strune edukacije, bez ozbiljnijih pokuaja za uvoenjem
akademskog arhivskog obrazovanja. Ranije, a i danas u naoj zemlji organiziraju
se struni seminari i konferencije na kojima se tretiraju vana arhivska pitanja i
problemi, te se postavljaju i odreene smjernice u radu arhivskih ustanova. Postojea
arhivska struna udruenja u naoj zemlji organiziraju, kao to su to radila i u
prijeratnom periodu, strune skupove na kojima se izlau struni radovi, vrlo esto sa
kolegama iz inostranstva, te je to prilika za razmjenu najnovijih saznanja i iskustava
u radu. Postojanje strunih arhivistikih asopisa dalje doprinosi edukaciji arhivskih
djelatnika, kao i dostupnost i razmjena inostranih strunih izdanja. Zakonska rjeenja
iz oblasti arhivske djelatnosti u naoj zemlji naglaavaju vanost strune izobrazbe
i usavravanja i daju okvire za sprovedbu istih. Zakonski je regulirano i polaganje
strunih arhivistikih ispita, to svakako spada u polje strunog obrazovanja i
usavravanja arhivista.
10

Pa ipak, iako postoje sluajevi strune edukacije arhivskih djelatnika u naoj
zemlji, pa ak i sluajeva da se to usavravanje odvijalo izvan zemlje (na strunim
arhivskim kolama, i slino), interesantno je da u Bosni i Hercegovini nikada nije
uspostavljen, niti zakonski ozvanien, sistem nekog bodovanja ili vrednovanja
odreenih edukacijskih programa. U tom sluaju se postavlja pitanje kakvu svrhu
imaju bilo kakva educiranja i usavravanja, ako ona nee na neki nain biti prepoznata
i valorizirana od strane bilo arhivske institucije u kojoj odreeni arhivski djelatnik
radi, bilo od strane strune arhivske zajednice (nekog od arhivskih strunih udruenja
8 Melina Lui, Navedeni lanak, str. 34.
9 Azem Koar, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika Bosne i
Hercegovine (1996-2011). Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja,
Radenci (Maribor) 2012., str. 171.-180.
10 Isto, str. 174.-179.
28
Almira ALIBAI
ili jo uvijek nepostojeeg arhivskog vijea)? Da li je u pitanju nezainteresiranost,
neznanje ili potreba da se odri monopol na napredovanje u struci na neki nain, ili je
neto drugo u pitanju? Moda je kombinacija svega navedenog, plus politika, koju
smo skloni za sve kriviti. Kako god bilo, vjerovatno je najvea odgovornost na nama
samima, arhivskim uposlenicima (ako se moemo tako nazvati) za postojee stanje.
Da i ne govorimo o tome da se arhivisti jo uvijek akademski ne obrazuju kod nas i
da je status arhivistike na naim univerzitetima i fakultetima minoran.
Arhivska djelatnost u naoj zemlji bremenita je brojnim problemima, koji su
posljedica objektivnih i subjektivnih prilika. injenica je da arhivska djelatnost, kao i
ostale batinske djelatnosti u naoj zemlji prolazi kroz dugotrajan proces tranzicijskih
prilagodbi i da ona stalno mora braniti i obrazlagati ak i razloge zbog kojih je uope
potrebna ovom drutvu i dravi.
11
Meutim, vrijeme je nemilosrdno i sve se danas
odvija tako brzo, pa tako i arhivska djelatnost ako eli uhvatiti korak sa savremenim
svijetom, mora ozbiljno i odgovorno rjeavati probleme. Arhivska djelatnost danas
je svjesna informatikog okruenja u kojem se nalazi, ovdje i u svijetu. Obrazovanje
arhivskih kadrova time vie postaje jedan od imperativa struke. Arhivistika kod nas
mora da postane dio akademskih programa na fakultetima, jer je samo to nain da
se pravilno shvati njen znaaj i obezbijedi dalji napredak, ako ne ak i opstanak.
Arhivistika, kao i ostale batinske grane srodne s njom kod nas jo uvijek nemaju
razvijen nauni diskurs, nisu etablirane na univerzitetima i nemaju status kakav bi
trebale imati. Arhivistika se, na primjer, kod nas jo uvijek izuava kao pomona
historijska nauka, i to kao dio tog predmeta na prvoj godini studija historije i nakon
toga, prestaje svako bavljenje istom. Da ne govorimo o tome da se ona ne tretira niti
u okviru informacijskih nauka, a slabo je prepoznat i njen batinski aspekt.
12
Ovdje
kao izuzetak moemo navesti Odsijek za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, gdje
se arhivistika izuava kroz tri predmeta: Arhivistiku (osnovni), Arhivsku praksu I i
Arhivsku praksu II (izborni predmeti). Postavlja se pitanje: kako onda oekivati, u
ovakvim okolnostima, bilo kakav napredak i poboljanje? Kako oekivati sistematski
napredak struke kada je nema u obrazovnim programima? A u svijetu se promjene
odvijaju nesmanjenom brzinom.
Odgovor bi bio to hitnije djelovanje i nastojanje da se arhivistika: prepozna
kao autohtona nauna disciplina, kao batinska disciplina i kao nauka u oblasti
informacijskih nauka; nastojanje za ukljuivanjem iste u akademske obrazovne
programe, armacija akademskog obrazovanja meu samim arhivskim djelatnicima,
uz naravno obavezno i dalje usavravanje uz rad. Arhivistika, kroz djelatnost arhiva,
mora postati aktivna i nametnuti se svojom djelatnou iroj zajednici kako bi bila
prepoznata i priznata, a na taj nain i sami arhivski djelatnici ostvarie svoj puni
identitet i postati svjesni svoje uloge, to e im dati daljeg podsticaja za ozbiljno
struno napredovanje i usavravanje.
11 Haris Zaimovi, Obrazovanje i edukacija kao dio strategije razvoja batinskih ustanova u Bosni
i Hercegovini. Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, 10, Radenci
(Maribor) 2011., str. 102.
12 Isto, str. 108.
29
Zakljuak
U dananjoj, savremenoj praksi, arhivistika je etablirana kao samostalna
nauna disciplina u okviru informacijskih nauka. J o uvijek nije potpuno razraen
njen korpus znanja, ali se na tome konstantno radi. U skladu s tim razvijeni su razliiti
modeli akademskog obrazovanja arhivista, obezbijeeni su programi i metode
po kojima se arhivistika izuava na fakultetima i visokim kolama. Istovremeno
sa promjenama obrazaca u razvoju arhivistike, uslijed ukljuivanja u savremene
informatike tokove, mijenjaju se i samosvijest i identitet arhiviste kao strunjaka.
I ovdje dolazi do razvoja svijesti o njegovoj izmijenjenoj ulozi, te se esto dogaa
da se arhivista sada prepoznaje kao informatiki strunjak i denira samo na taj
nain, to je pogreno, jer pravi identitet arhiviste ostaje ukorijenjen u tradicionalnim
znaajkama, uz prihvatanje novih odrednica nastalih u skladu sa savremenim
zbivanjima. Kao to se arhivistika dalje razvija uz pravilne obrazovne procese i
izmjene u radu, tako se i identitet arhiviste mijenja u obrazovnim obrascima.
U Bosni i Hercegovini akademsko obrazovanje arhivista nije zaivjelo
iz brojnih objektivnih i subjektivnih razloga. Struna usavravanja i educiranja
su prisutna i treba ih podrati, ali smo miljenja da samo uz akademske i druge
institucionalne programe arhivski kadrovi i arhivska struka u naoj zemlji mogu
dalje napredovati i razvijati se. Svakako, ne treba stati sa razliitim formama
permanentne edukacije uz rad, to dananje savremene tehonologije omoguavaju
i na individualnom planu, ali je uspostavljanje akademskih programa i katedri za
arhivistiku (bilo samostalno ili sa drugim batinskim granama) neophodan i najbolji
preduslov za dalji napredak i opstanak arhivske struke u naoj zemlji.
Summary
In the modern world, archival science is an independent discipline within
the eld of information science, and is undergoing constant development. Because of
this, different educational models have been developed, as well as different programs
and methods by which archival studies are taught at colleges and universities. Due to
its inclusion in a modern IT environment, the self-concept of archival professionals is
changing too. Archivists are now often thought of and dened as IT experts, which is
incorrect, since the work of the archivist remains rooted in traditional approaches, even if
it may employ modern information technology.
The education of archivists on Bosnia and Herzegovina in the academic sphere
did not develop for a number of reasons. But professional training within the eld exists
and should be supported, because the archival eld can continue to thrive and prosper in
our country only with the existence of trained archival staff. Certainly, we should continue
to support the kinds of training programs that do exist, both for groups and for individuals,
within the eld. But the establishment of real academic programs and departments for
archival science either alone or with other heritage sectors is an essential prerequisite
for the further progress and survival of the archival profession in our country.
31
Selma ISI
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
OBRAZOVANJE I EDUKACIJA ARHIVISTA I
MULTIDISCIPLINARNA ZNANJA
Abstrakt: Pitanje obrazovanja i edukacije arhivista je jedno od pitanja koje
je posljednjih godina u ii interesovanja moderne arhivske znanosti, kako u svijetu,
tako i kod nas. Postojanje odgovarajueg kadra je bitan preduslov obavljanja bilo
koje djelatnosti, pa tako i arhivistike. Obrazovanje i edukacije direktno utiu na
strukturu arhivskog kadra u arhivskim ustanovama, posebno na arhiviste kao osnovne
nosioce strunog djelovanja arhiva. Obrazovanje i edukacija arhivista je sloeno i
bitno pitanje sa svaki arhiv i svaku arhivsku slubu od kojih ovisi obavljanje osnovnih
poslova i zadataka arhiva - zatita, uvanje, upravljanje i koritenje arhivske grae,
ali i ukupna djelatnost i razvoj arhiva kao ustanova. Koja je osnova obrazovanja i
edukacije arhivista i uopte arhivskog kadra u arhivskoj djelatnosti i na koji nain
ona djeluje na razvoj moderne arhivistike?
Kljune rijei: Arhivisti, arhivski kadrovi, obrazovanje i edukacija,
arhivistika i multidisciplinarna znanja.
Uvod
J edan od bitnijih preduslova za uspjeno i ekasno obavljanje arhivske
djelatnosti je postojanje odgovarajueg kadra, od kojeg zavisi i sama funkcija arhiva
kao ustanova. Pitanje edukacije i obrazovanja je u samoj ii interesovanja i jedno
je od najaktuelnijih problema moderne arhivske djelatnosti u svijetu. Kako i na koja
znanja usmjeriti mlade arhiviste je ono od ega zavisi moderna arhivistika, ali i njena
budunost.
Obrazovanje i educiranje jedni su od najvanijih elemenata koji trebaju
stvoriti uvjete za unapreenje i za adekvatno poboljano obavljanje arhivske
djelatnosti. Pri tome kadrovska politika itekako ima veze s postojeim programima
obrazovanja i educiranja. Struno osposobljeni kadrovi jedan su od osnovnih
preduvjeta uspjenog planiranja i obavljanja svake djelatnosti, pa i arhivske. Ujedno
ona je bitan vid garancije za uspjeno izvravanje svih arhivistikih zadataka.
Kako obrazovati, educirati i na koja struna znanja usmjeriti arhivski kadar
zavisi od potreba arhiva i uslovljen je specinostima poslova koje arhivi kao
ustanove obavljaju. Pored glavnih strunih poslova u arhivima: zatite i evidentiranja
registraturne grae u nastajanju, odabiranja, preuzimanja i zatite arhivske grae
32
Selma ISI
u arhivima, obrade i sreivanja i publikovanja arhivske grae, vaan dio poslova
arhiva je i kulturno-obrazovna djelatnost, te u moderno doba upotreba informacijskih
tehnologija u arhivistici, koja uvodi niz promjena u klasinu arhivistiku, ali i nudi
niz mogunosti promocije arhiva i prezentacije arhivske grae, te daje i irok spektar
mogunosti upotrebe iste. Sve to od arhivista zahtjeva posebna struna znanja.
Na arhivistiku, kao struno-naunu i praktinu disciplinu, i njenu dinamiku
razvoja i djelovanja imaju uticaja sve promjene koje se odvijaju u drutvu, i lokalnog
i globalnog karaktera. Po prirodi i karakteru djelatnosti arhivistika zadire u sve
drutvene sfere, pa se stoga veoma esto morala prilagoavati novim nametnutim
okolnostima kako bi predmet svog zadatka stavila pod kontrolu i uinila ga izvjesnim.
No, na svom primarnom zadatku, arhivistika je veoma esto imala potrebu prilagoditi
se nekim novim situacijama i okolnostima, ponekad i sutinskog karaktera, to je
posebno dolo do izraaja razvojem informacionih tehnologija. Nove, moderno-
dinamine promjene nastale kao rezultat tehnolokog napretka i voenja globalne
politike imale su velikog uticaja na oblast arhivske djelatnosti. Ovim promjenama
su manje-vie optereene, kako arhivske slube zemalja razvijenog svijeta, tako i
arhivske slube zemalja u razvoju. U takvim okolnostima neophodno je iznai
najekasnija rjeenja, kako bi arhivska djelatnost pratila sve promjene koje sa sobom
nose razvoj nauke i tehnike i savremena drutvena kretanja, te tako bila u funkciji
drutva i zajednice. Sa aspekta struke postavlja se pitanje: Kako arhivsku djelatnost
uiniti funkcionalnom i korisnom za drutvo i dravu? Brojni su uslovi koje treba
na tom planu ispuniti i zadovoljiti. No, jedan od kljunih jesu osposobljeni arhivski
kadrovi, spremni da se ukljue u sve pore i oblasti arhivske problematike.
1
Do
osposobljenog kadra se dolazi adekvatnim i na sistematski nain rijeenim pitanjem
obrazovanja i edukacije arhivskih kadrova, te posebno arhivista kao osnovnih
nosilaca strunog posla u arhivima.
Obrazovanje i edukacija arhivista
ta ustvari podrazumijevamo pod pojmom obrazovanja u oblasti arhivske
djelatnosti? Da li su to adekvatni programi obrazovanja u srednjokolskom i
akademskom sektoru (dodiplomski i postdiplomski i doktorski studiji) ili odgovarajui
edukacijski programi, osmiljeni i organizirani od strane samih arhivskih institucija
ili njihovih asocijacija za djelatnike u istim, ali i za sve druge zainteresirane koji su
direktno ili indirektno vezani za ovu oblast.
U tom se kontekstu moe postaviti pitanje, to je osnovna svrha obrazovanja:
prenoenje nekog znanja, to god to bilo, proizvodnja radne snage ili reprodukcija
neke zajednice. Ako pretee zadnja komponenta, znaenje sadraja moe biti
relativizirano i svedeno na minimalnu prepoznatljivost. Kljuno pitanje odnosi se na
to to i zato uiti, pa ak i kako se pojedina rjeenja odraavaju na status struke, dok
1 Izet aboti, Arhivist izmeu klasinog i suvremenog, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor 2009., str. 128. i 129.
Obrazovanje i edukacija arhivista i multidisciplinarna znanja
33
se manje panje poklanja problemu kako organizirati obrazovni proces. Stoga je za
raspravu o obrazovanju od velike vanosti utvrditi to se od njega oekuje.
2
Obrazovanje arhivista jedno je od osnovnih pitanja svake arhivske slube
u svijetu i glavnih tema brojnih arhivistikih skupova i kongresa. Razliiti modeli
obrazovanja i edukacije danas variraju od zemlje do zemlje, a razlikuju se kako
po sadraju, tako i po obliku, trajanju i nainu na koji se provode. Razlozi za to su
mnogobrojni, a uglavnom su posljedica neslaganja oko samog deniranja arhivistike
i krajnjeg cilja obrazovnog procesa.
esto ak i unutar jedne arhivske slube postoji vie modela obrazovanja
arhivista koji se razlikuju po sadraju, obliku, trajanju, nainu na koji se programi
izvode i ciljevima koji su postavljeni pred obrazovni proces. Takvo stanje je posljedica
nedovoljne odreenosti samoga predmeta i razliitih tumaenja o tome to je
arhivistika ili to bi trebala biti. S druge strane, u pravilu se poistovjeuju arhivistika
i djelatnost arhiva, to dodatno oteava deniranje arhivistike kao sredinjeg
predmeta arhivistikog obrazovanja. Razlozi za takvo stanje su mnogobrojni, a prije
svega odreuje ga trenutno stanje arhivske teorije, te njezin odnos prema srodnim
disciplinama s kojima se ponekad i poistovjeuje, zajedno s istaknutim ciljevima i
oekivanjima od pojedinih oblika obrazovanja i pripadajuih programa, osnovni su
inioci koji utjeu na to kakvi e modeli u nekoj sredini biti odabrani.
3
U veem broju zemalja u svijetu, za rad u dravnim slubama, potrebno
je fakultetsko obrazovanje arhivista i poloen struni arhivistiki ispit. Po tom
obrazcu arhivistiko obrazovanje u Bosni i Hercegovini uglavnom se nadovezuje
na neki drugi temeljni tip obrazovanja. To su uglavnom historija (povijest), pravo,
bibliotekarstvo ili u novije doba informacijske znanosti. Po tome obrazovanje
arhivista ustvari predstavlja neku vrsta nadogradnje na neki drugi oblik ve steenog
obrazovanja. U tom sluaju pitanje je da li uope moemo govoriti o arhivistikom
obrazovanju ili samo edukaciji.
Razvijene zemlje svijeta, sa razvijenom drutvenom svijeu o znaaju
arhiva i arhivske djelatnosti uopte, svoje obrazovanje podiu na vii nivo. Imaju
programski i organizovano visokokolsko obrazovanje arhivskog kadra (diplomske,
master i doktorske studije), to je dobar preduslov za uspjeno obavljanje i razvoj
arhivske djelatnosti.
Klasino obrazovanje arhivista je uveliko prevazieno. Dananje potrebe
drutva i same arhivistike upuuju na potrebu multidisciplinarnih znanja u ovoj
kompleksnoj i zahtjevnoj djelatnosti. Poznavanje klasine arhivistike i tradicionalnog
upravljanja dokumentima ni izbliza ne zadovoljava moderne potrebe arhiva i
drutvene sredine. Danas se od modernog arhiviste oekuje prije svega poznavanje
informacijskih tehnologija, te mnotva specinosti, odnosa arhivskih dokumenata
i novog informatikog okruenja u kome dokumenti nastaju i pomou kojih se
na moderan nain upravlja i koristi dokumentima. Pored toga posebnost moderne
arhivistike ogleda se u usmjeravanju i usvajanju posebnih specijalistikih znanja
2 J ozo Ivanovi, Modeli obrazovanja arhivista, Arhivski vjesnik, br. 40, 1997. god., str. 19.
3 Isto., str.15.-16.
34
Selma ISI
koji omoguavaju usmjerenje ka radu i obradi dokumenata specinog perioda
(poznavanje posebnih historijskih zbivanja u kojima su odreeni dokumenti nastajali,
poznavanje pomonih historijskih nauka koje omoguavaju rad sa posebnom vrstom
dokumenata, i sl.).
Pored toga, vanu kariku u sticanu znanja i vjetina za modernog arhivistu
ima edukacija ili bolje reeno konstantno usavravanje, koje bukvalno nikad ne
prestaje. Za modernog arhivistu edukacija je trajan oblik usvajanja znanja i vjetina
koji nikad ne prestaje. Raznolik je, interdisciplinaran i traje tijekom itavog radnog
vijeka, jer je prisutna konstantna potreba usvajanja novih potrebnih znanja i vjetina
koji omoguavaju izvravanje zadaa i zahtjeva koji se stavljaju pred arhive.
Vremenom se popisi potrebnih znanja mjenjaju i dodaju se novi predmetni sadraji
u nastavne programe.
Ovisnost arhivista o multidiscioplinarna znanja
Zapravo, svako raspravljanje o obrazovanju arhivista, a ono je jedna
od kljunih tema brojnih skupova arhivista, i rasprava o arhivistici kao znanosti,
nezaobilazno se povezuje s pitanjem identiteta i profesije arhivista. U posljednje
vrijeme esto se pitanje identiteta arhivista postavlja prvenstveno s obzirom na
nove tehnologije (elektroniki mediji) i nove oblike informacija (virtualni arhivi).
U takvoj raspravi u nekom smislu sueljavaju se dva gledita, ono anglosaksonskih
arhivista, koji u prikazivanju uloge arhivista istiu znaenje informatike i novih
elektronikih medija, ne samo kao izazova arhivskoj slubi nego ih prikazuju kao
temeljno odreenje u obrazovanju arhivista i stvaranju njegove uloge u drutvu.
Nasuprot tome, evropski arhivisti ne doputaju da se previde osnovna obiljeja
identiteta arhivista, a to je njegova funkcija da zatiti memoriju nekoga naroda i
ouva arhivsko gradivo kao dio kulturne batine.
4
Prol modernog arhiviste treba traiti u obavljanju njegove specine
uloge, a ona se prvenstveno bazira na ouvanju, zatiti i obradi pisane kolektivne
memorije, te samim tim i stvaranjem uslova za njeno koritenje. Arhivist ima zadau
da memoriju drutva, tanije memoriju svog naroda sauva u njenom izvornom
historijskom kontekstu i na svim vrstama medija to ih stvara suvremena tehnologija.
U obavljanju tih funkcija arhivisti su potrebna i druga pomona znanja (historija,
pravo, pomone povijesne znanosti, informatika, komunikologija), ali arhivist pri
tome nije i ne treba biti, ni historiar, ni informatiar, njegov identitet se ostvaruje
tako da bude arhivist, to jest, da se u svome radu rukovodi prvenstveno naelima,
metodologijom i primjenom arhivistike znanosti.
U tome treba traiti pomirenje dviju tendencija i dvaju pogleda na arhivistu,
onu prolih vremena, kada je on imao obiljeje povjesniara i suvremene tendencije
koje bi htjele da arhivist bude informatiar. Narav materijalnoga objekta arhivistike
kao znanosti (a to je nosa informacije) i narav formalnoga objekta te znanosti
4 Josip Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, br. 40, 1997., str. 7.
35
(zatita, obrada i upotreba) odreuju identitet arhiviste. Njemu su potrebna znanja
i povjesniara i informatiara, ali samo kao instrumentarij i pomagala. Isto tako su
mu potrebna i druga znanja (poznavanje jezika, povijesti institucija, kao osnove
za utvrivanje konteksta nastanka obavijesti). Pojednostavljeno reeno, kao to
arhivist ne moe sauvati i obraditi stare dokumente bez poznavanja paleograje
i povijesnoga konteksta nastanka dokumenta, on ne moe sauvati ni obraditi
suvremene dokumente bez poznavanja osnova suvremene elektronike paleograje.
Sve ostalo poznavanje informatike arhivisti je potrebno kao i svakom drugom
strunjaku (prijenos informacija, nain obrade informacija).
5
Za razliku od klasinog prola arhiviste koji se bavi zatitom i uvanjem
arhivske grae, obradom i sreivanjem, te publikovanjem obavjetajnih pomagala
i arhivske grae od modernog arhiviste se oekuje da zbog raznolike prirode posla,
organizacije rada i radnog okruenja, modernizacije posla ima irok spektar znanja
i vjetina.
Arhivski kadrovi rade sa arhivskom graom iz raznih vremenskih perioda i
raznovrsnih oblika drutvenog ivota, nastalih na razliitim nosiocima informacija
(papir, audio-video zapisi, mikrolmovi, suvremeni nosioci informacija), to
neminovno zahtjeva posebna specijalistika i multidisciplinarna znanja. Prije svega
to zahtjeva poznavanje arhivistike, ope i nacionalne historije, pomonih historijskih
disciplina (paleograje, diplomatike, hronologije i dr.), zatim administrativno
ureenje i historijat ustanova u zemlji, kancelarijsko i arhivsko poslovanje, jezik
grae sa kojom radi, te naravno karakteristike i osobenosti nosioca informacija,
poznavanje savremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i sl.
U zavisnosti od konkretne vrste posla koji arhivist obavlja na svom radnom
mjestu zavisi i vrsta znanja i vjetina koji su mu potrebni za obavljanje istog. Oni koji
rade na referentnim i pristupnim pozicijama, koji su u stalnom kontaktu s korisnicima
moraju imati dobre vjetine komunikacije i biti dobri u odnosima sa ljudima, kako bi
bili sposobni pomoi im u njihovim istraivanjima, ili drugim zahtjevima.
Za arhivistu ili lice zaposleno na poslovima tehniko-tehnoloke zatite potrebne
su osnovne konzervatorske vjetine kako bi se produio ivotni vijek vrijednih
kulturnih artefakata. Neki tipovi medija (kao to su fotograja, kiselinski papir,
pergamena, audio ili video nosai i dr.) mogu propasti ukoliko nisu prikladno
pohranjeni i uvani.
Premda se veina arhivske grae koja se uva u arhivima sastoji iskljuivo od
papirnih spisa, sve vie arhivista mora se suoiti sa izazovima zatite elektronske
grae. Takoer, zbog vrste posla i ogromne koliine sortiranja, grupisanja i
popisivanja, arhivist mora bit dobro organiziran i analitian, te imati sposobnost
uoavanja detalja. Pri tome vano je da arhivisti imaju razvijene istraivake vjetine,
koje im pomau u popisivanju grae i izradi informativno-obavjetajnih pomagala,
jer na taj nain pribliavaju arhivsku grau korisnicima i olakavaju njeno koritenje.
5 Isto, str. 12.
36
Selma ISI
Nivo i stepen obrazovanja i usvajanja multidisciplinarnih znanja od strane
arhivista u Bosni i Hercegovini
Procesi obrazovanja i edukacije arhivista i uope arhivskog kadra u Bosni i
Hercegovini nisu na zadovoljavajuem nivou. Tanije pitanje je da li uope moemo
govoriti o nekom organizovanom institucionalnom obrazovanju, jer u redovnom
sistemu obrazovanja na srednjem i visokom nivou uope ne postoji obrazovanje za
arhivsku struku. Redovnog srednjokolskog obrazovanja arhivskog kadra u Bosni i
Hercegovi nema, a neke administrativne kole, koje su dijelom bile bliske arhivskoj
struci su ukinute.
6

to se pak tie univerzitetskog obrazovanja situacije nije znatno bolje,
naime u Bosni i Hercegovini nema organizovanog obrazovanja arhivske struke
na visokom nivou. J edini napredak, koliko ga moemo tako zvati, je izuavanje
predmeta Arhivistike kao samostalnog predmeta ili izuavanje arhivistike kao dio
predmeta Pomone historijske nauke, u okviru studija historije na univerzitetima
u Sarajevu, Tuzli, Bihau i Banja Luci.
7
U sutini ipak nakon navedenog ispita
prestaje svako bavljenje arhivistikom na odsjecima za historiju/ povijest/ istoriju.
Treba ipak napomenuti to da se, kada je ovaj predmet u pitanju, radi samo i iskljuivo
o izuavanju arhivistike kao pomone historijske discipline.
Obrazovanje arhivista u Bosni i Hercegovini se danas zasniva na
osposobljavanju visokoobrazovanog kadra koji poinje rad u arhivima i obavezi
polaganja strunog ispita. Isto se odvija po posebnim podzakonskim aktima. Kao i u
veini zemalja u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini za obavljanje poslova arhiviste
potrebno je fakultetsko obrazovanje (kod nas je to jo uvijek najvei broj historiara
i pravnika) i poloen struni arhivistiki ispit, koji se polae nakog godine dana
provedenih na obavljanju osnovnih strunih arhivskih poslova (zatite arhivske
grae u nastajanju, preuzimanja, procesa obrade i sreivanja arhivske grae). Nain
ureenja obrazovanja i edukacije u arhivskoj struci Bosne i Hercegovine uveliko bi
trebalo da se ureuje i usklauje i sa potrebama arhiva, ali i arhivske struke uope.
to se tie edukacije arhivskih djelatnika Bosne i Hercegovine u
postdejtonskom periodu ona se zasnivala na prijeratnom iskustvu (odravanje
savjetovanja razliite vrste i znaaja)
8
, ali i na uvoenju nekih novih edukativnih
6 Primjetno je ukidanje upravnih, birotehnikih kola i sl. koje su djelimino bile bliske arhivskoj
struci. Pored toga bitno je naglasiti da su, to se tie obrazovanja arhivskog kadra u BiH tokom 80-tih
godina, izale dvije generacije.
7 Na fakultetu u Tuzli predmet arhivistike ne samo da je izdvojen kao zaseban, nego se zadnjih
godina studentima kao izborni predmet nude predmeti Arhivska praksa I i Arhivska praksa II gdje se
sutina arhivske djelatnosti na praktian nain pokuava pribliiti studentima organizovanjem preda-
vanja i vjebi u prostorijama samog Arhiva.
8 Tu se svakako istie doprinos Dravnog savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i
objavljivanje radova sa istog u asopisu Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja BiH, te svakako
Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa i istoimeni asopis koji je posebno u postratnom periodu
dao nemjerljiv znaaj razvoju struke i edukaciji arhivskog kadra, ali i strunog kadra zaposlenog u
registraturama.
37
modela. Ti noviteti se prije svega odnose na opredjeljenje da se arhivskim zakonima
svih nivoa striktno utvrde obaveze posjedovanja odgovarajue strune spreme za
obavljanje arhivskih poslova, da se uredi obaveznost polaganja strunog arhivistikog
ispita, te da se uini obaveznom kontinuirana edukacija arhivskih djelatnika svih
vrsta.
9

Zakljuak
Pitanje obrazovanja i edukacije arhivista je jedno od pitanja koje je
posljednjih godina u ii interesovanja savremene arhivske znanosti u svijetu, pa i u
Bosni i Hercegovini. Postojanje odgovarajueg kadra je bitan preduslov obavljanja
bilo koje djelatnosti, pa tako i arhivistike. Obrazovanje i edukacije direktno utiu
na strukturu arhivskog kadra u arhivskim ustanovama, posebno na arhiviste kao
osnovne nosioce strunog djelovanja arhiva.
Danas u svijetu postoje razliiti modeli obrazovanja i edukacije koji variraju
od zemlje do zemlje, a razlikuju se po sadraju, obliku, trajanju i nainu na koji se
provode. U veini sluajeva, za rad u dravnim slubama, potrebno je fakultetsko
obrazovanje arhivista i poloen struni arhivistiki ispit. Na taj nain arhivistiko
obrazovanje uglavnom se nadovezuje na neki drugi temeljni tip obrazovanja,
uglavnom historiju, pravo, bibliotekarstvo ili pak u novije doba informacijske
znanosti. Po tome obrazovanje arhivista predstavlja neku vrstu nadogradnje na neki
drugi oblik ve steenog obrazovanja.
Za prol i identitet modernog arhiviste posebno vanu ulogu ima edukacija,
koja je vana karika u sticanju znanja i vjetina. Model konstantnog usavravanja,
odnosno trajan oblik usvajanja znanja i vjetina koji nikad ne prestaje je osnovna
odlika modernog arhiviste.
Prol modernog arhiviste treba traiti u obavljanju njegove specine
uloge. Iako se ona prvenstveno bazira na ouvanju, zatiti i obradi pisane kolektivne
memorije i stvaranjem uslova za njeno koritenje to neumanjuje zadau arhiviste da
memoriju drutva sauva u njenom izvornom historijskom kontekstu bez obzira na
vrstu medija na kojima je ona nastala. U obavljanju tih funkcija arhivisti su potrebna
razliita struna multidisciplinarna znanja (historija, pravo, pomone povijesne
znanosti, informatika, komunikologija) i vjetine.
Summary
The issue of education and training of archivists is one of the issues that
gained momentum in recent years regarding archival science in the world, including
Bosnia and Herzegovina. Having adequate personnel is an essential prerequisite
9 Istie se slanje mladog arhivskog kadra na razliite oblike strunog usavravanja u zemlji i
inostranstvu. (Arhivska jesenja kola u Trstu, razne radionice i sl.)
38
Selma ISI
for performing any activity, including archival one. Education and training directly
affects the structure of archival staff in archival institutions, especially since the
archivist is main protagonist in expertise archives.
Today in the world there are different models of education and training which vary
from country to country, but they differ in content, format, duration and manner
in which they are implemented. In most cases, to work in the civil service, it is
a university education archivists and archival passed expert examination. In this
way, archival education generally builds on another fundamental type of education,
mainly history, law, library science, or more recently the Information sciences. In
that education archival science is a kind of an upgrade in some other form, but not
primary education that is received.
In the prole and identity of the modern archivist education has a particularly
important role, which is an important link in the acquisition of knowledge and skills.
Model of constant improvement and lasting form of acquiring knowledge and skills
that never ends is a basic feature of the modern archivist.
Prole of modern archivists should seek to perform his specic role. Although
it is primarily based on conservation, protection and processing of written collective
memory and creating the conditions for its use, it does not diminish the duty of
an archivist to preserve the memory of society in its original historical context,
regardless of the type of media on which it was created. In carrying out these functions
archivists need different expert multidisciplinary knowledge and skills (history, law,
auxiliary historical sciences, information technology and communication).
39
Omer ZULI
UTICAJ STRUNE OSPOSOBLJENOSTI ARHIVARA NA
UREENOST ARHIVSKOG POSLOVANJA - PRIMJER
ORGANA LOKALNE SAMOUPRAVE NA PODRUJU
TUZLANSKOG KANTONA
Abstrakt: Ureenost arhivskog poslovanja u registraturama zavisi od niza
faktora, koji se prvenstveno odnose na adekvatan prostor, (arhivski depo), opremu,
te posebno arhivski kadar, kao najvaniji faktor. Arhivari moraju biti pokretaka
snaga na planu ureenja arhivskog poslovanja. Da bi odgovorili zadatku, oni
moraju biti struno osposobljeni za samostalan rad u arhivi, s ciljem pozitivnog
kanalisanja tokova ureenja arhivskog poslovanja. Organi lokalne samouprave
su za arhiv znaajne registrature, te su stoga predmetom analize ovoga rada. Cilj
je da se na osnovu rezultata izvrene analize, doe do zakljuka u kolikoj mjeri
je presudan ljudski faktor, odnosno arhivari, te njihova struna osposobljenost za
navedene poslove.
Kljune rijei: Arhivari, organi lokalne samouprave, opine, arhivsko
poslovanje, struna osposobljenost, Arhiv TK.
Uvodne napomene
Organi lokalne samouprave, odnosno opine predstavljaju najznaajnije
stvaraoce registraturne grae na lokalnom nivou. S obzirom na njihov znaaj iste
su svrstane u Prvu kategoriju. Naime, uzimajui u obzir znaaj arhivske grae istih
za drutvenu zajednicu, funkciju i ovlatenja, nadlenosti, te hijerarhijske veze sa
drugim organima lokalnih i viih vlasti, kako na zakonodavnom tako i izvrnom
nivou, opine su kategorisane kao znaajnije registrature, odnosno registrature Prve
kategorije. Samim time, opine su predmetom kontinuiranog nadzora od strane
Arhiva TK, a u cilju stalnog praenja stanja i stepena sreenosti registraturne grae
i kontinuirane edukacije arhivara.
Da bi se uspjelo na tom zadatku opine, kao stvaraoci registraturne grae
obavezne su obezbijediti osnovne pretpostavke normalnog funkcionisanja sistema
arhivskog poslovanja, kao to su prostor, oprema, normativna ureenost, a svakako
najznaajniji preduslov jeste arhivski kadar, odnosno lice koje e raditi na provoenju
svih neophodnih procesa u arhivi. S druge strane, nadleni arhiv i njegovi struni
40
Omer ZULI
zaposlenici moraju raditi na kontinuiranom obrazovanju arhivara, kako bi isti mogli
samostalno preuzeti provoenje procesa vezanih za arhivsko poslovanje. Kada i
jedna i druga strana (opine i arhivi) obezbijede osnovne pretpostavke, onda krajnji
rezultat zavisi iskljuivo od samog arhivara, njegove strunosti i spremnosti da uloi
maksimalan napor i struno znanje, entuzijazam i volju, kako bi poslovi iz njegove
nadlenosti bili ureeni u skladu sa propisima.
Uviajui znaaj strune osposobljenosti arhivara na planu sveobuhvatne
ureenosti arhivskog poslovanja, to se naroita panja Arhiva TK usmjerava na
polje edukacije arhivskog kadra. Naini edukacije arhivskih kadrova u opinama su
raznovrsne, od stalnih obilazaka od strane strunih zaposlenika Arhiva TK u smislu
edukacije arhivara i davanja uputa i praktine obuke, zatim kontakata telefonom,
elektronskom potom. Edukacija se provodi i kroz planirane i stalne konsultacije,
te seminare, savjetovanja, strune ispite, kao i sve druge vidove strunih, kulturnih
i naunih sadraja, kao to su okrugli stolovi, nauni skupovi, izlobe, predavanja,
itd. Naime, cilj ovako iroko postavljenih strunih aktivnosti na planu edukacije
i osposobljavanja arhivara, ogleda se u injenici ne samo pukog prenosa strunih
znanja, nego prije svega jaem vezivanju arhivara za arhiv, kulturno naslijee i u tom
smislu jaanje svijesti arhivara o znaaju kulturnog blaga uope, a posebno onog
koje je u njihovoj nadlenosti.
Svrha i cilj ureenosti arhivskog poslovanja, ne smije se posmatrati samo
kroz prizmu pukog provoenja zakonskih odredbi. U tom smislu arhivari moraju
biti daleko vie od zaposlenika zaduenih za arhivu. Oni u svojoj radnoj sredini
moraju raditi na irenju svijesti o znaaju arhivske grae, ne smiju dozvoliti da im
drugi, nekompetentni i nestruni referenti ureuju sistem arhivskog poslovanja.
Meutim, da bi to postigli oni moraju imati zavidan nivo znanja, kako teorijskog tako
i praktinog, kako bi se na taj nain nametnuli u svom radnom okruenju. injenica
je da su nedovoljno struni i osposobljeni arhivski kadrovi, podloni uticajima, pa i
pritiscima u svom radnom okruenju, koji koristei nesigurnost ili nedovoljno znanje
arhivara, nastoje nametnuti svoja pravila igre odnosno neke svoje standarde u
arhivskoj djelatnosti. To je naroito bilo prisutno u ranijim periodima. Meutim,
zahvaljujui strunosti, arhivari danas sve vie utiu na provoenje procesa u
arhivskom poslovanju. Evidentni su primjeri u kojima arhivari, insistiraju na
dosljednom provoenju propisa, a to je u odreenim sluajevima rezultiralo ak i
reakcijama od strane nadlenih organa, u kojima se od Arhiva Tuzlanskog kantona
trailo oitovanje u smislu ispravnosti njihovih postupaka. U tom smislu su nadleni
struni zaposlenici Arhiva TK, uvijek kada je to trebalo, davali podrku arhivarima,
a sve u cilju propisnog obavljanja arhivske djelatnosti. Stoga ovaj rad ima za cilj da
na osnovu argumentovane analize stanja i stepena ureenosti arhivskog poslovanja u
odreenim vremenskim periodima, doe do odreenih zakljuaka, vezanih za znaaj
strune osposobljenosti arhivara na planu ureenja arhivskog poslovanja.
Uticaj strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog poslovanja...
41
Analiza uticaja strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog
poslovanja za vremenski period 2000.-2012. godina
1
Da bi se argumentovano prikazao uticaj strune osposobljenosti arhivara,
na ureenost arhivskog poslovanja, bilo je neophodno izvriti odreenu analizu.
Analizom je obuhvaena i komparirana ureenost arhivskog poslovanja opina iz
2000. godine, sa sadanjim stanjem. Na taj nain se nastojalo doi do odgovora,
u kolikoj mjeri je struna osposobljenost arhivara imala uticaja na ureenost
arhivskog poslovanja. Stoga e se u nastavku rada u znaajnoj mjeri obraivati
pitanje ureenosti arhivskog poslovanja, ali sve s ciljem da se utvrdi u kolikoj mjeri
je struna osposobljenost arhivara, imala uticaja na predmetnu ureenost.
Arhiv Tuzlanskog kantona vri struni nadzor nad 13 opina na podruju
Tuzlanskog kantona. Od ukupnog broja, etiri su novoformirane opine,
2
a to su
eli, Doboj Istok, Sapna i Teoak. Da bi arhivsko poslovanje bilo ureeno u skladu
sa propisima, neophodno je obezbjeenje prostornih pretpostavki, a najznaajniji
preduslov jeste struni arhivski kadar.
Nadleni arhiv mora beskompromisno insistirati na obezbjeenju osnovnih
preduslova za ureenje arhivskog poslovanja, da bi se moglo pristupiti njegovom
ureenju. Pitanje prostora, ali i opreme mora biti dugorono, sutinski rijeeno, jer je
rije o registraturama Prve kategorije, koje trebaju biti uzor ostalim registraturama
na datom lokalnom podruju. Pitanje izbora osobe zaduene za arhivsko poslovanje
je takoer, vano. To se prije svega ogleda u injenici da osoba mora biti odgovorna,
da je spremna na usvajanje novih znanja, koja vremenom, a posebno danas, trae
ak i multidisciplinarna znanja, u smislu poznavanja informacionih tehnologija,
pomonih historijskih nauka i dr. Budui da je rije o specinoj djelatnosti, arhivar
mora biti taj koji e sam sebi postavljati norme na izvrenju poslova, koji e stalno
otvarati odreena nerijeena pitanja, traiti odgovor na iste, te biti u stalnom kontaktu
sa strunim zaposlenicima nadlenog arhiva.
Da bi se struno i na osnovu injenica analiziralo postavljeno pitanje,
razmatrano je stanje i stepen ureenosti arhivskog poslovanja u opinama do 2000-
te godine, u odnosu na sadanje stanje ureenosti arhivskog poslovanja. Naime,
period do 2000-te godine, uzet je za razmatranje i poreenje iz vie razloga. Prije
svega to je period kada je donijet novi Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog
kantona.
3
Ubrzo po donoenju temeljnog Zakona, donijet je Pravilnik o polaganju
strunih arhivistikih ispita.
4
To je vrijeme kada su nadleni arhivi, nakon zavretka
1 Rezultate analize pogledati u Prilogu br. 1.
2 Opine formirane u okviru teritorijalno-administrativnog ureenja Bosne i Hercegovine, po
Dejtonskom principu. Vidi: Zakon o konstituisanju novih opina u Federaciji Bosne i Hercegovine i
izmjeni podruja opina podijeljenih meuentitetskom i meukantonalnom crtom, Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine, br. 6/98.
3 Slubene novine Tuzlanskog kantona, br. 15/00.
4 Pravilnik o arhivistikim ispitima, uslovima i nainu sticanja osnovnih zvanja u arhivskoj djelatnosti,
Slubene novine Tuzlanskog kantona br. 9/01.
42
Omer ZULI
agresije, radili na pripremi zakonske regulative, te stvaranju osnovnih pretpostavki za
normalno funkcionisanje, po pitanju kadrova, materijalne baze, te utvrivanja stanja
na terenu, kako bi se moglo prei na fazu sistemskog ureenja arhivskog poslovanja
u opinskim organima. U istom periodu, nakon agresije i opinama je trebalo
vrijeme, kako bi sve neophodne segmente funkcionisanja lokalne samouprave, pa
time i arhivsko poslovanje, dovele na neophodan nivo.
Razlog zato je 2000-ta godina uzeta kao godina za komparativnu analizu,
lei i u injenici da su 1998. godine, zvanino konstituisane nove opine u Federaciji
Bosne i Hercegovine, pa samim time i u Tuzlanskome kantonu.
5
Na taj nain je,
u skladu sa zakonskim odredbama, zaokruen nadzor nad 13 opina Tuzlanskog
kantona. Iste, 1998. godine, na snagu su stupili i novi propisi o kancelarijskom
poslovanju, koji su na odreen nain uveli novine u sistem kancelarijskog poslovanja.
6

To se prije svega odnosi na sistem evidencija, ali i nove klasikacijske oznake akata
i predmeta. Vrijeme od njihovog uvoenja do 2000. godine, je realno vrijeme u
kojem su iste morale usaglasiti normativna akta, te uskladiti sistem kancelarijskog i
arhivskog poslovanja. Iz gore navedenih razloga period od 2000. godine uzet je kao
polazina odrednica za uporednu analizu stanja i ureenosti arhivskog poslovanja, u
organima lokalne samouprave.
Analizirajui stanje i stepen ureenosti arhivskog poslovanja u opinama na
prostoru Tuzlanskog kantona, 2000-te godine dolo se do slijedeih rezultata. Ukupna
koliina arhivske grae i registraturskog materijala, koja je bila predmetom nadzora
u navedenih 13 opina iznosila je oko 6000 dunih metara grae. Od navedenih
opina po obimu, vanosti i starosti registraturne grae isticale su se opina Tuzla,
Lukavac, Srebrenik i Graanica. Uzme li se u obzir znaaj opina za iru drutvenu
zajednicu, sa aspekta znaaja arhivske grae, iste su svrstane u Prvu kategoriju. S
obzirom na utvrenu kategorizaciju pristupilo se utvrivanju injeninog stanja
u opinama, s akcentom na obezbjeenje prostora, arhivskog kadra, te njihovo
struno osposobljavanje. Rezultati koji su utvreni analizom su najblae reeno
nezadovoljavajui i vie su rezultat improvizacije, nego li sistemskih rjeenja, na
polju ureenja arhivskog poslovanja.
5 Vidi fus notu br. 2.
6 Uredba o vrenju kancelarijskog poslovanja u organima uprave i slubama za upravu u Federaciji
Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 20/98; Uputstvo o
kancelarijskom poslovanju u organima uprave i slubama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine,
Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 30/98. i Uputstvo o izmjenama i dopunama
Uputstva o kancelarijskom poslovanju u organima uprave i slubama za upravu u Federaciji Bosne i
Hercegovine Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 49/98.
43
Anali
za
uticaj
a
struc.
ospos.
arhiva
ra
Sredenost
grade
Lista
kategorija
Arhivar Arhivska
knjiga
O
d
a
b
i
r
a
n
j
e
i
z
l
u
c
i
v
a
n
j
e

P
r
e
u
z
i
m
a
-
n
j
e

a
r
h
i
v
s
k
e

g
r
a
d
e

Strucni
arhivarski
ispit
Arhivski
depo
b
r
o
j

r
e
g
.

%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

b
r
o
j

%

2000.
4

3
0

6

4
6
,
2

9

6
9
,
2

0

0

0

0

2

1
5
,
4

0

0

0

0

2012.
1
2

9
2
,
3

1
3

1
0
0

1
3

1
0
0

1
0

7
6
,
9

1
1

8
4
,
6

1
2

9
2
,
3

1
0

7
8
,
6

1
2

9
2
,
3

Prilog br. 1. Analiza uticaja strune osposobljenosti arhivara na ureenost arhivskog
poslovanja organa lokalne samouprave
7
Rezultati analize su pokazali da su po osnovu normativne ureenosti gotovo
sve opine ureivale kancelarijsko i arhivsko poslovanje na osnovu ranijih starih
Listi kategorija. Uvidom u dosijee opina u Vanjskoj slubi Arhiva TK, vidljivo je da
su neke opine ureivale kancelarijsko i arhivsko poslovanje na osnovu normativnih
akata iz 1974. i 1985. godine, to je apsolutno neprihvatljivo. Izuzetak ini Opina
Tuzla koja je 1999. godine donijela novu Listu kategorija, usklaenu sa propisima
koji su u meuvremenu stupili na snagu, to je bila obaveza i svih drugih opina, jer
sve Liste donijete do 1998. godine, nisu bile primjenjive u novonastalim uslovima
ureenja kancelarijskog poslovanja. Od novoformiranih opina, samo je Opina
Sapna donijela Listu kategorija, dok ostale to uope nisu uradile. Uzimajui u
obzir navedeno, na terenu je bilo primjetno arenilo standarda i normi koji su
primjenjivani u sistemu kancelarijskog i arhivskog poslovanja. Neke od opina su
i dalje koristile kartice predmeta i akata, neke su prele na sistem djelovodnika i
upisnika, neke su primjenjivale stare, nevaee klasikacijske oznake, dok neke nisu
uope primjenjivale sistem klasikacija.
Od ukupnog broja opina, etiri nisu uope imale arhivara, dok su ostale
imale arhivare, koji su navedene poslove uglavnom obavljali uz druge svakodnevne
poslove. Zbog svakodnevnih poslova, arhivari se nisu mogli posvetiti pitanju
ureenja arhivskog poslovanja. U takvim okolnostima, pitanju njihovog strunog
usavravanja, nije pridavana vanost, od strane opina. To je objektivno uticalo na
stepen njihovog angamana na zadatim poslovima, te kvalitet izvrenih zadataka.
U tretiranom periodu, nijedna opina nije dostavljala prepis arhivske knjige, niti
7 Analiza je uraena na osnovu predmeta iz dosijea trinaest opina sa prostora Tuzlanskog kantona,
nad kojima Arhiv Tuzlanskog kantona vri struni nadzor i koji se nalaze u Vanjskoj slubi Arhiva TK
Tuzla.
44
Omer ZULI
je redovno vrila izluivanje, to dovoljno govori o stepenu ureenosti arhivskog
poslovanja. Od trinaest opina, njih est uope nije imalo prostor za arhiviranje
grae, dok su ostale imale prostore, od kojih veina nije, sa aspekta uslovnosti i
opreme, zadovoljavala ni minimalne standarde. Radilo se o neuslovnim podrumskim,
tavanskim ili garanim prostorima. O arhivskoj opremi da se i ne govori. Samo je
npr. opina Gradaac imala instaliranu ekonom opremu, dok je veina drugih opina
koristila nestandardne drvene stalae, a ak i njih nije bilo u dovoljnoj mjeri.
Tome treba dodati i injenicu, da je odreeni broj opina, u periodu
agresije, egzistirao na linijama razgranienja, usljed ega su znatne koliine grae
unitene, a da se pri tome uope nije moglo odrediti niti priblino u kolikoj mjeri je
odreena fondovska cjelina sauvana ili ne. Dakle, pred arhivarima je stajalo pitanje
rekonstrukcije fonda, to je zahtijevalo njihovo struno usavravanje, koje oni nisu
imali. Stoga se na polju edukacije arhivara moralo krenuti od osnovnih, elementarnih
oblika edukacije.
Struni zaposlenici Arhiva TK, su kontinuiranim nadzorom na terenu
pokrenuli aktivnosti na strunom osposobljavanju arhivskih kadrova, a u cilju
konanog ureenja arhivskog poslovanja u svim opinama. Arhiv TK pokrenuo
je sveobuhvatne aktivnosti, na obezbjeenju neophodnih preduslova za ureenje
arhivskog poslovanja, od strane stvaralaca, od prostora i opreme, do arhivskog
kadra. Poetna edukacija arhivara svodila se na praktinu obuku arhivara, prilikom
redovnih obilazaka. Ta edukacija je kasnije proirena stalnim konsultacijama
arhivara sa strunim zaposlenicima arhiva. Na taj nain su arhivari vre vezani
za Arhiv, nakon ega su oni odgovornije pristupili ureenju arhivskog poslovanja.
Nakon to su usvojili neophodna osnovna znanja, vezana za arhivsko poslovanje,
moglo se krenuti na strunu nadgradnju. Rezultat dodatnih edukacijskih sadraja,
odnosio se na osposobljavanje arhivara, za njihovo uee u segmentu valorizacije
grae, donoenja normativnih akata, itd. Zahvaljujui strunosti, veina arhivara
ne predstavlja samo izvrioce poslova. Oni pokreu odreene strune aktivnosti,
uestvuju aktivno u rjeavanju odreenih problema, kanaliu u pozitivnom smjeru
arhivsko poslovanje, daju konstruktivne prijedloge.
Edukacija arhivara vrena je i putem godinjih, strunih Savjetovanja,
pod nazivom Arhivska praksa. U kolikoj mjeri je Arhiv Tuzlanskog kantona
posveivao panju strunom osposobljavanju arhivara, govori i podatak da je
svima pruena mogunost aktivnog uea na Savjetovanjima, u smislu izlaganja
i objavljivanja strunog rada, pri emu isti imaju mogunost otvoriti odreena
pitanja, koja smatraju znaajnim ili ponuditi rjeenja za iste. U programe strunog
osposobljavanja putem projekta Arhivska praksa, ukljuivali su se svake godine,
arhivari gotovo svih opina sa prostora nadlenosti Arhiva TK.
8
Usvojena struna
znanja, te prakse zemalja u okruenju, arhivari su esto primjenjivali u praksi, kod
ureenja arhivskog poslovanja. Stoga se moe konstatovati da je navedeni struni
sadraj znatno doprinio ureenosti arhivskog poslovanja.
8 Osim arhivara opina Kladanj i Kalesija, koji su strunom osposobljavanju prisustvovali neredovno.
45
Donoenjem propisa o obaveznom polaganju strunog arhivarskog ispita,
kao vida strune edukacije, Arhiv Tuzla se ukljuio u edukaciju kadrova i njihovu
pripremu za polaganje istog. Struni arhivarski ispit je svojevrstan vid edukacije i
nadgradnje steenih praktinih znanja. Proirenje tih znanja i na teorijskoj osnovi,
po pitanju poznavanja informacionih tehnologija, pomonih historijskih nauka,
historije, uticalo je na znatno vii nivo znanja arhivara. Struni arhivarski ispit je
uspjeno poloilo 11 arhivara (iz 10 opina), to iznosi oko 80%.
9
Osim toga, Arhiv je
nastojao vezati arhivare za Arhiv i njegove druge strune, naune i kulturne sadraje,
nastojei na taj nain pruiti dodatna znanja, ali i ukazati na znaaj i odgovornost
posla kojeg arhivari obavljaju u svojim matinim opinama.
Stanje i stepen ureenosti arhivskog poslovanja, konstatovanog analizom
za vremenski period do 2000-te godine, nije se moglo urediti, odnosno popraviti
niti brzo, niti lahko. To je proces koji je trajao godinama, a u manjem broju opina
i danas traje. Ureenju arhivskog poslovanja se pristupilo sistemski, na nain da se
krenulo od opeg prema posebnom. Nakon openitog ureenja, koje se ogledalo
u obezbjeenju prostora, opreme, normativne ureenosti, imenovanju arhivara,
u daljim fazama pristupilo se detaljima, koji su se izmeu ostaloga ogledali u
analitikom popisivanju ratne produkcije arhivske grae.
Rezultat pomenutih, obostranih aktivnosti Arhiva Tuzlanskog kantona i
opina, prije svega po pitanju strune osposobljenosti arhivara, kao najbitnijih karika
u tom lancu, ogledaju se u slijedeem: od trinaest opina na prostoru nadlenosti
Arhiva TK Tuzla, gotovo sve opine imaju, u najveoj mjeri sreenu registraturnu
grau, u skladu sa vaeim propisima i utvrenom metodologijom.
10
Ureeno stanje
u oblasti arhivskog poslovanja, rezultat je izmeu ostaloga i injenice da su gotovo
sve opine obezbijedile adekvatne prostore za arhiviranje grae, koji su u najveem
broju sluajeva opremljeni adekvatnom arhivskom opremom.
11
Sve opine su
normativno uredile oblast kancelarijskog i arhivskog poslovanja, te imenovale
arhivare zaduene za provoenje obaveza iz domena arhivskog poslovanja. Struna
osposobljenost arhivara ogleda se u injenici da se u preko 70% sluajeva dostavlja
redovno prepis arhivske knjige, te da se u 92% sluajeva vri odabiranje arhivske
grae i izluivanje bezvrijednog registraturskog materijala.
Strunost arhivara ogleda se i na polju sreivanja, evidentiranja, popisivanja
i primopredaje arhivske grae Arhivu TK Tuzla. Od svih opina preuzeta je,
najveim dijelom, arhivska graa starija od trideset godina, a od jedanaest
9 Struni arhivarski ispit nisu poloili arhivari opina Lukavac, Banovii i Srebrenik. Navedeni
procenat se odnosi na broj arhivara koji su poloili struni ispit, u odnosu na ukupan broj arhivara (14),
a ne na broj registratura.
10 Od pomenutih opina, samo Opina Kladanj ima jo uvijek potpuno nesreenu grau, a to je
rezultat nepostojanja adekvatnog namjenskog prostora za arhiviranje grae, to posljedino uzrokuje
nemogunost sistemskog djelovanja na polju ureenja arhivskog poslovanja. Veina drugih opina
imaju ureeno arhivsko poslovanje, osim manjeg broja istih, kao to je npr. Opina eli ili Kalesija,
koje su u fazi ureenja arhivskog poslovanja.
11 Tako npr. opine Tuzla i ivinice koje su bile kolski primjer neadekvatne arhivske opreme i
prostora, danas mogu posluiti kao pozitivni primjeri svim ostalim opinama.
46
Omer ZULI
opina (84%), preuzeta je i arhivska graa nastala u ratnom periodu. Znaajno je
napomenuti da je arhivska graa ratne provenijencije popisivana sumarno-analitiki,
to predstavlja iskorak, koji je mogao biti realizovan zahvaljujui dodatnoj edukaciji
i dobroj strunoj osposobljenosti arhivara.
12
Cjelokupna arhivska graa koja je bila
predmetom preuzimanja je registraturno sreena, a za istu su uraeni i odgovarajui
popisi. Ukupna koliina preuzete arhivske grae organa lokalne samouprave iznosi
2.170,31 m
1
arhivske grae. Poreenja radi, do 2000-te godine preuzeta je samo
arhivska graa Opine Tuzla, 1989. godine, ukupne koliine cca 200 metara dunih
(bez popisa), te arhivska graa Opine Graanica, preuzeta 1995. godine, ukupne
koliine 100 metara dunih.
Umjesto zakljuka
Na osnovu analize ureenosti arhivskog poslovanja moe se zakljuiti da su
struni arhivski kadrovi jako vaan i u veini sluajeva presudan faktor u ureenju
arhivskog poslovanja. Naravno, da bi strunost i znanje arhivara dola do izraaja,
moraju postojati odreene pretpostavke, koje se prvenstveno odnose na prostor i
opremu. Arhivari se danas, s obzirom na strunost, ukljuuju i u najsloenije poslove
koji se odnose na valorizaciju registraturne grae, to je svakako rezultat njihove
strunosti i iskustva. Meutim, pitanje ureenosti arhivskog poslovanja zahtijeva
kontinuirane procese, koje s vremenom zahtijevaju i dodatna znanja i iskustva.
Stoga je pitanje edukacije i usvajanja novih znanja, proces koji kontinuirano
mora bit prisutan. U tom smislu Arhiv Tuzlanskog kantona, stalno organizuje
edukativne sadraje s ciljem upoznavanja arhivara sa novim dostignuima na polju
arhivistike. To se naroito odnosi na segment informacionih tehnologija, koje su s
obzirom na brz tehnoloki razvoj, generator mnogih novina i promjena, a naroito
u arhivistici. Stoga e usvajanje novih znanja u sferi informacionih tehnologija, u
budunosti biti neminovno. S druge strane evropske norme i smjernice nas svakako
vode u smjeru stalnog uenja, usvajanja i primjene novih znanja i iskustava. Stoga
arhivari u budunosti trebaju biti ne samo osobe za ureenje arhivskog poslovanja,
nego inicijatori novih ideja, a koji e na temelju vaeih propisa olakati i uiniti
ekasnijim njihov rad, a sami tim i rad organa lokalne samouprave.
12 U J U Arhiv TK Tuzla preuzeta je arhivska graa slijedeih opina: Opina Tuzla (1955.-1980.
i 1992.-1995.) u ukupnoj koliini 579,21 m
1
, Opina Lukavac (1948.-1980. i 1992.-1995.) ukupne
koliine 244 m
1;
Opina Banovii (1946.-1977.) ukupne koliine 203 m
1
; Opina Srebrenik (1947.-1978.
i 1992.-1995.) ukupne koliine 168 m
1
; Opina Kalesija (1901.-1975. i 1992.-1995.) ukupne koliine
21 m
1
; Opina ivinice (1941.-1973. i 1992.-1995.) ukupne koliine 235 m
1
; Opina Gradaac (1915.-
1980. i 1992.-1995.) ukupne koliine 225 m
1
; Opina Kladanj (1945.-1976. i 1992.-1995.) ukupne
koliine 145 m
1
; Opina Graanica (1955.-1980. i 1992.-1995. godina) ukupne koliine 292 m
1
; Opina
Doboj Istok (1992.-1995.) ukupne koliine 1,6 m
1
; Opina Teoak (1992.-1995.) ukupne koliine 2,5
m
1
i Opina Sapna-Zvornik (1992.-1995.) ukupne koliine 36 m
1
. Vidi: Izet aboti, Nermana Hodi
i Selma Isi, Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, Tuzla 2012., str. 98.-117.
Arhivska graa ratne provenijencije nije preuzeta od Opina Banovii i eli.
47
Summary
Based on the analysis of archival arrangement of business it can be
concluded that the professional archival staff is very important and in most cases, a
crucial factor in the regulation of archival operations. Of course, that expertise and
knowledge archivists came to the fore, there must be some conditions, which are
primarily related to premises and equipment. Archivists today, given the expertise,
including in the most complex tasks related to the evaluation of current records,
notably as a result of their expertise and experience. However, the question of
organization of archival operations requires a continuous process, which eventually
require additional knowledge and experience. Therefore, the issue of education and
the adoption of new knowledge is a process that must be continuously present. In
this sense Archives of Tuzla Canton is constantly organizing educational activities
aimed at informing archivists with the achievements in the eld of archival science.
This especially applies to the segment of information technology, which are due
to the rapid technological development, the generator of many innovations and
changes, particularly in the archival science. Therefore, the acquisition of new
knowledge in the sphere of information technologies in the future will be inevitable.
On the other hand the European standards and guidelines certainly lead us in the
direction of continuous learning, adoption and application of new knowledge and
experiences. Therefore archivists in the future should not be just people arranging
archival operations, but also the initiators of new ideas, which will be based on the
existing regulations to facilitate and make more effective their work, and their own
team and the work of local government.
49
Kristijan KARAJI
Hrvatski dravni arhiv

DJELATNICI ZADUENI ZA GRADIVO KATEGORIZIRANIH
STVARATELJA - STRUKTURA I STRUNA
OSPOSOBLJENOST
Abstrakt: Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije
jedna je od osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u
Republici Hrvatskoj. U svrhu polaganja strunog ispita te kontinuiranog educiranja
i usavravanja djelatnika u pismohranama, redovno se organiziraju teajevi,
seminari, radionice i drugi edukacijski programi iz svih podruja arhivske struke.
U radu e biti prikazani pregledni podaci o strukturi djelatnika zaduenim na
poslovima zatite i obrade arhivskoga i registraturnoga gradiva u kategoriziranim
tijelima u R Hrvatskoj, te njihovoj strunoj osposobljenosti.
Kljune rijei: Djelatnici u pismohrani, kategorizirani stvaratelji, struno
osoblje, edukacijski programi, struno usavravanje, struni ispit, zatita i obrada
dokumentacije.
Uvod
U dananje vrijeme veina kategoriziranih stvaratelja arhivskog i
registraturnog gradiva suoava se s osnovnim problemom nedovoljnog broja
strunog osoblja koji bi se bavio obradom i zatitom dokumentacije. Ono to treba
svim kategoriziranim tijelima su strune kompetencije i dovoljan broj djelatnika
za obavljanje odgovarajuih arhivskih poslova. Radi velike koliine spisa koje
svakodnevno nastaju kod stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog gradiva
dolazi i do svijesti o vanosti posla pravilnog rukovanja, pohrane, evidentiranja
i zatite arhivskoga i registraturnoga gradiva. Potreba za osposobljavanjem i
usavravanjem djelatnika u pismohranama kategoriziranih stvaratelja danas je
osobito vano zbog breg ritma promjena u nainu rada, uvoenjem novih tehnologija
i openito promjena u okruenjima u kojima se arhivska struka trenutno nalazi.
Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije jedna je od
osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u Republici
Hrvatskoj. U svrhu polaganja strunog ispita, te kontinuiranog educiranja i
usavravanja djelatnika u pismohranama, redovno se organiziraju teajevi, seminari,
radionice i drugi edukacijski programi iz svih podruja arhivske struke.
50
Kristijan KARAJ I
U radu e biti prikazani pregledni podaci o strukturi djelatnika zaduenim
na poslovima zatite i obrade arhivskoga i registraturnoga gradiva u kategoriziranim
tijelima u R. Hrvatskoj, te njihovoj strunoj osposobljenosti. Takoer, u radu e
biti analizirani razliiti edukacijski programi koje trenutno nude nadlene arhivske
ustanove, u svrhu stjecanja osnovnih znanja i vjetina potrebnih u svakodnevnom
rukovanju i obradi dokumentacije. Na kraju u pokuati dati i praktine smjernice za
pravilno oblikovanje i razvrstavanje spisa, voenju uredskih evidencija, organizaciji
i praenju spisa, te drugih poslova vezani uz zatitu i obradu dokumentacije.
Struktura djelatnika zaduenih na poslovima zatite i obrade arhivskoga i
registraturnoga gradiva
S obzirom da za radna mjesta djelatnika u pismohranama ne postoji redovno
zanimanje niti kolovanje, ve se radi o dokolovanju, stvaratelji i imatelji javnoga
i kategoriziranog privatnoga arhivskog i registraturnog gradiva moraju zaduiti
odreene radnike za obavljanje poslova primarne zatite i poslove predaje gradiva
arhivu.
1
U suradnji s nadlenim arhivom rjeenje su pronali u osoblju koje je bilo
zadueno na organizaciji i voenju cjelokupnog rada opih, pravnih i kadrovskih
poslova, te poslova pisarnice i pismohrane. Takvo osoblje u svojem svakodnevnom
radu bilo je upoznato sa uredskim poslovanjem i upravljanjem spisima od trenutka
njihova nastanka do konane pohrane u pismohranu.
Zadueni djelatnici za poslove zatite i obrade arhivskog i registraturnog
gradiva u ustanovama sistematizirani su na razliitim radnim mjestima, a najee
su to ovi radnici: referent (administrativni referent, upravni referent, referent za
kadrovske poslove, referent u arhivi), arhivar, tajnik, voditelj pisarnice, voditelj opih,
pravnih i kadrovskih poslova, daktilograf, struni suradnik za arhivu, knjigovoa,
knjiniar, dokumentarist i raunovoa. U novije vrijeme pojavljuju se i drugi proli
djelatnika kao to su: informatiki referent i tehniar za obradu podataka.
2
etiri najzastupljenija prola djelatnika koji polau struni ispit za djelatnike
u pismohranama su: referent, arhivar, tajnik, voditelj pisarnice, voditelj opih, pravnih
i kadrovskih poslova. Radne zadae ovih radnih mjesta omoguuju savladavanje
problematike upravljanja gradivom u svojoj ustanovi. Svakako, neka radna mjesta
prije pristupanju samom ispitu omoguuju bolje razumijevanje uredskog poslovanja
i voenje uredskih evidencija, dok druga pak sam nain tehnikog opremanja i
pohranjivanja gradiva.
3
1 l. 8. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima NN br. 105/97.
2 Kristijan Karaji, 15 godina djelatnika u pismohranama tipologija i tendencije, radovi s Treeg
kongresa hrvatskih arhivista Arhivi, uprava i razvoj, Osijek 2009., str. 373.
3 Ibid, str. 374
Djelatnici zadueni za gradivo kategoriziranih stvaratelja - struktura i struna osposobljenost
51
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
45%
50%
Referent Arhivar Tajnik Voditelj pisarnice
Grakon 1. etiri najzastupljenija prola djelatnika s poloenim strunim ispitom
za djelatnike u pismohranama u R Hrvatskoj (razdoblje od 1993. -2011.g.)
Analizirajui stvaratelje javnoga i privatnoga arhivskoga gradiva koji su
sa najveim brojem djelatnika pristupili strunom usavravanju i polaganju ispita,
dolazimo do ovakvih podataka: najvei broj djelatnika s poloenim strunim ispitom
za djelatnike u pismohranama zaposlen je u dravnim upravnim organizacijama,
slijede: prosvjeta i kolstvo, gospodarske ustanove, zatim: sredinja tijela dravne
uprave, gradovi, opine i upanijska tijela, privatna poduzea, pravosudna tijela,
kulturne i znanstvene ustanove, novarske ustanove.
Danas, velika veina kategoriziranih stvaratelja jo uvijek nema zaduenih
djelatnika za djelokrug pismohrane, dok neke vee gospodarske ustanove i
neka sredinja tijela dravne uprave u R Hrvatskoj imaju i po nekoliko struno
osposobljenih djelatnika.
Struna osposobljenost djelatnika
Kako bi djelatnici mogli pristupiti strunom ispitu moraju imati najmanje
srednju strunu spremu kako je i propisano u lanku 8. Zakona o arhivskom gradivu
i arhivima.
4
Analizirajuu kolsku spremu, od ukupnog broja djelatnika koji su
pristupili strunom ispitu u razdoblju od 1993.2011. godine, sa zavrenom srednjom
kolom je 80%, s fakultetom 12%, a s viom kolom 8%. Od fakulteta i kola koje
4 NN br. 105/97.
52
Kristijan KARAJ I
su djelatnici prethodno zavrili, najzastupljeniji su: Pravni, Filozofski i Ekonomski
fakultet, a od viih kola: Via upravna kola i Via ekonomska kola, te srednje
kole raznih prola.
5
0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80%
Srednja struna
sprema
Visoka struna
sprema
Via kola
Grakon 2. kolska sprema djelatnika s poloenim strunim ispitom
za djelatnike u pismohranama u R Hrvatskoj (razdoblje od 1993. -2011. g.)
Najbolje rezultate na strunom ispitu postiu djelatnici sa visokom i viom
strunom spremom, odnosno djelatnici koji su zaposleni na rukovodeim mjestima
unutar ustanove zaposlenja. Razumljivo je da ta radna mjesta omoguavaju bolje
razumijevanje najsloenijih uredskih poslova. Uglavnom su to djelatnici na radnim
mjestima: tajnici ustanova, voditelji pisarnica te voditelji opih, pravnih i kadrovskih
poslova.
Treba napomenuti kako u Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, pa tako
ni u Pravilniku o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti djelatnika
u pismohranama
6
jo uvijek nije jasno denirano koji to tono djelatnici moraju
pristupiti ispitu i na kojem postojeem sistematiziranom radnom mjestu moraju
raditi, osim da moraju imati najmanje srednju strunu spremu i poloen struni ispit
za djelatnike u pismohranama.
7
Danas, u veini sluajeva kategorizirane ustanove
suoene su sa osnovnim problemom koje radnike moraju poslati na struno
osposobljavanje i koju razinu prethodnog osnovnog obrazovanja u podruju zatite i
obrade arhivskoga i registraturnoga gradiva moraju posjedovati. J edina radna mjesta
5 Ibid, str. 375
6 NN br. 93/04.
7 Ibid, str. 379
53
koja od poetka imaju jasno deniran opis poslova u podruju zatite i obrade gradiva
su arhivari, ali takvih radnih mjesta u veini ustanova nema, ili ih nema dovoljno.
Najkvalitetnije osoblje za polaganje strunog ispita za djelatnike u
pismohranama nalazimo na ovim sistematiziranim radnim mjestima: tajnik/ce
ustanova, arhivar, voditelj pisarnice, voditelj opih, pravnih i kadrovskih poslova, te
referent u pisarnici i pismohrani.
Da bi se izbjegli sluajevi da ispit polau radnici koji osim poslova u pismohrani
obavljaju i poslove skladitara, vozaa i domara, nuno je neke odredbe u Pravilniku o
strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti djelatnika u pismohranama
izmijeniti. Takva radna mjesta posjeduju povrno i nedovoljno znanje u rukovanju s
dokumentacijom i modernim informacijskim tehnologijama.
Edukacijski programi
Potreba za osposobljavanjem i usavravanjem djelatnika u pismohranama
kategoriziranih stvaratelja danas je osobito vana zbog breg ritma promjena u nainu
rada, uvoenjem novih tehnologija i openito promjena u okruenjima u kojima
se arhivska struka trenutno nalazi. Razvojem novih tehnologija i informatizacije
slube, postavljaju se i dodatni zahtjevi pred djelatnicima u pismohrani. Kako bi
se odgovorilo tim novim zahtjevima, permanentno se treba ulagati u kolovanje
djelatnika u pismohranama. Da bi djelatnik bio potpun u svome radu, mora poznavati
svaki segment poslovanja te u svome radu biti strunjak.
Ako se poslovna aktivnost eli podii na viu razinu, osim permanentne edukacije
zaduenih djelatnika za poslove pismohrane nuno je organizirati i edukacije na
razini najviih elnika ustanova/poduzea.
Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije jedna je od
osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u Republici
Hrvatskoj. U svrhu polaganja strunog ispita te kontinuiranog educiranja i
usavravanja djelatnika u pismohranama, redovno se organiziraju teajevi, seminari,
radionice i drugi edukacijski programi iz svih podruja arhivske struke.
U podrunim arhivima redovno se odravaju teajevi za djelatnike u
pismohranama koji pokrivaju cjelovita podruja, kao to su: arhivsko zakonodavstvo,
uredsko poslovanje i spisovodstvo, sreivanje i opis gradiva, zatita gradiva i ureenje
pismohrane, organizacija rada pismohrane, vrednovanje gradiva i utvrivanje rokova
uvanja, te dostupnost i koritenje dokumentacije. Najaktivniji arhivi u tom podruju
su: Dravni arhiv u Zagrebu, Dravni arhiv u Rijeci, Dravni arhiv u Zadru, Dravni
arhiv u Splitu, Dravni arhiv u Dubrovniku, Dravni arhiv u Pazinu i Dravni arhiv
u Sisku.
U Hrvatskom dravnom arhivu su se poetkom 2012. god. pokrenuli osnovni
i napredni programi za osposobljavanje i struno usavravanje osoba koje rade u
uredskom poslovanju, dokumentacijskim slubama ili sudjeluju u obradi i zatiti
poslovne ili slubene dokumentacije. Programi omoguuju stjecanje osnovnih znanja
54
Kristijan KARAJ I
i praktinih vjetina potrebnih u svakodnevnom rukovanju i obradi dokumentacije
u upravi, javnim slubama i privatnom sektoru. Sadraji programa obuhvaaju
ove cjeline: osnove uredskog poslovanja, sreivanje i popisivanje dokumentacije,
vrednovanje arhivskog gradiva, zatitu i uvanje gradiva, upravljanje elektronikim
dokumentima, komunikacijske vjetine u uredskom poslovanju, te praktian rad na
obradi spisa. Programi se izvode kao klasina ili konzultativno-instruktivna nastava,
a provode kroz vjebe i praktian rad. Po zavretku Programa stjee se struno
zvanje spisovodstvenog slubenika koje se upisuje u radnu knjiicu. Do 2012. god.
i Hrvatski dravni arhiv je redovno odraavao pripremne teajeve za polaganje
strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva.
Treba spomenuti i seminare koje ne odravaju nadlene arhivske ustanove
ve nadleno Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, a slui za pripremu
polaganja Dravnog strunog ispita. Dravni struni ispit sastoji se od dva dijela
opi i posebni. Opi dio ispita sastoji se od provjere znanja iz slijedeih predmeta:
a) Ustavno ureenje; b) Sustav dravne uprave; c) Slubeniki odnosi; d) Sustav
lokalne i regionalne samouprave; e) Upravni postupak i upravni sporovi; f) Uredsko
poslovanje; g) Osnove sustava EU.
8
Iz programa je vidljivo da samo jedan segment
pokriva upravljanje zapisima/dokumentacijom Uredsko poslovanje. Bilo bi dobro,
ali i poeljno da se i u program dravnog strunog ispita ukljue i predmeti vezani za
obradu i zatitu arhivskog gradiva.
U dananje vrijeme, arhivskim ustanovama, odnosno njihovim vanjskim
slubama najvie problema stvara upravo injenica o neinformiranosti i neznanju
odgovornih osoba kategoriziranih tijela. Kako bi se to promijenilo, nuno je educirati
i najvie elnike ustanova. Naravno, u praksi je to neizvedivo, jer veina elnika nije
zainteresirana za edukaciju koja se tie poslova pisarnice i pismohrane. Kako bi se
ukljuile i takve osobe na edukacije, obveza je svih arhivskih ustanova da putem
svojih vanjskih slubi redovito ukazuju na potrebu educiranja svih osoba koji su
posredno ili neposredno ukljuene u upravljanju dokumentacijom svoje ustanove.
Najvei problem za pravilno upravljanje dokumentacijom predstavljaju upravo
elnici ustanova koji svojim nerazumijevanjem i nepoznavanjem zakonskih propisa
ne omoguavaju pravilno rukovanje dokumentacijom svoje ustanove.
Smjernice za pravilno rukovanje dokumentacijom
U ovom poglavlju pokuat u dati kratke smjernice za pravilno rukovanje
dokumentacijom, a koje mogu posluiti svim djelatnicima zaduenim za gradivo
svoje ustanove. Naravno, neu detaljno obraivati problematiku cjelovitoga
upravljanja arhivskim i registraturnim gradivom, ve u se zadrati na uputama
koje mogu koristiti djelatnicima koji se ele upoznati s osnovnim postupanjima s
gradivom i usvojiti najosnovnija znanja iz arhivske djelatnosti.
8 Mreni izvor: http://www.uprava.hr/Osnovne informacije o Dravnom strunom ispitu
55
Arhivsko zakonodavstvo
Sve odredbe o arhivskom gradivu i arhivima, registraturnom gradivu
i uredskom poslovanju sadrane su u dvije grupe pravnih akata: u zakonima i
provedbenim propisima o arhivskoj djelatnosti i u zakonima i provedbenim propisima
o stvarateljima arhivskog gradiva.
Arhivski propisi koji se odnose na sve kategorizirane stvaratelje i imatelje
arhivskog i registraturnog gradiva u R Hrvatskoj su:
a) Zakon o arhivskom gradivu i arhivima
9

b) Pravilnik o predaji arhivskoga gradiva arhivima
10

c) Pravilnik o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
11

d) Pravilnik o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti
djelatnika u pismohranama
12

e) Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog
gradiva
13

Temeljni je Zakon o arhivskom gradivu i arhivima
14
u kojem su regulirana
obveze stvaratelja i imatelja arhivskog gradiva, pitanja zatite i koritenja arhivskoga
gradiva, ustroja arhivske slube u Republici Hrvatskoj kao i mehanizmi pravne
zatite.
Svi arhivski propisi dostupni su na mrenim stranicama Narodnih novina
d.d. (www.nn.hr) i Arhinet sustava: http://arhinet.arhiv.hr/Stvaratelji/Upravljanje
dokumentacijom. Za dodatne informacije vezane za arhivsko zakonodavstvo moe
se koristiti i Prirunik iz arhivistike I. dio, autora J oze Ivanovia, poglavlje:
Arhivsko i srodno zakonodavstvo.
15
Poeljno je poglavlje iz Prirunika za zatitu
o obradu arhivskog gradiva: Pravni okvir zatite i obveze stvaratelja i imatelja
arhivskog gradiva, autorice Pavice Antolovi i Vlatke Lemi.
16
Prirunici se mogu nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, ili se
mogu kupiti putem narudbenice. Vie informacija na: www.arhiv.hr / Javne usluge.
Uredsko poslovanje
Uredsko poslovanje ine poslovi na organizaciji dokumenata u sklopu
slubene korespondencije. Svrha uredskog poslovanja je pretraivanje. Osnovni
9 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
10 NN br. 90/02.
11 NN br. 63/04., 106/07.
12 NN br. 93/04.
13 NN br. 90/02.
14 NN br. 105/97.
15 J ozo Ivanovi, Prirunik iz arhivistike I. dio, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2010.
16 Struni ispit za zatitu i obradu arhivskog gradiva Prirunik, II. izdanje, Hrvatski dravni arhiv,
Zagreb, 2010.
56
Kristijan KARAJ I
postupci u uredskom poslovanju su: primanje i pregled akata, razvrstavanje,
registracija, upisivanje i evidentiranje akata.
Sva sredinja tijela dravne uprave, jedinice lokalne uprave i samouprave, te
pravne osobe s javnim ovlastima u R Hrvatskoj duna su voditi uredsko poslovanje
u skladu s Uredbom o uredskom poslovanju
17
i Pravilnikom o jedinstvenim
klasikacijskim oznakama stvaralaca i primalaca akata.
18
Za stvaratelje koje Uredba
o uredskom poslovanju ne obavezuje, poeljno je donoenje i potivanje internih
propisa o uredskom poslovanju, u cilju stvaranja kvalitetnog sustava. Donoenje
takvih propisa zakonska je obveza sukladno l. 17. i 18. Pravilnika o zatiti i uvanju
arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva.
19
.
Uredba o uredskom poslovanju
20
dostupna je na mrenim stranicama Narodnih
novina d.d. (www.nn.hr), a Pravilnik o jedinstvenim klasikacijskim oznakama
stvaralaca i primalaca akata
21
na mrenoj stranici http://cadial.hidra.hr. Preporua se i
Standardni projekt elektronikog uredskog poslovanja (SPEUP) - Verzija 1.0 iz 2010.
god. Dostupan je na mrenoj stranici: http://ehrvatska.neomedia.hr/hr.
Fiziko - tehnika zatita arhivskoga gradiva
Svaki kategorizirani stvaratelj i imatelj arhivskog gradiva u R Hrvatskoj
duan je osigurati primjeren prostor i opremu za smjetaj i zatitu arhivskoga
i registraturnog gradiva. Materijalna (ziko-tehnika) zatita arhivskoga i
registraturnog gradiva obuhvaa ziko-tehniku zatitu od oteenja, unitenja ili
nestanka.
Arhivsko se gradivo uva u optimalnim uvjetima, a oni znae iskljuivanje
svih tetnih utjecaja, pravilan odabir zatitne ambalae, pravilno rukovanje s
dokumentacijom, zatitu izvornog arhivskog gradiva kopiranjem na druge medije i sl.
Odgovarajuim prostorom za pohranu arhivskoga i registraturnog gradiva
smatraju se prostorije koje su suhe, prozrane, osigurane od poara i krae, udaljene
od mjesta otvorenog plamena i od prostorija u kojima se uvaju lako zapaljive
tvari, bez vodovodnih, kanalizacijskih, plinskih i elektrinih instalacija te razvodnih
vodova i ureaja centralnog grijanja bez odgovarajue zatite, ukljuujui i zatitu
od nadolaska nadzemnih i podzemnih voda.
Pravilnikom o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan
arhiva
22
ureuju se uvjeti uvanja i zatite javnog arhivskog i registraturnog gradiva
izvan arhiva i privatnog arhivskog gradiva za koje je utvreno da ima svojstva
17 NN br. 7/09.
18 NN br. 38/88.
19 NN br. 63/04., 106/07.
20 NN br. 7/09.
21 NN br. 38/88.
22 NN br. 63/04., 106/07.
57
kulturnog dobra, a dostupan je na mrenoj stranici Narodnih novina d.d. (www.
nn.hr). Takoer, preporua se i Prirunik za polaganje strunog ispita za zatitu i
obradu arhivskog gradiva poglavlje: Zatita arhivskog gradiva, autorice Tatjane
Munjak. Prirunik se moe nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, ili se
moe kupiti putem narudbenice. Vie informacija na: www.arhiv.hr / Javne usluge.
Sreivanje i tehniko opremanje arhivskoga gradiva
Arhivsko gradivo se moe srediti i opisati na razliite naine ovisno o
zadanom cilju i sukladno pravilima koja pomau kod sreivanja, a nazivaju se
arhivistikim naelima. Gradivo treba biti sreeno tako da korisniku struktura bude
pregledna i razumljiva, a da se gradivom lako upravlja.
Arhivsko se gradivo organizira u dokumentacijske zbirke ili cjeline.
Dokumentacijsku zbirku ili cjelinu ini arhivsko gradivo nastalo djelovanjem istoga
stvaratelja, zbirka dokumentacije odreene vrste ili namjene ili dokumentacija nastala
obavljanjem odreene djelatnosti. Dokumentacijska zbirka ili cjelina u pravilu se
oblikuje sukladno izvornoj organizaciji, odnosno klasikaciji dokumentacije koju
sadri.
U praksi su najee etiri razine na kojima se obavlja sreivanje: fond, serija,
predmet (dosije) i pojedinani dokument. Na poetku postupka sreivanja treba
obaviti osnovni uvid u gradivo njegov sadraj, porijeklo i stanje. Osim uvida u
samo gradivo, treba prouiti popise, primopredajne zapisnike i drugu dokumentaciju
koja sadrava informacije o gradivu.
Arhivsko gradivo mora biti tehniki opremljeno i oblikovano u arhivske
jedinice. Arhivska se jedinica obvezno ulae u zatitni omot ili drugu prikladnu
ambalau. Tako uloene u zatitni omot, odlau se u tehnike jedinice (mapa, fascikl,
arhivska kutija i dr.).
Pravilnikom o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan
arhiva
23
ureen je nain organizacije i evidentiranja arhivskog i registraturnog
gradiva, te nain tehnikog opremanja i odlaganja gradiva. Pravilnik je dostupan
na mrenoj stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Preporua se i Prirunik za
polaganje strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva poglavlje Sreivanje
i opis arhivskoga gradiva, autorice Meline Lui. Isto tako, korisno je koristiti i
Prirunik iz arhivistike I. dio, autora J oze Ivanovia, poglavlje: Arhivsko gradivo/
Arhivistika naela. Prirunici se mogu nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u
Zagrebu, ili se mogu kupiti putem narudbenice (www.arhiv.hr / Javne usluge).
23 NN br. 63/04., 106/07.
58
Kristijan KARAJ I
Dostava popisa gradiva nadlenom arhivu
Temeljem l.7. st.2. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima
24
svaki kategorizirani
stvaratelj i imatelj arhivskog i registaturnog gradiva duan je dostaviti nadlenom
arhivu popis cjelokupnoga gradiva, u svim segmentima poslovanja.
Pravilnikom o dopunama Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog
gradiva izvan arhiva
25
uveden je novi nain dostave popisa dokumentacijskih
zbirki i gradiva koje one sadre, tako da se oni nadlenom arhivu dostavljaju u
elektronikom obliku. Dostava u elektronikom obliku omoguuje aurno voenje
evidencija gradiva i znatno poboljava mogunosti pretraivanja i iskoristivost
podataka, bez suvinog ispisa i prepisivanja podataka. Predviena su dva naina
dostave navedenih popisa u elektronikom obliku: izravnim upisom u bazu podataka
nadlenog arhiva (Arhinet sustav) ili u obliku elektronikog obrasca (xml datoteke
sa strukturiranim podacima popisa) koji utvruje Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima
26
i Pravilnik o dopunama Pravilnika o
zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
27
dostupni su na
mrenoj stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Takoer, vie informacija o
samoj dostavi podataka u elektronikom obliku i Arhinet sustavu dostupno je na
mrenoj stranici: http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/Stvaratelji_DostavaPopisa.aspx.
Preporua se i Prirunik za polaganje strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog
gradiva poglavlje: Arhinet nacionalni arhivski informacijski sustav, autorice
Vlatke Lemi. Prirunik se moe nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu,
ili se moe kupiti putem narudbenice (www.arhiv.hr / Javne usluge).
Odabiranje i izluivanje gradiva
Odabiranje arhivskog gradiva je postupak kojim se iz registraturnog gradiva
temeljem utvrenih propisa odabire arhivsko gradivo za trajno uvanje. Izluivanje
je postupak kojim se iz neke cjeline gradiva izdvajaju jedinice iji je utvreni rok
uvanja istekao.
Svaki kategorizirani stvaratelj gradiva obavezan je redovito provoditi izluivanje
gradiva iji je rok uvanja istekao, a najkasnije 5 godina od posljednjeg provedenog
postupka.
Postupak odabiranja i izluivanja obavlja se temeljem Pravilnika o vrednovanju
te postupku odabiranja i izluivanja gradiva
28
Pravilnik je dostupan na mrenoj
stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Preporua se i Prirunik za polaganje
24 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
25 NN br. 106/07.
26 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
27 NN br. 106/07.
28 NN br. 90/02.
59
strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva poglavlje: Odabiranje i
izluivanje gradiva, autora Sinie Lajnerta.
Predaja gradiva nadlenom arhivu
Imatelji javnoga arhivskoga gradiva predaju gradivo nadlenom arhivu u skladu
sa odredbama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima.
29
Arhivi mogu preuzeti i
privatno arhivsko gradivo od pravnih i zikih osoba ako im one to gradivo daruju,
daju na pohranu ili ponude na otkup.
J avno arhivsko gradivo predaje se nadlenom arhivu u roku koji u pravilu ne
moe biti dulji od 30 godina od njegova nastanka. Prije predaje nadlenom arhivu,
stvaratelji, odnosno imatelji, duni su obaviti odabiranje i sreivanje gradiva.
Pravilnikom o predaji arhivskog gradiva arhivima
30
utvren je nain predaje
javnoga i privatnoga arhivskoga gradiva arhivima. Pravilnik je dostupan na mrenoj
stranici Narodnih novina d.d. (www.nn.hr). Korisne informacije mogu se pronai
i u Priruniku za polaganje strunog ispita za zatitu i obradu arhivskog gradiva
poglavlje: Predaja arhivskoga gradiva arhivima, autora Boruta Gulia.
Elektroniki dokumenti

Elektroniki dokument je bilo koji elektroniki medijski sadraj (osim raunalnih
programa i sistemskih datoteka) koji je namijenjen koritenju u elektronikom ili
pisanom obliku. Dokumenti u elektronikom obliku mogu sadravati hipertekst,
te koristiti zvune efekte i animacije. Elektroniki dokumenti ine svakodnevnu
suvremenog ivota koja se brzo razvija.
U organizacijama koje stvaraju dokumente i upravljanju njima koriste se razne
vrste elektronikih uredskih sustava. Takvi dokumentacijski sustavi jame odravanje
i zatitu autentinih, pouzdanih i dostupnih dokumenata kroz vrijeme.
Svaka kategorizirana ustanova mora prihvatiti i uvati elektronike dokumente
o svojim poslovnim funkcijama da bi udovoljili poslovnim potrebama i pravnim
zahtjevima. Glavna svrha stvaranja i upravljanja takvih dokumenata je osiguranje
dokazne vrijednosti.
Ukratko, da bi podravao poslovne funkcije i osiguravao dokaznu vrijednost,
elektroniki dokument mora imati nekoliko bitnih znaajki: autentinost, pouzdanost,
cjelovitost i iskoristivost. Uloga djelatnika zaduenih za gradivo svoje ustanove je da
ove znaajke primjene i u praksi.
29 NN br. 105/97., 64/00., 65/09.
30 NN br. 90/02.
60
Kristijan KARAJ I
Dodatne informacije mogu se pronai u Elektroniki dokumenti: Prirunik za
arhiviste studije, ICA, 2005. g. i ISO normi 15489-1:2001. Materijali se mogu
nabaviti u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu (www.arhiv.hr).
Zakljuak
Kategorizirane ustanove u Republici Hrvatskoj raspolau razmjerno malobrojnim
osobljem koje je osposobljeno za rukovanje dokumentacijom svoje ustanove. U
dananje vrijeme, veina bi kategoriziranih ustanova najradije zaposlila novu osobu
sa traenim kompetencijama i rijeila problem upravljanja gradivom svoje ustanove.
Meutim, to esto nije mogue, jer se posljednjih godina u R Hrvatskoj ne otvara
puno radnih mjesta ve upravo zatvara. Takoer, na tritu postoji i mali broj osoblja
s potrebnim vjetinama i znanjima u upravljanju dokumentacijom. J edini kadar
koji je trenutno osposobljen za obavljanje takvih poslova su arhivisti i djelatnici
u pismohranama s poloenim strunim ispitom za zatitu i obradu arhivskog i
registraturnog gradiva, a takav kadar je ve zaposlen u svojim ustanovama.
Kako bi se rijeio problem nedovoljno kvaliciranog kadra, nuna je jo vea
suradnja nadlenih arhivskih ustanova i kategoriziranih tijela. J edno od glavnih
ogranienja obrazovne strukture djelatnike u kategoriziranim tijelima je i vrlo
skromna ponuda obrazovanja. Arhivska zajednica se mora potruditi da osigura to
vie programa kontinuiranog obrazovanja namijenjen djelatnicima koji su zadueni
za obradu i zatitu gradivom svoje ustanove, jer su oni ve dio sustava i potrebno
im je pruiti dobro znanje i poznavanje suvremenih trendova na podrujima
upravljanja zapisima, elektronikih dokumenata, ziko-tehnike zatite gradiva itd.
U programe bi trebalo ukljuiti i to vie rukovodeeg kadra kategoriziranih tijela,
jer veliki utjecaj na motiviranost pojedinca ima i organizacijska kultura i podrka
koju organizacija prua osoblju.
Prijenos znanja od arhivista do djelatnika u pismohranama ima velik utjecaj na
opu razinu strunih kompetencija.
Summary
Categorized institutions in the Republic of Croatia have relatively few staff
who are trained to handle the documentation of an organization. Nowadays, most
institutions prefer to hire a new person with the required competencies and to address
the problem of managing their material facilities. However, it is often not possible
because in the past years jobs did not open, but usually close. Also, the market
there is also a small number of staff with the necessary skills and knowledge in
the management of documentation. The only staff who is qualied to perform such
61
jobs as archivists and staff in registries with state exam for the care and treatment of
archival and current records, and such staff are already employed in their institutions.
In order to solve the problem of insufcient qualied staff, it is necessary to
even greater cooperation between the competent archival institutions and authorities
categorized in Croatia. One of the major limitations of the educational structure
of employees of the bodies was categorized and a modest supply of education.
The archival community must strive to ensure that as many continuing education
programs for employees who are responsible for processing and preservation of
records of their institutions, because they are already part of the system and they need
to provide good knowledge and understanding of contemporary trends in the areas of
records management, electronic documents, physical and technical security material,
etc. the programs should include as many managerial staff of the body categorized
as a major inuence on the motivation of the individual and the organization has a
culture and an organization that provides support staff.
Knowledge transfer to an archivist of the staff in registries has a great impact
on the general level of professional competence.
63
Arhiv Jugoslavije
EDUKACIJA KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKOG
KADRA U OBLASTI ZATITE
PISANOG KULTURNOG NASLEA U SRBIJI
Abstrakt: lanak raz ma tra je dan od ak tu el nih pro ble ma u za ti ti pi sa ne
kul tur ne batine ne a de kvat nu or ga ni za ci ju ko lo va nja i obra zo va nja kon zer va tor-
sko-re sta u ra tor skog ka dra. Is tak nu ta je po tre ba or ga ni zo va nja mul ti di sci pli nar nog
obra zo va nja na aka dem skom nivou pre ma smer ni ca ma evrop skih kon zer va tor skih
or ga ni za ci ja: Evrop ske sa ve zne organizacije EC CO (Euro pean Confederation of
Con ser va tor Re sto rers Or ga ni za ti ons) i Evrop ske mre e za kon zer va ci ju, re sta u-
ra ci ju, obra zo va nje EN Co RE (Euro pean Net work for Con ser va tion Re sto ra tion).
Kljune rei: Kon zer va tor, re sta u ra tor, edu ka ci ja, pi sa no kul tur no na sle e
i multidisciplinar ni pristup.
Uvod
Da bi se mo gli bo lje uoi ti pro ble mi ve za ni za edu ka ci ju u obla sti kon zer-
va ci je, ko ri sno je podsetiti se ta se oe ku je od pro fe si o nal nog kon zer va to ra-re sta u-
ra to ra i ko je me re tre ba preduze ti ka ko bi se upo zna li sa sa vre me nim na u nim i teh-
ni kim do stig nu ima, ko ji se mo gu pri me ni ti u za ti ti ar hiv skih do ku me na ta i knji ga.
Pre ma Pro fe si o nal nim smer ni ca ma Evrop ske sa ve zne or ga ni za ci je za
konzervacije resta u ra ci je EC CO (Euro pean Con fe de ra tion of Con ser va tor-Re sto-
rers Or ga ni za ti ons) ko je su usvojene na Ge ne ral noj skup ti ni u Bri se lu, 1. mar ta
2002. godine stoji:
Kon zer va tor-re sta u ra tor je pro fe si o na lac ko ji tre ba da ima obu ku, zna nje,
ve ti ne, iskustvo i raz u me va nje da de lu je u ci lju ou va nja kul tur ne ba ti ne za do-
bro bit sa da njih i bu du ih ge ne ra ci ja. Kon zer va tor-re sta u ra tor do pri no si per cep ci ji,
uva a va nju i raz u me va nju kul tur ne bati ne u po gle du nje go vog i vot nog kon tek sta
i na sle a, kao i zi kih oso bi na. Pre u zi ma odgovor nost, vr i stra te ko pla ni ra nje,
di jag no sti ka is pi ti va nja, pra vlje nje pla no va, pred la ga nje kon zer va tor sko-re sta u ra-
tor skih tret ma na, tret ma na pre ven tiv ne za ti te, do pri no si stva ra nju dokumen ta ci je o
za te e nom sta nju ili in ter ven ci ja ma.
Kon zer va ci ja i re sta u ra ci ja je kom plek sna di sci pli na koja se ve o ma br zo raz-
vi ja, ta ko da stru njak u ovoj obla sti ima pro fe si o nal nu od go vor nost da bu de u to ku
64
sa no vim do stig nu i ma i da obez be di ade kvat nu prak su u skla du sa eti kim nor ma-
ma profesije. Sa vre me na kon zer va ci ja obuhvata tim ski rad iz me u broj nih spe ci ja-
li sti kih di sci pli na, kao i ko ri e nje svih re sur sa prirod nih i dru tve nih na u ka. Sto ga
je ko lo va nje kon zer va to ra-re sta u ra to ra slo en i od go vo ran po sao.
Pre ma re i ma Do na te le Ka va ce li iz Vi so kog in sti tu ta za kon zer va ci ju u Ri-
mu IS CR: Re sta u ra to ru - kon zer va to ru se da nas pri zna je ulo ga pro fe si o nal ca sa
auto nom nom tehnikonau nom spre mom ko ja se ba zi ra na eti kom ko du i pre ci zno
de ni sa nom po na a nju u od no su na kul tur no do bro, na po to va nju kon cep ta auten-
ti no sti, re ver zi bil no sti, prepoznatljivosti za hva ta re sta u ra ci je, uz po to va nje isto ri-
je kon zer va ci je i ma te ri ja la kul tur nog na sle a.
Raz voj kon zer va ci je u po sled njih e zde set go di na, a po seb no po sled nje dve
de ce ni je ukazu je na pro ces pro fe si o na li za ci je. To kom ovog pe ri o da na stali su mno gi
aka dem ski, stu dij ski pro gra mi za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju kul tur nog na sle a.
Istorijat obrazovanja konzervatorskog kadra u Srbiji
Po e ci sa vre me ne kon zer va ci je u Sr bi ji da ti ra ju s kra ja XIX ve ka i ve zu ju
se za Dru tvo srp ske slo ve sno sti i Srp sko ue no dru tvo i nji ho va na sto ja nja da se
sistematski pro u a va ju i zatite srp ske sta ri ne. U okvi ru Dru tva srp ske slo ve sno sti
po kre nu to je i ne ko li ko na u nih poduhva ta, is tra i va nja isto rij skih po da ta ka u ze mlji
i ino stran stvu ta ko da se, izmeu ostalog, od manastira Hi lan da r trailo oba ve te nje
o njegovim ru ko pi si ma i sta ri na ma. Ove ak tiv no sti se mogu sma tra ti pr vim ko ra ci ma
srpske kon zer va tor ske slu be.
Posle stvaranja Kra lje vi ne Sr ba, Hr va ta i Slo ve na ca po e lo se sa sa ni ra njem
spo me ni ka kul tu re, po kret nih i ne po kret nih, to se mo e vi de ti iz ra znih do pi sa upu-
e nih Mi ni star stvu prosve te, Mi ni star stvu ve ra i Kan ce la ri ji dvo ra.
Te me lji kon zer va ci je pi sa nog kul tur nog na sle a po sta vlje ni su 1925. go di ne
u Dr av noj ar hi vi Sr bi je. Ta da nji uprav nik Ri sta Oda vi do no si iz Bri se la for mu le
za re sta u ra ci ju ar hiv skih do ku me na ta, od no sno re cep te i de talj ne opi se po stu pa ka
za re sta u ra ci ju do ku me na ta raz li i tog ste pe na ote e no sti. Na osno vu po je di nih za-
pi sa, ko ji se u va ju u Ar hi vu Sr bi je, kao to su Predlog bu de ta za 1928.1929.
i Pred log bu de ta za 1929.1930., mo e se vi de ti da je uprav nik Dr av ne ar hi ve
od Mi ni star stva pro sve te tra io po sta vlje nje pre pa ra to ra, fo to gra fa i resta u ra to ra, ali
ni je na i ao na raz u me va nje nad le nih.
Or ga ni zo va na i plan ska za ti ta po i nje da se ostva ru je od mah posle Dru gog
svet skog rata, kada su do ne ti va ni prav ni ak ti iz obla sti za ti te kul tur nog na sle a.
Nad le no Mi ni star stvo pro sve te po ve ra va Umet ni kom mu ze ju u Be o gra du (Na rod ni
mu zej) po slo ve u va nja i za ti te spo me ni ka kul tu re, a u te svr he se for mi ra Ode lje nje
za za ti tu i na u no pro u a va nje spo me ni ka kul tu re. Ubrzo potom, 1947. go di ne Ode-
lje nje za za ti tu i na u no pro u a va nje spo me ni ka kul tu re o dva ja se od Umet ni kog
Edukacija konzervatorsko-restauratorskog kadra u oblasti zatite pisanog kulturnog naslea u Srbiji
65
mu ze ja i ustanovljava se pr va in sti tu ci ja za ti te u Sr bi ji Za vod za zati tu i na u no
pro u a va nje spo me ni ka Na rod ne Re pu bli ke Sr bi je.
Po et kom 1953. go di ne Za vod do bi ja pr vog stru nja ka za kon zer va ci ju i
re sta u ra ci ju pisa nog kul tur nog na sle a ko ji je specijalizirao u Pu blic Re cord Of ce,
u Lon do nu, ta ko da se mo glo ot po e ti sa kon zer va tor sko-re sta u ra tor skim ra do vi ma,
kao i sa obu kom no vih ka dro va. Kon zer vi ra no je vi e ba kro re za ra e nih za iz lo bu
po sve e nu Prvom srpskom ustanku pod vostvom Ka ra or a, raz ne po ve lje, pi sma,
ma pe, knji ge, 11 ru ko pi sa i je dan ru ko pis na pergamen tu. Od ta da da ti ra zna aj na
edu ka tiv na mi si ja ove in sti tu ci je. U Za vo du su odr a na tri kur sa na ko ji ma je za
ru nu re sta u ra ci ju ospo so bljen iz ve stan broj rad ni ka ko ji e potom svoja znanja i
umea primenjivati po bi bli o te ka ma, ar hi vi ma i mu ze ji ma Sr bi je i dru gih re pu bli ka
ta da nje SFRJ .
Sa ve zni in sti tut za za ti tu spo me ni ka kul tu re osno van je 1950. go di ne, a od
1963. go di ne nosi naziv Jugoslovenski in sti tut za za ti tu spo me ni ka kul tu re, i imao je
zna aj nu ulo gu u obrazova nju i usavra va nju kon zer va tor sko-re sta u ra tor skih ka dro-
va. Pri o ri tet ra da In sti tu ta bi lo je ko lo va nje stru nja ka za od re e ne obla sti u svet ski
po zna tim in sti tu ci ja ma u Pa ri zu, Bri se lu, Londo nu i Rimu.
Posle osnivanja La bo ra to ri je za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju Dr av nog ar hi-
va FNRJ , angaovana su dva di plo mi ra na he mi a ra ko ja su ot po e la svo ju obu ku u
He mij skom in sti tu tu Srpske aka de mi je na u ka, a spe ci ja li za ci ju su na sta vi li u Pa ri zu
(Ate lje za kon zer va ci ju dokumena ta i knji ga pri Fran cu skom na ci o nal nom ar hi vu),
Gre no blu (ko la za har ti ju) i na Institu tu za pa to lo gi ju knji ge Al fon so Ga lo u Ri mu.
Pro ble mi u oblasti zatite ote e ne ar hiv ske gra e i naini njihovog reavanja
bili su i predmet broj nih strunih sa ve to va nja i kon fe ren ci ja. To kom 80-ih go di-
na pro log ve ka u J ugoslaviji je sprovedena re for ma kol stva i u okviru Sred njeg
usme re nog obra zo va nja uvedena je stru ka ar hiv ski pre pa ra tor. U Be o gra du su ge ne-
ra ci je ue ni ka, uz te o rij ski, imale i prak ti ni pro gram ra da, ko ji se od vi jao u Ar hi vu
J u go sla vi je.
Pe da go ki rad Ar hi va Sr bi je je za po eo 1979. go di ne, od ka da su re dov no
odravana preda va nja na te a ju za ar hi vi ste i ar hiv ske po mo ni ke. Bu du i stru nja ci
su upo znavani sa elemen ti ma in di rekt ne i di rekt ne za ti te, na i nom ra da u la bo ra-
to ri ji i teh ni ka ma ko je se primenju ju. Ka dro vi za za ti tu pi sa nog kul tur nog na sle a
iz biv e SFRJ si ste mat ski su ob u a va ni u labo ra to ri ja ma Ar hi va Ju go sla vi je, Ar hi va
Sr bi je i Na rod ne bi bli o te ke Sr bi je.
66

Ar hiv Jugos lavije
Pr va i je di na vi so ko kol ska institucija na ko joj se obra zo vao kon zer va tor-
sko-restauratorski ka dar sa pro sto ra ta da nje J u go sla vi je bio je Kul tu ro lo ki fa kul tet
na Ce ti nju. Ovaj fakultet je osno van 1981. go di ne, s osnovnim ci ljem da se usvo-
je zna nja i do stig nu a u za ti ti kultur nog na sle a i da se ob u e stru nja ci, ko ji bi
se po sve ti li kon zer va ci ji i re sta u ra ci ji spomeni kog bla ga pre o sta log posle ra zor-
nog ze mljo tre sa u Cr noj Go ri, 15. apri la 1979. godine.
1
Ka ko bi se is pu ni li svi za-
hte vi stru ke stu di je su bi le za sno va ne na in ter di sci pli nar nom prin ci pu, iz u a va nju
pri rod nih i hu ma ni sti kih na u ka, kao i na prak ti noj obu ci ko ja je podrazume va la
ori gi nal ne pred me te. O to me ta se oe ki va lo od bu du eg pro fe si o nal ca naj bo lje
sve do e re i de ka na Pa vla Mi jo vi a izgovorene na sve a nom otva ra nju fa kul te ta:
Sa mo se po se bi ra zu mi je da spre ma nje stru nja ka ko ji ma je du nost da vra te i vot
ugro e nom spo me ni ku pretposta vlja so lid no isto rij sko-umjet ni ko, et no i sto rij sko i
et no graf sko obra zo va nje kao neizbjenu pred spre mu za je dan ve o ma de li ka tan i od-
go vo ran po sao ko je ga e se pri hva ti ti uzima ju i u ru ke do ku ment isto ri je, spo me nik
na e pro lo sti.
Posle za vr e nog e tvo ro go di njeg ko lo va nja na Kul tu ro lo kom fa kul tetu
stu den ti su stica li zva nje di plo mi ra ni kon zer va tor - re sta u ra tor. Meutim, se dam go-
di na ka sni je, Kultu ro lo ki fa kul tet Od sjek za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju uki nut je
i tran sfor misan u Fa kul tet likov nih umjet no sti.
1 Ze mljo tre som je, pre ma ta da njim sta ti sti kim po da ci ma, na te ri to ri ji Cr ne Go re ote en 1641 ne-
po kret ni spo me nik, 33.000 mu zej skih eks po na ta u 18 mu ze ja i ga le ri ja, 238 ar hiv skih fon do va sa 2000
du nih me ta ra ar hiv ske gra e i vi e hi lja da pri me ra ka iz knji nih fon do va.
67
O oprav da no sti po sto ja nja jed ne ta kve in sti tu ci je na ovim pro sto ri ma naj-
bo lje govori poda tak da ve li ki broj njenih di plo mi ra nih kon zer va to ra-re sta u ra to ra
da nas ra di u vo de im institucijama za ti te kulturnog naslea ce log re gi o na (ar hi vi,
bi bli o te ke, mu ze ji, ga le ri je, za vo di za za ti tu spo me ni ka kul tu re, Cen tral ni in sti tut
za kon zer va ci ju i dr.).
Zgrada francuskog poslanstva na Cetinju u kojoj je bio smeten Kulturoloki fakultet
Postojei edukativni programi
Danas u Sr bi ji jo uvek ne po sto ji ni je dan ade kva tan pro gram ko ji pru a
vi so ko obrazova nje iz oblasti kon zer va ci je i re sta u ra ci je pisanog kul tur nog na sle a
u Sr bi ji.
Pred u slov da bi se ne ko ba vio kon zer va ci jom pi sa nog na sle a u Sr bi ji jeste
da ima zavren ne ki od fa kul te ta na ko ji ma se iz u a va kon zer va ci ja i re sta u ra ci ja, ili
da ima fa kul tet sko obra zo va nje bi o lo kog, he mij skog ili teh no lo kog usme re nja, i
da posle od re e nog vre me na prove de nog u ne koj od kon zer va tor sko-re sta u ra tor skih
la bo ra to ri ja po lo i stru ni is pit za zva nje kon zer va tor. Is pit za zva nje kon zer va tor
pi sa ne kul tur ne ba ti ne se po la e u Na rod noj bi bli o te ci Sr bi je, dok se zva nja vi i
kon zer va tor i kon zer va tor sa vet nik sti u u Na rod nom mu ze ju u Beogradu.
Pre pa ra to ri ili teh ni a ri re sta u ra to ri ima ju sred njo kol sko obra zo va nje he-
mij skog grakog usme re nja. Posle ade kvat ne obu ke po la u zva nja za pre pa ra to ra/
re sta u ra to rateh ni a ra, a nakon iz ve snog bro ja go di na pro ve de nih u prak si mo gu
po la ga ti za vi eg re sta u ra to ra teh ni a ra.
68
U Sr bi ji je prak sa da se u in sti tu ci ja ma za ti te pi sa nog kul tur nog na sle a
na ziv konzervator ko ri sti za stru nja ke sa fa kul tet skom di plo mom, dok na ziv re sta u-
ra tor nije u upotrebi, osim za re sta u ra to re teh ni a re. Ka ko se, meutim, po slo vi kon-
zer va ci je i re sta u ra ci je proimaju i ka ko kom ple tan po sao obavlja je dan stru njak
naj bo lje bi bi lo ko ri sti ti na ziv kon zer va tor - restaura tor ko ji je inae ar mi san 1984.
go di ne na ICOM-ovom kon gre su u Ko pen ha ge nu.
2
Na ziv kon zer va tor je po tvr di-
la Evrop ska kon fe de ra ci ja kon zer va tor sko-re sta u ra tor skih or ga ni za ci ja EC CO na
Op toj skup ti ni odranoj u Bri se lu 1993. godine.
Period 70-ih i 80-ih go di na XX ve ka karakteristian je po tome to se u i ta-
voj Evro pi osni va ju no ve ko le za kon zer va ci ju i re sta u ra ci ju vi so kog kva li te ta, kao
to su: Ha mil ton Ke r Insti tu t na Uni ver zi te tu u Kem bri du, ko la pri Kra ljev skoj
aka de mi ji le pih umet no sti u Kopenha ge nu, Od sek za re sta u ra ci ju na Aka de mi ji le pih
umet no sti u Dre zde nu, na uni ver zi te ti ma u paniji (Ma dri d), Ho lan di ji i Bel gi ji. U
Sr bi ji je situacija bila takva da se kra jem 70-ih go di na pro log ve ka pr vi put skrom-
no uvo di obra zo va nje za kon zer va to ra-re sta u ra to ra na univerzitetskom ni vou i to na
Fa kul te tu pri me nje nih umet no sti u Be o gra du.
Danas se u Sr bi ji na aka dem skom ni vou kon zer va ci ja, restauracija i pre ven-
tiv na za ti ta iz u a vaju na Fa kul te tu pri me nje nih umet no sti u Be o gra du, Kon zer va-
tor skoj aka de mi ji Srp ske pra vo slav ne cr kve i Cen tral nom in sti tu tu za kon zer va ci ju
(CIK) u Be o gra du.
Fa kul tet pri me nje nih umet no sti je 1978. go di ne uveo u osnov ne stu di je (IV i
V go di na) pred me te iz obla sti re sta u ra ci je sli ka na plat nu, dr ve tu (iko na), kon zer va-
ci ju i re sta u ra ci ju zid nih i pod nih sli ka (fre ske i mo za i ci). Od 2003. go di ne for mi rani
su Od sek za kon zer va ci ju i restauraciju i tri ate ljea:
ate lje za kon zer va ci ju sli ka
a) kon zer va ci ja i re sta u ra ci ja zid nog sli kar stva
b) re sta u ra ci ja i kon zer va ci ja ta fe laj nog sli kar stva
sli ke na plat nu
sli ke na dr ve nom no si o cu
ate lje za konzervaciju skulp tu ra
ate lje za kon zer va ci ju umet ni kih de la na pa pi ru.
Kon zer va tor ska aka de mi ja Srp ske pra vo slav ne cr kve ima obra zov ne pro gra me
re sta u ra ci je sli ka na plat nu, dr ve tu, mal te ru, pa pi ru, ali se to od no si sa mo na cr kve na
do bra.
Cen tral ni in sti tut za kon zer va ci ju u Be o gra du re a li zu je po seb ne edu ka tiv ne
pro gra me iz re sta u ra ci je i kon zer va ci je kul tur nog na sle a na ni vou aka dem skog i
post di plom skog obrazovanja.
2 Veina evropskih drava imala je drugaiji pristup: na engleskom govornom podruju koristio se
naziv konzervator, a u germansko-romanskim zemljama restaurator. Godine 1978., na 5. trijenalnom
sastanku ICOM-CC u Zagrebu, izabrana je radna grupa koja je trebala da denie profesiju konzervator-
restaurator. Posle est godina rada, saradnje i diskusija lanova ICOM-a, UNESCO-a, IIC-a i ICCROM-a
u Kopenhagenu je 1984. godine jednoglasno usvojen naziv konzervator-restaurator.
69
Osni va nje di plom skih i aka dem skih stu di ja pre ven tiv ne kon zer va ci je ini ci ra lo
je nekadanje Ode lje nje za pre ven tiv nu za ti tu, Di ja na Na rod nog mu ze ja u Be o gra du,
a stu di je su u pe ri o du 2008.2011. godine re a li zo va ne kao za jed ni ki pro gram Uni-
ver zi te ta u Be o gra du i Univer zi te ta u Pa rizu 1 Pan teonSor bo na. Od 2009. godine
osni va njem Cen tral nog instituta za kon zer va ci ju or ga ni zo va nje na sta ve prelo je u
nad le nost Cen tra za edu ka ci ju no vo o sno va nog in sti tu ta. Od akademske 2011/2012.
pro gram se ostvaruje u sa rad nji sa Uni ver zi te tom Sin gi du num u Be o gra du.
Pro gram je osmi ljen kao mul ti di sci pli na ran, sa ci ljem uvo e nja pre ven tiv-
ne za ti te u arhi ve, bi bli o te ke, mu ze je i ga le ri je. Ra di se o jed no go di njem pro gra mu
zasnovanom, u ve li koj me ri, na prak ti nim ve ba ma ko ji se od vi ja ju u in sti tu ci ja ma
kul tu re be o grad ske re gi je i Vojvodine dok se pre da va nja re a li zu ju u pro sto ru Uni-
ver zi te ta Sin gi du num. Pre da va i su strunja ci u obla sti kon zer va ci je iz Sr bi je i ino-
stran stva, kao i pro fe so ri srp skih i stra nih univerziteta iz obla sti koje su od in te re sa
za pre ven tiv nu kon zer va ci ju.
Ovaj pro gram je u skla du sa pri stu pi ma ko je pro mo vi u mno ge me u na rod-
ne in sti tu ci je i or ga ni za ci je ko je se ba ve kon zer va ci jom kao to su IC CROM, Ka nad-
ski kon zer va tor ski in sti tut, In sti tut za kul tur no na sle e Ho lan di je i dru gi.
U Evro pi sli ni pro gra mi po sto je sa mo na tri uni ver zi te ta: Uni ver zi tet Pa riz 1
Sor bo na (Fran cu ska), Univerzitet u Kar di fu i Uni ver zi tet Nor tum bri ja u Nju ka slu (Ve-
li ka Bri ta ni ja).
U okviru Cen tra za obra zo va nje CIK-a postoje re gi o nal ni edu ka tiv ni pro gra-
mi u oblasti za ti te ba ti ne, sa sle de im osnov nim ci lje vi ma i za da ci ma:
stva ra nje i ro ke ba ze pro fe si o nal nih stru nih ka dro va ko ji e se ba vi ti za ti-
tom na sveobu hva tan na in;
ob u a va nje pro fe si o nal nih ka dro va iz Sr bi je i ze ma lja re gi o na;
in te gri sa nje is tra i va kog ra da, pre ven tiv ne za ti te i kon zer va tor skog tret-
ma na u programe stu di ja na Uni ver zi te tu;
or ga ni zo va nje spe ci ja li za ci ja i stal nih stru nih osa vre me nji va nja iz svih
obla sti za ti te bati ne;
us po sta vlja nje tim skog ra da i in si sti ra nje na pri me ni pro fe si o nal ne eti ke;
sti mu li sa nje is tra i va nja u pre ven tiv noj za ti ti kon zer va tor skim tret ma nima,
dokumentaci ji, mar ke tin gu i od no si ma sa jav no u, pre zen ta ci ji ba ti ne i
osta lim aspektima za ti te;
edu ka tiv ni pro gra mi za jav nost i pu bli ku zbog po di za nja ni voa sve sti i ro ke
pu bli ke u vezi sa bri gom o ba ti ni.
70
Diplomirani konzervator na obuci u CIK-u, u Ateljeu za konzervaciju slika na papiru
Ka ko bi se pre va zi li pro ble mi u obla sti za ti te, edu ka ci je konzervatorsko-
re sta u ra tor skog ka dra u Sr bi ji i u skla du sa sa vre me nom evrop skom prak som neo p-
hod no je po di i stepen visokokol skog obra zo va nja na vii ni vo pra te i pro fe si o nal-
ne smer ni ce ko je da ju pri o ri tet univer zi tet skom obra zo va nju.
Evrop ska sa ve zna or ga ni za ci ja kon zer va ci je re sta u ra ci je EC CO ob ja vi la
je osnov ne pro fe si o nal ne smer ni ce, ko ji ma se zah te va da obu ka za kon zer va to ra - re-
sta u ra to ra bude orgnizova na na uni ver zi tet skom ni vou. Ovaj zah tev je 1997. go di ne
pre for mu li san i u okvi ru Doku men ta iz Pa vi je
3
ko ji se ba vi op tim prin ci pi ma ko je
tre ba pred lo i ti Evrop skoj uni ji radi pri zna va nja i pro mo vi sa nja kon zer va ci je i re-
sta u ra ci je kao di sci pli ne ko ja se iz u a va na univerzitet skom ni vou ili na ni vou ko ji
je pri znat kao ekvi va lent uni ver zi tet skom. Od ta da je na evrop skom ni vou pro fe si ja
kon zer va to ra - re sta u ra to ra priznata pa ra lel no sa pri hva ta njem pre po ru ka za obu ku
ko je se za sni va ju na ga ran to va nju pe to go di njeg obra zo va nja po evropskom mo de lu
spe ci ja li sti kih stu di ja, uz mo gu nost stu di ra nja na dok tor skom ni vou.
Od 1997. go di ne po sto ji i EN Co RE - Euro pean Net work for Con ser va tion
Re sto ra tion (Evrop ska mre a za kon zer va ci ju, re sta u ra ci ju), ko ja je osno va na sa
osnov nim ciljem da promovi e is tra i va nje i obra zo va nje kul tur nog na sle a, to je
3 Do ku ment iz Pa vi je, Sa mit Za ti ta kul tur nog na sle a ka evrop skom pro lu re sta u ra to ra kul tur nih
do ba ra 1997., obja vljen u Bil te nu Udru e nja Se ko Su ar do, do da tak br. 3.
71
za sno va no na uputstvima i preporu ka ma da tim u pro fe si o nal nim smer ni ca ma Evrop-
ske sa ve zne or ga ni za ci je kon zer va ci je re sta u ra ci je i do ku men ta iz Pa vi je, ok to bra
1997. godine.
Volonteri u laboratoriji Arhiva Jugoslavije
Pri li kom edu ka ci je kon zer va to ra-re sta u ra to ra tre ba ima ti u vi du da su i te o-
rij ska i praktina obu ka od ve li kog zna a ja. Prak ti na obu ka pod ra zu me va tret man
ori gi nal nih pred me ta, a ka da je re o te o rij skoj obu ci potrebno je us po sta vi ti rav no-
te u iz me u pri rod nih i dru tve nih na u ka.
Te o rij ski pred me ti ko je tre ba sva ka ko iz u a va ti su sle de i:
eti ki prin ci pi kon zer va ci je i re sta u ra ci je;
pri rod ne na u ke: he mi ja, bi o lo gi ja;
hu ma ni sti ke: isto ri ja, pa le o gra ja, isto ri ja umet no sti, lo zo ja, et no lo gi ja,
ar he o lo gi ja;
isto ri ja ma te ri ja la i teh ni ka, teh no lo gi ja pro cesa pro iz vod nje;
iden ti ka ci ja stu di ja pro ce sa pro pa da nja;
iz la ga nje i tran sport kul tur nih do ba ra;
te o ri ja teh ni ka i me to de kon zer va ci je re sta u ra ci je i pre ven tiv ne za ti te;
pro ce si re pro du ko va nja;
me to de do ku men ta ci je;
me to de na u nog is tra i va nja;
isto ri ja kon zer va tor skih tret ma na;
72
prav na pi ta nja;
me nad ment;
zdra vlje i bez bed nost, uklju u ju i i pi ta nje za ti te i vot ne sre di ne;
ko mu ni ka cij ske ve ti ne, uklju u ju i i in for ma ci o ne teh no lo gi je.
Zna a jan seg ment u una pre e nju za ti te pi sa nog kul tur nog na sle a jeste
spro vo e nje progra ma obu ke i usa vr a va nje pro fe si o na la ca na in ter di sci pli nar nom
prin ci pu.
Ka ko po sto je i kon zer va tor sko-re sta u ra tor ski ka dar ima zna aj nu ulo gu u
for mi ra nju novih ka dro va, od ne pro ce nji ve je va no sti obra zo va nje pro fe si o na la ca,
od no sno edu ka ci ja eduka to ra. To se moe postii pu tem se mi na ra, spe ci ja li sti kih
kur se va, spe ci ja li za ci ja, stal nom sa rad njom sa uni ver zi te ti ma. Osa vre me nji va nje i
usa vr a va nje zna nja u obla sti te o ri je za ti te, meto do lo gi je kon zer va ci je i pre zen-
ta ci je na sle a, spro vo e nje obu ke iz obla sti pre ven tiv ne za ti te i kon zer va tor skih
tret ma na treba da budu u skla du sa mul ti di ci pli nar nim pri stu pom kon zer va ci ji i sa
me u na rod nim stan dar di ma i pre po ru ka ma.
Zakljuak
Obra zo va nje i obu ka kon zer va to ra - re sta u ra to ra su neophodni da bi se odr-
ali stan dar di pro fe si je. Pro fe si o nal na edu ka ci ja kon zer va to ra - re sta u ra to ra na uni-
ver zi tet skom ni vou ma ster ili pri zna ti ekvi va lent tre ba da budu pri o ri tet za obra zo-
va nje ovog ka dra u Srbiji.
U skla du sa smer ni ca ma evrop skih udruenja ko ja pro mo vi u obra zo va nje
konzervatora -re sta u ra to ra tre ba pri stu pi ti izradi ozbilj nih vi so ko kol skih pro gra ma,
bi lo da se studi je or ga ni zu ju kao od se ci pri ve po sto je im fa kul te ti ma ili da se
or ga ni zu ju po seb ne stu di je, ko je bi bi le zajedni ke za kon zer va to re i re sta u ra to re
svih spe ci jal no sti, jer sa mo do bro ko lo va ni stru njak mo e do no si ti is prav ne od lu ke
u po gle du za ti te kulturnog naslea. Uz obra zo va nje stude na ta bitna je i edu ka ci-
ja pro fe si o nal no ospo so blje nih konzervatora - restauratora ra di da ljeg usavravanja,
naunog i obra zov nog ra da. Tre ba uvek ima ti u vi du da sa mo pro fe si o nal no ob u e ni
ka dro vi mo gu da omo gu e kre i ra nje i spro vo e nje ja sno osmi lje ne na ci o nal ne stra te-
gi je za ti te pisa ne ba ti ne.
Raz vi ja nje sve sti o zna a ju ou va nja pi sa nog kul tur nog na sle a i kre i ra nje
stra te gi je obra zo va nja ka dro va u oblasti zi ke i pre ven tiv ne za ti te tre ba da pred-
sta vljaju mo ral ni imperativ za sve in sti tu ci je i po je din ce ko ji se ba ve za ti tom.
Summary
For the existing educational program in Serbia should be noted that there
still is no adequate program that provides higher education in conservation and
73
restoration of cultural heritage in Serbia. Education and training are required to
maintain the standards of the profession. Professional education of conservators-
restorers at the university level or recognized equivalent master, should be a priority
for conservation-restoration education personnel in our country.
There is a requirement to organize a multidisciplinary academic education
at the academic level according to the guidelines of European conservation
organizations: ECCO European Confederaction of Conservator-Restorers
Organizations and Encore European Network for Conservation - Restoration.
In accordance with the guidelines of European associations that promote the
education of conservators-restorers to approach making a serious academic program,
whether studies are organized as departments at existing universities, or to organize
a separate study, which would be common for conservators and restorers of all
specialties, because only well-trained professional can make an informed decision
regarding protection. In addition to education of students, it is very important
professional training also, of qualied conservator-restorers, for further improvment,
scientic and educational work. Always bear in mind that only professionally trained
staff can provide design and implementation of clearly dened national strategy for
the protection of the written heritage.
Raising awareness on the importance of the written cultural heritage and
creating a strategy for education of personnel in the eld of physical and preventive
care, what should be a moral imperative for all institutions and individuals involved
in the protection.
75
Meunarodni institut arhivskih nauka Univerziteta u Mariboru (CIMRS)/
Meunarodni institut arhivskih nauka Trst/Maribor
MASTER STUDIJ ARHIVISTIKE I DOKUMENTOLOGIJE
(Nova i dopunska znanja za arhivski struni rad u profesionalnim
arhivima i arhivskim slubama kod stvaralaca arhivske i
dokumentarne grae)
Abstrakt: Autor predstavlja najprije akademsku zajednicu, koju predstavlja
Evropski centar Maribor (kratko ESM), koja je kao neprotna, nedravna ustanova
registrovana za izvravanje visokokolskog obrazovanja i izvoenje istraivakih
projekata. Na ESM je do sada akreditirano vie studijskih programa I, II i III stepena
tako da trenutno pokriva nekoliko nacionalnih i meunarodnih istraivakih
projekata.
Studij II stepena Arhivistike i dokumentologije je novi program, koji e po
zavrenom studiju omoguiti studentima da dobiju titulu magistar(ica) arhivistike
i dokumentologije. Program je bio pripremljen u saradnji s naim i stranim
arhivskim strunjacima. Dobio je potporu mnogih pojedinaca, slovenskih arhiva,
kao i srodnih institucija i drutava u zemlji i inostranstvu. Studij je namijenjen u
svrhu sticanja znanja iz oblasti arhivistike, arhivske teorije i prakse, informatike,
dokumentologije, dakle tih novih i dopunskih saznanja, koja trebaju zaposleni
u profesionalnim arhivskim ustanovama ili u arhivskim slubama kod stvaralaca
arhivske i dokumentarne grae, kao i svim, koji se bave s bilo kojim procesima u vezi
sa dokumentacijom, ne gledajui na to u kojem obliku i na koji nain zapisi nastaju
i skladite se.
Kljune rijei: Studij arhivistike i dokumentologije na II stepenu po Bolonji,
Evropski centar Maribor - Alma Mater Evropaea, nastavni plan, uslovi studija, opte
informacije o studiju.
Uvod
Podnositelj magistarskog studijskog programa Arhivistika i dokumentologija
na drugom stepenu je ALMA MATER EUROPAEA EVROPSKI CENTAR
MARIBOR (kratko ESM). ESM je akademska zajednica, organizovana kao
neprotna nedravna ustanova, registrovana za izvravanje visokokolskog
obrazovanja i istraivakog programa. Posveena je istraivakim i visokokolskim
studijskim programima s podruja ekologije, reintegracije, kulturne i meukulturne
relacije, te zdravstva i socijale.
76
ESM ima ve niz godina akreditaciju za status visokokolskog instituta,
odluku za upis u evidenciju istraivakih organizacija, te akreditaciju ve 11
visokokolskih studijskih programa. ESM je osnovalo 8 meunarodnih istraivakih
grupa, te se kandidovao na konkurse za meunarodne istraivake i razvojne
projekte. Meu kljune ciljeve ESM, koji od 2011. godine nastupa pod imenom
ALMA MATER EUROPAEA EVROPSKI CENTAR MARIBOR spada, takoer,
i promocija evropskih studija u dravama srednje i june Evrope, koje se jo nisu
prikljuile Evropskoj uniji, ali e uskoro postati dio nje. S tom namjenom je ESM
razvila i akreditirala kvalitetne studijske programe s ueem profesora iz drava
srednje i june Evrope, posebno Podunavlja, istovremeno je uspostavila i pojaala
dvostrane i viestrane kontakte meu univerzitetima. ESM djeluje tako da podupire
razvoj kulturnih elemenata, razvoj profesionalnih standarda, razvoj evropskih
vrijednosti, ouvanje prirodnih izvora, ekologije, trita robe, usluga, kapitala i rada,
te kao akademska zajednica daje svoj doprinos kod razvoja zajednike evropske
privrede, politikog i kulturnog prostora.
ESM postaje meunarodni evropski univerzitet, centar kvaliteta u
obrazovanju i istraivanju, tako da e sa stratekim i primjenjivim razvojem
kreativno rjeavati privredne tehnoloke, socijalno-politike, ekoloke okvire i
meukulturne probleme Centralne i J une Evrope, naroito Podunavlja i Balkana.
Akademska zajednica ocjenjuje, da je poboljani program edukacije u Podunavlju
preduslov za njegovu reintegraciju. Poboljani program svih generacija je danas
mogu s uvoenjem novih informacijskih tehnologija u obrazovanju, koji je naroito
interaktivna informacijska tehnologija i sl.
S tom namjenom i na osnovi tih rezultata je, takoer, bio razvijen
magistarski studijski program Evropske poslovne studije/Europen business studies,
koji pokriva podruja: Evropske integracije/European Integrations, Evropski
projektni menadment/European project management i Privredni razvoj regija i
mjesta/Regional development and urban planing. Evropska akademija znanosti
i umjetnosti (EASA Salzburg) je s utemeljenjem Alma Mater Europaea, postavila
organizacijski okvir i sadrajni program za kulturnu i profesionalnu obnovu regije
s mreom veom od 250 univerzitetskih profesora i 40 akademskih institucija iz 12
drava iz Podunavlja.
Evropska akademija nauke i umjetnosti u Salzburgu (dalje EASA), koja
povezuje 1400 vrhunskih naunika, u pravilu univerzitetskih profesora, meu
kojima brojni od njih, su odlikovani Nobelovom nagradom, je 2009. godine
dodijelila Evropskom centru Maribor akademski patronat, te pozvala sve lanove
EASA, da uestvuju u razvoju institucije i izvoenju programa. Godine 2011. EASA
je dodijelila Evropskom centru Maribor institucionalni patronat i tako ga ukljuila
u novoosnovani univerzitet Alma Europaea za Podunavlje. Pored pedagokih
programa iz podruja ekologije, reintegracije, meukulturnog i meugeneracijskog,
koegzistencije te kulture, arhivistike i dokumentologije, zdravstva i socijale,
Evropskom centru Mariboru, povjerena je i organizacija projekta Regonal Interactive
Educational Network (REIN).
Master studij arhivistike i dokumentologije (nova i dopunska znanja za arhivski struni rad...)
77
ESM se osim toga uspjeno kandidovala na domaim i meunarodnim
natjeajima s prekograninim inovacijskim mreama, te uspjela napraviti vrijednosnu
analizu za podrku inovativnim alatima za poveanje uspjenosti slovenskih i
austrijskih poduzea/Wertanalyse Landerubergreifendes Innovations-Netzwerk fur
den Einsatz der Wertanalyse als Innovationswerkzeug zur Steigerung des Erfolges
slowenischer und osterreichischer Unternehmen.
Na ESM su, do sada, bili akreditirani slijedei akademski programi: studijski
program I i II bolonjski stepen Upravljanje i voenje poslovnih sistema, studijski
program I bolonjskog stepena Finansijske usluge, studijski program II bolonjskog
stepena Evropski poslovni studij, studijski program I bolonjskog stepena
Ekoremedijacije, studijski program I bolonjskog stepena Zdravstvena njega,
studijski program I bolonjskog stepena Fizioterapija, studijski program I, II i III
bolonjskog stepena Socijalna gerontologija, studijski program II bolonjskog
stepena Arhivistika i dokumentologija.
Studij Arhivistike i dokumentologije
Uz podrku lokalne zajednice, te privrednih subjekata i saradnju stranih
partnera, bio je osnovan samostalni zavod Evropski centar Maribor, s namjenom
da razvija aplikativne, interdisciplinarne, evropski orijentisane visokokolske
dodiplomske i postdiplomske programe, koji su komplementarni postojeim
programima, a decitarni na domaem i evropskom tritu.
Razvoj te vrste programa je potreban radi sve veih potreba znanja u vezi s
problemima poslovanja s dokumentacijom. Slovenija, kao i iri prostor, hitno treba
studijski program Arhivistika i dokumentologija, koji podrava drugaije, trajnije
i odgovornije odluivanje, to je od kljunog znaaja za savlaivanje poslovanja s
arhivskom i dokumentarnom graom u svakom sluaju, nova i dopunska znanja za
arhivski struni rad u profesionalnim arhivima i arhivskim slubama kod stvaralaca
arhivskog i dokumentarnog materijala, bez obzira u kojim oblicima i nainu je
zapisan dokument.
Predstavljanje novog studijskog programa II bolonjskog stepena Arhivistika
i dokumentologija
Arhivistika i dokumentologija predstavljaju znanja koja su potrebna za
savladavanje poslovanja s arhivskom i dokumentarnom graom od njenog nastanka
preko upotrebljivosti, vrednovanja, uvanja do dugogodinjeg skladitenja, te
arhiviranja kod stvaralaca ili profesionalnih arhivskih ustanova. Ta znanja su
potrebna radi postojanja razliitih sistema procesa kod poslovanja s dokumentacijom
u cjelosti, to predstavlja osnovu za nesmetano poslovanje s dokumentacijom u
cjelosti, te izvoenje daljeg skladitenja samog arhivskog gradiva.
78
Dodatne vrijednosti savlaivanja znanja s podruja arhivistike i
dokumentologije su u tome, da donose red u procese poslovanja s dokumentacijom i
s nadgraenim postojeim postupcima, vraaju dokumentaciji njenu vrijednost, tako
da ju je mogue upotrijebiti za vlastiti razvoj i poboljanje poslovanja, kao i za
razvoj drugih djelatnosti.
Saznanja s podruja arhivistike i dokumentologije donose ravnoteu u
okolini gdje nastaje najvie dokumenata, te rjeavaju probleme u vezi s poslovanjem
s dokumentacijom u svim svojim segmentima postojanja i trajanja. Postupci
popravljanja teta u vezi s unitenim, izgubljenim ili loe ouvanim tj. oteenim
dokumentima su jako skupi i esto komplikovani, ak i nepouzdani u poreenju s
mogunou, koju nude ureeni postupci kod pravilnog poslovanja s dokumentima.
Znanje iz podruja arhivistike i dokumentologije daje mogunost
razumijevanja djelovanja procesa nastanka dokumentacije i njeno praenje (na
primjer od nastanka, oblika, koliine, nosilaca, vrednovanja, rokova uvanja, struno
tehnikih uslova dugogodinjeg skladitenja itd.) sve do konanog uvanja arhivske
grae kao pisanog kulturnog naslijea ouvanog u profesionalnim arhivskim
institucijama.
Procesi za poslovanje s dokumentacijom zahtijevaju uvijek ponovo sasvim
nova saznanja i strune odluke, koje u poslovanju s dokumentima moraju vaiti dui
vremenski period. Moraju biti izraeni sistemi za smanjenje i otklanjanje posljedica
ekscesnih situacija, prirodnih katastrofa, poplava, poara, nesavjesnog, nestrunog
djelovanja itd.
Arhivisti i dokumentalisti moraju biti osposobljeni tako da znaju i mogu
obraditi gradivo po vaeim meunarodnim standardima, tako da su arhivistika i
dokumentologija odgovarajui, aktualni, dinamini i sa istraivakog vidika, takoer,
vrlo zanimljiva djelatnost. Poto se radi o podruju, koje je u prolosti bilo manje
zanimljivo s vidika obrazovanja, u studijskom programu nudimo struno znanje,
koje e kandidatima omoguiti dovoljno dobre i postojane temelje za dalji praktini
istraivaki rad.
Osnovni ciljevi programa i opte kompetencije
Osnovni cilj studijskog programa Arhivistika i dokumentologija, je
osposobiti kandidate za najzahtjevnije strune i rukovodstvene poslove u arhivima i
slubama, koje se bave s uvanjem dokumentacije.
Ope strune kompetencije:
osposobljenost za voenje arhiva i odgovarajuih ustanova, koje se bave
sakupljanjem, uvanjem i posredovanjem informacija,
osposobljenost za promovisanje i irenje uticaja arhiva i slinih ustanova,
koje se bave sakupljanjem, skladitenjem i posredovanjem informacija,
79
osposobljenost za kritiku upotrebu novosti u teoriji i praksi svog strunog
i radnog podruja,
osposobljenost za samostalno istraivanje i objavljivanje istraivakih
rezultata,
sposobnost upravljanja s dokumentima, arhiviranje i dugorono uvanje,
sposobnost odreivanja postupaka kancelarijskog poslovanja, te praenje
razvoja i toka ivotnog ciklusa dokumenta,
osposobljenost pri izvoenju postupka ponude popisa inventara, te novih
metoda kao rezultat istraivake vjetine,
sposobnost interdisciplinarnog povezivanja sadraja s podruja arhivistike i
dokumentologije, te sposobnost eksibilne upotrebe znanja u praksi,
sposobnost organizovanja i planiranja institucionalnih okvira raznih
ustanova stvaralaca gradiva,
sposobnost inicijativnog, ambicioznog, kreativnog i autonomnog djelovanja
u sredinama u kojim e se baviti s pitanjima poslovanja s dokumentima,
student e stei sposobnost usmenog i pismenog komuniciranja s korisnicima
arhivske grae i dokumenata, sposobnost prilagoavanja, te savjetovanja
korisnika u pogledu daljnjih smjernica traenja dokumenata, diplomant e
savladti organizacione i vodstvene vjetine za poslovanje s dokumentima,
osposobljenost za upotrebu najrairenijih programa informacionih
tehnologija, kao i oblika komunikacijske tehnologije,
osposobljenost za potpuno savlaivanje problema u vezi arhivistike i
dokumentologije, praenjem dokumenata, odluivanje o sudbini dokumenata,
te razumijevanja procesa dugogodinjeg uvanja, procesa vrednovanja i
procesa obezbjeivanja pristupa informacijama na dokumentima.
Nastavi plan studijskog programa
Postdiplomski studijski program drugog stepena Arhivistike i
dokumentologije traje 2 godine (4 semestra) i obuhvata 120 ECTS kreditnih
bodova. (NAPOMENA: Takvo stanje predstavlja samostalni segment studija, koji
e moi nastaviti s doktorskim studijskim programom treeg stepena Arhivistike i
dokumentologije u obimu 180 ECTS kreditnih bodova).
Obavezni predmeti su rasporeeni u etiri semestra u toku dvije godine
postdiplomskog programa u obimu 79 ECTS kreditnih bodova. Dopunjavaju se
s izbornim predmetima u obimu 21 ECTS kreditnih bodova, koje obezbjeuju
vlastitu selektivnost studenata koji su uvrteni u trei semestar. U zadnjem, etvrtom
semestru je magistarski rad u obimu 20 ECTS, to zajedno znai 120 ECTS. Izbornih
predmeta ima 11 i svi su vrednovani sa po 7 ECTS. Biraju se sa spiska predloenih
izbornih predmeta.
80
Opis OBAVEZNIH PREDMETA s obzirom na sadraj (ukratko OP)
***OP/Znanja sa podruja arhivske teorije koja zahvataju poznavanje
osnovnih naela i principa arhivske struke, koja se upotrebljavaju u arhivima i kod
stvaralaca arhivske grae u cjelokupnom ivotnom ciklusu dokumenta, principa
porijekla i principa prvobitnog ureenja; koncepta fonda arhivske grae, serije,
spisa/predmeta, dokumenta; standardizacije; pozicioniranja arhivske nauke u opti
sistem nauke i istraivanja; odnosa arhivistike kao nauke i strunog rada, naela
etike arhivskog strunog i naunog dijela, implementacija u ivotne situacije.
***OP/Razvoj pojma dokument u vremenu i prostoru; pojavni oblici
dokumenata u odnosu na upotrebljene tehnologije kancelarijskog poslovanja;
elementi vjerodostojnosti dokumenata kroz historiju i danas; sistemi za razvrstavanje
sadraja dokumenata; sistemi za vrednovanje sadraja i pojavnih oblika dokumenata;
odravanje dokumenata i odreivanje njihove dostupnosti kod stvaralaca i u
nadlenim arhivskim ustanovama; meunarodni standardi i saradnja; nacionalni
standardi i saradnja.
***OP/Predmet daje osnove prava i pravne drave. Poznavanje dravne
organizacije i njenog djelovanja mora biti jedan od osnova obrazovanja arhiviste,
jer arhivsko gradivo mora to bolje da pokae karakteristike drutva u vremenu i
prostoru. Upravo zato je potrebno poznavanje djelovanja Evropske unije, iji dio
je i Republika Slovenija od 2004. godine. Pravo sa svojim pravilima i normama,
odreuje dravu kao organizaciju, odreuje njen sistem i nain djelovanja, kao i
drugih uih drutvenih zajednica, raznovrsnih organizacija u okviru drave na jednoj
strani i irih zajednica, odnosno organizacija na drugoj strani. Glavne teme predmeta
su pravno pravilo, grane prava, pravni odnosi, pravni akti, pravni red, pravo i drava,
evropa i pravo, arhivi i arhivsko pravo.
***OP/Analiza i razvijanje arhivskih evidencija; analiza i razumijevanje
znaaja i uloge arhivske grae u vremenu njegovog nastanka, te analiza i
razumijevanje postupaka, u kojima je graa nastajala, analiza i razumijevanje
postupaka po kojim e se arhivska graa uvati i skladititi, dizajn, evidencija na
osnovu karakteristika i postupaka; struktura i organizacija zbirki podataka; struktura
i organizacija informacija; postupci organizacije informacija; meunarodni standardi
i saradnja; nacionalni standardi i saradnja; odravanje evidencija (informacionih
zbirki) i obezbjeivanje dostupnosti u pogledu potreba korisnika svih vrsta;
klasikacije i klasikacijske oznake; tezaurusi; gradnja tezaurusa; povezivanje
sadraja; normativne kontrole.
*** OP/Analiza i razvoj e-arhiva kao entiteta odgovarajueg drutva; analiza
i razumijevanje razvoja dugoronog uvanja elektronskih oblika dokumenata, te
81
procesa, stanja i njihovih statusa; koncepti, modeli, perspektive i interoperabilnosti
dokumenata u elektronskim kancelarijama; karakterisitke i znaenje DIP, SIP, AIP
u postupcima dugoronog uvanja e-dokumenata; arhivsko struno popisivanje
digitalne arhivske grae; meunarodni standardi i saradnja; nacionalni standardi i
saradnja.
***OP/Osnovni pojmovi marketinga; poloaj arhiva sa stanovita marketinga;
zadaci i ciljevi arhiva; trina usmjerenost prema proizvodnoj usmjerenosti;
dosadanja nastojanja za bolje iskoritavanje arhiva; osnovna naela marketinga;
nekomercijalni marketing; marketing na podruju arhiva; uvoenje marketinkog
koncepta u arhive; trina analiza; analiza vlastitih prednosti i slabost; konkurencija
i kooperanti, segmentacija; marketinki ciljevi; alati marketinga (ponuda, cijena,
distribucija, komunikacija); procjena, kontrola, mjerenje uspjenosti; problemi kod
uvoenja marketinga u arhive.
***OP/Skladitenje zapisa kao dokaz i sjeanja od antike do danas s
posebnim isticanjem historije arhivske djelatnosti u srednjoj Evropi; posebne
metode, povezane sa stvaranjem, ponaanjem i skladitenjem zapisa od antike do
danas; pravni i kulturni faktori koji su uticali na skladitenje arhivske grae i arhiva
u razliitim historijskim periodima i u razliitim pravnim sistemima s posebnim
isticanjem srednje Evrope i Slovenije; historijski razvoj arhivske djelatnosti u
srednjoj Evropi; historijski razvoj arhivske djelatnosti u Sloveniji.
***OP/Znaaj arhivskog i drugog grakog gradiva; strukturni elementi
knjige, dokumenata, fotografskog gradiva i drugih vrsta srodnih zapisa; materijali, koji
sastavljaju arhivsku i graku grau; uzroci i vrste oteenja; uslovi odgovarajueg
skladitenja razliitih vrsta gradiva; naini odgovarajueg skladitenja i upotrebe
(zgrada, oprema, upotreba); dostupnost, sigurnosne kopije, reprodukcija (prednosti
i slabosti); preventivne i kurativne mjere u sluaju nezgoda i nesree; organizacija
uvanja pisanog naslijea u zemlji i u svijetu; zakonodavstvo i pravno ureenje u
zemlji i u svijetu.
Opis IZBORNIH PREDMETA s obzirom na sadraj (kratko IP)
***IP/Standardi i zakonodavstvo s podruja dostupnosti informacija; alati
za dostup informacijama; logika djelovanja odgovarajuih informacionih sistema;
kontekstnog sadraja; model komunikacionog kanala; ogranienja; perspektive;
tehnoloko rjeenje izvoenja pristupa informacionim izvorima; studije korisnikih
sueljavanja; tipovi i struktura korisnika; zamke i opasnosti u odgovarajuim
komunikacijama.
82
***IP/Period Karla V (1519-1556), period panske vrhovne vlasti i vjerskog
rata, vjerski period, period francuske vrhovne vlasti, Evropa u periodu suprostavljanja
i prosvjetiteljstva, period kneevskog apsolutizma, Evropa u periodu engleske
vrhovne vlasti, politika ravnotee i prosvjeenog apsolutizma, evropske kolonije do
poetka 19. stoljea, Evropa u 18. stoljeu, (Amerika revolucija i osnivanje SAD),
Francuska revolucija, Napoleonova vladavina i novi red u Evropi nakon Bekog
kongresa, restauracija i revolucija, osnovni pokreti 19. stoljea, period nacionalnih
drava, svijet oko 1890. godine, vrijeme imperijalizma, Prvi svjetski rat, svijet
izmeu dva rata (Drugi svjetski rat).
***IP/Istraivaki procesi - teorija i lozoja; uloga istraivanja u razvoju
nauka, disciplina i podruja; induktivni i deduktivni modeli i pristupi; kvalitativni
prema kvantitativnim; etine zamisli kod upotrebe istraivakih metoda i izvoenja
istraivanja. Historijski razvoj istraivake djelatnosti u arhivistici, dokumentalistici
i drugim informacionim strukama; odnos izmeu podruja i istraivanja; praksa i
struke; individualna i timska istraivanja; identikacija i ocjenjivanje istraivakih
problema; osnovni drutveno-nauni istraivaki model i njegovo uvoenje:
eksperimentisanje, uzrokovanja, pregled, posmatranja, fokusiranje, usporedne
studije itd.
***IP/Denicija karte i kartograje; podjela na topografske, geografske i
tematske karte; sadraj i elementi geografskih i tematskih karata; historija kartograje;
matematiki elementi karte; kartografske projekcije; kartografski sistemi; projekt
karte, kartografska redakcija, kartografska generalizacija, kartografska komunikacija
i oblikovanje kartografskih izraznih sredstava znakova; tehnologija izrade i
reprodukcije karata; klasine i odgovarajue tehnologije i upotreba karata.
***IP/Standardizacija - predstavlja znaajan entitet kod upravljanja
dokumenata bez obzirana na njihov status u ivotnom ciklusu. Poznavanje rjeenja
i implementacije standarda s podruja kancelarijskog poslovanja (npr: ISO 15489),
implementacija arhivskih strunih standarda (ISAD(g)2, ISAAR CPF2, ISDF i
ISDIAH); standardi s podruja upravljanja kvaliteta u arhivima (TQM,TQA, ISO
9000, itd.); pravila popisivanja (RAD, Mad, itd.) vana polazna taka oblikovanja
prola odgovarajueg menadera iz oblasti dokumentacijske djelatnosti.
***IP/Nastanak arhivske grae je usko povezan s djelatnou pojedinanih
stvaralaca. Razumijevanje njihovih historijskih konteksta predstavlja osnovu
razumijevanja sadraja, koji su zapisani u arhivskoj grai. Zato je neophodno
poznavanje strukture institucija u vremenu i prostoru, njihove naine uredskog
poslovanja i odlaganja dokumentacije, upotrebljenih pomagala, te nadlenosti.
83
***IP/Konzervatorsko-restauratorske smjernice; metode konzerviranja
i restauriranja pisanog i grakog naslijea (gradiva); principi masovnog i
polumasovnog konzerviranja grae; postupci lijeenja zaraene grae; metode
vrednovanja arhivskih depoa; kriterijumi za izvoenje konzervatorsko-
restauratorskih zahvata na pisanom i grakom naslijeu; planiranje programa
zatite, konzerviranja i restauriranja i odgovarajue dostupnosti za pojedinane vrste
arhivske i dokumentarne grae.
***IP/Vrednovanje dokumentarne i arhivske grae je jedan od osnovnih
zadataka javnih arhiva i stoga najosnovnijih saznanja, koje treba arhivist. Radi velike
koliine dokumentarne i arhivske grae nije mogue u javne arhive smjestiti cjeline,
nego je potrebno izabrati ta je od te grae, potrebno trajno sauvati. Glavne teme su:
historijski pogled na valorizaciju arhivske i dokumentarne grae kako u zemlji tako
i u inostranstvu; evropski i ameriki model valorizacije; makro i mikro valorizacija;
razliiti pristupi ka valorizaciji.
***IP/Kulturni odnosi u prahistoriji na slovenskom etikom podruju
(osnovna hronologija, kulturni uspjesi); kulturni uspjesi antike na teritoriji Slovenije
(materijalna i duhovna kultura); doprinosi hrianstva u razvoju kulture na teritoriju
Slovenije, kulturni odnosi u srednjem vijeku; najvanije feudalne porodice na
slovenskom podruju i njihov doprinos kulturi; razvoj slovenske kulture; uticaj
drave na kulturne odnose na slovenskom tlu; bitka za samostalnu slovensku kulturu;
uvaavanje jednakopravnog poloaja slovenskog jezika u kolama i uredima; razvoj
kulturnih i naunih institucija na teritoriju Slovenije.
***IP/Arhivska graa u slobodno vrijeme je izloena mnogim faktorima
rizika. Oni mogu biti vanjski (okolina, zagaenje, prirodne nesree, itd.), unutranji
(postojanost materijala i sredstava za zapisivanje) ili proizilaze iz drutva (nemiri,
ratovi, krae, nezadovoljstvo zaposlenih). Svi ti faktori rizika trebaju odgovarajue
poznavanje u kriznim situacijama, mjere za smanjenje posljedica, te poznavanje
metoda, postupaka i naina ograniavanja njihovih uticaja na dugorono uvanje
arhivske grae. Primjeri i rjeenja iz prakse.
***IP/Procesi dobivanja arhivske grae, bez obzira na medij, format i oblik
zapisa; saradnja meu stvaraocima grae i arhiva, koja ukljuuje i dokumentaciju
koja pri tome nastaje; analiza vanjske i unutarnje strukture fonda; vrste informativnih
pomagala; vodii, inventari i drugi popisi; naela i pretpostavke, na kojima se zasniva
razvoj pravila za arhivsko popisivanje; upotreba primljenih strunih standarda; izbor
taaka pristupa u skladu sa vaeom arhivskom teorijom i praksom, kao i druga
pitanja iz oblasti arhivske teorije i prakse.
84
Studijski program predvia saradnju s gostujuim profesorima kod veine
predmeta, koji e se izvoditi na tom studiju, i koji dolaze iz uvaenih univerziteta,
na kojima se izvodi studij arhivistike kao samostalni predmet ili kao predmet studija
historije i slinih znanja. Izmeu ostalih, predvia se saradnja sa predavaima sa
Univerziteta u Ljubljani, Zagrebu, Beu, Gradcu, Trstu, te Monash University
(Australija), Universy of Los Angeles (SAD), Unverzitet u Britanskoj Kolumbiji
(Kanada), Univerziteta u Manitobi (SAD), LUCAS-Univerzitet u Liverpulu,
Univerzitet La Sapienza u Rimu i drugima.
U okviru studija e biti uspostavljeni struni odnosi i kontakti sa slubeno
imenovanim lanovima Meunarodnih arhivskih nauka Trst/Maribor/Moskva sa
sjeditem u Moskvi. Sruni odnosi i kontakti e biti organizovani s nekim drugim
pojedincima, koji predstavljaju visoke strune autoritete na podruju arhivske teorije
i prakse tj. na podruju arhivistike i dokumentologije.
Obaveze i naziv. Studenti zavravaju studij nakon to poloe 8 obaveznih predmeta
(79 ECTS), 3 slobodno izabrana predmeta (21 ECTS), magistarski ispit (20 ECTS).
Prilikom zavretka studija kandidat dobiva naslov magistar, odnosno magistrica
arhivistike i dokumentologije.
Zakljuak
Razvoj studijskog programa Arhivistika i dokumentologija na II stepenu je
hitno potreban radi sve neophodnijih novih znanja, koja su povezana s problemima
poslovanja s dokumentacijom. Slovenija i iri prostor hitno trebaju studijski program
Arhivistika i dokumentologija, koji podrava drugaije, trajnije i odgovornije
odluivanje u vezi s tom problematikom, to je od kljunog znaaja za odnos, prema
savlaivanju poslovanja s arhivskim i dokumentarnim gradivom. U svakom sluaju
trebaju nova i dopunska znanja za arhivski struni rad u profesionalnim arhivskim
slubama kod stvaralaca arhivskog i dokumentarnog gradiva, ne gledajui na oblike
i nain na koji je dokument zapisan.
Novi studijski program II bolonjskog stepena Arhivistika i dokumentologija
predstavlja ona znanja, koja su potrebna za savlaivanje poslovanja s arhivskom
i drugom dokumentarnom graom u razvoju, koji tee od njenog nastanka, preko
upotrebljivosti, vrednovanja, uvanja, do dugogodinjeg skladitenja, te arhiviranja
kod stvaralaca ili kod profesionalnih arhivskih ustanova. Ta znanja su potrebna radi
postojanja razliitih sistema i procesa kod poslovanja s dokumentacijom u cjelosti,
to znai, takoer, i osnovu za nesmetano poslovanje s dokumentacijom u cjelosti, te
izvoenje daljeg trajnog uvanja same arhivske grae.
Znanja iz oblasti arhivistike i dokumentologije omoguavaju razumijevanje
djelovanja procesa nastanka dokumentacije i njeno praenje (na primjer: od nastanka,
oblika, koliina, nosilaca, vrednovanja, rokova uvanja, struno tehnikih uslova
85
dugogodinjeg skladitenja itd.) sve do konanog skladitenja arhivske grae kao
pisanog, kulturnog naslijea ouvanog u profesionalnim arhivskim institucijma.
Procesi za poslovanje s dokumentacijom zahtjevaju uvijek iznova sasvim
nova znanja i strune odluke, koje u poslovanju s dokumentima moraju vaiti dui
vremenski period. Moraju biti izraeni sistemi za smanjenje i uklanjanje posljedica
ekscesnih situacija, prirodnih katastrofa, poplava, poara, nesavjesnog i nestrunog
rukovanja i sl.
Arhivisti i dokumentalisti moraju biti osposobljeni tako, da znaju i
mogu obraditi grau po vaeim meunarodnim standardima, jer su arhivistika
i dokumentologija odgovarajue, aktuelne, dinamine i iz istraivakog ugla
posmatrano, vrlo zanimljive djelatnosti. Poto se radi o podruju koje je bilo u
prolosti manje zanimljivo sa stajalita obrazovanja, u studijskom programu nudimo
struno znanje, koje e kandidatima omoguiti dovoljno dobre i stabilne strune
temelje za dalji praktini rad.
Postdiplomski studijski program drugog stepena Arhivistika i
dokumentologija traje 2 godine (4 semestra), i obuhvata 120 ECTS kreditnih
bodova. Predstavlja samostalni segment studija, koji se nastavlja s doktorskim
studijskim programom treeg stepena Arhivistika i dokumentologija u obimu 180
ECTS kreditnih bodova.
Postdiplomski studijski program sadri nastavni plan, koji obezbjeuje
temeljne sadraje, koje nadgrauje istraivaki rad na doktorskom studijskom
programu treeg stepena. Pojedinani predmeti su grupisani u pojedinana tematska
podruja i zahvataju znanja s podruja teoretskih osnova arhivske nauke i arhivske
etike, osnov dokumentologije, ureenja pravne zatite arhivske grae, osnov ureenja
informacija, standardizacije na podruju arhivske struke, informacijskog marketinga,
materijalnog obezbjeenja arhivske i dokumentarne grae, historijskog razvoja
arhivske djelatnosti, istraivakih metoda, razvoja struktura i institucija, strunih
postupaka i procesa pri arhivskom radu, te neto znanja s podruja historije. Nastavni
plan je usklaen s odgovarajuim studijskim programima priznatih evropskih i van
evropskih postdiplomskih univerzitetskih studijskih programa arhivistike.
Summary

Development of curriculum of Archivistics and document management
on the second level is urgent for all needed new knowledge, which is linked to
business problems with documentation. Slovenia and the wider area urgently need
study programme of archival science, which supports a different, more durable and
responsible decision making regarding this issue, which is of key importance for the
relationship, by overcoming business with archival and documentary material. In
any case, there should be new and additional knowledge for professional archival
work in professional archival services for the creators of archival and documentary
material, without looking at the form and manner in which the document was written.
86
New Study II program of the Bologna degree would provide the knowledge
that is needed for mastering business with archival and other documentary material in
the development, which ows from its inception, over usability, validation, storage, and
long-term storage and archiving of or at professional creators of archival institutions.
This knowledge is necessary for the existence of different systems and processes in
business with the documentation in its entirety, which means also the basis for the
smooth operations of the documentation in its entirety, and further implementation of
permanent preservation of archival materials themselves.
Knowledge in the eld of archival science and document management creates
an understanding of the process of action and its follow-up documentation (for example:
the origin, shape, volume, carriers, evaluation, scheduling information, expert technical
conditions of long-term storage, etc.) until the nal storage of archives as written, cultural
heritage preserved in archival institution in a professional way.
The processes for doing business with the documentation always require a
completely new knowledge and professional decisions, as business documents must
be valid for longer period of time. Systems must be designed to reduce and eliminate
consequences of accident situations, natural disasters, oods, res, negligence,
mishandling, etc.
Archivists and documentalists must be trained so that they can understand
and process the material under the applicable international standards, because they are
relevant, current, dynamic and viewed from a research point of view. Since it is an area
that has been in the past less interesting from the standpoint of education, the study
program, should offer the expertise that will enable the candidates that are good enough
with stable technical foundation for further practical work.
Postgraduate course of the second degree archival science and document
management would last 2 years (4 semesters) and include 120 ECTS credit points.
It represents the independent segment of the study, which continues to doctoral study
program of the third degree to the extent of 180 ECTS credit points.
Postgraduate study program includes a curriculum, which provides basic
facilities, which upgraded the research work at the doctoral study program of the
third degree. Individual items are grouped in individual thematic areas and affect the
knowledge in the eld of theoretical foundations of archival science and archival ethics,
document management basis, planning and legal protection of archival materials, basic
design information, the standardization of the archival profession, marketing information,
nancial support of archival and documentary material, historical development of
archival activities, research methods, development of structures and institutions,
professional practices and processes for archival work, and some knowledge in the eld
of history. The curriculum is aligned with the respective programs of study recognized
in Europe and outside EU as a graduate university degree programs in archival science.
*Slian tekst je bio objavljen u nekim strunim publikacijama kao to su ATLANTI (Trst/Maribor);
DOK-SIS (Ljubljana/Kranjska gora), Tehniki i sadrajni problemi klasinog i elektronskog arhiviranja
(Maribor/Radenci). Dio teksta je bio napravljen za postupak akreditacije studija arhivistike i
dokumentologije na drugom stepenu po Bolonji predloen na NAKVISU 2011. i 2012. godine
87
Dr. sc. Azem KOAR
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
ARHIVISTIKO ZNANJE U PROGRAMIMA VISOKOG
OBRAZOVANJA BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: U radu se govori o karakteru arhivistikog znanja i njegovoj
zastupljenosti u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine. Na osnovu
krae analize karaktera arhivskog znanja, koja, po autoru nisu samo struna, ve
i nedvojbeno nauna, to potvruju stajalita o Arhivistici kao zasebnoj naunoj
disciplini u klasikacijama na opoj razini naunog znanja, autor prezentira
istraivanja o prisutnosti arhivistikog znanja u programima visokog obrazovanja
Bosne i Hercegovine.
Rezultati tih istraivanja potvruju injenicu o neodgovarajuoj, veoma
reduciranoj, prisutnosti arhivistikih znanja, ak i u programima iz oblasti
Historije, u kojima su ona jo uvijek prisutna. To je, po miljenju autora, posljedica
neadekvatnog statusa Arhivistike i arhivistikog znanja u drutvu, ali i neadekvatnog
odnosa prema naunim osobenostima arhivskog znanja unutar struke. Birokratske
strukture u akademskom prostoru Bosne i Hercegovine, jo uvijek nisu prepoznale
znaaj arhivistikog znanja u sistemu globalizacije znanja koji se treba realizirati
putem pune implementacije Bolonjskog procesa, tako da se inicijative struke i
nauke iz baze (arhivi, arhivske asocijacije) ne prihvataju. Autor izlaz iz postojeeg
nezadovoljavajueg stanja, vidi u daljim nastojanjima arhivista da se stanje pobolja.
Kljune rijei: nauka, nauno znanje, arhivistika, arhivistiko znanje,
arhivi, arhivisti, Bosna i Hercegovina, Evropska unija, Bolonjska deklaracija,
visoko obrazovanje, studijski program, historija, pravo, ekonomija, informacijske
znanosti, univerzitet, univerziteti u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Bihau,
Filizofski fakulteti u Tuzli, Sarajevu, Banjaluci, Pedagoki fakultet u Bihau, Fakultet
humanistikih nauka u Mostaru, Nastavniki fakultet u Mostaru.
Ope napomene

Obrazovni sistem svake zemlje je odraz shvatanja, stanja i potreba za
znanjima odreene vrste (osnovnokolskog, srednjokolskog i visokokolskog
nivoa), koja se u okviru visokog obrazovanja konano uobliavaju i iskazuju u
dobijanju odreenog zvanja tj. diplome. U savremenom svijetu globalizacije, radi
se na adekvatnom protoku znanja iz razvijenih u manje razvijene djelove svijeta, a
time i na ujednaavanju znanja u cijelom svijetu. To u osnovi znai da visokokolsko
88
Dr. Azem KOAR
znanje svake zemlje svijeta, treba da bude u velikoj mjeri meusobno kompatibilno,
kako po obimu tako i po sadraju (to naravno ne znai da mora biti i identino),
ime se osigurava odgovarajua prohodnost nosilaca tih znanja, tj. dobitnika
univerzitetskih diploma, na globalnoj razini.
Taj proces odreene standardizacije znanja u sferi visokog obrazovanja,
na prostoru integrirane Evrope (zemlje Evropske unije), ureen je odredbama
Bolonjske deklaracije, donijete na sastanku ministara Evropske unije u Bolonji
19.06.1999. godine. Njome je univerzitetima data centralna uloga u kreiranju i
unapreenju strunih i naunih znanja koja se stiu putem univerzitetske nastave.
Univerziteti su obavezani da se, ostvarujui svoju autonomiju, prilagode drutvenim
zahtjevima i potrebama, te da doprinesu unapreenju sistema stvaranja novih znanja
putem fundamentalnih i drugih tipova istraivanja. U Deklaraciji se izmeu ostalog
konstatuje da vitalnost i ekasnost bilo koje civilizacije moe biti mjerena uticajem
njene kulture na druge zemlje.
1
Radi se, dakle, o pokuaju izgradnje sistema
univerzitetskih vrijednosti koji e vaiti na irem prostoru i za razliite civilizacije, a
to se u praksi doivljava kao priznavanje univerzitetske diplome.
Zemlje u tranziciji, meu kojima i Bosna i Hercegovina, pristupile su
Bolonjskoj deklaraciji i time se obavezale na njeno provoenje. Svi dravni
univerziteti su, u skladu sa preuzetim obavezama najviih dravnih organa, pa otuda
i njihovih osnivaa, pristupili, prije ili kasnije, prilagoavanju svojih obrazovnih
programa (od generalne strategije misije i vizije) pa do konkretnih nastavnih
planova i programa. Donijeti su pedagoki standardi od strane nadlenih nivoa
vlasti. Slijedila je interna (koja je na nekim univerzitetima provedena) i eksterna
evaluacija svakog univerziteta, a putem evaluacije svakog studijskog programa.
Meutim, raskorak izmeu postojeeg stanja na univerzitetima (prostor, oprema,
kadrovi i sl.) i projiciranih bolonjskih standarda, usporila je provoenje bolonjskog
procesa, ili je dovela do odreenih improvizacija, tako da do danas, nakon vie puta
prolongiranih rokova, nije izvrena ni jedna eksterna evaluacija. Iako je teret reforme
na univerzitetima, teret odgovornosti za proputeno je takoer, i na osnivaima,
koji nisu stvorili materijalne predpostavke da se bolonjski proces implementira na
odgovarajui nain i odgovarajuom dinamikom. Dakle, na makro planu postoje
potekoe na implementaciji bolonjskog procesa na univerzitetima Bosne i
Hercegovine, to u krajnjem znai nemogunost osiguranja odgovarajueg kvaliteta
univerzitetskih znanja, kako u realizaciji postojeih programa tako i, posebno, u
organizaciji i implementaciji novih drutvu potrebnih programa i programskih
sadraja (znanja).
Postavlja se pitanje postojanja arhivistikog znanja u visokokolskim
programima na bosanskohercegovakim univerzitetima, kako prije reforme
(bolonjskog procesa) tako i u toku reforme koja jo uvijek traje?
Prije konkretnog odgovora na ovo pitanje, potrebno se osvrnuti na karakter
i znaaj arhivistikog znanja i na njegovu povezanost sa znanjima koja su potrebna
odreenim univerzitetskim programima u obrazovanju i osposobljavanju za
1 Vidi adresu: http//www.umige.ch/cra/activities/Bologna% 20 Forum / bologne % 20 declaration. htm.
Arhivistiko znanje u programima visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine
89
konkretna zanimanja, to se manifestira kroz sticanje znanja uoblienog u okviru
jedne univerzitetske diplome.
Prvo to treba pojasniti je injenica da se u okvirima studijskih programa
univerzitetske nastave stiu opa i posebna (struna i nauna) znanja. U obje
komponente znanja se, u zavisnosti od studijskog prola, tj. zanimanja, mogu nai
u odreenoj (veoj ili manjoj mjeri) znanja iz razliitih struka i nauka, pa tako i
arhivistika znanja. Poto u Bosni i Hercegovini ne postoji studij arhivistike:
niti dodiplomski (prvi ciklus po bolonjskom procesu), niti magistarski (drugi, tj
master, ciklus po Bolonji), a niti doktorski studij, postavlja se pitanje u kojim su
to zanimanjima (zvanjima) visokokolskog ranga, prisutna arhivistika znanja, i u
kojoj mjeri, te u emu su potekoe, odnosno kako je mogue postii bar odreena
poboljanja?
Prije analize konkretnog stanja (uzroka i posljedica), ovdje treba, ukazati
na jedno nedopustivo marginaliziranje, ili minoriziranje, arhivskih znanja, bilo da
se radi o njihovoj strunoj ili naunoj dimenziji. Ta marginalizacija i minorizacija,
dolazi od strane srodnih struka (zanimanja), ali i iz same arhivske struke.
Naime, osporavanja arhivistici atributa nauke su i dalje prisutna u Bosni i
Hercegovini, kao i u nekim drugim balkanskim zemljama u razvoju, to je apsolutno
pogreno i nedopustivo. To se najoitije manifestira u nepostojanju arhivistikih
studijskih visokokolskih programa (studija), sva tri ciklusa (dodiplomski,
postdiplomski, doktorski po predbolonjskom sistemu obrazovanja, odnosno prvi,
drugi (master) i doktorski studij po Bolonji). Meutim, osporavanja razliite vrste,
svjesno ili nepromiljeno, dolaze i iznutar struke. Tu se vie radi o nepoznavanju
naunih stajalita na iroj razini, to je za armaciju svake nauke fundamentalno, ve
se polazi najee od stanja na nekoj mikrorazini, iz okvira nerazvijenih arhiva.
2
to se makro (svjetskih) stajalita tie ona su dvojaka: po Univerzalnoj
decimalnoj klasikaciji (UDK) arhivistika je smatrana pomonom historijskom
naukom, to se izmeu ostalog manifestiralo pri klasikaciji svakog strunog i
naunog teksta iz oblasti arhivistike u domaim (Glasnik arhiva i Drutva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine i dr.) i stranim asopisima (Sodobni arhivi i dr.).
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea u klasikaciji znanja iz arhivistike uvodi se
dvostrana praksa: za znanje iz oblasti tzv. klasine arhivistike se i dalje koristi
UDK klasikacija za arhivistiku kao pomonu historijsku nauku, a za znanja iz
oblasti informatike arhivistike uvodi se klasikacija (svrstavanje) arhivistike
u informatike znanosti. Takav pristup je jo uvijek u praktinoj primjeni, jer u
zemlje u razvoju relativno sporo prodiru promjene u globalnim naunim znanjima,
a u ovom sluaju i one koje su rezultat nove klasikacije nauka, donijete u mjestu
Fraskati u Italiji, po kojoj je arhivistika implicitno svrstana u informacijske nauke,
2 esto se i danas meu arhivistima raspravlja o pitanjima klasine i informatike arhivistike, pri
emu se atributi nauke daju iskljuivo ovoj drugoj, dok se klasina arhivistika vie smatra strukom.
Meutim, pri tome se nema u vidu nauna arhivistika doktrina, to je jedino relevantan odgovor na
pitanje naunosti arhivistike. Svaka nauka mora imati i teoretski i iskustveni pristup u istraivanju, a to
ima, uslovno reeno, i klasina i informatika arhivistika.
90
Dr. Azem KOAR
zajedno sa komunikologijom i dr. Ovu klasikaciju je prihvatila veina zemalja koje
provode Bolonjsku deklaraciju u visokom obrazovanju, te se ona moe smatrati
prihvatljivom i obavezujuom i za Bosnu i Hercegovinu: kako za arhive i arhivsku
djelatnost, odnosno bosanskohercegovaku arhivistiku, tako i za univerzitete koji
primjenjuju bolonjski proces reformirane visokokolske nastave, te postaju centri za
nauna istraivanja iz oblasti svih naunih znanja koja su sadrana u nastavnim (pa
otuda i istraivakim) prolima.

Struna i nauna dimenzija arhivistikog znanja
U Bosni i Hercegovini je arhivistika uglavnom smatrana pomonom
historijskom naukom. Taj recidiv prolosti prisutan je jo uvijek i na univerzitetima
i u arhivima, koji od donoenja Zakona o arhivskoj grai Bosne i Hercegovine
1974. godine,
3
imaju pravo i obavezu bavljenja naunim radom, uz napomenu da je
koordinirajuu funkciju na tom planu imao Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo.
4

Pravna regulativa u vezi sa nadlenostima arhiva da se bave naunim radom je
postepeno uobliavana. Meutim, struna i nauna sfera u pravnoj regulativi nisu
razdvojene, ve su ureene kao tijesno meusobno povezane: bilo da se meusobno
dopunjavaju ili da se nauna dimenzija nadovezuje na struni rad. To je svakako odraz
shvatanja zakonodavca s jedne strane i arhivista s druge strane o karakteru poslova
koje arhivisti obavljaju. Sve dileme su uglavnom posljedica proimanja strunog i
naunog, tako da se u procesu strunog usavravanja u ophoenju sa arhivalijama
sve vie oblikuje nauna dimenzija arhivistikih poslova. Meutim, ako se imaju
u vidu predmet, cilj i zadatak arhivistike kao nauke uope (kako klasine tako i
naroito informacijske), onda se moe konstatirati da su ova stajalita nedostatna i uz
to praktino prevaziena. Naime, s obzirom na brze promjene u sferi informatikih
tehnologija, koje se na arhivistiku reektiraju prije svega dinaminom promjenom
nosioca informacija (umjesto papira to su razliiti nosioci elektronskih zapisa), uloga
arhiva se sve vie kree ka njihovom uobliavanju u moderne multimedijske centre.
Ta svojevrsna pretvorba arhiva iz klasinih ustanova u posrednike izmeu korisnika
informacija (ne i same arhivske grae) poela je prije nekoliko decenija ali ona jo
uvijek traje i izvjesno je da e jo dugo trajati.
5
To je na naunom planu novi izazov,
novi sadraj strunog i naunog rada. Izmeu ostalog, arhivistika nauna doktrina
se sve vie okree informacijskim umjesto drutvenim i humanistikim naukama
6
.
3 Zakon je objavljen u Sl. listu SR BiH, br. 21/87.
4 U l. 39., stav 3 Zakona o arhivskoj grai Bosne i Hercegovine stoji: bavi se naunoistraivakim
radom iz oblasti arhivske djelatnosti i objavljuje rezultate toga rada.
5 Peter Pavel Klasinc, ivana Hebeli, Vizija strategije dostupnosti registraturnog i arhivskog
gradiva, Zbornik radova sa Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2006., 351.-361.
6 Azem Koar, Nauna dimenzija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, Arhivska praksa, br.
12, Tuzla 2009., 371.
91
Na svjetskim razinama posmatrano, Arhivistika je danas zaokruena
nauna disciplina, koja ima svoj predmet istraivanja, svoje jasno denisane
ciljeve i zadatke, te sredstva i metode kojima iste ostvaruje. Bavi se prouavanjem
unapreenja metodologije strunog rada u arhivskoj djelatnosti, utvrivanjem
strunih i naunih principa, propisa i standarda u ophoenju sa arhivskom graom
kao predmetom svog rada od njenog nastajanja do valorizacije svih oblika njene
vrijednosti.
7
Arhivistika je nauka prije svega zato to u prouavanju sloene
arhivske problematike primjenjuje znanstvenu metodologiju, bilo da teorijske
postavke primjenom utvrenih znanstvenih principa i naela potvruje u arhivskoj
praksi ili da kroz praktina iskustva dolazi do znanstvenih sinteza.
8

Karakter predmeta izuavanja arhivistike ini je vie praktinom nego
teorijskom naunom disciplinom, to se prije svega ogleda u poimanju arhiva
kao ustanova primijenjene arhivistike, a to u javnosti pa i meu arhivistima jaa
predstavu o strunoj u odnosu na naunu dimenziju arhivistike. Ovo je jedan od
razloga da o atributima arhivistike kao nauke, arhivisti nedovoljno piu, tj. ne istiu
njena teorijska nauna svojstva koja ona zaista posjeduje. Naime, danas je sve manje
tzv. istih nauka, ve stremljenja idu u smijeru razvijanja specijalistikih znanja,
koja su nerijetko na granici dvaju ili vie naunih disciplina. To dodirivanje vie
naunih disciplina kroz nastajuu novu uu naunu disciplinu, dovodi do njihove
integracije i u krajnjem se sliva u jedinstven krug naunog znanja.
9
Arhivistika je danas integrirajua nauna disciplina, kako u sferi drutvenih
i humanistikih nauka, tako i u sferi informacijskih nauka. Promjene koje je donijelo
informatiko doba uinile su da se arhivistika prestrojava od sfere klasine
drutvene nauke u sferu informatikih nauka. injenica da se u manje razvijenim
zemljama svijeta arhivistika bavi vie klasinim nego informatikim naunim
pitanjima, na teorijskoj razini ne moe uticati na njenu degradaciju na nivo odreene
struke, koja je od pomoi da neke druge ranije prolirane nauke lake ostvare svoj
istraivaki zadatak. Naprotiv, na tu injenicu treba gledati kao na prednost a ne
nedostatak, kao vanu integrirajuu funkciju arhivistike u sistemu nauka uope.
Toga treba da se pridravaju arhivi i arhivisti, ali i univerziteti koji imaju primarno
istraivaku misiju u drutvu. Sve je to moguno i potrebno prepoznati i ugraditi
u reformirano visoko obrazovanje u skladu sa smjernicama i obavezama koje ima
univerzitetski bolonjski proces.
10
Naune atribute arhivistike potvruju stajalita savremenog svijeta o
shvatanju sutine pojma nauke i naunog znanja. Naime, nauku i nauno znanje je
teko sveobuhvatno denirati, o emu su, izmeu ostaloga, poznata stajalita istaknutih
7 A. Koar, Nauna dimenzija arhivske djelatnosti BiH, 367.
8 A. Koar, Nauna dimenzija arhivske djelatnosti BiH, 367.
9 Azem Koar, Arhivistika kao integrirajua nauka, Atlanti, br. 16, Trieste 2006., 210.-211.
10 U Strategiji razvoja Univerziteta u Tuzli 2001.-2005., Tuzla 2000., bilo je utvreno da se dugorona
razvojna strategija Univerziteta temelji i na unapreenju stanja kulturno-historijskog naslijea, kako
bi se ono moglo vie i racionalnije koristiti u istraivake svrhe. Sobzirom na sve bolju poziciju
drutvenih i humanistikih nauka na Univerzitetu, smatramo da je ovo opredjeljenje nalo svoje mjesto
i u aktuelnoj strategiji razvoja.
92
Dr. Azem KOAR
teoretiara i metodologa. U najkraem, nauka je istina, i to potpuna (apsolutna) istina,
ali i tenja da se ta istina dosegne, to nije nimalo jednostavan zadatak. Zato neki
naunici tvrde da je svaka nauka istinoidna, tj. da tei istini.
11
Svaka nauka ima svoju
strukturu koju ine: predmet, cilj (zadatak) i metod istraivanja, nauno saznanje
o predmetu i metodu, te zablude i pogreke. Nauka ima svoja svojstva, tj. ono to
je ini naukom (predmetnost, provjerljivost, relativna istinitost, sistematinost,
drutvena svrsishodnost, razvojnost, neutralnost itd.).
12
Metodi istraivanja su
instrumenti naunog saznanja, koje ine: principi i pravila istraivanja (teoretska
strana) i faktika primjena metoda (iskustvena strana) istraivanja.
Ovaj krai osvrt na karakter nauke i naunog znanja, nedvojbeno potvruje
da arhivistika ima sve atribute nauke: jasno odreen predmet i cilj istraivanja, a
to se tie metoda istraivanja evidentne su neke njegove specinosti. U osnovi
uspjena arhivistika metoda je ona koja moe da odgovori na dva fundamentalna
zahtjeva: da osigura najpotpunije, najracionalnije i najsavrenije uvanje i ouvanje
ukupne arhivske grae, i da omogui najbri, najjednostavniji i najekasniji
pristup do injenica i informacija iz registraturne i arhivske grae.
13
Dakle, sve
dileme i osporavanja naune dimenzije arhivistike i arhivistikog znanja su danas
neopravdane, bilo da dolaze spolja (iz drutva) ili iznutar (iz arhiva). Meutim,
zbog novih postmodernistikih shvatanja zapisa, arhivistici je potrebna nova
nauna paradigma, a to u praksi znai sve vie okretanje izazovima informatike
arhivistike.
14
Arhivistika znanja u studijskim programima iz oblasti Historije

Tradicionalno je arhivistika u Bosni i Hercegovini smatrana pomonom
historijskom naukom, pa su otuda, logino, arhivistika znanja na univerzitetskoj
nastavi uglavnom vezana za studijske programe iz historije.
Prvi studijski program iz Historije otvoren je na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu (osnovan 1950.), koji je obrazovao profesore historije (VII stepen).
15
Neto
kasnije na Pedagokim akademijama u Banjaluci i Mostaru otvoreni su dvogodinji
(dvopredmetni) studijski programi Historija Geograja, koji su obrazovali
nastavnike historije i geograje (VI stepen) za rad u osnovnim kolama. Takvo stanje
je potrajalo u vrijeme socijalistike epohe, tj do kraja 1991. godine. Koncepcija tog
sistema visokog obrazovanja je bila da se fakultetski obrazovani kadrovi obrazuju
po sistemu koncentracije (primata) u sredinama u kojima su najpotrebniji. Tako su
11 uro unji, Metodologija nauke, kritika nauke, Beograd, 1999., 134.-140; Prema Oksfordskom
rjeniku Znanost je znanje (scientia) ili stanje znanja (Ante Simonji, Znanost najvea avantura i
izazov ljudskog roda, Rijeka 1999., 13.-15).
12 Devad Termiz, Metodologija drutvenih nauka, Sarajevo 2003., 12.-14.
13 Azem Koar, Ivan Balta, Pomone historijske znanosti i Arhivistika, Tuzla 2004., 135.-136.
14 Terry Cook, Arhivistika i postmodernizam: nove formulacije za stare koncepte, Archival Science,
br. 1/2000., 3.-24.
15 Spomenica (1950 1980.) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 1980., 27.-30.
93
rudarski ininjeri jedino obrazovani na Rudarsko-geolokom fakultetu Univerziteta
u Tuzli, ljekari u poetku u Sarajevu, potom u Tuzli i Banjaluci itd. Poto je Historija
oblast iz tzv. nacionalne grupe predmeta, to je obrazovanje profesora historije imalo
vanu ulogu u tom ideologiziranom sistemu. kolovalo se upravo onoliko koliko
je i bilo potrebno za rad u obrazovanju, za dva instituta za istoriju (u Sarajevu i
Banjaluci), za institucije kulture i sl.
Skromna arhivistika znanja studenti su sticali u okviru nastavnog predmeta
Pomone historijske nauke, a kroz oblast kritike historijskih izvora u jo skromnijoj
mjeri iz nastavnog predmeta Uvod u historijsku nauku. Meutim, u nastavnim
planovima i programima nakon uspostavljanja samostalne i nezavisne drave Bosne
i Hercegovine 1992., a naroito nakon uspostave mira 1995. godine, arhivistika
znanja su dobila na znaaju. Arhivistika je izuavana u okviru nastavnog programa
Pomone historijske nauke i arhivistika sa po 15 asova predavanja i 15 asova vjebi
u etvrtom semestru studija. Ta doza arhivistikog znanja pruana je studentima
Historije na sva tri usmjerenja (jednopredmetni studij i dva dvopredmetna studija),
svuda sa istim brojem nastavnih sati i sa ustaljenim nastavnim sadrajima. Radilo se
uglavnom o najopijim arhivistikim znanjima teorijske ali i praktine prirode, jer se
dio nastavnih vjebi obavljao u Arhivu Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
16
Novim studijskim programima donijetim 2008. godine, arhivistika znanja su
potisnuta iz studijskih programa Historije svih vrsta (jednopredmetni i dvopredmetni
studij), tako to je na prvom ciklusu studija zadran nastavni predmet Pomone
historijske discipline (30 sati predavanja u drugom semestru), u kojem nisu predvieni
nastavni sadraji iz Arhivistike. Ipak, odreeni znaaj izuavanju Arhivistike dat je
na jednopredmetnom studijskom programu iz Historije na drugom ciklusu studija
(nauni smijer novi vijek oblast osmanski period), gdje je Arhivistika uvedena
kao zaseban nastavni predmet u 9. semestru sa 30 sati predavanja i 15 sati vjebi.
Meutim, nastavni program je isuvie skroman i obuhvata: Razvoj arhivistike kao
pomone historijske nauke. Pojam arhiva i arhivske grae: arhivski fondovi i zbirke.
Spoljna sluba arhiva (registrature). Unutranje ureenje arhiva. Sreivanje arhivske
grae: tematski sistem, fondovski sistem, registraturni sistem i sistem slobodne
provenijencije. Konzervacija i restauracija arhivske grae. Mikrolmovanje.
Publikovanje arhivske grae.
17
Dakle, arhivistika znanja reducirana su u odnosu
na ranije stanje Nastavnim planom i programom Odsjeka za historiju iz 2008/09.
godine, ali su poveana u drugom ciklusu studija uvoenjem jednosemestralnog
predmeta Arhivistika, i to samo za nauni smijer studija. Meutim, kada se ima na
umu sva ogranienost nastavnog programa iz ovog predmeta, onda postaje jasno da
savremeni znaaj arhivistikog znanja (informatika arhivistika) nije prepoznat u
sistemu znanja na ovom studijskom prolu, koji ima najveu tradiciju obrazovanja
historiara, kao zanimanja koje je, kako se do sada smatralo, najblie pozivu arhiviste.
16 Vodi kroz studij na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo
2003., 13.,19.,25.
17 Odsjek za historiju, Nastavni plan i program, akademska 2008/09. godina, Filozofski fakultet
Univerziteta Sarajevo, Sarajevo 2009., 5, 12, 13, 24, 61, 70.
94
Dr. Azem KOAR
Neto vei znaaj arhivistikim znanjima pridaje se na studiju historije
Fakulteta humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru.
Ovaj studij koji postoji oko jedne decenije, arhivistika znanja izuava u okviru
jednosemestralnog nastavnog programa Pomone historijske nauke i arhivistika (sa
30 asova predavanja i 15 asova vjebi) u kojem Arhivistika ini oko 50 % sadraja.
Nastavni program je aktuelan, dotie se svih relevantnih arhivistikih sadraja, mada
je isuvie uopen, tako da ne prua mogunost svrenim studentima - profesorima
historije, raspolaganja nekim nivoom optimuma znanja iz ove oblasti.
18

Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Banjaluci se arhivistikim
znanjima ne pridaje poseban znaaj, ona su samo taksativna u okviru predmeta
Pomone historijske nauke. Neto vie panje u programskim sadrajima istoimenog
nastavnog predmeta pridavalo se na Odsjeku za bosanski jezik i knjievnost i
historiju, Pedagokog fakulteta Univerziteta u Bihau. Program je sadravao
znanja iz Pomonih historijskih nauka (15 sati predavanja) i iz Arhivistike (15 sati
predavanja), ali je Historija poslije nekoliko godina postojanja potisnuta sa tog
studijskog odsjeka.
19
Najvei znaaj arhivistici i arhivistikim znanjima, kada su u pitanju studijski
programi iz Historije, dat je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, koji je
osnovan 1993. godine a u okviru njega i Studijski odsjek: Historija Geograja.
U okviru tog studijskog programa Arhivistika je izuavana u okviru
nastavnog programa Pomone historijske nauke i Arhivistika, sa 30 sati predavanja i
15 sati vjebi u etvrtom semestru. Program je bio jasno odreen, ukljuujui pitanja
i domete koji se tiu savremene Arhivistike. Meutim, ogranien fond nastavnih
sati nije omoguavao studentima sticanje optimuma arhivistikih znanja, mada je,
pokazalo se to kasnije, bio znaajno kvalitetniji od svih dotadanjih programa ove
vrste.
20

U sklopu Nastavnog plana i programa jednopredmetnog studijskog odsjeka
za Historiju (od ak. 1999/2000.), Arhivistika je nala svoje zapaeno mjesto. Ono to
je Arheologija za Historiju starog i srednjeg vijeka, to je Arhivistika za historijsko
razdoblje novog vijeka i savremenog doba. Arhivistika je odvojena od Pomonih
18 Nastavni plan i program iz nastavnog predmeta Pomone historijske nauke i arhivistika, Odsjeka
za historiju na Fakultetu humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru. Autor ovog
priloga je uestvovao u oblikovanju ovog nastavnog programa, koji je veoma podudaran sa istoimenim
nastavnim programom Odsjeka za historiju i geograju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koji
je bio u primjeni od ak. 1993/94. do 1999/2000. godine, tj. do formiranja zasebnih odsjeka: za Historiju
i za Geograju.
19 U izradi Nastavnog programa iz Pomonih historijskih nauka na Pedagokom fakultetu u Bihau,
uestvovao je i autor ovog priloga.
20 Filozofski fakultet Tuzla.Prol studija i programska orjentacija (priredio Sead Omerbegovi),
Tuzla 1999.
U ovoj publikaciji naznaeni su samo nastavni programi studijskih odsjeka, pa tako i Odsjeka za
historiju i geograju (str. 46.-48.), odnosno Odsjeka za historiju (str. 88.) i Odsjeka za geograju.
U oblikovanju programa Pomone historijske nauke i Arhivistika, aktivno je uestvovao autor ovog
priloga, koji je do 1998. u svojstvu zamjenika efa Odsjeka vodio programe organizacije nastave za
historijsku grupu predmeta (ef odsjeka je bio prof. dr. Salih Kulenovi).
95
historijskih nauka, ime su dobile na znaaju obje naune oblasti. I programi su
se vie puta mijenjali. U poetku su oba predmeta bila zastupljena sa po 30 asova
predavanja i 15 asova vjebi u po jednom semestru, da bi se kasnije poveavao fond
nastavnih sati, kako za Pomone historijske nauke ( 60 sati predavanja i 30 sati vjebi
u dva semestra trei i etvrti), tako i za Arhivistiku (90 sati predavanja i 60 sati
vjebi u petom i estom semestru). U duem vremenskom razdoblju od ak. 2003/04.
do ak. 2010/11. godine, Arhivistika je izuavana kao obavezan nastavni predmet
u petom (potom u estom) semestru studija sa 60 asova predavanja i 30 asova
vjebi. Osim toga (prvo u estom semestru) uveden je izborni predmet Arhivska
praksa sa 30 sati predavanja i 30 sati vjebi, da bi ovaj program ubrzo bio podijeljen
na dva: Arhivska praksa I (30 sati predavanja i 30 sati vjebi) u petom, i Arhivska
praksa II (30 sati predavanja i 30 sati vjebi) u estom semestru. Takav program je
omoguavao razradu i unapreenje odreenih arhivistikih znanja, tako da su ta tri
studijska programa omoguavala solidna arhivistika znanja svrenim studentima
profesorima historije. I ova injenica je kasnije dobrano potvrena zapoljavanjem
jednog broja tih studenata u Arhiv Tuzlanskog kantona, u Muzej istone Bosne i sl.
Ti kadrovi nisu poinjali iz poetka uiti arhivistiku, ve su nastavili sa sticanjem
novih znanja tamo gdje su se zavravali studijski programi.
21

Korigovanim nastavnim planovima i programima Odsjeka za historiju u
toku 2011. godine, arhivistika znanja su znatno reducirana, bolje rei oskrnavljena.
Zadrani su svi nastavni programi ali sa znaajno manjim fondom sati. Arhivistika
se kao obavezan nastavni predmet izuava sa svega 15 sati predavanja u estom
semestru, a Arhivska praksa I (peti semestar) i Arhivska praksa II (esti semestar), kao
izborni predmeti, izuavaju se sa po 15 sati predavanja i 15 sati vjebi. Na taj nain je
umjesto 60 sati predavanja i 30 sati vjebi obavezne nastave i 60 sati predavanja i 60
sati vjebi izborne nastave, Arhivistika je svedena na 15 sati predavanja obavezne
nastave i 30 sati predavanja i 30 sati vjebi izborne nastave, sve sa tendencijom,
koliko se to moe naslutiti, da bude apsolutno ukinuta.
22

Na ovakvu odluku, za koju su prijedlozi doli iz dekanata Fakulteta,
reagovalo je Predsjednitvo DAR Tuzlanskog kantona. U dopisu Odsjeku za historiju
iz septembra 2011. godine se izmeu ostalog konstatira:
Od osnivanja Odsjeka za historiju i geograju na Filozofskom fakultetu u
Tuzli 1993. godine Arhiv Tuzla je pruao svakodnevnu i nesebinu pomo studentima
i nastavnicima ovog, i drugih, odsjeka. Kasnije je ta saradnja dobijala na intenzitetu i
kvalitetu.
Na osnovu strune literature, arhivske grae, periodinih i drugih publikacija
Arhiva Tuzla, napisani su brojni diplomski radovi historiara, te magistarski radovi
21 Unapreenju arhivistikih programa na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u
Tuzli doprinjelo je, s jedne strane, opredjeljenje autora ovog priloga da okona doktorat iz Arhivistike
na Odsjeku informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 1998. godine, ime je
kadrovsko rjeenje bilo osigurano na due vrijeme, i, s druge strane, stasavanje Arhiva kao ustanove na
koju se naslanjala nastava Arhivistike.
22 Nastavni program Studijskog odsjeka za historiju za ak. 2011/12.
96
Dr. Azem KOAR
i doktorske disertacije. Studenti su u Arhivu redovno odravali arhivsku praksu. Svi
oni koji su izuavali ili izuavaju historiju novoga vijeka i savremenog doba to mogu
osobno potvrditi. To znai da je ta saradnja bila potrebna i korisna i za vas historiare
kao korisnike, i za nas arhiviste kao profesionalce i po prirodi posla prve i najvanije
saradnike vas historiara, kako nastavnika tako i studenata. Takoer, je arhivistika
bila primjereno zastupljena u Nastavnom planu i programu Odsjeka.
Meutim, umjesto da se takav trend saradnje nastavi, dogodilo se neto sasvim
suprotno i neoekivano. Prilikom izmjene postojeih nastavnih planova i programa
u toku minule akademske godine, Arhivistika je najblae reeno oskrnavljena.
Umjesto 4 asa predavanja i 2 asa vjebi u petom semestru, predvieno je da se
ovaj nastavni predmet slua u estom semestru sa svega jednim asom predavanja.
Takoer je, kako saznajemo, novim planom predvieno da se Arhivska praksa kao
izborni predmet slua takoer u estom semestru (sa 1 as predavanja i 1 as vjebi).
Sve u svemu, sa 4 +2 obaveznih i 4+4 izbornih asova Arhivistike, ona je svedena
na svega jedan as obavezne nastave i dva asa izborne nastave, tj. reducirana je u
obaveznoj nastavi sa 6 asova na jedan, to jest svega na 16 %, a u izbornoj nastavi
sa 8 asova na 2 asa, tj. na 25 %. Ovim komparacijama nije potreban nikakav
komentar.
Ovim putem elimo ukazati na neloginost naznaenih izmjena, odnosno na
srozavanje nastave arhivistike ispod svakog razumnog nivoa. Molimo da to to prije
otklonite, kako ne bi dolo do konanog raskida saradnje to bi bilo obostrano tetno
a za studente kojima su arhivistika znanja neophodna i potpuno neprihvatljivo.
23

Meutim, iako je Predsjednitvo DAZ-a predlagalo kompromis, tj. redukciju
programa Arhivistike za 50 % u odnosu na stanje prije korekcija, do toga nije dolo. Ni
odluke vijea Odsjeka za historiju da se Arhivistika slua u estom semestru sa 30 sati
predavanja i 15 sati vjebi, nije uspjela probiti okove okotalih birokratskih struktura
Fakulteta i Univerziteta. Tako su dekreti centara moi bili jai od potreba nosilaca
nastavnih programa. Ovakva stajalita ne smiju i ne mogu biti prihvaena od strane
arhiva i arhivistikih asocijacija. Analiza postojeih programa i analiza potreba za
znanjima ove vrste, koja se, to nije sluaj sa mnogim drugim znanjima, naslanjaju
na Arhiv TK kao ustanovu koja je pruala, i prua, mogunost kvalitetnog izvoenja
nastavnih vjebi, odnosno sticanja praktinih znanja, to je u ovom studijskom
programu veoma vano i osobeno, pokazuje svu anahronost i konzervativnost ovih
odluka donijetih od strane postojee upravne strukture Filozofskog fakulteta Tuzla.
U razdoblju od 1999. do 2009. godine, injeni su pokuaji da se u okviru
Odsjeka za historiju arhivistika znanja na dodiplomskom i postdiplomskom studiju
znaajno unaprijede.
U okviru dodipilomskih programa etvorogodinjeg studija Historije ak.
2003/04. godine sainjen je Nastavni plan i program dva dvopredmetna studijska
prola: Historija Arhivistika i Historija Arheologija, uz postojei studij
Historije. Svreni studenti studijskog prola Historija Arhivistika, dobijali bi
zvanje diplomirani historiar i arhivista i bili bi kompetentni za obavljanje poslova
23 Dopis je usaglaen na sjednici Predsjednitva DAZa 23.9.2011. godine.
97
istraivake prirode iz historije i arhivistike: u arhivima, institutima i drugim naunim
i kulturnim ustanovama. Taj program je nakon duih usaglaavanja prihvaen od
strane Nauno-nastavnog vijea (NNV) Fakulteta, ali ne i na Senatu Univerziteta.
24

Znaajna aktivnost, voena je i na organizaciji magistarskog studija iz
Arhivistike, po starom (mentorskom) postdiplomskom sistemu studiranja, tako da
bi svreni postdiplomci dobijali zvanje magistra arhivistike. Ovaj program je imao
punu podrku arhivskih asocijacija iz Bosne i Hercegovine, Meunarodnog instituta
arhivskih znanosti Trst/Maribor, i brojnih arhivskih kolektiva i arhivista. Program
je uoblien tako da ga je 2008. godine prihvatilo NNV Fakulteta, ali ne i Senat
Univerziteta. Pokazalo se po ko zna koji put da u ovoj sredini arhivistika znanja
nemaju odgovarajue mjesto i znaaj. Kada se pouzdano zna, to je u pripremi ovog
studija potvreno od strane mnogih arhivskih kolektiva, da bi postdiplomski studij
Arhivistike bio veoma uspjean: kako sa aspekta broja polaznika (raunalo se na vie
desetina polaznika sa cijelog jugoslovenskog prostora), tako i sa aspekta angamana
kvalitetnog nastavnog kadra, onda ima mjesta konstataciji da je nedostatak
arhivske tradicije ostavio traga i na univerzitetske strukture, bilo da se radi o
linim animozitetima ili o drugim kvazirazlozima osporavatelja ovog studijskog
programa.
25

Arhivistika znanja u programima drugih univerzitetskih studijskih programa
to se tie programa na drugim studijskim prolima, arhivistika znanja
sadri program Kulturne historije Bosne i Hercegovine (30 sati predavanja i 30
sati vjebi) koji se izuava na vie odsjeka Filozofskog fakulteta u Tuzli (Razredna
nastava, urnalistika, Pedagogija i psihologija, Socijalni rad, Bosanski jezik,
Tehniki odgoj i informatika). U njima je predviena zasebna tematska cjelina
o arhivima i arhivskoj grai.
26
Na odsjeku za Turizam Prirodnomatematikog
fakulteta Univerziteta u Tuzli, izuava se Kulturno naslijee i Kulturna historija.
Meutim, i u tim programima arhivistikih znanja ima malo, dok se vie govori o
nepokretnom kulturnom naslijeu, tj. o onome to je za ovaj studijski prol vanije.
24 Programom je predvieno da prve dvije godine budu zajednike za sva tri studijska programa za
sva tri zvanja, a da u treoj i etvrtoj godini: profesori historije izuavaju pedagoku grupu predmeta,
diplomirani historiari i arhivisti arhivistiku grupu predmeta, a diplomirani historiari i arheolozi
arheoloku grupu predmeta. U treoj godini studija Historija - Arhivistika bila su predviena tri
obavezna i dva izborna arhivistika predmeta a takoer i u etvrtoj godini. Tako bi kroz est obaveznih i
etri izborna predmeta, diplomirani historiari i arhivisti bili zaista poeljan kadar za arhive i historijske
institute. (Nastavni planovi i programi u posjedu autora).
25 Nastavni plan i program postdiplomskog studija arhivistike za ak. 2008/09. godinu u posjedu
autora.
26 Nastavni program Kulturne historije Bosne i Hercegovine. Ovaj program je jedno vrijeme bio
u primjeni i na Odsjeku za Razrednu nastavu Nastavnikog fakulteta Univerziteta Demal Bijedi
u Mostaru. Korekcijama Nastavnih planova 2011. godine Kulturna historija Bosne i Hercegovine se
prestala izuavati na odsjecima Pedagogija-Psihologija i Bosanski jezik i knjievnost.
98
Dr. Azem KOAR
Slian nastavni program pod nazivom Kulturnohistorijsko naslijee Bosne
i Hercegovine, izuava se na studijskom prolu Razredna nastava Edukacijskog
fakulteta Univerziteta u Travniku (privatni univerzitet) sa 45 sati predavanja i 15 sati
vjebi. Program je dobro primljen od studenata, meu kojima je veina vanrednih,
kojima konkretno pomae u realizaciji nastave iz nastavnog predmeta Moja
okolina, tj. iz historije zaviaja.
27
Na Pravnim fakultetima se izuava kancelarijsko (registraturno) poslovanje
u okviru drugih programa ili kao zaseban nastavni predmet. Tako se na Pravnom
fakultetu u Tuzli, na magistarskom studiju, izuava nastavni predmet pod
nazivom Dokumentacija. Sadraji se uglavnom odnose na pravnu regulativu u
ophoenju sa dokumentima, to jeste vaan segment i arhivistikih znanja, mada
cjelovit arhivistiki aspekt ovaj nastavni program ne sadri. Ipak, koristan je i od
pragmatinog je znaaja za budue diplomirane pravnike.
28
Odreena arhivistika znanja sadrana su i u nekim drugim nastavnim
programima, kakav je nastavni program Kultura i civilizacija, koji se izuava na
kulturalnim studijima, na studijima knjievnosti, sociologije i sl. Meutim, osobenost
svih tih nastavnih sadraja arhivistike prirode je da su nedostatni, da su povrni i
da se svode na ture informacije o arhivima, dok se predmet rada arhiva arhivska
graa, najee veoma malo spominje.
Zakljuak
Arhivistika znanja su od velikog znaaja za vie studijskih programa
visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine. Ona ih upotpunjavaju i u korelaciji sa
znanjima srodnih naunih disciplina u konanom doprinose poboljanju kvaliteta
odreenih studijskih prola.
Na univerzitetima u Bosni i Hercegovini ne postoje studijski programi
iz Arhivistike. Najvei kvantum arhivistikih znanja sadre studijski programi iz
Historije, mada i u njima ima znaajnih razlika. Najstariji bosanskohercegovaki
studijski program iz Historije, osnovan na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, sve do
2008/09. godine imao je odreene (ne ba cjelovite) sadraje iz Arhivistike u okviru
predmeta Pomone historijske nauke i Arhivistika (dodiplomski studij kao prvi
ciklus u Bolonjskom sistemu obrazovanja). U najnovijim nastavnim programima
ova znanja su potisnuta, ali je napredak uinjen na nivou drugog ciklusa (nauni
smjer) obrazovanja, gdje se Arhivistika izuava kao zaseban jednosemestralni
nastavni predmet.
Najvei kvantum arhivistikih znanja sadravali su programi studija
Historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, gdje se Arhivistika due
vrijeme izuavala u okviru tri nastavna predmeta (Arhivistika, Arhivska praksa I i
27 U konanom oblikovanju sadraja ovog nastavnog programa uestvovao je i autor ovog priloga.
28 Nastavni program Dokumentacija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
99
Arhivska praksa II). Nastavne vjebe iz ovih predmeta su dominantno izvoene u
Arhivu Tuzlanskog kantona i u nekim registraturama. Meutim, korekcijom ovih
nastavnih planova i programa ak. 2011/12. dolo je do znaajne redukcije kvantuma
arhivskog znanja koja su svedena na svega oko 15 % ranijeg programa. Kantonalno
arhivistiko udruenje je tim povodom reagiralo, traei odreenu uravnoteenost
izmeu ranijih i postojeih programa. Meutim, birokratski centri moi na Fakultetu
i Univerzitetu ostali su na svojim stajalitima.
Stanje arhivskih znanja na drugim studijskim odsjecima Historije je takoer
veoma skromno. J o skromnija su znanja u okvirima drugih studijskih prola, koja
se stiu iz nastavnih predmeta Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Kulturno
historijsko naslijee Bosne i Hercegovine, Dokumentacija i sl.
Razlozi za takvo stanje su u neadekvatnom shvatanju potreba za arhivistikim
znanjima u drutvu uope, ali i u okvirima akademske zajednice. Dokaz tome
su dva neuspjela pokuaja da se organiziraju studijski programi iz Arhivistike na
Filozofskom fakultetu u Tuzli: kao dodiplomski (studij Historija Arhivistika), i
kao postdiplomski studij Arhivistike. To, meutim, ne znai i kraj nastojanjima ove
vrste. Vrijeme akademizma, bar u mjeri u kakvoj ga generiraju procesi globalizacije
i bolonjskog procesa, treba da doe i na univerzitetima Bosne i Hercegovine, tako
da, umjesto dosadanjih birokratizama, egoizama, nepotizama, korupcije i drugih
deformacija koje vladaju akademskim prostorom, treba oekivati uspostavljanje
drutva znanja u kojem e i arhivistika znanja imati svoje pravo mjesto i znaaj.
Summary

Archival knowledge is of great importance for many courses of higher
education of Bosnia and Herzegovina. It is complemented and correlated them
with the knowledge of related disciplines in the nal contributions to improving the
quality of certain academic prole.
At universities in Bosnia and Herzegovina, there are study programs from
archive. The largest quantum of archival knowledge includes curricula for history,
although even in these there are signicant differences. The oldest Bosnian course
of history, founded the Faculty of Philosophy in Sarajevo, until 2008/09. he has had
some (not complete) content from archive into the subject of auxiliary historical
science and Archive Sciences (bachelors degree as the rst cycle in the Bologna
system of education). The latest curriculum this knowledge is suppressed, but
progress has been made at the level of the second cycle (science course) education,
where archival science is studied as a separate one-subject.
The largest quantum of archival knowledge contained programs of study at
the Faculty of History at the University of Tuzla, where archival science is taught
in the three subjects (Archival science, Archival Practice I and Archival Practice
II). Teaching practice in these cases is predominantly performed in the Archives of
100
Dr. Azem KOAR
the Tuzla Canton and in some registries. However, during the correction of these
curricula from 2011/12. there was a signicant reduction in quantum of archival
knowledge that has been reduced to only about 15% of the previous program.
Cantonal Archival Association has reacted in this regard, seeking a certain balance
between the previous and current programs. However, bureaucratic power centers at
the Faculty and the University remained in their positions.
Conditions of archival knowledge in other departments of study of history
are also very modest. More modest in terms of the knowledge of other study proles,
which are gained from the subjects of cultural history of Bosnia and Herzegovina,
cultural and historic heritage of Bosnia and Herzegovina, documentation, etc.
The reasons for this are inadequate understanding of the need for archival
knowledge in society at large, but also within the academic community. Proof of
this are the two failed attempts to organize study programs on archival Faculty of
Philosophy in Tuzla as an undergraduate (study History archival science), and as
archival science graduate studies. This, however, does not mean the end of efforts
of this kind. Time academic, at least in so far as what kind of generating processes
of globalization and the Bologna process, to come and at the universities of Bosnia
and Herzegovina, so that, instead of red tape, egoism, nepotism, corruption and other
deformities that govern academic space, the establishment of a society should be
expected knowledge that will have the knowledge and archival its proper place and
importance.
101
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
PROJEKAT: ARHIVSKA PRAKSA U FUNKCIJI
EDUKACIJE ARHIVSKIH KADROVA
Abstrakt: Jedan od osnovnih faktora uspjenosti svakog posla i djelatnosti
jesu kadrovi. Tako i u arhivskoj djelatnosti uspjenost u velikoj mjeri zavisi od
osposobljenosti arhivskog kadra. Arhivski kadrovi se osposobljavaju kroz razliite
strune, naune i praktine forme i sadraje djelovanja. U Bosni i Hercegovini
arhivski kadrovi se ne obrazuju u redovnom sistemu obrazovanja, ve se u ovu
djelatnost ukljuuju razni proli strunjaka, ponajvie profesori historije, jezika i
pravnici. Svi oni ulaze u oblast arhivske djelatnosti sa neadekvatnim predznanjem,
pa je neophodna stalna struna nadogradnja, usvajanjem dodatnih znanja. To je
posebno izraeno kada je rije o arhivskim kadrovima u registraturama. Oni se na
ova mjesta najee postavljaju bez ikakvog predznanja o arhivskoj problematici.
Sve to ima velikog uticaja na sudbinu arhivske grae. Iz tih razloga, arhivi poseu
za raznim formama edukacija arhivskih kadrova. Arhiv Tuzlanskog kantona dugi niz
godina realizuje raznovrsne strune edukacione sadraje. No svakako najznaajniji
struno-edukacioni sadraj je projekat Arhivska praksa, koji traje punih 25 godina
i kroz koji je prolo vie od hiljade arhivara i arhivista iz Bosne i Hercegovine i
okruenja. Sve je to imalo pozitivnog uticaja na njihovu strunu osposobljenost, a
samim tim i na uspjenost obavljanja arhivske djelatnosti.
Kljune rijei:Arhivska praksa, edukacija arhivskih kadrova, obrazovni
sadraji, meunarodno savjetovanjeArhivska praksa, asopis Arhivska praksa,
arhivski strunjaci, arhivisti, arhivari, struni sadraji i dr.
Uvodne naznake
Postojanje odgovarajuih kadrova, kao nosioca odreene djelatnosti,
krucijalno je pitanje za napredak svake djelatnosti. Za sve arhivske ustanove i za
svaku slubu ovo je veoma vano, sloeno, i otuda, u svakom trenutku vrlo aktualno i
specino pitanje. Njegova specinost odreena je karakterom arhivske djelatnosti,
ija raznolikost funkcija i zadatak zahtijevaju raznovrsne, ponajvie visoko strune
prole kadrova. Zbog svega toga, adekvatna kadrovska rjeenja u ovoj oblasti
zahtijevaju postojanje odgovarajuih sistema, tj. odgovarajue kadrovske politike,
102
kako na razini svake arhivske ustanove, tako i na nivou osnivaa, odnosno na nivou
arhivske slube jedne zemlje.
1

Arhivski kadrovi su bili i ostali limitirajui faktor u razvoju arhivske struke,
na nivou arhivske slube Bosne i Hercegovine, pa tako i Arhiva Tuzlanskog kantona.
Arhivi u Bosni i Hercegovini, pa smim tim i Arhiv Tuzlanskog kantona nisu nikada
raspolagali dovoljnim brojem arhivskih kadrova. Osim toga, veoma vano je i pitanje
kvaliteta arhivskih kadrova, na to je velikog uticaja imao sistem obrazovanja,
odnosno, nivo znanja sa kojim su kadrovi dolazili u arhive i registrature, ali i od
mogunosti daljeg strunog usavravanja i osposobljavnja u okviru arhivske struke.
U Bosni i Hercegovini nije postojao, niti danas postoji, sistem obrazovanja kadrova
za arhivsku struku bilo kojeg nivoa. To je doprinijelo da se u arhivima i registraturama
zapoljavaju pojedinci bez kvalitetnog prethodnog obrazovanja. Kada su u pitanju
registrature, dugi niz godina na poslovima arhivara upoljavao se kadar koji je
uglavnom bio struno neadekvatan za obavljanje arhivske djelatnosti. Takva arhivska
kadrovska politika u registraturama imala je uticaja na ukupno stanje arhivske grae,
koje je bilo nezadovoljavajue, u nekim situacijama, ak i posljedino. Stoga su
arhivi pribjegavali raznim formama strunog djelovanja i obrazovanja arhivskih
kadrova kako u arhivima, tako i registraturama. Ova obaveza bila je utvrena i
arhivskim zakonodavstvom. To je znaajnije izraeno u periodu nakon 1995. godine,
gdje se stvorila zakonska obaveza organiziranja polaganja strunog ispita za radnike
arhiva, ali po prvi puta i radnike registratura. Sve to je imalo za cilj podizanje
nivoa znanja arhivskog kadra kako u arhivima, tako i registraturama. No, poseban
znaaj na planu edukacije arhivskog kadra imali su neki, posebno organizovani,
struni sadraji. Takav je svakako projekat Arhivska praksa, koji traje punih 25
godina, a sa neto jaim i struno izraenijim intenzitetom od 1998. godine. Ovaj
projekat je posveen edukaciji arhivskog kadra, sa posebnim naglaskom na kadar
u registraturama. Zahvaljujui istom, u proteklom vremenu plasirana su i usvojena
brojna arhivska znanja, koja su u mnogome uticala na status i sudbinu arhivske grae
u nastajanju, ali i na ukupnu arhivsku struku na podruju Tuzlanskog kantona, Bosne
i Hercegovine, pa i ire.

Projekat Arhivska praksa od ideje do realizacije
Iako u toku svoga ezdesetogodinjeg rada Arhiv Tuzlanskog kantona nikada
nije imao odgovarajuu kadrovsku strukturu, ipak se kontinuirano posvetio svim, pa i
najsloenijim pitanjima arhivske struke i nauke, realizujui vrijedne strune, kulturne
1 Vera Truji, Kadrovska politika, Prol savremenog arhiva u SFR Jugoslaviji (projekat), Beograd
1984., str.123., Grupa autora (Azem Koar), Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954.-2004., (dalje: A.
Koar, Pedeset godina Arhiva u Tuzli), Tuzla 2005., str. 29. Adekvatna arhivska politika u osnovi
zahtijeva: 1. Osmiljavanje kadrovske problematike u kratkoronim i dugoronim planovima, 2. Izbor,
prijem i rasporeivanje kadrova; 3. Organizacija redovnog kolovanja, strunog osposobljavanja i
usavravanja; 4. Utvrivanje strunih arhivskih zvanja, ukljuujui i donoenje transparentnih pravila
za napredovanje u struci.
Projekat: Arhivska praksa u funkciji edukacije arhivskih kadrova
103
i naune sadraje koji se meusobno proimaju i dopunjuju. Posebna panja na tom
planu posveivana je realizaciji raznovrsnih struno-arhivistikih sadraja vezanih
za imaoce arhivske grae. Ovi sadraji su poeli sa realizacijom osamdesetih godina
prolog stoljea. Od tada su gotovo svake godine organizirana savjetovanja koja su
po svom sadraju, istraenosti tema, renomeu predavaa, broju uesnika znaajno
prevazilazila obrazovno-edukacijski karakter arhivara. Po dostignutim rezultatima
izdvajaju se posebno arhivistiki skupovi odrani: 1986., 1987., 1991., 1994. i
1997. godine.
2
Svim ovim skupovima prisustvovao je znaajan broj zaposlenika na
arhivskim poslovima u registraturama. Na istim su realizovani aktualni i zanimljivi
struni arhivistiki sadraji, to je imalo pozitivne efekte na poboljanje nivoa
educiranosti arhivara i zatite arhivske grae u nastajanju.
Uviajui potrebe za brim razvojem ustanove i primjenjivanja savremenih
dostignua u arhivskoj struci, to bi pomoglo brem oporavku arhivske slube
Bosne i Hercegovine, Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih radnika Bosne
i Hercegovine Ogranak Tuzla, eljeli su neke stvari pokrenuti s mrtve take. U tom
smislu 1998. godine pokrenuli su struno-nauni projekat pod nazivom Arhivska
praksa. Rije je o sadraju koji je trebao biti nastavak dotadanjih edukacionih
sadraja Arhiva, sa neto jaom formom, sadrajem i posebnim akcentom na
komponentu registratura. Naime, projekat Arhivska praksa, podrazumijevao je
irok spektar strunog djelovanja na planu unapreenja arhivske struke, sa izraenijim
usmjerenjem na educiranost arhivskih radnika u registraturama i unapreenju zatite
arhivske grae u nastajanju. Pored brojnih sadraja u ovom projektu dva su bila i ostala
osnovna i temeljna. J edan koji se odnosio na odravanje godinjeg meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa, a drugi je podrazumijevao izdavanje asopisa pod
istim nazivom.
Ideja za realizaciju ovih programskih sadraja nastala je u vremenu kada
je cjelokupno bosanskohercegovako drutvo bilo zaokupljeno brojnim ivotnim
problemima, koji su bili rezultat ratnih dogaanja, pri emu ni kultura nije poteena, a
posebno arhivska djelatnost koja se suoila sa brojnim recidivima rata.
3
To je vrijeme
kada su brojni odnosi i relacije u dravi bile optereene neposredno okonanim ratnim
zbivanjima, to je uticalo na pokidanost veza meu kolegama i strukama. Tako je bilo
i u arhivskoj djelatnosti. Stoga, pokretanje jednog ovakvog projekta predstavljalo je
ne samo izazov, ve i vanu premosnicu koja je imala izmeu ostalog i zadatak da
povee struku, da je unapreuje i nadograuje, te prolira u pozitivnom pravcu.
Projekat Arhivska praksa je pokrenut prije svega, iz strunih i naunih razloga,
sa jasnim ciljem da doprinese na planu saniranja, ratom uzrokovane, posrnule
arhivske slube Bosne i Hercegovine, te da na odreen nain oivi ovu djelatnost i
da joj podari neophodan struni impuls koji e pomoi povezivanju strunih snaga u
zemlji, ali i hvatanju koraka sa strunim arhivskim dostignuima zemalja okruenja.
Stoga smo vjerovali da jedan projekat dobro osmiljen i koncipiran moe u dobroj
mjeri zadovoljiti nae nakane i potrebe arhivske struke u Bosni i Hercegovini.
2 A. Koar, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 59.
3 Izet aboti, Deset godina asopisa Arhivska praksa (1998-2007), (dalje: I. aboti, Deset godina
asopisa Arhivska praksa) Tuzla 2007., str. 5.
104
Vaan momenat jeste samo vrijeme poetka realizacije ovog projekta. Ono
se poklapa sa vremenom kada je aktualno stanje ouvanosti i zatite arhivske grae u
Bosni i Hercegovini bilo nezadovoljavajue, posebno se to odnosilo na arhivsku grau
u nastajanju. Tome su u velikoj mjeri doprinijeli brojni uzroci, posebno posljedice
etvorogodinjeg rata (1992.-1995.), gdje se arhivska graa, kao pisano kulturno
naslijee, nala na udaru, pri emu su stradale znaajne koliine arhivske grae u
nastajanju. U poslijeratnom periodu zbog odreene kadrovske reduciranosti, dolo
je do vakuma na planu ozbiljnijih strunih zahvata na saniranju postojeeg stanja,
a posebno na saniranju stanja arhivske grae u nastajanju. Takvu situaciju struni
zaposlenici Arhiva u Tuzli su u dovoljnoj mjeri spoznali, te e to biti dovoljnim
razlogom i potrebom da se u okviru strunih organa i tijela Arhiva, pokrene inicijativa
o realizaciji projekta Arhivska praksa. Takva inicijativa je prihvaena i od strane
Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine - Ogranak Tuzla. Zamisao je bila da
projekat Arhivska praksa, kroz sadraje odravanja meunarodnog savjetovanja
i publikovanje asopisa, tretira najaktualnija arhivistika teoretsko-pragmatina
pitanja sa kojima se susretala arhivska struka u Bosni i Hercegovini i u okruenju.
U tom vremenu, pred bosanskohercegovakom arhivskom strukom stajali
su brojni drugi odgovorni i veoma zahtjevni poslovi i zadaci, sa bezbroj otvorenih
strunih, organizacijskih i tehnikih pitanja. To je vrijeme kada je bilo neophodno
suoiti se sa stvarnou, u smislu iskazivanja vee potrebe za snanijim ukljuivanjem
strunog esnafa sa svim svojim strunim i profesionalnim potencijalom u rjeavanju
nagomilanih arhivskih problema.
Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona, predvoeni tadanjim direktorom
dr. Azemom Koarom, odluili su da kroz projekat Arhivska praksa pokuaju
snanije uticati na sudbinu arhivske zbilje na podruju nadlenosti Arhiva Tuzlanskog
kantona, ali i Bosne i Hercegovine. Naime, zamisao je bila dati doprinos, a to je
bila i profesionalna obaveza, brem i strunijem pristupu rjeavanja nagomilanih
pitanja. J edno od vanih pitanja, bilo je pitanje educiranja arhivskih kadrova i
zatite arhivske grae, posebno one u nastajanju. Svjesni da kapaciteti i snage, kako
kadrovske, tako i materijalne nisu tolike da bi garantovale potpuni uspjeh na tom
planu, od samog poetka raunalo se na meuarhivsku i meunarodnu saradnju i
pomo, koja je bezrezervno uslijedila od jednog broja istaknutih arhivskih strunjka,
ali i prijatelja arhivske struke i nae zemlje, na emu smo im bezrezervno zahvalni. U
takvim okolnostima i ambijentu je nastajao i razvijao se projekat Arhivska praksa,
od kojeg se puno oekivalo.
Edukaciono-obrazovni efekti (rezultati) projekta Arhivska praksa
U maju 1998. godine Arhiv je napravio prvi, ali vaan korak na tom planu,
odravanjem meunarodnog savjetovanja pod nazivom: Arhivska praksa 1998.
Bilo je to 11. po redu arhivsko savjetovanje koje je organizirao Arhiv. Savjetovanje je
105
odrano u punoj dvorani Radnikog univerziteta u Tuzli.
4
Ono to je vana struna
novost u odnosu na prethodna savjetovanja, jeste pojavljivanje prvog broja asopisa
Arhivska praksa u kome su publikovana saopenja sa savjetovanja. Problematika
prezentovana na Savjetovanju pobudila je veliki interes arhivske javnosti, a posebno
predstavnika registratura. Tome su u svakom sluaju doprinijele prezentovane teme,
koje su bile praktine naravi i sa kojima su se svakodnevno susretale registrature u
svom radu.
5
Stoga je Savjetovanje bilo dobra prilika da predstavnici registratura
saznaju vie o nekim pitanjima iz arhivske prakse, a to im je moglo biti od pomoi
kod rjeavanja brojnih nagomilanih problema.
Naslovnica prvog broja asopisa
Arhivska praksa
Savjetovanje je, po sutini problematike
koja je prezentovana, nainu na koji je to
uraeno, predstavljalo zanimljivu edukativnu
formu frontalnog i otvorenog tipa, gdje su
uesnici mogli u neposrednom kontaktu sa
predavaima, razgovarati o sutinskim
pitanjima iz arhivske struke.
6
Vana novost u radu sa predstavnicima
registratura odnosila se na injenicu da
je ovaj struni edukativni sadraj pratio
i asopis Arhivska praksa br. 1.
7
To je
znailo dodatno pribliavanje prezentovane
problematike arhivskim radnicima u arhivima
i registraturama, ali i upoznavanje sa vanim
pitanjima iz arhivske struke, koja su bila
4 Prvo poslijeratno Savjetovanje Arhivska praksa 1998, a jedanaesto po redu, odrano je 29. i 30.
maja 1998. godine. Na istom je, od strane arhivskih strunjaka iz nekoliko bosanskohercegovakih
arhiva, prezentovano ukupno 13 strunih saopenja, koja su tretirala raznovrsnu arhivsku problematiku.
Akcenat je dat na zatitu arhivske grae u nastajanju. Savjetovanje je bilo sa meunarodnim ueem i
na istom su aktivno uestvovale kolege iz Slovenije, Marijan Dobernik i Valter iek.
5 Na Savjetovanju je otvoreno nekoliko zanimljivih praktinih pitanja, poput: normativna akta
imalaca o kancelarijskom i arhivskom poslovanju, zatita i sreivanje ratne produkcije registraturne
grae, arhivska knjiga, rukovanje registraturnom graom u registraturama, predaja registraturne grae,
registraturna graa privatiziranih registratura, skeniranje i mikrolmiranje arhivske grae, arhivska
oprema i dr.
6 Na samom Savjetovanju bila je zastupljena forma da su uesnici mogli putem pripremljenog
listia postavljati pitanja predavaima, ali i direktno uestvovati u diskusijama, koje su upriliene
nakon realizacije odreenih tematskih cjelina i na kraju skupa.
7 Organizacioni odbor Savjetovanja Arhivska praksa, je ve poetkom maja 1998. godine odredio
glavnog i odgovornog urednika i formirao redakciju asopisa. Za glavnog i odgovornog urednika izabran
je dr. Azem Koar, a Redakciju prvog broja asopisa sainjavali su: Azem Koar, Eefa Begovi, Nijaz
Brbutovi, Nermana Hodi i Izet aboti.
106
zastupljena u strukturi asopisa.
8
Ve prvi susret sa ovim asopisom, pored strunog,
predstavljao je i pravi vizuelni dogaaj, a osim prezentovanih saopenja koja su
prezentovana u posebnoj tematskoj rubrici Arhivistika i arhivska sluba, asopis
je itaocima ponudio i druge zanimljive sadraje strune i informativne naravi. Tako
je u rubrici Iz drugih asopisa, od strane referentnih arhivskih strunjaka dr. Petera
Pavela Klasinca iz Pokrajinskog arhiva Maribor i J oze Ivanovia iz Hrvatskog
dravnog arhiva, predstavljeno jedno, za bosanskohercegovaku arhivsku javnost,
u tom trenutku, novo pitanje Uticaj savremenih informatikih tehnologija i novih
nosilaca informacija na arhivsku djelatnost. Arhivske i druge publikacije nastale
u Bosni i Hercegovini i okruenju u ovom periodu pribliila nam je trea posebna
rubrika Prikazi i ocjene, dok nas je rubrika Izvjetaji upoznala sa nekoliko strunih
i naunih sadraja, odranih u Bosni i Hercegovini i okruenju u ovom vremenu.
Tekstualni dio sadraja obogaen je i dopunjen zanimljivim fotograjama, tabelama i
grakim crteima, to je inilo jo jednu vrlo vanu dimenziju za ozbiljno nametanje
i proliranje ovog asopisa strunoj i kulturnoj javnosti u Bosni i Hecegovini, ali i
ire.
Rezultati 11. po redu savjetovanja i prvog broja asopisa Arhivska praksa,
pokazali su se viestruko pozitivnim, posebno u edukativno-obrazovnom smislu. Na
ovaj nain otvorena su neka vana pitanja arhivske struke, ali i nauene lekcije koje
su bile od velike pomoi arhivistima i arhivarima u rjeavanju brojnih otvorenih
pitanja vezanih za sudbinu arhivske grae, posebno one u nastajanju. To su bili
mali, ali znaajni pomaci koji su nagovjetavali jedan novi kurs na planu edukacije
arhivskog kadra i brige za arhivskom graom u nastajanju. Upravo pozitivni efekti
ovih sadraja dali su podstrek, za dalji i jo uspjeniji rad na tom planu, to e se i
desiti.
Tako je ve naredne 1999. godine, 27. i 28. maja, u hotelu Konjuh u
ivinicama odrano 12. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 1999. Uee
na ovom skupu pored domaih arhivskih strunjaka uzele su i kolege iz Slovenije.
Problematika o kojoj se raspravljalo na Savjetovanju bila je veoma aktualna, a odnosila
se na nekoliko pragmatinih pitanja, poput: odnosa registratura i arhiva, perspektive
razvoja kompjuterizacije, problemi arhiviranja i upravljanja dokumentacijom
primjenom savremenih tehnika i tehnologija, uloga i znaaj arhiva u procesu
tranzicije, ophoenje sa tehnikom dokumentacijom, evidentiranje ratom stradale
arhivske grae, rekonstrukcija stradalih fondova i dr. Sva ova pitanja nosila su sa
sobom nova znanja i umijea, posebno ona na planu ophoenja sa arhivskom graom
u nastajanju i bila su veoma vana za veliki broj uesnika, prije svega predstavnika
registratura,
9
na planu primjene istih u praksi. Da se radilo o zanimljivom strunom
8 Sadraj prvog broja asopisa Arhivska praksa, obuhvatao je etiri struna poglavlja: Arhivistika i
arhivska sluba, Iz drugih asopisa, Prikazi i ocjene i Izvjetaji. asopis je izaao u izdanju Historijskog
Arhiva Tuzla, tampan je od strane tamparske kue Harfo-graf Tuzla, na ukupno 169 stranica, formata
B-5. Prvi broj asopisa je promoviran i predstavljen javnosti 29. maja 1998. godine u Tuzli u sklopu
Savjetovanja Arhivska praksa 1998, a promotor je bio Mevludin Hajdarhodi, pomonik ministra u
Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Tuzlansko-podrinjskog kantona.
9 Na Savjetovanju je uestvovalo vie od 220 predstavnika registratura.
107
sadraju ukazuje interes prisutnih iskazan kroz postavljena brojna pitanja izlagaima
na Savjetovanju. Ustanovljeno je da su uesnici Savjetovanja ponijeli sa sobom nove
strune spoznaje koje e im pomoi u radu na obavljanju sloenih pitanja zatite i
upravljanja arhivskom graom u nastajanju. Za uee na savjetovanju isti su dobili
prigodne certikate.
10
Usvajanju prezentovanih znanja i upoznavanju sa drugom arhivskom
problematikom doprinio je i sadraj drugog broja asopisa Arhivska praksa, koji se po
svojoj strukturi nije mijenjao. asopis je pratio sadraje Savjetovanja i u cijelosti se
zasnivao na prezentovanju rezultata savremene arhivistike i primjeni iste u rjeavanju
aktualnih pitanja, sa kojima se suoavala arhivska struka u Bosni i Hercegovini.
11

Ovim brojem asopisa obuhvaene su zanimljive autorske interpretacije sagledane
kroz nekoliko vanih strunih pitanja, te dato nekoliko znaajnih informacija o
strunim i naunim sadrajima odranim u Bosni i Hercegovini i okruenju.
Edukacija arhivskog kadra nastavljena je i naredne godine, kada se 1. i 2. juna
2000. godine u hotelu Bristol u Tuzli odralo 13. po redu meunarodno savjetovanje
Arhivska praksa 2000. Ovo Savjetovanje je zbog aktualnosti problematike
pobudilo veliki interes od strane predstavnika registratura, pa je na istom uestvovalo
vie od 200 njihovih predstavnika. Na Savjetovanju je prezentovana interesantna i
raznovrsna arhivska problematika vezana za nekoliko vanih pitanja, poput: zatite
arhivske grae u nastajanju u vremenu tranzicije, vrednovanja arhivske grae, te
oblici i forme obrazovanja arhivskog kadra. Osim toga, posebna panja je posveena
nekim pitanjima savremenih trendova u arhivistici, poput zatite arhivske grae na
novim nosaima i dr.
12
Ovakvom, strunom i sadrajnom, strukturom Savjetovanja
organizator je teio doi do konzistentnih rjeenja koja bi bila provediva u praksi, te
bila na fonu poboljanja stanja zatite arhivske grae u nastajanju. Struni sadraji
prezentovani na Savjetovanju objavljeni su u asopisu Arhivska praksa br. 3. Tako se
navedena problematika mogla detaljnije sagledati kroz tiva predstavljena u asopisu.
Struktura ovog broja asopisa je ostala ista, a u istom su prikazana zanimljiva struna
i nauna tiva,
13
neophodna za proirivanje znanja arhivskih zaposlenika.
10 Certikat je bio dobra prilika da se od strane Arhiva prate edukacione aktivnosti predstavnika
registratura, a istovremeno isti je davao odreenu potvrdu i stimulans za uesnike Savjetovanja.
Arhiv je po osnovu certikata putem prigodnih evidencija pratio edukacioni razvoj i struni napredak
predstavnika registratura.
11 Na 12. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 1999, prezentovano je ukupno 13 strunih
saopenja. Ista su objavljena u asopisu Arhivska praksa br. 2 u rubrici Arhivistika i arhivska sluba.
Osim toga, u rubrici Iz drugih asopisa objavljen je rad dr. Branka Bubenika, Arhiviranje audovizuelnih
dokumenata i promjene televizijskih tehnologija, u rubrici Prikazi i ocjene, predstavljene su ukupno
etiri publikacije historijske i arhivistike provenijencije, a u rubrici Izvjetaji data su etiri saopenja
sa naunih i strunih skupova odranih u zemlji i inozemstvu u toku prethodne i 1999. godine.
12 Na Savjetovanju je prezentovano ukupno 18 strunih saopenja od strane referentnih arhivskih
strunjaka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Republike Austrije.
13 U treem broju asopisa Arhivska praksa, pored 18 radova prezentovanih na Savjetovanju,
objavljenih u poglavlju Arhivistika i arhivska sluba, objavljen je jedan rad u poglavlju Iz drugih
asopisa, dva rada u poglavlju Prikazi i ocjene, te sedam saopenja sa domaih i meunarodnih
skupova objavljenih u poglavlju Izvjetaji.
108
Na 14. po redu meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2001, odranom
u Domu armije u Tuzli, 9. novembra 2001. godine, kroz 15 strunih saopenja
tretirana je arhivska problematika koja je vezana za nekoliko vanih problema iz
domena bosanskohercegovake arhivske zbilje, kao to su: modaliteti zbrinjavanja
ugroene arhivske grae, problematika funkcioniranja arhivske mree, odnos arhiva
i javnosti i znaaj arhivske grae u ostvarivanju ljudskih i graanskih prava.
14
Sve su
to sadraji iz kojih se moglo dosta toga nauiti i primijeniti u praksi, to je i uinjeno
od strane uesnika Savjetovanja. Sadraji prezentovani na Savjetovanju publikovani
su u asopisu Arhivska praksa br. 4. Pored toga zanimljivi su sadraji publikovani
i u ostalim rubrikama asopisa.
15
Tako da moemo kazati da ovaj broj asopisa
predstavlja jedno zanimljivo i korisno struno-arhivistiko tivo namijenjeno
arhivskim radnicima.
I 15. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2002 imalo je sadraj
edukativnog karaktera. Savjetovanje je odrano oktobra mjeseca 2002. godine u
Domu Armije u Tuzli u prisustvu vie od 250 uesnika, predstavnika registratura.
Na Savjetovanju su prezentovana ukupno 22 struna saopenja posveena vanim
i praktinim pitanjima kao to su: arhivski propisi i problemi njihove primjene,
valorizacija registraturne grae, te uticaj informacijskih tehnologija na arhivsku
djelatnost.
16
Problematiku arhivskog zakonodavstva tretiralo je vie autora, koji su
ukazali na sloenost i potrebu jedinstvenog arhivskog zakonodavstva na prostoru
Bosne i Hercegovine, usaglaenog sa meunarodnim pravnim normama za ovu
oblast. Neka pitanja su se odnosila na potekoe primjene arhivskog zakonadavstva,
te na neusaglaenost istog na odreenim nivoima u Bosni i Hercegovini.
I pitanje valorizacije registraturne grae je na zanimljiv nain predstavljeno
na ovom strunom skupu. Po miljenja autora u postupku valorizacije treba racionalno
i funkcionalno, ali nauno i utemeljeno, osigurati maksimum validnih informacija
na minimumu arhivske grae svake vrste. Zanimljiva promiljanja su se odnosila
i na utvrivanje kriterija i naela vrednovanja arhivske grae, to je kao problem
jako izraeno u bosanskohercegovakoj arhivskoj teoriji i praksi. Dio prezentovanih
saopenja na ovom skupu odnosio se na primjenu savremenih trendova, koji upuuju
na shvaanje arhivske grae kao kontinuiteta za iju su sudbinu podjednako odgovorni
arhivari u registraturama i arhivski radnici u arhivima. Nekoliko pitanja se odnosilo
na primjenu meunarodnih sandarda, poput standarda ISO 15489. Savjetovanje je,
po miljenja uesnika, bilo veoma sadrajno, sa puno novina koje mogu znaajno
pomoi arhivskim zaposlenicima u arhivima i registraturama.
14 Na 14. meunarodnom savjetovanju prezentovano je ukupno 15 strunih saopenja, od strane
arhivskih strunjaka iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske. Na Savjetovanju je, pored 50
arhivskih radnika iz arhiva, uee uzelo i 220 predstavnika registratura.
15 Pored 15 saopenja predstavljenih u rubrici Arhivistika i arhivska sluba, u ovom broju je
objavljeno: jedan rad u rubrici Iz drugih asopisa, posveen eletronskom poslovanju, est radova
objavljeno je u rubrici Prikazi i ocjene, te u rubrici Izvjetaji sedam saopenja sa meunarodnih i
domaih arhivskih skupova odranih u irem okruenju u 2001. godini.
16 Na 15. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2002, svoja saopenja imala su 22 arhivska
strunjaka iz: Austrije, Hrvatske, Slovenije, Turske, Srbije, te sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine.
109
I ovo Savjetovanje je propraeno asopisom Arhivska praksa br. 5, koji je
ostao pri ranijoj strukturi, gdje su osim radova prezentovanih na Savjetovanju, koji
su objavljeni u poglavlju Arhivistika i arhivska sluba, objavljeni zanimljivi prilozi
u poglavljima: Iz drugih asopisa, Prikazi i ocjene i Izvjetaji,
17
a u asopisu je
objavljen i In memoriam, posveen nekadanjem direktoru Arhiva u Tuzli, prof.
Sulejmanu Ramiu.
Sadraj 16. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2003, predstavlja
kontinuitet ranije zapoetih edukacionih sadraja. Savjetovanje je odrano u oktobru
2003. godine u Hotelu Tuzla u Tuzli. Na istom je prezentovana iznimno zanimljiva
arhivska problematika, koja se odnosila na tri vane tematske cjeline, i to: Mjesto
i uloga arhivske djelatnosti u demokratskim drutvima, Uloga arhiva u procesu
tranzicije i Problematika elektronskih zapisa.
18
O svim postavljenim temama vrlo
ozbiljno se razgovaralo, na nain da je valjano markirana navedena problematika, te
da su istaknuti dalji pravci djelovanja na poboljanju statusa arhivske struke. Posebna
panja sa puno serioznosti, posveena je pitanju primjene meunarodnih standarda
ISAD (G) i ISAAR (CPF), te pitanjima hibridnog arhiviranja i informatizaciji u
oblasti arhivskog i kancelarijskog poslovanja. Ova i druga na Savjetovanju otvorena
pitanja su veoma pouna i korisna za arhivsku struku i predstavljaju znaajan vid
strune nadgradnje za arhivske zaposlenike u arhivima i registraturama.
Dodatni impuls Savjetovanju dat je pojavljivanjem asopisa Arhivska
praksa br. 6. Ovaj broj asopisa je obuhvatio saopenja sa Savjetovanja, ali i dao niz
znaajnih sadraja objavljenih u drugim rubrikama asopisa.
19

Sedamnaesto po redu meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2004
odrano je u oktobru 2004. godine, u godini jubileja, tj. obiljeavanja 50-te
godinjice rada Arhiva u Tuzli. Savjetovanje i asopis bili su dio programa kojim je
obiljeen ovaj znaajni jubilej. Teme kojima se bavilo Savjetovanje bile su rezultat
potrebe i traganja za najoptimalnijim rjeenjima brojnih otvorenih pitanja sa kojima
se suoavala arhivska bosanskohercegovaka struka. To je ostavilo velikog traga
na arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini. Stoga su na ovom arhivskom skupu
otvorena tri vana struna pitanja: Registraturna graa u vremenu tranzicije,
Primjena meunarodnih standarda u oblasti arhivske djelatnosti i Prilagoavanje
arhivske djelatnosti zahtjevima savremenog informacijskog razvoja. Za pitanja na
17 asopis Arhivska praksa br. 5 je objavljen na ukupno 246 strana. U rubrici Arhivistika i arhivska
sluba objavljena su 22 rada, u rubrici Iz drugih asopisa jedan rad, u rubrici Prikazi i ocjene
predstavljeno je pet publikacija koje se bave raznovrsnom arhivskom i historijskom problematikom. U
rubrici Izvjetaji, data su dva saopenja sa domaih i inozemnih strunih skupova.
18 Na Savjetovanju je svoja saopenja dao ukupno 31 strunjak iz nekoliko drava: Austrije,
Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Po broju izlagaa i uesnika (uestvovalo vie od 300
uesnika) ovo je bilo najvee do tada odrano Savjetovanje.
19 Pored 31 strunog arhivistikog rada u prvoj rubrici asopisa Arhivistika i arhivska sluba, u
asopisu su objavljeni i drugi zanimljivi radovi: u rubrici Iz drugih asopisa objavljen je rad ivane
Hebeli, Privatno arhivsko gradivo, u rubrici Prikazi i ocjene, dato je sedam zanimljivih izvjetaja
o publikacijama iz oblasti arhivistike i historiograje izalih u posljednje dvije godine u Bosni i
Hercegovini i inozemstvu, i na kraju u rubrici Izvjetaji, dat je Zapisnik o toku 15. meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa 2002.
110
navedene teme iskazano je znaajano interesovanje od strane uesnika Savjetovanja.
Saopenja, sugestije i prijedlozi su bili veoma pouni, zanimljivi i korisni i dio istih
naao je primjenu u praksi, kako u arhivima, tako i u registraturama. Ovi sadraji imali su
znaajan struni, ali i edukativni domet i doprinijeli su boljem sagledavanju i rjeavanju
praktinih problema. Sadraje Savjetovanja je pratio asopis Arhivska praksa broj. 7.
20
Kontinuitet edukacije arhivskog kadra u Bosni i Hercegovini kroz program
Arhivska praksa, nastavljen je i 2005. godine odravanjem 18. meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa 2005. Za ovaj edukaciono-struni sadraj predviena
je obrada tri tematske cjeline: Zatita arhivske grae u nastajanju, Koritenje arhivske i
registraturne grae i Zatita, upravljanje i primjena elektronskih zapisa, u sklopu teme
Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
21
O svim navedenim temama predoeno
je vie zanimljivih razmiljanja i pogleda s ciljem da uesnici Savjetovanja dobiju nova
saznanja o formama i metodama zatite arhivske grae u nastajanju, koritenju arhivske
grae za razne potrebe i svrhe, te da izgrade pravilan struni odnos prema elektronskim
zapisima u svrhu njihove zatite, upravljanja i koritenja. Predmetom Savjetovanja bila
su i druga pitanja, poput onih iz domena prezentovanja arhivske grae kao vrijednog
kulturnog naslijea. Sva prezentovana znanja predstavljala su znaajan pomak na
edukacionom planu uesnika.
Program Savjetovanja pored asopisa Arhivska praksa br. 8.,
22
obogaen je i
drugim strunim i kulturnim sadrajima.
23
20 Ovaj broj asopisa Arhivska praksa predstavljen je na ukupno 284 stranice, sa nepromijenjenom
strukturom u odnosu na prethodne brojeve. U poglavlju Arhivistika i arhivska sluba, objavljeno je
ukupno 27 strunih radova od strane arhivskih strunjaka iz: Austrije, Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne
Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. U rubrici Iz drugih asopisa, preuzet je rad mag. Natalije Glaar,
Arhivsko podruje i evropska unija - Preporuke Meunarodnog arhivskog vijea i UNESCO-a. U rubrici
Prikazi i ocjene, prikazano je ukupno sedam arhivistikih i historiografskih publikacija, a u rubrici
Izvjetaji, predoen je Zapisnik sa 16. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2003. U ovom broju
asopisa napisana su i dva In memoriama posveeni rano preminulim kolegama Enveru engiu i
Slobodanu Kristiu.
21 O navedenim pitanjima svoja razmiljanja sa uesnicima Savjetovanja podijelilo je 28 strunjaka iz
sedam drava: Austrija, Maarska, Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, od ega
je vie od 60 % bilo iz inozemstva, to u potpunosti intenzivira meunarodni karakter skupa.
22 Arhivska praksa br. 8, na odreen nain je doivjela strukturalno-koncepcijsku promjenu, u smislu
da je asopis pored postojeih rubrika dobio jednu novu pod nazivom Graa, kojom je u asopisu
zastupljena historiografska komponenta, nastala uglavnom na temelju rada sa dokumentima. Po miljenju
strune javnosti ovaj broj asopisa je po kvantitetu i kvalitetu u strunom smislu korak ispred u odnosu
na dosadanje brojeve. Tako je pored 28 radova posveenih arhivskoj teoriji i praksi u rubrici Arhivistika
i arhivska sluba i u drugim rubrikama objavljeno zanimljivo arhivistiko i historiografsko tivo. U
rubrici Iz drugih asopisa, objavljen je zanimljiv rad Silvije Babi iz Hrvatskog dravnog arhiva na
temu: Mikrovrednovanje - kanadska metoda funkcionalnog vrednovanja. U novoj rubrici Graa, data su
etiri zanimljiva rada historiografskog karaktera, zasnovana na prvorazrednim historijskim izvorima, to
predstavlja krajnju destinaciju i jedan od znaajnih ciljeva arhivske djelatnosti. U rubrici Prikazi i ocjene,
prikazano je est zanimljivih strunih i naunih publikacija iz oblasti arhivistike i historiograje, a rubriku
Izvjetaji u ovom broju ini nekoliko vanih saopenja o naunim i strunim sadrajima odranim u
Bosni i Hercegovini i okruenju u 2005. godini.
23 U sklopu programskih sadraja Savjetovanja izvrena je i promocija asopisa Arhivska praksa br.
8, prezentacija arhivske i informatike opreme vie domaih i stranih kompanija, te posjeta kulturno-
historijskim destinacijama Tuzlanskog kantona.
111
I slijedee 19. po redu meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2006,
predstavlja ustrajnost tima, koji stoji iza ovog projekta, na planu unapreenja arhivske
struke kroz ovu formu edukacionih sadraja, ne samo u Bosni i Hercegovini, ve i u
okruenju. Na ovom Savjetovanju panja je usmjerena na tri nova tematska pitanja:
Stanje arhivske grae u nastajanju, Privatna arhivska graa i Digitalni i drugi
nekonvencionalni nosai informacija.
24
Predoena saopenja pobudila su veliku
panju. Ista su u najveoj mjeri vezana za brojne pragmatine situacije sa kojima
se sreu, kako zaposlenici u arhivima, tako i u registraturama. Neka od pitanja
rezultirala su konkretnim sugestijama i prijedlozima za rijeavanje jednog broja
problema arhivske teorije i prakse. Da se radilo o zanimljivim pitanjima najbolje
potvruje zainteresiranost uesnika i njihovo izravno sudjelovanje u ocijelnom
dijelu Savjetovanja.
Svakako da je i ovaj sadraj bio edukativnog karaktera i da je doprinio
usvajenjem novih strunih spoznaja koje e biti od pomoi arhivskim radnicima.
Savjetovanje je kao i do sada pratio asopis Arhivska praksa br. 9,
25
ali i drugi
zanimljivi struni i kulturni sadraji.
26
Dvadeseto jubilarno savjetovanje Arhivska praksa 2007, odrano je 18.
i 19. oktobra 2007. godine. To je bila dobra prilika da se sagledaju i analiziraju
postignuti rezultati, a kako bi se imala jasna predstava da li je projekat ispunio
oekivanja arhivske struke, odnosno da li su rezultati na razini oekivanog. U odnosu
na to trebalo je dalje usmjeravati ovaj sadraj sa aspekta njegovog edukativnog,
strunog i organizacionog karaktera, a kako bi isti bio funkcionalan i odriv. Stoga
se sadrajima ovoga skupa eljelo, ne samo obiljeiti znaajan jubilej, ve dati jedan
novi karakter istom. Iz tih razloga smo na istom otvorili neka nova struno-aktuelna,
edukativna i funkcionalna pitanja bitna za arhivsku struku. Doprinos realizaciji ovog
sadraja dale su kolege iz skoro svih arhiva u Bosni i Hercegovini, ali i kolege i
saradnici iz arhiva nekoliko evropskih drava. J ubilarno 20. savjetovanje se fokusiralo
na tri tematske cjeline: Aktualnosti iz registraturne grae, Arhivsko zakonodavstvo
i Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
27
Svaka od navedenih tema nosila je u
sebi puno edukativnog i u praksi primjenljivog. Eminentni strunjaci prezentovali
su znanja koja su vezana za gorue probleme, kao to su: zatita registraturne
grae u nastajanju, kategorizacija stvaralaca, anomalije bosanskohercegovakog
arhivskog zakonodavstva, potekoe u primjeni arhivskog zakonodavstva, oblici
tehniko-tehnoloke zatite arhivske grae, forme zatite elektronskih zapisa i dr.
24 Na Savjetovanju je prezentovano ukupno 25 strunih saopenja od strane arhivista iz: Austrije,
Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, a uee je uzelo vie od 300 uesnika.
25 U ovom broju asopisa objavljen je po rubrikama slijedei broj radova: Arhivistika i arhivska
sluba (25), Iz drugih asopisa (1), Graa (3), Prikazi i ocjene (6) Izvjetaji (6). Sve je ovo uraeno
na ukupno 432 stranice teksta.
26 U sklopu Savjetovanja izvrena je promocija asopisa Arhivska praksa br. 9, te prezentacija
arhivske i informatike opreme referentnih kua iz zemlje i inozemstva.
27 Na jubilarnom 20. savjetovanju Arhivska praksa 2007, uee je uzelo 30 strunjaka iz Austrije,
Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Na Savjetovanju je uestvovalo oko 350
uesnika, sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine i gore navedenih drava.
112
Sva navedena, i druga na Savjetovanju tretirana pitanja pomogla su, ne samo da se
doe do novih saznanja, ve i da odreena iskustva primijenimo u praksi, to izmeu
ostalog, predstavlja direktan doprinos ovoga projekta razvoju praktine komponente
arhivistike. Znaajan doprinos tome dao je i deseti jubilarni broj asopisa,
28
kao i
drugi brojni sadraji
29
koji su pratili ovaj znaajan jubilej.
Program 20. savjetovanja Arhivska praksa 2011.
Na 21. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2008, odranom 9. i
10. oktobra 2008. godine u Tuzli, uesnicima je prezentovana veoma zanimljiva i sa
arhivistikog aspekta vana problematika, koja se odnosila na tri odabrane strune
teme: Zatita arhivske grae u nastajanju, Meunarodni sistem zatite arhivske grae,
28 asopis Arhivska praksa br.10, objavljen je na ukupno 503 stranice. Po rubrikama je objavljeno:
Arhivistika i arhivska sluba (30), Iz drugih asopisa (1), Graa (4), Prikazi i ocjene (5),
Izvjetaji (5). i In memoriam, posveen rano preminulom kolegi Edinu Prgudi iz Arhiva Federacije
29 U sklopu programskih sadraja Savjetovanja odrana je promocija dviju publikacija, asopisa
Arhivska praksa broj 10, te publikacija Deset godina asopisa Arhivska praksa (1998-2007), Tuzla
2007., autora mr. Izeta abotia, izala u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona. Osim toga, izvrena je prezentacija arhivske i informatike opreme,
odrana Skuptina DAZ-a, te sjednica UO Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine. Prvi dan
Savjetovanja uesnici su izvrili organiziranu turistiku posjetu kulturno-historijskim znamenitostima
Tuzlanskog kantona.
113
te Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
30
Ponuene teme dale su mogunost da
se, iz strunog ugla, prezentovana arhivska problematika sagleda iroko i slojevito.
Na strunom repertoaru Savjetovanja nala su se brojna aktualna pitanja, poput
zatite arhivske grae u raznim oblastima (uprava, pravosue, obrazovanje, privreda
i dr.), uslovi i provoenje mjera primarne zatite registraturne grae, zatita tehnike
dokumentacije, uticaj vrednovanja i kategorizacije na zatitu arhivske grae, primjena
meunarodnih pravnih i drutvenih akata u Bosni i Hercegovini, meunarodne osnove
u sistemu zatite arhivske grae vjerske provenijencije, primjena informacijskih
sistema u arhivskoj djelatnosti, prezentovanje arhivske grae. Sva ova pitanja bila su
dobra osnova za sagledavanje nivoa sopstvenog znanja i stanja registraturne grae u
nastajanju, ali i potrebe da se na isto pozitivno utie. Ovo Savjetovanje je ponudilo
neka nova razmiljanja na planu sagledavanja i potivanja meunarodnih pravnih
normi u oblasti arhivske djelatnosti, ali i odreivanja odnosa stvaralaca i imalaca
spram elektronskih zapisa, te druge veoma zanimljive sadraje koji nam mogu biti
od znaaja u praktinom radu na ophoenju sa arhivskom graom. Zbog kvaliteta
i obima, te poluenih rezultata ovo Savjetovanje je ocijenjeno veoma uspjenim od
strane strune arhivske javnosti. Uesnici Savjetovanja su na istom mogli nauiti
neke bitne stvari iz oblasti zatite i upravljanja dokumentima, provoenju neophodnih
proceduralnih postupaka na tom planu i sl.
Saopenja prezentovana na skupu predstavljena su u asopisu Arhivska
praksa br.11, koji je sadravao i druge zanimljive strune i naune sadraje objavljene
u stalnim rubrikama asopisa.
31

Dvadesetdrugo meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2009,
odrano je u godini jubileja, obiljeavanja 55-te godinjice rada Arhiva Tuzlanskog
kantona. Uvaavajui tu okolnost, te posebno injenicu izraene dinaminosti
drutvenih procesa koji su se u znaajnom obimu reektovali i na arhivsku djelatnost,
organizatori Savjetovanja su se odluili da za ovaj skup kandiduju, tri zanimljive
strune teme: Vrednovanje arhivske grae, Zatita arhivske grae u nastajanju, te
u sklopu teme, Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse poseban akcenat je dat na
primjenu meunarodnih standarda u oblasti arhivske djelatnosti. Navedene teme
su probudile veliki interes uesnika Savjetovanja.
32
Najvei broj prezentovanih
30 Na Savjetovanju su predstavljena ukupno 32 saopenja od strane eminentnih arhivskih strunjaka
iz vie zemalja okruenja: Slovenije, Hrvatske, Srbije, Kosova, Crna Gore i Bosne i Hercegovine. Na
Savjetovanju je uee uzelo vie od 300 uesnika, od ega vie od 80 odsto njih su bili predstavnici
registratura.
31 U 11. broju asopisa Arhivska praksa objavljena su 32 rada u rubrici Arhivistika i arhivska
sluba, jedan rad u rubrici Iz drugih asopisa, pet radova u rubrici Graa, predstavljeno je pet
zanimljivih arhivistikih i historiografskih publikacija u rubrici Prikazi i ocjene, te dato ukupno 10
saopenja o strunim i naunim sadrajima odranim u naoj zemlji i inozemstvu u 2008. godini. Ovaj
broj asopisa promovisan je 9. oktobra 2008. godine u sklopu programa Meunarodnog savjetovanja
Arhivska praksa 2008.
32 Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2009, odrano je 8. i 9. oktobra u Tuzli. Na istom
su prezentovana ukupno 34 struna saopenja, a predavai su bili eminentni strunjaci iz: Bosne i
Hecegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Albanije, Italije i Kosova. U sklopu Savjetovanja
postavljena je izloba 55 godina Arhiva u Tuzli, te izvrena promocija asopisa Arhivska praksa br. 12.
114
saopenja odnosio
se na razliita
praktina iskustva
vr ednovanj a
arhivske grae i
razliitih formi
i modela njene
zatite, posebno
one u nastajanju.
Znaajnu panju
uesnika privukla
su i saopenja
koja su se odnosila
na primjenu
me unarodni h
standarda za opis
funkcije stvaralaca
arhivske grae (ISDF) i opis ustanova koje posjeduju arhivsku grau (ISDIAH). Sva
saopenja prezentovana na Savjetovanju objavljena su u 12. broju asopisa Arhivska
praksa.
33

I na 23. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2010, prezentovana
je veoma zanimljiva i pragmatina problematika. Interes za istu podjednako su
iskazali i struni radnici arhiva, ali i arhivski radnici iz registratura, to najbolje
pokazuje broj od oko 300 uesnika. Promiljanja i stavovi autora vezani su za tri
pragmatine i zanimljive teme: Vrednovanje arhivskih poslova, Zatita arhivske grae
u nastajanju, te Savremeni trendovi u oblasti arhivistike i informacijskih sistema.
34

Autori su ukazali na neadekvatno vrednovanje arhivskih poslova kako u arhivima,
tako i registraturama, te na potrebu poboljanja statusa arhivskih radnika. U oblasti
zatite arhivske grae u nastajanju vodilo se nekoliko zanimljivih rasprava vezanih
za aktuelnu problematiku u ovoj oblasti, poput: zatite arhivske grae steajnih i
likvidacionih stvaralaca, uspostave validnih sistema kontrole zatite arhivske
grae, produkcije i zatite nekonvencionalnih nosaa informacija. Na Savjetovanju
su znaajnu panju privukla i pitanja vezana za uspostavu kompleksnih arhivskih
informacijskih sistema, sa moguom primjenom istih u Bosni i Hercegovini. Tu
su i pitanja struno-arhivistikog karaktera, poput osobenosti obrade i sreivanja
33 asopis Arhivska praksa broj 12. sadri ukupuno 532 stranice teksta. Struktura asopisa u odnosu
na prethodni je ostala ista. Najvei broj radova, njih 34 objavljen je u rubrici Arhivistika i arhivska
sluba, jedan rad je objavljen u rubrici Iz Drugih asopisa, u rubrici Graa objavljeno je est radova,
dok je pet prikaza arhivistikih i historijskih publikacija predstavljeno u rubrici Prikazi i ocjene, te dato
ukupno sedam saopenja o odranim strunim, kulturnim i naunim sadrajima u Bosni i Hercegovini i
okruenju u 2009. godini u rubrici Izvjetaji.
34 Svoja struna razmiljanja na 23. savjetovanju Arhivska praksa 2010 dala su ukupno 35 arhivska
strunjaka iz: Austrije, Maarske, Rusije, Ukrajine, Slovenije, Hrvatske, Albanije, Kosova, Srbije, Crne
Gore i Bosne i Hercegovine.
Uesnici 22. savjetovanja Arhivska praksa 2009
115
nekonvencionalne grae, izrada rjenika arhivske terminologije, te vanosti
publiciranja dokumenata. Sva ova pitanja su se pokazala interesantnim, najvie
zbog svoje aktualnosti i pragmatinosti. Ista su edukativnog karaktera i u mnogome
predstavljaju vanu strunu nadogradnju arhivskog kadra. Sadraji prezentovni na
Savjetovnju zajedno sa drugim sadrajima, objavljeni su u asopisu Arhivska praksa
br. 13.
35
Dvadesetetvrto po redu meunarodno savjetovanje Arhivska praksa
2011 svojim strunim i naunim sadrajima imalo je znaajan edukativni karakter.
Prezentovani sadraji su se pokazali interesantnim za arhivsku javnost. Na
Savjetovanju su predstavljena ukupno 33 struna saopenja, koja su se odnosila na
tri zasebne tematske grupe pitanja: Zatita arhivske grae u nastajanju, Zatita i
znaaj ratne produkcije arhivske grae i Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
36

U oblasti zatite arhivske grae u nastajanju predstavljen je set raznovrsnih i
zanimljivih pitanja, gdje su prezentovana razliita iskustva na planu zatite arhivske
grae u posjedu stvaralaca, to je sa aspekta primjene istih u praksi veoma vano. Na
zanimljiv nain tretirana je i problematika ratne produkcije arhivske grae, pri emu
je otvoreno nekoliko vanih pitanja, kao to su: arhivistiko-historiografski aspekti
zatite grae ratne produkcije, zatita nekonvencionalne grae ratne provenijencije,
uticaj zakonodavstva na sudbinu grae ratne produkcije, problematika sreivanja
i preuzimanja grae ratne produkcije i dr. U treoj tematskoj skupini, nalo se,
takoer, nekoliko znaajnih pitanja iz oblasti moderne i postmoderne arhivistike,
poput: predstavljanja kooperativnih rjeenja za publiciranje digitaliziranih arhivskih
sadraja, upotreba Web aplikacija, te digitaliziranje arhivskih dokumenata u skladu
sa meunarodnim standardima. Pitanja prezentovana na Savjetovanju su sadrajna,
pouna, instruktivna i zanimljiva i data su u svrhu boljeg razumijevanja arhivske
problematike od strane arhivskih radnika, kako u arhivima, tako i registraturama.
Jednostavnijem usvajanju ovih znanja pomogao je i asopis Arhivska praksa br. 14.
37

Dvadesetpeto jubilarno meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2012,
planirano je da se odri 26. i 27. septembra 2012. godine. U vremenu pisanja ovog
rada izvrene su skoro sve neophodne strune pripreme za odravanje istog. Ono to
raduje, jeste veliki interes za Savjetovanje, to potvruje i broj pristiglih strunih
35 U 13. broju asopisa Arhivska praksa na ukupno 502 str. objavljeno je u rubrici Arhivistika i
arhivska sluba 35 radova, u rubrici Iz drugih asopisa jedan rad, u rubrici Graa sedam radova, u
rubrici Prikazi i ocjene et radova, te u rubrici Izvjetaji sedam priloga sa domaih i meunarodnih
strunih i naunih skupova.
36 Na 24. meunarodnom savjetovanju Arhivska praksa 2011 predstavljena su ukupno 33 struna
saopenja, od strane referentnih strunjaka iz: Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Italije,
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kao sastavni dio programa Savjetovanja organizirana je promocija
asopisa Arhivska praksa br. 14. i Glasnika arhiva i Arhivistikog udruenja u Bosni i Hercegovini, br.
40., te izvrena posjeta turistikim destinacijama Banovia.
37 Arhivska praksa br. 14. sadri ukupno 33 struna arhivska rada objavljena u rubrici Arhivistika i
arhivska sluba, jedan rad u rubrici Iz drugih asopisa, 11 radova u rubrici Graa, 7 predstavljenih
knjiga u rubrici Prikazi i ocjene, i 9 izvjetaja sa meunarodnih i domaih strunih i naunih skupova
odranih tokom 2011. godine u rubrici Izvjetaji.
116
Program sa 25. Savjetovanja
radova.
38
Na ovogodinjem jubilarnom Savjetovanju u
fokusu interesovanja prema ranije ustaljenoj praksi bit e
zastupljene tri strune teme: Zatita arhivske grae u
nastajanju, Obrazovanje i educiranje arhivskog kadra i
Aktualana pitanja arhivske teorije i prakse. Rije je o
vanim pitanjima za arhivsku struku, koja u mnogome
kanaliu tok razvoja arhivske struke u jednoj zajednici.
Sadraji pristiglih radova garantuju nam da e ovo
Savjetovanje, kao i prethodna predstavljati istinsku
prezentaciju znanja, koja su nam neophodna za dalje
unapreenje arhivske struke. U toku su i pripreme 15.
broja asopisa Arhivska praksa,
39
koji e i ovaj put kao i do
sada biti vjerni pratilac Savjetovanja, te zajedno sa njim
doprinijeti prezentaciji znanja i boljoj osposobljenosti
arhivskog kadra.
Na osnovu prezentovanih injenica, moemo sa
zadovoljstvom konstatovati da su kroz sadraje savjetovanja
i asopisa u velikoj mjeri ostvareni ciljevi ovoga projekta.
Projekat je prezentovanim sadrajima doprinio brem
razvoju arhivske struke u Bosni i Hercegovini. Poseban
doprinos ogleda se kroz edukativnu komponentu. Kroz ove sadraje osposobljen je
znaajan broj arhivskih radnika za obavljanje zakonom utvrenih arhivskih poslova.
Sve vie je istih u arhivima i registraturama koji su struno osposobljeni za obavljanje
raznovrsnih strunih odgovornih poslova, koa to su: praenje procesa kancelarijskog
poslovanja, praenje ivotnog ciklusa dokumenta, upravljanje dokumentima, arhiviranje
i dugorono uvanje, voenje arhivskih evidencija, praenje i provedba procesa koji su
rezultat razvoja informacijskih tehnologija, procesa vrednovanja i koritenja arhivske
grae, primjena novih meunarodnih standarada, primjena novih modela i formi obrade
i zatite arhivske grae i niz drugih vanih strunih zadataka. Sve to je doprinijelo boljem
statusu arhivske grae, kako u nastajanju tako i u arhivima. Zbog svega toga smatramo da
je projekat Arhivska praksa u dobroj mjeri ispunio oekivanja arhivske i ire kulturne
javnosti, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu.

Zakljuna razmatranja
Projekat Arhivska praksa koji traje punih 25 godina u mnogome je doprinio
i dao vidan peat razvoju arhivske struke u Bosni i Hercegovini. Vizija projekta da
se kroz realizaciju razliitih strunih i naunih formi i sadraja unapreuju osnovne
38 U vremenu pisanja ovog rada pristiglo je vie od 60 strunih radova od strane arhivskih i
informatikih strunjaka iz: Slovenije, Hrvatske, Italije, Srbije, Maarske, Slovake, Kosova,
Makedonije i Bosne i Hercegovine.
39 Redakcija asopisa u vremenu pisanja ovog priloga radi na pripremi istog za objavljivanje.
Izvrena je redaktura i dio ureivakih poslova.
117
komponente arhivske struke u Bosni i Hercegovini je uspjela. Koncepcija projekta
prepoznata kroz dva vrijedna struno-nauna i izdavaka sadraja bila je usmjerena
ka snaenju arhivske struke u svim njenim segmentima. Projektom Arhivska praksa
u proteklih 25 godina otvorena su brojna krucijalna pitanja arhivske teorije i prakse,
i ne samo to, stavovi, zakljuci, smjernice i sugestije djelovale su usmjeravajue na
tokove razvoja arhivske struke u Bosni i Hercegovini.
Plasirana znanja na savjetovanju i prezentovana u asopisu Arhivska praksa
bila su vana osnova strune nadogradnje znanja arhivskih kadrova, kako onih u
arhivima, tako i u registraturama. Ta nadgradnja traje punih 25 godina, a svake
godine bili smo bogatiji za neko struno znanje i iskustvo. To nam je pomoglo da
isto primijenimo u odgovornom i zahtjevnom poslu brige prema arhivskoj grai kao
nezamjenljivom pisanom kulturnom naslijeu. Zahvaljujui tim znanjima spaeno
je i zbrinuto na hiljade metara dunih arhivske grae. Na znaaj ovog projekta za
razvoj arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, ali i okruenju struka otvoreno
podsjea i ukazuje. Projekat Arhivska praksa je postao vrsta poveznica izmeu
arhiva i registratura, te arhivskih radnika i radnika u registraturama. Zajednikim
snagama i znanjem usvojenim na savjetovanjima rjeavana su veoma sloena pitanja
sa kojima je optereena arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Znanja usvojena kroz
programe Arhivske prakse bit e na zavidnoj razini. Kroz ove sadraje nauene su
mnoge lekcije iz arhivske teorije i prakse, koje e nai primjenu u praksi, vrlo esto
na izvoru, tamo gdje se dobija ili gubi bitka za arhivsku grau.
Analize ukazuju da je stanje arhivske grae imaoca iji radnici su proli
edukacione sadraje Arhivske prakse mnogo bolje, od onih koji to nisu. Prvi su
usvajanjem znanja na savjetovanjima uinili status arhivske grae, ali i svoj status
izvjesnijim i sigurnijim. Podsticajem dobivenim kroz uee u sadrajima ovog
projekta, razvile su se i druge ideje i motivi za realizaciju brojnih strunih sadraja
koji su danas predmetom moderne i postmoderne arhivistike.
Postignuti rezultati putem projekta Arhivska praksa su dio jednog dobro
osmiljenog strunog sadraja iza kojeg stoji relevantan broj strunjaka iz Bosne i
Hercegovine i dvadesetak drugih evropskih drava. Svi su oni bili na zajednikom
zadatku unapreenja arhivske struke. Iza njih stoje na stotine realiziranih strunih
sadraja, dio istih ugradili su u projekat Arhivska praksa, za ta smo im neizmjerno
zahvalni, jer time su doprinijeli kontinuitetu ovog projekta, koji je uticao na bolju
educiranost arhivskog kadra i veu izvjesnost arhivske grae kao nezamjenljivog
pisanog kulturnog naslijea. Nadamo se da njihova podrka ni u narednom periodu
nee izostati, jer je projekat Arhivska praksa, kao i druge prokjekte, potrebno dalje
razvijati i nadograivati u skladu sa zahtjevima i potrebama savremenih kretanja u
arhivskoj struci. Samo tako, zacrtana vizija unapreenja arhivske struke moe biti
uspjena i moe doprinijeti pozitivnim stremljenjima u arhivskoj struci i drutvu u
cjelini.
118
Summary
Archival practice project that lasts for 25 years has contributed greatly and made
a visible stamp of the development of archival profession in Bosnia and Herzegovina.
The vision and mission of the project is that through the implementation of various forms
of content and improve the basic components of the archival profession in Bosnia and
Herzegovina. The concept of the project has been recognized by two valuable scientic
and professional publishing content was in the frame to achieve the dened vision and
mission. The project Archival Practice in the past 25 years dealt with numerous open
crucial questions of archival theory and practice, and not only that, opinions, conclusions,
guidelines and suggestions acted directing the ow of development of archival profession
in Bosnia and Herzegovina.
Placed on counseling skills and presented in the journal was important to upgrade
the knowledge base of professional archival personnel, both in the archives and in the registry.
This upgrade is ongoing for 25 years and each year we were richer for some expertise and
experience. It has helped us to apply the same responsibility and challenging work concerns
the archives written as an irreplaceable cultural heritage. Thanks to these skills have been
rescued and taken thousands of linear feet of archival materials. Representatives of our
profession are constantly pointing out the importance of the project Archival Practice
for the development of archival activities in Bosnia and Herzegovina, as well as abroad.
This project has become a strong link between archives and registry ofces and archives
workers and workers in agencies. They are jointly adopting knowledge in counseling to
resolve highly complex issues that is loaded archival profession in Bosnia and Herzegovina.
Knowledge acquired through programs was commendable and evident. Through these
facilities we have learned many lessons from archival theory and practice, which will nd
application in practice, very often at the source, where it is either won or lost the battle for
the archives. Analyses indicate that the state archives holders whose employees have gone
through educational contents Archival Practices preformed much better than those who
do not. Impetus gained through participation in the contents of archival practices was
developed with other ideas and designs including large amount of content, which are now
the subject of modern and postmodern archival science.
The results achieved through the project Archival Practice are part of a well
thought out professional content backed by the relevant number of experts from Bosnia and
Herzegovina and about twenty other European countries. They were all on the same mission
to improve the archival profession. Behind them are realized hundreds of professional
content, some of these are incorporated in the project Archival Practice, for which we are
immensely grateful to them, because it contributed to the continuation of this project, which
has contributed to a better education of the archival staff and greater certainty of archives
as irreplaceable written cultural heritage. We hope that their support for the following
period will not fail because the project Archival Practice should be further developed and
upgraded in accordance with the requirements and current needs of the archival profession.
Only in that way will the mission of improving the archival profession be successful and
can contribute to positive trends in the archival profession and society at large.
119
Hatida FETAHAGI
STRUNO-NAUNI SADRAJI DRUTVA ARHIVSKIH
ZAPOSLENIKA TUZLANSKOG KANTONA
KAO VAAN PODSTICAJ EDUKACIJI ARHIVSKIH
KADROVA
Abstrakt: U radu se govori o aktivnostima Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona u deset godina postojanja i rada sa posebnim osvrtom na
znaaj struno-naunih sadraja, koji su vaan podsticaj edukaciji arhivskog kadra.
Udruenja su vaan imbenik u realizaciji programskih aktivnosti neke struke, jer
predstavljaju dodatnu snagu koja, ako je dobro organizovana, moe dati veliki
doprinos u rjeavanju vanih pitanja kao to je kontinuirana struna edukacija
kadrova, to ovo Drutvo i ini, ne samo za zaposlenike u ovom kantonu ve i ire.
Kljune rijei: Drutvo arhivskih zaposlenika TK, struno-nauni sadraju,
edukacija arhivskih kadrova.
Uvod
Osnovna funkcija arhiva i arhivista je da zatite memoriju nekog naroda,
tj. sauvaju arhivsku grau (dokumentaciju) kao dio nacionalne kulturne batine.
Meutim, postavimo li pitanje koju kolu treba zavriti da bi se radio takav
posao, odgovor nije jednostavan. Obrazovanje arhivista esta je tema rasprava na
arhivistikim skupovima. Iskustva su razliita od zemlje do zemlje, ali uglavnom je
to fakultetsko obrazovanje i poloen struni arhivistiki ispit. U Bosni i Hercegovini
fakultetsko obrazovanje ukljuuje najee odsjek historije, gdje obino ima nastavni
predmet arhivistika sa skromnim brojem sati predavanja i vjebi. Meutim to moe
biti dovoljno samo za poetak, ali nije mogue obavljati sloene i zahtjevne poslove
arhivske struke sa tako steenim znanjem, posebno u posljednje vrijeme, kada je
napredak tehnike uslovio obavezu sticanja novih znanja, kako bi strunjak bilo koje
brane, ostao u korak sa napretkom profesije. Arhivi i arhivska udruenja esto
pruaju mogunosti dodatne edukacije svojim lanovima i drugim zainteresiranim
kandidatima.
Obrazovanje arhivskog kadra uglavnom zavisi od organizacije arhivske
slube i njenog razvoja. Ova sluba se, kao i druge, kroz historiju mijenjala i
usavravala. Arhivisti su u poetku bili uglavnom samo uvari arhivske grae da bi
kroz evoluciju same struke i drutva njihova uloga i djelovanje postajalo sve sloenije
120
Hatida FETAHAGI
i specijaliziranije. Nekada su arhivisti bili uglavnom arhivisti historiari, ali u
drugoj polovini prolog stoljea sa usavravanjem tehnikih disciplina i pojavom
raznih novih nosioca informacija, proliraju se i novi kadrovi arhivista kao to su:
arhivisiti - informatiari, arhivisti sa osnovnim znanjima iz hemije ili biologije,
prava ili neke od pomonih historijskih nauka. Na alost kod nas se jo nisu stekli
uslovi za dovoljnim brojem arhivskog kadra koji bi mogao biti i usko proliran, tako
da i dalje najvei dio aktivnosti nose arhivisti historiari, koji pored tih osnovnih
znanja moraju usvojiti i sva druga, kao to su informatika, strani jezici, znanja iz
oblasti tampanja publikacija i izlobi, te usvojiti znanja i vjetine javnih nastupa u
radio i televizijskim emisijama i drugim oblicima javnog predstavljanja struke.
Tako se arhivisitika pretvorila u pomonu historijsku nauku, da bi danas
traila jo vee priznanje i veu slobodu, teei da postane samostalna disciplina.
1

Arhivistika je u svijetu proirila svoje polje djelovanja i postala samostalna disciplina,
ali u Bosni i Hercegovini jo uvijek nije uspjela da zauzme odgovarajue mjesto i
ulogu, ni kada je u pitanju obrazovni sistem, ni u odluujuim centrima politike
moi. J o uvijek nije mogue studirati arhivistiku, niti postoji srednja kola koja bi
obrazovala arhivare.
Kako je arhivistika sve vie multidisciplinarna djelatnost to neizostavno pred
arhiviste i arhivare postavlja obavezu kontinuiranog educiranja i usavravanja, ne
samo na polju arhivistike, ve i na drugim ranije navedenim poljima uloga udruenja
arhivskih zaposlenika mogu biti od velike pomoi u stalnom istraivakom radu, a
sve radi bolje zatite arhivskog naslijea.
S obzirom da arhivsko obrazovanje u drutvu bitno utie i na poloaj
arhivske struke, arhivski djelatnici, preputeni sami sebi, ogranizuju svoje djelovanje
osim putem javnih ustanova i organizacija i putem stukovnih udruenja, raunajui
tako na entuzijazam, sposobnost i ljubav koju posjeduju svi pravi strunjaci za
profesiju kojom se bave. Temeljno arhivistiko obrazovanje bi trebalo da se stie u
obrazovnoj instituciji, da bude jasno denisano i da pripremi budui arhivski kadar
za samostalan rad u arhivskim institucijama. Tokom praktinog rada se stie struno
iskustvo i usavravanje, te ako je dobro organizovano, usvajaju se razliita usko
specijalizirana znanja i vjetine. Znai i nakon zavrenih studija i zapoljavanja,
arhivisti nastavljaju svoje obrazovanje i to svakodnevno, uz rad i stjecanje raznih
iskustva, isto kao to to rade i strunjaci drugih struka i djelatnosti. Pored osnovnog
obrazovanja arhivskih kadrova u sistemu obrazovanja potrebno je odreene kadrove
usko specijalistiki obrazovati za obavljanje posebnih strunih poslova: poput
restauracije, konezervacije, mikrolmiranja arhivske grae, zatite lmske grae i
drugih specijalnosti i specinosti arhivske struke. No, isto tako vano je da arhivski
kadrovi danas posjeduju multidisciplinarna znanja i umijea iz razloga to je
arhivistika danas u svojoj strukturi i sutini vieslojna disciplina.
2
1 Melina Lui, Obrazovanje arhivista i spisovoditelja za novo okruenje: praksa u svijetu i izgledi
u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, br. 44., str. 33.
2 Izet aboti, Arhivist izmeu klasinog i suvremenog, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Radenci 2009., str. 130.
Struno-nauni sadraji Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona kao vaan podsticaj...
121
Kvalitetno obrazovanje jaa samu struku i podie svijest njenih pripadnika,
dajui veu mo u podizanju svijesti lanovima struke, titei je od onih koji ne
pripadaju toj struci, a mogu bitno uticati na razne tokove i odluke. Obrazovanjem
i usavravanjem prenosimo nova znanja i napredne prakse na nove generacije
strunjaka i znatno utiemo na ulogu i funkciju struke u drutvu. Samo uz pomo
dobro osposobljenih i samouvjerenih arhivskih strunjaka moemo se nametnuti
drutvu kao sluba koja je veoma vana, to zapravo i jesmo, za ouvanje kulturne
batine i identiteta koji treba prenijeti na nove generacije.
Obrazovanje i kontinuirana nadogradnja znanja, kao i pozitivna iskustva
u radu sa dokumentacijom nee dati rezultata ukoliko se ne radi kontinuirano na
sreivanju dokumentacije. Redovno se novi dokumenti moraju odlagati na propisan
nain i provjeravati da li se predmeti koji su na reversu vraaju u arhivu i na njihovo
mjesto. esto puta se u praksi sree da arhiva koju su sloili arhivisti nadlenog
arhiva nakon nekog vremena ne samo da nije u urednom stanju, nego joj nedostaje
dokumentacija koja je prije bila na popisima i u arhivskoj knjizi. Formula za uspjeh
bi bila uiti i usvajati nova znanja i obavezno ih primjenjivati u praksi.
Razlozi za lou kvalitativnu, ali i kvantitativnu sliku arhivskog kadra u Bosni
i Hercegovini lee u neizgraenom sistemu, a to se ukratko moe sagledati kroz niz
segemata, kao to su:
- povran, nedoreen i uopen zakonodavni okvir,
- nezavidan i potinjen status arhivskih ustanova da samostalno kreiraju svoj
razvoj i napredak,
- nedostatak obrazovnih ustanova koje bi obrazovale strune kadrove, ne
samo za arhivske ustanove, ve i za sve stvaraoce arhivske grae.
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona (DAZ TK) u funkciji
edukacije arhivskih kadrova
Osnovni zadaci DAZ TK
Arhivski kadar i potovaoci arhivistike u Tuzlanskom kantonu su zvanino
osnovali Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona (DAZ TK) 18.10.2002.
godine, mada je prije toga na podruju ovoga kantona bio registriran Ogranak Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Namjera za osnivanjem drutva je proizala
iz potrebe da se koordiniraju i podstiu aktivnosti vezane za arhivsku djelatnost te
da bi se putem programskih aktivnosti i ciljeva rjeavala bitna pitanja iz arhivske
prakse i urgentne situacije proizale iz novonastalih tranzicijskih i globalizacijskih
promjena. Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona su na osnovu kontinuiranog
praenja stvaratelja arhivske grae uvidjeli potrebu osnivanja strukovnog udruenja
uz iju pomo bi se intenzivnije saraivalo sa arhivarima, koji bi bili lanovi
udruenja, a koji brinu za arhivsku grau. Zajednikim snagama je hitno trebalo
122
Hatida FETAHAGI
nai odgovore na sve promjene do kojih je dolo u drutvu nakon 1995. godine i nove
naine rada, koje namee savremeno drutvo i brzi razvoj nauke i tehnike. Uz pomo
Drutva mogu se stvoriti i nove mogunosti za usvajanje novih znanja i vjetina.
Drutvo u petom poglavlju Statuta, lan 11, koji govori o ciljevima, zadacima
i djelatnosti kae da su njegovi programski ciljevi:
- unapreenje arhivistike, arhivske slube i ukupne arhivske djelatnosti na
podruju Tuzlanskog kantona, Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i
Hercegovine,
- struno osposobljavanje i usavravanje svojih lanova,
- popularizacija arhivske djelatnosti i razvijanje svijesti o drutvenom znaaju
arhivske grae i arhivske slube,
- razvijanje saradnje sa nadlenim organima vlasti i drugim zainteresiranim
subjektima na pripremi propisa i drugih mjera za unapreenje arhivske
djelatnosti, kao i drugim pitanjima iz djelokruga rada arhivskih ustanova,
- saradnja sa srodnim organizacijama i ustanovama,
- zatita radnih, strunih i osobnih interesa arhivskih zaposlenika kao i rjeavanje
drugih pitanja, u skladu sa zakonom,
- izdavanje asopisa i drugih publikacija iz arhivkse djelatnosti,
- rad na podizanju strunog digniteta arhivske djelatnosti i statusa arhivskih
djelatnika u drutvu, kao i armacija arhivske djelatnosti,
- organizovanje strunih seminara, teajeva, savjetovanja, simpozijuma,
predavanja i dr. iz oblasti arhivske djelatnosti,
- organizovanje struno-informativnih i naunih ekskurzija u zemlji i van nje,
- organizovanje izlobi,
- prikupljanje materijalno-nansijskih sredstava, kao i drugih sredstava za
egzistiranje Drutva, u skladu sa zakonom.
3
Jedan od prioritetnih zadataka Drutva je kontinuirano arhivistiko obrazovanje,
jer je to jedini nain da se promijene stare navike i naini rada koji su pravazieni u
svijetu. Arhivski kadar dobro obuen i osposobljen treba preuzeti nove uloge koje nam
namee nova arhivistika. Tradicionalni nain rada mora biti prevazien, ako elimo
uspjeno i ekasno odgovoriti na probleme koje je stvorilo novo drutveno, ekonomsko
i informatiko okruenje. Sve ovo naravno nee doi samo od sebe, ve je potrebno
marljivo, uporno i dugo raditi uz dobro osmiljenu strategiju razvoja arhivske struke.
Kvalitetno obavljanje arhivistikih poslova, kao i svakih drugih, tijesno je povezano
sa kvalikacionom strukturom, tj. posjedovanjem odgovarajuih strunoarhivistikih
znanja arhivskih djelatnika u arhivima i registraturama. Meutim, ovo pitanje nije
bilo nikada adekvatno rijeeno u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine. Otuda je
konstantno, od osnivanja do danas, bilo neophodno tako negativno stanje popravljati
primjenom odgovarajuih edukativnih programa.
4

3 Statut Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, str. 3.
4 Azem Koar, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika BiH (1996.-
2011.), Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor 2012., str. 179.
123
Posebno arhivari u registraturama trebaju odgovarajua znanja za obavljanje
poslova oko uvanja i zatite arhivskog i registraurskog materijala o kome vode
brigu. Oni su prva karika u lancu zatite trajne arhivske grae i veoma je znaajno
da oni budu svjesni vrijednosti arhivske grae i budu obueni za njeno uvanje i
zatitu. Odgovarajua edukacija i kontinuirano nadograivanje znanja su podjednako
znaajni i za arhiviste i arhivare, jer ukoliko arhivari ne obave struno svoj dio posla
i propisno sauvaju arhivsku grau do predaje nadlenom arhivu, onda vrhunsko
znanje i iskustvo arhivista nee imati svrhe. Stoga je osnivanje strukovnih udruenja,
iji e arhivari biti aktivni lanovi od velike pomoi. Najtei dio posla je uiniti
arhivare aktivnim i probuditi senzibilitet za naklonost, odgovornosti i ljubav prema
poslu koji obavljaju, posebno ukoliko su oni na taj posao doli kaznom od strane
poslodavca, privremenim rjeenjem do odlaska u penziju ili nekim drugim nainom,
gdje zaposlenik nije imalo izbora. Situacija moe biti i tea ukoliko dokumentacija
nije u sreenom stanju, pa pored nespremljenosti i neobuenosti za posao arhivara
naemo i arhivu koja nema ni opremu niti je ureena.
Struno-nauni sadraji DAZ-a od 2002-2011.
5
Tokom deset godina postojanja i rada Drutvo je samostalno ili kao
suorganizator realizovalo brojne strune i naune sadraje koji su svakako znaajan
doprinos razvoju arhivske struke i nauke, ne samo na Tuzlanskom kantonu ve i ire.
Daz TK je zajedno sa Arhivom TK pripremio i odrao devet Meunarodnih
arhivskih savjetovanja Arhivska praksa od 2003. do 2011. godine.
lanovi Drutva su aktivno uestvovali na savjetovanjima arhivskih radnika Bosne
i Hercegovine koja su se odravala svake godine sa strunim prilozima, gdje su
razmijenjena iskustva i saznanja sa drugim kolegama iz zemlje i inozemstva.
lanovi drutva aktivno su sudjelovali u radu Organizacionog odbora za
pripremu i odravanje Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine (2006. godine).
Drutvo je bilo suorganizator sa Arhivom Tuzlanskog kantona dravnog
savjetovanja arhivskih radnika BiH, 7.-8. maja 2009. u Lukavcu, koje je od strane
strune i naune javnosti ocijenjeno kao vrlo uspjeno.
Sa Univerzitetom u Tuzli i Drutvom historiara TK, Drutvo je uestvovalo
u realizaciji nekoliko skupova (NVO, 2007., Sto godina aneksije BiH, 2008., Bosna
i Hercegovina od dolaska Osmanlija do danas, 2010., 100 godina od Bosanskog
ustava, 2011., i drugi).
Na opinskom nivou doprinos je dat strunim izlaganjima na naunim
skupovima Kulturno historijsko naslijee Banovia, 2010. godine u Banoviima,
90 godina Husinske bune, 2010. godine u Tuzli, za koju je u saradnji sa Muzejom
istone Bosne u Tuzli izraena i istoimena izloba i katalog.
5 Podaci uzeti iz Godinjih izvjetaja Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, pripremio
Omer Zuli
124
Hatida FETAHAGI
Na planu meunarodne saradnje uinjeni su dodatni pomaci. Najvie
saradnje kroz uee na naunim skupovima (seminari, savjetovanja, okrugli stolovi
i sl.) ostvareno je sa arhivima Republike Slovenije, Republike Hrvatske i Vojvodine.
Predstavnici DAZ TK uestvovali su na istima sa odgovarajuim strunim radovima.
Ostvareno je prisustvo na svjetskom kongresu arhivista u Beu (2004.), i Kuala Lumpuru
(2008.), na 74. njemakom arhivskom danu (2003.), Meunarodnom arhivskom danu
u Mariboru (2004.), jubilarnom Savjetovanju arhivskih radnika Maarske odranom
u Veszprmu (2006.), Drugom kongresu Hrvatskih arhivista odranom u Dubrovniku
(2005.) i dr. Iz razgovora koji su u tim kontaktima ostvareni rezultirao je odziv stranih
arhivista na savjetovanja Arhivska praksa i publikovanje velikog broja priloga u
asopisu Arhivska praksa. Saradnja i razmjena iskustava je ostvarena sa Slovenijom,
Hrvatskom, Austrijom, Turskom, Maarskom, Italijom, Rusijom, Srbijom, Crnom
Gorom, Kosovom, Albanijom i arhivistima drugih zemalja. U saradnji sa Arhivom
Tuzlanskog kantona uspostavljena je saradnja sa mnogim strukovnim uduenjima gore
navedenih zemalja.
Drutvo je uspostavilo odlinu sinergiju sa Arhivom Tuzlanskog kantona i
registraturama koje djeluju i stvaraju arhivsku i registratursku grau. Ono je vaan
kohezioni faktor unapreenja arhivske struke na ovim prostorima. Drutvo je prvo
arhivsko udruenje Bosne i Hercegovine na nivou teritorijalne nadlenosti Arhiva i
prvo poslijeratno arhivsko regionalno udruenje, koje je nastavilo unaprijeivati
edukativne programe koji su ranije provoeni na nacionalnom nivou i u okviru Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovne Ogranak Tuzla.
Pozicija arhivara, ali i arhivista u drutvu i cjelokupne arhivske djelatnosti
nikada nije bila na zavidnom nivou, niti kod nas, niti u svijetu. Zaposlenici koji se
brinu za arhivsku grau uvijek su morali da se nametnu i pokuaju dokazati, onima koji
odluuju, znaaj i potrebu stvaranja odgovarajuih uslova za dokumentaciju trajnog
karaktera. Nametnuti se moemo samo znanjem i koliko mi inteligentno djelujemo i
poznajemo nau djelatnost toliko e i oni od kojih zavisimo shvatati arhivsku struku
ozbiljnije. Ukoliko nastupamo nesigurno i bez poznavanja struke i pravnih okvira odnos
prema naoj djelatnosti od strane drutva uopeno e biti nezadovoljavajui. Stoga je
veoma vano da jaamo nae udruenje, ali i da stvaramo i jaamo nae veze sa drugim
udruenjima u okruenju, te da sa zajedniki osmiljenim projektima nastupamo i na
evropskom nivou i realiziramo projekte koje bi podrali raspoloivi fondovi Evropske
unije. Vrednovanje i priznanje na evropskoj razini naeg rada i djelatnosti, svakako bi
osnailo nau poziciju i imid i u nacionalnim i lokalnim okvirima.
Izdavatvo
to se tie publikacija, Drutvo je bilo suizdava sa Arhivom Tuzlanskog
kantona devet brojeva asopisa Arhivska praksa, od br. 6 do broja 14.
U saradnji sa Arhivom Tuzlanskog kantona Drutvo se pojavljuje kao suizdava
ili kao promotor publikacija kao to su:
125
- Pomone historijske znanosti, autora dr. Azema Koara i dr. Ivana Balte,
Tuzla 2004.,
- Pedeset godina Arhiva Tuzla 1954.-2004., grupa autora, Tuzla 2005.
- Arhivistika u teoriji i praksi knj. 2, autora dr. Azema Koara, Tuzla 2005.,
- promocija knjige autora mr. efkije Mutevelia Tuzlanske historijske
minijature, Tuzla 2005.,
- promocija knjige i izlobe Mogu li se jo spasiti, konzervacija i restauracija
pisanog blaga; Tuzla 2006.,
- Deset godina asopisa Arhivska praksa, autora mr. sci. Izeta abotia, Tuzla
2007.,
- Tuzlanski, bijeljinski i srebreniki sidil 1641-1883. autora doc. dr. Tufana
Gndza, Tuzla 2008.,
- Popis bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, knjiga I, autor mr. Kemal
Nurki, Tuzla 2009.
- Salih Safvet Bai - jedan osmanski intelektualac u Bosni i Hercegovini, autora
dr. Genc Osman Gecera, Tuzla 2009.,
- Defter nekretnina Gradaac iz 1875., autora mr. Kemala Nurkia i dr. Izeta
abotia, Tuzla 2011.,
- Stari niani u Vukovijama, autora Sejfulaha Imamovia, Tuzla 2011.,
- promocija knjige Nemiri mira, autora Zlatka Dukia, Tuzla 2011.,
- Arhivistika br. 3, autora dr. Azema Koara, Tuzla 2011.
Izlobe
Izloba Kapija 25.5.1995. je raena zajedno sa Arhivom Tuzlanskoga kantona
i Komisijom civilnih rtava rata 1992.-1995. Opine Tuzla, a s ciljem sjeanja i
odavanja poasti paloj mladosti, kada je granata sa Ozrena pala u sami centar grada i
ubila 71 mladi ivot, a radnila 124. Prosjena starost poginulih je bila 23 godine.
Izloba i katalog Nuraga Softi Put umjetnika postavljena je u Arhivu
Tuzlanskog kantona 15. februara 2011. godine, a povodom obiljeavanja 60-godinjeg
uspjenog bavljenja fotograjom ovog mnogo puta nagraivanog umjetnika iz
Banovia, ije fotograje su obile svijet i osvojile znaajne nagrade. Nuraga Softi je
dio svoje bogate zbirke fotograja pohranio u Arhiv Tuzlanskog kantona.
Edukacija
Ubrzani razvoj i napredak arhivistike nalau uvoenje i kontinuirano
obrazovanje arhivskih kadrova. Poto smo ve napomenuli da obrazovni sitem
nema obrazovne planove i programe za profesije arhvisiti i arhivari Drutvo je u
saradnji sa Arhivom TK poduzelo aktivnosti da profunkcionira sistem polaganja
strunog arhivistikog ispita. Svi potrebni prijedlozi i dokumenti (novi pravilnik
126
Hatida FETAHAGI
programa, prijedlog lanova Komisije i dr.) dostavljeni su Ministarstvu i ve
sedam godina kontinuirano arhivisti i arhivari polau struni arhivistiki ispit, to
je od velikog znaaja za priznavanje arhivske struke i njenog kadra. Struni ispit
pomae arhivarima da bolje shvate kancelarijsko i arhivsko poslovanje, kruenje
dokumenata od njihovog nastanka do arhiviranja, kako bi bili spremniji brinuti se
o dokumentaciji koju registratura u kojoj rade stvara. Ono to bi trebalo svakako
uvesti i to lanovi Drutva ve neko vrijeme dogovaraju sa Arhivom Tuzlanskog
kantona je organizacija predavanja koja bi pohaali kandidati prije izlaska na
ispit, gdje bi teoretski i praktino mogli stei neophodna znanja i gdje bi mogli uz
pomo predavaa otkloniti sve nejasnoe i nepoznanice koje se javljaju u njihovom
praktinom radu. Raspoloivost za ovu inicijativu postoji, potrebno je samo dobiti
potrebne saglasnosti nadlenog ministarstva.
lanovi Drutva su uestvovali u edukaciji zaposlenika u registraturama iz
oblasti uprave i pravosua sa prostora TK, a u organizaciji Agencije za edukaciju iz
Sarajeva i Ministarstva pravde Tuzlanskog kantona (Tuzla, juna 2004), te u edukaciji
arhivara sa podruja Brko Distrikta BiH (seminar na J ezeru Modrac avgusta
2004).
Od velikog znaaja je takoer, bila i ICARUS radionica odrana u Tuzli
pod nazivom Informatizacija arhiva, na kojoj su uee uzeli arhivisti iz Bosne i
Hercegovine i nekoliko susjednih zemalja, a predavai su bili istaknuti arhivisti i
informatiari iz R Hrvatske.
Okrugli stolovi
Obiljeavanje Dana arhiva i arhivske slube Bosne i Hercegovine, te dana
ljudskih prava, 2007. godine obiljeeno je od strane DAZ-a TK organizacijom
Okruglog stola na temu ,,Dostupnost informacija: Zakonski okvir i stvarna praksa,,
Na samom skupu aktivno uee u izlaganjima i diskusijama uzeli su lanovi Drutva,
kao i predstavnici lokalne i izvrne vlasti, nevladinih organizacija, zdravstva, itd.
Sam skup je izuzetno propraen kako od strane posjetilaca tako i od strane medija.
Pristup informacijama je od velikog znaaja za dananjeg ovjeka, te iako postoji
zakon koji to regulie u praksi se esto sreu suprotni primjeri. Upravo je cilj ovog
okruglog stola bio poziv da se rijeimo tradicionalnih, naslijeenih navika zabrane
pristupa informacijama i zatvaranja vrata pred zahtjevima pravnih i zikih lica u
svim institucijama.
Praksa obiljeavanja Dana arhiva i arhivske slube Bosne i Hercegovine
nastavljena je 2008. godine organizacijom Okruglog stola na temu Zatita
industrijskog naslijea i izlobe po nazivom Industrijsko naslijee-treba li nam?.
Na okruglom stolu osam strunjaka iz oblasti arhivistike, muzeologije, historije i
uprave (dr. sc. Izet aboti, doc. dr. Senaid Hadi, Vesna Isabegovi, Benjamin
Bajraktarevi, dr. Omer Hamzi, mr. Suad Buljugi, Omer Zuli, Mirsad Bakalovi)
prezentiralo je strune radove na temu ouvanja i zatite industrijskog naslijea,
127
to je izazvalo veliku panju posjetilaca i ire javnosti kao i medija. Industrijsko
naslijee je zapostavljeno i nagriza ga zub vremena, ali i ljudska nebriga, upravo je
zbog toga cilj ovoga okruglog stola bio alarmirati javnost, jer je upravo to industrijsko
naslijee dugi niz godina predstavljalo ivot, preivljavanje, pa i blagostanje na
ovim prostorima.
Okrugli sto na temu ,,Fotografska graa-historiografska i umjetnika
vrijednost,, realizovan je 2009. godine te izloba ,,Fotograjom protiv zaborava,,
autora dr. Izeta abotia, Sanete Adrovi i Hatide Fetahagi, koji su takoer, sa
prilozima uestvovali i na okruglom stolu zajedno sa Farukom Ibrahimoviem,
vrhunskim majstorom fotograje, priznatom i na internacionalnom nivou i
Ozrenom Boanoviem, predsjednikom Kluba fotografa Bosne i Hercegovine,
koji su o fotograji govorili sa profesionalnog aspekta, te o umjetnikoj vrijednosti
fotograje, itd. Sponzor navedenog projekta je bilo Ministarstvo civilnih poslova
Bosne i Hercegovine. Cilj okruglog stola je bio pribliiti fotograju, kao historijski
izvor, arhivskom kadru, ali i naglasiti njen znaaj graanima, to je starija, vrijednija
je, a nikako ne moe biti materijal za bacanje.
15.12.2010. godine realizovan je okrugli sto na temu Stvaralatvo abana
Hodia. U radu okruglog stola uee su uzeli slijedei izlagai: dr. sc. Izet aboti,
dr.sc. Sead Selimovi, mr. Kemal Bai, evko Sulejmanovi, mr. Midhat Spahi,
dr.sc. Azem Koar, Nermana Hodi i Omer Zuli. Isti je izuzetno dobro medijski
propraen, a sa uesnicima okruglog stola realizovana je i TV emisija Hod vijekova.
Cilj okruglog stola je bio odati priznanje i naglasiti vrijednost strunog i naunog
djelovanja abana Hodia, iji je rad od izuzetne vanosti za nae prostore.
8. decembra 2011. godine Drutvo je sa Arhivom TK organizovalo okrugli
sto Zatita i znaaj linih i porodinih zbirki, povodom obiljeavanja Dana arhiva
i arhivske slube u Bosni i Hercegovini. Uee u izlaganjima su uzeli: dr. sc. Izet
aboti, Hatida Fetahagi, Sejfulah Imamovi, Zlatko Duki, Esaf Levi, Atah
Mahi, te Omer Zuli. Izlagai su prije svega nastojali ukazati na znaaj linih i
porodinih zbirki, koje predstavljaju vrijednu arhivsku grau, odnosno kulturno-
historijsko naslijee, te o potrebi da se isto sauva za budue narataje. Takoer je
otvorena i izloba starih razglednica pod nazivom Pozdrav iz Donje Tuzle. Izloba
predstavlja izbor digitaliziranih razglednica koje se uvaju kao dio line zbirke
Ataha Mahia iz Brkog pohranjene u Arhivu Tuzlanskog kantona. Cilj okruglog
stola je bio popularizirati line i porodine zbirke i naglasiti njihov znaaj bilo da
se one uvaju u Arhivu ili i vlastitim domovima, te poruiti da se one nikakao ne
smiju bacati nakon smrti onih koji su ih godinama s ljubavlju sakupljali i esto puta
ljubomorno uvali.
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona je takoer, uestvovalo
2005. godine u radu okruglog stola Rekonstrukcija i zatita kulturnog naslijea u
BiH 1995.-2005. odranog u okviru manifestacije Dani evropskog naslijea, a pod
pokroviteljstvom Savjeta Evrope i u organizaciji Federalnog ministarstva za kulturu
i sport.
128
Hatida FETAHAGI
Saradnja sa medijima
Uspostavljena je saradnja sa medijskim kuama na podruju TK, te
realizovano nekoliko sadraja: uzeto uee u realizaciji emisija iz kulture na RTV
TK (Hod vijekova), TV Tuzla (Saga o gradu), Radio Tuzla (od Kulina Bana do
dananjih dana) i dr. Pojavljivanja na medijima su od velike vanosti jer omoguavaju
slanje poruka irem krugu gledalaca, to u isto vrijeme moe biti informisanje, ali i
edukacija stanovnitva i skretanje panje na vane procese i dogaaje. Putem medija
struka se dobro armie i ako je dobro predstavljena zauzima bolje mjesto i vee
potovanje u drutvu.
Ostale aktivnosti i sadraji DAZ-a TK
Odreene su aktivnosti voene i na ureenju pitanja statusa arhivske
djelatnosti (iz sfere kulture u sferu uprave), za ta su povod bila nastojanja strunih
slubi Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK da se pristupi izmjenama
i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti TK iz 2000. godine. Na ovome planu
podrana su nastojanja Arhiva TK da se izvri vertikalna sinhronizacija arhivskih
propisa od drave do kantona, ali ne na nain da se prvo kantonalni propisi (Zakon
i dr.) usaglaavaju sa anomalijama koje sadri Zakon o arhivskoj grai i Arhivu
Federacije BiH. Uraeno je toliko da je zaustavljen negativni trend promjena, mada
ostaje obaveza da se na stajalitima struke istraje do kraja. I u narednom periodu
Drutvo se trudilo da izvri uticaj na sve zakonske izmjene i dopune koje su uslijedile
na polju arhivskog poslovanja.
Uspostavljena je izvrsna struna saradnja sa Arhivistikim udruenjem Bosne
i Hercegovine, Arhivistikim udruenjem radnika RS, Drutvom arhivskih radnika
USK Biha, J avnim registrom Brko Distrikta i svim arhivima u BiH. Protokol o
saradnji je potpisan izmeu Drutva arhivskih radnika Vojvodine i Drutva arhivskih
radnika USK-a.
Naznaene aktivnosti Drutvo je ostvarilo putem Predsjednitva i odgovornih
i ovlatenih pojedinaca: predsjednika i zamjenika predsjednika i sekretara Drutva,
te dijela lanstva.
Brojne navedene aktivnosti su realizovane zahvaljujui nansijskim
sredstvima, koje je Drutvo dobilo putem apliciranja pripremljenih projekata kod
Ministarstva civilnih poslova BiH, Federalnog ministarstva za kulturu i sport,
Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK, Opine Tuzla, kao i od
drugih sponzora.
Svaka tema koja se obradila, bilo za neko savjetovanje, okrugli sto, izlobu,
ili kao emisija na medijima je bila prilika, kako za arhivski kadar koji je uestvovao
u realizaciji istih te dodatno istraio taj poseban aspekt ili pitanje iz arhivske
djelatnosti, tako i za prisutne ili publiku koja je sluala predavanja i rasprave. Bila je
129
to prilika za obje strane da obogate svoja saznanja i promijene praktian rad na bolje.
U dobrom dijelu programskih aktivnosti uestvovali su arhivski zaposlenici iz zemlje
i inozemstva, ali i drugi strunjaci, poto je arhivistika postala miltidisciplinarna
oblast, te su znanja i iskustva iz drugih oblasti koje direktno ili indirektno utiu na
arhivistiku vrlo poeljna. U narednom periodu treba nastojati da postane obavezna
kontinuirana edukacija arhivskih djelatnika svih vrsta. Savjetovanja za arhivske
zaposlenike i publikovanje priloga sa istih su vana sredstva edukacije arhivskih
kadrova i razmjene steenih znanja i iskustava. Potrebno je uraditi i mnogo vie,
izmeu ostalog, kako je to uinio dr. Azem Koar Za adekvatno, pak, rjeavanje ove
problematike, neophodno je sainiti strategiju kadrovske politike, iji bi nezaobilazni
segmenti bili projekti obrazovanja (kolovanja) i projekti edukacije. Arhivska
djelatnost Bosne i Hercegovine treba da se orjentie prema poznanstvenjenju, ka
otvaranju istraivakih, menaderskih, edukativnih i drugih odsjeka pri arhivima,
te njihovom znaajno kvalitetnijem objedinjavanju i usmjeravanju putem strukovnih
udruenja, kako bi oni postali i motiv i obaveza svih arhivskih djelatnika.
6
. Sigurni
smo da u okruenju, kakvo je sada, zadugo neemo imati priliku da se projekti ove
vrste prihvate i realizuju.
Drutvo arhivskih zaposlenika TK ujedinjuje arhiviste i arhivare sa podruja
Tuzlanskog kantona u jednu jedinstvenu snagu, monu da se zajedniki bori za
bolje danas i bolje sutra arhivske djelatnosti na ovim prostorima. Kvantitet i kvalitet
rezultata e zavisiti od nae ukljuenosti i portvovanja, ali e svakako rezultati i
anse uspjeha biti bolji, ukoliko nastupamo na dva fronta, institucionalnom (Arhiv i
registrature) i nevladinom (DAZ TK i druga udruenja).
Zakljuak
Kontinuirano arhivistiko obrazovanje mora biti osnovni zadatak, jer
je to jedini nain da se promijene stare navike i naini rada koji su prevazieni
u svijetu. Samo sa strunim kadrom mogue je preuzeti nove uloge koje nam
namee savremena arhivistika. Tradicionalni nain rada mora biti prevazien, ako
elimo uspjeno i ekasno odgovoriti na probleme koje je stvorilo novo drutveno,
ekonomsko i informatiko okruenje. U okruenjima kakvo je nae, strukovna
udruenja, ako su dobro organizovana mogu nadomjestiti propuste i nedostatke koje
uprava i politika ne mogu ili ne ele rijeiti. Drutvo arhivskih zaposlenika TK je za
deset godina postojanja i rada dalo podrku i doprinos Arhivu Tuzlanskog kantona,
svojim lanovima i drutvu u cjelini na polju arhivskog poslovanja.
Svaka tema koja se obradila, bilo za neko savjetovanje, okrugli sto, izlobu,
ili kao nastup na medijima je bila prilika, kako za arhivski kadar koji je uestvovao u
realizaciji istih te dodatno istraio taj poseban aspekt ili pitanje iz arhivske djelatnosti,
tako i za prisutne ili publiku koja je sluala predavanja i rasprave. Bila je to prilika
6 Azem Koar, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika BiH (1996.-
2011.), Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor 2012., str. 179.
130
Hatida FETAHAGI
za obje strane da obogate svoja saznanja i promijene praktian rad na bolje. U
dobrom dijelu programskih aktivnosti uestvovali su arhivski zaposlenici iz zemlje
i inozemstva, ali i drugi strunjaci, poto je arhivistika postala multidisciplinarna
oblast, te su znanja i iskustva iz drugih oblasti koje direktno ili indirektno utiu na
arhivistiku vrlo poeljna. Slijedei, osnovni zadatak je uvesti kontinuiranu edukaciju
arhivskih djelatnika svih vrsta kao obavezu. Drutvo arhivskih zaposlenika
osim savjetovanja za arhivske zaposlenike i publikovanje priloga sa istih, koji
predstavljaju vana sredstva edukacije arhivskih kadrova i razmjene steenih znanja
i iskustava, trebalo bi raditi vie na realizaciji kraih seminara i radionica za arhivare
iz registratura, na kojima bi se teoretski i praktino obraivale sve aktuelne teme i
problami iz prakse.
Summary
Continuous archival education should be a basic task, because it is the only
way to change old habits and old ways of working. Only with a professional way we
can take on new roles that are imposed on us contemporary archival. The traditional
way of working has to be overcomed, if we are to effectively and efciently
respond to the problems that created new social, economic and IT environment. In
environments such as our own, professional associations, if they are well organized
to compensate for failures and shortcomings that government and politics can not or
will not solve. Society of archivists in Tuzla Canton employee for ten years of work
and gave its support and contribution to the Archives of Tuzla Canton, its members
and the society at large in the eld of archival operations.
Any topic that is dealt with, either for a consultation, a round table,
exhibition, or performance of the media is an opportunity for both the archival
staff who participated in the implementation thereof and further investigate this
particular aspect or issue of archival activities, and for present or the audience
who listened to lectures and discussions. It was an opportunity for both sides to
enrich their knowledge and practical work to change for the better. Throughout
much of the program activities participated archival staff from the country and
abroad, and other experts, as the archival become a multidisciplinary eld, and
have knowledge and experience in other areas that directly or indirectly affect the
Archive Administration highly desirable. Next, the main task is to introduce the
continuous education of employees of all types of archives as an obligation. Society
of archivists except counseling for employees and archival articles from the same
publication, which represent an important means of archival personnel training and
exchange of knowledge and experience, they should work more on the realization of
short seminars and workshops for the Registrar of the registry system, in which the
theoretical and practical tilled all current topics and problems.
131
Saneta ADROVI
DOPRINOS GODINJIH POSTDEJTONSKIH ARHIVSKIH
SAVJETOVANJA UNAPREENJU ARHIVSKE DJELATNOSTI
BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: U radu se govori o sadrajima i rezultatima postdejtonskih
arhivskih savjetovanja, odranih u organizaciji udruenja arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine. Govori se o temama i efektima Savjetovanja na struno osposobljavanje
arhivskih kadrova. Analizira se uee bosanskohercegovakih arhivista, meu
kojima arhivista iz Arhiva Tuzlanskog kantona, te arhivista iz inostranstva. Na kraju
se sve to daje u vidu tabelarnog prikaza stanja uz odgovarajuu analizu.
Namjera autora je da istrai doprinos ovih savjetovanja unapreenju arhivske
djelatnosti Bosne i Hercegovine, da na to ukae sa ciljem da se dobre strane i u
budunosti razvijaju i unapreuju a da se loe otklanjaju.

Kljune rijei: Bosna i Hecegovina, arhivi, arhivisti, arhivari, registrature,
savjetovanja, Drutvo arhivskih radnika BiH, Udruenje arhivskih radnika BiH,
arhivska struka, arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine, Arhiv Tuzlanskog kantona.

Uvod
Uspostavljanje arhivske slube Bosne i Hercegovine bio je dug i sloen
proces koji su pratili brojni izazovi, nedovoljna briga dravnih vlasti na planu
obezbjeenja optimalnih uslova za rad, meu kojima su od su znaaja prostor i
kadrovi. U nedostatku kolovanih arhivista, prinueni da permanentno rjeavaju
tekua struna pitanja, arhivski radnici su se sastajali na strunim skupovima
(savjetovanjima), posebno od kada je formirano arhivistiko udruenje, koje je bilo
organizator tih skupova.
Savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine imala su veliki uticaj
i odraz na ukupni razvoj bosanskohercegovake arhivske struke, kako prije ratnih
zbivanja (1992.-1995.), tako i u poslijeratnom periodu (1996.-2011.). Poto je o
arhivskim savjetovanjima do 1991. godine bilo rijei u okviru arhivistikih tekstova,
u ovom prilogu se govori samo o doprinosu postdejtonskih arhivskih savjetovanja.

132
Saneta ADROVI
Savjetovanja arhivskih radnika BiH odravana su u organizaciji Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH)
1
do zakljuno sa 2003. godinom, a
od 2004. godine u organizaciji Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine (AU BiH).
Struni prilozi sa savjetovanja objavljivani su u asopisu Drutva Glasnik arhiva i
Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (Glasnik arhiva i DAR BiH), koji je
uglavnom izlazio jednom godinje. Od svog prvog objavljenog broja 1961. godine.
2

pa sve do posljednjeg 41. broja (2011.), asopis je, najznaajniji struni asopis
bosanskohercegovake arhivistike
3
, kojim su otvorena i rjeavana struna pitanja iz
oblasti arhivistike u Bosni i Hercegovini pa i ire.
asopis ima svoje stalne rubrike kao to su:
Arhivistika i arhivska sluba,
lanci,
Graa,
Prikazi i ocjene,
Vijesti,
Inventar i u novije vrijeme rubriku Iz drugih asopisa.
Svaka od ovih rubrika posebno i sve one zajedno daju prepoznatljivu sliku ovog
asopisa u Bosni i Hercegovini, ali i ire.
Savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu
Ratna razaranja u Bosni i Hercegovini su izmeu ostalog ostavila traga i na
arhivsku djelatnost. Ipak, bez obzira na veoma teku situaciju u Bosni i Hecegovini u
posdejtonskom periodu je nastavljena praksa organizovanja savjetovanja arhivskih radnika
BiH, sa ciljem da se struno djelovanje arhivske slube Bosne i Hercegovine unaprijedi
1 Osnivanjem 1954. godine Drutvo je prvobitno nosilo naziv Drutvo arhivista Bosne i Hercegovine,
da bi 1964. godine promijenilo naziv u Drutvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH).
Drutvo je upisano u registar udruenja graana rjeenjem Sekretarijata za unutranje poslove BiH,
br. 29379 od 1954. god. Drutvo je djelovalo na cijeloj teritoriji BiH, sa sjeditem u Sarajevu. DAR
BiH je struno udruenje u koje se udruuju radni ljudi koji su zaposleni u organizacijama arhivske
slube Bosne i Hercegovine i drugi graani koji su zainteresirani za unapreenje i armaciju arhivske
djelatnosti.
2 Prvi broj Glasnika, tampan je 1961. godine, pod nazivom Glasnik arhiva i Drutva arhivista
Bosne i Hercegovine. Promjenom imena Drutva od 1964. godine Glasnik mijenja naziv u Glasnik
ahiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Od 2004. godine, osnivanjem arhivistikog
udruenja pod nazivom Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine, asopis izlazi pod nazivom
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine.
3 U postdejtonskom razdoblju pojavilo se vie arhivskih asopisa u Bosni i Hercegovini. Prvi i
najznaajniji je asopis Arhivska praksa koji izlazi od 1998. godine (do sada izalo 14 brojeva) u
izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. Ovaj asopis
objavljuje radove sa meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa koje se svake godine odrava u Tuzli.
Pored ovog Drutvo arhivskih radnika Republike Srpske izdaje Glasnik arhiva RS (izala tri broja), a
Arhiv Bosne i Hercegovine takoer izdaje asopis Graa (izala tri broja).
Vie o arhivstikoj praksi vidi u: Azem Koar, Pedeset godina arhivistike periodike u Bosni i
Hercegovini, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor, 2011.,
str. 151.-163.
Doprinos godinjih postdejtonskih arhivskih savjetovanja unapreenju arhivske djelatnosti...
133
i pobolja. Prvih pet poslijeratnih godinjih savjetovanja je oznaeno rednim brojem od
prvog (1996.) do petog (2002.), dok se sa tom praksom kasnije prestalo, a da nisu nigdje
naznaeni razlozi, to meutim, nije ni relevantno za odravanje ovih skupova.
Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odrano
je 5. i 6. 9. 1996. godine na Zlai (opina Banovii). Ovo je, koliko je poznato, bilo prvo
poslijeratno savjetovanje u okvirima bilo koje struke na nivou Bosne i Hecegovine, pa
mu i zbog toga pripada veliki znaaj. Na savjetovanju su obraene tri tematske cjeline i
to:
- Normativna regulativa i statusna pitanja arhivske djelatnosti Bosne i
Hercegovine u vremenu tranzicije,
- Stanje i perspektive zatite arhivske grae Bosne i Hercegovine i
- Meunarodna saradnja , sukcesija arhivske grae i izdavaka djelatnost.
Podnijeto je vie strunih saoptenja, a na kojem su usvojeni i veoma znaajni
zakljuci i to
4
:
1. Zatita arhivske i registraturske grae (u arhivima i registraturama) je prioritetno
struno pitanje arhivske slube Bosne i Hercegovine i svake arhivske ustanove
ponaosob.
2. Za valjano rjeenje pitanja zatite arhivske grae neophodna je konkretna briga
Vlade Bosne i Hercegovine, koja bi se ogledala u sljedeem:
a) U usvajanju prijedloga Zakona o arhivskoj djelatnosti kojim se osigurava
promjena statusa arhivske djelatnosti kao uvjet za dalji djelotvoran rad,
b) U osiguravanju novog prostora za arhive kako bi se mogla preuzimati starija i
ugroena graa sa terena,
c) U valjanom opremanju arhivskog prostora (nabavci arhivske opreme i procesne
tehnike za mikrolmovanje, konzervaciju i sl.),
d) U prijemu i kolovanju optimalnog broja arhivskih kadrova,
e) U osiguranju adekvatnog nansiranja arhivskih ustanova.
5

Drugo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odrano je
30. i 31.10. 1998. godine u Jablanici. Obraene su slijedee teme:
- Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine, pitanje njenog statusa,
uspostavljanje funkcionalne arhivske mree i zakonska regulativa,
- Evidentiranje, preuzimanje i zatita arhivske i registraturne grae u zemlji
i van njenih granica.
Savjetovanje je bilo dobro posjeeno, proteklo je u radnoj i konstruktivnoj
atmosferi. Na savjetovanju je odrana i konferencija DAR na kojoj su usvojen
Izvjetaj o radu (1996.- 1998.) i Program rada (1998.- 2000.).
6
4 Vidi o tome: Azem Koar, Prvo posijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i
konferencija arhivskih radnika Bosne i Hecegovine, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 34, Sarajevo 1997.,
str. 175.- 191.
5 Isto, str. 178.
6 Izvjetaj, Program i Zapisnik sa Drugog poslijeratnog savjetovanja arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine (Jablanica, 30. i 31.10. 1998.) objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH, br. 35, Sarajevo
2000, str. 242-260.
134
Saneta ADROVI
Detalj sa Drugog savjetovanja arhiviskih radnika Bosne i Hercegovine,
odranog u Jablanici, 30. i 31.10.1998. godine.
Tree poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odrano je 24. i 25.6.1999. godine u Bihau. Obraene su slijedee teme:
- Arhivska graa u arhivima Bosne i Hercegovine o promjenama vlasnikih
odnosa nakon 1945. godine i
- Prol savremenog kantonalnog arhiva.
I ovo Savjetovanje je imalo radan i veoma konstruktivan karakter.
7
etvrto poslijeratno Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odrano je 18. i 19.1. 2001. godine u Olovu. Obraene su slijedee teme:
- Valorizacija i kategorizacija registraturne i arhivske grae Bosne i
Hercegovine i
- Aktuelna pitanja arhivske slube Bosne i Hercegovine.
Radovi sa ovog skupa objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH br. 36, Sarajevo
2004. godine. U predgovoru ovoga broja se istie:J o uvijek arhivska struka Bosne i
Hercegovine djeluje u veoma sloenim okolnostima: nerijeenim statusom djelatnosti,
neustrojenom arhivskom mreom na cijelom podruju drave, nedostatkom strunih
kadrova, prostora i opreme, neadekvatnim provoenjem zatite arhivske grae na
7 Prilozi sa Drugog i Treeg savjetovanja objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH, br. 35, Sarajevo,
2000. str. 250-255.
135
terenu itd..
8
Ove konstatacije potvrene su i u mnogim radovima sa ovoga skupa.
Peto poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odrano je 12. i 13.12. 2002. godine u Bihau. Na ovom savjetovanju obraene su
dvije teme i to:
- Statusna pitanja arhiva u Bosni i Hercegovini , i
- Problematika uspostave teritorijalne nadlenosti arhiva.
9
Naredne, 2005. godine odrano je Savjetovanja arhivskih radnika u Vogoi
(16. i 17.12. 2003.). Na Savjetovanju su razmatrane teme i to:
- Osnovni principi vrednovanja arhivske i registraturne grae, i
- Digitalizacija arhivskih fondova i zbirki.
10
Naredno Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odrano je na
Vlaiu (Travnik), 30.11.- 1.12.2004. godine. Na ovom savjetovanju obraene su
sledee teme:
- Normativno ureenje kancelarijskog i arhivskog poslovanja,
- Standardizacija u arhivskoj djelatnosti, i
- Obrazovanje kadrova za arhivsku djelatnost.
Radovi sa ovog i narednog savjetovanja odranog u Laktaima 2005.godine
objavljeni su u Glasniku arhiva i AU BiH, br. 37-38, Sarajevo, 2007.
Na savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odranom u
Laktaima 15. i 16.12. 2005. godine razmatrana je jedna tema i to:
- Stanje i problemi zatite arhivske i registraturne grae kod stvaralaca
i imalaca.
11

Na Savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odranom u
Sarajevu, 12. i 13. 2007. godine razmatrana je jedna tema i to:
- Informatizacija arhivske slube Bosne i Hercegovine.
12
Na Savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine odranom u
Lukavcu, 7. i 8. 5. 2009. godine razmatrane su dvije teme i to:
- Arhivska graa o Bosni i Hercegovini van njenih granica,i
- Uticaj tranzicije na stanje arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini.
13
Usljed potekoa sa odravanjem savjetovanja, arhivisti Bosne i Hercegovine
su u Glasniku arhiva i AU BIH, br. 40., Sarajevo 2010. objavili radove kao i radove
kolega iz drugih zemalja. Ovim je nastavljen kontinuitet izdavanja asopisa.
8 Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 36, Sarajevo, 2004., str. 7.
9 Prilozi sa ovog skupa objavljeni su u Biltenu Arhiva USK, br. I i II, Biha, 2002.
10 Radovi sa ovog skupa koji je odran u sjeni izborne konferencije arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine nisu objavljeni u cjelosti, osim to je jedan broj njih objavljen u Glasniku arhiva i AUBiH,
br. 37-38.
11 U ovom dvoboju Glasnika AUBIH, nije objavljen Zapisnik niti zakljuci sa Savjetovanja, to je
ranije bila ustaljena praksa. Dobro je, meutim, da je u ovom broju objavljen prikaz Prvog kongresa
arhivista Bosne i Hercegovine, odranog na Ilidi od 2. do 4.11. 2006. godine. Demila eki, Prvi
kongres arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo, hotel Terme Ilida, 2.-4.11.2006, Glasnik arhiva
i AUBiH, br. 37-38, Sarajevo, 2007., str. 497-514.
12 Nije poznato gdje su i da li su objavljeni struni prilozi sa ovog arhivskog skupa.
13 Radovi sa ovog arhivskog savjetovanja objavljeni su u Glasniku arhiva i AU BiH, br. 39, Sarajevo,
2009.
136
Saneta ADROVI
Posljednje (zakljuno sa 2011.) poslijeratno Savjetovanje arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine odrano je na Vlaiu (Travnik), 15. i 16.12. 2011. godine, a na
njemu su razmatrane dvije teme i to:
- Arhivsko zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini i
- Aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse.
14
Iz navedenih podataka evidentno je da je u minulih 16 godina (1996.- 2011.)
odrano 11 arhivskih bosanskohercegovakih savjetovanja. Savjetovanja nisu
odrana 1997, 2000, 2008. i 2010. godine. Nakon svih gore navedenih podataka
moe se konstatovati da je sa aspekta kvantiteta odran znaajan broj skupova
ove vrste i da je na njima obraen znaajan broj strunih tema. Pored bosansko-
hecegovakih arhivskih radnika veliki doprinos u njihovom radu dali su i arhivisti
iz drugih zemalja (Hrvatske, Slovenije , Makedonije, Srbije, Crne Gore, Austrije
itd). Na njima su uestvovali i drugi istaknuti kulturni radnici, historiari iz zemlje
i inostranstva, te arhivari iz registratura. Brojane podatke o nekim najznaajnijim
pitanjima sa ovih arhivskih skupova, objavljenih u arhivskim asopisima donosimo
u slijedeoj tabeli:
Broj
casopisa
R U B R I KE I O B J A V LJ E N I P R I L O Z I
Arhivistika
i arhivska
sluba

Clanci i
rasprave
Grada Prikazi i
ocjene
Vijesti Inventar Iz drugih
casopisa
Svega
34. 12 3 7 4 1 1 - 28
35. 23 1 1 6 6 1 - 38
36. 14 4 2 3 4 - - 27
37 38. 32 2 2 9 4 - - 49
39. 25 - 3 6 6 - 2 42
40. 9 - 8 9 8 - - 35
41. 23 - 5 9 4 - - 41
Ukupno 138 10 28 46 33 2 2 249
Kako se iz podataka moe vidjeti najvei broj radova ine arhivski radovi
koji se, odnose na svakodnevna pitanja struke (138 radova). Radovi u rubrikama
lanci i rasprave i Graa su kombinovano arhivistiko-historiografski, ali
su takoer veoma znaajni. Rublike Prikazi i ocjene i Vijesti, od velikog su
znaaja za praenje promjena i noviteta u meunarodnoj arhivistikoj teoriji i praksi,
ali i zbivanja unutar arhiva i arhivskih udruenja. Objavljena su svega dva inventara
i prenijeta iz drugih asopisa dva po ocjeni redakcije vana arhivistika teksta.
Od znaaja za pravilno razumijevanje znaaja arhivskih skupova i objavljenih
arhivskih radova je analiza uea arhivista iz Bosne i Hercegovine (i Arhiva Tuzla) i
iz inostranih arhiva. Brojani pokazatelji pokazuju sljedee vrijednosti:
14 Prilozi sa ovog skupa objavljeni su u Glasniku arhiva i AU BiH, br. 41, Sarajevo, 2011.
137
Broj
casopi
sa
Godina
izdanja
BROJ OBJAVLJENIH RADOVA
Iz BiH Iz
inostranstva
Iz Arhiva TK Iz registratura Svega
34. 1996-97. 29 1 2 1 33
35. 1998-99. 24 - 6 30
36. 2004. 16 - 6 1 23
37-
38.
2007. 33 - 5 38
39. 2009. 26 2 8 1 37
40. 2010. 12 2 6 1 21
41. 2011. 24 4 7 - 35
Ukupno 164 9 40 4 217
Kao to se iz tabele vidi najvei broj uesnika podnosilaca strunih priloga je iz
Bosne i Hercegovine i to 164, a meu njima je i iz Arhiva Tuzlanskog kantona 40
(oko 25 %), meu kojima je veina isto arhivistikih radova. Dakle, kolektiv od
12 zaposlenika to ini manje od 10 % arhivskih zaposlenika Bosne i Hercegovine,
uspio je pripremiti oko 1/4 arhivskih radova za Glasnik. Ovo i pored toga to Arhiv
TK od 1998. redovno (godinje) odrava savjetovanje i izdaje asopis Arhivska
praksa, u ijem radu znaajan doprinos daju arhivisti iz Bosne i Hercegovine i
inostranstva. Ovo je dokaz da su zajedniki projekti (savjetovanja, asopisi i dr.)
ne samo mogui, ve poeljni i veoma korisni za edukaciju arhivista i unapreenju
struke.
Na bosanskohercegovakim savjetovanjima prisustvovao je i jedan broj
kolega iz inostranstva, ponajvie iz Slovenije. Njihov doprinos je bez sumnje
ogroman, mada, stie se dojam da je po broju uesnika znaajno skromniji u odnosu
na uee istih na savjetovanju Arhivska praksa u Tuzli. Analiza uzroka tome je na
organima arhivistikog udruenja. Neznatno uee u pripremi strunih radova od
strane arhivara (iz registratura), takoer zahtijeva dodatne analize uzroka takvoga
stanja.
Zakljuak
Godinja savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine nastavila su
se organizirati i nakon okonanja rata 1995. godine, tj. od 1996. do 2011. godine. U
proteklih 16 godina odrano je 11 savjetovanja. Na njima je podnijeto 175 strunih
priloga, od ega je od strane arhivista Arhiva Tuzlanskog kantona 40 radova.
Po obraenim raznovrsnim temama moe se konstatovati da su savjetovanja
predstavljala znaajnu smotru arhivskog znanja i dala doprinos popularizaciji
arhivske struke. Nema ni i jednog vanijeg arhivskog pitanja, a da ono na neki nain
nije tretirano na ovim strunim skupovima.
J edna od slabosti odranih savjetovanja je neodgovarajua primjena
dogovorenih i struno oblikovanih stavova, koje je esto trebalo ugraditi i u arhivsko
138
Saneta ADROVI
zakonodavstvo (primjer zakljuaka sa Zlae). Meutim, to se nije uvijek i na
cijelom prostoru dogaalo. Miljenja smo da je razlog toga to arhivisti nisu uspjeli
da nametnu svoja struna stajalita organima vlasti i osnivaima od kojih arhivi
materijalno i kadrovski zavise. To otvara i druga pitanja koja se tiu mjesta i uloge
arhivske djelatnosti u drutvu, pitanja njene autonomnosti i profesionalnosti, to
se u krajnjem, direktno ili indirektno, odraava na status ove djelatnosti u drutvu.
Tranzicijsko bosanskohercegovako drutvo u tome pokazuje krupne slabosti. Na
arhivistima je da ih prepoznaju i uporno trae njihovo adekvatno rjeavanje.
Summary
Annual Conferences of archivists in Bosnia-Herzegovina continued to be
organized after the completion of war in 1995., that is from 1996. to 2011. In the past
16 years 11 conferences were held. A total amount of 175 articles were submitted,
including 40 by the archivists of Archives of Tuzla Canton.
Consideting a vast variety of topics it can be concluded that signicant consultation
of mustered archival knowledge is present as it contributed to popularizing the
archival profession. And there is no important archival issues that was left untreated
at these symposia.
One of the weaknesses of the consultation held in the inappropriate use of agreed and
skillfully shaped attitudes, which often be incorporated into the archival legislation
(for example the conclusions of Zlaa). However, this is not always the case. We
think the reason for this is the fact that archivists failed to impose their expert
views to the authorities and the founders of which the archive material and human
resources depend. This opens up other questions concerning the place and role of
archival activity in society, the question of its autonomy and professionalism, as a
last resort, directly or indirectly reect on the status of activities in society. Transition
of Bosnian society shows major weaknesses. Archivists must recognize them and
constantly seek their proper resolution.
139
Bojana ARISTOVNIK, Historijski arhiv Celje
Mojca HORVAT, Pokrajinski arhiv Maribor
PEDAGOKA DJELATNOST U HISTORIJSKOM ARHIVU
CELJE I POKRAJINSKOM ARHIVU MARIBOR
Abstrakt: U radu je predstavljena pedagoka djelatnost arhiva u Sloveniji,
s posebnim osvrtom na rad Historijskog arhiva Celje i Pokrajinskog arhiva
Maribor. Prikazana je struktura posjetilaca, sati uenja u arhivu s regionalnog i
starosnog aspekta, naini, kako se kole informiu o mogunostima saradnje s
nadlenim arhivom, prije svega predstavljeno je kako teku posjete kolskih grupa
u pojedinanim arhivima. Najei oblik saradnje sa kolama u oba arhiva je sat
opeg obrazovanja. Predstavljanje arhiva je uvijek prilagoeno grupama s obzirom
na nivo predznanja, koje imaju, kao i regiji iz koje dolaze. Takoer, se uzima u obzir
i kakve su mogunosti za dalji razvoj pedagoke djelatnosti u oba arhiva.
Kljune rijei: Pedagoka i obrazovna djelatnost u slovenskim arhivima,
sati uenja u arhivu, kolske grupe, arhivska radionica, pedagoki programi za
grupe osnovne kole, pedagoki programi za srednjokolske grupe.
Uvodne naznake
J edan od zadataka, koje odreuje slovenski arhivski zakon,
1
je prezentovanje
kulturnih vrijednosti u vezi s arhivskom graom, iroj javnosti. U tu djelatnost,
takoer, spada pedagoka djelatnost. Arhivsko drutvo Slovenije je 2010. godine
izdalo knjiicu Slovenski arhivi se predstavljaju,
2
u kojoj je ukratko opisana
pedagoka djelatnost u slovenskim javnim arhivima, tj. u sredinjem dravnom
arhivu (Arhiv Republike Slovenije), est regionalnih arhiva (Pokrajinski arhiv
Koper, Pokrajinski arhiv Maribor, Pokrajinski arhiv u Novoj Gorici, Historijski arhiv
Celje, Historijski arhiv u Ptuju) i tri arhiva katolike crkve (Nadbiskupski arhiv u
Ljubljani, Nadbiskupski arhiv Maribor i Biskupski arhiv Koper). Rije je o knjizi
koja je, prije svega, pomagala uiteljima i profesorima, kada se odluuju kako
organizovati kulturni dan za svoje uenike. Pored opisa pedagoke aktivnosti svaki
arhiv, takoer, nudi osnovne podatke i kontaktne informacije, u uvodu je dobro
objanjena arhivska mrea. S tom knjiicom su arhivi u Sloveniji prvi put pokazali,
da su svjesni znaaja i sati uenja u arhivu. U svakom arhivu te sate uenja
organizujemo kako znamo i umijemo, jer nekih zajednikih smjernica na tom
1 Zakon o sigurnosti dokumentarnog i arhivskog gradiva te arhiva(ZVDAGA), Ur.1. RS., 30/2006.
2 Slovenski arhivi se predstavlaju (ur. Bojan Himmelreich i Katja Zupani), Ljubljana, Arhivsko
drutvo Slovenije, 2010.
140
Bojana ARISTOVNIK, Mojca HORVAT
podruju nema. Zato smo u
Slika 1: Katja Zupani (Historijski arhiv u
Ptuju), Nina Gostennik i Mojca Horvat (obe iz
Pokrajinskog arhiva Maribor) na Kulturnom sajmu
predstavljaju aktivnost arhiva.
spomenutoj knjiici realno mogli
prvi puta proitati kako se sa
zadatkom nose kolege u drugim
arhivima. Poetkom 2012. godine
bila je osnovana meuarhivska
grupa, u kojoj su uestvovali
arhivisti iz pojedinanih arhiva
(dravnog i regionalnih), koji u
svom arhivu brinu za pedagoku
djelatnost.
Svojevrsnu mogunost
za saradnju arhiva sa kolama
nudi Kulturni bazar (sajam),
koji svako proljee organizuje
Ministarstvo za obrazovanje,
nauku, kulturu i sport u
Cankarovom domu u Ljubljani.
Na sajmu se na tandovima predstavljaju slovenske kulturne institucije, a pozvani
su i uitelji i profesori iz kola, da pregledaju svu ponudu. Na radionicama i
predavanjima koji se odvijaju uporedo, mogu se uti pozitivna iskustva o saradnji
pedagoga i kulturnih radnika. Predstavljeni su projekti saradnje, koji su postavljeni
ire, a takoer, imaju i nansijsku potporu. Arhivi na Kulturnom sajmu nastupaju
zajedno. Na tand je dobro posjeen, prije svega zbog predstavljanja kaligrafskog
pisma i izrade peata, tako da se kod nas uvijek neto dogaa, uvijek je ivo.
Pedagoka aktivnost u Historijskom arhivu Celje u periodu 2001. do 2011.
godine
Historijski arhiv Celje je nadlean za stvaraoce sa podruja 14 upravnih
jedinica u tajerskoj. Organizovano smo poeli obavljati pedagoku djelatnost
tek 2001. godine, nakon preseljenja u nove prostorije u Teharskoj ulici br.1. Na
staroj lokaciji (Trg Celjskih knezova 10) su nas posjeivale samo manje grupe i
neki historijski kruoci, koji su eljeli pogledati primjerke historijskih izvora ili
istraivake grupe, koje je zanimala odreena problematika (npr. historija saobraaja
na podruju Celja, gradnja gradskih kua, historija djetinjstva, historija kola, itd.).
Radi uskog prostora nismo obavljali kolsku djelatnost.
U desetogodinjem periodu, koji predstavljamo, postepeno smo gradili
veu prepoznatljivost arhiva. kolama smo ponudili uestvovanje i predstavili smo
nae programe. Povezali smo se sa Zavodom R Slovenije za kolstvo, koji uitelje
historije povezuje u kolske grupe. Na njihovim radnim susretima smo predstavili
141
djelatnost i zadatke arhiva, a posebno mogunost saradnje i izvoenja asova uenja
u arhivu. Na kraju smo veoj grupi uitelja, predstavili pedagoku djelatnost svih
slovenskih arhiva na sjednici Saveza historijskih drutava Slovenije 2010. godine
u Kopru. kolskoj sekciji smo predstavili publikaciju Arhivskog drutva Slovenije
Arhivi se predstavljaju,
3
u kojoj su predstavljeni obrazovni programi svih slovenskih
arhiva za osnovne i srednje kole. Veoj prepoznatljivosti arhiva doprinose, takoer,
predavanja, koja mi arhivisti imamo izvan arhiva (predavanja za drutvo uitelja
historije, u kolama, kod pojedinanih drutava) i saradnju na priredbama, kao to
su Kulturni bazar u Ljubljani, Dan kulture u Celju, gdje se predstavljaju sve celjske
kulturne institucije. Predstavili smo djelatnost arhiva i takoer, poziv arhivist.
Posjetioci su bili prije svega uenici osnovnih kola, koji su sa zanimanjem gledali
nae predstavljanje, prije svega oni koji u arhivu jo nisu bili.
U svrhu povezivanju kola sa arhivom su navedeni svi opi ciljevi predmeta
historija, zapisani u nastavnom planu i programu za osnovnu kolu iz 1998. godine
4

koji izmeu ostalog navode:
Uenici upoznaju znaaj arhiva i muzeja;
Upoznaju se s ulogom izvora i literature kod pojanjavanja prolosti i
osposobljavaju se za jednostavnu upotrebu historijskih karti, gradiva
putem slike i rijei, te razvijaju sposobnost upotrebe jednostavnih metoda
historijskog prouavanja;
Ue se kritinoj procjeni historijskih dogaaja, raznovrsnih saoptenja i
aktualnih dogaaja;
Stiu vjetinu usmenog, pismenog i ilustrovanog predavanja historijskih
informacija.
Slino tako opte ciljeve navodi, takoer, i odgovarajui plan obuke iz 2011.
godine,
5
te prati promjene u drutvu i izmeu ostalog navodi:
s upotrebom i uenjem uz raznovrsne historijske izvore, treba razvijati
spretnosti jednostavne upotrebe historijskih istraivakih metoda,
prilagoenih starosti i mogunostima uenika;
razvijati mogunosti jednostavne analize, sinteze i interpretacije upotrebnih i
vjerodostojnih podataka iz historijskih izvora i literature iz razliitih medija,
za istraivanje i poznavanje ivota ljudi u prolosti;
razvijati mogunosti oblikovanja samostalnih osnovanih zakljuaka,
pogleda, miljenja i stajalita, uivljavanja u razliite perspektive i zasnivanja
izvornih prijedloga i rjeenja.
Operativni cilj za 6. razred na temu Ostatci prolosti (Upoznajemo historiju)
nagovaraju uenike i uitelje da posjete arhiv:
3 Slovenski arhivi se predstavljaju (ur. Bojan Himmelreich i Katja Zupani), Ljubljana: Arhivsko
drutvo Slovenije, 2010.
4 http://www.zrss.si/pdf/ZGO_zg.pdf
5 http://www.mss.gov.si/leadmin/mss.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_zgodovina.pdf
142
nabrajaju niz vrsta arhivskih izvora za historiju i opisuju njihove karakteristike;
pojanjavaju znaaj historijskih izvora za historiju;
obrazlau koje ustanove uvaju historijske izvore.
Takoer, plan i program za gimnazije iz 2008. godine
6
u svojim ciljevima
daje osnovnu polaznu taku saradnje kola i arhiva. Ciljevi, koji se odnose na razvijanje
spretnosti i vjetina, sugeriu uenicima, da se u okviru izabranih sadraja provjere pri
istraivanju prolosti svog kraja s istraivakim zadatkom, koji bi izradili uz istraivanje
arhivskog gradiva.
Slika 2: Uenici paljivo prate
predstavljanje izlobe
Umjetnost hebrejskog pisma
U razmatranom desetogodinjem
periodu u Historijskom arhivu Celje
smo pripremili samostalne izlobe,
izlobe u saradnji s drugim kulturnim
institucijama, ugostili takoer, izlobe
drugih slovenskih arhiva, kao i izlobe
arhiva iz inostranstva, tako da se nadam
da smo bar djelimino doprinijeli u
realizaciji navedenih ciljeva. Posjete
izlobama su bile vrlo dobre, kako
osnovnih kola, tako i grupa iz srednjih
kola, i vrlo je bitno da su oni izlobe
vidjeli pod strunim vodstvom autora.
Kada je, na osnovu zakona,
7
u
kolskoj 2001/2002. godini u svim
osnovnim kolama bilo uvedeno devetogodinje kolovanje, bilo je za oekivati da e
zbog svih navedenih injenica posjete kolskih grupa biti vea. Posjetu arhivima
preporuuje uiteljima historije i Zavod R Slovenije za kolstvo, s kojim arhivi dobro
sarauju kod promocija naih izlobi na njihovoj mrenoj stranici. Godine 2011., Zavod
R Slovenije za kolstvo za uitelje historije osnovnih kola pripremio je predstavljanje
Historijskog rada na terenu pri uenju historije,
8
gdje je, takoer, predstavljena arhivska
mrea i mogunost ukljuenja arhivskih satova uenja i radionica, kao sastavnog dijela
historijskog terenskog rada. Historijski rad na terenu, kao uspjena metoda za upoznavanje
novih sadraja je u skladu sa upoznavanjem vicarskog pedagoga (Johana Heinricha
Pestalozzija, 1746-1827), koji je za najvei kvalitet u procesu spoznavanja postavio
saznanja i posmatranje predmeta na samom mjestu in situ.
Historijski arhiv Celje je tako u kolskoj 2006./2007. godini sudjelovao u
projektu Ljeto kulture, koje su zajedno pripremili misnistri za kulturu, kolstvo i sport,
ija je namjena bila dii svijest o znaaju kulturnog odgoja u kolskom i javnom prostoru.
6 http://portal.mss.edus.si/msswww/programi2008/programi/media/pdf/un_gimnazija/un_zgodovina_280_
ur_gimn.pdf
7 Zakon o osnovnoj koli, Slubeni list Republike Slovenije (Ur. 1.RS), 12/1996, lan 105.
8 Mag. Vilma Brodnik in PRS za historiju: Historijski terenski rad kod uenja historije, Zavod
R Slovenije za kolstvo, april 2011.
143
Historijski arhiv Celje se, takoer, ukljuio sa svojim programima, to se moe vidjeti na
web stranici: http://www..zac.si/izobrazevanje/delavnice/
Za uenike prva tri razreda osnovne kole i djecu najstarijih grupa iz vrtia smo
kao pomo pri predstavljanju arhiva pripremili zanimljivu, bogato ilustrovanu priu
Mika Mica u arhivu.
9
Knjiga je motivacija, da ponemo nagovarati i nae najmlae,
koji su obino najzahvalnija i iskrena publika.
kole, koje su meu prvima uvele devetogodinje kolovanje, poele su se
interesovati za mogunosti izvoenja arhivskih radionica za manje grupe uenika.
Izradili smo programe i imali arhivske radionice na teme: cehovi, opskrba sa namirnicama
i prehrana graana Celja u periodu od 1914. do 1945. godine, kaligraja i izrada
dokumenata, poplave u Celju 1990. i 1998. godine.
Za uenike iz zainteresovanih kola pripremamo arhivske radionice sve od
2002. godine, koje uenici posjeuju u okviru svojih interesnih djelatnosti, kulturnih
dana, odnosno kruoka istraivake djelatnosti. Svake godine Komisija za rad
historijskih kruoka Saveza prijatelja omladine Slovenije za osnovne kole raspie teme
za istraivaki rad i u okviru tog projekta kolama, koje nam se obrate, pomaemo sa
strunim savjetima. Najei oblik saradnje sa kolama je jo uvijek ope predstavljanje
asova u Arhivu. Program kolske nastave u arhivu su zajedno pripremili arhivisti
slovenskih arhiva, koji pokrivaju pedagoko-obrazovnu djelatnost, u saradnji sa Zavodom
R Slovenije za kolstvo. Mi, arhivisti program kolskih asova pripremamo kako za grupe
iz osnovnih, tako isto i grupe uenika srednjih kola. acima se odredba da posjete arhiv
upisuje u udbeniku za prvi razred gimnazije.
10
U uvodnom poglavlju s naslovom Zato
je vana historija su, takoer, spomenuti arhivi uz nastavnu jedinicu Znaaj historijskih
izvora, koji na kraju poglavlja predlae acima: Posjetite najblii arhiv i napiite krae
objanjenje o gradivu koje uva. Zakljuujemo da je meu srednjokolskim grupama
ve nekoliko uenika, koji su posjetili Arhiv u periodu osnovnog kolovanja i da neki
meu njima ve dosta dobro poznaju Arhiv, kao i njegovu djelatnost. Donja tabela
prikazuje statistiku posjeta u periodu od 2001. do 2011. godine.
Posjeta u periodu 2001. do 2011. u Historijskom arhivu Celje
Godina Osnovnokolci Srednjokolci Studenti Drugi Ukupno
2001. 24 / / 62 86
2002. 537 442 / 263 1242
2003. 577 341 / 299 1217
2004. 144 782 / 707 1633
2005. 545 1420 / 1534 3499
2006. 454 1226 / 904 2584
2007. 416 1107 52 682 2257
2008. 50 310 / 444 804
2009. 297 495 19 350 1161
2010. 530 568 / 329 1427
2011. 440 417 / 342 1204
2001. do 2011. 4014 7108 71 5921 17114
9 Nataa Budna Kodri, Barbara Peek Mikec: Mika Mica u arhivu, Preserje: Morfem, 2010.
10 Mag. Vilma Brodnik, Robert J erneji, Sreko Zgaga: Zgodovina, udbenik za prvi razred
gimnazije, DSZ, Ljubljana, 2009.
144
Najee pripremimo as za ope predstavljanje, koji se nikada ne moe
sasvim ponoviti. Uenici iz razliite okoline imaju i razliito predznanje, neki uitelji
vrlo dobro pripreme uenike za posjetu Arhivu, dok druge grupe u Arhiv dou samo
ne pripremljeni. Izlazimo iz predznanja uenika i predavanja pripremamo se s
obzirom na njihove odzive i odgovore. Svakako pratimo osnovnu zamisao i krajnji
cilj nastavnog asa, a kod svake grupe razliitim putem dolazimo do novih spoznaja.
Kada nam uspije as izvesti tako, zadovoljstvo je na obje strane daleko vee, nego
kada samo slijedimo planirani program nastave i asa. Prije svega uenici osnovne
kole vrlo rado sudjeluju, ele doi do novih saznanja na konkretnim primjerima
samih izvora, zato prije svega za mlae grupe koristimo induktivne metode
predavanja novih znanja, svakako kada su uenici dobro motivirani i pripremljeni za
oblik uestvovanja u uenju.
Djeca pri posjeti Arhivu, njegovom razgledanju i kod predstavljanja Arhiva
upoznaju puno novih, zanimljivih injenica, povezanih s graom koju uva Arhiv.
Mnogi se prvi puta susreu s pergamentom i vrlo su iznenaeni, kada saznaju,
da je rije u stvari o obraenoj ivotinjskoj koi i da je za nastanak dokumenta u
prolosti bilo potrebno rtvovati kozu ili ovcu. Vrlo zanimljivo im se ini dodirnuti
pergament. Mnoge iznenadi injenica, da je papir, koji sebi zamiljaju kao krhku,
brzo prolaznu stvar, u stvari najsigurniji nosilac zapisa. U vrijeme njihove sadanje
zanesenosti sa DVD-ovima i drugim nosiocima digitalnih zapisa, to saznanje je vrlo
korisno. Djeca i omladina pri ostatku injenica od prije mnogih desetljea ili ak
stoljea, postaju svjesni brzine, s kojom vrijeme prolazi i kako prolost utie na
sadanjost. Ne samo nosioci zapisa, takoer neke vrste grae u Arhivu sa svojom
jedinstvenou privlae interesovanje nadobudnih posjetilaca i tako im se slike iz
Arhiva jae utisnu u sjeanje. Iznenaeni su s upustvom za sakupljanje koprive, koju
su preraivali u tkaninu u vrijeme Prvog svjetskog rata, ili sa zbirkom naljepnica,
koje su se u punionici osvjeavajuih pia lijepili na ae. Svakako su oduevljeni,
kada vide dokument s velikim peatom i kada vide pismo, goticu, koje ne znaju
proitati. Uenicima pokazujemo to vie razliitih izvora (dokumente, kolske
hronike, zlatnu knjigu uenika, plakate, fotograje, imenike uenika, razglednice,
planove, itd.) to sve dodatno poveava njihovo interesovanje. Uenici u Arhivu
prvi puta upoznaju historijske izvore i ude se njihovim oblicima i veliini. ude se,
takoer, lijepom pismu i ne mogu vjerovati, da su ljudi nekada pisali tako lijepo. Ve
vie grupa je pri pogledu na upise u zlatnu knjigu uenika, pitalo da li je to napisano
na kompjuteru? Posjet Arhivu nadograujemo s pregledom dokumenata, koji se
odnose na historiju zaviaja. Uenici gledaju razglednice, slike, podatke svoga kraja
nekada i porede ih sa sadanjim stanjem. Trae slinosti i razlike. Zanimljiv je,
takoer, spisak drutvenog poretka iz 20. stoljea i njemake ocjene za to. Uenici
sa zanimanjem itaju prezimena, koja poznaju iz domaeg kraja, sa zanimanjem
proitamo i nekoliko upisa opravdanja uzrok izostanka uenika iz godina odmah
poslije Drugog svjetskog rata. Takoer, ih mnogo oduevi bogato ilustrovana knjiga
uspomena pukovnika Milana Majcna. Uenici u Arhivu vide dragocjene dokumente
na razliitim nosaima, koji su posebno zanimljivi radi izgleda ili sadraja. To im
145
puno znai, jer vlastitim oima vide originale i na mjestu osjete vanost dokumenata,
te oblikuju vlastiti odnos prema uvanju arhivske grae.
Vrlo je vano kako su pripremljene posjete Arhivu. Da citiram jednu od
uiteljica osnovne kole iz predmeta historija kako priprema uenike za posjetu
Arhivu: Vrlo je vano da su uenici prije posjeta motivirani. Moraju znati gdje
idu, ta e tamo vidjeti. Shvatiti kakav je znaaj arhiva i moraju poznavati osnovne
pojmove. Samo ako su uenici motivirani, uspjeh posjete arhivu je zagarantovan!.
11

Uiteljica prije posjete Arhivu meu uenicima napravi anketu, ta podrazumijevaju
pod pojmom rijei arhiv. Uenici sebi arhiv obino predstavljaju kao neto staro,
zapraeno, mrano, s hrpama starih papira, starih stvari itd. Nakon posjete Arhivu
znaju rei da arhiv nisu samo dokumenti nego, takoer, i fotograje, plakati, slike,
nacrti, diskete, ploe, lmovi itd. Znaju ko je arhivist, ta je arhivski fond, razlikuju
pergament od papirusa, upoznaju znaaj dokumenata, peata. Uope dobiju predstavu
o ulozi arhiva, prije svega da je to mjesto gdje e nai izvore za otkrivanje prolosti
(takoer svoga kraja i mjesta).
kole posjeuju arhive u okviru kulturnog dana ili ekskurzije i na isti dan
posjete bar jo jednu kulturnu ustanovu (biblioteku, muzej, celjsku tvravu, ovneku
tvravu, velenjsku tvravu-stari grad) i tako na samom mjestu upoznaju ustanove
koje uvaju historijske izvore.
Slika 3: Uenici u restauratorskoj radionici
prilikom izrade peata (foto:ZAC)
Ve od godine 2002.
pripremamo arhivsku
radionicu o cehovima za
Osnovnu kolu Frana
Kranjca iz Celja. kola u
okviru UNESCO ovog
dana, svake godine u maju
mjesecu pripremi terenski
rad za sve uenike na
razliitim lokacijama po
gradu. J edna od grupa doe
u Historijski arhiv Celje na
radionicu s nazivom Susret
s celjskim runim
izraivaima, kakav je
takoer, bio naziv izlobe
u Historijskom arhivu
Celje 2002. godine. Uenici su za uvod pregledali izlobu, upoznali cehovska
udruenja, njihova pravila, rad na cehovskim sastancima, zanatske dokumente i
11 Zlatka Avner, Osnovna kola VrnaskoTabor: Arhiv kao izvor informacija. Doprinos razvijanju
odnosa prema vrednovanju i ouvanju kulturnog naslijea u Zborniku: Partnerstvo i nove kompetencije
za pouavanje historije u viekulturnom drutvu: skup predavanja, Ljubljana: Pedagoki institut, 2010.
(uredila Andreja Rihter)
146
razliite zanatlije, a zatim su zajedno sa mentorom i arhivistom ponovili znanje o
cehovima (zanatskim udruenjima). Podijelili su se u tri grupe i radili onako kako se
vidi iz pripreme VIZ priprema za izvoenje UNESCO dana za 7. d razred. Godine
2003., su sedmi razredi u dodatnoj etvrtoj grupi pripremili i prikazali dramatizaciju
cehovskog sastanka s nazivom Begavka.
12
Scenarij za predstavu su po tom tekstu,
zajedno sa svojim mentorom, pripremili jo u koli. Zadnjih godina pripremamo
radionicu tako da uenici upoznaju faze svih grupa, to je za njih jo vea motivacija,
jer svako od njih napravi neki proizvod sam (napie dokument, izradi peat i mapu
za dokument). Na kraju radionice slijedi zajedniko fotograranje s izraenim
predmetima za uspomenu.
Za istu kolu smo 2004. godine pripremili arhivsku radionicu o prehrani
graana Celja u kriznim i ratnim vremenima. Uenici su na radionici, takoer nauili
kako se trae odgovarajui izvori u arhivu. Po spiskovima su traili i u arhivskoj
grai pregledali popise trgovina s namirnicama, gradski djeiji restoran, spisak
gostiona, slijedile su statistike cijena mesa iz 1914. i 1918. godine, uporeivali su
cjenovnike razliitih gostiona, hotela. Sve to su nauili u etverosatnoj radionici su
saeli na plakatu u obliku misaonog uzorka.
Slika 4: Uenici sedmih razreda na kraju radionice na kojoj su
izraivali peate (foto: ZAC)
12 Dr. Aleksandar iek, Begavka, zato su pomonici za tavljenje ovije koe, u velikom luku
izbjegavali mjesto uz Savinju ; u Historija za sve, sve za historiju, br. 1., Celje 1997.
147
OSNOVNA KOLA Frana Kranjca & HISTORIJ SKI ARHIV CELJ E
13
VIZ priprema za izvoenje UNESCO dana za 7. d razred
Naziv tema UNESCO dana za 7. d razred:
ZANATI U GOSPODSKOJ ULICI NEKADA
Naziv radionice:
SUSRET S CELJSKIM IZRAIVAIMA RUKOTVORINA (ZANATLIJAMA)
A) UVOD U RADIONICE
S uenicima ponovimo ve poznato o cehovima - udruenjima zanatlija (iz
uenja i izlobe koju su ranije pregledali):
ta su cehovi?
ko se udruuje u cehove, ko su lanovi, ko je vodio ceh?
kakva su bila cehovska pravila, ko ih je potvrivao?
kakve knjige su vodili cehovi?
ta su egrti dobili od cehova po zavretku uenja zanata?
o emu su razgovarali na sastanku cehova?
ta je znaajno za zanatske dokumente?
koji zanati zanatlije su bili predstavljeni na izlobi?
Uenike podijelimo u 3 grupe sa po 4 uenika po sistemu prebrojavanje do etiri
I. GRUPA: Crtanje cehovskih simbola
II. GRUPA: Izrada zanatskog dokumenta ili pogodbe o uenju i zatitnog
ovitka
III. GRUPA: Rad u restauratorskoj radionici, priprema materijala za opremu
dokumenta (visei peat)
B) RAD U GRUPAMA (VIZ ciljevi)
I. Grupa: Crtanje cehovskih simbola
Uenici:
Upoznaju elemente cehovskih simbola,
Upoznaju vrste cehova vrste poziva u srednjem vijeku.
Materijal koji trebaju:
Ekoloki papir, ili crtai list,
Olovka, votanice, bojice.
13 Priprema za radionicu Susret sa celjskim izraivaima rukotvorina, 2003., autori pripreme: Bojan
Rebernak, Osnovna kola Frana Kranjca Celje, dr. Aleksander iek, dr. Bojana Aristovnik, Historijski
arhiv Celje.
148
Slika 5: Fotograja za uspomenu na kraju uspjenog rada
(foto:ZAC)
II. Grupa: Izrada zanatskog dokumenta ili ugovora o uenju
Uenici:
upoznaju elemente cehovskog dokumenta,
upoznaju hijerarhiju lanova ceha,
upoznaju se s detaljima iz vremena kolovanja i rada praktikanata i
pomonika,
upoznaju obaveze lanova ceha.
ekoloki papir,
tu, pero za tu, deblji omaster (ili presjeen kraj pera).
III. Grupa: Rad u restauratorskoj radionici
Uenici:
upoznaju se s pojmom restauriranje u arhivskoj restauratorskoj radionici,
upoznaju se s razliitim vrstama oteenja i uzrocima iste na arhivskoj grai,
upoznaju se s razliitim postupcima restauriranja,
upoznaju se s materijalima, koje restauriraju,
149
upoznaju postupak izrade peata.
vosak (crvena svijea),
upalja,
ue paga,
peatnjak.
Sa sobom mogu donijeti pocijepan, raspadnut dokument (uvjerenje, rodni
list, nacrt itd.), oteenu knjigu koja se raspada, vie puta presloeno staro pismo
koje se raspada, sa selotejpom zalijepljen stari papir.
C) ZAKLJUAK sinteza rada
Izvjetavanje grupe o radu i istraivanjima na zakljuenju UNESCO dana
pred celjskom opinom.
Uenici osnovne kole provjeravaju znanje s testom koji ispune na kraju
rada u arhivu, najee jer su vremenski ogranieni ispune, test iz uenja historije i s
tim ponove ta su nauili na trenskom radu.
asopis za uenje, za osnovnu kolu
14
14 Test za osnovnu kolu, autori: Bojan Himmelreich, Bojan Aristovnik
150
Za uenike srednjih kola jo ne pripremamo arhivske radionice, ali su im
nai arhivisti u koli predavali na temu koju trenutno ue (npr. o cehovima; opskrbi
stanovnitva s namirnicama u Celju u periodu 1914. do 1945. godine; neke oblike
151
represije komunistike vlasti prema Sloveniji u periodu 1945.-1952. godine; itd.).
Nae programe su srednjokolci i njihovi uitelji - mentori mogli proitati u Katalogu
programa obaveznih izbornih sadraja za srednjokolce, koje svake godine izdaje
Zavod Republike Slovenije za kolstvo.
Najvie kolskih grupa doe u Arhiv na as opeg obrazovanja, koje
pripremimo detaljnije i dopunjenije nego ono za uenike osnovne kole i s obzirom
na usmjerenje nastavne grupe.
Zanimljivo je bilo iskustvo s izvedbom takozvanog mini seminara. acima
2. godine Poslovno-komercijalne kole Celje smo u bloku asova predstavili
zadatke Arhiva i rad s dokumentarnim i arhivskim gradivom kako ih predstavljamo
na osnovu pravilnika
15
radnicima javnopravnih lica, koji rade s dokumentarnom
graom. Obrazovanje je teklo u okviru predmeta kancelarijsko poslovanje.
Uenici osnovne kole u pravilu posjeuju arhiv u 6. ili 7. razredu, neke
manje ili vie udaljene kole dolaze nam svake 4 godine s uenicima od 6. do 9.
razreda (Osnovna kola Leskovec). Neke grupe su sastavljene od uenika etvrtog i
petog razreda. Najee nas posjeuju uenici i aci celjskih kola, a dobra posjeta
je, takoer, iz savinjske regije (Vransko, Prebold, empeter, Petrove). U zadnjem
petogodinjem periodu nas posjeuju, takoer, kole iz drugih krajeva Slovenije, koje
teritorijalno ne pokrivamo. Arhiv uglavnom posjete u okviru planirane ekskurzije
Celju.
Srednjokolci nas posjete u pravilu u 1. i 2. razredu, gimnazijalci u 4.
razredu, prije svega oni koji se spremaju za maturu iz historije.
Godina posjete Broj grupa osnovnih kola Broj grupa srednjih kola
Zajedno iz Celja Zajedno iz Celja
2001. 1 / / /
2002. 29 17 22 22
2003. 34 13 19 19
2004. 6 2 38 38
2005. 31 12 66 61
2006. 27 17 66 61
2007. 25 8 48 44
2008. 2 1 10 10
2009. 11 4 18 18
2010. 25 5 18 18
2011. 18 7 17 15
Grupama, koje za posjetu Arhiva odrede malo vie vremena, prikaemo,
takoer, dokumentarni lm o djelovanju Historijskog arhiva Celje.
16
Film se moe
vidjeti na web stranici:
http://www.youtube.com/watch?v0-OQoXInE7oM
15 Pravilnik o strunoj osposobljenosti slubenika javnopravnih lica, te radnika ponuaa usluga,
koji rade s dokumentarnom graom (Ur. 1.RS, 132/2006, 38/ 2008.)
16 Historijski arhiv Celje, DVD, scenarij dr. Aleksander iek, Celje 2006./2007.
152
Pokretne slike pomau da dobijemo bolju predstavu od reenog. Takoer,
izlobe kojima smo u predstavljanje ukljuili lmove na temu izlobe (Grad
u zagrljaju voda, Zima od straha ka radosti, Celjski Olimpijci 1936.-1988.) su
obogatili izlobu, a ujedno su lmovi autorima olakali predstavljanje i uinili ga
dinaminijim.
Slika 6: U restauratorskoj radionici
(foto: ZAC)
Uenicima je vrlo
dojmljiva i restauratorska
radionica. Prilikom predstavljanja
restauriranja saznaju, da to
zahtijeva veliku mjeru preciznosti
i strpljenja, posebno su zaueni
sa podatkom koliko vremena treba
za restauriranje. Uenicima se
takoer, dopada, to u arhivu uu
meu arhivske police, gdje obini
posjetioci nemaju pristupa.
Nakon desetogodinjeg
uspjenog rada na pedagokom
podruju u Arhivu smo kao
nadgradnju u kolskoj godini
2011./2012. izveli projekat Mika Mica u arhivu.
U okviru Meunarodnog dana arhiva, koji obiljeavaju arhivi irom svijeta
09. juna 2012. godine smo u Historijskom arhivu Celje, zajedno sa partnerima: O
Petrove, Srednja kola za ugostiteljstvo i turizam Celje, kola za hortikulturu i
vizualne umjetnosti Celje, te Muzika kola Risto Savin alec u Narodnom domu u
Celju predstavili projekat Mika Mica u arhivu, to se moe vidje ti na web stranici:
http://www.zac.si/2012/05/31/miska-mica-jo-bo-ob-mednarodnem-arhivskem-
dnevu-zbrisala-iz-arhiva-v-narodni-dom/
Mika Mica je graninik u arhivskom pedagokom radu, to je sasvim novi
dogaaj, koji e se razvijati i graditi i dalje u slijedeoj kolskoj godini. Projekat je
pokazao znaaj timskog rada, saradnje i suautorstva za kreiranje nae zajednike
sadanjosti.
Pouka u Pokrajinskom arhivu Maribor
Pokrajinskom arhivu Maribor, koji je nadlean za stvaraoce s podruja
trinaest upravnih jedinica u tajerskoj, Korukoj i Prekomurju, u posjet dolaze
kolske i druge zainteresirane grupe u velikom broju s podruja upravne jedinice
Maribor. Iz Slovenj Gradca i Lendave, koji su od Maribora najudaljeniji, nekih 70
odnosno 80 km od Arhiva, zbog ega je razumljivo da se osnovne kole ne odluuju
153
za posjetu. Srednje kole pak samo ponekada, u izuzetnim situacijama posjeuju
navedeni Arhiv. Dislocirane jedinice Pokrajinskog arhiva Maribor za Prekomurje i
Koruku za sada nemaju uslova za organizaciju pouke u arhivu.
Razmiljamo o mogunosti, da mi posjetimo udaljene kole, koje sebi ne
mogu obezbijediti dolazak u Maribor. Sline akcije ve izvode neki muzeji (projekt
se zove Muzej u posjeti), kada muzejski kustos s nekim predmetima i predavanjima
doe u kolu i tamo uenicima predstavi odreene sadraje. Svakako da takav pouk
(predavanje) nije iste vrijednosti kao onaj koji se predstavi grupama koje dou u
arhiv i pogledaju ga. Ipak bi to za mnoge kole bila jedina mogunost (nansijski
dostupna), da njihovi uenici upoznaju rad arhiva.
Za udaljene kole je posjeta arhivu povezana sa trokovima prevoza, a da
o vremenu putovanja i ne govorimo. Arhivist koji e izvoditi takvo predavanje,
priprema samo reprodukciju arhivske grae, koju bi mogao uenicima u koli
pokazati uz pomo power point prezentacije. Za potporu prezentacije potrebni su jo
peatni vosak za izradu peata i moda neki asopis za uenje.
Troak prijevoza bi za arhiv bio isti, kao kod izvoenja vanjske slube. Za
sada ideja o arhivu u posjeti jo nije realizovana, ali se ipak nadamo da e ve
slijedee kolske godine neka od kola pokazati interesovanje i da emo se moi
dogovoriti za izvoenje kulturnog dana u koli.
Godina posjete Broj grupa osnovnih kola Broj grupa srednjih kola
Zajedno iz Maribora Zajedno iz Maribora
2006. 7 5 4 1
2007. 9 7 2 /
2008. 7 5 3 2
2009. 8 4 18 18
2010. 9 5 5 4
2011. 15 6 6 4
Najee Arhiv posjeuju kole, koje su u Arhivu ranije bile i znaju ta
mogu oekivati od posjete. Upitajmo se kako o naoj djelatnosti obavijestiti kole,
koje za nas, odnosno, za mogunost posjete s uenicima i acima uope ne znaju.
Svakako moemo tvrditi da broj posjeta u velikoj mjeri ovisi od truda arhiva za
veom prepoznatljivou.
U septembru 2010. godine smo mariborskim osnovnim i srednjim kolama
poslali dopis s pozivom da dou pogledati izlobu i predavanje u arhivu. Za tu
priliku pripremili smo izlobu o zemljinim knjigama, koja je bila vie za laike (lica
bez predznanja) i zato jo primjerenija za kolsku omladinu. Odziv je bio jako dobar,
jer jo istog mjeseca predavanja i izlobu u Arhivu posjetilo je oko 200 posjetilaca,
u oktobru 160, a u novembru mjesecu 92 posjetioca. Slinu akciju bi trebalo jo
ponoviti za kole iz drugih upravnih jedinica, gdje nas za sada premalo poznaju.
Uitelji i profesori posjetu arhivu u Mariboru veinom kombinuju s
posjetom neke druge kulturne institucije u gradu. esto su to muzej ili knjinica,
154
takve kombinacije u okviru kolskog kulturnog dana su od posebnog znaaja za
udaljenije kole. Za nas u Arhivu je to odgovarajue, jer tako na naim asovima
obuke je samo jedna grupa (u pravilu do 25 posjetilaca) to je s obzirom na nae
prostorne mogunosti odgovarajue, s tim da manje grupe imaju vee mogunosti za
rad i uenje u toj jednoj posjeti (vie im se moemo posvetiti).
Neto slino, sa zajednikim nazivom, smo organizovali zajedno s
Nadbiskupskim arhivom Maribor, kada smo veem broju manjih grupa predstavili
mogunosti za rodoslovno (genealoko) istraivanje u oba arhiva. U Mariboru ima
vie kulturnih institucija, koje nude pedagoku djelatnost, tako da bi bilo mogue
povezivanje s njima i zajednika organizacija tematskih kulturnih dana. Trenutno
se otvara mogunost za saradnju sa Zavodom za zatitu kulturnog naslijea, koji
kolsku grupu vodi po gradu i upoznaje je sa pojedinanim vanim zgradama, a
poslije toga u Arhivu uenici mogu uti neto vie o historiji tih zgrada, pogledati
planove za izgradnju i stare fotograje kua.
U Pokrajinskom arhivu Maribor smo u zadnjih est i pol godina ugostili
cijelu paletu starosnih grupa. Dole su, takoer, grupe djece iz vrtia, kao i grupe
umirovljenika.

Godina Osnovci Srednjokolci Studenti Drugi Ukupno
2006. 268 400 95 10 773
2007. 354 204 / 32 590
2008. 246 284 / / 530
2009. 347 15 20 / 382
2010. 348 211 182 45 786
2011. 706 326 135 111 1278
Slika 7: Uenici Osnovne kole Pesnica pri radu
s originalnom arhivskom graom (materijalom)
Za uenike osnovne kole
imamo pripremljen as sa
demonstracijom, odgovarajueg
sadraja, koji se razlikuje samo u
odnosu na regiju iz koje dolaze.
Uenicima pokazujemo power
point prezentaciju s reprodukcijama
starih razglednica i fotograja
njihovog rodnog kraja, tj., gradske
okoline. Zanimljiva je bila reakcija
uenika, kada smo im pokazali
fotograju njihove kole iz
vremena Drugog svjetskog rata,
kada je zgradu pogodila bomba.
Bili su jako potreeni i zabrinuti, da li su prilikom napada bili povrijeeni tadanji
uenici. ivahna debata se, takoer, razvije uvijek kada grupama pokaemo snimak
155
franjevakog katastra za njihov rodni kraj. Tada porede ta je ostalo od onda, a ta je
novo izgraeno. Interesantno je i kada uenicima pokaemo reprodukciju dokumenta
koji pominje njihov rodni kraj, jer pri tome naue znaaj peata. Poslije toga
pokaemo im kako se napravi peat, a oni, takoer, mogu opipati komadi pergamenta
u restauratorskoj radionici. U skladinim prostorima ih najvie zanimaju pomine
arhivske police na tranicima (tzv. kompaktusima).
Posebnu vrstu posjete arhivu predstavljaju arhivske radionice, na kojima
se uenici vie praktino upoznaju s radom u arhivu. Uenike razdvojimo u vie
manjih grupa i tako se prvi iskuaju u kaligraji, drugi u knjigoveznikoj radionici
prave peate, upoznaju se sa zlatotiskom i pogledaju neke jednostavnije postupke
restauriranja oteenog arhivskog materijala, trea grupa trai informacije uz pomo
mikrolmskih itaa u arhivskoj itaonici, dok ostali uenici rade u parovima s
originalnim arhivskim gradivom. Uenicima razdijelimo tzv. kartice za uenje s
konkretnim zadacima, a svaka grupa radi pod nadzorom arhivista, tj. restauratora,
to znai da pri radu u arhivskim radionicama sarauje vie zaposlenih u arhivu.
Moemo rei da uenici vrlo paljivo i sa potovanjem rukuju s originalnim
arhivskim materijalom. Svoje odgovore iz kartica za uenje na kraju usmeno
predstave svojim kolskim kolegama i uiteljima.
U prvom redu uenicima osnovne kole je namijenjena i biljenica s
osnovnim informacijama o Arhivu i praznim stranicama, slobodnim za biljeke,
koje je Pokrajinski arhiv Maribor dao da se odtampaju 2010. godine. Biljenici
je priloena olovka i niz drugih informacija koje su napisane na jednostavan nain,
gdje su izmeu ostalog: radno vrijeme arhiva, telefonski brojevi i drugi kontakti,
upute za posjetu itaonice itd.
Slika 8: Biljenica za
uenike osnovne kole
Poduavanje aka je usredotoeno na razliite
tipove gradiva, koje uvamo u Arhivu. Pokaemo im,
takoer, naine kako e traiti po arhivskom gradivu, jer
se u svakoj generaciji nau aci koji e pripremati
istraivake zadatke i pri tome e trebati pomo arhiva.
Zato posjeta arhivskoj itaonici za njih nije vie samo
zanimljivost, nego pred priprema za samostalan rad u njoj.
Predstavljanje acima podupiremo s isjecima iz
videa koji je pripremio Historijski arhiv Ljubljana. Film je
napravljen upravo za tu starosnu grupu i pored konkretnog
predstavljanja ljubljanskog arhiva na privlaan nain,
takoer, objanjava osnovne pojmove arhivistike.
Mogunost da ga pogledate je na mrenoj adresi:
http://www.youtube.com/watch?v=InzovNxVUrQ&feature=player_embedded
Takoer, kod uenika srednjih kola predstavljanje prilagoavamo regiji iz
koje dolaze. Pri tome koristimo tzv. tematsko pouavanje, koje je namijenjeno za
unaprijed odreenu temu, za koju se prethodno dogovorimo sa njihovim profesorima,
156
pri emu se otvara cijeli niz mogunosti. Ipak sve je jako ovisno od profesora, koji
moraju znati denisati ta tano ele i sa kakvim predstavljanjem u arhivu bi se
njihov nastavni program najbolje dopunio. Najlake je predstavljanje aktualne
(trenutno postavljene) izlobe. Zanimljivo je bilo predavanje za ake zanatske kole
o restauriranju knjiga, jer su prije toga u koli uili kako se popravljaju motori.
Paralele sa nastavom u koli i poukom u arhivu se mogu povui, samo je potrebno
malo mate. Takoer, za ake smo ve organizovali arhivske radionice, na kojima smo
razdijelili arhivski matrijal i listove za uenje sa zadacima, koji su tano odreivali
ta moraju iz arhivskog gradiva napisati. Uenici su radili u parovima i svaki par je
imao drugaiji zadatak, tako da su na kraju radionice svi predstavili rezultate svojih
istraivanja. Uenici srednje kole su tako dobili zadatak da iz sudskog spisa pri
zaplijenjivanju trgovine popiu inventar tipine seoske trgovine prije 100 godina,
drugi su u meuvremenu pretraivali po asopisima i traili reklamne oglase za
proizvode iz 60. godina 20. stoljea, trei su iz kolske hronike ustanovljavali kakav
je bio ivot uenika u njihovoj koli prije pedeset godina.
Studentske grupe imaju veinom posebne tematske odrednice. Rijetko je
rije o uoptenom predstavljanju, koje je kada ga pripremimo namijenjeno prije
svega upoznavanju istraivakog rada u arhivskoj itaonici, traenju grae, te
manjim savjetima, koji studentima pomau da se bolje snau u arhivu. O tematskim
predavanjima za studente se prethodno manje-vie dogovorimo s njihovim
profesorima. U proloj godini studentima slovenistike predstavili smo starije
arhivske dokumente na slovenskom jeziku i graevinske planove studentima historije
umjetnosti. Saradnja s univerzitetskim profesorima je vrlo poeljna za obje strane.
Arhivisti mogu pri takvim susretima upozoriti na posebno zanimljive dokumente,
koje uva Arhiv, a koje onda profesori ponude na prouavanje svojim studentima.
Drugaije grupe nas posjeuju rijee, ali svejedno bismo predstavili iskustva
koja smo imali sa dvjema posebnim grupama. Prva s najmlaim posjetiocima iz
vrtia i drugu najstariju iz univerziteta za treu ivotnu dob (umirovljenici).
Vaspitaica iz vrtia je prije dolaska grupe rekla da su djeca izraivala
knjige, zato bi prije svega voljeli pogledati nau restauratorsko-knjigovezniku
radionicu. Prilikom dolaska dviju grupa, jednu smo zbog toga poslali u restauratorsku
radionicu, gdje su pogledali izradu razliitih tipova vezivanja knjiga (spiralni povez,
termo povez, ivanje knjiga, pored toga jo kako napraviti zlatotisak, kako se izrauje
peat, kako se restauriraju knjige, kakav je na dodir komadi pergamenta itd.).
Drugu grupu smo u meuvremenu po Arhivu vodili slino kako je opisano
na slikovnici Natae BudnaKodri i Barbare PeakMikec Mika Mica u arhivu.
17

Najprije su pogledali arhivsko skladite, pokazali smo im dokumente s peatom, te
itaonicu. Poto su djeca uzrasta za vrti premalena, da bi u cjelosti sasluala itanje
teksta iz slikovnice, dogaaje su upoznali uz slike i pripovijedanje. Mlau grupu
(3-4 godine) je najvie privukla mogunost, da se iz tame skladita pojavi arhivski
17 Nataa Budna Kodri i Barbara Peak Mikec: Mii Mica u arhivu. Preserje: Morfem, 2010.
157
mali duh, starija grupa (5-6 godina) je ve dobro pratila pripovijedanje i objanjenja,
te ivahno sudjelovala u diskusiji. Grupe umirovljenika iz univerziteta tree ivotne
dobi su bile vrlo zahvalna publika.
Na predstavljanju akcenat je bio na novijoj historiji regije, znai periodu i
prostoru u kojem je veina iz grupe preivljavala djetinjstvo i mladost. Najvie je
bilo prikazano fotografske grae, poto je dokazano da pregled starih fotograja
moe djelovati ak kao terapija, koja starcima olakava posledice demencije i
Alzheimerove bolesti.
18
Svako od njih se jo dobro sjea detalja iz svog djetinjstva, to bi takoer,
zaposlenima u Arhivu moglo pomoi da razrijee moda kakvu nejasnou. Sjetimo
se samo raznih fotograja, koje su sasvim bez opisa i datuma. Saradnju arhiva sa
starijim graanima bi dakle mogli oznaiti kao korisnu za sve uesnike.
Za sve starosne grupe se dobro pokazala kombinacija predstavljanja
digitaliziranih dokumenata i fotograja na projektoru, gdje su takoer, veim grupama
dobro pregledni detalji arhivske grae. Prikaz nekih posebno zanimljivih originala,
gdje najvee oduevljenje pokupi tiftni registar knjiga koja obuhvata 1600
stranica, izuzetno velikih dimenzija, te posjeta skladitu, itaonici i restauratorskoj
radionici.
U budue elimo organizovati jo to vie razliitih tematskih satova uenja.
U okviru izbornih sadraja, koje nude srednje kole, mogli bismo takoer oblikovati
due programe, koji bi ukljuivali vie posjeta, a time bi imali za konani proizvod
istraivaki zadatak.
Za kraj
Predstavljena je destogodinja saradnja sa kolama i rad sa grupama.
Pozitivna iskustva nas obogauju, iz negativnih iskustava u praksi elimo nauiti,
kako u budunosti raditi drugaije.
Omladini elimo u mozaik saznanja dodati i svoj kameni, tj., poznavanje
vanosti ouvanja arhivske grae. Historija je uiteljica ivota (kao to su ve rekli
stari Rimljani). Ko pie svoju priu, takoer, na osnovu prouavanja arhivske grae,
koju uvamo naim naslednicima kao kulturni spomenik, koji svoj ivotni ciklus u
arhivu ne zavre (pogreno misli veina) ipak njihov ivot tu moe ponovo poeti.
Pria se pria kroz razliite interpretacije, naune studije, izlobe, monograje. Kroz
sintezu i analizu arhivske grae u poreenju sa razliitim studijama moemo saznati
uzrono-posljedine dogaaje iz prolosti, na osnovu kojih moemo u sadanjosti
initi drugaije.
18 Aleksande Lavreni, Alternativne mogunosti upotrebe arhivske grae-terapija za pomo starijim
graanima, Tehniki i sadrajni problemi klasinog i elektronskog arhiviranja, 10. skuptina, Maribor
2011., str. 505-514.
158
injenica je da je cijela historija ovjeanstva prepletena s uvaavanjem
aktera drutvene moi. Ti pritisci ine poleinu napretka civilizacije, koju je potrebno
neprestano rekonstruirati i s tim ostvariti uslove za pravednije drutvene odnose.
U odgovarajuem drutvu se pojavljuje pozitivan odnos kako prema individualnoj
razliitosti, tako isto i prema drutvenoj razliitosti.
19
Rekonstrukcijom nepravednih historijskih drutvenih praksi, te priznavanjem
razliitosti i razlike kao vrijednosti, moi emo uinkovito realizirati, takoer s
dobrim poznavanjem i naunom interpretacijom historijskih izvora. Interpretacija
pria s prouavanjem arhivske grae o tome, kako je ovjek ivio u razliitim
periodima historije, te kakav je bio njegov odnos prema drutvenoj okolini, u kojoj
je ivio, u tome nam mogu posredno pomoi iskustva i znanja naih predaka, koja
moemo upotrebiti i primjeniti u sadanjosti.
S predstavljanjem naeg rada, prezentacijom historijskih izvora, radom u
resturatorskoknjigoveznikoj radionici, elimo uenicima pribliiti znaaj arhivske
grae, tako da dobiju odnos potovanja prema naim zajednikim zapisima (u
razliitim oblicima, na razliitim medijima) kulturnom naslijeu, kao zajednikom
sjeanju nacije.
Znaaj arhivske grae najbolje naue uenici i aci, koji u okviru projektnog
rada na odreenu tematiku istrauju arhivsku grau i rezultate predstave u
istraivakom zadatku.
Zajedniki projekat Mika Mica u arhivu je ukazao na znaaj timskog rada i
saradnje za kreiranje nae zajednike sadanjosti.
Summary

We presented a decade long cooperation with schools and work with groups.
Positive experiences enrich us, from negative experiences in practice we learn to
work differently in the future.
Young people want in a mosaic of information and add your stone, then knowledge
of the importance of preserving archival materials. History is the teacher of life (as
was already said, by the Romans). Who writes his story, also based on the study
of archives, which we hold to our successors as a cultural monument, that its life
cycle in the archive is not complete (I think most mistakenly) that though his life
may begin again. His story is told through the different interpretations of scientic
studies, exhibitions, books... Through the synthesis and analysis of archival material
in comparison with different studies we can learn causal events from the past, on
which at present we can do differently.
19 http://www.vrtecvodma.si/data/43.pdf; Robi Kroi, Znaaj umjetnosti u insititucionalnom
pedagokom odgoju kao dio induktivnog pristupa: Vrti Vodmat i uesnici Kulturno oplemenjivanje
najmlaih.
159
The fact is that the whole history of mankind twisted with respect actors of
social power. These pressures take back the progress of civilization, so it is necessary
to continually deconstruct these conditions to achieve more equitable social relations.
The appropriate society appears as a positive attitude toward individual differences,
and so too the social diversity.
Deconstruction of historic unjust social practices, and recognition of diversity and
difference as a value, we can effectively take into account, also with a good knowledge
and scientic interpretations of historical sources. Interpretation of story with a
study of archival material about how the man lived in different periods of history,
and what was his attitude towards the social environment, in which he lived, that we
can indirectly help the experience and knowledge of our ancestors, which we can use
and apply in the present.
With the launch of our work, examples of historical sources, work in
restoration workshop, we want students to approach to the signicance of archives,
so they can get a respectful attitude towards our common records (in different forms
in different media), cultural heritage, as the nations collective memory.
The importance of archives is to learn the best students and pupils, who in
the project work on a specic topic with researched archive material and research
results in the present task.
J oint project Mishka Mica in the archives stressed the importance of teamwork and
cooperation for the creation of our common present.

161
Ljiljana RADOVAC
Arhiv Vojvodine Novi Sad
REFORME OBRAZOVNOG SISTEMA U HABSBURKOJ
MONARHIJI ZA VREME VLADAVINE MARIJE TEREZIJE
(1740. -1780.)
Abstrakt: Marija Terezija je za vreme svoje vladavine sprovela mnoge
znaajne reforme. Meu njima je najvanije bilo uvoenje upravnih organa, koji
nisu predstavljali izvrne organe, ve su imali savetodavnu ulogu. Dravne ustanove
su prolazile kroz odreene promene i prestrukturisanje, a izvravanje njihovih
zadataka nalazilo se u rukama plemia sve dok Marija Terezija nije sprovela upravne
promene, koje je nastavio i njen sin Josip II.Veliki uticaj na sprovoenje reformi pri
rukovodeim organima su imale dve vane linosti toga doba, prvo ministar grof
Haugvic, koji je vodio reforme unutranje dravne uprave, a zatim ministar grof
Kaunic, zaduen za spoljnu politiku. Organi uprave su mogli delimino da donose
sopstvene odluke, i nisu morali vie da budu upueni na vladajue plemstvo. Marija
Terezija, zajedno sa svojim sinom i naslednikom Josipom II, jedan je od najboljih
predstavnika Habsburke dinastije. Reforme koje su ona i njen sin sproveli tokom
XVIII veka, unapredile su sve sfere ivota u Habzburkoj monarhiji. Nakon smrti
Marije Terezije, njen sin Josip II nastavio je sa sprovoenjem reformi, posebno se
zalaui za ostvarenje centralizovane drave, sve do svoje smrti 1790. godine.
Kljune rei: Istorijat dinastije Habsburgovaca do XVIII veka, stanje u
Habsburkoj monarhiji pre vladavine Marije Terezije, reformski rad Marije Terezije,
osnove obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji, kolstvo kod Srba na dananjoj
teritoriji Vojvodine.
Uvod
Vladavinu Marije Terezije obeleavaju apsolutistika vlast i politika
centralizacije, koje su za cilj imale dravnu konsolidaciju habsburkih zemalja
i sprovoenje reformi prema prosvetiteljskom uzoru. J edno od obeleja njene
vladavine jeste i sprovoenje intenzivne politike germanizacije. Austrija kao
feudalna drava transformie se u jednu veliku inovniku dravu. Formirana su
prva ministarstva, na primer Dvorska kancelarija, kao izvrni organ vladara koji
je vodio brigu o implementaciji vladarske politike, zatim Dvorski ratni savet, koji
je rukovodio vojnim snagama u Monarhiji, kao i Dvorska komora, koja je vodila
nansijske poslove drave. Stvorene su uprave okruga, kao dravni organi koji su
162
Ljiljana RADOVAC
kontrolisali vlastelinstva i njihove sudove, uitelje i svetenike. Znaajan korak
u uvoenju ekasne dravne uprave predstavljalo je popisivanje stanovnitva,
formiranje zemljinih knjiga i uvoenje brojeva na kuama.
U vreme vladavine Marije Terezije dolo je do razdvajanja izvrne i sudske
vlasti. Stvoren je vrhovni sud i jedinstveni kazneni zakon. Za vreme njene vlasti
dolo je do umanjivanja feudalne potinjenosti, a prvi put su uvedeni i porezi za
plemstvo i svetenstvo. Takoe, dravna uprava uzela je na sebe ulogu nadzora nad
Crkvom. Karakteristino za period vladavine Marije Terezije bilo je stvaranje stajae
vojske. Uvedena je regrutacija na doivotno vreme. Formirane su vojne akademije,
kao na primer akademija Vinernojtat (Wiener Neustadt). Dakle, iz svega navedenog
vidi se koliki je bio znaaj reima Marije Terezije za celokupan razvoj zemalja
srednje Evrope u XVIII veku.
Za Srbe u dananjoj Vojvodini, kao podanike Habsburke monarhije,
vladavina carice Marije Terezije predstavljala je jedan od znaajnih perioda u
njihovoj istoriji, jer su kao i narodi u drugim delovima Monarhije bili obuhvaeni
novom reformskom politikom, koja je ila u pravcu formiranja jedinstvene drave,
organa uprave i obrazovnog sistema.

***
Habsburgovci, jedna od najstarijih dinastija u Evropi dobila je ime po
gradu Habzburg (vajcarski kanton Argau). Porodica potie od grofa Guntrama, iji
su potomci ve u XI veku drali velike posede u Elzasu. Godine 1273. Rudolf I
Habzburg izabran je za nemakog kralja, a pobedom nad ekim kraljem Otakarom II
(1278.) osigurao je svojoj dinastiji posede na dananjoj teritoriji Vojvodine, Austrije
i tajerske. U toku XIV veka dinastija proivljava krizu. Ne postigavi uspehe u
spoljnoj politici, Habsburgovci nastoje da se uvrste u svojim naslednim zemljama.
Tek sa Maksimilijanom (Maximilian I) poinje nagli uspon kue Habsburgovaca
1
.
Vetom diplomatijom i enidbenim vezama, Habsburgovci su stekli velike
posede i postali najmonija dinastija u Evropi. Neka drugi ratuju, Ti, srena Austrijo,
eni se (Kriege mgen andere fhren, du, glckliches sterreich, heirate), kae
popularna poslovica toga vremena.
2
Najvei uspon postiu za vreme cara Karla
V, Maksimilijanovog unuka, koji nasleuje veliko carstvo 1519. godine, nastalo
ujedinjenjem dinastija i njihovih zemalja. Carstvo obuhvata dananje teritorije
Austrije, june Nemake, Nizozemske, Fran Konte, paniju sa njenim posedima u
Sredozemlju (Napulj, Sicilija, Sardinija, Baleari), posede u Americi kao i austrijske
nasledne zemlje. Deo tog velikog carstva, prepustio je Karlo V svom bratu Ferdinandu
I, tako da su od tada postojale dve habsburke vladarske linije, panska i austrijska (ili
nemaka). U paniji Habsburgovci vladaju do 1700. godine, odnosno do smrti Karla
II, kada su je denitivno izgubili, uprkos pokuajima austrijske linije da u ratu za
pansko naslee (1704.1714.) osigura za sebe vlast u paniji. Od panskih poseda
1 (www.badische-seiten.de/wissen/habsburger.php) Sajt dostupan (6.12.2010.).
2 Dragoljub ivojinovi, Uspon Evrope, (dalje: D. ivojinovi, Uspon Evrope), Beograd 2000., 95.
Reforme obrazovnog sistema u Habsburkoj monarhiji za vreme vladavine Marije Terezije (1740.-1780.)
163
Habsburgovci su zadrali Napulj, Siciliju, Milano i pansku Holandiju. Austrijska
linija stekla je 1526.1527. eku, Ugarsku i Hrvatsku krunu (Ferdinand I). Smru
Leopolda, sina Karla VI, 1716. godine ugasila se muka linija u toj lozi, te stoga na
presto Habsburke monarhije stupa Karlova kerka Marija Terezija.
3
Ratovima, politikom i rodbinskim vezama, osvojene teritorije Habsburgovci
su nastojali da sauvaju i proire, oslanjajui se na Katoliku crkvu kao na
najvaniji faktor svoje unutranje i spoljne politike. Iako su od 1273. do 1806.
godine dali Nemakim zemljama niz kraljeva i careva, ipak se u njoj nisu uspeli
uvrstiti i postepeno su se morali iz nje povlaiti, naroito u vreme reformacije i
Tridesetogodinjeg rata.
4
Zastupajui samo interese sopstvene dinastije, zapleteni
u sukobe izvan Nemakih zemalja i Austrije i stojei kao izraziti predstavnik
katolicizma u stalnom sukobu sa protestantima, oni nisu uspeli da izmire razliite
stavove u politici nemakih kneeva i vojvoda.
5

Austrija, kao i ostale krunske zemlje Habsburke dinastije (Koruka,
Kranjska, tajerska, Ugarska, Hrvatska, eka i od 1743. Austrijska Nizozemska tj.
dananja Belgija), bila je podignuta na rang velike evropske sile i vodeeg faktora
Nemakog carstva tokom svojih vekovnih borbi za odbranu Centralne Evrope
od osmanskih invazija. Nakon pobede nad Osmanlijama u Velikom bekom ratu
1683.1699., Austrija je veoma ojaala ukljuivanjem u svoje granice veeg dela
Ugarske, dananje teritorije Vojvodine, kao i druge prostrane teritorije osloboene od
Osmanskog carstva. Iako je, poetkom XVIII veka, zajedno sa Pruskom, inila veoma
vaan dravni i politiki centar u nemakom svetu, poloaj Austrije je bio znaajno
oslabljen u okviru nemakih zemalja, tako da vie nije bilo izgleda za centralizaciju
Rimsko-nemakog carstva pod njenim vostvom. Posle proterivanja Osmanlija iz
najveeg dela Ugarske, Habzburki vladari poveli su politiku centralizacije Austrije.
To je u razdoblju 1703.1711. godine, ba u vreme rata za pansko naslee, izazvalo
estok oruani otpor ugarskog plemstva (Rakocijev pokret
6
), ali je on energino
slomljen. To je kasnije dovelo do izgradnje apsolutistikog dravno-politikog
sistema u Austriji. Denitivnu pobedu taj sistem je odneo za vreme carice Marije
Terezije.
7

Marija Terezija (Maria Theresia Walburga Amalia Christina; 13. maj
1717.29. novembar 1780.), bila je najstarija kerka cara Karla VI (Franz
Joseph Wenzel Balthasar Johann Anton Ignaz) i njegove supruge Elizabete
Kristine od Brunsvik-Volfenbutla (Elisabeth Christine Brunswick-Wolfenbttel).
3 Uporediti: Arneth Von, 1863., knj.1, 5; D. ivojinovi, Uspon Evrope, 96.
4 Tridesetogodinji rat (1618.1648.) posledica je verskih, drutvenih, ekonomskih, politikih i
ideolokih sukoba koji izbijaju na povrinu u XVII veku. Po zavretku Tridesetogodinjeg rata, mir
je zakljuen u vestfalskim gradovima Minsteru i Osnabriku (oktobra 1648. godine) izmeu cara
Ferdinanda III, s jedne, i Francuske i vedske, s druge strane. (Uporediti: Zirojevi, 1998., Republika,
Ogledi. Broj 202203.
5 Uporediti: Tejlor, 2001., 13.
6 Ferenc II Rkczi ugarski knez, u borbi protiv Habsburgovaca predvodio je maarsko plemstvo.
(www.ookaboo.com/o/pictures/topic/2543613/Francis_II_Rakozi) Sajt dostupan (6.12.2010.)
7 Uporediti: D. ivojinovi, Uspon Evrope, 217218.
164
Ljiljana RADOVAC
Hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-nemaka carica (stekla titulu brakom), a po
pragmatinoj sankciji
8
i naslednica svog oca.
9
Obrazovana je na staromodan nain
od strane njene guvernante i privatnih uitelja koji je nisu pripremili za bavljenje
politikom.
Stupila je na presto u najteim prilikama za carstvo 1740., sa nepune 24
godine. Njena armija je bila poraena i demoralisana, blagajna prazna, Ugarska,
eka i druge provincije nezadovoljne politikom Habsburgovaca. Bavarska je odbila
da prihvati Mariju Tereziju kao caricu, dok je pruski kralj Fridrih II
10
traio ustupanje
veeg dela lezije. Marija je to odbila, zbog ega je dolo do rata. Saksonija je takoe
odbacila pragmatinu sankciju, a 1741. koalicija panije, Francuske, Bavarske,
Pruske, Saksonije zahtevala je deobu eke. Ugarski sabor je bio nezadovoljan
svojim poloajem i nastojao je da od carice dobije ustupke.
11

Obrazovni sistem u Habsburkoj monarhiji
U oblasti obrazovanja, Zakonom o optem obrazovanju iz 1774. godine
izvrena je sveobuhvatna reforma kolstva u Habsburkoj monarhiji. Napravljena je
mrea osnovnih, srednjih i specijalizovanih kola koja je inila najbolji obrazovni
sistem u Evropi. Fuseneger kae: Marija Terezija je oseala pravu radost i
zadovoljstvo kada je u itavoj carevini uspela da uvede osnovnu kolu. kolu za
narod, kolu za sve. Uskoro nee postojati nijedno selo, ni u dalekom Erdelju ni u
divljim planinskim dolinama Tirola, niti u nesrenoj Galiciji, u koje nee stii uitelj,
okupiti oko sebe decu i uiti ih da piu, itaju, crtaju i veronauku. () naredila je da
decu iz svakog kraja treba poduavati na njihovom maternjem jeziku, a ako na tom
jeziku ili nareju ne postoje knjige, treba ih stvoriti.
12

8 Pragmatina sankcija 19. aprila 1713. godine Karlo VI proglaava Pragmatinu sankciju,
dokument u kojem se potvruje da posle njegove smrti sve nasledne zemlje i kraljevine pripadaju
njegovom mukom nasledniku u skladu sa primogeniturom. U sluaju da nema mukih naslednika,
kruna prelazi u ruke enskog naslednika prema stareinstvu. Karlo dobija dve keri, a time i pitanje
prihvatanja pragmatine sankcije stie veliki znaaj. On upuuje tekst svim saborima (1720.) i trai
njihovu saglasnost. Stalei svih nemakih zemalja, eka, Moravska, italijanski posedi i Nizozemska,
prihvataju Karlov zahtev. Ugarski sabor raspravlja o dokumentu od 1722.1723. godine i u elji da se
obezbedi od novih turskih provala odobrava ga iste godine. Ugarska se smatra delom carstva iako car
mora da potvrdi da e svaki vladar prilikom krunisanja potvrditi slobode i prava plemstva. Obezbedivi
pristanak svojih poseda Karlo VI preuzima korake da Pragmatinu sankciju priznaju evropski vladari
i dvorovi. Izbornici Saksonije i Bavarske prihvataju Sankciju, panija je prihvata 1725., Rusija 1726.,
Pruska 1728., Engleska poetkom 1731., a nakon rata za poljsko naslee prihvata je i Francuska 1735.
(D. ivojinovi, Uspon Evrope, 402403; Arnet fon, 1863., knjiga 1, 45)
9 Uporediti: Tejlor, 16; www.martinschlu.de/kulturgeschichte/klassik/kaiser/start.htm) Sajt
dostupan (6.12.2010.)
10 Fridrih II poznat i kao Fridrih Veliki kralj Pruske. (www.preussen.de/de/geschichte/1740_
friedrich_ii..html) Sajt dostupan (10.02.2011.).
11 Uporediti: Arneth von, knj.1, 8692.
12 Fuseneger, 280281.
165
U sedamdesetim godinama XVIII veka nastaje potpuni preokret u istoriji
svih kola u Austriji, pa i u istoriji srpskih kola. Marija Terezija po uzoru na Prusku
otpoinje rad na ureenju kola u Habzburkoj monarhiji. Pored opteg pokreta
za ureenje kolskog pitanja, koji je odgovarao tadanjem duhu vremena, caricu
je rukovodila jo i surevnjivost na kulturno-naunom polju sa susednom dravom
(ovde se misli na Prusku i Fridriha II, prim. aut.). Osim toga, verovanje da ove
reforme znae ekonomsko podizanje drave, podsticalo je Mariju Tereziju da to
pre iz osnova sredi kolsko pitanje u Austriji, a takoe i u drugim zemljama, koje se
nalazilo u vrlo loem stanju. Vano je kratko napomenuti da je u Pruskoj otpoeo rad
na ureenju kola jo za vreme Fridriha Viljema I (Friedrich Wilhlem I 1688.1740.),
koji je naroito bio u jeku za vreme njegovog naslednika Fridriha II. Za vreme ovog
vladara izradio je Haker, a 1763. objavljena je i Generalna uredba za seoske kole
(Generallandschulenreglement) za protestantske pokrajine u Nemakoj, kojim je
izmenjen metod u koli, prednost data prirodnim naukama i izbaena je telesna
kazna. Dve godine kasnije objavljena je kolska uredba i za katoliku leziju, koju
je uglavnom izradio Felbiger.
13

U to vreme Marija Terezija je doznala za uspean rad Felbigera na
organizovanju osnovnih kola u leziji, te ga je pozvala u Be kako bi mu poverila
organizovanje austrijskih osnovnih kola. Godine 1774. Felbiger doe u Be gde
odmah postane uitelj Normalne kole
14
i lan kolske komisije.
15
Iste godine
Felbiger izrauje kolsku uredbu o austrijskim nemakim kolama, koju carica
odobrava pod imenom Opta kolska uredba za nemake normalne, glavne i
trivijalne kole u svim naslednim zemljama carske krune (Allgemeine Schulordnung
fr die Deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen in der smtlichen K.K.
Erblndern). Felbirgerova uredba znaila je veliku dobit za nemake narodne kole
u Austriji, a isto tako i za sve ostale narodne kole austrijskog carstva u koje je
spadala i dananja teritorija Vojvodina.
16
Dr. Popovi takoe navodi da su postojale
i male kole, slovenske kole ili po zvaninom, trivijalne kole koje su se
nalazile pre svega po varoima, a retko po selima. Godine 1776.
17
objavio je Teodor
J ankovi prirunik, namenjen nastavnicima ovih kola, pod naslovom Runaja
knjiga potrebnaja magistrom ilirieskih neunitskih malih kola v cesaro-kralevskih
gosudarstvah (ast vtoraja). To je u stvari, uveni Felbigerov Normativ koji je bio
obavezan za sve kole Habsburke monarhije. Ovim Normativom kola je prela iz
crkvenih ruku u slubu drave.
18

Obrazovni sistem u Habsburkoj monarhiji reformisan je tako da su iz
kola izlazili estiti i korisni graani, a sa univerziteta obrazovani vladini inovnici.
13 Uporediti: Kirilovi, 15.-18.
14 Normalna kola (Normalschule) osnovana u Beu 1771. godine. Uporediti: Kirilovi, 20.
15 Dvorska kolska komisija (Studien-Hofkommission) osnovana u Beu 1760. godine i brinula je o
kolskoj organizaciji. Uporediti: Kirilovi, 20.
16 Uporediti: Kirilovi, 20.
17 Iste godine, Namesniko vee u Pounu (Bratislava) objavljuje rezoluciju o uvoenju novog
sistema kolstva na svim nivoima obrazovnog sistema u dravi. (Gavri, opis br. 430. str. 66)
18 Uporediti: Popovi, 384.
166
Ljiljana RADOVAC
Usko akademski jezuitski teajevi zamenjeni su predmetima koji su bili u skladu sa
zahtevima vremena. Po savetu linog lekara Gerharda vitena (Gerhard von Swieten)
holandskog protestanta koji je preao u katolicizam i postao jansenist, Marija Terezija
je reformisala Beki univerzitet poinjui sa Medicinskim fakultetom 1749. godine.
Od posebnog znaaja za jaanje birokratske drave bila su naimenovanja Karla
Antona fon Martinija (Karl Anton von Martini) za efa Katedre za prirodno pravo
1754. i J ozefa fon Zonenfelsa (Joseph von Sonnenfels) za efa Katedre politikih
nauka 1763.
19

Poloaj Srba u Habsburkoj monarhiji trebalo je da bude reen Privilegijama,
koje su habsburki carevi dodelili krajem XVII i XVIII veka. Pre svega Privilegije
su titile versku slobodu Srba i prava jerarhije svetenstva u odnosu na svoje vernike
(dakle, princip personalnosti prava-jer su Srbi Privilegije uivali kao Srbi i kao
pripadnici Srpske pravoslavne crkve, bez obzira na teritoriju na kojoj su iveli i pravo
koje je na toj teritoriji vailo). Privilegije su potvrivane, ali su prilikom tumaenja i
suavane. Privilegije su dobijali Srbi od Bea u izuzetnoj ratnoj opasnosti od Turaka
i dok su postojale te opasnosti, Privilegije su se potovale, jer su Srbi bili potrebni
kao vojnici.
20

Od dragocenog znaaja za srpski narod u okviru Habsburke monarhije bilo
je osnivanje Ilirske dvorske deputacije IDD
21
i Ilirske dvorske kancelarije IDK
za vreme Marije Terezije, te se iz tog razloga posveuje posebno poglavlje ovoj
instituciji. Takoe, treba istai da je osnivanju Ilirske dvorske deputacije i Ilirske
dvorske kancelarije prethodilo osnivanje posebne Dvorske Komisije. Naime, u
svojoj knjizi, Istorija srpskog naroda orovi navodi: Carica Marija Terezija
obrazovala je 1745. godine posebnu Dvorsku Komisiju, koja je imala da vodi brigu
o srpskim stvarima. Carica je bila dobro obavetena, da ugarski stalei sa svojom
kancelarijom Srbe pritiskuju mimo zakona, ali je nalazila da ih i Dvorski Ratni Savet
suvie zaklanja iz vojnikih razloga. Sa svojom Komisijom ona je htela stvoriti neku
sredinu: da se Srbima odre privilegije, ali da se ne proiruju. `Koliko je taj narod
hrabar i dobar on je i vrlo lukav i sve se dalje iri`, pisala je ona, oevidno s namerom
da se to sprei. U stvari, Srbi bi bili zadovoljni, da su se privilegije tano primenjivale
i poteno tumaile i da su carske vlasti u tom pogledu bile dosledne i pravedne.
Maarske vlasti bile su protivne toj Komisiji i izazvale su sukobe kompetencija zbog
ega je carica 1747. god. tu Komisiju pretvorila u Dvorsku Deputaciju za erdeljske,
banatske i ilirske stvari. Ali je pre toga, 21. decembra 1746. donela odluku, `da
mitropolit nije glava naroda nego crkve, te tube, koje se tiu naroda, neka se ne ilju
preko njega.`
22

ivot srpske pravoslavne crkve osnivao se na obiajnom pravu, optim
kanonskim propisima izloenim u Krmiji i privilegijama. Da bi to vie uticala na
narodni i crkveni ivot, dravna vlast je 1747. godine osnovala instituciju za srpske
19 Uporediti: Arneth von, knj. 4, 116121.
20 Uporediti: Veljanovi, 151.
21 IDD je osnovala Marija Terezija 5. avgusta 1747. Uporediti: Valrabentajn, 6.
22 (www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_13.html Sajt dostupan (13.04.2011.)
167
poslove Ilirsku dvorsku deputaciju, ravnu ministarstvu, a koju je kasnije proirila u
tzv. Ilirsku dvorsku kancelariju. Carski komesar naredio je na Saboru od 1769. godine
da narodni poslanici pre izbora mitropolita iznesu svoje miljenje o svim vanijim
pitanjima narodnog i crkvenog ivota, kako bi se dobila podloga za organizovanje
Srpske pravoslavne crkve. Sabor je izneo svoje miljenje o raznim pitanjima, a
ve 1770. izdala je carica Marija Terezija uredbu pod nazivom Regulamenat. Ovaj
Regulamenat zakinuo je prava srpskom narodu, jer su ranije date privilegije bile u
znatnoj meri okrnjene, a saborski zakljuci izmenjeni na tetu naroda. Ogorenje
srpskog naroda je bilo toliko da je dravna vlast bila prisiljena da ga povue. Tada
je dravna vlast poslala Sinodu na miljenje nov nacrt uredbe. Sinod je na njega
stavio svoje primedbe, tako da ih vlada nije prihvatila nego je objavila Regulament
od 1777. godine, koji je jo u veoj meri otetio narod, tako da je pala ak i krv. To
je bio povod da se ukine Ilirska dvorska deputacija i da se Srbi ponovo podvedu
pod Maarsku dvorsku kancelariju. Regulament od 1777. godine je tada povuen, a
dve godine kasnije, 1779., objavljena je nova uredba zvana Deklaratorija
23
, koju je
srpski narod primio, iako je i njome bio nezadovoljan. Tada su izmenjeni i ukinuti
mnogi obiaji, a tzv. Konzistorijalnim sistemom (1782.) zavedene su nove institucije
(konzistorije, duhovni sudovi i dr.)
24

kolstvo kod Srba na dananjoj teritoriji Vojvodine
Na dananjoj teritoriji Vojvodine, kola kao posebna i nezavisna institucija
nije postojala. Postojee obrazovne ustanove nalazile su se pri Crkvi, pre svega u
manastirima. Naime, Crkva je bila centralni kulturni faktor tog vremena, tako da
se i obrazovanje, izmeu ostalog, nalazilo pod njenom kontrolom. Obrazovanje
pod kontrolom Crkve imalo je prvenstveno verski karakter, koji se odravao sve
do najnovijeg vremena, u svim kolama od najniih do najviih. Pod okriljem i
nadzorom Crkve i u njenoj slubi bio je i obrazovni sistem za Srbe na dananjoj
teritoriji Vojvodine, kao to je to bio sluaj i kod svih ostalih evropskih naroda toga
doba. Crkveni organi bili su zakonski, ve po svom poloaju, nadzorni organi kola.
U Karlovakoj mitropoliji
25
je takva praksa postojala sve do kraja XIX veka.
26
(
Pokret reformisanja kola u Austriji takoe je obuhvatio i srpske kole na
dananjoj teritoriji Vojvodine. Njihovo ureenje elela je i sama Marija Terezija, kao
i njen sin, savladar Josip II. Ilirska dvorska deputacija, kao posebna vrsta ministarstva
za srpske poslove pri bekom dvoru, imala je zadatak da rei ovo pitanje. Na sednici
23 Zakon o ureenju srpske crkve u karlovakoj mitropoliji. Izdala ga je Marija Terezija 06.07.1779.
(po gregorijanskom kalendaru), pod imenom Rescriptum Declaratorium Illyricae Nationis. (www.
sr.wikipedia.org/sr-el/Deklaratorija) Sajt dostupan (13.04.2011.).
25 Karlovaka mitropolija (od 1848. Karlovaka patrijarija) je bila pravoslavna crkvena
organizacija Srba u Habsburkoj monarhiji (www.svetosavlje.org/biblioteka/Istorija/SPC02.htm) Sajt
dostupan (10.02.2011.)
168
Ljiljana RADOVAC
Ilirske dvorske deputacije od 22. aprila 1770. godine sloili su se u tome da je u
interesu same drave, da se poprave srpske kole na dananjoj teritoriji Vojvodine.
Podizanjem kola narod bi se vaspitavao u vernosti prema carskom domu i u
hrianskim vrlinama. Regulamentom (Regulament) izdatim 1770., koji regulie sva
crkveno-pravna pitanja Srba u Austriji, Marija Terezija je izvestila srpski narod o
koracima koje je preduzela u pitanju ureenja srpskih kola.
27

Radilo se o potpunijoj izmeni dotadanjeg sistema koji je vladao u srpskim
kolama, a te kole su zahtevale pre svega, jedan detaljno i dobro izraen nov kolski
zakon. Godine 1774. u Austriji se izrauje nov zakon za nemake kole, a dve godine
kasnije 1776. Ilirska dvorska deputacija drei se ve spomenutih Regula, a u duhu
novog zakona o nemakim kolama, izrauje kolski ustav za pravoslavne trivijalne
male kole, koga carica 2. novembra iste godine odobrava. U uvodu kolskog ustava
carica istie kako se odluila da nastavu pravoslavne srpske dece u trivijalnim kolama
popravi i to na taj nain to e se tamo gde se te kole jo ne nalaze uvesti nove, a gde
ve postoje tamo e se one popraviti. Pravoslavna kola je morala postojati u svakoj
optini u kojoj je postojala i pravoslavna parohija. Ako i nije bilo kolske zgrade u
nekoj optini, a ako je postojala, ali nije odgovarala novim uslovima, morala se u
roku od tri meseca popraviti. U onim optinama u kojima nije postojala pravoslavna
parohija ve rimokatolika, pravoslavna deca morala su poseivati rimokatoliku
kolu. Ujedno se dozvoljavalo da pravoslavna deca pohaaju rimokatolike kole,
iako su imala u svojim optinama pravoslavne kole. Roditelji su bili duni da
svoju decu alju u najbliu pravoslavnu ili rimokatoliku kolu, ukoliko u njihovim
optinama nije postojala pravoslavna parohija ni rimokatolika kola.
28
Za uitelje
su mogli biti postavljeni samo uitelji koji ispovedaju pravoslavnu veru, a tek u
nudi i katolici, a takoe su morali biti i austrijski podanici. Izabrani za uitelja su
mogli biti i strani podanici, ali tek nakon deset godina provedenih u Austriji i kada
su stekli potrebne kvalikacije. Time je Austrija elela da se zatiti od ruskog uticaja,
odnosno da sprei dolazak ruskih uitelja u srpske kole. kolskim ustavom su kao
nastavni predmeti zavedeni: itanje tampanih i rukopisnih slova na narodnom
jeziku, pisanje, raun, katihizis i pojanje. Uiteljima koji su bar nekoliko aka uili
nemakom jeziku i u tome pokazali uspeha, pripisivala se naroita zasluga.
29

Verske i obrazovne ustanove bile su izuzetno vane za razvoj srpske kulture
u Podunavlju. Srpska gimnazija u Sremskim Karlovcima osnovana je 1791., a tri
godine kasnije i srpska pravoslavna Bogoslovija. Trea meu noseim kulturno-
obrazovnim ustanovama u Podunavlju, bila je Velika srpska pravoslavna gimnazija
u Novom Sadu (1810.). U njima se kolovala nova srpska elita koja je zauzimala
poloaje u svetenstvu i graanstvu. Rast kulturnih potreba nove graanske klase
doprineo je poveanoj brizi za daljim otvaranjem kola.
30

30 Uporediti: Balubdi, 240.
169
Rezime
Austrija kao feudalna drava transformie se u jednu veliku inovniku
dravu. Formirana su prva ministarstva, na primer Dvorska kancelarija, kao izvrni
organ vladara koji je vodio brigu o implementaciji vladarske politike, zatim Dvorski
ratni savet, koji je rukovodio vojnim snagama u Monarhiji, kao i Dvorska komora,
koja je vodila nansijske poslove drave.
Osnovana je Ilirska dvorska deputacija odnosno Ilirska dvorska kancelarija
koja je bila vrhovna politika, upravna i pravna instanca, a naroito se bavila verskim
i kulturno-politikim pitanjima Srba. Stvorene su uprave okruga, kao dravni organi
koji su kontrolisali vlastelinstva i njihove sudove, uitelje i svetenike. Takoe,
austrijska carica izvrila je reformu kolstva. Godine 1776. donet je kolski ustav po
kome je osnovno kolovanje postalo obavezno. Svetenici i jezuiti gube svoj do tada
jak uticaj u kolama, a u kole se uvodi dravni nadzor.
Ipak, sa druge strane srpski narod na dananjoj teritoriji Vojvodine, kao i
ostali narodi u Habsburkoj monarhiji zamerali su carici na politici germanizacije,
militarizacije i birokratizacije, to je naravno kao posledicu imao i dalji rad i
angaovanje navedenih, na ostvarivanje prava na autonomiju u okviru Monarhije, i
pravo na ureenje kolskog sistema adekvatno trenutnim uslovima i mogunostima.
Krajnje neskromno bi bilo da se konstantatuje da su Srbi i ostali narodi, do
kraja uspeli u svojim nastojanjima da se izbore za pravo da obrazovanje direktno
sprovode na jeziku svoje nacionalne manjine. Naravno, to bi sa tadanjeg aspekta
bilo iluzorno, to se i danas moe prihvatiti, ali je nesumljiva injenica, da je u
reformskim aktivnostima Habsburke monarhije, za vreme vladavine Marije Terezije
i njenog sina J osifa II, srpska manjina imala privilegovani poloaj (to potvruje i
bezbroj privilegovanih pisama, dekreta i regulamenata).
Summary
Der Feudalstaat sterreich wurde zu einem groen Beamtenstaat
umgewandelt. Es entstanden die ersten Ministerien, z. B. die Hofkanzlei, die eine
Art von Innenministerium darstellte, die Haus-, Hof- und Staatskanzlei, die alle
auenpolitischen Angelegenheiten des Herrscherhauses bernahm. Ebenso entstand
der Hofkriegsrat, der die Militrangelegenheiten in der Monarchie leitete, sowie die
Hofkammer, die alle Finanzangelegenheiten verwaltete.
Es wurde die illyrische Hofdeputation bzw. die illyrische Hofkanzlei
gegrndet, die eine hohe politische Verwaltungs- und J ustizinstanz war und sich
besonders mit den glaubens- und kulturpolitischen Fragen der Serben beschftigte.
Kreismter wurden als erste staatliche Behrden zur Kontrolle der Grundherrschaften
und deren Gerichte, Lehrer und Pfarrer geschaffen. Zudem fhrte die sterreichische
Kaiserin eine Schulreform durch. Im J ahr 1776. wurde die Schulverfassung
170
Ljiljana RADOVAC
gegegrndet, wodurch der Schulbesuch zur Picht wurde. Die Einfhrung dieser
Massnahme und die in der Folge geltende Staatsaufsicht in den Schulen bewirkte
einen massiven Verlust von Einuss der Pfarrer und J esuiten auf das Bildungssystem.
Die Schulreform selbst wurde von der serbischen Bevlkerung zwar
langfristig durchaus positiv aufgenommen. Auf der anderen Seite verfgte das
serbische Volk - wie auch andere Vlker der Habsburgsmonarchie - aufgrund der
rigiden Germanisierungs-, Militarisierungs- und Brokratiesierungspolitik Maria
Theresias ber keine wirkliche Automie auf seinem Gebiet.
Totz des bestndigen Ringen um mehr Verwaltungs- und Rechtsautonomie
bleibt historisch einwandfrei belegt ist, dass in den Reformaktivitten der
Habsburgsmonarchie whrend der Herrschaftszeit von Maria Theresia und ihren
Sohn J oseph II, die serbische Minderheit - im Vergleich zu anderen Vlkern der
Monarchie - eine privilegierte Position genoss, was auch unzhlige historische
Briefe, Dekrete und Reglements belegen.

171
Marija TODOROVI
Istorijski arhiv umadije Kragujevac
PRIMARNA ZATITA JAVNE ARHIVSKE GRAE U
REPUBLICI SRBIJI
NA OSNOVU PREDLOGA ZAKONA O ARHIVSKOJ GRAI
I ARHIVSKOJ SLUBI
Abstrakt: U radu je izneta problematika zatite javne arhivske grae
u nastajanju na podruju umadijskog regiona, sa osvrtom na stanje arhivskog
zakonodavstva u Republici Srbiji. Istiui znaaj arhivske delatnosti za potrebe ire
drutvene zajednice i arhiva kao ustanova zatite od posebnog drutvenog interesa,
autor smatra da je dobar zakonski okvir primarna karika kvalitetnog sistema zatite
javne arhivske grae i dokumentarnog materijala. Savremena arhivska sluba
zahteva adekvatnu pravnu regulativu. Samo tako moe da odgovori svom zadatku,
da dokumenta nastala u drutvenoj zajednici sauva, arhivistiki obradi i vrati na
upotrebu graanima.
Kljune rei: Zatita javne arhivske grae i dokumentarnog materijala,
zakon, arhivska sluba, pravna regulativa, nadlenost arhiva, neujednaena arhivska
praksa .
Uvod
Zadnjih deset godina osetno je poveano interesovanje graana za arhiv i
arhivska dokumenta. Nesumnjivo da su promenjeni drutveno-ekonomski odnosi
(promena drutvene u privatnu svojinu) uzrokovali odreene procese, za ije se
uspeno okonanje pred drugim dravnim organima moraju pribaviti dokazi u vidu
originalnih arhivskih dokumenata. Svakodnevno se arhivu podnose zahtevi za:
legalizaciju izgraenih graevinskih objekata, restituciju imovine bivih vlasnika,
rehabilitaciju ranije osuenih lica. Najbrojniji su zahtevi za izdavanje potvrda
o linom dohotku i stau osiguranja radnika preduzea u steaju radi regulisanja
penzijskog osnova, a vrlo esto se trae izvodi iz matinih evidencija, fotokopije
zemljino-knjinih uloaka iz raznih katastarskih optina i dr.
Stanje tranzicije vlasnikih odnosa izbacilo je na povrinu arhive, kao
ustanove od posebnog drutvenog interesa. Ne ulazei u valorizaciju arhivskih
dokumenata za potrebe naunog istraivanja, izvesno je da bi danas vei deo graana
Srbije pretrpeo tetu u postupcima pred dravnim organima da nema originalnih
svedoanstava proteklih dogaaja u vidu arhivskih dokumenata. Da bi ona bila
172
Marija TODOROVI
sauvana i u ovo vreme prezentovana javnosti, dugi niz godina naporno su radile
generacije arhivskih uposlenika pod esto, veoma nepovoljnim okolnostima.
Kako originalna arhivska dokumenta verodostojno prikazuju protekla
deavanja, unikatna su i ne mogu se pronai u drugim ustanovama, njihov znaaj je
utoliko vei, jer se koriste u pravnom saobraaju za regulisanje sadanjih drutvenih
odnosa. Da bi se jedan dokument danas primenio u postupku pred dravnim
organom i bio u slubi istine morao je prethodno da pree put od registrature
do ustanove zatite, u kojoj je zahvaljujui radu profesionalnih arhivista dobio
arhivistiku sadrinu. Zato mnogi gree kad na arhive gledaju kao na skladita stare
dokumentacije i pridaju im isto istorijski znaaj.
Savremeni arhivisti tite dokument od momenta nastanka, jo u registraturi.
Vrei struni nadzor kod stvaralaca i imalaca javne arhivske grae i dokumentarnog
materijala neposredno utiu na njihovo kancelarijsko i arhivsko poslovanje.
Odobravanjem Lista kategorija dokumentarnog materijala sa rokovima uvanja
valorizuju arhivsku grau u nastajanju i preliminarno odreuju konture budueg
arhivskog fonda. Sluba zatite arhivske grae van arhiva, kao poetna karika
jedinstvenog sistema zatite negira istorijski karakter ustanova zatite. Zakonodavne
odredbe o strunom nadzoru ovlaenih lica, odreuju javnopravni karakter
arhivskih ustanova. Arhivi su danas ustanove koje vre javna ovlaenja, tzv. javni
servis graana, a ne samo trezori pisane, stare dokumentacije.
S obzirom da se radi o vanoj javnoj slubi, od optedrutvenog interesa,
bilo je krajnje vreme da drava donese poseban propis u ovoj oblasti. Koliko e
se ovim pravnim propisom, koji jo nije konaan, detaljno urediti oblast arhivskog
poslovanja u Srbiji, pokazae vreme?
Nedostaci sadanje pravne regulative i razliita arhivska praksa na poslovima
primarne zatite arhivske grae
Zakon o kulturnim dobrima
1
i dalje je glavni pravni propis, koji pored drugih
zakonskih i podzakonskih akata, regulie oblast zatite arhivske grae u Srbiji. Kako
Predlog zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi jo nije dobio konanu zakonsku
formu, a u meuvremenu su mnoge odredbe Zakona o kulturnim dobrima zastarele
i postale praktino neprimenljive u procesu zatite, postojei pravni vakum ozbiljno
naruava rad arhivskih ustanova u Srbiji. Normativna reenja vaeeg zakonskog
teksta su sistematskog karaktera, to je uticalo da u jednom delu budu preopirna, a
u drugom delu nedovoljno precizna, kada je u pitanju zatita arhivske grae. Ovaj
zakon regulie rad arhiva i drugih ustanova zatite (zavod za zatitu spomenika
kulture, muzej, kinoteka), a pored arhivske grae objekat zatite su mu pokretna
i napokretna kulturna dobra, kao i dobra koja uivaju prethodnu zatitu. U vreme
njegovog donoenja vaili su socijalistiki drutveni odnosi i drutvena svojina kao
1 Sl. glasnik RS br.71/94.
Primarna zatita javne arhivske grae u Republici Srbiji na osnovu predloga zakona o arhivskoj grai...
173
okosnica nacionalne ekonomije. Zakonska reenja adekvatno su regulisala oblast
zatite arhivske grae i zadovoljavala potrebe arhivske slube u Srbiji. To vreme
karakterie prilino jednoobrazna arhivska praksa ustanova zatite, a nansiranje
arhivske slube vrilo se iz republikog budeta.
Meutim, pojava novih subjekata zatite (akcionarska, komanditna, drutva
sa ogranienom odgovornou i dr.) i promena drutveno-politikog sistema zemlje,
zahtevali su drugaiji reim pravne zatite slubene dokumentacije stvaralaca.
Prelazak meuoptinskih arhiva na nesigurni budet lokalnih samouprava stvorio je
krupne probleme na polju zatite javne arhivske grae i dokumentarnog materijala
registratura, republike provenijencije. Zbog decentralizovane zatite arhivskog
fonda RS, arhivisti slube zatite arhivske grae van arhiva postavili su pitanje
pravnog osnova struno-tehnikih mera zatite, koje meuoptinski arhivi sprovode
u lijalama i ispostavama republikih dravnih organa i organizacija. injenica je
da ve due vreme arhivi u Srbiji vre poslove pregleda arhivske grae, izluivanja
bezvrednog registraturskog materijala i preuzimanje javne arhivske grae u delovima
republikih registratura, koje su u stvarnoj nadlenosti Arhiva Srbije. Meutim,
metodologija strunog rada arhiva je razliita, jer su lokalni arhivi pri reavanju ovih
pitanja u svom radu ispoljili specian dualizam. Budui da se radi o istovrsnim
poslovima koje bi trebalo jednoobrazno realizovati, nepostojanje adekvatne pravne
regulative stvorilo je razliitu arhivsku praksu.
I grupa arhiva sprovodi samostalno mere zatite javne arhivske grae i
dokumentarnog materijala u podrunim jedinicama republikih registratura, iako
one nemaju status pravnog lica i obeleje registrature.
II grupa arhiva je zauzela stav da je ovakav nain rada formalno-pravno
neprihvatljiv, jer kri propise o stvarnoj nadlenosti ustanova zatite, koji su utvreni
zakonom i ne mogu se menjati dogovorom izmeu arhiva. Zbog promenjenog
statusa meuoptinskih arhiva, koji 2001. godine nije propraen odgovarajuim
pravnim propisima, pitanje kolizije nadlenosti izmeu Dravnog arhiva Srbije i
meuoptinskih arhiva nije do danas reeno. Arhivi ove grupe, sprovode mere zatite
arhivske grae primenom instituta pravne pomoi. Oni neposredno pregledaju
bezvredan registraturski materijal u lijalama i ispostavama republikih registratura
i u formi pisanog izvetaja alju struno miljenje dravnom arhivu, u ijoj je
stvarnoj nadlenosti zatita arhivske grae republike provenijencije. Na taj nain
se izbegava krenje propisa o nadlenosti, a sprovode se neophodni postupci zatite
arhivske grae, jer su ove registrature znaajne na republikom i na lokalnom nivou
dravne organizacije.
Na XV sastanku Regionalne podrunice Drutva arhivista Srbije, koji je
odran u Uicu, 10.3.2011. godine arhivisti Slube zatite arhivske grae van arhiva,
pokuali su da ree ovo aktuelno pitanje neujednaene arhivske prakse. Prisutni
predstavnici Dravnog arhiva Srbije zauzeli su stav da ovakav nain rada (izrada
reenja o izluivanju na osnovu strunih izvetaja meuoptinskih arhiva) optereuje
spoljnu slubu nadlenog arhiva, jer znatno poveava obim njenog poslovanja. Ako
174
Marija TODOROVI
se uzme u obzir da na tim poslovima rade samo dva struna arhivska radnika, jasno
je da bi najvei deo njihovog rada inila izrada reenja o izluivanju, na osnovu
izvetaja meuoptinskih arhiva. Meutim, prisutni predstavnici meuoptinskih
arhiva (u Kraljevu, Kragujevcu, aku, J agodini i dr.) ostali su pri svom stavu da
je stvarna nadlenost arhiva utvrena zakonom i da se ne moe menjati dogovorom
direktora i ustanova zatite.
U procesuiranim sluajevima unitenja i oteenja javne arhivske grae,
koji se vode protiv odreenih stvaralaca i imalaca, odnosno steajnih upravnika
preduzea u steaju, aktivnu legitimaciju imaju nadleni arhivi. Vrlo je bitno ko
je sproveo strune mere zatite, ko je verikovao Listu kategorija dokumentarnog
materijala sa rokovima uvanja, na osnovu koje je izvreno izluivanje bezvrednog
registraturskog materijala. Arhivisti ove grupe arhiva, nisu prihvatili stavove o
delegiranoj nadlenosti svojih kolega iz matinog arhiva, ve su zahtevali pisani
akt ovlaenje za izvoenje strunog nadzora u delovima republikih registratura.
Situaciju je dodatno pogorala loa saradnja i nepostojanje koordinacije u
radu izmeu direkcija pravnih lica, sa seditem u Beogradu i njihovih podrunih
organa u unutranjosti. U praksi je evidentno da ispostave republikih organa i
organizacija nastupaju samostalno u pravnom saobraaju i vrlo esto, bez znanja
direkcije upuuju zahteve za izluivanje mesno nadlenim arhivima. Samim tim
ne samo da kre propise o nadlenosti, ve bitno poveavaju obim posla Spoljne
slube arhiva. Ako se potuje princip nedeljivosti arhivskog fonda, onda se mere
zatite moraju sprovoditi istovremeno kod svih organizacionih jedinica pravnog lica,
odnosno na kompletnoj grai arhivskog fonda u nastajanju.
Ako svaka ispostava republikog organa vri izluivanje svojevoljno
i pojedinano, onda e nadlena ustanova zatite umesto jednog doneti vei broj
reenja na godinjem nivou, to nije u skladu sa arhivskim propisima. Profesionalni
arhivisti zatite arhivske grae van arhiva ne bi smeli da dozvole ovakve sluajeve u
praksi, jer su oni indikator nesistematske i nekvalitetne zatite javne arhivske grae. U
ovakvim sluajevima pojedinane zatite, jasno je da se arhivska teorija ne sprovodi
u praksi, jer bi bilo ispravno da direkcija pravnog lica podnese zahtev za izluivanje
bezvrednog registraturskog materijala arhivu, koji je odobrio njenu Listu kategorija.
U prilogu zahteva za izluivanje treba da bude spisak bezvrednog registraturskog
materijala iz svih organizacionih jedinica sloenog pravnog lica. Kako se on pravi
na osnovu arhivske knjige direkcije pravnog lica, logino je da su organizacione
jedinice u obavezi da popis svoje dokumentacije alju centrali, radi upisa u arhivsku
knjigu. Nakon izluivanja, u rubrici arhivske knjige pored izluenog materijala
upisuje se broj i datum reenja o izluivanju jednog, stvarno nadlenog arhiva, koji
je odobrio Listu kategorija. Zato je neprihvatljivo da arhivi u unutranjosti obavljaju
struno-tehnike mere zatite u svoje ime i za svoj raun, odnosno da samostalno
donose reenje o izluivanju, jer to reenje treba da se razvede kroz Arhivsku knjigu
stvaraoca, kao mera legalnog otpisa neoperativne dokumentacije stvaraoca.
175
Nepotpunost Lista kategorija registraturskog materijala republikih organa
i njihova nepodobnost za izluivanje u podrunim jedinicama, znak je da se prepisi
arhivskih knjiga iz podrunih jedinica, ne dostavljaju centrali pravnog lica (npr.
izluivanje u RZZO Beograd, Filijala Kragujevac je pokazalo da kragujevaka
lijala poseduje dokumentarni materijal, koji nije predstavljen u Listi kategorija
direkcije, koju je odobrio Arhiv Srbije). Pojedine ispostave republikih registratura
ne poseduju uopte Liste kategorija, pa je postupak izluivanja u njima do daljeg
obustavljen, jer nema valjanog pravnog osnova. ( npr. izluivanje u Poreskoj upravi
i Upravi za trezor, lijala Kragujevac).
Arhivisti Slube zatite arhivske grae van arhiva ispoljili su specian
dualizam i kod primo-predaje javne arhivske grae, republike provenijencije.
Neki meuoptinski arhivi vre preuzimanje arhivske grae republikih
registratura na podruju svoje mesne nadlenosti, rukovodei se principom
ekonominosti. Na taj nain preuzeti su parcijalno arhivski fondovi nekih banaka,
Slube za katastar nepokretnosti, konkretno, zemljine knjige odreenih katastarskih
optina.
Druga grupa arhiva, kojoj pripada kragujevaki arhiv, smatra da se ovakvim
preuzimanjem naruava princip celovitosti arhivskog fonda i da kompletan arhivski
fond treba da preuzme ustanova zatite u ijoj stvarnoj nadlenosti je tvorac arhivskog
fonda. U sluaju zahteva za preuzimanje personalnih dosijea Auto banke Beograd,
lijale Kragujevac u steaju, odbijeno je preuzimanje zbog naruavanja integriteta
arhivskog fonda. Meutim, i pored razliitog modela zatite javne arhivske grae,
republike provenijencije, svi lanovi Podrunice DAS-a zauzeli su jedinstven stav o
neophodnosti sprovoenja svih struno-tehnikih mera zatite, do konanog reenja
ovog aktuelnog problema. Notorna je injenica da ustanove zatite ve odavno
nagriza problem besparice.
Konkretno sa ovakvom organizacijom arhivske slube dravni arhiv ne
moe nansijski i kadrovski da sprovede izluivanje bezvrednog registraturskog
materijala na teritoriji Srbije, bez pomoi meuoptinskih arhiva. Iz tog razloga je
potrebno da arhivska sluba Srbije bude centralistiki ureena, da se svi arhivi u
zemlji nansiraju iz republikog budeta. Trenutno zatita arhivskog fonda Srbije
zavisi od samovolje lokalne samouprave i njenih nansijskih potencijala. Najsveiji
primer izluivanja oko 500 metara dunih bezvrednog registraturskog materijala
u Upravi Carina, Carinarnici Kragujevac svedoi o oteanim merama zatite
javne arhivske grae i preplitanju stvarne i mesne nadlenosti ustanova zatite. U
konkretnom sluaju, neposredni pregled dokumentarnog materijala za izluivanje,
obavila je sluba kragujevakog arhiva i struni izvetaj o tome dostavila Arhivu
Srbije, radi donoenja reenja o izluivanju. Meutim, kako Carinarnica Kragujevac
ima u svom sastavu carinske referate u J agodini, Parainu i Smederevskoj Palanci,
koji nisu na podruju mesne nadlenosti kragujevakog arhiva, bilo je neophodno
radi donoenja reenja o izluivanju angaovati strune radnike pomenutih arhiva.
Problem je ovde reen primenom instituta pravne pomoi, ali dugorono on se mora
reiti donoenjem Zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi.
176
Marija TODOROVI
Iz napred izloenog jasno se vidi da postojea organizacija arhivske slube
ne zadovoljava potrebe arhivske prakse. Na jednoj strani nalaze se Arhiv Srbije,
Arhiv J ugoslavije i J ugoslovenska kinoteka, iji je osniva Republika Srbija. Na
drugoj strani su ostale arhivske ustanove u zemlji iji su osnivai pokrajina i organi
lokalne samouprave. Arhiv Srbije ima dominantno mesto u hijerarhijskoj organizaciji
arhivskih ustanova, a radi ujednaenja arhivske prakse u zemlji ima pravo da donosi
obavezujua uputstva, jer je matini arhiv. Neujednaena arhivska praksa ustanova
zatite neposredno je prouzrokovana razliitim ovlaenjima i dravnim statusom
pojedinih arhiva.
Arhiv Srbije ima status dravnog organa, odnosno upravne organizacije,
dok meuoptinski arhivi i arhivi jedinica lokalne samouprave imaju status ustanova
u kulturi, koje vre javna ovlaenja. Oni vre zatitu javne arhivske grae i
dokumentarnog materijala, koji su nastali u radu organa jedinica lokalne samouprave
i drugih stvaralaca i imalaca, iji su osnivai jedinice lokalne samouprave. Arhivi
koji vre delatnost na prostoru vie optina dobili su Odlukom Vlade RS status
meuoptinskog arhiva. Koliko je drava bila nezainteresovana za reavanje
problema arhivske struke vidi se po tome to ni jednim kasnijim pravnim aktom nije
regulisala nain, obim i rokove meuoptinskog nansiranja, kao da se ne radi o
delatnosti od optedrutvenog interesa.
Zato se sada u Republici Srbiji istovrsni poslovi na zatiti javne arhivske
grae razliito spovode od arhiva do arhiva, a razliiti su i cenovnici pojedinih
arhivskih usluga. Razliiti novani iznosi za nabavku polica za smetaj arhivske grae
u arhiv i razliita metodologija rada na primo-predaji arhivskih fondova, naroito
zbunjuju steajne upravnike, koji rade na teritoriji razliitih optina, na prostoru
mesne nadlenosti razliitih ustanova zatite. Kako cenovnike donose Upravni
odbori arhiva, uz saglasnost osnivaa, visina naplate odreenih arhivskih usluga u
krajnjem sluaju zavisi od razvijenosti pojedinih optina. U dananje vreme mnogi
arhivi su zbog nansijske oskudice pribegli komercijalizaciji arhivske delatnosti. Da
bi se domogli potrebnih nansijskih sredstava vrlo esto preuzimaju registraturski
nesreenu arhivsku grau stvaralaca, koja se naplauje po metru dunom. Posledice
prinudnog i neplanskog preuzimanja arhivske grae ogledaju se u zatrpavanju arhiva
nepotrebnom nansijskom dokumentacijom stvaralaca, koja se ne moe izluiti dui
niz godina, jer joj nisu istekli rokovi uvanja. Sa druge strane posmatrano, struni
radnici arhiva su u ovim sluajevima prinueni da poslove registrature realizuju
u ustanovi zatite. Razliito ponaanje arhiva u okviru postojeeg sistema zatite
najveim delom je uslovljeno neadekvatnom pravnom regulativom i pravnim
prazninama vaeeg Zakona o kulturnim dobrima, koji uopte ne regulie obaveze
stvaralaca i imalaca privatne arhivske grae, kao ni oblast elektronskog poslovanja.
177
Pravna regulativa javne arhivske grae na osnovu predloga Zakona o arhivskoj
grai i arhivskoj slubi
Predlog zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi u Republici Srbiji ima
karakter specijalnog propisa, koji kompletno regulie oblast zatite arhivske grae
u zemlji. Osnovna namera zakonodavne komisije koja je izradila zakonski tekst
bila je da se zakonodavnim odredbama ree aktuelni problemi u oblasti arhivskog
poslovanja i eliminiu pravne praznine trenutno vaeeg zakona. Meutim, posledice
neadekvatne pravne regulative u oblasti primarne i sekundarne zatite arhivske grae
ne mogu se lako otkloniti. Fragmentarnost arhivske grae u nastajanju vidljiva je na
polju zatite arhivske grae van arhiva i u arhivistikoj obradi preuzetih arhivskih
fondova. Najnovija verzija zakonskog teksta sadri znaajne novine, odnosno
moderna reenja o zatiti privatne arhivske grae, pravni reim zatite arhivske grae
privatizovanih preduzea, novu organizaciju arhivske slube, institut Arhivskog
fonda Srbije, zatitu elektronske arhivske grae i dr.
Neki lanovi Predloga zakona zasluuju posebnu panju, jer su vrlo znaajni
za oblast zatite arhivske grae:
- lan 2., st. 2: Delatnost zatite arhivske grae je od opteg interesa za
Republiku Srbiju:
- lan 4: Arhivski fond Republike Srbije ine sva arhivska dokumenta
na teritoriji Republike Srbije, koja se privremeno uvaju kod stvaralaca
arhivske grae, a trajno u ustanovama zatite;
- lan 6: Arhivska graa i dokumentarni materijal tite se u skladu sa
odredbama zakona, bez obzira u ijem su vlasnitvu ili posedu, odnosno
kod koga se nalaze i da li su registrovani ili evidentirani;
- lan 16: Stvaraoci javne arhivske grae u elektronskom obliku imaju
obavezu da urede procedure upravljanja dokumentima, na nain koji
garantuje autentinost, verodostojnost, celovitost i upotrebljivost
elektronskih dokumenata, da bi predstavljala javne isprave.
- lan 20. st. 3: Prilikom unitavanja bezvrednog registraturskog materijala
stvaralac mora preduzeti neophodne mere zatite tajnosti podataka, koji
bi mogli povrediti javni interes i interes nepovredivosti linosti. Stav 4.
istog lana predvia da se izvorna arhivska graa ne sme unititi ni u
sluaju kada je mikrolmovana ili reprodukovana na neki drugi nain.
Svojevremeno su arhivi izluivali originalna, mikrolmovana dosijea
penzionera u Republikom fondu penzionog osiguranja i njegovim
podrunim jedinicama na teritoriji Srbije, pa je kasnije naputena ova
praksa;
- lan 57: predvia da se na korienje daju mikrolmske ili digitalne
kopije javne arhivske grae, a samo izuzetno, na korienje e se dati
originalna javna arhivska graa, iako postoje kopije te grae, ako to
zahteva nauni metod rada. U praksi arhivi vrlo esto daju na korienje
originalnu arhivsku grau, jer ista nije mikrolmovana, ni digitalizovana.
178
Marija TODOROVI
Iako nova zakonska reenja predstavljaju nesumnjivo veliki korak u razvoju
nacionalne arhivistike, oblast strunog nadzora, kao znaajan segment primarne
zatite javne arhivske grae i dokumentarnog materijala nije precizno denisana. Po
miljenju autora, kontradiktornosti i nejasnoe ovog dela zakonskog teksta mogu biti
kamen spoticanja razvoju arhivske slube u Srbiji u narednom periodu.
Novim Predlogom zakona, tanije lanom 4. jasno su utvrene i taksativno
navedene obaveze stvaralaca i imalaca javne arhivske grae i dokumentarnog
materijala. Izmeu ostalog predvieno je da stvaraoci moraju da postupaju u skladu
sa merama i rokovima, koje nadleni arhiv utvrdi reenjem. Meutim, ovaj lan
zakona je protivrean lanu 35. zakonskog teksta, koji pravo na donoenje reenja
daje samo Dravnom Arhivu Srbije, i to samo u sluaju kada registrature ne ispune
svoje zakonske obaveze, naloene zapisnikom nadlenog arhiva.
lanom 35. Predloga zakona predvieno je da ovlaeno struno lice u
vrenju poslova strunog nadzora sainjava zapisnik, u kome predlae mere i rok za
otklanjanje utvrenih nedostataka. Ovaj lan dozvoljava stvaraocu da u roku od 3
dana od prijema zapisnika stavi prigovor na zapisnik. U daljem tekstu se navodi da
ovlaeni predstavnik arhiva ima obavezu kontrole izvrenja predloenih mera zatite
i u sluaju negativnog nalaza, treba da dostavi Dravnom arhivu Srbije, odnosno
Pokrajinskom arhivu miljenje, na osnovu koga e ove ustanove zatite doneti
reenje o naloenim merama zatite. alba na reenje ne odlae izvrenje reenja.
lan 35. je u vezi sa lanom 73. st. 16. Predloga zakona koji obavezuje Dravni arhiv
Srbije da kao matini arhiv utvrdi metodologiju vrenja strunog nadzora, a u lanu
73. st. 17. predvieno je da Dravni arhiv Srbije ima obavezu da razmatra izvetaje
o strunom nadzoru na teritoriji Republike Srbije i da nalae odgovarajue mere.
Dakle, Dravni arhiv ima ovlaenje da donosi reenja o naloenim merama zatite.
Poslove iz st. 16. i st. 17. navedenog lana obavlja kao poverene.
Arhivi u Srbiji pri obavljanju poslova strunog nadzora razliito postupaju.
Neke arhivske ustanove u registraturama sainjavaju samo zapisnike sa naloenim
merama zatite, a druga grupa arhiva nakon sainjenog zapisnika kojim se utvruje
stanje javne arhivske grae i dokumentarnog materijala, donosi reenje kojim
nareuje stvaraocu ispunjenje utvrenih mera zatite. Praksa je pokazala da se vei
procenat ispunjenih naloga dobija donoenjem reenja o naloenim merama.
Iz napred izloenog vidi se da su odredbe o strunom nadzoru sporne ne
samo sa aspekta arhivske prakse, ve i sa aspekta arhivske teorije. Ako ovlaenje
za donoenje reenja o naloenim merama ima samo dravni ahiv, a ostale ustanove
zatite u ovom delu donose zapisnike, kakav je karakter zapisnikog naloga
deklarativni ili obavezujui? Ukoliko arhivi u procesu zatite ne mogu da donose
reenja i nareuju izvrenje mera zatite, onda je njihova delatnost preventivnog
karaktera. Kaznene odredbe zakona bie mrtvo slovo na papiru, jer se postupak
pred prekrajnim sudom obustavlja ako ustanova zatite nije donela reenje o
naloenim merama. Sa druge strane posmatrano, Dravni arhiv Srbije bi na osnovu
ovakvih odredaba zakona znatno proirio obim poslovanja, jer bi donosio reenja
179
o naloenim merama za veliki broj registratura, lokalne provenijencije koje nisu
izvrile zakonske obaveze zatite arhivske grae. Kako e se sprovoditi zatita
Arhivskog fonda Srbije, ako arhivske ustanove u procesu zatite nemaju ista
ovlaenja? Da li arhivi uopte vre javna ovlaenja, ako ne mogu donositi reenja
o naloenim merama? Nelogino je da arhivi vre izluivanje neoperativne slubene
dokumentacije stvaralaca ili primo-predaju njihove arhivske grae, ako reenjem
ne mogu izdejstvovati registratursku sreenost dokumentacije, koja je uslov za
izvoenje pomenutih struno-tehnikih mera zatite.
Sva ova pitanja potvruju da odredbe o strunom nadzoru nisu dobre za
klasino kancelarijsko poslovanje i da se ne mogu adekvatno primeniti u postupku
primarne zatite javne arhivske grae i dokumentarnog materijala. Arhivisti Slube
zatite arhivske grae van arhiva u Srbiji, oekuju odgovore na postavljena pitanja,
a razliita arhivska praksa namee potrebu standardizacije mera i postupaka struno-
tehnike zatite.
I pored iznetih tekoa u poslovanju i navedenih nedostataka vaee
legislative, kragujevaki arhiv je nametnuo stvaraocima sa svog podruja
delovanja, pozitivnu arhivsku praksu. Blagovremeno dostavljanje prepisa arhivskih
knjiga arhivu, sistematsko odabiranje arhivske grae i izluivanje neoperativne
dokumentacije stvaralaca, propraeno adekvatnim listama kategorija, svedoi o
dobroj registraturskoj sreenosti tvorca arhivskog fonda. Sve ovo pokazuje da je
kvalitetna primarna zatita, van arhiva uslov uspene arhivistike obrade, odnosno
sekundarne zatite javne arhivske grae u arhivu.
Zakljuak
Aktuelni problemi arhivske slube u Srbiji, analizirani na brojnim strunim
skupovima arhivista u okviru Drutva arhivista Srbije, nisu se mogli reiti postojeim
pravnim propisima u ovoj oblasti, kao ni dogovorom izmeu arhivskih strunjaka i
nadlenih ustanova zatite. Na osnovu procene srpskih arhivista zauzet je opti stav
da bi bilo necelishodno i neracionalno korigovati i dopunjavati pojedine odredbe
Zakona o kulturnim dobrima, koje su pozitivno-pravno zastarele i nefunkcionalne.
U uslovima promenjenog drutveno-ekonomskog i pravnog sistema i
pojave novih informatikih tehnologija treba doneti nov poseban propis, koji bi
sadravao savremena reenja aktuelnih problema, implementirao odredbe prava
Evropske unije i na sveobuhvatan nain regulisao oblast zatite javne arhivske grae
i dokumentarnog materijala.
U cilju breg otklanjanja postojeeg pravnog vakuuma Radna grupa za
izradu Predloga zakona je sainila njegov nacrt, koji je po odranoj javnoj raspravi,
po hitnom postupku dostavljen Narodnoj skuptini RS. Iako predloeni tekst zakona
sadri savremena zakonska reenja u oblasti zatite i nesumnjivo predstavlja veliki
napredak u razvoju srpske arhivistike (npr. institut Arhivskog fonda Srbije, zatita
180
Marija TODOROVI
elektronskog dokumenta, institut privatne arhivske grae, nova organizacija arhivske
slube i dr.), neke njegove odredbe nisu dovoljno precizne i ne mogu se uspeno
primeniti u praksi. Po miljenju autora, nejasnoe i kontradiktornosti predloenih
zakonodavnih reenja u delu Strunog nadzora arhiva moraju se modikovati, jer bi
u suprotnom znatno produbile postojee razlike u radu ustanova zatite u Republici
Srbiji i bitno osujetile primenu standardizovanih metoda, na polju primarne zatite
javne arhivske grae i dokumentarnog materijala.
Summary
Current issues in archival services in Serbia, analysed at numerous expert meetings
of archivists within the Society of Serbian Archivists, Belgrade, could be resolved
neither by existing regulations in this area nor by the agreement between archival
experts and institutions responsible for protection.
According to their estimation, Serbian archivists took a general stand assuming that
it would be inexpedient and irrational to correct and amend certain provisions of
Cultural Property Law ( Ofcial Gazette of the Republic of Serbia No. 71/94 ),
which are legally and positively outdated as well as non-functional. In conditions
of a modied socio-economic and legal system and the emergence of new types
of information technology, a new special legal regulation shall be brought in. This
regulation would contain modern resolutions od current issues, implement the
provision od the European Union rights and regulate, in a comprehensive way, the
area of protection of public archival and documentary materials.
In order to quickly eliminate the existing legal vacuum the Working Group drafted
the proposal for the Law, which was, after the public discussion, submitted to the
National Assembly of the Republic of Serbia under urgent procedure.
On the one hand, the proposed text of the Law contains modern legal resolutions
in the area of protection and undoubtedly represents substantial progress in the
development of Serbian archival science (The Institute of the Archival Fonds of the
Republic of Serbia, protection of electronic records, The Institute of Private Archival
Materials, the new organization of archival services, etc ) . On the other hand,
some provisions of the Law are not sufciently precise and cannot be successfully
implemented in practice.
According to the author, all obscurities and contradictions of the proposed legislative
resolutions in the excerpt titled Expert Supervision of Archives shall be
modied.Otherwise they would substantially deepen the existing differences in the
functioning of protection institutions in the Republic of Serbia. In addition, they
would signicantly hinder the implementation of standardized methods in the eld
of primary protection of public archival and documentary materials.
181
Dr. Aco ANGELOVSKI
Dravni arhiv Republike Makedonije
STANJE I ZATITA REGISTRATURNE GRAE IMALACA,
KOJI SE NALAZE U FAZI STATUSNIH PROMJENA
(STEAJ, LIKVIDACIJA, PRIVATIZACIJA,
REORGANIZACIJA)
Abstrakt: Autor u navodu teksta ima za cilj da analizira uzroke stanja
i zatite arhivske grae i registraturskog materijala kod imalaca koji su u fazi
statusnih promjena. Odreena saznanja utvrena su na osnovu stvarnog stanja kod
imalaca, koja proistiu iz dugogodinjeg iskustva, rada na terenu i u arhivama. Cilj
je da odgovorni imaoci u Republici Makedoniji, zajedno sa Dravnim arhivom, budu
informisani i animirani kako bi se pronaao odgovarajui nain za poboljanje
statusa i zatitu arhivske grae i registraturskog materijala kod ove vrste imalaca.
Rjeavanje ovog pitanja trai promjenu svijesti i u nainu shvatanja kod svih nas,
kako ne bismo doli u situaciju da drava i historija zapoinju sa nama.
Kljune rijei: Ahivska graa, registraturski materijal, stanje i zatita,
steaj, likvidacija, privatizacija, reorganizacija, pravna regulativa, perspektive.
Uvod
S promjenama koje su nastale u Republici Makedoniji, sa privatizacijom
drutvenih preduzea, promijenio se i vlasnik imovine, a time se promijenilo i
stanje zatite arhivske grae i registraturskog materijala kod imalaca. Statusnim
promjenama oni su se privatizirali, reorganizirali, odnosno formirala su se dionika
drutva, mjeovita preduzea i preduzea sa ueem stranog kapitala. Novonastala
situacija doprinijela je da dio preduzea ode u steaj i likvidaciju. Drava vie nije
imala interes da vodi brigu o dokumentaciji, kao ranije kada je sve bilo dravno. U
dobrom dijelu zatita dokumentacije bila je preputena pojedincima koji nisu bili
zainteresirani za ovu dokumentaciju. Njih je interesiralo iskljuivo dokumentacija
kojom su postali vlasnici imovine i objekata. Takozvana stara dokumentacija samo
im je zauzimala prostor, te su se trudili da je se po svaku cijenu oslobode, ne birajui
sredstva. Kod imalaca koji su bili u steaju ili likvidaciji, upravnici su bili miljenja
da je jedino vrijedna dokumentacija koja se odnosi na uposlenike, a da preostala
nema nikakvu vrijednost.
Neusklaenost propisa i njihovo nestruno tumaenje doveli su do toga da
se izgubi svaki trag obimnoj i znaajnoj grai, a da za to niko nije odgovarao.
182
Dr. Aco ANGELOVSKI
Status i tretman arhivske grae i registraturskog materijala u Republici
Makedoniji
Prema Zakonu o arhivskoj grai
1
uvanje i koritenje arhivske grae je
od javnog interesa. Arhivska graa je od posebnog kulturnog i historijskog znaaja
i kao dobro od opeg interesa posebno se titi prema propisima o zatiti kulturnog
naslijea (l. 4.). Arhivska graa zajedno sa registraturskim materijalom tite se
neovisno od vremena, mjesta i naina njihovog nastanka, vlasnitva i evidencije
(l. 3.).
Zakon u lanu 6. utvruje da arhivska graa i registraturski materijal,
nastali u radu dravnih organa, javnih preduzea i jedinica lokalne samouprave,
predstavljaju dravno vlasnitvo Republike Makedonije.
U Glavi III Zakona o pravima i dunostima imalaca registraturskog
materijala i arhivske grae (u l. 28, 29 i 30.) date su obaveze imalaca.
Naveemo samo neke: vri i odreuje nain prijema, pregledanje i rasporeivanje
registraturskog materijala; obiljeava, datira i vodi osnovnu evidenciju i vri njegovu
administrativnu tehniku obradu; obezbjeuje vraanje na vrijeme okonanih
predmeta; klasicira registraturski materijal; donosi i na vrijeme dostavlja arhivu
Plan arhivskih oznaka, Listu arhivske grae i Listu registraturskog materijala; daje
podatke i informacije o materijalu; dozvoli uvid u stanje materijala; izvjetava Arhiv
o svim pravnim i faktikim promjenama; obezbjeuje uslove uvanja, poduzima
posebne mjere zatite u ratnim i vanrednim okolnostima; predaje arhivsku grau
arhivu. Imalac ima pravo (prema lanu 27.) uvanja i zatite materijala u izvornom
i bezbijednom stanju; koritenje materijala, odnosno grae, strunu pomo bez
nadoknade u vidu zatite uvanja i koritenja.
Prava i i obaveze arhiva dati su u Glavi IV Nadlenost arhiva (l. 35.
i 36.) da prima i vodi evidenciju arhivske grae; vri odabir arhivske grae iz
registraturskog materijala; sreuje i obrauje arhivsku grau u arhivu; vodi
evidenciju imalaca registraturskog materijala i arhivske grae; sarauje, vri
razmjenu i ustupa arhivsku grau; daje strunu pomo imaocima; uva, struno
odrava i preduzima tehnike i tehnoloke mjere zatite arhivske grae; objavljuje
arhivsku grau; nauno-informativna sredstva i druge publikacije; organizuje
predavanja, izlobe i druge propagandne oblike kulturno-vaspitne, obrazovne i
naune djelatnosti.
Radi trajnog uvanja i zatite arhivske grae, dravni organi, preduzea
i druga pravna lica, predaju grau arhivu u izvornom, kompletnom i sreenom
stanju, sa popisom i opisom grae u arhivskim kutijama, uz prethodnu provjeru
stanja grae i evidencije iste.
1 lan 1a. Zakona o arhivskoj grai (Sl. novine Republike Makedonije, br. 36/90. i 36/95)
Stanje i zatita registraturne grae imalaca, koji se nalaze u fazi statusnih promjena...
183
Uslovi koji su doveli do promjene vlasnitva imovine drutvenih organa
I u prethodnom periodu, u Republici Makedoniji postojale su privredne
organizacije koje su dolazile u steaj i likvidaciju iz niza razloga ekonomske prirode.
Ovaj trend je posebno uzeo zamah u periodu od 1970. do 1980. godine, kao i prilikom
promjena imovinskih odnosa od 1988. 1989. godine.
Nastale drutveno politike promjene odrazile su se i na ekonomski i
privredni ivot u zemlji, kao i na drutveni (dravni) kapital kod privrednih subjekata.
Sve to je nametnula privatizacija drutvenih preduzea, odnosno, promjenom
vlasnitva nad imovinom pojavio se i problem zatite arhivske grae kod imalaca.
Ovaj proces posebno dolazi do izraaja poslije osamostaljenja Republike Makedonije,
posebno sa promjenama koje su nastale u politikom sistemu, vlasnikim odnosima,
ratnim dejstvima u susjedstvu, ekonomskim blokadama. Svi ovi faktori doveli su
privredu do ruba ekonomskog kolapsa.

Steajni i likvidacioni imaoci

U periodu 1990. 2010. godina, u mnogim privrednim organizacijama bio
je uveden steajni i likvidacioni postupak, a stim je zatita arhivske grae postala
aktuelna. Na teritoriji Republike Makedonije otvoren je steajni i likvidacioni
postupak u 11.382 organizacije.
2
Zatita arhivske grae bila je preputena steajnim
i likvidacionim upravnicima ija je preokupacija, uz asne izuzetke, bila stavljena
na ekonomskom, odnosno, na nansijskom segmentu (podmirivanje obaveza prema
povjeriocima i doprinosi prema uposlenima), dok se zatiti arhivske grae davao
sekundarni znaaj.
Otvaranje steajnih postupaka podrazumijeva da su organizacije poslije
uspjene reorganizacije i utvrivanja novih programa rada produile sa radom pod
istim imenom ili pod imenom pravnog sljednika. Naalost, skoro da i ne pamtimo
da je neka organizacija u kojoj je otvoren steajni postupak u Republici Makedoniji,
nastavila da radi pod istim ili drugim imenom.
Odabiranje i evidentiranje arhivske grae, odnosno, obaveza predaje arhivske
grae nadlenom Dravnom arhivu i njegovim odjeljenjima, bili su ostavljeni na
margini aktivnosti steajnih i likvidacionih upravnika. Za ovakvo nesigurno stanje,
izmeu ostalog, izdvojili bismo sljedee segmente: nepostojanje koordinacije izmeu
nadlenog suda, Dravnog arhiva i steajnog upravnika, u smislu blagovremenog
informisanja o poetku steajnog postupka u odreenoj organizaciji; este promjene
steajnih i likvidacionih upravnika u okviru jedne organizacije; davanje vie steajnih
i likvidacionih organizacija jednom steajnom odnosno likvidacionom upravniku,
bez prethodnog zavravanja istih; kao i dozvoljavanje steajnim i likvidacionim
upravnicima da po okonanju steajnog i likvidacionog postupka da ne predaju
arhivsku grau Dravnom arhivu i njegovim odjeljenjima. Ovim nainom, esto
2 Prema podacima dobivenih od Centralnog registra RM.
184
Dr. Aco ANGELOVSKI
puta, Dravni arhiv je doveden pred svren in. Ovo je, svakako, izmeu ostalog,
rezultat injenice to su obaveze steajnog i likvidacionog upravnika oko predaje
arhivske grae nadlenom Arhivu neprecizne i nedoreene.
Ova problematika, o nainu i toku postupka predaje arhivske grae po
okonanju steajnog postupka, nije konkretno razraena u zakonskim odredbama i
starim propisima.
3
U Zakonu o steaju iz 1997. godine ova problematika je tretirana
samo u nekoliko reenica i to u l. 26. gdje se o dunostima steajnog upravnika u
taci 12. kae: Steajni upravnik je obavezan posebno da izvri auriranje poslova
oko odabira i evidentiranja arhivske grae i njene predaje nadlenom arhivu.
Naalost, sve to je dovelo do unitenja i nestanka dijela dokumentacije koju
je trebalo predati Arhivu. Od mnogih steajnih organizacija, u kojima je zavren
steajni postupak dokumentacija nije predata u Arhiv i tako se istoj gubi svaki trag.
Sa druge strane u novom Zakonu o steaju
4
u Glavi V okonanje steajnog
postupka Rjeenje o okonanju steajnog postupka u l. 200 stav 5 taka 2 kae
se: da sredi arhivsku grau u skladu sa Zakonom o arhivskoj grai u izvornom,
kompletno sreenom stanju sa popisom i opisom, kao i registraturni materijal sa
duim rokovima uvanja, platne liste, EVT 2 kartoni, obrasci M 4 i prijave i
odjave uposlenika da preda Dravnom arhivu Republike Makedonije. Da bi podatak
bio opirniji u istom lanu stav 7 kae se steajni sudija nee odobriti steajnom
upravniku naknadu ukoliko ne izvri obaveze iz stava (5) ovog lan.
injenica je da veliki broj okonanih steajnih postupaka nije predao
arhivsku grau Arhivu, a ono to je pradato nije arhivska graa nego u najveoj
mjeri samo registraturski materijal sa duim rokovima uvanja i to samo odreeni
dokumenti ili kartoni o plaama i dosijea zaposlenika, ili obrasci M 4 sa kartonima
i poneto platnih listi.
Ne treba zaboraviti injenicu da je, radi niza okolnosti, Arhiv posljednja nada
za veliki broj uposlenika u steajevima koji preko ove arhivske grae i registraturskog
materijala, ostvaruju i dokazuju svoja prava iz oblasti penzijsko invalidskog i
socijalno zdravstvenog osiguranja. Ovakvim velikim prilivom registraturskog
materijala sa produenim rokovima uvanja Arhiv se od nauno istraivake i
kulturne institucije pretvorio u servis graana za ostvarenje njihovih potreba iz
radnog odnosa. Samo po ovom osnovu godinje Arhiv usluuje po nekoliko hiljada
pravnih i zikih lica.
Meu drugim organizacijama u kojima se vie godina vodi steajni postupak,
a gdje je prisutan problem sa zatitom arhivske grae, spadaju i nekadanji giganti
u makedonskoj privredi: Hemteks, Kuprom, Staklara, Fakom, Mljekara,
J ugosirovina, Nae dijete, Magro, Slavija, Zem promet, Centro
promet, Koara, Goce Delev, Gazela, FAS 11 Oktobar, GP Mavrovo,
GP Pelagonija, Treska mebel, Tipo, dijelovi MZT Skopje i drugi.
3 Zakon o prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji, (Sl. list SFRJ br. 84/89.), i Zakon o steaju
(Sl.vjesnik RM, br. 55/97.).
4 Slubeni vjesnik R. Makedonije, br. 34/2006, 126/2006, 84/2007, i 47/2001).
185
U periodu od 1990. 2011. godine u Dravnom arhivu Republike
Makedonije i njegovim odjeljenjima (Bitolj, Veles, Kumanovo, Ohrid, Prilep,
Skoplje, Strumica, Tetovo i tip), preuzeta su 383 arhivska fonda od steajnih i
likvidacionih organizacija. Ova dokumentacija odnosi se na period od 1944. 2011.
godine a sastoji se od 3.116 knjiga, 11.755 arhivskih kutija, 2.500 geolokih karata,
216 fascikli, 130 poveza i 129 registratora.
5

U najveem broju, ova dokumentacija se odnosi za dokumente iz radnih
odnosa (dosijea uposlenih, kartoni o linom dohotku, obrasci M 4 i platne liste).
Od ovih fondova, kao karakteristian primjer, izdvojili bismo dokumentaciju
Geolokog zavoda Republike Makedonije za period 1944. 2007. godine, u koliini
od 1.300 arhivskih kutija i 2.500 geolokih karata sa razliitim izvjetajima za
regionalna geoloka geoelektrina ispitivanja, zavrni geoloki elaborati, geoloke
i geohemijske karte, katalozi eksponata, skice i pregledne karte, obrauni rudnih
rezervi i dr.
Privatizovani i reorganizovani imaoci
Paralelno sa problemom oko statusa i zatite arhivske grae kod steajnih i
likvidacionih organizacija javlja se i problem kod privatizovanih i reorganizovanih
(transformisanih) organizacija.
Proces privatizacije u Republici Makedoniji zapoeo je jo u okvirima bive
J ugoslavije donoenjem Zakona o drutvenoj imovini.
6
Drutvena preduzea sa
drutvenim kapitalom na osnovu tzv. internih dionica transformisala su se u preduzea
sa mjeovitom svojinom, odnosno u dioniarska drutva. Sa ovim procesom,
paralelno je tekao proces stvaranja privatnih malih i srednjih preduzea. Zavisno
od veliine preduzea (broj uposlenika i godinji prihodi) vrila se transformacija
preduzea sa drutvenom imovinom na mala, srednja i velika preduzea.
Zakonom o privatizaciji i Zakonom o dionicama promijenilo se vlasnitvo
preduzea kao i unutranja organizaciona struktura. Pojavila su se mjeovita
preduzea i preduzea sa ueem stranog kapitala.
Privatizacijom drutvene imovine, obezbjeivanje adekvatnog prostora za
smjetaj, sreivanje i voenje propisanih evidencija, nije se provodilo u okvirima
propisa. Dokumentacija je smjetena u neadekvatne prostorije, najee u
podrumske i tavanske prostorije, garae, hodnike i magacine. Uposleni u arhivama
nisu bili struno obueni, niti osposobljeni za rad, niti je njihov trud bio adekvatno
vrednovan. Ima puno primjera gdje su radili u arhivama po kazni ili im je arhiva bila
usputna stanica za neko drugo radno mjesto. U najveem broju uposleni na takvim
mjestima su sa srednjom strunom spremom, skoro da i nema uposlenih sa visokim
obrazovanjem.
5 Ovi podaci su preuzeti iz godinjih izvjetaja o radu, Arhivskih fondova i zbirki u RM 1994. i
2006. g. i usmene informacije od rukovodilaca Sektora i Odjeljenja
6 Sl.list SFRJ , br. 46/90.
186
Dr. Aco ANGELOVSKI
U prethodnom periodu u nekim organizacijama su postojale posebne
slube centri za evidenciju i zatitu arhivske grae (kao na pr. Rudnici i eljezara,
MZT Skoplje, Rade Konar i dr.) koji su nestali sa transformacijom, odnosno
smanjio se broj uposlenih. Promjenom drutvenog vlasnitva formirala su se nova
drutva, ime je nastalo vie pravnih subjektata u okvirima ranijih organizacija. Kod
novoformiranih pravnih subjekata pojavio se problem tretmana ranije zajednike
arhive.
Ovisno od podjele drutvenog kapitala, odnosno od toga koji pravni subjekt
je naslijedio zajedniku arhivu. Ista je smjetena u jednu ili vie prostorija, a radi
izvjesnih ekonomskih pojedinanih interesa postoji razliit tretman po ovom pitanju,
tako da je logian zakljuak da e spomenuta zajednika arhiva dobiti neizvjesnu
sudbinu. Na to navodi injenica da novi vlasnici, esto puta iz linih ekonomskih
interesa, nisu zainteresirani da zatite dokumentaciju arhivsku grau iz prethodnog
perioda, zato to se njihov interes svodi na dokumentaciju koja je nastala njihovim
dolaskom i preuzimanjem objekta.
Zakon o arhivskoj grai
7
je jasan i decidan. U lanu 14 spomenutog Zakona
kae se: Kada dravni organ, javna sluba, javno preduzee i jedinica lokalne
samouprave prestane sa radom, njihov registraturski materijal u sreenom stanju
i poslije okonanog odabira arhivske grae predaje se dravnom organu, javnoj
slubi, javnom preduzeu i jedinici lokalne samouprave koji preuzimaju njihova
prava i obaveze.
Od pravnog nasljednika treba traiti da se naslijeena arhiva dovede
u sreeno stanje. Takoer, treba da istaknemo tretman zatite arhivske grae u
osnovnim organizacijama gdje je strani kapital dominantan u upravljakom paketu
dionica. Tu se esto puta ne potuje pravna regulativa Republike Makedonije koja
tretira ovu problematiku.
Paralelno sa preuzimanjem dokumentacije steajnih i likvidiranih
organizacija u Dravni arhiv Republike Makedonije i njegova odjeljenja preuzimana
je takoer dokumentacija od drutveno politikih organizacija koje su, tako rei,
prestale sa radom (Savez komunista, Socijalistiki savez radnog naroda Makedonije,
Savez socijalistike omladine Makedonije, sindikati, SIZ ovi, sekretarijati, savjeti,
komiteti, zavodi, komisije, kao i Zavod platnog prometa, Osnovni sud udruenog
rada, Drutveni pravobranilac samoupravljanja, Centar za idejno teoretske poslove
i marksistiko obrazovanje i dr.). Po ovom osnovu preuzeto je 299 fondova sa
ukupnom koliinom od 1.386 knjiga, 1.390 arhivskih kutija i 274 fascikle.
Karakteristian je fond Agencije RM o transformaciji preduzea sa
drutvenom imovinom gdje ima podataka za 2.852 preduzea. Ova dokumentacija
je smjetena u 4.684 registratora, 156 fascikli, i 112 skica i podijeljena je na nekoliko
grupa:
Miljenja i rjeenja: miljenja o transformaciji i rjeenje od Vlade RM,
razni programi i izvjetaji;
7 Sl.novine SRM br. 36/90. i Sl.novine RM br. 36/95.
187
Ugovori o realizaciji, odluke o transformaciji, potvrde od Agencije o
stepenu privatizacije, o primljenim sredstvima za kupovinu dionica, spiskovi
uposlenih;
Odluke Vlade o transformaciji;
Programi o realizaciji transformacije;
Procjena: vrijednosti, odluke o osnivanju, posjedovni listovi, bilansi
stanja;
Sudske registracije: sudska dokumentacija;
Dokaz o vlasnitvu (druga dokumenta): pregled nepokretne imovine,
stepen privatizacije, ugovor o privatizaciji, lokacija sa odobrenjem za
gradnju, izgradnja kupoprodaja poslovnih prostora, koecijent uea
dionica sa drutvenim kapitalom, spisak dioniara kao i pregled strukture,
spisak ponuaa, dostava i potvrde o uplati, potvrde o prioritetnim dionicama,
obine dionice i uplaene dionice.
Dravni arhiv Republike Makedonije i uposleni u Sektoru za inspekcijski
nadzor i zatitu arhivske grae kod imalaca uloili su veliki napor kako bi preuzeli
ovu dokumentaciju i adekvatno je zatitili. Ostaje prisutna dilema da li smo bili
dovoljno uporni, prisutni i uticajni, dovoljno struni, pripremljeni, te kada emo
konano imati dovoljno prostora da preuzmemo i zatitimo ostalu dokumentaciju.
Istina je da vei dio preuzete dokumentacije nije arhivska graa, nego registraturski
materijal. Na alost, jo uvijek nismo nali rjeenje za registraturski materijal iji
rok uvanja nije istekao, a nalazi se kod steajnih i likvidacionih upravnika i nakon
okonanja postupka, iz razloga to Arhiv ne moe da izda saglasnost za njegovo
unitenje, a ne moe ni da ga preuzme.
Kod privatizovanih i reorganizovanih preduzea, novi vlasnici nisu
zainteresirani za staru dokumentaciju koja je nastala prije njihovog dolaska i po
pravilu ele u cjelosti da je predaju nadlenom arhivu ili prijete da e je baciti. Njihov
negativan pristup, kao i nedovoljna struna obuenost, pripremljenost uposlenih
u arhivama kod imalaca ili nemotiviranost za rad imat e dalekosene negativne
posljedice nad stanjem i zatitom dokumentacije. Status i tretman uposlenih u
arhivama kod imalaca ostao je nepromijenjen. Ostao je i dalje nedovoljno cijenjen
i vrednovan. Isto tako postoje odreene nedoreenosti i neodgovarajua regulativa
(Zakon o steaju, Zakon o poreznoj politici, protokoli sudova i dr.) gdje je pristup
i vrednovanje istih dokumentata razliit. Sve ovo ide u prilog potrebi za donoenje
nove pravne regulative (ve je uraen Zakon o arhivskom materijalu) kojim treba
da se razrijee odreene dileme, da se razgranii ta je javni arhivski i registraturski
materijal, a ta je privatni arhivski i registraturski materijal, koja e organizacija biti
i zato nadlena, da se oforme centri za dokumentaciju i sl.
Ovaj tekst nema za cilj da analizira uzroke koji su doveli do ovakvog
stanja. Cilj je da odgovorni imaoci budu animirani i zajednikim naporima
iznaemo odgovarajua rjeenja kako bi se poboljao status i zatita arhivske grae
i registraturskog materijala kod imalaca koji su u fazi statusnih promjena. U tom
188
Dr. Aco ANGELOVSKI
pravcu od gore navedenoga nameu se odreene preporuke za koje mislimo da idu u
prilog ka poboljanju ovog stanja. A to su:
- Da uposleni iz ovog Sektora budu na vrijeme informisani o imaocima koji
su u steaju ili likvidaciji,
- Vea prisutnost i aktivnost inspekcije i strune slube Dravnog arhiva RM i
njegovih odjeljenja kod onih imaoca koji su u fazi stausnih promjena,
- Da nadleni organi (Arhiv, Sud, Steajni savjet i steajni upravnik) nau
zajedniko rjeenje o zatiti arhivske grae i registraturskog materijala kod
imalaca u steaju i likvidaciji,
- Da se steajni i likvidacioni upravnici ne razrjeavaju od strane steajnih
sudija u osnovnim sudovima, sve dok ne dostave zapisnik o izvrenoj
primopredaji arhivske grae u nadleni arhiv (do donoenja nove pravne
regulative),
- Da se donesu odgovarajui zakonski i podzakonski propisi u kojim e se
prevazii odreene dileme u odnosu prema javnoj i privatnoj arhivskoj grai,
registraturskom materijalu, odreenim pravima, dunostima i nadlenostima
u kojima bi se denirali, a sve u funkciji poboljanje stanja dokumentacije
kod imalaca.
Zakljuak
Iako iz dobre namjere, ideja da se u Arhiv preuzima i registraturski materijal
sa duim rokovima uvanja (dosijea uposlenih, platne liste, EVT 2 kartoni, obrazac
M 4), s ciljem da uposlenici iz steajeva i likvidacija, kao i iz privatiziranih i
reorganizovanih organizacija ostvare svoja prava iz radnog odnosa, pokazalo se kao
loa ideja.
Sa eljom da pomogne, u poetku je Arhiv postepeno preuzeo ingerencije
Fonda za penzijsko invalidsko i Fonda za socijalno i zdravstveno osiguranje i
doao je u situaciju da bude servis graana za ostvarivanje njihovih prava. Arhiv je
ostao kao posljednja nada za hiljade otputenih uposlenika. Institucije koje su bile
nadlene za rjeavanje ovog problema, sada sve stranke koje trae da ostvare neko
pravo, neovisno od toga da li organizacija postoji ili ne, iz navike upuuju ih u Arhiv.
Neovisno to je dobar dio depoa napunjen ovom vrstom dokumenata injenica je da
su isti zatieni i da su u funkciji.
Naalost, este su pojave kada se dokumentaciji od mnogih imalaca (koja
nije preuzeta) gubi svaki trag, kao da nije postojala. Baena i unitena ili lei u
nepristupanim prostorijama i objektima zaboravljena od svih. Dugi postupci
steajeva i likvidacija, este promjene steajnih i likvidacionih upravnika, okonanje
steajeva i likvidacionih postupaka bez predaje arhivske grae nadlenom arhivu,
nesreenost i neaktuelnost starih arhiva kod privatiziranih i reorganiziranih
189
organizacija, nedoreenost i neadekvatna pravna regulativa, doveli su do unitenja i
nestanka ove dokumentacije. U prilog gore iznesenom stoji injenica da u veem broju
arhiva kod ove vrste imalaca uposlenici su sa neadekvatnom strunom naobrazbom.
Nedovoljna struna pripremljenost, bez adekvatne edukacije i obuke, neodravanje
odgovarajuih seminara, simpozija, savjetovanja kao i nedostatak adekvatnog
prostora za preuzimanje odgovarajue dokumentacje u arhivama doprinose jo vie
da ovaj problem eskalira.
Radi to breg rjeavanja postojeeg problema treba hitno da se donese nova
pravna regulativa (zakonski i podzakonski propisi) koji e decidno denisati koji je
interes i o emu e se brinuti drava. Isto tako, kakve bi bile nadlenosti Arhiva, a
ko e biti odgovoran za privatni arhivski i registraturski materijal. U ovu aktivnost
svakako trebaju biti ukljueni i drugi relevantni faktori s ciljem da se ouva i zatiti
ono to je ostalo od ove dokumentacije.
Summary
With the good intentions, the idea that in the Archives that takes registry
material with longer periods of storage (les of employees, payroll, EVT - 2 records,
the form M - 4), in order that employees of bankruptcies and liquidations, as well
as privatized and organizations exercise their employment rights, proved to be a bad
idea.
With a desire to help in the beginning of the archive is gradually taken over
jurisdiction of the Pension - Disability Fund for social and health insurance and came
into a situation to serve citizens for exercising their rights. Archive has remained
as the last hope for thousands of laid-off employees. The institutions that were
responsible for solving this problem, now all the parties who seek to exercise a right,
regardless of whether the organization exists or not, the habit of pointing them in the
archive. Notwithstanding the good part depots lled with this kind of documents the
fact that they are protected and that they are operational.
Unfortunately, the frequent occurrence when the documentation of the many
holders (not taken), without a trace, as if it never existed. Dumped and destroyed or
lying in inaccessible areas and objects forgotten by all. How long bankruptcies and
liquidations, frequent changes in the bankruptcy trustee and liquidation, termination
of bankruptcies and liquidation procedures without having to hand over archives
to the competent archives, the unclear and the absence of actuality old archives
with privatized and reorganized companies, incompleteness, and inadequate legal
framework, have led to the destruction and the disappearance of this documentation.
In support of the above the above is the fact that in most of the archives of these
types of holders are employees with inadequate professional education. Lack of
preparedness expert, possessing adequate education and training, failure to maintain
190
Dr. Aco ANGELOVSKI
adequate seminars, symposiums, conferences as well as possessing adequate space
to take the appropriate dokumentation to the archives contribute even more to this
escalating problem.
For the rapid resolution of existing problems we urgently need to adopt new legal
regulations (laws and secondary legislation) which will clearly dene who is interested
and what will be taken care of by the state. Also, what would be the responsibility of
archives, and who will be responsible for private archival material. In this activity
other relevant factors should denitely be involved in order to preserve and protect
what is left of this documentation.
191
Chiara ARTICO
Dravni arhiv u Trstu, Italia
PRIVATIZACIJA JAVNIH EKONOMSKIH SUBJEKATA I
NJEN UTICAJ NA KONZERVACIJU I ZATITU ARHIVSKE
GRAE
Abstrakt: Poetkom devedesetih godina prolog stoljea, u Italiji, drava
da bi spasila javni bilans, poinje naputati tradicionalni sistem direktnih ulaganja,
privatizujui preduzea, javne ustanove i cijele sektore uprave. Politika privatizacije
ima posljedice na pravno stanje arhivske grae, koja se u prvom momentu nalazi
podlona duplom reimu, javnom za dio nastao u ranijem periodu i privatnom za
period koji slijedi.
Kljune rijei: Privatizacija, javni subjekti, arhive, zatita, Arhivska
uprava, Dravni arhivi, Arhivsko nadzornitvo, historija duhana, Dravni monopol.
Proces privatizacije u Italiji (1990.-2005.)
U Italiji se postavio, ve od poetka 20. stoljea, jedan tradicionalan
uticaj drave na ekonomiju, kao direktni proizvoa dobara i usluga, ali i putem
povjeravanja cijelih sektora specijalnim ili samostalnim (neovisnim) preduzeima
1

koje je vodilo neko ministarstvo ili neki javni subjekt, bez pravnih ovlasti, ali sa
posjedovanjem samostalnosti u organizovanju i pravom upravljanja dohodcima
proizalim iz vlastite aktivnosti. Mnogi e se sjetiti Neovisne uprave dravnog
monopola (AAMS), osnovane 1927. godine kao organ Ministarstva ekonomije i
nansija sa zadatkom da obavlja usluge monopola dravne proizvodnje, uvoza i
prodaje soli i duhana i proizvodnje i prodaje kinina (hemijski prozvod koji se koristi
protiv malarije), Samostalno preduzee dravnih eljeznica, osnovano 1945. godine
i voeno od strane Ministrastva za transporte, Samostalno preduzee dravnih
cesta (AASS), osnovano 1946. godine, a koje je 1961. godine postalo Nacionalno
samostalno preduzee cesta (ANAS), koje vodi Ministarstvo za javne radove.
Na ovaj nain se od tridesetih godina pridruuje, na osnovu inicijative
ekonomiste Alberta Beneduea (Alberto Beneduce) direktno uee Drave u
kontroli kapitala preduzea, upravljanjanjem putem javnih subjekata, kao pravnih
javnih subjekata uz iroku samostalnost, podloni neznatnim formalnim kontrolama
i vezanim za politiku i stranke. U periodu faizma imamo primjere kao Institut
1 M. COMEI, Privatizacija javnih ekonomskih subjekata izmeu nansijske krize i novi internacionalni
kontekst (1980.-1995.), Reforme u toku Javni arhivi i arhive preduzea izmeu transformacije,
privatizacije i fuzije, D. PORCARO MASSAFRA, M. MESSINA, G. TAT, Bari 2006, str. 35-45.
192
Chiara ARTICO
italijanskog namjetaja (IMI), osnovan 1931. godine i Institut za industrijsku
rekonstrukciju (IRI), osnovan 1933. godine, ali trend se nastavlja i u periodu republike,
nakon 1948. godine, to potvruju, izmeu ostalih, Dravna ustanova hidrokarburanata
(ENI), osnovan 1953. godine, Dravna ustanova elektro-enregije (ENEL), osnovana
1962. godine
2
. Voenje ustanova i preduzea u posjedu drave je 1956. godine
povjereno Ministarstvu dravnog uea, koje je ukinuto 23.6.1993. godine Zakonom
br. 202, nakon opozvanog referenduma.
Uloga drave u ekonomiji Italije je imala vee uee u odnosu na vodee
evropske zemlje, pa osamdesetih godina, uoi procesa privatizacije, osim rijetkih
izuzetaka sve utilities su javnog karaktera. Upravo tih godina se nagovjetava kriza
organizacionog modela preduzee - organ (ili samostalno preduzee), to svjedoi
transformacija javnih ekonomskih subjekata kao to su Preduzee dravnih eljeznica
sa Zakonom br. 210, od 17.5.1985. godine, Uprava pote i telekomunikacija sa
Dekretom br. 390, od 30.9.1993. godine, preobraenim u Zakon br. 71, od 29.1.1994.,
ANAS u Nacionalnu ustanovu za ceste (ENAS) sa Dekretom br. 143, od 26.2.1994.
godine.
Krajem osamdesetih godina ve je uao u krizu i model dravnog uea
preko ekonomskih javnih subjekata i sezona privatizacije je zapoela upravo sa
reformom instituta za kreditiranje sa tzv. zakonom Amato (Zakon br. 218, od
30.6.1990.), koji nalazi u akcionarskom drutvu najbolji organizacioni model za javno
preduzee. Na poetku slijedee decenije, zavrava tzv. period Prije Republike i
poklapa se sa periodom ekonomske krize i reakcije na politiku korupciju proizale iz
istrage poznate pod nazivom Mani pulite (iste ruke). Poveanje decita bilansa,
privremeni izlazak lire iz Monetarnog evropskog sistema 1992. godine i urba da se
spase dravni rauni, to je uslov da se ponovo ue meu evropske zemlje pripadnice
euro zone, doprinose u odreivanju prelaska imovine pravnih subjekata i preduzea
u ruke privatnih lica, kao jedno od rjeenja u spaavanju dravne ekonomije, uz koju
se pridruuje i prodaja nepokretnih dobara u dravnom vlasnitvu.
Podsticaj procesu privatizacije doao je takoer, i od strane Evropske
unije. Ugovor iz Maastricht (1992.), postavljen od Evropske unije, naglasio je da je
nekompatibilno sa zajdnikim tritem ako drava pomae preduzeima i proizvodnji,
kada isti utiu na razmjenu izmeu drava lanica na nain da lairaju konkurenciju
(l. 92.). Ugovor je predstavljao podsticaj ureenju intervencija drave u ekonomiji.
Naredne godine, tadanji ministar vanjskih poslova, Beniamino Andreatta, potpisuje
protokol koji obavezuje italijansku vladu da smanji zaduenja javnih preduzea do
ziolokog nivoa, tj., nivoa prihvatljivog za privatnog investitora koji djeluje u
uslovima ekonomije trita do kraja 1996. godine. Ugovor takoer, zabranjuje, jer
moe izmijeniti konkurenciju, da Drava u ulozi jedinog partnera daje garancije na
zaduenja kontrolisanih privrednih drutava na 100 % iznosa. Italijanskoj dravi je na
ovaj nain postavljena cesija udjela kapitala u javnim preduzeima
3
.
2 C. GHISALBERTI, Lo Stato, in Riforme in corsa, cit., pp. 27-33.
3 Libro bianco sulle privatizzazioni, a cura del Ministero del tesoro, del bilancio e della
programmazione economica, Roma 2001.
Privatizacija javnih ekonomskih subjekata i njen uticaj na konzervaciju i zatitu arhivske grae
193
Drava na ovaj nain pokree progresivno naputanje uloge direktnog proizvoaa,
poevi od sektora manufakture i nansija, sa ciljem poboljanja ekasnosti
i smanjenja trokova rukovoenja.
4
Naputanje je realizovano kako putem
privatizacije ekonomskih okvira povjerenih direktnom dravnom rukovoenju, tako
i putem privatizacije ekonomskih javnih pravnih subjekata. U hitnoj situaciji krize,
proces pokrenut od vlada, radi razliitog politikog odvajanja i razliitih subjekata
i brzog smjenjivanja, ne slijedi jedan pravi plan. Ipak, je mogue odvojiti prvu
fazu tzv. cold privatization, koja se sastoji od transformacije javnih preduzea u
akcionarska drutva u vlasnitvu drave, od naredne calda (vrue) faze, prodaje na
tritu namjetaja akcionarskog kapitala u javnom vlasnitvu.
Inicijativa prelazi 1992. godine od javnih pravnih subjekata u centralnu
politiku mo. Sve do tada zakon Amato je predviao transformaciju kreditorskih
ustanova u akcionarsko drutvo, dozvoljavajui cesiju manjinskih kvota privatnom
vlasnitvu. U kreditorskom sektoru nestanak ekonomskih javnih subjekata zavisio
je, barem formalno, od slobodne odluke pojedinih kreditorskih instituta
5
. Iste
godine ministar trezora, Guido Carli, imenuje parlamentarnu komisiju sa ciljem
spaavanja javnih nansija, proirenja nacionalnog akcionarskog trita, privlaenja
vanjskog kapitala i poboljanja, smjetavajui u konkurentski reim, ekasnost
javnih preduzea.
Program reorganizovanja IRI, ENI, ENEL, IMI, BNL i INA je prihvaen
od Savjeta ministara 30.11.1992. godine: drava bi zadrala 51% kvota drutva, a
privatizacije bi zapoele od konkurentskih preduzea poeljnih na tritu, dok za
preduzea u tekim nansijskim uslovima prvo je bilo predvieno ozdravljenje.
U ovoj prvoj fazi formalnih ili nesklonih privatizacija drava se odrekla dijela
vlastitih aktivnosti, na osnovu kojih je odravala jedan oblik kontrole putem
mogunosti imenovanja nekih lanova upravnih odbora i izvravanja od strane istih
mogunosti davanja veta na odreene argumente.
iampijeva (Ciampi) vlada (1993.-1994.), koja 1993. godine naslijeuje Amatovu
(Amato) vladu, nastavlja istim putem i sa Zakonom br. 474, od 30.7.1994. godine,
tzv. Zakonom privatizacije, denira tehnike prodaje (dozvoljene su javne ponude
i privatni pregovori), postavljajui obaveze na cesije uea i odreuje pravo
prvenstva u korist drave. Za aktivna preduzea u sektorima odbrane, transporta,
telekomunikacija, energije i javnih usluga predviena je golden share, jedna
privilegovana kvota uea koja garantuje Ministarstvu trezora imenovanje barem
jednog upravnika i jednog lana sindikalnog vijea, osiguravajui istima mo veta
na operacije fuzije, dijeljenja, promjena drutvenog predmeta. Za aktivna drutva
nabrojanih sektora, kojima se pridruuju osiguravajue i bankarske kompanije,
moe biti uveden jedan limit akcionarskog posjedovanja od 5%.
Prva Prodijeva vlada (1996.-1998.) slijedi nastavak programa privatizacije
sa glavnim ciljem pristupanja euru sa prvom grupom drava lanica Evropske
4 E. BARUCCI-F. PIEROBON, Le privatizzazioni in Italia, Roma 2007., pp. 144.
5 M. CLARICH, Privatizzazioni e trasformazioni in atto nellamministrazione italiana, in Studi e
note di economia, n. 1/1996., pp. 21-42.
194
Chiara ARTICO
unije. Debata se pomjera na neophodnost nastavka liberalizacije, preliminarnih
privatizacija, u sektorima kao to su telekomunikacije i isporuka energije. Nakon
1994. godine Italija je predmet jedne procedure prekraja od strane Evropske unije
na prirodu golden share, koja je time bila ograniena i ureena sa tri zakonodavne
intervencije (Zakon br. 488, od 23.12.1999.; Zakon br. 350, od 24.12.2003., tzv.
Finansijski zakon za 2004 i Zakon br. 266, od 23.12.2005, tzv. Finansijski zakon
za 2006).
Proces privatizacije nastavlja suzdranim ritmom do kraja devedesetih
godina prolog stoljea, kada zakonodavni Dekret br. 300, od 30.7.1999. godine
osniva, za rukovoenje funkcijama koje su vrili zavodi za prihode, carine, teritoriju
i one vezne funkcije koje su vrili drugi uredi ministarstva, etiri poreske agencije:
Agenciju za prihode, Agenciju za carine, Agenciju za teritoriju i Agenciju za dravno
dobro. Agencijama su prebaene pravne ovlasti, moi i nadlenosti.
U nastavku su nabrojani glavni normativni akti koji su oznaili proces
privatizacije od 1990. do 2005.
6
:
Zakon br. 218,
30.7.1990., tzv.
Zakon Amato
Odredbe za oblast prestrukturiranje i integraciju imovine
kreditorskih instituta sa javnim pravom.
Zakon nalae transformaciju kreditorskih subjekata u
akcionarskom drutvu koje radi u kreditnom sektoru.
Zakonodavni
Dekret br. 356, od
20.11.1990.
Odredbe za oblast prestrukturiranja i ureivanja
kreditorskih grupa.
Primjena zakona nalae transformaciju javnih banki u
akcionarska drutva i cesiju manjinskih i privatnih kvota.
Zakonodavni
Dekret br. 386,
od 5.12.1991.,
preobraen u
Zakon br. 35, od
29.1.1992.
Transformacija javnih ekonomskih subjekata, otputanje
dravnog uea i otuenje imovinskih dobara podlonih
ekonomskom rukovoenju.
Predvianje mogunosti transformiranja subjekata za
voenje dravnog uea, drugih javnih ekonomskih
subjekata i samostalnih dravnih preduzea u akcionarska
drutva i cesije uea privatnim licima, putem odobrenja
od strane Savjeta ministara.
Zakonodavni
Dekret br. 333,
od 11.7.1992.,
preobraen u
Zakon br. 359 od
8.8.1992.
Hitne mjere za spaavanje javnih nansija.
Transformacija subjekata za rukovoenje (IRI, ENI, INA,
ENEL) u akcionarska drutva, ije akcije su dodijeljene
Ministarstvu trezora.
6 Cfr. BARUCCI-F. PIEROBON, Le privatizzazioni, cit., p. 39.
195
Zakonodavni
Dekret br. 340, od
18.7.1992.
Suspenzija Ustanove za uee i nansiranje zanatske
industrije EFIM.
Rjeenje Savjeta
ministara od
30.12.1992.
Prihvatanje programa preureenja predstavljenog od
ministra trezora; privatizacija subjekata: Credito italiano,
INA, SME.
Rjeenje CIPE od
30.12.1992.
Direktive koje sadre naine i procedure cesije uea Drave
u akcionarskim drutvima proizalim iz transformacije
javnih ekonomskih subjekata i samostalnih preduzea.
Denisanje procedure privatizacija, putem javnih ponuda
prodaje, javnih licitacija i privatnih pregovora.
Direktiva
predsjednika
Savjeta ministara
od 30.6.1993.
Pokretanje privatizacije subjekata: ENEL, INA, Comit,
Credit, IMI, STET, AGIP.
Zakon br. 432, od
27.10.1993.
Osnivanje Fonda za amortizaciju vrijednosnih papira
Drave.
Fondu su dodijeljeni dohodci od otputanja.
Zakon br. 474, od
30.7. 1994.
Norme za ubrzavanje procedura otputanja uea Drave
i javnih subjekata u akcionarska drutva.
Tzv. Zakon o privatizacijama. Tehnike dozvoljenih prodaja
su javna ponuda i privatni pregovor; predviene su obaveze
za cesiju uea i pravo prvenstva i prednosti Drave.
Direktiva
Ministarstva
trezora od
novembra 1994.
Razvrstavanje aktivnosti bankovnih fondova, u roku od pet
godina, i cesija kontrole dodijeljenih banaka.
Zakon br. 481. Od
14.11.1995.
Norme za konkurenciju i regulisanje usluga javne koristi.
Osnivanje Organa za regulisanje slubi javne koristi.
Denisanje opih principa za osnivanje neovisnih organa
ureenosti; osnivanje Organa za elektrinu energiju i gas i
Organa za telekomunikacije.
196
Chiara ARTICO
Zakonodavni
Dekret br. 58, od
24.2.1998.
Jedinstveni tekst odreivanja materije nansijske
intermedijacije.
Zakonodavni
Dekret br. 300, od
30.7.1999.
Reforma organizacije Vlade, prema normi l. 11, Zakona
br. 59, od 15.3.1997.
Osnivanje etiri poreske agencije.
Zakon br. 488, od
23.12.1999.
Odredbe za formiranje godinjeg i viegodinjeg bilansa
Drave (Finansijski zakon 2000).
Ogranienja za izvoenje golden share.
Zakon br. 350, od
24.12. 2003.
Dodatno denisanje izvoenja golden share.
Zakon br. 266, od
23.12.2005.
Predvianja mogunosti putanja akcija rezervisanih za
neke akcionare u drutvu gdje je Drava akcioner.
Dravna uea su predstavljala znaajan dio u sektorima za transport,
infrastrukture, javne usluge i kreditne institute. Na kraju procesa slika dravnog
uea u ekonomiji je znaajno promijenjena. U periodu od 1992. do 2005. godine
bilo je 125 privatizacija ija ukupna vrijednost cesije je bila preko 140.000 miliona
eura; vrijednost privatizacije i direktnog uea Ministarstva za ekonomiju i IRI-ja,
od ega od godinjeg rauna iz Izvjetaja Parlamentu o privatizacijama, objavljenog
od Ministaratva trezora, je 122,236 miliona eura.
7
. Prihodi od privatizacija
prvenstveno se ulijevaju u Fond za amortizaciju dravnih vrijednosnih papira, koji
ine znaajan izvor izdravanja i namijenjeni su smanjenju duga.
8
Meu glavnim
privatizovanim subjektima i preduzeima pojavljuju se: Credito italiano (1993),
Komercijalna italijanska banka (1994), IMI (1994), INA (1994), SME (1994), ENI
(199), Bankarski institut San Paolo (1997), il Banco di Napoli (1997), Telecom Italia
(1997), BNL (1998), ENEL (1999), Finmeccanica (2000), Italijanski duhan (2003).
7 Od 1994. godine, prve operativne godine, 31. decembra 2010. godine, ukupne sume pristigle
u Fond za amortizaciju dravnih vrijednosnih papira su iznosile 121.102 miliona eura. Podaci se
preuzimaju iz izvjetaja Parlamentu o privatizacijama, koje je godinje inilo Ministarstvo za trezor (od
2001. godine Ministarstvo za ekonomiju i nansije).
8 Cfr. Izvjetaji o privatizacijama, sainjen od Ministarstva za ekonomiju i nansije, Rim 2011.
197
Arhive privatizovanih subjekata i agencija
Sa privatizacijom su se javni subjekti direktno transformisali u akcionarska
drutva, dok su samostalne uprave i specijalna dravna preduzea prvo bila
transformisana u javne subjekte, a zatim naknadno u akcionarska drutva. Akcije su
na poetku dodijeljene u potpunosti Ministarstvu tresora, a nakon toga su stavljene
na trite akcijama. Promjena pravnog reima ukljuenih subjekata, iz javnog u
privatni sektor, imala je posljedice i na ureenje njihovih arhiva, tj., arhivske grae.
U Italiji arhivska graa podrvgnuta zatiti Arhivske uprave regulisana je
reimom koji razlikuje arhivsku grau proizvedenu od drave i arhivsku grau
proizvedenu od javnih subjekata. Normativni tekst vezan za artikulaciju i zadatke
Arhivske uprave u godinama privatizacije bio je Dekret Predsjednika Republike br.
1409, od 30.9.1963. godine, nakon kojega je uslijedio Dekret br. 42, od 22.1.2004.
godine Kodeks o kulturnim dobrima i okolini.
Za dravnu arhivsku grau (arhivska graa proizvedena od pravnih i
administrativnih ureda), zatita je povjerena Komisijama za nadzor, nadlenim da
prave prijedloge za kartiranje. Poto se radi o dokumentaciji dravnoga dobra
9
,
nadleni subjekt za odobrenje prijedloga je Generalna direkcija za arhive. Kada
tzv. historijska dokumentacija (arhivska graa) napuni etrdeset godina od njenog
nastanka, predaje se na dalje uvanje Draavnom arhivu nadlenom za teritoriju.
Arhivsko nadzornitvo je nadleno za nadzor arhiva javnih subjekata, kao i
za odobravanje kartiranja dokumentacije. Nadzor pokriva takoer, arhive privatnih
subjekata proglaenih od kulturnog interesa; odluka o proglaenju obavezuje
vlasnika, izmeu ostaloga, da garantuje zatitu, te da ne smije pomjerati ili izgubiti
arhivsku dokumentaciju, te da ne izvozi dobra van nacionalnog terena, kao i da
nadzornitvu prijavi eventualna pomjeranja vlastite arhivske dokumentacije.
Na kraju, arhive privatnih subjekata koje nisu proglaene kulturnim interesom
nemaju zatitu drave i stvaralac nema nikakvu obavezu zatite dokumentacije koju
proizvodi.
Nadlenost zatite arhivske dokumentacije je promijenjena sa
transformacijom subjekata stvaraoca u akcionarska drutva, podlona sada privatnom
reimu: za javne subjekte nadzorni organ je ostalo Arhivsko nadzornitvo, dok u
sluajevima gdje je privatizacija ukljuila sektor Dravne uprave nadlenost je prela
od Dravnog arhiva na Arhivsko nadzornitvo, gdje je rad postao znatno pogoran.
10

Sve arhive javnih subjekata bile su ureene lanovima od 30 do 35 Dekreta
Predsjednika Republike br. 1409, od 30.9.1963. godine (Nadzor nad arhivama
javnih subjekata), bez mogunosti primjene, u sluaju o kome govorimo, odredbe
9 U smislu l. 822.-833. Civilnog kodeksa, arhive, kao pokretna dobra proglaena od historijskog,
arheolokog i umjetnikog znaaja, smjetena u muzeje, galerije slika i biblioteke pripadaju javnom
dravnom dobru. J avna dravna dobra su neotuiva i ne mogu, prema normativima, biti predmet prava
treih lica.
10 M. E. MARINELLI, Le privatizzazioni e i loro riessi sulla tutela degli archivi, in Rassegna degli
Archivi di Stato, n. s. III (2007) I, pp. 171-179.
198
Chiara ARTICO
lana 32, koji je predviao predaju Dravnom arhivu dokumentacije ugaenih javnih
subjekata. Nakon promjene u akcionarsko drutvo, ureenje se vrilo odredbama od
lana 36 do lana 45 istoga Dekreta (Nadzor nad privatnim arhivama od znaajnog
historijskog interesa). Nadzornitvo je pribavilo proglaenje o interesu za drutva
koja su naslijednici prethodnih javnih subjekata i preuzelo je njihovu arhivsku
dikumentaciju.
Arhivska uprava je pokuala koordinirati prelaz sektora Dravne uprave
u javne ekonomske subjekte i dalje u akcionarska drutva
11
: komisije za nadzor,
prethodno imenovane, dale su uputstva kako bi zatitile u reimu prorogatio
(odgoda), poslove kartiranja i preuzimanja (gdje je bilo mogue komisije su bile
integrisane jednim predstavnikom u Arhivsko nadzornitvo). Kako se radilo o
materijalu od dravnog znaaja, kartiranje je moralo biti odobreno od nadlene
Slube Generalne direkcije za arhive, a ne i od Arhivskog nadzornitva, koje e biti
nadleno za odobrenje kartiranja dokumentacije nastale nakon privatizacije.
Razjanjenje se desilo 1997. godine, pomou miljenja Dravnog savjeta br.
2653/94, prema kojem: privatizacija nije naslijedni dogaaj... nego je vie jedan
dogaaj transformacije pravnog statusa nekog subjekta, koji u svom postojanju,
ostaje isti, a mijenja mu se samo reim vezan za dokumente i odnose. Ono to slijedi
je da institucionalna transformacija subjekta stvaraoca ne utjee na pravnu prirodu
arhiva: za ve proizvedenu dokumentaciju priznaje se poseban znaaj navedenog
reima za javne arhive. Prenos arhivske grae subjektima sa privatnim pravom ne
mijenja njen status i relativne obaveze ostaju na teret novih vlasnika, kako e biti
potvreno od slijedeeg Kodeksa za kulturna dobra.
12.

Arhiva privatizovanog subjekta se tako nala podinjena dvojici razliitih
reima, za raniji period i onaj nakon privatizacije. Za raniji period, reim nastavlja
biti javnog karaktera, ali sa razlikom izmeu arhivske dokumentacije ve
proizvedene od dravnih bivih uprava, koja ostaje dravno dobro (na koji se ne
primijenjuje miljenje Dravnog savjeta), i arhivske dokumentacije proizvedene
od javnih privatizovanih subjekata. U prvom sluaju, dokumentacija nije vie
operativna u djelovanju novoosnovanih drutava i trebala je u smislu l. 24, Dekreta
Predsjednika Republike br. 1409, od 30.9.1963, biti predata nadlenim Dravnim
arhivima, koji su se nali u situaciji nedostatka prostora, te su se esto odbijala nova
preuzimanja dokumentacije. Kada je nedostatak prostora proizveo odbijanje novih
prijema dokumentacije uzaludan je bio posao nadzornikih komisija, te se nala u
opasnosti budunost dokumentacije, koja je povjerena subjektu stvaraocu. U drugom
sluaju, arhiva ve proizvedena od javnih privatizovanih subjekata ostaje neotuiva
i neophodno podlona javnom reimu i nadzoru Arhivskog nadzornitva. Za period
11 M. E. MARINELLI, Problemi di tutela tra vecchie e nuove trasformazioni degli enti pubblici
economici in Riforme in corsa, cit., pp. 159-163.
12 M. G. PASTURA, La legislazione per gli archivi, pp. 20-22, dispense del corso tenuto nellanno
accademico 2009-2010 alla Scuola speciale per archivisti e bibliotecari dellUniversit degli studi di
Roma La Sapienza disponibili allindirizzo
<http://w3.uniroma1.it/ssab/new/programmi2010/slide_pastura/legislazione_archivi.pdf>.
199
nakon privatizacije razvijanje arhive spada pod privatni reim. Cilj koji je slijedio
Dravni savjet je bio da se obezbijedi kontinuitet u zatiti arhivske dokumentacije
nastale prije privatizacije, ipak ostaje nedoslijedan, prekren je princip jedinstvenosti
arhive
13
.
Dekret br. 42, od 22.1.2004. godine i Kodeks kulturnih dobara i okolia
su denisali pitanje, predviajui da za kulturna dobra nabrojana u l. 10, stav 2,
meu kojima se pojavljuju arhive i pojedinani dokumenti drave, regija, drugih
teritorijalnih javnih subjekata, kao i svakog drugog subjekta i javnog instituta nije
potreban zahtjev za proglaenje kulturnog interesa. Osim toga, ta dobra ostaju
podinjena zatiti i kada subjekti kojima pripadaju promijene na bilo koji nain
svoju pravnu prirodu (l. 13). Na ovaj nain nestaje dupli reim, koji se stvorio
za arhive javnih privatizovanih subjekata, zajedno sa posljedinom potrebom
proglaenja kulturnog interesa.
Primjer spaavanja arhive Ustanove italijanski duhani (ETI): sluaj
Manifakture duhana u Trstu
Nova drutva nastala privatizacijom esto su pokazivala interes zatite
vlastite dokumentacije starijeg datuma i ulagala sredstva za valorizaciju vlastite
arhivske dokumentacije, povjeravajui voenje poslova i privatnim licima. Arhivska
uprava se obavezala dati tehniko-naunu saradnju i konsultacije, putem sklapanja
ugovora i stvaranjem komisija sainjenih od arhivista Generalne direkcije za arhive
i Arhivskog nadzornitva i predstavnika nadlenog ministarstva. Meu primjerima
saradnje, pamte se la Cassa per il Mezzogiorno, koja je 1992. godine postala Agencija
za promociju razvoja juga (AGENSUD), Uprava pote, pretvorena 1993. godine u
javni ekonomski subjekt Poste italiane, a poslije u e Poste italiane spa, Bankarski
institut San Paolo iz Torina
14
, Italijanski duhani (ETI).
ETI je osnovan 1998. godine kao naslijednik Samostalne uprave dravnog
monopola (AAMS)
15
. AAMS, od kojeg ETI preuzima nadlenosti za materiju
proizvodnih i komercijalnih aktivnosti (izuzetak su loto i lutrije), predstavlja
13 I.P. TASCINI, Lattivit di vigilanza sugli archivi degli enti privati: alcune riessioni in Le carte
preziose. Gli archivi delle banche nella realt nazionale e locale: le fonti la ricerca, la gestione e le
nuove tecnologie, a cura di G. TAT, Trieste 1997, pp. 267-274.
14 Sullarchivio del Gruppo Sanpaolo IMI cfr. M. BRIGNONE, A. CANTALPPI, M. DE LUCA PICIONE, Gli
archivi del gruppo Sanpaolo IMI dalla privatizzazione alle fusione del 2002, in Riforme in corsa,
cit., pp. 303-308. Sugli archivi delle banche in relazione ai processi di fusione e concentrazione cfr. S.
CARDARELLI, Archivi delle Banche, processi di concentrazione e cultura: alcune riessioni in Riforme
in corsa Riforme in corsa, cit., pp. 287-290.
15

Sulla storia dellAmministrazione autonoma dei Monopoli di Stato e del successivo Ente tabacchi
italiani cfr. A. PETROCCELLI, Il Monopolio di Stato ed evoluzione dei suoi rapporti con la Tabacchicoltura
Italiana. Amministrazione Autonoma dei Monopoli di Stato, Cava de Terreni 1997. Sul recupero
dellarchivio cfr. M. SQUADRONI, Il recupero e la salvaguardia di alcuni archivi dellex Ente tabacchi
italiani gi Amministrazione autonoma dei Monopoli di Stato, in Riforme in corsa , cit.,, pp. 149-
158.
200
Chiara ARTICO
posljednje poglavlje historije posjedovanja soli i duhana od strane italijanske drave,
zapoete 1865. godine, odmah nakon ujedinjenja Italije, stvaranjem monopola
na uzgajanje duhana. Proizvodnja duhana i pitanja vezana za monopol bili su
koncentrisani i povjereni 1893. godine Generalnoj direkciji za oduzimanje, od koje
su zavisili Centralni tehniki ured za uzgoj, na perifernom nivou, Direkcije odjeljaka
za uzgoj duhana. Svaki periferni ured se bavio upravljanjem i tehniko-skalnim
nadzorom uzgoja i koordinacijom slubi za nabavku sirovima i razgranavao se u zone
za nadzor (vie zona je formiralo odjel za nadzor). Ovo teritorijalno razgranavanje
odnosilo se i na Trst, poevi odmah nakon rata, kada je grad postao dio Italijanskog
kraljevstva.
Godine 1920. Generalna direkcija za monopol osniva u glavnim gradovima
provincija sa preko 100 hiljada stanovnika dravne preprodaje, koje je vodila direktno
Uprava. Prve dravne preprodaje dravnog i stranog duhana, imale su sjedite u
Rimu, Milanu, Torinu, Veneciji, enovi, Firenci, Napulju, Trstu i Kataniji.
16
Transformacijom Generalne direkcije od oduzetih posjeda nastaje AAMS,
Dekretom br. 2258, od 8.12.1927. godine, preobraenim u Zakon br. 3474, od
6.12.1928. godine Uprava ima zadatak obavljanja usluga monopola proizvodnje,
uvoza i prodaje soli i duhana i proizvodnje i prodaje kinina u dravi. Ista ima
neovisno ureenje, daje impuls istraivakim aktivnostima pri uzgoju, transformaciji
i industrijskoj obradi duhana. to se tie uzgoja duhana, Uprava se ralanjuje na 11
odjelnih direkcija, 15 agencija za uzgoj i 875 specijalnih koncesija.
Postojanje AAMS-a se zavrava 1998. godine sa nastankom ETI-a (Dekret
br. 283, od 9.7.1998.), preobraenjem u akcionarsko drutvo, to je predvieno da
se zavri u roku od dvadesetetiri mjeseca od osnivanja novog Upravnog savjeta,
tj., 2000. godine. Proces privatizacije zavrava se zatvaranjem proizvodnih objekata
rasprostranjenih na cijelom nacionalnom teritoriju, meu kojima i onaj u Trstu. ETI
je kupljen 2004. godine od strane British American Tobacco, kada se mijenja i njen
naziv u British American Tobacco Italia.
Poslove oko preuzimanja arhive bivega ETI je ilustrovao Mario Squadroni
uporeujui podatke sa istoimenim direkcijama u Milanu, Bolonji, Firenci, Perui,
Veroni i Agenciji u Carpan (Vicenza). U jednu akciju preuzimanja je takoer, bio
ukljuen i Dravni arhiv u Trstu, koji je 2011. godine radio na odabiru i preuzimanju
arhivske dokumentacije podrune direkcije u Trstu, ija aktivnost je zavrena odmah
po osnivanju ETI-a.
U Trstu su postojale odmah nakon rata Podruna direkcija za uzgoj duhana
i sjedite jedne Dravne prepodaje. Sjedite Manufakture duhana
17
se javlja mnogo
kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, tokom industrijske ekspanzije grada koji je
vraen pod italijansku upravu.
16

G. DIANA, La storia del tabacco in Italia II. La coltura e lindustria del tabacco dalla Regia
Cointeressata agli inizi del novecento in Il Tabacco 2000 n. 8, pp. 77-90; ID, La storia del tabacco
in Italia. III. Dalla formazione del Monopolio di Stato no alla 2a guerra mondiale, in Il Tabacco
2000 n. 8, pp. 91-103.
17 Cfr. S. CENZON, Il peso del fumo nel vento. Storia della Manifattura Tabacchi di Trieste, Trieste
2011, pp. 156.
201
Projekt napravljen od inenjera Salvator Rosa Grazi, iz februara 1957.
godine, predvia prostore za proizvodnju, ali i prostore za vrti, obdanite i osnovnu
kolu za djecu uposlenika, te prostore za smjetaj osoblja premjetenog iz drugih
sjedita. Sjedite je sagraeno u industrijskoj zoni, izmeu Opina Trst, Mua i
San Dorligo della Vale, kako bi mogao koristiti i ve postojeu eljezniku prugu.
Poslovi izgradnje su se vrili u dva dijela i zavrili 1964. godine, te je slijedee godine
Manufaktura zapoela sa radom. Objekat jo uvijek postoji i zauzima povrinu od
52.300 m. Prenosom vlasnitva nekretnine nansijskom drutvu Fintecna s.p.a.,
koje kontrolie Ministarstvo ekonomije, 1999. godine, zapoelo je zatvaranje
Manufakture. Ostao je samo jedan sektor za depozit zaplijenjenih duhanskih
prozvoda iz inozemstva (zatvoren 2011.).
U ovom prelasku se dogodio gubitak najveeg dijela arhive. Ono to
je ostalo spaeno je 2011. godine od strane zaposlenog osoblja Dravnog arhiva
u Trstu, koje je izvrilo kontrolne preglede u gotovo ve ispranjenim objektima,
u namjeri da obezbijedi zatitu ono malo dokumentacije koja je ostala: radi se o
desetak metara dunih sa vremenskim periodom od 1919. do 1998. godine, nastalih u
radu Podrune direkcije iz Trsta. Svjedoenja prvog dijela dokumentacije, iz perioda
prije Drugog svjetskog rata, su neznatna
18
i odnose se na oblast cijele Provincije
Trst, koja je dvadesetih godina prolog stoljea obuhvatala i dio sadanje Slovenije.
Nadlenosti Manufakture duhana su bile iroke i ukljuivale su proizvodnju
duhana (do 1970.), dostavljanje pastorizovane i jestive soli za industrijske potrebe,
kontrole, licence za preprodaju, borbu protiv krijumarenja duhanskih proizvoda.
Dokumentacija pohranjena u Dravni arhiv sadri i serije verbalnih procesa vezanih
za krijumarenje, dostavljanje pastorizovane i jestive soli za industrijske potrebe,
kretanja duhana, dostavljanje uvoznog duhana, licence za otvaranje preprodaje soli
i duhana. Nedostaje kompletna dokumentacija vezana za zaposleno osoblje, pa je
mogue pretpostaviti da je predata novim vlasnicima. Ono to je spaeno i preuzeto
predstavlja neznatan dio, ali ipak raprezentativan, pozamane arhive koja se sigurno
formirala tokom cijele aktivnosti Manufakture.
Zakljuci
U Italiji od tridesetih godina je na snazi sistem mijeane ekonomije, u kojoj
drava pridruuje uz ministarsku upravu i upravu javnih subjekata, sa nadlenostima
u stratekim sektorima. Na poetku devedesetih godina prolog stoljea, da bi se
poboljala ekasnost i smanjili trokovi rukovoenja, poinje prestanak dravnog
uplitanja u ekonomiju. Proces privatizacije zapoinje pokretanjem tzv. Zakona
Amato (Zakon br. 218, od 30.7.1990.), a vezan je za kreditne institute, da bi se
ukljuio zatim i sektor osiguranja, energetike, eljeznica, pote i rukovoenja
mreom autoputeva.
18 Iz ovoga prvog dijela su odabrane broure i reklamni materijal predstavljen u ilustracijama
ovoga rada.
202
Chiara ARTICO
Institucionalna promjena donosi probleme vezane za nadlenost nad
arhivama koje su prele iz javnog reima u privatni. U Italiji dravne arhive su
potinjene nadzoru Dravnih arhiva, dok su arhive javnih subjekata i privatnih
subjekata proglaenih od kulturnog interesa potinjene nadzoru Arhivskog
nadzornitva.
Akcionarska drutva nastala iz privatizacije su naslijedila dokumentaciju ve
potinjenu zatiti Arhivske uprave, kojoj je Dravni savjet (miljenje br. 2653/94, od
8.10.1997.) priznao poseban znaaj javnog obiljeja. to se tie dokumentacije koja
je nastala poslije privatizacije, novi Kodeks za kulturna dobra (Dekret br. 42, od
22.1.2001.) je odredio da arhive ostaju potinjene zatiti, bez potrebe proglaenja
istih kulturnim interesom.
to se tie perioda prije privatizacije, za nadzor i zatitu primjenjuje se
razliit tretman, za arhive nastale od dravnih privatizovanih uprava i arhive nastale
od javnih privatizovanih subjekata: prvi, prethodno su bili pod nadzorom Komisija
imenovanih u Dravnim arhivima i ostaju dobra od dravnog znaaja namijenjena
da se predaju nadlenim Dravnim arhivima (koji esto nisu u stanju da ih preuzmu
zbog nedostatka prostora); drugi zadravaju javni karakter i njihova zatita je
u nadlenosti subjekta stvaraoca ili onoga ko je nakon fuzije i cesije postao njen
vlasnik.
Dokumentacija stvorena nakon privatizacije u oba sluaja je pod privatnim
reimom: arhive ostaju kod subjekta stvaraoca, a nadzor i zatita su u nadlenosti
Arhivskog nadzornitva.

Summary
Since the 1930s Italy has had a mixed economy with Government Ministries
supported by an administration supervising public bodies which were tasked to
oversee strategic sectors. At the beginning of the 1990s, with a view to improving
efciency and reducing costs, the State decided to reduce its involvement in the
economy. The process started with the Amato law (30 J uly 1990, Law 218) which
concerned banks and then passed to the insurance sector, energy, railways, postal
service and management of the motorways.
This institutional change raises the problem of responsibility for archives
which have passed from State control to the private sphere. In Italy State public
records and documents archives are supervised and protected by State Archives
while the archives of public bodies and private citizens of cultural interest are subject
to the supervision of Archival Authorities.
Companies formed by the process of privatisation have thus inherited
documents already protected by Archival Administration which have been recognised
as retaining their public nature under the new law regarding cultural patrimony
(22 J anuary 2001, Law 42). This law provides that the archives remain subject to
203
protection, with no need for a declaration of cultural interest, even if the owners
change their juridical nature.
Before the privatisation, with regard to preservation and safeguarding
a distinction should be made between archives produced by privatised State
administrations and archives produced by privatised public bodies: the former,
previously subject to the supervision of Committees appointed by the State Archives,
remain State property to be sent the pertinent State Archives, which often are not
able to accept them because of lack of space; the second are of a public nature and
their preservation is the responsibility of the producer or whoever, as a result of
mergers and/or transfers, becomes the owner.
Documents and records successive to privatisation are in both cases subject
to a private regime and are subject to the protection of the Archival Authorities.

Prilog 1 Sign of an authorized dealer of cooking salt. The State monopoly administration was
the only producer and supplier of salt and tobacco. s.l., (1935 c.)
(Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73)
204
Chiara ARTICO
Prilog 2. Kako se razlikuju biljni i ivotinjski paraziti, Borgo San Lorenzo, Tipograa
Mazzocchi, 1935, str. 48. (Advertisement for an insecticide made from nicotine and
instruction for use. The insecticide was produced and sold by the State monopoly
administration.) Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73.
205
Prilog 3. FRANCESCO MAIOCCO, Pasterizovana so za prehranu ivotinja,
Borgo San Lorenzo,
Tipograa Mazzocchi, 1936 , str. 20. (Advertisement for breeding salt.)
Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73
206
Chiara ARTICO
Prilog 4. Roma, November 24 1936 Tarifa javne prodaje ibica.
(Selling price of matches.), Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73
207
Milano, April 7 1933., Advertisement for cigarettes.
Dravni arhiv Trst, Manifattura tabacchi, b. 73
209
Ivana POSEDI
Dravni arhiv u Varadinu
PROBLEMATIKA VREDNOVANJA ARHIVSKOG I
REGISTRATURNOG
GRADIVA IZVAN ARHIVA
Abstrakt: S obzirom da se u dananje vrijeme razvojem tehnologije
pojednostavila i pojeftinila izrada velike koliine pisanog i elektronskog gradiva,
neophodno je uiniti i vrednovanje kod stvaratelja, da se redovito odabire gradivo sa
ogranienim rokovima uvanja, kako bi se u arhiv ubudue preuzelo samo gradivo
od trajnog znaenja. U lanku se obrauje stanje na terenu s kojim se susreemo
prilikom vrednovanja gradiva i izrade posebnih popisa koje su duni obaviti
stvaratelji.
Kljune rijei: Arhiv, popisi, stvaratelji, vrednovanje, izluivanje.
Uvod
Kao samostalne ustanove arhivi poinju djelovati u 18. stoljeu kada im
je osnovna djelatnost u pravilu bila trajno uvanje gradiva. Razvojem tiskarstva i
novih tehnologija zapoela je era velike produkcije spisa, kojom su arhivi uvidjeli
da nije dovoljno samo uvati gradivo ve je potrebno voditi rauna o gradivu u
nastajanju. S obzirom da je nakon 1945. godine unitena velika koliina arhivskog
gradiva za razdoblje od 1850. do 1945. godine uvidjela se vanost postojanja arhiva i
povezanost arhivske slube i pismohrana. Iako se u tadanje vrijeme nastojalo spasiti
arhivsko gradivo od unitenja zbog premalog broja arhiva i arhivskih djelatnika
dolo je do samovoljnog i neodgovornog unitavanja arhivskog gradiva, pa je tako
prema nekim izraunima uniteno ak 90% cjelokupnog arhivskog gradiva nastalog
u periodu 1850.1945. godine s podruja sjeverne Hrvatske.
1

Takav razvoj dogaaja nakon 1945. doprinio je osnivanju veeg broja arhiva
u kojima se osim brige o arhivskom gradivu unutar arhiva, poinje voditi i briga
o gradivu u nastajanju, te se unutar arhiva osnivaju takozvane vanjske slube koje
su ustrojene radi zatite arhivskog gradiva izvan arhiva.
2
Od tada se pokuavaju
donijeti propisi koji bi potaknuli stvaratelje na brigu o gradivu u nastajanju.
1 Kreimir Nemeth: O nekim pitanjima organizacije arhivske slube u NR Hrvatskoj, Arhivski
vjesnik, br. 1, Zagreb, 1958., str. 394.
2 Darko Rubi: Stanje i prioriteti rada arhivske vanjske slube u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, br. 45,
Zagreb, 2002., str. 11.
210
Ivana POSEDI
S obzirom na razvoj dogaaja, postupno se uvidjela nunost vrednovanja
gradiva, te se pokuavaju utvrditi uloge arhivista u vrednovanju arhivskoga gradiva,
koje je dovelo do razliitih teorija, ciljeva i metodologije vrednovanja, pri emu
imamo tri osnovna tipa teorijskog pristupa:
a) uprava odreuje to e se uvati, a arhivisti su samo uvari onoga to
su dobili od uprave (naglasak je na primarnoj vrijednosti zapisa);
b) arhivisti utvruju vrijednost svih zapisa (polazi se prvenstveno od
sekundarne vrijednosti) i
c) suradnja uprave i arhivista ili rad profesionalnih arhivista u tijelima
stvaratelja arhivskog gradiva.
3
Takav teorijski pristup koji se poeo razvijati u 19. i 20. stoljeu aktualan je i
danas, s tim da smo u sustav uveli obvezu dostave posebnog popisa i popisa gradiva
za izluivanje na odobrenje arhivima, ime smo potvrdili odabir teorije suradnje
uprave odnosno stvaratelja i arhiva. No je li to doista tako i u praksi?
Da bi ustanovili koji su to dokumenti znaajni za povijest i druge drutvene
potrebe, stvaratelji gradiva se prema Pravilniku o vrednovanju te postupku odabiranja
i izluivanja arhivskog gradiva
4
svrstavaju u tri osnovne kategorije prema kojima
se utvruje znaaj cjeline gradiva koje nastaje njihovim djelovanjem. Samim time
to se prema kategorizaciji odreuju i kriteriji po kojima se odreuje obveza, potreba
i interesi te pojedinana i ira drutvena korist od uvanja gradiva do isteka ili po
isteku odreenog roka.
5
Takoer je istim Pravilnikom
6
propisano da stvaratelji
trebaju izraditi posebni popis gradiva s rokovima uvanja, to samim time zahtjeva
i vrednovanje pojedine vrste gradiva. Problem postaje to vei to prema nekim
procjenama samo u posljednjih 50 godina vie se negoli ustostruila koliina zapisa
na papiru.
7

Zakonska obveza stvaratelja

Iako je zakonom propisano da kategorizirani stvaratelji trebaju izraditi
posebni popis s rokovima uvanja, tek stupanjem na snagu zakona i uredbi o
skalnoj odgovornosti dio stvaratelja je shvatio da trebaju izraditi vlastiti Pravilnik
o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva s posebnim popisom. Pa tek
sad i oni koje su arhivi ranije upozorili prilikom nadzora na zakonsku obvezu izrade
pravilnika s posebnim popisom s rokovima uvanja, pristupaju izradi pravilnika.
3 J osip Kolanovi: Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi, Arhivski vjesnik, br. 38, Zagreb,
1995., str. 11.
4 Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva, Narodne
novine, br. 90/02, l. 5.
5 Isto, l. 3.
6 Isto, l. 11.
7 J osip Kolanovi: Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi, Arhivski vjesnik, br. 38, Zagreb,
1995., str. 8.
Problematika vrednovanja arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva
211
Tako da arhivi sada dobivaju ee upite stvaratelja trebaju li i oni izradi pravilnik.
8

Vrlo je zanimljivo da neki stvaratelji koji nisu upisani u kategorizaciju trae od arhiva
dozvolu za izluivanje gradiva, pa stoga izrade i pravilnik s posebnim popisom,
budui da ne mogu izluiti gradivo bez pravilnika, a isto tako naalost kategorizirani
stvaratelji izluuju gradivo bez odobrenja arhiva.
Kako izrada pravilnika zahtijeva puno truda, jer je Pravilnikom o vrednovanju
te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva postupak vrednovanja
propisan ovako: Vrednova nje je postupak kojim se procje njuje vrijednost zapisa
i utvruje rok do koje ga e se uvati odreena vrsta gradiva ili jedinice gradiva,
te se odreuje postupak sa svakom vrstom odnosno jedinicom gradiva po isteku
roka uvanja.
9
To bi znailo da stvaratelji trebaju ui u svoja spremita i popisati
pojedine vrste gradiva koje posjeduju, to nekima ne pada na pamet, jer misle da je to
nepotrebno, drugi nemaju vremena za to, a trei misle da to ionako nije nikoga briga,
da je to njihovo gradivo i da e oni bez obzira na sve raditi s gradivom to se njima
prohtije. Pri tome naravno zaboravljaju na zakonsku obvezu prema kojoj bi trebali
voditi brigu o gradivu u nastajanju.
Iako smo do danas donijeli veliki broj zakona i pravilnika, je li se stanje na
terenu promijenilo i jesmo li uspjeli natjerati stvaratelje da se odgovornije odnose
prema gradivu?

Izrada Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan
arhiva kod stvaratelja
Iako samo dosada zakljuili da ima problema oko toga da stvaratelji ne znaju
za obvezu izrade pravilnika, neki arhivi su se odluili obavijestiti ih pisanim putem
o njihovoj obvezi.
10

No prilikom izrade pravilnika dolazi do dodatnih problema. Mnogim
stvarateljima je izrada pravilnika, koji bi im trebao pomoi u radu optereenje, a ne
pomo s obzirom da je zakonska obveza svakog stvaratelja vriti izluivanje gradiva
kojemu je istekao rok uvanja najkasnije svakih 5 godina od posljednjeg provedenog
postupka
11
, no bez obzira na zakone mnogi stvaratelji se ne odluuju na izluivanje
gradiva dok god nisu primorani izvriti ga zbog premalo spreminog prostora, a neki
se ak i hvale da nita ne bacaju, te na taj nain izbjegavaju obvezu vrednovanja
gradiva, a samim time i obvezu izrade pravilnika i posebnog popisa s rokovima
uvanja.
8 U tekstu su koriteni podaci koje smo dobili prilikom anketiranja voditelja vanjskih slubi u
sijenju 2012. godine.
novine, br. 90/02, l. 2, st. 1.
10 Podatak dobiven anketiranje voditelja vanjskih slubi u sijenju 2012. godine.
novine, br. 90/02, l. 12.
212
Ivana POSEDI
Najee stvaratelje prisili, osim novodonesenih zakona i uredbi, na izradu
pravilnika, pretrpano spremite, te su zbog toga, ako su svjesni odgovornosti koju sa
sobom nosi izluivanje gradiva, primorani izraditi pravilnik s posebnim popisom i zatraiti
odobrenje nadlenog arhiva kako je to zakonom propisano. Uz to moramo naglasiti da
pojedini stvaratelji nisu svjesni odgovornosti koju za sobom povlai izluivanje gradiva,
pa pojedini stvaratelji izlue gradivo na svoju ruku, a kad ih se pita to ukoliko se zakon
ponovno promjeni i produe se rokovi uvanja kako e oni dokazati koje su i kada gradivo
izluili. K tome trebamo rei da pojedini stvaratelji nisu uli da je izaao novi Zakon o
raunovodstvu, koji i nije tako novi s obzirom da je iz 2007. godine, kojim su se produili
rokovi uvanja nancijsko-raunovodstvenoj dokumentaciji, koja zapravo ne bi trebala
interesirati arhive, ve prvenstveno stvaratelje, jer zbog nje mogu snositi nancijske
gubitke. Kako zapravo natjerati stvaratelje na njihove obveze vezane uz arhivsko gradivo
kad ih ne brine ni registraturno gradivo zbog kojeg mogu snositi nancijske gubitke?
Kad se stvaratelji odlue na izradu pravilnika s posebnim popisom susreu se
s novim problemima prilikom izrade posebnog popisa s rokovima uvanja, jer najee
stvaratelji ne razumiju bit izrade tih popisa. Tako da stvaratelji najee prepisuju pravilnike
i posebne popise od drugih stvaratelja, i dobro je kada su to stvaratelji srodne djelatnosti,
jer se u protivnom izrade posebni popisi koji su prilikom izluivanja gradiva gotovo
neupotrebljivi. Pojedini stvaratelji trae da im arhivi izrade pravilnik i posebni popis uz
odreenu naknadu, a pojedini stvaratelji shvate bit izrade posebnih popisa te ih izrade sami
uz pomo arhivista.
12
Prilikom izrade posebnog popisa stvaratelji koji nisu obvezni primjenjivati Uredbu
o uredskom poslovanju imaju veih problema sa izradom posebnih popisa, jer osobe koje su
zaduene za pisarnicu i pismohranu esto imaju neodgovarajue obrazovanje i ne poznaju
uredsko poslovanje, a nadreeni na teajeve za djelatnike u pismohrani poalju djelatnika
koji odrauje samo jedan dio poslova vezan na primjer uz uvanje gradiva u pismohrani.
Tek se prilikom nadzora ustanovi da zapravo ni nije mogue izraditi upotrebljiv popis,
jer gradivu zbog neadekvatnog voenja uredskog poslovanja i nepostojanja nikakvog
razradbenog plana nije ni mogue izraditi upotrebljiv popis, iako se prema Pravilniku o
vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva navodi da: izradba
posebnog popisa s rokovima uva nja sukladno razredbenom nacrtu obveza je svakog
stvarate lja gradiva.
13

Angamanom arhiva oko izrade popisa, shvaaju li stvaratelji vrijednost
gradiva?

Arhivi se trude pomoi stvarateljima prilikom izrade popisa. Izraen je Opi
popis gradiva sa rokovima uvanja
14
koji moe pomoi stvarateljima kod odreivanja
12 Podatak dobiven anketiranjem voditelja vanjskih slubi u sijenju 2012. godine.
13 Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskog gradiva, Narodne novine,
br. 90/02, l. 11, st. 3.
14 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/Novosti/J avnarasprava/index.htm,
213
rokova uvanja za dokumentaciju koja nastaje obavljanjem opih i administrativnih
poslova, a namijenjen je prvenstveno stvarateljima javnog arhivskog i registraturnog
gradiva i ostalim kategoriziranim stvarateljima, no koristiti ga mogu svi.
15
Neki
arhivi su ak za pojedine kategorije stvaratelja izradili ogledne primjerke posebnih
popisa koje im daju kao pomo pri izradi njihovih pravilnika.
Kad pogledamo situaciju na terenu pitamo se hoe li stvaratelji bez obzira
na sav na trud uspjeti izraditi posebne popise? Stvaratelji koji nemaju razraen
razradbeni plan, a u tu grupu stvaratelja spada veina stvaratelja koji nisu obveznici
Uredbe o uredskom poslovanju, jer oni koji nemaju izraen nikakav razradbeni
plan, vrlo esto spise dijele ili na ulaznu i izlaznu potu, ope spise, ili se spisi
jednostavno odlau prema rednom broju iz urudbenog zapisnika, tako da se zapravo
ni ne formiraju predmeti, a kamoli neke dokumentacijske cjeline. Pojedini stvaratelji
koji i jesu obveznici Uredbe o uredskom poslovanju koriste manje od 10 kasa za
cjelokupno poslovanje, to je s obzirom na posao koji obavljaju zasigurno premalo.
Da bi se pomoglo stvarateljima pri izradi klasikacijskih planova ak je i Opi popis
gradiva sa rokovima uvanja
16
izraen tako da prema tom popisu stvaratelji mogu
izraditi klasikacijski plan dokumentacije, jer je popis ureen hijerarhijski.
S obzirom na tako kaotinu situaciju u voenju uredskog poslovanja pitamo
se bi smo li moda trebali pomoi stvarateljima oko izrade klasikacijskih planova,
ukoliko se oni ne budu mogli snai i odrediti rokove uvanja gradivu prema Opem
popisu gradiva sa rokovima uvanja?
17
Kakav cilj zapravo arhivi misle postii
takvim svojim angamanom? S obzirom na sve navedeno jesmo li uspjeli uvjeriti
stvaratelje u vrijednost gradiva koje kod njih nastaje?
Odgovornost arhiva i stvaratelja pri vrednovanju gradiva
Arhivi se trude pomoi stvarateljima kako savjetima vezanim uz opremanje
spremita, tako i uz davanje sugestija pri izradi pravilnika i posebnih popisa, kod
izluivanja gradiva, pa ak i kod voenja uredskog poslovanja. No vide li stvaratelji
bit tog naeg angamana? Znaju li da arhivi to ine samo da bi zatitili trajno gradivo?
Nekako se ini da veina stvaratelja ne vidi koja je njihova odgovornost
pri vrednovanju gradiva, jer ih uglavnom zanimaju rokovi uvanja za gradivo s
ogranienim rokovima uvanja, koje zapravo arhive i ne bi trebalo zanimati, a u isto
vrijeme zanemaruju arhivsko gradivo. S obzirom da dio stvaratelja nema djelatnika
zaduenog za pismohranu, a ukoliko neki djelatnik i ima to zaduenje nema poloen
ispit za djelatnika u pismohrani, tako da veina i ne shvaa to je zapravo arhivsko, a
to registraturno gradivo, a ne znaju ni odrediti koje gradivo je od povijesne vanosti,
te kojih se arhivskih zakona i propisa moraju drati. Neki arhivi koji aktivno pomau
15 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Arhivskasluzba/Novosti/J avnarasprava/index.htm, Opi popis gradiva
s rokovima uvanja str. 2.
17 Isto,
214
Ivana POSEDI
stvarateljima u izradi pravilnika i posebnih popisa osim to primjenjuju arhivska
naela esto itaju zakone vezane uz stvarateljevu djelatnost da bi odredili rokove
uvanja odreenom gradivu i popunili nedostatke koji su nastali zbog jo neizraenih
granskih popisa.
18
A vrlo esto arhivisti i prilikom odobravanja pravilnika moraju
otkrivati koje se gradivo krije iza odreenih naziva.
Zbog svega navedenog stvaratelji olako shvaaju svoju odgovornost pri
vrednovanju gradiva i krivo tumae da su arhivi odgovorni ukoliko se utvrdi neki
nedostatak, tek pri izluivanju se ustanovi da su rokovi uvanja iz posebnog popisa
prekratki, smatraju da su arhivi odgovorni, ako oni izlue gradivo kojem nije istekao
rok uvanja, a desilo se u nekoliko sluajeva da su arhivi dobili prigovor zbog
povrede interesa pojedinaca.
19
S obzirom na takvu situaciju na terenu moemo
primijetiti da uloga arhiva u oima javnosti nije onakva kakva bi trebala biti, jer
bi se po pravilu arhivi trebali brinuti da se zatiti i uva gradivo trajnog znaenja,
a ne da su arhivi odgovorni za vrednovanje i izluivanje gradiva s ogranienim
rokovima uvanja, po nekima moda i vie od stvaratelja, iako bi stvaratelji trebali
biti oni koji odgovaraju za potivanje zakonom propisanih rokova, za gradivo sa
ogranienim rokom uvanja. Veinu stvaratelja zanimaju ba rokovi uvanja gradiva
s ogranienim rokovima uvanja, i to najee za nancijsko-raunovodstvenu
dokumentaciju zbog koje mogu snositi materijalnu odgovornost, a i prilikom
odobravanja pravilnika stvaratelji najee krivo odrede rokove uvanja upravo
nancijsko-raunovodstvenoj dokumentaciji.
Zakljuak
Vrednovanje gradiva izvan arhiva postalo je kljuno, s obzirom da nastaje
sve vea koliina gradiva u dananje vrijeme, a arhivi esto preuzimaju aktivnu ulogu
u vrednovanju gradiva, jer stvaratelji nisu svjesni vrijednosti pojedinog gradiva. S
obzirom da smo izradili Opi popis gradiva sa rokovima uvanja,
20
a trebali bi
izraditi i granske popise, vrlo esto odradimo i posao stvaratelja, te im izraujemo
itave pravilnike i posebne popise. Ne mislimo li da bi bilo bolje da se ograniimo
na izradu popisa koji bi se odnosili samo na trajno gradivo? Svakom promjenom
pojedinih zakona promjenit e se i rokovi uvanja gradiva sa ogranienim rokom
uvanja pa bi mi trebali ponovo izraivati nove ope i granske popise.
Stvaratelji bi trebali sami odrediti vrijednost gradivu koje kod njih nastaje,
a arhivi upotpunjavati vrednovanje koje predloe stvaratelji primjenom opih
arhivskih naela, s tim da bi se ti prijedlozi trebali odnositi prvenstveno na trajno
gradivo. To bi prema prije navedenim teorijskim pristupima znailo suradnju arhiva
i stvaratelja, da arhivi odrede vrijednost gradivu od povijesnog znaenja, a stvaratelji
gradivu s ogranienim rokovima uvanja.
215
No arhivi su prisiljeni s obzirom na nezainteresiranost veine stvaratelja
brinuti o cjelokupnom gradivu u nastajanju, pa se pitamo s obzirom da arhivi pomalo
preuzimaju posao stvaratelja pri vrednovanju gradiva, jesu li arhivi spremni preuzeti
i odgovornost za mogue neeljene posljedice koje su mogue zbog neadekvatnog
vrednovanja gradiva, a kojima se mogu otetiti javni interesi i interesi pojedinaca.
Ne bi li bilo bolje da ostavimo stvaratelje da sami odreuju rokove uvanja gradivu
s ogranienim rokom uvanja i na taj nain ih natjeramo da sami snose odgovornost,
a i posljedice vrednovanja i izluivanja gradiva, pa bi se moda i oni poeli s
odgovornou odnositi prema gradivu, a ne da arhivi odrauju umjesto njih sve
poslove koji su vezani uz vrednovanje gradiva, i ne samo to nego ih jo i molimo
da se odgovornije odnose prema gradivu koje je u nastajanju. J e li to doista smisao
arhiva?
Summary
The creators who nowadays produce large amounts of records due to the rapid
development of technology are obliged to appraise their records and the archives
ought to help them in doing that. However, situation in the eld is quite different,
the archives take on more and more duties, from making general and branch lists
to helping in making special lists and appraising the material with limited storage
period together with the records of archival value. Should the situation really be
like this or should the Archives only focus to making general and branch lists which
would comprise only the records of archival value?
Now, when we have created general and are creating branch lists, will the
problem of appraisal be solved considering the situation in record ofces where
creators lightly accept their duty to produce the special list with retention periods,
which is intended to be a help in their work, not a burden, so they shift the obligation
to the Archives and the Archives, in order to preserve the records with permanent
value, also take over the care to evaluate all emerging material, therefore, there is
an impression in the public that Archives also bear responsibility for the damage
caused by the disposal of records with limited storage periods, although legally this
responsibility lies on the creator.
217
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Slovake
ZATITA REGISTRATURNE GRAE U SLUAJEVIMA
LIKVIDACIJE ILI BANKROTA U REPUBLICI SLOVAKOJ
Abstrakt: Uredsko poslovanje u Republici Slovakoj je regulirano Zakonom
o arhivima i registraturama, br. 395/2002., te izmjenama i dopunama odreenih
akata i Uredbom br. 628/2002 kojom se sprovode neke odredbe Zakona o arhivima
i registraturama. Namjera Zakona u Republici Slovakoj jeste osigurati sustav
uredskog poslovanja za razliite kreatore kao tijela dravne uprave, samouprave
i pravnih osoba. Zakon takoer, prati sluaj likvidacije ili reorganizacije pravne
osobe i jasno denira pravila kako se nositi s trenutnim podacima registra, odnosno
s arhivskim dokumentima. U skladu s ovim Zakonom je takoer, Zakon o steaju,
br. 7/2005., koji donosi druge obveze. Ovaj lanak dodatno informira o obvezama
pravnih osoba u fazi likvidacije, reorganizacije ili steaja koji donosi gore navedeni
akt i analizira situaciju u Republici Slovakoj u praksi.
Kljune rijei: Sistem uredskog poslovanja, prava i obaveze stvaralaca grae,
bankrot, likvidacija, reorganizacija.
Zakon o arhivima i registraturama, br. 395/2002.
Uredsko poslovanje u Republici Slovakoj je regulirano Zakonom o arhivima
i registraturama, br. 395/2002., te izmjenama i dopunama odreenih akata i
Uredbom Ministarstva unutranjih poslova br. 628/2002., kojim se sprovode neke
odredbe Zakona o arhivima i registraturama.
Ovim Zakonom ureuje se ustrojstvo i nadlenost tijela dravne uprave u
podruju arhiva i registratura, organizacija arhiva, prava i obveze osnivaa arhiva,
posjednici arhiva, pristup arhivu, kao i prava i obveze stvaralaca.
1
Zakon je
donio novi sistem privatnim arhivama i javnim arhivima u Republici Slovakoj. Po
odredbama ovog Zakona duni su osigurati sustav uredskog poslovanja za razliite
kreatore kao tijela dravne uprave, samouprave i pravnih osoba. Njihova prava i
obveze sadri lanak 16. Zakona br. 395/2002.
2
1 HANUS, J ., PKOV, M., PAVLKOV, L.: Access to archives in Slovak archival legislation,
Atlanti, vol. 20, 2010, str. 77.
2 l. 16. Zakona o arhivima i registraturama, br. 395/2002. i amandmani na lanove.
218
Prava stvaratelja (registrature):
Obratiti se Ministarstvu, putem Sredinjeg dravnog arhiva i Dravnog arhiva s
teritorijalnom nadlenosti, za informacije, strune savjete ili upute;
Povjeriti upravljanje registraturom drugoj osobi stvaratelju je dozvoljeno
prenijeti administraciju nad registraturom na drugu osobu ukoliko ista njemu
vie nije potrebna, a period retencije za nju nije istekao. J edino osoba sa
zavrenim drugim stepenom obrazovanja i trogodinjim radnim iskustvom ili
osoba sa fakultetskom diplomom ima dozvolu prema l. 6., paragrafu 3., da
upravlja registraturom drugog stvaratelja.
Obveze stvaratelja (registrature):
Izraditi smjernice za uredsko poslovanje i raspored zadravanja i vrednovanja
zapisa te isti dostaviti Dravnom arhivu, odnosno odjelu s teritorijalnom
nadlenou za izdavanje odobrenja;
Registrirati zapise nastale djelovanjem stvaratelja, kao i one primljene od drugih
lica tokom rada stvaratelja;
Osigurati sustav upravljanja zapisima - to znai da mora postojati normativni,
kadrovski i materijalno-tehniki sistem upravljanja zapisima;
Osigurati postojanost registraturne grae - moe ukljuiti preventivne i
specijalizirane aktivnosti kako bi se osigurala dugovjenost i dobro ziko
stanje grae. Ukoliko se registar zapisa izrauje na papiru, isti mora biti u skladu
sa zahtjevima utvrenim od strane tehnikih standarda. U ovom kontekstu ne
smijemo zaboraviti pitanje postojanosti elektronikog registra evidencija ili
elektronskih arhivskih dokumenata;
Osigurati da sustav evidencija za upravljanje vodi osoba sa zavrenim srednjim
obrazovanjem, kao minimum;
Locirati registraturnu grau u dijelu objekta u kojem e biti sigurna;
Omoguiti struni/dravni nadzor nad graom;
Redovno se rjeavati registraturne grae po odobrenju Ministarstva u skladu
sa procedurom. Stvaratelj e predlagati registraturnu grau kojoj je istekao
operativni period za unitenje. Ukoliko je dio dokumentacije i dalje potreban,
produiti e se rok operativnosti u toku procedure. Stvaratelj ne smije u proceduru
ukljuivati grau kojoj nije istekao rok, a isti je odreen aktima za razliita
pravna lica, npr.: Zakon o zatiti privatnih podataka, Zakon o raunovodstvu i
Zakon o zdravstvenom osiguranju. Svaki stvaratelj je duan rijeiti se nepotrebne
registraturne grae bar jednom u pet godina. U sluaju potrebe, stvaratelj moe
dobiti i drugaiji vremenski period.
3
Identicirati zapise kojima eli ograniiti pristup sa natpisom ogranien pristup,
navodei i vremenski period za koji ogranienje vai;
3 l. 18. i 19. Zakona o arhivima i registraturama, br. 395/2002. i amandmani na lanove.
Zatita registraturne grae u sluajevima likvidacije ili bankrota u Republici Slovakoj
219
Informirati odmah Ministarstvo, preko Dravnog arhiva ili regionalni arhiv sa
teritorijalnom nadlenosti o promjenama imena stvaratelja ili promjeni lokacije
registrature, promjeni pravne forme i drugim bitnim injenicama i promjenama
u radu stvaratelja;
Predati arhivske dokumente, nakon procedure rjeavanja i unitavanja,
nadlenom Arhivu zajedno sa listom arhivskih dokumenata koji su predani i
obavjetajnim pomagalima u skladu sa sistemom upravljanja zapisima.
U sluaju gaenja pravnih lica (registrature) odmah predati dokumentaciju
legalnom nasljedniku, a ukoliko isti ne postoji:
Predati dokumentaciju sa trajnom vrijednosti Ministarstvu, u skladu sa uputama
koje je dao Dravni arhiv ili odjeljenje sa teritorijalnom nadlenosti;
Zadrati registraturnu grau koja nema trajnu vrijednost do isteka perioda za
uvanje, obavijestivi Ministarstvo gdje se ona uva.
Likvidacija
U praksi se susreemo sa dvije forme gaenja pravnih lica (kompanija):
likvidacija i bankrot.
Termin likvidacija kompanije mora se posmatrati kao likvidacija njene imovine. Cilj
iste jeste da preduzee:
- Zadovolji potraivanja kreditora i vlasnika tj., potraivaa,
- Da se podijeli imovina meu vlasnicima dioniarima.
Likvidacija je bila dominantna forma gaenja dravnih preduzea nakon 1990. godine.
Odvijale su se takozvane holandske aukcije, pri kojima je cijena preduzea padala, a
ne rasla. Iste su prodavane za simboline iznose svakodnevno novim vlasnicima. To
su bila teka vremena za arhive, jer nije bilo informacija o organima koji sprovode
gaenje ti podaci su za nas bili tajna. Novi vlasnici bi u pravilu promjenili namjenu
zgrada te izbacivali vani registraturnu grau, kao i arhivsku grau, to je uzrokovalo
probleme za mnoge kojima je dokumentacija bila neophodna za penzionisanje.
Bankrot
Drugi nain na koji je prestajalo postojanje pravnog subjekta jeste bankrot.
Bankrot predstavlja stanje gdje zadueni nije u stanju izmiriti dugovanja, najee
prema vie pozajmljivaa, i nakon 30 dana nisu u stanju ispuniti svoje obaveze. O
tome kako postupati sa registraturnom graom u sluaju bankrota bavi se Zakon o
bankrotu, br. 7/2005.

220
Likvidator je obavezan uraditi slijedee:
Objaviti (status likvidacije) u roku od mjesec dana Ministarstvu unutranjih
poslova Slovake putem Dravnog centralnog arhiva ili regionalnih arhiva;
Sastaviti prijedlog za rjeavanje registraturne grae u roku od est mjeseci i
podnijeti isti nadlenom arhivu;
Predati registraturnu grau arhivima, odnosno arhivsku grau nadlenom arhivu;
Osigurati uvanje i unitavanje registraturne grae koja nema trajnu vrijednost,
dok njen rok uvanja ne istekne i informirati nadleni arhiv gdje se ista uva.
4
Ovaj nain uglavnom ne funkcionira i stvarnost je drugaija. U praksi razlikujemo
tri grupe likvidatora:
1. Likvidatori koji ne znaju za svoje obaveze prema Zakonu br. 7/2005. i
nikako ne slijede njegove smjernice;
2. Likvidatori koji zadue drugu osobu da upravlja registraturom i plaaju za
uvanje dokumentacije, ali nikad ne prebace tu arhivsku grau u nadleni
arhiv;
3. Likvidatori koji osiguravaju uvanje registraturne grae kojoj nije istekao
rok, a arhivsku grau predaju u nadleni arhiv.
Zakljuak
I pored obveze da se pozabave pitanjem dokumentacije pravnih lica u procesu
likvidacije, zadueni za likvidaciju ignoriu te smjernice Uredbe. Niti jedan likvidator
do danas nije kanjen radi ovog propusta. Istovremeno, zakonski nije mogue
brisanje pravnog lica iz Registra bez njihovog ispunjavanja obaveza propisanih
zakonom. Ovo je ipak samo teorija. Moemo zakljuiti da trenutna legislativna
situacija u Slovakoj moe posluiti kao dobra osnova za zatitu registratura lica u
steaju ili likvidaciji, ali je u praksi esto nedovoljna.
Summary
Despite the obligation to deal with the registry of dissolving or transforming
bodies liquidators ignore these provisions of the Act. Any liquidator to this day
has not received penalty for it. At the same time the law does not perform to delete
the legal person from the Commercial Register without fullling obligations
stipulated by the law. But this is only theory. In summary we can say that current
legislative preconditions in Slovakia constitute a good basis for protection of
registry of such entities, their practical following is still insufcient.
4 l. 90., Zakona o bankrotu, br. 7/2005.
221
Dr. Gorazd STARIHA
Istorijski arhiv Ljubljana, Jedinica za Gorenjsku, Kranj
ARHIVSKA GRAA PRIVREDNIH PODUZEA U STEAJU I
LIKVIDACIJI
Abstrakt: Nakon prelaska (koji je poeo 1992. godine), novi vlasnici
privrednih preduzea nisu htjeli preuzimati odgovrnost za stare arhive. To se
posebno izrazilo kod preduzea koja su bila pod steajem, gdje su arhivisti uvijek
iznova zastajali ispred planine od neureene dokumentarne grae, koju su morali
rjeavati vrlo esto sami, jer u naputenim prostorijama nije bilo vie nikoga...
Ovdje su zato opisani najznaajniji primjeri preuzimanja arhivske grae preduzea
u steaju na sjeverozapadnom podruju, a koji su pod nadlenou Istorijskog arhiva
Ljubljana, u Gorenjskoj.
Kljune rijei: privreda, privatizacija, steaj, likvidacija, arhivska graa,
Slovenija, Gorenjska.
Pregled zakonodavstva o arhivskoj grai preduzea u steaju
S izmjenom drutvenog ureenja i eliminisanja drutvenog vlasnitva nakon
1991. godine, kod stvaralaca arhivske grae na podruju privrede s privatizacijom
je dolo do bitnih statusnih promjena, poto su poduzea u drutvenom vlasnitvu
postala posebno vlasnitvo i upravo tako njihova, ponovo nastajua dokumentarna
graa.
Na poetku prelaska (tranzicije) u vezi arhivske grae bio je na snazi Zakon
o prirodnom i kulturnom naslijeu iz 1981. godine
1
, koji je odreivao, da moraju:
drutveno-politike zajednice i njihovi or gani, samoupravne interesne zajednice,
organizacije udruenog rada, drutveno-politike i druge organizacije, brinuti za
ouvanje, materijalnu sigurnost i ureenost izvorne i reproducirane dokumentarne
grae, koju primaju ili koja nastane tokom njihovog rada, dokle god se iz tog gradiva
ne odabere arhivska graa.
2
Arhivsku grau, koja je bila u drutvenom vlasnitvu, je
trebalo predati arhivu, ako se posjednik i arhiv nisu meusobno dogovorili drugaije.
Za grau radnih i drugih organizacija iz oblasti privrede i drutvenih djelatnosti bio
je odreen rok preuzimanja u nadlenom arhivu po isteku 10 godina od momenta
nastanka.
3

1 Zakon o prirodnom i kulturnom naslijeu (Ur. l. SRS, br. 1/81).
2 Ib., 57. lan.
3 Ib., 66. lan.
222
Dr. Gorazd STARIHA
Na osnovu pomenutog zakona u Slubenom listu Gorenjske izala je Odredba
o drutvenim pravnim licima i drutvima, iju arhivsku grau e preuzimati Istorijski
arhiv Ljubljane,
4
u kojim su bili nabrojani svi stvaraoci arhivske grae, koji su ga
bili duni predati Istorijskom arhivu Ljubljana, J edinici za Gorenjsku, Kranj. Meu
njima takoer, i privredna preduzea, izbor je bio tipa uzorak, odreen od strane
arhiva.
U poetku steaja arhivsku grau propalih drutvenih preduzea titio je samo
lan 61. Zakona o prirodnom i kulturnom naslijeu: Ako je imaoc arhivske ili
dokumentarne grae iz 57. lana ovog zakona prestao postojati i nema pravnog
nasljednika, tada tu arhivsku grau preuzima na dalje upravljanje - arhiv. Zakon o
prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji (Ur. l. br. 67/93) je izmeu ostalog odredio
da u steajnu masu dunika, koji je pravno lice, spada sav posjed koji je imao dunik
u momentu poetka steajnog postupka, dakle i arhivska graa.
5
Taj zakon takoer,
odreuje da vlasnitvo, koje nije mogue prodati ili razdijeliti povjeriocima, gdje
spada i arhivska graa, uruuje se zakonom odreenom dravnom organu ili organu
lokalne zajednice, na ijem podruju je dunikovo sjedite.
6
Steajna praksa nekadanjih preduzea u drutvenom vlasnitvu se
odraavala kroz samostalni arhivski Zakon o arhivskoj grai i arhivima.
7
U njemu
je bilo najprije odreeno da su u pogledu biveg drutvenog vlasnitva vaile jo
odredbe prijanjeg zajednikog zakona, o uvanju prirodnog i kulturnog naslijea,
s tim, da je odreivao da u radno podruje Arhiva Republike Slovenije i regionalnih
arhiva spadaju i zadaci uvanja arhivske grae nekadanjih dravnih, autonomnih,
samoupravnih i drugih organa, te pravnih lica, za koje su ti arhivi bili nadleni
po Zakonu o prirodnom i kulturnom nasljeu.
8
Najprecizniji u pogledu steaja i
likvidacije bio je lan 25. novog arhivskog zakona, koji je odreivao, da je u sluaju
prestanka postojanja javnopravnog lica, bez poznatog pravnog naslijednika, arhivsku
grau treba izruiti arhivu jo prije prestanka postojanja javnopravnog lica. Zatim,
da mora organ koji vodi postupak prestanka, odnosno izvodi statusnu promjenu
javnopravnog lica, garantovati odabiranje i izruenje javne arhivske grae, arhivu
u skladu s odredbama zakona, te na osnovu obaveznih uputstava upravljanja
4 Slubeni vjesnik Gorenjske, 1981. godine, br. 35 (za podruje J esenice); Slubeni vjesnik
Gorenjske, 1981. godine, br. 36 (za podruje Kranja i Radovljica); Slubeni vjesnik Gorenjske,
1982. godine, br. 4 (za podruje opine Tri).
5 Drugi stav lana 104. Zakona o prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji.
6 Drugi stav 157. lana pomenutog zakona.
7 Ur. l. RS, br. 20/97.
8 lan 64. Zakona o arhivskoj grai i arhivima.
Za uvanje arhivskog i dokumentarnog gradiva biveg drutvenog vlasnitva bili su vani takoer,
lan 62: Arhivsko gradivo koje se na dan stupanja na snagu toga zakona ve nalazi u arhivima, osim
arhivskog gradiva koje je preuzeo na skladitenje i uvanje u obliku depozita od zike osobe, arhivi
su duni preuzeti na osnovu zakona o prirodnom i kulturnom naslijeu ono je javno vlasnitvo.
I lan 63: Kada ima dokumentarno gradivo pravnog lica, koje upravlja s drutvenim vlasnitvom,
svojstva arhivske grae, po tom zakonu, ministar na prijedlog arhiva odlui, da se upotrebljavaju za to
dokumentarno gradivo odredbe zakona o javnom arhivskom gradivu. (Slubeni list SRS, br. 1/81.,
42/86. i Slubeni list RS, br 8/90. i 26/92.).
Arhivska graa privrednih preduzea u steaju i likvidaciji
223
s javnom arhivskom graom. Upravo tako, morao se pobrinuti za dalje uvanje
dokumentarne grae kojoj nije jo istekao rok uvanja.
9
Steajnog upravitelja je
u pogledu arhivske i dokumentarne grae obavezivao i Pravilnik o odabiranju i
izruivanju javnog arhivskog gradiva arhivu (Ur. l. RS, br. 59/99), koji je u lanu 16.
odreivao, da mora organ, koji izvodi postupak prestanka, odnosno izvodi statusnu
promjenu javnopravnog lica bez poznatog pravnog naslijednika, prije prestanka sa
radom i postojanja javnopravnog lica, duan je o tome obavjestiti nadleni arhiv
i pobrinuti se za odabiranje i izruenje arhivske grae u skladu sa zakonom i tim
pravilnikom.
U sada vaeem Zakonu o zatiti dokumentarnog i arhivskog gradiva te
arhiva (Ur. l. RS, br 30/06) nadlenost arhiva za nekadanje drutveno vlasnitvo je
mogue otkriti samo jo u lanu 53.: U javnu slubu arhiva spadaju takoer, poslovi
zatite arhivske grae nekadanjih, autonomnih, samoupravnih i drugih organa
te pravnih lica, za koje su ti arhivi ili njihovi prethodnici nadleni po prijanjim
arhivskim propisima.
To je bio kratak pregled zakonodavstva, koji je ureivao i ureuje sluajeve
zatite i preuzimanja arhivske grae propalih preduzea. Sada pogledajmo konkretna
pojedinane primjere.
Tekstilindus, Kranj, 1919 1996., 14 dm
10
Preduzee je prestalo sa radom novembra 1991. godine, kada je poeo
steajni postupak. To je bio prvi vei steajni sluaj u Kranju, koji zbog ne mogunosti
prodaje svega (preostalog) posjeda, jo nije zakljuen. To je bio prvi vei steajni
sluaj takoer, i za gorenjsku jedinicu Istorijskog arhiva Ljubljana, koja je htjela
uspostaviti odnose i kontakte sa propalim stvaraocima arhivske grae, ali on ipak
nije uvaavao uputstva. S druge strane je saraivao sa Gorenjskim muzejem, koji
mu je predao predmetno nasljedstvo, npr. uzorak knjiga roba. Saradnju sa arhivom
je moda odbijao zato, jer nije htio predati poslovnu dokumentaciju.
Arhivsku grau je tako naao u tvornikim prostorijama kupac, koji ih je
otkupio od Tekstilindusa i o tom nalasku je obavijestio Istorijski arhiv 1994. godine
kada je dolo do prvog preuzimanja. Arhivska graa nije bila ureena i popisana.
Kupac objekta je neto gradiva (dva albuma fotograja, nacrti, publikacije) zadrao
i kasnije ga 2000. godine prodao arhivu za 100.000 SIT (417 EUR).
Grau nije valorizovao ni odabrao niti stvaralac sam, niti kasniji kupac
tvornikih objekata, a takoer, nije bilo nikakve strune pomoi od strane stvaraoca
9 lan 25. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima.
10 Kod pojedinanih konkretnih sluajeva su navedena takoer, godita uskladitenog arhivskog
gradiva i njegova koliina u dunim metrima. Iz ega je vidljivo, da se je srazmerno dug vremenski
period ouvala srazmejrno mala koliina arhivske grae. S jedne strane, jer je sve to ve odabrano
arhivsko gradivo, a izmeu nema niega neodabranog gradiva, koje bi trebalo jo pregledati i izdvajati.
S druge strane je koje kuda, to bilo sve to je ostalo od arhivske grae.
224
Dr. Gorazd STARIHA
ili kasnijeg kupca. Sav posao u vezi sa tom arhivskom graom je morao obaviti
arhiv. Radi izuzetnih steajnih odnosa, gradivo je bilo uvano u neodgovarajuim
uslovima. Prilikom prvog preuzimanja 1994. godine arhivistica je valorizirala grau s
obzirom na oznaku sadraja sa tehnikim jedinicama. Radi velike koliine neureenog
dokumentarnog gradiva, kojeg je morala pregledati u kratkom vremenskom
periodu istovremeno s preuzimanjem, obavljen je odabir i izdvajanje duplikata i
koncepata kasnije u arhivu. U 2001., 2003. i 2008. godini, manje koliine arhivske
grae, Istorijskom arhivu je izruilo preduzee Tekstilindus u steaju. Kod zadnjeg
preuzimanja se izruitelj (Tekstilindus) pismeno obavezao da e po zavrenom
steajnom postupku izruiti arhivu i steajni bilans i konani izvjetaj, ali ipak, kao
to je ve pomenuto steajni postupak jo nije zavren (niti nakon dvadeset godina).
Ako pomenemo arhivsku grau, koja je sauvana samo radi odluke kupca
tvornikih zgrada, koji je jednostavno mogao to i preutati i gradivo jednostavno
unititi, recimo i da su u zapisnicima organa upravljanja sauvani takoer, detalji o
poslovnim tekoama i prestanku poslovanja, dalje bogata tehnoloka dokumentacija,
uzorci robe, fotograje, graa o nonom radu ena, socijalnim nevoljama, kretanju
zaposlenosti ukratko gradivo koje omoguava istraivanje socijalne i privredne
istorije Gorenjske.
Pamuna predionica i tkaonica Tri, 1852.-1999., 15 dm
1991. godine bio je uveden steajni postupak i za Pamunu predionicu i
tkaonicu Tri. Otpustili su veinu radnika i nastavili proizvodnju u manjem obimu,
najprije kao drutvo s ogranienom odgovornou, a 2000. godine su osnovali radniko
drutvo. Izluivanje gradiva odvijalo se redovno, dok je bio stvaralac arhivske grae
jo u drutvenom vlasnitvu. Nakon privatizacije gradivo nisu vie odabirali sami,
nego je novi vlasnik samo obavijestio arhiv, tek toliko da je ispunio obavezu prema
zakonodavstvu. Takoer, nije bio dostupan struni radnik, koji bi se brinuo za arhivu,
nego je vlasnik odredio nekoga, ko je bio potpuno neosposobljen i optereen s drugim
zaduenjima, tako da je odabir i izluivanje ponovo bilo preputeno arhivu.
Izruilac je zadrao matine knjige zaposlenih i tehniku dokumentaciju,
nastalu nakon 1980. godine to je predstavljalo dosta veliki dio arhivske grae, kao
i opasnost da se uprkos urgencijama za izruenje, radi daljnjih izmjena vlasnika i
izgubi.
Almira Radovljica, 1945. 2004., 4,8 dm

Slijedee u nizu tekstilnih preduzea, koja su pala pod steaj je Almira iz
Radovljice, gdje je bio steajni postupak uveden 2003. godine. Odabir arhivske grae
iz dokumentarnog je tekao slijedee godine. Radnika stvaraoca osposobljenih za rad
s dokumentarnim gradivom nije bilo, zato su predstavnici arhiva obavili cjelokupan
225
pregled grae i valorizaciju. Radi ogranienog vremena, bio je napravljen izbor na
nivou tehnikih jedinica , detaljniji pregled i dodatno izdvajanje je obavljeno kasnije
u arhivu.
U sluaju Almire se pokazao praktian problem u pogledu dokumentarnog
gradiva eliminisanog preduzea, a koje treba uvati i skladititi trajno. Tu je
Istorijski arhiv morao posegnuti za upozorenjem u odnosu na zakonodavstvo, poto
je nadlena upravna jedinica u poetku branila preuzimanje samo tog gradiva bez
vlasnika. Ali nakon urgencije od strane Istorijskog arhiva ipak ga je morala preuzeti:
(...) Ako eliminisana tvornica nema pravnog naslednika, koji bi preuzeo poslovno
aktualno dokumentarno gradivo eliminisane tvornice, radi pravne sigurnosti, ljudi
koji su bili zaposleni u toj tvornici (regulisanja radnog staa, odreivanje mirovine,
itd.) i drugih jo tekuih postupaka primjereno je da se takvo gradivo u saglasnosti
s organom koji postupak odluivanja, uva kod upravnog organa, koji djeluje na
podruju eliminisane tvornice.
11
Industrija pamunih proizvoda Kranj, 1932.-2008., 16,2 dm
U IBI-ju su zaustavili proizvodnju i otpustili sve zaposlene 2008. godine.
Preduzee je bilo likvidirano, arhivska graa je 2008. godine odabrana, ureena
i popisani su slubenici dionikog drutva IBI Kranj u likvidaciji; graa preuzeta
2010. godine. Veinu arhivskog gradiva je 2008. godine odabrala, uredila i popisala
slubenica dionikog drutva IBI Kranj u likvidaciji; gradivo preuzeto 2010. godine
je uredila arhivistica Istorijskog arhiva. Izruioc je zadrao dio arhivske grae,
potrebnu pri poslovanju (kao to su matine knjige zaposlenih, zapisnici i gradivo
sa skuptina dioniara, gradivo o likvidaciji), ali se svakako oekuje izruenje i tog
dijela gradiva.
Primjer IBI-ja bi mogli navesti kao primjer uzorne saradnje s arhivom.
Preduzee je uzelo u obzir uputstvo arhiva, tako da je imalo ureenu i popisanu
grau u momentu izruenja arhivu. S arhivom je saraivalo jo u vrijeme vlasnitva,
koje je dugo trajalo, ve tada su novi vlasnici dobili arhivska uputstva, uvaili ih i
ak sponzorisali Istorijski arhiv u toku pripreme izlobe o poduzetnitvu u Kranju.
ivila Kranj, 1950.-2002., 1,5 dm
Kao dobar primjer saradnje s Istorijskim arhivom, kao i sa IBI-jem, bismo
mogli navesti i saradnju sa preduzeem ivila Kranj (Hrana, Kranj) koje nije
bilo ba na glasu i poznato kao stvaralac arhivske grae, ipak ju je bilo spremno
pripremljenu predati nadlenom arhivu. Preduzee se vlasniki preoblikovalo 1995.
godine u dionoarsko drutvo, poslije ega je drutvo ivila 2004. godine u cjelosti
11 Iz urgencije Upravnih jedinica Radovljica
226
Dr. Gorazd STARIHA
postalo vlasnitvo Mercatora d.d., a 2007. godine izruilo je i ostatak arhivske grae
biveg drutva ivila (do 2005. godine).
Arhivsku grau je odabirala arhivistica Arhiva zajedno s arhivarkom
preduzea. Radi velike koliine dokumentarnog gradiva bez evidencija ureda,
koje je bilo sloeno na razliitim mjestima, bilo je potrebno istovremeno odabirati,
valorizirati, izdvajati, ureivati i popisivati.
Gorenjski sajam Kranj, 1956.-2002., 1,5 dm
Ako se drutvo ivila dobro pobrinulo za svoju arhivsku grau, to nije
vailo za arhivsku grau preduzea, koje je preuzelo od drutva Gorenjski sajam
Kranj. Prestalo je sa poslovanjem 2002. godine, svi objekti su postali vlasnitvo
preduzea ivila Kranj. Arhivsku grau Poslovnog centra Gorenjski sajam Kranj
u neureenom stanju, izruilo je drutvo ivila Kranj 2004. godine. Imalac (novi
vlasnik) nije odabirao arhivsku grau iz dokumentarne grae, jer nije imao za
to struno osposobljenih radnika. Odabrao je tek dio dokumentarnog gradiva,
koje je jo trebao pri poslovanju. Radi slabe zatite gradiva od unitenja, bilo je
potrebno gradivo u najkraem roku kod posjednika valorizirati, odabrati i preuzeti.
To je obavila arhivistica Arhiva. Uslovi za strunu obradu arhivske grae su bili
vrlo neugodni (tijesan prostor, bez stola, praina, velike koliine nearhivskog
gradiva, neureenost). Posjednik je naime, dokumentarnu grau strpao u ruevnu
zgradu, koju nisu mogli prodati zbog postupka denacionalizacije, tako da su se u
naputenim prostorijam ve sakupljali narkomani, koji su izmeu ostalog naputeno
dokumentarno gradivo uptrebaljvali i kao ogrev za grijanje.
Kmetijsko ivilski kombinat Kranj, 1956.-2002., 1,5 dm
U kakvim nemoguim uslovima se uprkos svim mjerama zakonodavstva
uva dokumentarna i arhivska graa, mi arhivisti smo ponovo odmahivali glavom u
sluaju KK Kranj.
Seoski kombinat hrane Kranj se ve 1985. godine pridruio poslovnom
sistemu Mercator, koji se 1990. godine reorganizovao u vie samostalnih drutava.
Osnovnu seosku djelatnost na podruju Kranja i kofje Loke su organizovali u
drutvo Mercator - KK Kmetijstvo Kranj d.o.o., ali pri tome procesu arhivsku
grau nisu uredili, odabrali ni popisali. uvali su i arhivsku grau zajedno sa ostalim
dokumentarnim gradivom u drvenom, zatvorenom taglju na farmi Hrasjah (blizu
Kranja). Radnika, koji je bio zaduen za rad s dokumentarnim i arhivskim gradivom
ve due vrijeme nisu imali. Prilikom preuzimanja grae, 2002. godine direktor
je za kontaktnu osobu odredio slubenika, koji je bio jo prvi dan prisutan kod
odabiranja, poslije ega su 15 dana odabirali, istili, ureivali i tehniki opremali, te
227
popisivali arhivistica i manipulant Istorijskog arhiva sami. U izuzetno tekim radnim
uslovima (praina, kukci, pauina, malo radnog prostora) su morali najprije odabrati
arhivsko gradivo iz priblino 80 duinskih metara dokumentarne grae pohranjene u
registratore. Radi pomanjkanja i netanih oznaka trebalo je otvarati i pregledati svaki
registrator posebno. Registratori su bili sloeni u potpunom neredu, zbog ega je bilo
nemogue dosljedno objedinjavanje predmeta. Nakon zavrenog arhivskog odabiranja
preostalo je dokumentarno gradivo ostalo u skladitu na farmi.
Zvezda Kranj, 1948.-2010., 2 dm

U tekstilnom preduzeu Zvjezda je bio zakljuen proces promjene vlasnitva
i registrovano dioniko drutvo 1997. godine. U martu 2010. godine je na prijedlog
veinskog vlasnika bio prihvaen ugovor o poetku dobrovoljne likvidacije, a u aprilu
2010. godine je likvidacijska upraviteljica uloila prijedlog za prekid likvidacije i
poetak steaja. Steajni postupak je poeo 12.5.2010. godine i ovaj primjer bi mogli
oznaiti kao uzornu saradnju izmeu posjednika arhivske grae i nadlenog arhiva,
gdje nas je o steajnom postupku obavijestio steajni upravnik, uprkos injenici
da to preduzee nije bilo na glasu stvaraoca arhivske grae. Za odabir, ureivanje i
popisivanje je preduzee dalo na raspolaganje svoju radnicu, koja je posao obavila
zajedno sa arhivisticom Istorijskog arhiva. I ovdje je izruitelj zadrao dio arhivske
grae, koju treba prilikom svog poslovanja (dio matinih knjiga zaposlenih i gradivo o
likvidaciji) tako da i tu jo oekujemo konano izruenje kompletnog gradiva.
Vezenine Bled, 1922 .-1985., 4,4 dm
U nekim sluajevima propalih tekstilnih tvornica smo spominjali neodaziv
preduzea u steaju i likvidaciji s obzirom na pripreme i predavanje gradiva nadlenom
arhivu, ali smo ipak u tim sluajevima nekako doli do gradiva nakon poetka steaja.
U Vezeninama Bled je bilo zadnje preuzimanje arhivske grae 1993. godine prilikom
privatizacije. Tada su bili odnosi jo sasvim korektni, preduzee je samo obavijestilo
arhiv o vlasnikom promjeni. Imali su jo arhivarku i ureivali gradivo po arhivskim
upustvima. Novi vlasnik je vremenom ukinuo djelatnost, a da o tome nije obavijestio
arhiv i zbog unitene arhivske grae su bivi radnici preduzea imali probleme kod
ostvarivanja svojih prava koji proizilaze iz njihovog ranijeg rada.
Planika, Kranj, 1948.-2004., 2,4 dm
Slino kao i sa Vezeninama dogaalo se s arhivskom graom u Planici.
Dok su jo bili drutveno preduzee, dobro su saraivali sa Arhivom, imali su svog
arhivara. Meutim, poslije su zaboravili na sve to podrazumijeva arhivsko gradivo.
228
Dr. Gorazd STARIHA
Tako da su uglavnom unitili svo gradivo jo prije uvoenja steaja (2004. godine).
U cjelosti su se sauvale matine knjige zaposlenih, dok su ostali dokumenti samo
fragmentarno sauvani, neto gradiva je zapeaeno radi policijske istrage i sumnji
za krivine radnje oteivanja zaposlenih i bogaenja. Za preuzimanje u Arhiv ostalo
je minimalno i taj dio gradiva je zadrao posjednik radi steajnog postupka, tako da
se oekuje dodatno preuzimanje. Kod odabira i popisivanja preostale arhivske grae
je bila prisutna tajnica preduzea.
Opte graevinsko preduzee Gradbinec Kranj, 1923.-1999., 13,1 dm
Preduzee je otilo pod steaj 2000. godine (kupilo ga je Primorje Ajdovina,
koje danas isto tako propada). Tehnika i tehnoloka dokumentacija je bila preuzeta
ve 1981. godine, nakon samog poetka steajnog postupka, a 2002. godine je primilo
pisana uputstva o upravljanju dokumentarnom i arhivskom graom u sluaju steaja,
koje nije uvaavalo. Pravnica preduzea je u avgustu 2002. godine poruila da su svo
gradivo unitili, osim gradiva koje se odnosilo na radne odnose, koje su otpremili
nekoj rmi. Predstavnica te rme javila je arhivu 2008. godine da uvaju neto
dokumentarnog gradiva SGP Gradbinec Kranj i dolo je do preuzimanja. Ouvani
su bili zakljuni rauni s poslovnim izvjetajima, raunovodstvena dokumentacija,
platne liste za 1948. godinu. Svo ostalo gradivo, kako je ve reeno, stvaralac je
unitio prije 2002. godine.
Iskra Telematika Kranj, 1951.-2000., 8,1 tm
Iskra Telematika se ve 1989. godine podijelila na samostalna preduzea, a
1990. godine su se ta preduzea udruila u korporaciju Iskra Telekom holding d.d.
Steajni postupak za Iskru Terminali Kranj uveden je 1997. godine. U slijedeim
godinama osnivala su se nova preduzea za razvoj telekomunikacija. Arhivsku
grau je izruilo preduzee Iskratel Kranj u dva dijela 2002. godine i 2003. godine.
Odgovorni za arhivske prostorije u preduzeu Iskratel i direktor preduzea Iskra
229
SSD su rekli, da od reorganizacije Iskre ve od prije nekoliko godina nemaju
zaposlenog radnika, koji bi brinuo za dokumentarnu grau u zajednikom arhivu.
Radi jo nedovrenog procesa privatizacije nekada jednog preduzea, arhiva je vie
liila na zaputeno skladite, nego na ureenu arhivu. Za arhivsku grau se nije
brinulo prema uputstvima za arhiviranje, ista nije bila razvrstana i odabrana. Zato
se arhiv dogovorio, da dou odgovorni s pojedinanih odjela, kojim je pripadalo
spremljeno gradivo i pregledaju ga. Nemogue je bilo dobiti ovjeka, koji bi odabrao
arhivsku grau i uredio je. Radi pomanjkanja vremena, u roku dvije sedmice su
eljeli arhivski prostor isprazniti i neupotrebljivo gradivo odvesti na otpad. Tada se
arhivistica odluila da sama pone s odabirom, odnosno traenjem arhivske grae.
Najprije je odreivala oblasti dokumentarne grae, pregledala oko 200 dunih
metara spremljenog gradiva u registratore, nastalih u periodu 1951.-1995. godine.
Najpopunjenija zbirka je bila tehnoloka dokumentacija, gradivo ostalih odjela bilo
je nepotpuno i neureeno. Najvie arhivske grae je nala u kartonskim kutijama
direktora, koji su napustili preduzee (zapisnike zajedno s gradivom). Skladite
je bilo zaputeno, prljavo, gradivo zapraeno. Sakupila je 94 registratora arhivske
grae, koje je po dogovoru ostalo privremeno u susjednoj prostoriji. Od te grae je
nestala priblino polovica registratora s preteno povjerljivim arhivskim gradivom
o poslovnim odlukama iz perioda reorganizacije preduzea, uprkos tome (ili upravo
zbog toga) to je gradivo bilo oznaeno kao povjerljivo. Ostalih 50 registratora je
bilo struno obraeno u arhivu.
Veriga Lesce, 1912.-1991., 7,6 dm
(Veriga =lanac)
J o jedna klasika. Prije steaja je preduzee imalo arhivara, gradivo je bilo
ureeno. Godine 2000., kada je pokrenut steajni postupak, steajni upravitelj se
obratio Istorijskom arhivu, arhivara vie nije bilo, dokumentarnu grau su iz ranijeg
prostora prenijeli u drugu halu, tako da je prilikom preuzimanja sve bilo haotino
. Iz te hrpe je Istorijski arhiv sa svojim radnicima odabrao arhivsku grau, dok je
ostalo vlasnik najvjerovatnije unitio.
Plamen Kropa, 1895.-2001. 12 dm
Od marta 1991. do 1998. godine, kada je pokrenut steajni postupak, bila
je tvornica vijaka Plamen Kropa d.o.o. u dravnom vlasnitvu. 1998. godine radnike
su otpustili i tvornicu zatvorili, a steajni upravnik je pripremao prodaju tvornice. U
maju 1998. godine je Istorijski arhiv poslao steajnom upravniku obavijest o uvanju
arhivske grae tvornice Plamen. Ponovo je steajni upravnik postavio rok, do kada
je morao Istorijski arhiv odabrati i pokupiti arhivsku grau (radi prodaje tvornice),
ponovo bez radnika propalog preduzea. Graa nas je ekala u potkrovlju, pranjava
230
Dr. Gorazd STARIHA
do neizdrivosti. Kod odluivanja vanosti po pitanju tehnoloke dokumentacije mi
arhivisti smo bili u tekoama, tada je steajni upravnik molio biveg zaposlenog
tehnologa, te je on vlastitom dobrom voljom i osjeajem za gradivo, za vlastite
proizvode, vlastitu pamet tvornice, gdje je stvarao, doao pomoi arhivistima kod
odluivanja u pogledu konzervacije tehnoloke grae, kojeg je bilo zaista previe da
bi sauvali sve.
Na kraju pregleda dogaaja s arhivskom graom nekadanjih drutvenih
preduzea u steaju i likvidaciji, bi moda spomenuli jo preduzea, koja su upravo tako
u slinoj situaciji, ali jo uvijek djeluju. Tako je do raznoraznih preoblikovanja dolo
i u elezarni J esenice i Istorijski arhiv je rukovodstvo eljezare najprije opomenuo,
izdao uputstva za ureenje, ali nikakvog odziva nije bilo, zbog ega je predloio
nekoliko mogunosti i ideja za hitno ureenje gradiva. Kako se osim obeanja i sve
vie izmjeane grae nije dogodilo nita drugo, arhiv je poeo ostvarivati kontakte
i odnose s nekim bivim radnicima i arhivarima srodnog preduzea. Tako je hitno
sakupio nekoliko potrbenih strunih ljudi i krenuo sa odabirom arhivske grae.
U sluaju Peko Tri, su postupci odabira, ureivanja, popisivanja i
preuzimanja radi velike koliine dokumentarne grae u cjelosti tekli u arhivskom
skladitu tvornice Peko. Ipak je tu rad tekao uz saradnju osposobljenih radnika
preduzea.
Meutim, sve se drugaije odvija sa biom Savom Kranj, koja je danas dio
holdinga Poslovna grupa Sava. Arhivska graa, dok je bila jo drutveno vlasnitvo
izruena je Istorijskom arhivu 2008. i 2009. godine, odabrao ga je i uredio u cjelosti
arhivar preduzea. Tu je novi vlasnik pokazao puno sluha za arhivsku grau, ak je
nove vlasnike, iako strance (ili upravo radi toga) zanimalo ta je s pravima prema
gradivu nastalom prije privatizacije. Bili su ak zainteresirani uvati i gradivo
preduzea od prije njihovog preuzimanja.
Zakljuak
Iz navedenih primjera moemo vidjeti, da su svi uprkos nekim zajednikim
karakteristikama, u stvari vrlo razliiti. Odmah na poetku imamo razliite statuse
preduzea prije privatizacije, nisu sva bila proglaena za stvaraoce arhivske grae. U
pogledu saradnje preduzea s nadlenim arhivima nakon privatizacije pokazalo se,
da najvie ovisi od odnosa novih vlasnika prema arhivi. Zakonodavstvo, odnosno
oekivanje dosljednog izvravanja zakonodavstva se pokazalo nedovoljnim, odnosno
za neko vrijeme na red doe, obino tek kada je prekasno, kada je arhivska graa ve
unitena. Kao to smo vidjeli primjeri su bili razliiti. Od toga da su se Istorijskom
arhivu obraali novi vlasnici preduzea, koji uopte nisu bili proglaeni stvaraocima
arhivske grae, pa preko novih savjesnih vlasnika bivih stvaralaca arhivske grae, koji
su uzorno saraivali s arhivom, do na alost najvee grupe novih efova privatiziranih
231
tvornica, kojima je arhiva predstavljala samo troak i optereenje prilikom prodaje
tvornikih prostora. Vrlo razliito je bilo takoer, ponaanje steajnih upravitelja,
koji bi se u stvari morali najbolje drati vaeeg zakonodavstva. Po pitanju druge
faze saradnje s nadlenim arhivom, to je bilo u pogledu odabiranja i ureivanja
arhivske grae za preuzimanje, gdje smo imali razliita iskustva u praksi. Na tom
podruju vai arhivsko zakonodavstvo, ve od samog poetka je propisano, da mora
stvaralac na odgovarajui nain pripremiti arhivsku grau za preuzimanje, to je bilo
od preduzea koja su propadala za oekivati. Pri emu moemo govoriti o pretenoj
veini preduzea. Ako su se odluili za prvi korak, to je bilo za obavjetavanje i
saradnju s nadlenim arhivom po pitanju njihove arhive kao takve, bilo ih je vrlo
malo spremnih obezbijediti bar radnika s njihove strane, da pomagne kod pripreme
gradiva za preuzimanje. Nema sluaja meu propalim preduzeima, da je neko
od njih sam pripremio arhivsku grau za preuzimanje i dostavilo ga u arhivsko
skladite nadlenog arhiva dosljedno zakonodavstvu (jedini takav sluaj je kao
to smo vidjeli Sava koja jo danas djeluje). U veini sluajeva je teret traenja,
odabiranja, popisivanja, tehnikog opremanja, kao i prevoza arhivske grae, palo
na ramena nadlenog arhiva. Pri emu je bio obavljen zaista ogroman posao u vrlo
loim uslovima. Najprije je trebalo traiti grau praktino svuda po tvornici, jer ga je
bilo puno po raznim kancelarijskim prostorijama. Koliine sve dokumentarne grae
su bile zaista velike i meu njima je bilo potrebno nai srazmjerno malo arhivske
grae, posebo poglavlje je predstavljala tehnoloka dokumentacija i odluivanje
ta od nje odabrati. Pored toga su novi vlasnici, tj. steajni upravitelji, radi prodaje
prostora postavljali vrlo kratke rokove za zabavljanje s arhivom. Ipak je J edinica za
Gorenjsku ustrajala i praktino sav posao obavila na terenu. Dosljedno je izbjegavala
trpanja cijelog dokumentarnog gradiva propalih preduzea u arhivska skladita, jer
si to radi nedostatka prostora nije ni mogla dozvoliti. Sem toga kada je gradivo
jednom ve u arhivskom skladitu, dalja obrada je dosta spora i uz brojne primjere
steaja bili bi rasporeeni jednoj arhivistici, odreenoj za privredu.
Uz takav odnos prema arhivskoj grai, pitamo se da li smo zaista mi
arhivi duni obavljati sve te poslove, koje zakonodavstvo u stvari nalae drugima?
Odgovori iz prakse su u stilu uzmi ili ostavi, pri emu kakve ozbiljne kazne za
kritelje arhivskih propisa ne moemo oekivati. Da se pone ozbiljno raspravljati o
vaeem arhivskom zakonodavstvu, mora biti upletena i pogoena politika, odnosno
pojedinci iz politikog vrha. Tada su mediji spremni obavjetavati javnost o svakom
papiriu koji se pojavi, odmah. injenica je da su se vozili na otpad teretnjaci
dokumentarnog i arhivskog gradiva propalih tvornica, tako da danas imaju probleme
s dokazivanjem radnog staa (za penzionisanje), brojni radnici propalih tvornica,
iako to ne zanima nikoga. Samo napisano zakonodavstvo je za odravanje reda,
odnosno za pravnu dravu premalo, to se vidi na drugim podrujima drutvenog
ivljenja. Oito imamo takav odnos prema arhivskoj grai, kakav kao drutvo i
zasluujemo.
232
Dr. Gorazd STARIHA
Tako da nama arhivistima ostaje jedinstveno iskuenje etnje po naputenim
tvornikim halama koje su nekada vrvile od ivota. Onaj ko je bio prije u takvim
prostorijama, dok su jo bile pune maina i radnika, kada je sve bilo stisnuto, tek pri
pogledu na svu tu prazninu postaje svjestan dimenzija tih prostora u sred kojeg ga
eka hrpa rasutog papira. Kako je bila prije nesnosna buka, sada je nesnosna mrtvaka
tiina, razbacan alat, najee neupotrebljiv, ako ga ne bi ko privatizovao. A na
drugoj strani u urbi naputene kancelarije, preko naslona stolice su objeene jaknice
za dodatno grijanje, pod stolovima radne papue, na stolovima nepospremljeni
sitni kancelarijski alati, na policama nezalivene uvenule lonanice slubenice
su jednostavno samo ustale, uzele torbice i kapute, te otile, bez bilo kakvog
pospremanja, zakljuivanja posla. Isto tako je bilo s dokumentarnim i arhivskim
gradivom, ostalo je tamo gdje je bilo, na stolu, u kancelariji, u skladitu, samo to
je ono u skladitu bre propadalo, jer se zaboravljalo gdje je, ili se je raznosilo radi
trenutnih potreba, ili su ga jednostavno bacili negdje drugo, da su mogli isprazniti
prostorije za prodaju.
Summary
Archives of the industrial undertakings which went bankrupt or windingup.
After abolishment of common ownership, in so-called transition which began in the
year 1992, many industrial undertakings, till then in state or common ownership,
became privat properties. Before, as being common industrial undertakings, they
were obliged by the law to dispose and transfer their archives to the competent
archives institutiones. Becoming privat properties, they were obliged as well, to take
the proper care for the archives of the undertakings till privatization. They were
obliged by the law, but in real life it become evident, that only written legislation
is not enough to obey legal orders in fact. This was the most evident at the industrial
undertakings went bankrupt or windingup, where at most cases nobody wanted to
take responsibility for the old archives. The cruel nature of prot showed at once,
that it takes the cultural heritage only for (unnecessary) expense. Records were
important no longer as being useful or have some meaning for current business. So
in practice transfering the archives to the competent archives institutiones went in
stile take it or live it, because some serious punishment for tortfeasors of archival
legislation was not to be expected. In such cases archivists stopped short at the
mountain of unarranged records and have to take the proper care about them by
themselves, because the records managers of the industrial undertakings were usually
among the rst dispensable workers for the new (unsuccessful) owners. In the article
there are described some of the most typical cases of transfering and arrangeing of
archives of the industrial undertakings which went bankrupt in the northwest region
of competence of Historical Archive Ljubljana, that is in Upper Carniola.
233
Jugoslav VELJKOVSKI
Istorijski arhiv Grada Novog Sada
PROBLEMATIKA ZATITE I PREUZIMANJA
ARHIVSKE GRAE REGISTRATURA U STEAJU
(ISKUSTVA ISTORIJSKOG ARHIVA GRADA NOVOG SADA)
Abstrakt: Ovaj rad tretira problematiku zatite i preuzimanja arhivske grae
pravnih lica u steaju od strane arhiva. Jedan od proizvoda tranzicije u Srbiji je i slom
velikog broja nekadanjih privrednih subjekata, nad kojima je usled nemogunosti
daljeg poslovanja otvoren steajni postupak. I pored postojanja zakonskih normi
koje reguliu pitanje steajne arhivske grae, Istorijski arhiv Grada Novog Sada se
susree sa razliitom praksom na terenu i sa odreenim problemima. U zavrnim
razmatranjima dati su neki predlozi u vezi poboljanja delatnosti u smislu zatite
ove arhivske grae.
Kljune rei: Tranzicija, steajni postupak, zatita arhivske grae, zakonska
regulativa.
O tranziciji i mestu arhiva u tranziciji
Tranzicija u bivim socijalistikim zemljama, kao pojava sa kraja
dvadesetog veka promenila je u velikoj meri sudbinu i dalje tokove privrednih
aktivnosti preduzea i drugih poslovno orijentisanih subjekata. Privatizacija je kao
proces postala kategorija epohalnih promena u drutveno-politikom, socijalnom i
ekonomskom pogledu. U tranziciju kao procesu transformacije vlasnike strukture,
dravnog u privatno vlasnitvo, polagane su mnoge nade, bez obzira to je bilo
oekivano da e ona proi sa puno neizvesnosti i kontroverzi. Kao konani proizvod
ovog procesa nije se stiglo do ureene pravne drave zasnovane na principima
zapadne demokratije, ve smo proli kroz traumatino iskustvo dvodecenijske
tranzicije obeleene ratovima, inacijom, revolucijama i pseudorevolucijama. I
danas moemo konstatovati da nae drutvo tek treba da proe kroz sveobuhvatnu
promenu politikog, institucionalnog, ekonomskog, kulturnog i socijalnog sistema.
Poevi od 1989. godine i donoenja novog Zakona o preduzeima, kojim je prestalo
vaenje Zakona o udruenom radu, na delu imamo tranziciju koja je imala za cilj
da izvri promene u tri segmenta: drutveno-ekonomskom, politikom i kulturnom.
Drutveno-ekonomska tranzicija je trebala da promeni svojinske odnose u privredi i
da uspostavi novi sistem koji je trebao da bude napredniji i uspeniji od prethodnog,
socijalistikog. Dobijen je krah privrede i potpuni slom svih drutvenih vrednosti.
234
Ukinula se jedna drava, stvorena je nova, odnosno nekoliko novih u drugim
pakovanjima, promenjena je drutvena struktura i od socijalizma smo uli u divlji
kapitalizam i ekonomsku tranziciju. Politika tranzicija je trebala da nas oslobodi
stege jedne partije, ali je trenutni proizvod zapravo suprotan. Umesto jedne, imamo
potpunu dominaciju vie politikih partija koje upravljaju svim domenima u stilu
feudalnih gospodara. Najzad, kulturna i nauna tranzicija je trebala da ukine uticaj
jednoumlja na polju ljudskog miljenja. Opta ocena srpske tranzicije je da je ona
Republiku Srbiju proizvela u privredno devastiranu, kulturno izmenjenu i socijalno
pauperizovanu dravu. Dvadeset godina traenja pravog modela privatizacije,
obeleio je nedostatak dobre volje da se ona i sprovede.
Kada se govori o mestu arhiva u tranziciji, prevashodno se razmiljalo o
modernizaciji rada arhiva koji bi se oitovao u prenosu klasinih, analognih, zapisa
u digitalne, kao i otvaranje arhiva, kao ustanove prema iroj javnosti. Trenutno stanje
u naim arhivima govori da su ovi ciljevi i dalje potpuno otvoreni i da su injeni
sasvim mali koraci ka njihovom reavanju. Uzroci se obino trae u neobuenosti
kadrova, tehniko-tehnolokom zaostatku, nedostatku novca, optoj drutveno
politikoj klimi, itd.
Pitanje zatite arhivske grae u nastajanju, u ustanovama i privatizovanim
preduzeima, poslednjih dvadesetak godina moemo posmatrati iz tri razliita
ugla. Prvo, kroz analizu stanja i stepena ouvanosti i sreenosti arhivske grae i
registraturskog materijala pre tranzicionih promena u ustanovama i privatizovanim
preduzeima (zateeno stanje). Drugo, uvidom u stanje arhivske grae kod stvaratelja
i njena zatita u vreme tranzicionih promena i tree, spoznavanjem odnosa arhiva
prema ovoj grai u vreme tranzicije.
Optim uvidom u stanje arhivske grae i registraturskog materijala organa
uprave u periodu pre tranzicionih promena, vidi se da je ono bilo zadovoljavajue.
Razvijeno arhivsko zakonodavstvo SAP Vojvodine je normativno bilo uredilo itav
spektar poslova na zatiti arhivske grae. Samo jedan manji broj registratura nije
ispunjavao redovno svoje zakonske obaveze. Svaki arhiv je posedovao razvijenu
Slubu za zatitu arhivske grae van arhiva, koja je uspevala da pokrije najvei
deo stvaratelja. Prema popisu aktivnih registratura iz 1990. godine, koje su pod
nadlenou Istorijskog arhiva Grada Novog Sada,
1
bilo je neto vie od 1.300
aktivnih registratura. Kod veine kontrolisanih registratura vrilo se redovno
odabiranje arhivske grae i izluivanje bezvrednog registraturskog materijala,
arhivska graa uredno je bila evidentirana u arhivsku knjigu i dostavljen prepis
iste arhivu.
2
Veina registratura ni tada nije imala odgovarajui prostor za smetaj
arhivske grae, nedostajala je i adekvatna arhivska oprema, ali su u saradnji sa
nadlenim arhivom injeni napori za reavanje ovih problema.
1 Registar aktivnih registratura, interna arhiva Istorijskog arhiva Grada Novog Sada.
2 Samo arhivska graa verskih organizacija nikad nisu obilaene niti kontrolisane iako su
registrovane i za njih postoje dosijei u arhivi Spoljne slube. Slabije su obilaene i pojedine registrature
manje veliine, razne samostalne zanatske radnje i manji ugostiteljski objekti, koji su po automatizmu
bili evidentirani.
Problematika zatite i preuzimanja arhivske grae registratura u steaju (iskustva Istorijskog arhiva...)
235
Kada posmatramo period posle 1990. godine, celokupno drutvo se suoilo
sa krizom uslovljenom raspadom zajednike drave. I dravna, i drutvena, i
privatna preduzea posluju u izuzetno tekim ekonomski uslovima, gde je borba za
pukim ekonomskim preivljavanjem potisnula u drugi plan brigu o arhivskoj grai.
Period poslednjih dvadesetak godina karakterisala je tendencija da pojedina pravna
lica ne postupaju sa arhivskom graom u skladu sa propisima, te da je sve vie
pojava da se postojea dokumentacija ne evidentira, ili izluuje i ak unitava bez
saglasnosti arhiva. Stanje arhivske i registraturske grae najvie je zavisilo od struno
osposobljenih radnika koji su radili na ovim poslovima, odnosno njihove dobre volje,
a ovakvom stanju doprinele su i simboline sankcije za prekrioce odredbi o zatiti
arhivske grae u Zakonu o zatiti kulturnih dobara. Najei problemi sa kojima su
se radnici slube za zatitu arhivske grae susretali na terenu bili su: nepotovanje
propisa iz arhivske delatnosti od strane stvaralaca i imalaca, nedovoljno praenje
tranzicionih promena od strane arhiva, nedovoljna briga novih vlasnika, nedovoljni
smetajni prostori.
Kakva je bila uloga arhiva u radu na zatiti arhivske grae ustanova i
privatizovanih preduzea u periodu tranzicije? Svi napori da se zateeno stanje
prevazie i uspeno ree problemi, koji su nastajali u tranzicionom periodu, teko
su se otklanjali zbog injenice da nije pravno regulisan poloaj arhiva u novim
uslovima. Period tranzicije pokazao je nedostatak iskustva i sposobnosti od strane
arhiva da se uhvate u kotac sa nastalim promenama. Pojava novih politikih i
ekonomskih odnosa i organizacione promene u drutvu koje su karakteristine u
viepartijskom sistemu i novim organima vlasti, imale su za posledicu naruavanje
ranije uspostavljenog sistema zatite arhivske grae.
Nepostojanje osavremenjene kategorizacije stvaralaca arhivske grae dovelo
je u pitanje i neke od osnovnih zadataka arhiva - vrenje strunog nadzora i politike
preuzimanja arhivske grae. Nadzor se i dalje vrio nad organima i preduzeima
koja su davno izgubila znaaj, dok su se nove rme evidentirale i kontrolisale vie na
principu sluajnog uzorka, nego kao rezultata istraivanja stvarnog znaaja arhivske
grae pojedinih stvaralaca. Treba napomenuti i da su poslove na zatiti obavljala
samo dva radnika. Znai nije postojala ni teoretska pretpostavka da se sva ova pravna
lica obiu i da se utvrdi na koji nain i kako obavljaju poslove na zatiti arhivske
grae. Imajui u vidu sve ove probleme sa kojima se susreu radnici u slubi zatite
arhivske grae van arhiva, moe se konstatovati da su najsreenije arhive organa
uprave, pre svega zbog postojanja uredbi i uputstava o kancelarijskom poslovanju
i rokovima uvanja organa dravne uprave,
3
dok su u procesu tranzicije najgore
prole arhive privrednih organizacija, nekadanji giganti koji su danas gotovo listom
nestali. Arhivari su bili prve rtve tranzicije tako da danas samo mali broj registratura
poseduje struno osposobljenog radnika na poslovima arhivara. Nedoreenost
postojeeg zakona o kulturnim dobrima, odnosno onih delova tog zakona koji govori
3 Slubeni glasnik RS, 80/92, 10/93, 44/93.
236
o arhivskoj slubi i arhivskoj grai, kao i nepostojanje potrebnih podzakonskih akata
koji su trebali da ree ove probleme doveli su do stagnacije arhivske slube, njene
neusaglaenosti i zaostalosti u odnosu na savremene svetske arhivske tendencije.
Pravna regulativa u vezi arhivske grae privrednih drutava u steaju
Tematikom prestanka rada pravnog lica bave se pre svega Zakon o privrednim
drutvima
4
i Zakon o steaju.
5
Prema lanu 52. Zakona o privrednim drutvima,
steaj je samo jedan od devet sluajeva prestanka sa radom privrednog drutva,
odnosno brisanja iz privrednog registra. U ovom zakonu se ni jednom reju ne
spominje arhivska graa niti njeno preuzimanje po gaenju drutva. Zakon je i svim
pravnim licima doneo obavezu preregistracije kod Agencije za privredne registre,
sa ciljem da jasno razgranie aktivna od neaktivnih pravnih lica. Istovremeno je sa
izmenama i dopunama pomenutog Zakona regulisano da e sva pravna lica koja su
due od godinu dana u blokadi rauna ili im je dug vei od procenjenog kapitala biti
podvrgnuta prinudnoj likvidaciji i brisanju iz registra Agencije za privredne registre,
drugim reima ostae bez dozvole za rad.
Zakon o steaju brigu o arhivskoj grai pravnog lica nad kojim je pokrenut
steajni postupak preputa steajnim upravnicima. lan 4. pomenutog Zakona
predvia da se steajni postupak pokree, ali se ne provodi, ve se postupak odmah
obustavlja kada je steajna imovina manja od visine trokova steajnog postupka. U
praksi to znai da je steajni postupak obustavljen, a da arhivska graa nije predata
nadlenom arhivu, nego se i dalje nalazi u prostorijama preduzea, u loem stanju,
dobrim delom oteena ili unitena.
Na osnovu lana 14. stav 8. Zakona o steajnom postupku, ministar
privrede je 2005. godine doneo Pravilnik o utvrivanju Nacionalnih standarda za
upravljanje steajnom masom,
6
gde je Nacionalnim standardom br. 9. - uveden
standard o voenju i uvanju evidencije steajnog upravnika. Nakon donoenja
novog izmenjenog i dopunjenog Zakona o steaju,
7
donet je i novi Pravilnik koji je
pod Nacionalnim standardom br. 8 unekoliko izmenio poslove steajnih upravnika
prilikom voenja i uvanja dokumentacije pravnih lica u steaju.
8

4 Slubeni glasnik RS, 125/04. Ostali uslovi za brisanje su odjave, gubitak poslovne sposobnosti,
neobavljanje delatnosti neprekidno jednu godinu, istek vremena, ako je obavljanje delatnosti bilo
registrovano na odreeno vreme, obavljanje delatnosti u vreme privremenog prekida po odluci nadlenog
organa, kanjavanja vie od tri puta za obavljanje delatnosti za koje ne ispunjava propisane uslove,
izreene mere zabrane obavljanja delatnosti zbog neispunjavanja uslova za obavljanje delatnosti, a u
roku odreenom u izreenoj meri ne ispuni te uslove, odnosno ne promeni delatnost, promene pravne
norme u pravnu formu privrednog drutva, u skladu sa ovim zakonom.
5 Slubeni glasnik RS, br. 104/2009. i 99/2011.
6 Slubeni glasnik RS, br 43/05. Ovi standardi su bili sainjeni na osnovu Zakona o steajnom
postupku (Slubeni glasnik RS, br. 84/04.)
7 Slubeni glasnik RS, br. 104/09.
237
Slabosti ovih zakonskih i podzakonskih akata ogledaju se pre svega u
nejasnoama i pravnim nepreciznostima koje direktno utiu na kvalitet zatite
arhivske grae u nastajanju, odnosno onog njenog dela koji je dospeo za preuzimanje.
Ve iz uporedne analize dva pravilnika o nainu voenja i uvanja evidencija
steajnog upravnika, videemo kako se i koliko promenio odnos prema arhivskoj
grai. Standard iz 2005. godine kao jednu od obaveznih evidencija steajnih
upravnika podrazumeva arhivsku knjigu, ali i zapisnike o pregledu arhivske grae
i izluivanju bezvrednog registraturskog materijala kao i eventualne zapisnike
o ranijim preuzimanjima arhivske grae od strane nadlenog arhiva. Upravnik je
potom duan da po preuzimanju dokumentacije koja se uva u skladu sa zakonom
kojim se ureuje arhivska graa, zatvara poslovne i arhivske knjige i otvara
nove. Po zakljuenju steajnog postupka, a u sluaju bankrotstva, dokumentacija
se predaje dravnom arhivu u skladu sa zakonom kojim se tretira arhivska graa,
dok se u sluaju reorganizacije arhivska graa uz primopredajni zapisnik predaje
ovlaenim licima. Steajni upravnik ima pravo da za svoje potrebe kopira bitne
delove arhivske grae koji se tiu osnivanja, vlasniko-imovinskih odnosa ili zarada
zaposlenih i uva kao deo svoje evidencije. Svu svoju evidenciju u vezi voenja
steajnog postupka, upravnici su duni da uvaju najmanje tri godine. Izmenjeni
standard iz 2010. godine i dalje obavezuje upravnike da u svoju osnovnu evidenciju
uvrste i arhivske knjige, ali bez striktne odredbe da se stare arhivske knjige imaju
zatvoriti i otvoriti nove. Stari arhivski zapisnici o stanju arhivske grae i izluivanju
bezvrednog registraturskog materijala vie ne spadaju u obaveznu evidenciju.
Meutim, uvodi se odredba po kojoj steajni upravnik mora da preda dravnom
arhivu svu dokumentaciju steajnog dunika kojom raspolae u skladu sa zakonima
koji reguliu ovu oblast. Predaja se vri im se za to steknu uslovi, a najkasnije
po zakljuenja steajnog postupka. Novost predstavlja odredba da, ukoliko steajni
upravnik ne raspolae svom dokumentacijom preduzea u steaju, duan je da o tome
obavesti arhiv. Ostala je i obaveza da se dokumentacija upravnika uva najmanje tri
godine nakon ega se ima predati dravnom arhivu u skladu sa zakonom.
Istorijski arhiv Grada Novog Sada u sistemu zatite arhivske grae subjekata
u steaju
Istorijski arhiv Grada Novog Sada u skladu sa l. 41. Zakona o kulturnim
dobrima
9
vri preuzimanje arhivske grae kao i registraturskog materijala, nastalog
u radu organa, ustanova, preduzea i drugih pravnih lica koji su ukinuti ili su prestali
s radom, ako niko nije preuzeo njihova prava i obaveze, samim tim preuzima i grau
pravnih lica iji steajni postupak je zavrio bankrotom.
Prilikom preuzimanja steajne arhivske grae potuje se interna arhivska
procedura koja nalae da se odmah po saznanju o otvaranju steajnog postupka
238
nad nekim pravnim licem, stupa u kontakt sa Trgovinskim sudom i steajnim
upravnikom odreenim za voenje tog postupka. Ve u uvodnom dopisu se steajni
upravnici podseaju koje su njihove zakonske obaveze u vezi arhivske grae i
koje aktivnosti je potrebno uiniti radi obezbeivanja i zatite arhivske grae. Nakon
toga arhivisti zaposleni na poslovima zatite arhivske grae van arhiva, kontinuirano
prate sve pravne radnje u vezi steaja i u stalnom kontaktu sa steajnim upravnikom
dogovaraju vreme i uslove predaje arhivske grae arhivu. Tom prilikom se sastavlja
zajednika komisija sastavljena od arhivista nadlenog arhiva i steajnog upravnika
koja ima zadatak da jo jednom pregleda sav arhivski materijal, utvrdi da li je sreen
i popisan, da li se predaje u celosti ili fragmentarno i da li zateeno stanje odgovara
popisu, koji se pridodaje Zapisniku kao sastavni deo. Zapisnik o primopredaji postaje
validan potpisivanjem predavaoca steajnog upravnika i primaoca arhiviste
nadlenog arhiva.
Ve smo spomenuli da je kao rezultat tranzicije veliki broj pravnih lica prestao
sa radom, bilo postupkom likvidacije, bilo nakon okonanja steajnog postupka putem
bankrota. Iz ovoga proizilazi i problem sa preuzimanjem arhivske grae. Preuzimanje
arhivske grae predstavlja zavrni korak u procesu zatite arhivske grae van arhiva.
U uslovima slabije odraenih faza zatite arhivske grae, nesreenih ili delimino
sreenih fondova, neredovnih izluivanja bezvrednog registraturskog materijala,
nepostojanje i nepotovanje odredbi optih akata Pravilnika o kancelarijskom
poslovanju i Liste kategorija registraturskog materijala, primopredaja arhivske grae
od ugaenih pravnih subjekata se morala obavljati paljivo i uz pojaanu kontrolu.
Bez obzira na veliki trud zaposlenih u Arhivu, ipak je jedan deo te grae primljen u
fragmentarnom stanju, pa kao rezultat toga danas imamo nepotpune fondove. Pitanje
preuzimanja arhivske grae je postalo gotovo alarmantno nakon provoenja odredbi
Zakona o privrednim drutvima koja se tiu prinudne likvidacije pravnih lica koja
su dui vremenski period nelikvidna i iji dug prelazi ukupnu vrednost kapitala.
Prema sajtu Narodne banke Srbije
10
koja vodi ovu evidenciju, trenutno je u Srbiji
u postupku prinudne likvidacije preko 24 hiljade pravnih lica, od toga tri hiljade na
teritoriji koju pokriva Istorijski arhiv Grada Novog Sada. ak i kada odbacimo veliki
broj pravnih lica kao drutva sa ogranienom odgovornou ili samostalne trgovake
radnje pod verovatnoom da nemaju trajnu arhivsku grau (iako bi striktno potujui
Zakon o kulturnim dobrima i oni kao stvaraoci nekog registraturskog materijala
trebali da budu pod sistemom nadzora Istorijskog arhiva), ostaje nam preko 100
registratura koje su bile evidentirane kod Istorijskog arhiva jo u ranijem periodu.
Ne treba ni spomenuti da ukupna koliina arhivske grae koja ova lica poseduju
prema poslednjim izvrenim arhivskim nadzorima iznosi na stotine dunih metara
koje bi Istorijski arhiv trebao preuzeti u svoje depoe. Iz ovoga proizilazi i itav niz
problema sa kojima se suoavamo:
- Problem smetajnog prostora. Smetajni prostor je hronini problem arhiva
u Srbiji. Situacija u Istorijskom arhivu Grada Novog Sada je takva da zahtevi za
preuzimanje arhivske grae stiu gotovo svakodnevno. Na teritoriji koju pokriva
10 http://www.nbs.rs/internet/latinica/67/index.html
239
Istorijski arhiv trenutno pratimo steajne postupke u petnaestak rmi, nekadanjih
privrednih giganata, od ranije evidentiranih i kontrolisanih, dok su neki ve ranije
preuzeti. Sa druge strane, svi postojei smetajni kapaciteti na Petrovaradinskoj
tvravi su prepuni, do te mere da se preuzeta graa ve odlae na pod. Zahtevi za
preuzimanje se ne mogu odbiti, poto ni sami steajni upravnici ne mogu okonati
postupak ukoliko ne predaju celokupnu arhivsku grau. Treba naglasiti da zbog
nedostatka prostora Arhiv nije u stanju da izvrava jednu svoju drugu zakonsku
obavezu, preuzimanja sreene i popisane arhivske grae starije od 30 godina.
Dobijanjem u zakup na korienje atomskih sklonita samo naizgled reava problem,
poto tu Arhiv nastupa samo kao podstanar tako da taj prostor ne moe predstavljati
trajno reenje. Problem je toliki da se isti moe reiti samo direktnom intervencijom
osnivaa, odnosno izgradnjom nove arhivske zgrade, gde su i nainjeni prvi koraci.
- Pitanje valorizacije arhivske grae. Problem predstavlja i nepostojanje nacionalne
politike u pogledu valorizacije arhivske grae. Videli smo da nacionalni standardi
nalau steajnim upravnicima da svu dokumentaciju pravnog lica u steaju predaju
dravnom arhivu. Na terenu to dovodi do paradoksalne situacije da se ionako mali
smetajni prostor neracionalno i stihijski popunjava sa fondovima od male vanosti,
dok na terenu postoji jo velika koliina arhivske grae pravnih lica koja vie ne
postoje, niti imaju pravnih sledbenika. Ovde se misli na nekadanje privredne
gigante, koji su svojevremeno zapoljavali na hiljade radnika i iji je znaaj za iru
drutvenu zajednicu bio ogroman.
- (Ne)potovanje pravne regulative. Nacionalni standardi koji se tiu naina
voenja i uvanja evidencije steajnog upravnika predviaju da se steajni upravnik
po preuzimanju dokumentacije stara o njoj u skladu sa zakonom kojim se ureuje
arhivska graa. Ovo najee nije sluaj poto iz nae prakse vidimo da se arhivska
graa predaje nesreena ili sreena u meri u kojoj je to bila u prethodnom periodu.
Sve je ei sluaj da se arhivska graa predaje u fragmentarnom stanju, uz tvrdnje
steajnih upravnika da je upravo tako i zateena. Sem konstatovanja te izjave,
Istorijski arhiv teko da moe neto vie da uradi. Po okonanju steajnog postupka
prilikom reorganizacije, kada pravno lice nastavlja da posluje, steajni upravnik je
duan da arhivsku grau preda ovlaenim licima uz odgovarajuu dokumentaciju,
pretpostavlja se u sreenom i bezbednom stanju, ali se to u praksi retko deava.
Kao najdrastiniji primer mogli bi navesti AD Baka trans iz Vrbasa, transportno
preduzee, u kojem su u zadnjih 15 godina bila pokrenuta tri steaja, ali je rma
nakon reorganizacije nastavljala sa radom, a da arhivska graa stoji nesreena od
1992. godine. esta smena steajnih upravnika u ovoj rmi je obespredmetila svaku
albu Trgovinskom sudu ili Agenciji za steaj zbog njihovog nepotovanja odredbi
nacionalnih standarda.
Problemi nastaju i u oblasti uvanja dokumentacije steajnog upravnika. Nacionalni
standardi propisuju da steajni upravnik deo dokumentacije koji se odnosi na
osnivanje, bitne odluke organa upravljanja, isplata zarada kao i dokaze o svojinskim
pravima, kopira i uva kao deo svoje evidencije, dok se originali predaju na uvanje
arhivu. U praksi, upravnici ovu grau ne predaju arhivu, ak ni posle tri godine
240
od dana prestanka vrenja dunosti steajnog postupka, kako je to predvieno
standardom, nego prolongiraju te rokove, obrazlaui to strahom od nekog novog
potraivanja ili kontrole. Na predlog za prevazilaenje ovih problema bi bilo
temeljno upoznavanje steajnih sudija sa arhivskom problematikom kako bi i oni
pritisli upravnike da se dre slova zakona
- Preuzimanje arhivske grae u elektronskom obliku. U lanu 24. Zakona o
kulturnim dobrima denisano je da: Arhivsku grau ine izvorni i reprodukovani
pisani, crtani, kompjuterizovani, tampani, fotograsani, lmovani, mikrolmovani,
fonograsani ili na drugi nain zabeleeni dokumentarni materijal od posebnog
znaaja za nauku i kulturu koji je nastao u radu dravnih organa i organizacija, organa
jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, politikih organizacija i
njihovih organa, ustanova i drugih organizacija, verskih zajednica, kao i pojedinaca,
bez obzira na to kad je i gde nastao i da li se nalazi u ustanovama zatite ili van njih.
lan 38. istog Zakona u taki tri propisuje da: Dravni organi i organizacije, organi
jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, ustanove, preduzea i druga
pravna lica utvruju nain zatite i korienja podataka i dokumenata nastalih u
procesu automatske obrade podataka. U lanu 4. Zakona o elektronskom potpisu
11
je
regulisano da: ako je zakonom ili drugim propisom predvieno da odreeni dokument
treba uvati, to se moe uiniti i u elektronskom obliku, pod uslovom da je elektronski
dokument: dostupan i da je na raspolaganju za kasniju upotrebu; sauvan u obliku
u kome je formiran ili primljen; sauvan na nain koji omoguava identikaciju
vremena i mesta nastanka ili prijema, i lica koje ga je formiralo; formiran primenom
tehnologije i postupaka koji omoguavaju da se na pouzdan nain moe utvrditi bilo
kakva izmena u elektronskom dokumentu. Primenom novih raunarskih tehnologija
u registraturama sve vie dolazi do pohranjivanja arhivske grae i registraturskog
materijala u elektronskom obliku na razliite nosioce digitalnih informacija. Do
pre nekoliko godina, to su uglavnom bile diskete formata 5,25 i 3,5 ina, a sada su
to optiki nosioci digitalnih informacija kao to su CD-ovi i DVD diskovi. Neka
iskustva sa ovim nosiocama zapisa koji su bili primljeni u elektronskom obliku u
Arhiv grada Novog Sada, govore nam da se nalazimo na vrlo osetljivom terenu, jer
mnogi od tih nosilaca informacija vie nisu bili upotrebljivi, bilo iz razloga to su
bili ziki oteeni, bilo zbog toga to nije preuzet i softver kojim bi moglo da se
izvri iitavanje i eventualno tampanje pohranjenih podataka. Naravno, kako se
poveava vremenski raspon izmeu skladitenja podataka na raunarske medije i
njihovog preuzimanja od strane arhiva, opada i verovatnoa da e biti uopte mogue
da se bilo ta koristi od ovih podataka. Iz tog razloga mislimo da je dobro, uvek
kada je to mogue, izvriti tampanje pohranjenih podataka na papir. Ako ovo nije
mogue, a to je esto sluaj, u arhivu bi trebalo odmah pokuati iitati ove podatke
i tampati ih, odnosno prebaciti na neki od novijih nosilaca digitalnih podataka. Isto
tako je interesantno i pitanje dokazne snage i punovanosti dokumenta koji je u
elektronskom obliku, a koji je preuzet od strane Arhiva, ali se time ovde neemo
baviti.
11 Sl. Glasnik RS, br. 135/04.
241
Zavrna razmatranja
Imajui u vidu trenutno stanje tranzicije u Srbiji gdje smo suoeni sa
velikim brojem pravnih lica nad kojima e po raznim osnovama biti sproveden
steajni postupak, Istorijski arhiv mora nastaviti da kontinuirano radi na merama
koje bi maksimalno pojednostavile praksu preuzimanja steajne arhivske grae,
ali istovremeno, odgovorno nastupati prema zatiti arhivske grae. Na tom planu
neophodno je uraditi sledee:
- Uticati na nadlene ustanove da dopune propise koji tretiraju tematiku
zatite arhivske grae, pre svega u smislu donoenja jedne kategorizacije
stvaralaca arhivske grae (kategorizaciju stvaralaca donose struna tela
arhivske slube) u skladu sa kojom bi se radila i Lista prioriteta prilikom
preuzimanja steajne arhivske grae;
- Produbiti i uiniti ekasnim uspostavljene odnose sa Agencijama za
privatizaciju i steaj, kao i Trgovinskim sudom u Novom Sadu sa ciljem
to bolje zatite arhivske grae subjekata nad kojima se provodi steaj. U
sklopu ove saradnje bi se svakako trebala izvriti edukacija svih licenciranih
steajnih upravnika u vezi zatite arhivske grae;
- Kontinurano prisustvo arhiva na terenu radi to boljeg praenja svih faza
steajnog postupka. Intenziviranje aktivnosti i saradnje sa svim akterima
steajnog postupka: Trgovinskim sudom, steajnim sudijom i steajnim
upravnikom;
- Obezbeivanje adekvatnog prostora i opreme za preuzimanje arhivske grae
od strane osnivaa, po mogunosti dodatno ljudstvo.
Summary
This is the work about protection issues and the acquisition of archival records of
legal persons in bankruptcy. After the collapse of a large number of former economic
subjects, over which is due to the lack of further business bankruptcy proceedings.
The question was how to protect archives of these companies. Despite the existence
of legal rules governing the issue of bankruptcy archives, the Historical Archives
of the City of Novi Sad faces with different practices in the eld and with certain
problems. The concluding remarks are given some suggestions about improving the
business in terms of protection of archive material.
243

-
25.
A: e
25. 1950.
, , 1452 06.
, 1950. . ,
, ,
,
.
1957.
, :
,
.
, .
.
,
25. , 1975. 1985. .

: , , 25. , ,
, , , , ,
.
25.
,
1452 06. 1950. .
,
, .
, , 1957.
,
a,
: 25.
. :
, ,
244

,

,

.
1

624/57.
,
, 1964. ,

, , , ,
, ,
.

25. 1975. 1985. .
29.09.1957. .
388
90 % ,
1950. 1957. .
2

1/1 29.09. 1957.
, ,

,
.
1 98; 1;
25. 514/1 05.05.
1967.
2 98; 1;
1/1 29.09. 1957.

245
10.05.1966. 717/1
3

1950. ,
. ,
, . ,
31.03.1967. ,

, 514/1
, , .
4

, , ,
,
,
, ,
,
, .
5
1/1 29.09.1957.
2/1 10.05.1966.
3/1 31.03.1967.
8/1 18.05.1976.
12/1 18.04.1977.
14/1 24.07.1978.
15/1 23.11.1979.
22.01.1979.
16/1 08.04.1980.
17/1 11.12.1980.
19/1 19.11.1981.
20/1 24.12.1981.

23/1 10.12.1984.
26/1 26.03.1987.
27/1 05.09.1990.
35/1 03.04.2008.
36/1 12.05.2008.
,
, ,
.
3 98; 1;
717/1 10.05.1966.
4 98; 1;
514/1 31.03.1967.
5 . . , 12/67;
. . , 6/90; . . , 71/94;
. . , 28/96.
246

,
1990. ,
2008. , .

, T
, . . 3/2007 23.03.2007.
25.
, , .
.
6

,
, .
2/14 03.04.2008.
:
1. 25.
, ,
23.03.2007. ,
25. . . .
,
,
, .
2. 25. . . ,

.
7

,
14. 12. 1990. .
3. . ,
, ,
.
4. , .
1993. .
.

.
6 ; WWW. apr.gov.rs; stecajne. mase@apr.
gov.rs
7 , 71/94.

247
5.
,
26.04.1994. 1993. .
6. ,
, 27.04.1994.
1980. 1990. .
7. ,
,
.
. , .

.
, ,
,
, , .
8.
22.
25.
8
5/7 14.12.1990. (
25.
, , ).
9. ,
, 500 .
, . 37.
9
:
1.
,
8 98; 2;
25. 22:
.
, , .
, ,
, ,
.
.
9 . , 71/94 37. ( ,
, ,
, :
1. ;
2. ;
3.
4.

.)
248

1990. 5/7 14.
12. 1990.
,
5/16 24.07.2008. .
2. , ,
1993.
23.03.2007. ,
.
, ,

(
).
3. 1993. 2007.

(

, ,
).
4. ,
,

,

(

)
5.
.
, ,
, . ,
, .
6. ,
(,
)
.

8/17 12.05.2008.
.

249
8/17 12.05.2008.

. ,
7/22 04.06.2008. ,
,
.
138/2008 23.05.2008.
7/22 04.06.2008.
25.
, ,
,
. ,
,

500 .
,
10

,

,

25.
. ,
,
.
11

31.12.2008. .

, ,

.
.
12

-
..
25.
, , ,
.
10 266/2008 19. 11. 2008.
11 98; 1; 266/2008 19.11.2008.
12 98; 1; 7/92 16.11.2011.
250

13
, ,
,

.
,

.
,
, 321 90
84 .
80 ,
180 25.
, , .

03.04.2008. ,
, ,
, ,
, 130 13. 12. 2011. .
14
, , ,
2012. .

25 . ,
e
, ,

, .
,
, ,
() ()
() 01.06.2012. .
15
13 7/92 16.11.2011.
14 2011. 130.
15 ,
() () ()

251
Pe
p.
Ma1nunn
poj
Hasnn yannxa a1yu
noxpe1ana
Cy C1euajnn
poj
Hpece.
c1eu.
neha
C1eu.
cynja
C1euaj.
ynpan.
1 08028699 uoxa nnycrpnja
meca y creuajy
26. 11.
2001. r
3p. Cr.
594/01
Paomnp
Paojunh
Mnnonanuen
Mnpjana
Bapnan
Fena Pyon]
2 08019487 Tpancnopr
xonnnr A y
creuajy
05. 02.
2003. r
3p. Cr.
1111/02
Mnpjana
Hannnxa
m
Jennna
Faxonnh
Bapnan
Fena Pyon]
3 08036438 Bnennnja H 21. 09.
2005. r
3p. Cr.
28/05
Paomnp
Paojunh
Anexcanap
Crojnxonc
xn
Fajnh Mnnan
Heojma
4 08036390 25 maj MK A 23. 03.
2007.
3p. Cr.
3/07
Paomnp
Paojunh
Anexcanap
Cronxoncx
n
Foxnh
paran Jono
5 08021686 Hpnma A 10. 01.
2008. r
3p. Cr.
13/07
Paomnp
Paojunh
Anexcanap
Cronxoncx
n
Cnooan
Crenan
Cyapon
6 08036705 Xemnx A 24. 03.
2008.
3p. Cr.
4/08
Anexcan
ap
Cronxon
cxn
Paomnp
Paojunh
parnna
Herap Apcnh
7 08043914 Henenxa HK 30. 06.
2009. r
3p. Cr.
5/2009
Anexcan
ap
Cronxon
cxn
Mnnan
Hajramen
Bapnan
Fena Pyon]
8 08043817 Cnacoje Crejnh HK
A
15. 04.
2010. r
3p. Cr.
34/10
Paomnp
Paojunh
parnna
Herap Apcnh
9 08043906 9.oxroap y
nnxnnannjn
12. 04.
2010. r
3p. Cr.
33/10
Paomnp
Paojunh
parnna
Herap Apcnh
10 08130418 Fanarcxo
Apanhenono 33
09. 07.
2010. r
3p. 1
Cr.
355/10
Anexcanap
Cronxoncx
n
Cnooan
Crenan
Cyapon
11 08017590 Teppa Pycrnxa
OO
09. 07.
2010. r
3p. 1
Cr.
313/10
Anexcanap
Cronxoncx
n
Paonan
Mnnnnoj
Cannh
12 08038872 Ayronpenos 23.06.
2010. r
3p. Cr.
333/201
0
Paomnp
Paojunh
Byxonnh
nnojnn
Jennna
13 08021929 Mapxo Opemxonnh
33
21 .07.
2010. r
3p. 2
Cr
317/10
Paomnp
Paojunh
Cnooan
Crenan
Cyapon
14 08249725 Ceramica Unica 30. 07.
2010. r
3p. Cr
447/201
0
Paomnp
Paojunh
Cnooan
Crenan
Cyapon
15 20209470 KO JA Company 11. 08.
2010. g
3p. 1Cr
446/10
Anexcanap
Cronxoncx
n
Hasnh Mnnan
yman
16 08043850 Opannne arpap
A
13. 10.
2010. r
3p. Cr
457/201
0
Paomnp
Paojunh
Hasnh Mnnan
yman
17 08043876 Tpomeha A 03.11.
2010. r
3p. Cr
465/201
0
Paomnp
Paojunh
Hannh
Cnerosap
Tnxomnp
18 08043884 Mnnn Honn
Knexenan
16. 03.
2011. r
3p. Cr
129/201
1
Paomnp
Paojunh
Apcnh Herap
parnna
19 08121842 Menra Haej 15. 04.
2011. r
3p. 2Cr
120/11
Paomnp
Paojunh
Byxonnh
Jennna
20 08021708 Hexapa A 13. 04.
2011. r
3p. 2 Cr
6/11
Paomnp
Paojunh
Forynonnh
Mnopar
Mnnnna
21 08456941 Ynnnpom OO 13. 07.
2011. r
3p. Cr
149/11
Paomnp
Paojunh
Apcnh Herap
parnna
22 08177511 Ipanre A 28. 09.
2011. r
3p. Cr
191/201
1
Iopana
Konnh
Cannh
Mnnnnoj
Paonan
23 08584362 Hera OO 28. 09.
2011. r
3p. Cr
142/201
1
Iopana
Konnh
Foxnh Jono
paran
24 20016809 Kym npoyxr OO 23. 12.
2011. r
3p., Cr
202/201
1
Iopana
Konnh
Forynonnh
Mnopar
Mnnnna
25 08177759 Hnrep npomer
OO
03. 02.
2012. r
3p. Cr
214/201
1
Iopana
Konnh
Cyapon
Crenan
Cnooan
252

a
, 25.
, , ,
e
, .
, 2007.
, 2012. .
,
500 ,
,
- , 180
. ,
,
.
,
, .

,
,
, ,

.
Summary
The fate of registry, 25. May DMK Kikinda stock company for production
machinery, equipment, tools and equipment Kikinda after bankruptcy, which was once
the biggest one in North Banat was an ideal example of good business relations and
hospitality to employees, and its not yet fully completed. The bankruptcy proceedings
are opened in March, 2007. and progressed slowly up to its closure, but by June 2012. it
did not happen.
Current records and archives, in the initial quantity of 500 linear meters, after a
break in the archive depot by unknown persons and its partial destruction is assumed, as
an ofcial letter from the emergency services and police have not received, was reduced
to 180 linear meters. Only after taking over the existing archival units, the Department
for processing and sorting of archives of the Historical Archives Kikida will be able to
establish what type of documentation is preserved.
This example delays of bankruptcy proceedings, intentional or unintentional,
is unfortunately not an isolated example in the North Banat. Lack of storage space until
recently by the Historical Archives of Kikinda, lack of nancial resources to take registry
units, and often a lack of good will to get things done in the economy until the end, leads
to the fact that some evidence of a registry ofce, a signicant rst for the employees and
then for future researchers to be completely lost.
253
eljko MARKOVI
Istorijski arhiv u Uicu
SUDBINA I STATUS NEPREUZETE ARHIVSKE GRAE
BIVIH DRUTVENO-POLITIKIH ORGANIZACIJA U SFRJ
Abstrakt: Drutveno-politiki sistem Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije bio je jedinstven u svetu po mnogim odlikama. Jedan od relevantnih
inilaca tog sistema bile su drutveno-politike organizacije. Monopol politike
misli Saveza komunista, doprinosio je funkcionisanju tog sistema. Fundus arhivske
grae nastao njihovim radom razdeljen je po dravama regiona nastalih disolucijom
SFRJ. Na odreen nain ova graa ini deo jedinstvenog fonda, a samim tim i
iskustva na njenoj zatiti i obradi su zajednika i nedeljiva.

Kljune rei: drutveno-politike organizacije, Socijalistika Federativna
Republika Jugoslavija, Savez komunista Jugoslavije, Socijalistiki savez radnog
naroda Jugoslavije, Savez sindikata Jugoslavije, Savez udruenja boraca
narodnooslobodilakog rata Jugoslavije, Savez socijalistike omladine Jugoslavije.
Uvod
J ugoslavija je naziv za tri drave u jugoistonoj Evropi koje su postojale
izmeu 1918. i 2003. godine. Socijalistika Federativna Republika J ugoslavija,
pod kolokvijalnim imenom Druga Jugoslavija ili Titova Jugoslavija postojala je od
1943. do 1991. godine. Na Drugom zasedanju AVNOJ -a, 29. novembra 1943. godine
zbaena je monarhija i proglaena Demokratska Federativna Republika J ugoslavija.
Ustav donet 31. januara 1946. godine promenio je naziv drave u Federativna
Narodna Republika J ugoslavija. Novi ustav je donet 7. aprila 1963. godine i tada je
drava promenila ime u Socijalistika Federativna Republika J ugoslavija.
U procesu disolucije Slovenija i Hrvatska su proglasile nezavisnost 25. juna
1991. godine. Nezavisnost su proglasile i Bosna i Hercegovina (6. aprila 1992.) i
Makedonija (08.09.1991).
Nakon to su Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija
proglasile nezavisnost, Srbija i Crna Gora su 27.4.1992. formirale vlastitu zajedniku
dravu pod nazivom Savezna Republika J ugoslavija, pa je tako proces raspada SFRJ
formalno zavren tog dana.
Raspadom drave, raspala se i zajednika misao o njoj. Ta rascepana
misao se preobratila u razliite politike, kulturne, socioloke, istorijske koncepte.
S istorijskim slomom nepobedive misli i uloge radnike klase, personikovane u
drutveno-politikom sistemu SFRJ , kao iza dinosaurusa ostao je rasparan neizmeran
254
eljko MARKOVI
i neiscrpan fond arhivske grae, na jugoslovenskom teritorijalnom prostoru. Taj, u
mnogome jedinstveni, autonomni i autohtoni trezor dokumenta, predoen nam je
u aktima privrednih i vanprivrednih jugoslovenskih pravnih subjekata. J edan od
tvoraca tog specikuma, bile su drutveno-politike organizacije
1
.
O drutvenopolitikim organizacijama
Drutveno-politike organizacije u SFRJ , su organizacije u koje su se,
na osnovu Ustava, radni ljudi slobodno organizirali na klasnim socijalistikim
osnovama i u kojima su vrili svoju politiku delatnost, u skladu s ciljevima i
zadacima utvrenim njihovim programom i statutom. Te organizacije bile su:
2
Savez komunista J ugoslavije (SKJ );
Socijalistiki savez radnog naroda J ugoslavije (SSRNJ );
Savez sindikata J ugoslavije (SSJ );
Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata J ugoslavije
(SUBNOR);
Savez socijalistike omladine J ugoslavije (SSOJ ).
Veliki pravni prirunik
3
od DPO-a pojanjava samo Savez komunista,
Socijalistiki savez radnog naroda i Savez sindikata. Pravna enciklopedija
4

navodi da su DPO: drutvene organizacije kojima je cilj bavljenje politikom, tj. ili
neposredno vrenje vlasti putem odgovarajueg politikog mehanizma. Dalje navodi
da su najvanije takve organizacije politike stranke, ali ima i drugih, kao to su
ideoloke organizacije (politika udruenja, politiki klubovi i sl.). Akcenat je dat na
karakter i ulogu DPO u samoupravnom, socijalistikom drutvu SFRJ : Drutveno-
politike organizacije imaju posebne funkcije, koje ih najizrazitije odvajaju od
klasinih politikih organizacija tipa politikih stranaka.
DPO se shvataju kao usmeravajui inilac drutvenog razvoja, mobilizator
radnike klase, radnih ljudi i graana, agregat za povezivanje pojedinanih
interesa u opte i dugorone interese. Kao izrazit cilj istaknuta je uloga u razvoju
samoupravljanja kao celovitog drutvenog sistema.
Savez komunista Jugoslavije, do 1952. godine djelovao je pod nazivom
Komunistika partija J ugoslavije. Partija je osnovana 1919. godine u Beogradu pod
nazivom Socijalistika radnika partija J ugoslavije (komunista), a 1920. godine
menja naziv u Komunistika partija J ugoslavije (KPJ ). Na VII kongresu, odranom
u Zagrebu 1952. godine, menja naziv u Savez komunista J ugoslavije. Poslednji
pokuaj ouvanja jedinstva pokuan je na XIV vanrednom kongresu SKJ u Beogradu
1990. godine. Oko ponoi 22. januara 1990. kongresna dvorana je ispranjena. Tako
1 U daljem delu teksta: DPO uobiajena kratica za navedene ustanove.
2 U DPO ubrajamo i: Antifaistiki front ena (AF), Savez rezervnih vojnih stareina J ugoslavije
(SRVSJ ), Savez ratnih vojnih invalida J ugoslavije (SRVIJ ; od 1. VII. 1961. u sastavu SUBNOR-a).
3 NIGP Privredni pregled, Beograd 1977., str. 99.-114.
4 Savremena administracija, Beograd 1985., str. 301.
Sudbina i status nepreuzete arhivske grae bivih drutveno-politikih organizacija u SFRJ
255
se Savez komunista J ugoslavije politiki dezintegrisao i formalno prestao da postoji,
a uskoro je poeo raspad SFRJ i s njim povezani ratovi.
5
Socijalistiki savez radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ ) je naziv za
najmasovniju drutveno-politiku organizaciju koja je delovala u SFRJ . Nastao
je pod nazivom Narodni front J ugoslavije 1945. godine, odnosno na temeljima
J edinstvenog narodnooslobodilakog fronta, krovne organizacije koja je za vreme
Drugog svetskog rata okupljala sve pojedince i organizacije koji su simpatizirali
partizane. Na etvrtom kongresu 1953. godine promenio je naziv u SSRNJ . Kao
i sve organizacije u Titovoj J ugoslaviji, SSRN je bio pod punom kontrolom i
dominacijom Saveza komunista. S radom je prestao 1990. godine nakon raspada
SKJ i uvoenja viepartijskog sistema.
6

Savez sindikata Jugoslavije (SSJ ), nastao je januara 1945. godine, kada je
u J ugoslaviji obnovljena sindikalna organizacija, pod nazivom J edinstveni sindikat
radnika i nametenika J ugoslavije, a 1948. godine je na Prvom kongresu promenio
naziv u SSJ . SSJ je okupljao delovanje svih sindikata u socijalistikoj J ugoslaviji.
Organizovani na principima dobrovoljnosti, te organizacione i nansijske
samostalnosti, sindikati su imali znaajnu ulogu u obnovi zemlje, rekonstrukciji
industrije i izgradnji socijalizma. Savez je 1957. godine bio glavni nosilac pripreme
i organizacije Prvog kongresa radnikih saveta J ugoslavije. Savez sindikata
J ugoslavije prestao je da deluje 1990. godine usled opteg stanja u dravi, a rad
republikih ogranaka nastavili su sindikati pod starim ili novim nazivom.
Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata Jugoslavije
(SUBNOR) je osnovan 30. septembra 1947. godine pod nazivom Savez boraca
narodnooslobodilakog rata i okupljao je sve borce i uesnike NOR-a. Na svom
etvrtom kongresu, odranom od 29. juna do 1. jula 1961. godine, ujedinio se
sa Savezom ratnih vojnih invalida J ugoslavije i Udruenjem rezervnih ocira
i podocira FNR J ugoslavije.
7
Cilj organizacije je bila borba za ouvanje i
razvijanje tekovina narodnooslobodilakog rata i socijalistike revolucije. lanstvo
u borakim organizacijama bilo je dobrovoljno i pojedinano, a lan je mogao biti
svaki graanin J ugoslavije koji je uestvovao u NOP-u, bio u zatvoru, internaciji
ili na prinudnom radu zbog pomaganja NOP-u, bio zarobljen, a u zarobljenitvu
se opredelio za NOP i svojim dranjem i radom zalagao se za ostvarivanje NOP.
lan je mogao biti i svaki graanin J ugoslavije koji se van zamlje s orujem u ruci
borio protiv faizma, kao i bivi uesnici graanskog rata u paniji, pokreta otpora
u Francuskog i dr. Sedamdesetih godina prolog veka SUBNOR je imao oko milion
lanova. Nakon raspada J ugoslavije 1991. godine, SUBNOR J ugoslavije je prestao
da postoji u dotadanjem obliku, a njegovu tradiciju u novonastalim dravama
nastavile su dotadanje republike organizacije SUBNOR-a.
5 U stranoj literaturi sukobi devedesetih na ovom podruju su oznaeni kao Ratovi za jugoslavensko
naslee
6 Neke njegove organizacije su se transformirale u politike stranke socijalistike orijentacije, od
kojih je najpoznatija Socijalistika partija Srbije (nastala ujedinjenjem SK Srbije i SSRN Srbije).
7 Od estog kongresa SUBNOR-a Savez rezervnih vojnih stareina J ugoslavije delovao je kao
posebna organizacija.
256
eljko MARKOVI
Savez socijalistike omladine Jugoslavije (SSOJ ) je nastao 1948. godine
ujedinjenjem Ujedinjenog saveza antifaistike omladine J ugoslavije (USAOJ )
8
i
Saveza komunistike omladine J ugoslavije (SKOJ )
9
u jedinstvenu organizaciju.
Ova organizacija je promenila naziv 1963. godine u Savez omladine J ugoslavije, a
1974. godine u Savez socijalistike omladine J ugoslavije. Ova organizacija postojala
je sve do 1990. godine, kada se raspala zajedno sa Savezom komunista J ugoslavije.
U okviru SSOJ -a je delovao i Savez pionira J ugoslavije. SSOJ je praktino bio
omladinski ogranak Saveza komunista J ugoslavije od 1974. do 1990. godine.
Mesto, uloga i znaaj arhiva DPO
U Istorijskom arhivu u Uicu vreno je, naroito tokom sedamdesetih
godina minulog veka, intezivnije preuzimanje arhivske grae DPO. Granine
godine te preuzete arhivske grae kreu se najveim delom od 1944, odnosno 1945.
godine, do 1955, odnosno 1959. godine. U neznatnom broju fondova gornja granica
pomerena je na 1967. godinu. Ukupno je preuzeto iz tog perioda 74 fonda. Od tog
broja, SKJ je zastupljen u 1 oblasnom komitetu, 10 sreskih komiteta i 16 optinskih;
preuzeto je, takoe, 8 sreskih odbora SSRN-a i 10 optinskih; SSJ 5 sreskih vea
i 4 optinska vea; SUBNOR 4 sreska odbora i 2 optinska i SSOJ 1 oblasni
komitet, 6 sreskih komiteta, 4 optinska komiteta i 1 savet saveza pionira, kao i 1
sreski komitet SKOJ -a.
10

Glavni odbor Socijalistike partije Srbije doneo je 30.10.1990. godine
odluku o prestanku rada meuoptinskih konferencija Saveza komunista Srbije i
meuoptinskih konferencija SSRN Srbije.
11
Pod takom 8, navedene odluke, kae
se da sreenu arhivsku grau meuoptinskih konferencija SKS i meuoptinskih
konferencija SSRNS zapisniki treba predati podrunim arhivima. Nesreena
arhivska graa, navodi se dalje, predae se optinskom odboru SPS u seditu
meuoptinske konferencije SKS i meuoptinske konferencije SSRNS, koji e je
uvati do sreivanja i predaje podrunim arhivima. Najveim delom, arhivska graa
je ostala na brizi kod staralaca.
Tokom devedesetih godina minulog veka, nije vreno preuzimanje arhivske
grae DPO-a koje su prestale sa radom. Redovno je vren pregled ove dokumentacije
8 USAOJ je jo 1946. godine promenio naziv u Narodna omladina, ali je ujedinjenjem sa SKOJ -em
organizaciono izmenjen decembra 1948. godine.
9 SKOJ je osnovan u Zagrebu 10. oktobra 1919. godine kao politika organizacija revolucionarne
omladine, koja je sledila politiku Socijalistike radnike partije J ugoslavije (komunista). Savez
komunistike omladine J ugoslavije (SKOJ ) je bio omladinski ogranak Komunistike partije J ugoslavije
(KPJ ) od 1919. do 1948. godine. Nakon to su Sile Osovine okupirale J ugoslaviju 1941. godine, SKOJ
je organizovao ujedinjeni omladinski front Antifaistike omladinske komitete, sa ciljem borbe protiv
faizma, koji su se na kongresu Antifaistike omladine J ugoslavije u Bihau 1942. godine ujedinili u
Ujedinjeni savez antifaistike omladine J ugoslavije (USAOJ ). SKOJ je postao deo ire organizacije,
ali je nastavio da nezavisno deluje u njoj.
10 Podaci iz Vodia Istorijskog arhiva Titovo Uice, Istorijski arhiv Uice, Uice 1990.
11 Odluka broj 675/1 pod navedenim datumom.
257
i kroz zapisnike konstatovano kod koga se arhivska graa nalazi na uvanju. Pored
stranakih prostorija Socijalistike partije Srbije, arhivska graa ostavljena je na
staranje i drugim pravnim subjektima. Obino su to bila pravna lica koja su se
uselila u prostorije bivih DPO, ili su personalno bila sa njima povezana. Nije bilo
sluajeva da je SPS vrio predaju sreene arhivske grae, koja je obaveza proisticala
iz navedene odluke Glavnog odbora stranke.
Uiki arhiv prostire svoju nadlenost nad 10 optina. U naem sluaju, to
znai da prati stanje, odnosno vri nadzor nad 10 optinskih konferencija SSRN-a,
10 optinskih komiteta SKS-a, 10 optinskih organizacija SUBNOR-a, 10 optinskih
komiteta SSO i isto toliko optinskih vea Saveza sindikata. Pored toga prati i
meuoptinske konferencije SKS-a i SSRN-a, to ukupno ini 52 fonda.
Od ova 52 fonda, preuzeta su samo etiri i to OO SUBNOR Priboj, MOK
SKS Titovo Uice, OK SSRN Titovo Uice i OK SKS ajetina. Arhivska graa OO
SUBNOR Priboj je predata, odnosno dopremljena u zgradu Istorijskog arhiva od
imaoca (staraoca) arhivske grae. MOK SKS Titovo Uice preuzet je 2010. godine
iz prostorija J KP Toplota u Uicu, dok se arhivska graa OK SSRN nalazila
u objektu Pote, u uikom prigradskom naselju Bela Zemlja. Ista je preuzeta
nesreena. Prilikom preuzimanja OK SSRN Titovo Uice, izluen je bezvredni
registraturski materijal, manjeg obima, nansijske prirode. Prilikom preuzimanja
arhivske grae SO ajetina, u toku 2007. godine, izvren je i prijem arhivske grae
OK SKS ajetina.
Za dva fonda konstatovano je da je dolo do njihovog unitenja i to: MOK
SSRN Titovo Uice i OK SSRN Prijepolje.
Preostalih 46 fondova deli razliite sudbine. Za najvei broj njih zna
se da je arhivska graa na uvanju u prostorijama SPS-a. Kako su DPO u vreme
svoga funkcionisanja, uobiajeno delile istu zgradu za svoje prostorije, tzv. zgrada
komiteta, to se i danas najvei deo dokumentacije nalazi u prostorijama ovih
zgrada.
12
U praksi zatiemo i sluaj da se graa uva u Domovima kulture
13
ili
depoima skuptina optina.
Prilikom obavljenih pregleda u proteklom periodu, konstatovana je
sauvanost arhivske grae u optini Nova Varo, Prijepolje i Uice. U pojedinim
optinama nismo mogli dobiti relevantne podatke ta se sa graom desilo u toku
njenog seljenja, adaptacije prostorija, njihovog stavljanja u zakupni odnos i sl.
Obino je pouzdana informacija o dokumentaciji bila usko povezana sa odreenim
zikim licem koje je nekada bilo u radnom odnosu u jednoj od DPO. Kako su ta
lica u velikom broju sluaja u meuvremenu otila u penziju, to je najpre trebalo do
njih doi. Arhivska graa, koja je pronaena, uglavnom je bila necelovita. U jednom
broju sluajeva radi se o koliinama koje ne prelaze jedan metar duni.
14
J edan broj
fondova, obino zaturen pronae se nakon dueg traganja.
12 To je sluaj u Bajinoj Bati, Prijepolju, Uicu.
13 Sluaj zabeleen u optini Kosjeri.
14 Pojedini fondovi pronaeni u zgradi komiteta u SO Prijepolje, odnosno u prostorijama SPS-a
u Novoj Varoi.
258
eljko MARKOVI
Uiki arhiv je u poslednjem periodu nastojao preuzeti ove fondove,
smatrajui da su najznaajniji oni kod kojih je koliina arhivske grae sauvana
u veem obimu
15
, te je sam postupak njihovog preuzimanja bio povezan sa
odreenim trokovima. Napominjemo da jedinice lokalne samouprave nisu bile
spremne da u konkretnim sluajevima obezbede materijalna sredstva neophodna za
pokrie trokova prijema arhivske grae. Smatrajui Socijalistiku partiju Srbije za
sledbenika odreenih DPO, obratili smo se i njima istovetnim zahtevom, ali odgovor
nije dobijen. Zahtevajui obezbeenje sredstava i od imaoca, odnosno staraoca nad
arhivskom graom, krenuli smo u postupak prijema nepreuzetih fondova. Pojedini
od njih se nalaze u tako katastrofalnom stanju, da im preti potpuno unitenje.
16

Preuzimanje grae je ravno u tim sluajevima sa avanturizmom.
17
Podseajui na napred iznet podatak koji govori o graninim godinama
ranije preuzete arhivske grae ovih stvaralaca, a gornja granica je 1955, odnosno
1959. godina, dobijamo realniju sliku o koliini nepreuzete arhivske grae. To je
raspon od 50 godina rada organizacija i stvaranja arhivske grae. Tih 50 godina rada
u pojedinim sluajevima sabilo se u jednu kartonsku kutiju dokumenata. Negde je
i ta kartonska kutija toliko sabijena da joj se izgubio trag i nije pronaena.
Analizirajui sadraje fondova ovih stvaralaca, shvatamo da su podaci u
njima sadrani jedan od najtransparentnijih nosilaca zapisa o vremenu iz postojanja
SFRJ . Kroz njihovu aktivnost, ideologija rukovodee snage drave, pretakala su
u svoj materijalni vid, odnosno u konkretnu delatnost. Zbog toga je briga o ovoj
arhivskoj grai, briga o jednom od najrelevantnijih istorijskih izvora.
Dozvoliete da ovde napomenemo i druge institute karakteristine za pravni
sistem J ugoslavije. Najpre spomenimo samoupravne interesne zajednice, drutvenog
pravobranioca samoupravljanja, organizacije udruenog rada, radnike savete i dr.
Koncept samoupravljanja, koliko napadan i osporavan, toliko hvaljen i uzdizan,
istorijski je fakat. Govorei dananjom terminologijom, to je brend jugoslovenske
drave socijalistikog perioda. Nita o tom periodu i njegovoj unikatnosti u svetskim
razmerama ne govori kao za njim preostala arhivska graa. Podruni arhivi su jedni
od najvanijih uvara te i takve grae. Ona sama, kao takva, razdeljena u svim tim
arhivima u dravama nastalim odlaskom SFRJ sa istorijske pozornice, predstavlja
jedinstvenu i nerazdvojivu riznicu dokumenata. Vrednost tih dokumenata e,
oekujemo, privlaiti sve veu panju istraivaa, svih interesovanja i struka.
Znaaj i obaveza uvanja ove arhivske grae, istovrstan odnos prema njoj,
obaveza je svih arhiva koji su za nju nadleni. Takoe, iskustva koja nastaju u
15 Dozvoljavamo i iznoenje suprotne teze, da je najneophodnije preuzeti one koji su sauvani u
najmanjem obliku.
16 Npr. OK SSO Titovo Uice. Graa fonda se nalazi na tavanu Ferijalnog saveza u Uicu.
17 Prilikom prijema zbirke fotograja OK SSO Titovo Uice, zbog visokog plafona u zgradi gde
se graa nalazila, nije u gradu bilo tako lako pronai merdevine odgovarajue visine. U Vatrogasnom
drutvu su dobijene jedne stare Elanove merdevine, podesne za transport. Na tavanu bez osvetlenja,
starih greda i plafona od trske, vrena je potraga za navedenim materijalom. Tom prilikom konstatovano
je i stanje samo arhivske grae.
259
radu sa ovom graom, rad na njenoj obradi, aktivnosti na zatiti i prijemu, ona su
profesionalna obeleja koja nas upuuju jedne na druge. U sluaju izrade jednog
zajednikog informativnog sredstva, u kome bi bio naveden popis fondova ovih
stvaralaca, predlaemo da se izvri i kategorizacija ovakve vrste grae. To bi
doprinelo njenoj daljoj valorizaciji.
Kako svako vreme ima, pored svog pravnog okvira, i onaj ljudski, nezavisan
od svake regule, koji ga pretae u venost, to je sada na nama jedna nova obaveza:
da duh jednog vremena sauvamo i pronesemo do onog mesta gde se politika
preobraava u kulturnu batinu. U smislu svrsishodnosti, namera nam je da iznesemo
i ideju o potrebi osnivanja jednog zajednikog tela, odnosno organizaciji skupa, koji
bi redovno pratio problematiku zatite, obrade i korienja ove arhivske grae, kao i
napred navedenim aktivnostima. Tako bi odrali, odnosno ubatinili u nae aktivnosti
jedno vreme prepuno kontraverzi, gorine i meda.
Summary
Archival material, resulting from the work of socio-political organizations
in the former Yugoslavia, according to many characteristics presents a unique fund
that is now stored in the archives, founded after the collapse of the state, partly is
kept by a tutor and partly is destroyed. Taking into consideration the characteristics
of social and political system of Titos Yugoslavia, the role of Yugoslav League of
Communists in it, the concept of non-alignment in foreign policy, tells us about the
importance of the archival material, which are remain as a segment of the system.
The states established from the disintegration of the Socialist Federative
Republic of Yugoslavia dened their legal systems. As a part of the legal system is
the issue of protection of the archives. It is preferable and useful to establish unique
attitudes towards protecting the materials of the former Yugoslavia, especially those
resulting from the work of the socio-political organizations. This is mainly because
their work and the documentation show the character of the time and the territory.
The Archives of Yugoslavia, which keeps records of federal organs, has a primary
role in this mission.
The regional archives that is those of regional and local importance, keep data,
which complement the general picture. Conferences of archivists, with the theme of
protection of this type of documentation will contribute to raise awareness about, to
some extent, a unique fund of documents stored in the archives of different countries
nowadays.
261
Arhiv Republike Slovenije
EVIDENTIRANJE ARHIVSKE GRAE U INOSTRANSTVU
Abstrakt: lanak prikazuje historiju evidentiranja arhivske grae, koja
se nalazi izvan drave, a odnosi se na Sloveniju i Slovence, zakonsku osnovu i
probleme, koji se pojavljuju pri objavljivanju evidencija arhivske grae, koja se
uva u inostranim institucijama.
Kljune rijei: Arhivi, evidentiranje, arhivska graa, inostranstvo, graa
iseljenika, historija, zakonodavstvo, evidencije, vodii, popisi, spiskovi.
Uvod
Rukovodstvo Arhiva Republike Slovenije je 2004. godine odredilo koautora
ovog referata mag. Gapera mida, da pripremi objavu svih popisa evidentirane
arhivske grae u inozemstvu, kojeg su arhivisti evidentirali u protekloj godini, a
vano je za historiju Slovenaca. Kako se do tada nije bavio s tom problematikom,
najprije je morao prouiti arhivsko zakonodavstvo i literaturu, koja je navedena u
napomeni br.1 i evidencije, koje je po zakonu, Arhiv Republike Slovenije duan
voditi. Saznanja su na odreenim mjestima bila zastraujua.
Poetak evidentiranja grae za historiju Slovenaca, uope, ukljuujui,
takoer, grau izvan dravnih granica protee se jo u 1859. godinu, kada je Istorijsko
drutvo za Kranjsku predloilo, da se ustanovi Zemaljski arhiv, jer su arhivsku
grau, do tada sakupljale i popisivale razliite ustanove, drutva i pojedinci
1
, dakle
ve tada je bila evidentirana. U ovom trenutku ne moemo zaobii razne popise
zapisa koji su nastali na temelju sporazuma o vraanju arhivske grae nekadanje
zajednike drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca tj. J ugoslaviju. Toak
historije se opet zavrtio i poslije Drugog svjetskog rata smo traili grau, koju su
odnijele razne okupacijske sile i cijela stvar se ponavlja i u dananje vrijeme kada
traimo, sakupljamo podatke o slovenskoj arhivskoj grai nekadanje zajednike
drave, Socijalistike Federativne Republike J ugoslavije.
Ukratko, na osnovu razliitih promjena u prolosti: upravnih, drutvenih,
politikih, privrednih, socijalnih, jo se od strane pobjednika piu nove historije.
Radi kompleksnosti dogaaja, moraju se provjeriti i dopuniti primarni, arhivski
izvori kako u zemlji tako i u inostranstvu, zbog ega pregledanje i dopunjavanje traje
u nedogled, jer uvijek nastaje nova graa, koja sa svojim sadrajem moe odluujue
uticati na slovensko pisanje historije, kao i na druga podruja.
1 Na kraju 19. stoljea djelovao je Anton Koblar, koji je svoje doprinose objavljivao u Izvjetajima
muzejskog drutva za Kranjsku; uporedi jo: Anton Koblar, Izvjetaji Muzejskog drutva za Kranjsku,
str. 129-136.
262
Kratak pregled evidentiranja slovenskih naunika u inostranstvu
Prvi, koji je pisao o evidentiranju u inostranim arhivima, bio je Milko Kos.
2

Napravio je pregled do tada objavljenih izvora iz stranih arhiva kod nas i izradio
prioritetnu listu arhiva u inostranstvu sa stajalita vanosti grae za slovensku stariju
historiju.
3
U Vodiu po arhivima Slovenije
4
su navedeni arhivi u inozemstvu, koji
su vani za slovensku historiju. Samo evidentiranje u inozemstvu bilo je odreeno na
VII Zasjedanju arhivara 1974. godine u Sloven Gradecu, kada je usvojen zakljuak,
da Arhivsko drutvo Slovenije pone izdavati vlastiti glasnik.
5
Na spomenutom
zasjedanju su bili najvieniji slovenski historiari, koji su ve vrili evidencije u
inostranstvu za onu tematiku koju su prouavali.
6
U prolosti su evidentiranje
izvodili arhivisti, muzejski radnici, kao i historiari zaposleni na fakultetima u
razliitim istraivakim institutima.
Trebamo istaknuti da se, takoer, jo prije 2004. godine vodila evidencija,
o popisivanju arhivske grae u inozemstvu, ali ipak u okviru arhiva niko nije bio
zaduen, da bi te evidencije, popise, spiskove, evidentirane grae sistematski
pojednostavio i pripremio za objavu. Evidencija se na alost jo uvijek vodi samo
za arhiviste. Da su razliiti autori (naunici) vrili evidencije u inozemstvu, vidi se
iz lanaka, publikacija, koje su objavili, a same popise su zadrali za sebe ili ak
ponudili Arhivu u otkup.
Pregled o evidentiranju arhivske grae do sredine 80-tih godina 20. stoljea
u Italiji, Austriji, Maarskoj, ehoslovakoj i Saveznoj Republici Njemakoj,
te Francuskoj i Engleskoj dao je ve dr. France M. Dolinar.
7
Evidentiranje u
inozemstvu je bila, takoer, tema na 18. zasjedanju Arhivskog drutva Slovenije
u Postojni, 1999. godine, gdje je javnost bila upoznata s graom u arhivima u
Bavarskoj, graom iseljenika u SAD i Kanadi, Austriji, Italiji, ekoj, Maarskoj,
Francuskoj i Engleskoj.
8
Zakonska osnova o evidentiranju arhivske grae u inozemstvu
Evidentiranje arhivske grae u inozemstvu po sadanjem arhivskom
zakonodavstvu odreuju odredbe 53. lana i skoro cijelog 56. lana Zakona o
2 Milko Kos, Gradivo za stariju istoriju Slovenaca u arhivima izvan naih granica, Beograd,
1963., str. 37-67.
3 Vodi po arhivskom gradivu za istoriju Slovenaca i drugih naroda nekadanje Jugoslavije u
Centralnom dravnom arhivu u Rimu, Ljubljana 1992., str.1.
4 Vodi po arhivima Slovenije, Ljubljana 1965., str. 567-572.
5 Uredniki odbor. Arhivom na put. Arhivi I (1978), br. 1-2, str. 5.
6 Ema Umek, Zakljuci iz referata Sloven Gradskog arhivskog zborovanja o istraivanju i
evidentiranju izvora za slovensku historiju. Arhivi I (1978), br. 1-2., str. 41-42.
7 France M. Dolinar, Evidentiranje arhivskog gradiva za historiju Slovenaca u arhivima izvan
Slovenije, Arhivi II (1988) , br. 1-2, str. 7-11.
8 Zbornik, koji je izaao na 18. Zborovanju arhivskog drutva Slovenije u Postojni, 1999. godine
Evidentiranje arhivske grae u inostranstvu
263
sigurnosti dokumentarne i arhivske grae, te arhiva (ZVDAGA)
9
i lan 90. Uredbe
o sigurnosti dokumentarne i arhivske grae UVDAG
10
, koja se sadrajno i tehniki
ne razlikuje od ranijeg 11. lana Zakona o arhivskoj grai i arhivima
11
i 20. i 22.
lana Pravilnika o strunoj obradi i evidencijama arhivske grae.
12
O evidencijama, izdavanju vodia, te drugih pomagala, govori se u 26., 27.,
28. i 29. l. Zakona o odnosima Republike Slovenije sa Slovencima izvan njenih
granica.
13
Taj Zakon je meu slovenskim arhivistima manje poznat i ureuje
odnose Republike Slovenije sa Slovencima, koji ive van njenih granica, te odreuje
nadlenosti, koje imaju na tom podruju organi Republike Slovenije. Isti, takoer,
ureuje status Slovenaca bez slovenskog dravljanstva i repatrijacije. Slovenke i
Slovenci izvan granica Republike Slovenije su pripadnici autohtone slovenske
narodne zajednice, u susjednim dravama su manjine, po svijetu su iseljenici, a oni
koji borave u susjednim zemljama su opredijeljeni kao i slovensko inostranstvo.
Zakonodavstvo o arhivskoj grai, koja je izvan drave, ali se odnosi na
Sloveniju i Slovence, odreuje kako bi trebale biti napravljene evidencije, ta moraju
sadravati, kakve forme ili izvore moe biti dokumentacija, uzimajui u obzir,
takoer, kopije s kojim se nadopunjava vlastita arhivska graa. Nakon zavrenog
evidentiranja arhivske grae u inostranim institucijama, koje uvaju za nas vanu
arhivsku grau ili po dobivanju kopija arhivske grae, moraju potpisnici tj. svi arhivi
i javna pravna lica, dostaviti Arhivu Republike Slovenije rezultate obavljenog posla.
Arhiv Republike Slovenije objavi svake godine spisak dokumentacije o
arhivskoj grai ...
14
Zakonodavstvo dakle obavezuje Arhiv Republike Slovenije,
da svake godine objavi spisak dokumentacije sa popisima, inventarima, vodiima,
spiskovima kopija i drugim pomagalima o arhivskoj grai evidentiranoj u inozemstvu
u protekloj godini.
U prolosti je bilo izdato ve nekoliko objava, vodia za arhivsku grau u
inozemstvu, no oni su ipak bili vezani za odreeni arhiv, fond ili zbirku.
15
U glavnom
su bili izdati vodii, koji predstavljaju samo zakljuene tematske evidencije o izvorima
za historiju Slovenaca, odnosno u nekim sluajevima jo i izvore za historiju drugih
naroda nekadanje J ugoslavije. Drugi rezultati evidentiranja su obino zavrili u
fasciklama, za svaki arhiv u inozemstvu posebno i dalje udruivani u okviru jedne
9 Slubeni list RS, br. 30/2006.
11 Slubeni list RS, br. 20/1997, 32/1997.
13 Slubeni list RS, br. 43/2006 od 21.04.2006.
14 l. 4. taka 90 Uredbe o sigurnosti dokumentarne i arhivske grae, Slubeni list RS, br. 86/06.
15 Kao npr.: Vodi arhivske grae o Jugoslaviji u Dravnom sredinjem arhivu SR u Pragu,
Vodi arhivske grae za historiju Slovenaca i drugih naroda nekadanje Jugoslavije u Centralnom
dravnom arhivu u Rimu, Ljubljana 1992., Vodi arhivske grae o Sloveniji u oblastima, pokrajinama
i poduzetnikim arhivima eke Republike, (1212-1945), Ljubljana 1989., Vodi arhivske grae o
Prekomurju u Arhivu eljezne upanije u Sombotelu, (1849-1860), Ljubljana 2003., Vodi arhivske
grae Studija Slovenica, Ljubljana 2005. i 2006.
264
drave. Ovi rezultati javnosti nisu bili dovoljno predstavljeni i dogaalo se ak da se
ista graa u inozemstvu evidentirala vie puta.
Prvi stav lana 56. ZVDAGA, dakle, odreuje da Dravni arhiv vodi ukupnu
evidenciju javne arhivske grae u dravi i evidenciju o arhivskoj grai u inozemstvu,
koja se odnosi na Sloveniju i Slovence, te vodi evidenciju javnih simbola, grbova,
zastava, peata, igova i tambilja na nivou drave.
lan 90. UVDAG-a,
16
takoer, govori o tehnikim parametrima, koje mora
sadravati evidencija o arhivskoj grai koja je van drave, odnosi se na Sloveniju i
Slovence, obuhvata:
redni broj,
datum upisa,
naziv arhiva, koji uva arhivsku grau,
signaturu fonda, tj. zbirke iz koje je evidentirana arhivska graa,
klasikacijska oznaka fonda, odnosno zbirke, iz koje je evidentirana arhivska
graa,
ime fonda, odnosno zbirke,
period nastanka popisane grae,
obim popisane arhivske grae,
ime i prezime osobe (osoba), koja je popisivala arhivsku grau,
vrijeme popisivanja arhivske grae.
Dokumentacija o arhivskoj grai, koja je izvan drave, ali se odnosi na
Sloveniju i Slovence, obuhvata:
popise, inventare, vodie i druga pomagala, koje su izradili strani arhivi,
popise, inventare, vodie i druga pomagala, koji su nastali na osnovu
evidentiranja takvog gradiva,
popise snimaka ili kopija (ne vezano za nain izrade) takve arhivske grae, a
koji su bili, dobiveni radi dopunjavanja grae u arhivima ili radi istraivakih
potreba.
Arhivi i druga javnopravna lica, koja su evidentirala arhivsku grau, koja
je izvan drave, a odnosi se na Sloveniju i Slovence, ili dobivene snimke ili kopije
takve arhivske grae, moraju nakon zavretka evidentiranja, odnosno po dobivanju
snimaka ili kopija arhivske grae, dostaviti Arhivu Republike Slovenije arhivska
pomagala iz druge alineje prethodnog lana. Popis se mora zasnivati na fondu, iz
kojeg je evidentirana arhivska graa. Arhiv Republike Slovenije objavljuje svake
godine spisak dokumentacije o arhivskoj grai iz druge alineje, drugoga stavka tog
lana, koju je primio u protekloj godini. O tome se vode evidencije, koje se odnose
na Sloveniju i Slovence, o emu govori, takoer 26. i 27. l. Zakona o odnosima
Republike Slovenije sa Slovencima izvan njenih granica.
17
lan 26. govori o tome,
17 Dravni zbor Republike Slovenije, br. 007-05/04-7/3, Ljubljana, dana 4. aprila 2005.
265
da Arhiv Republike Slovenije vodi zbirnu evidenciju arhivske grae u inozemstvu i
po svijetu, koja se odnosi na Sloveniju i Slovence, a 27. lan utvruje da javni arhivi
u Republici Sloveniji evidentiraju i izrauju vodie, te druga pomagala o arhivskoj
grai, koja je u inozemstvu, a odnosi se na Sloveniju i Slovence.
lan 26. Zakona o odnosima Republike Slovenije sa Slovencima izvan
njenih granica
18
govori da: Arhiv Republike Slovenije vodi zbirnu evidenciju
arhivske grae u inozemstvu i po svijetu, koja se odnosi na Sloveniju i Slovence.
lan 53. Arhivskog zakona
19
koji govori o djelatnosti arhiva u estom stavu, navodi:
evidentiranjem arhivske grae, koja je u inostranstvu i odnosi se na Sloveniju i
Slovence, dopunjuje se vlastita graa sa reprodukcijama te grae, te izradom vodia
i drugih pomagala o arhivskoj grai. Neto preciznije o evidencijama je reeno i u
56. lanu: Dravni arhiv vodi zbirnu evidenciju javne arhivske grae u inozemstvu,
koja se odnosi na Sloveniju i Slovence, te vodi evidenciju javnih simbola, grbova,
zastava, peata, igova i tambilja na nivou drave. Zakon o odnosima Republike
Slovenije sa Slovencima izvan njenih granica o tom govori u 27. lanu: J avni arhivi
u Republici Sloveniji evidentiraju i izrauju vodie, te druga pomagala o arhivskoj
grai, koja je u inozemstvu, te se odnosi na Sloveniju i Slovence. Ako uporedimo
spomenute lanove, vidimo, da oba zakona govore o istoj stvari, samo da arhivski
zakon neto preciznije odreuje voenje evidencija.
Republika Slovenija podstie nastanak javnih ili pojedinanih centara
(arhivskih, informacijskih, kulturnih, ekonomskih) u onim dravama gdje ivi vei
broj Slovenaca.
U skladu sa zakonodavstvom pojedinane drave slovenski centar sakuplja
izvornu privatnu arhivsku grau, koja je u toj dravi nastala i odnosi se na Sloveniju
i Slovence. Odgovorni za rad s arhivskom graom u centrima moraju uzeti u obzir
struna naela arhivske struke i biti za rad odgovarajue osposobljeni. Brigu za struno
obrazovanje i savjetovanje, te struni nadzor obavlja Arhiv Republike Slovenije,
odnosno drugi javni arhivi u Republici Sloveniji. U zemljama, gdje slovenski
centri nisu ustanovljeni, mogu javni arhivi Republike Slovenije i drugi evidentirati
izvornu arhivsku grau, koja se odnosi na Sloveniju i Slovence u tim dravama,
sakupljati reprodukcije te grae i samo izuzetno sakupljati izvornu arhivsku grau,
u skladu s propisima tih drava.
20
U arhivskom zakonu o podsticanju nastajanja
javnih i zasebnih arhivskih, informacijskih, kulturnih centara u tim dravama, gdje
ivi vei broj Slovenaca se ne govori. Osoba sa statusom Slovenca bez slovenskog
dravljanstva ima u Republici Sloveniji meu ostalima, takoer, zagarantovano
pravo da istrauje u javnim arhivima Republike Slovenije
21
, to podrazumijeva
potivanje arhivskog zakona po kojem su stranci i domai dravljani izjednaeni.
18 Slubeni list RS, br. 43/2006. i 76/2010.
20 Zakon o odnosima Republike Slovenije sa Slovencima izvan njenih granica (ZORSSZNM), 28.
i 29. l., Dravna sjednica Republike Slovenije, br. 007-05/04-7/3, Ljubljana, 4. april 2005.
21 l. 66. Zakona o odnosima Republike Slovenije sa Slovencima izvan njenih granica (ZORSSZNM).
266
U prolosti je to podruje arhivske djelatnosti ureivao Zakon o arhivskoj
grai i o arhivima iz 1966. godine. S dopunama iz godine 1973. i Zakonom o
prirodnom i kulturnom nasleu iz 1981. godine, koji je izmeu ostalog u 99. lanu
odreivao zadatke tadanjeg Arhiva SRS i pored ukupne evidencije arhivske grae
bio zaduen, takoer, za voenje evidencije arhivske grae, koja je izvan podruja
SR Slovenije, a odnosi se na Sloveniju i Slovence.
22
Detaljnije, tu oblast je ureivao
Pravilnik o sastavu i voenju evidencija arhivske grae,
23
koji u alnovima od 16.
do 19. navodi, da je Arhiv SRS duan sakupljati pomagala, popise, inventare i druge
predmete, koji omoguavaju uvid u sadraj arhivske grae, koja je van podruja SR
Slovenije, u inozemstvu, a odnose se na Sloveniju i Slovence. Da bi dokumentacija
bila to potpunija, to ne obavezuje samo arhive, ve i druga drutveno-pravna lica,
koja su relevantnu arhivsku grau evidentirala. Vano je jo i naelo javnosti popisa
i drugih pomagala za upotrebu, te uope informacija o arhivskoj grai u tuini.
Razni popisi, vodii, inventari i uope bilo kakvi podaci, informacije o takvoj grai
moraju biti javno dostupni, isto kao i dobivene kopije, snimci arhivske grae, jer su
izraeni s drutvenim sredstvima.
24
Poslije toga smo, 1999. godine, morali dopuniti
obnovljeni Pravilnik o strunoj obradi i evidencijama arhivske grae
25
i to podruje
sada ureuje Uredba o sigurnosti dokumentarne i arhivske grae
26
, koja je u stvari
samo nadgradnja spomenutog Pravilnika.
Evidentiranje arhivske grae u inostranstvu na mrenoj stranici Arhiva
Republike Slovenije
Testni period objavljivanja spomenute evidencije na svjetskoj mrei poeo
je 3.1.2012. godine. U sadanjoj varijanti su predstavljeni podaci o evidentiranoj
grai od 2004. godine na dalje. Pokuaji rekonstrukcije evidencija za period prije
2004. godine zapoeti su 2008. godine. Na primjer, objavljivanja evidencije o
evidentiranju arhivske grae u inozemstvu na svjetskoj mrei, koju je u toj formi
poeo izvoditi Arhiv Republike Slovenije.
Za bolji i pregledniji uvid je izraena tabela
27
sa slijedeim parametrima:
redni broj,
datum upisa,
naziv arhiva, koji uva grau,
naziv fonda ili zbirke i signatura,
22 Propisi koji ureuju arhivsku djelatnost, str. 22.
23 Objavljen takoer u Arhivu br. 4 , 1981., br. 1-2, str. 217-221.
24 Iz 19. lana Pravilnika o sastavu i voenju evidencija arhivske grae
25 Slubeni list RS, br. 59-2812/1999., od 23.07.1999.
26 Slubeni list RS, br. 59/ 1999.
27 Tabelu za unos pomenutih podataka je napravio koautor ovog priloga mag. Gaper mid.
267
period nastanka grae,
obim popisane grae,
datum evidentiranja,
osoba, koja je evidentirala,
izvjetaj sa povezanou,
napomene.
Otvaranje internetske (mrene) stranice:
Prvi korak je: http://www.arhiv.gov.si/
Drugi korak: potraimo na mrenoj stranici J AVNE EVIDENCIJ E i kliknemo,
doemo na stranicu http://www.arhiv.gov.si/si/javne_evidence/
Trei korak: potraimo na mrenoj stranici EVIDENCA ARHIVSKEGA
GRADIVA V TUJ INI, KI SE NANAA NA SLOVENIJ O I SLOVENCE i
kliknemo, otvorit e nam se stranica http:/www.arhiv.gov.si/si/javne evidence/
evidenca_arhivskega_gradiva_v tujini/
U obavijesti o evidentiranju je ikona i ako kliknemo na nju, otvorit e
se prozor u PDF formatu, koji opet sadri tabelu sa generalijama, sa slijedeim
podacima: drava, gdje je uraeno evidentiranje, slubeni naziv ustanove i mjesto,
naziv fonda ili zbirke, na kojima se obavljala evidencija, cilj evidentiranja, arhivist,
koji je obavljao evidentiranje, naziv arhiva, koji je obavio evidentiranje, trajanje
broj radnih dana i datum, te napomene. Zatim slijede podaci o ustanovi, koja uva
arhivsku grau, podaci o arhivskim pomagalima, podaci o arhivskoj grai, obavijest
o evidentiranju, i na kraju slijedi jo popis pregledane grae. Kako je reeno s klikom
na Poroilo vidi se i popis evidentirane arhivske grae, koliko arhivskih kutija je
pregledano. Popisi su izraeni kompjuterski u Word ili Excel dokumentima, nekada
su to runo pisali i onda prekucavali i unosili u arhivu.
Zakljuak
Svjedoei o doprinosu svih pripremljenih pomagala namjera nam je bila da
Vam prikaemo nain sakupljanja evidencija arhivske grae, koja je u inozemstvu i
koju po zakonu mora voditi Arhiv Republike Slovenije. U poetku su se te evidencije
samo sakupljale u Sredinjem dravnom arhivu u Ljubljani. Posle 2004. godine
evidencije su se poele objavljivati u tampanoj formi, najprije u seriji internog
glasila Arhiva RS Obavijesti, a kasnije i do dananjeg dana izlaze kao samostalna
publikacija: Evidentiranje arhivske grae u inozemstvu. Sa 1. januarom 2012. godine
evidencije su dostupne, trenutno u testnoj verziji, na svjetskoj mrei.
268
Summary
Testifying on the contribution of all supplies prepared our intention was to
show you the way archives present the evidence, which is abroad, and which by law
must lead to the Archive of the Republic of Slovenia. First, these records are only
rounded at the Central State Archives in Ljubljana. After the 2004. we have begun
to publish these records in hard copy form, rst in a series of internal organs the
Archives - News and later to the day out as an independent publication: Recording
archives abroad. With the rst J anuary of 2012. the records are available, currently
in the test version, via the global network.
269
Dr. Miroslav NOVAK
Pokrajinski arhiv Maribor
METODE OBLIKOVANJA NIVOA POPISA,
U SKLADU SA ISAD (g) STANDARDOM
Abstrakt: Meunarodni arhivski struni standard za popisivanje arhivske
grae ISAD (g) uvrtava meu obavezne elemente popisivanja i nivo popisa. Uprkos
naizgled jednostavnom rjeenju, u arhivskim informacionim sistemima razvijena
je razliita praksa upotrebe tog elementa. Metodoloka nekonzistentnost dovodi
do problema njegovog razumijevanja na viim nivoima integracija arhivskih
informacionih sistema. Konkretne probleme korisnici mogu oekivati prilikom upita
u razliitim meta-pretraivaima informacija o arhivskoj grai kako na lokalnom
i nacionalnom, tako i na meunarodnom nivou. Uprkos tome da nivoi popisa u
pravilu imaju normativnu vrijednost, u struci nema dogovorenih metoda njihovog
oblikovanja, jer informacije te vrste predstavljaju vane pretraivake parametre
kompleksnih upita, tako da ih u praksi treba odgovarajue struno pretraivati i
tretirati.
Kljune rijei: Arhivski informacioni sistem, standard ISAD (g), nivoi
popisa, istraivaki rad, metode.
Uvod
Prva verzija opeg meunarodnog standarda za arhivsko popisivanje
ISAD(g) bila je razvijena ve krajem osamdesetih godina, a na snagu je stupila 1992.
godine, emu je ubrzo uslijedila druga dopunjena verzija, koja je zvanino u upotrebi
od 2000. godine.
Arhivski struni rad se na toj osnovi i u kombinaciji s naprednim tehnolokim
rjeenjima jako mijenjao. U vezi s tim se stvaraju potrebe za preciznijim denicijama
pojedinanih entiteta strune obrade, uvode se nove metode oblikovanja pojednanih
opisa s posebnim isticanjem na obradi normativnih sadraja na svim nivoima
popisivanja arhivske grae.
U procesima strunog popisivanja arhivske grae, koji su u skladu sa
standardom ISAD(g), meu obavezne elemente se podrazumijeva i nivo popisa.
Nivo popisa uz odgovarajuu tehnoloku podrku predstavlja vanu novost, kako u
segmentu zahvatanja podataka o arhivskoj grai, tako i kasnijeg istraivanja i upita.
270
Dr. Miroslav NOVAK
Denicija problema
Analiza ranih arhivskih informacionih pomagala, koji se zasnivaju na
implementaciji standarda za popisivanje, pokazuje da su arhivski struni radnici
vrlo slobodno i na svoj nain tumaili i implementirali standardima odreene nivoe
popisivanja.
Tako je u Sloveniji bilo mogue postizati samo vanija dostignua na
podruju standardizacije na nivou Vodia po fondovima i zbirkama (prim. Cvelfar),
dok su njihove implementacije na niim nivoima esto ostale na nivou jednostavnih
struktura podataka. Kompleksne varijante su bile razvijene manje vie na
teoretskom nivou, ili kao pilotski projekti (prim. Molnar).
Kompleksniji pristup ka popisivanju arhivske grae u okviru papirne tehnologije
zapravo nije uticao na konani rezultat arhivsko informativno pomagalo. Razlog je
vrlo jednostavan. Poto tehnolokim rjeenjima papirne tehnologije nije bilo mogue
nikako meusobno izmjenjivati ili ih upotrebljavati kao kriterije istraivanja, podaci
u vezi s nivoima popisa su u tom sluaju bili iskljuivo normativne prirode.
Na drugoj strani je organizacija podataka papirnih informativnih pomagala
uvijek omoguavala predstavljanje popisanih sadraja arhivske grae tako da
je asocirala na odreenu strukturu i time na ad hoc odreene nivoe. Upravo radi
toga popisivanje po nivoima u praksi te vrste arhivskih informacionih sistema nije
moglo biti izvedeno na metodoloki uporediv nain. Pri tome se kroz historiju
popisivanja unutar popisnih jedinica implementirala metoda popisivanja arhivske
grae s ispostavljanjem vanih sadraja niih nivoa. Rezultati te vrste popisivanja su
izrazito subjektivno orijentisani. Pri emu ne uzimaju u obzir zakonitosti popisivanja
po nivoima u skladu sa standardom, to je opet vodilo do kompleksnog problema
savlaivanja struktura, tj. gradnje (tektonik) arhivskih fondova ili zbirki ve u ranim
kompjutersko podranim arhivskim informacionim sistemima. Taj problem jo do
danas nije potpuno rijeen.
S pojavom kompleksnih arhivskih informacionih sistema predstavljeni
element popisa dobio je jo vanu informativnu funkciju na podruju upita, odnosno
razvrstavanja mase popisanih jedinica. Vanost savladavanja nivoa popisa pokazuje
primjer iz uzajamne zbirke podataka SIRAnet. Na osnovu uzorka priblino 400.000
zapisa moemo ustanoviti, da ih je priblino 75% izvedenih na nivou udruenih
dokumenata (engl. le), priblino 20% na nivou dokumenta (engl. item), ostalih
5% zapisa na nivou niza, podnizova, te podfondova i fondova
1
. Poreenje sadraja
koji su oblikovani i pohranjeni u zbirci podataka na nivou udruenih dokumenta
sa sadrajima, koji su denisani na nivou dokumenta pokazuje vrlo nejasno
diferencijaciju oba tipa entiteta. Rezultat tih nejasnoa je da su istovrsne popisane
jedinice u nekim sluajevima popisane na nivou kombinirani dokumenti, u drugim
sluajevima su na nivou dokumenti, jer se u tom kontekstu pojavljuju problemi ili
odbija tretman obrade sadraja, kao to su:
1 Podaci su uzeti iz statistike primarne instance podataka, uzajamne zbirke podataka slovenskih
regionalnih arhiva. Statistika je bila uraena 11.06.2012.
Metode oblikovanja nivoa popisa, u skladu sa ISAD (g) standardom
271
primjeri, kada su u predmetu ili u dosijeu sauvani samo pojedinani
dokumenti;
primjeri, kada se nalaze na jednom nosiocu dva ili vie sadraja;
primjeri, kada odredimo entitet dokumenta, koji je produkt odreenog
postupka s nivoom dokument (item), ipak bi mu u skladu sa standardom
trebali dodijeliti nivo udruenog dokumenta (le);
primjeri odreivanja nivoa za zbirke podataka tipa imenik, sa prilozima itd.
Sline arhivske strune dileme se pojavljuju takoer, u vezi s odreivanjem nivoa
u relacijama udrueni dokumenti - podserije i udrueni dokumenti serije, serije
podfondovi itd. U sistemu odreivanja nivoa popisa arhivske grae, poznati
su jo problemi u vezi sa odreivanjem nivoa fondova i podfondova te njihovih
meusobnih relacija.
Teorija savlaivanja nivoa popisa
Kod izrade arhivskih informativnih pomagala, odnosno izgradnji
informacionih sistema, arhivski struni radnici se esto susreu s problemima
savladavanja struktura i redoslijeda krajnje mase podataka. Oba entiteta, struktura
i redoslijed, predstavljaju osnovu izvoenja i postizanje osnovnih naela arhivske
teorije i prakse, i naime naelo prvobitnog ureenja, kao i naelo cjelovitosti u
elektronskom okruenju.
Ako s pojmom redoslijed odreujemo masu elemenata, koji su postavljeni
u neki red, i pri tome tano znamo na kojem mjestu je u redu koji element, onda s
pojmom struktura odreujemo masu elemenata, koji su u meusobno podreenom,
odnosno nadreenom odnosu, i pri tome tano znamo, kakva je dodjeljena teina i
smijer djelovanja takvog odnosa.
Poznato je da redoslijed dajemo na razne naine, u arhivskoj teoriji i praksi
najee na taj nain, da dajemo redne lanove odreenog redoslijeda. To je u
arhivistici uvijek zavreno ili nikada nije zavreno.
Ako rezultat oblikovanja redoslijeda i struktura kroz prizmu arhivskih
strunih standarda, a posebno standarda ISAD(g) i standarda ISAAR CPF, ustanovimo
da izraavanje redoslijeda kao i struktura sa arhivskog strunog stanovita nije
jednostavno. Kompleksnost problema izlazi iz pojedinanih denicija u standardima
odreenih vrijednosti, to dovodi do tekoa njihovog razumijevanja, posebno ako
su te vrijednosti odreene kao normativne i potrebno ih je u procesima istraivanja
upotrebljavati kao elemente razvrstavanja.
272
Dr. Miroslav NOVAK
U tom kontekstu se pojavljuju arhivska struna miljenja, koja su neposredno
povezana s denisanjem nivoa popisa u skladu s arhivskim strunim standardom
ISAD (g). S njima su izraene izmeu ostalog i strukture popisivanja arhivske grae.
U suprotnosti s tim, standardi ISAAR (CPF) i ISDF deniu kroz uspostavljene
relacije, strukturu kontekstnih odnosa izmeu razliitih normativnih zapisa, a
meu njima i zapise o sadrajima arhivske grae (prim. Semli, 2012.). Detaljnija
analiza problema pokazuje mnoge praktine probleme implementacije struktura
kod redoslijeda pri zapisivanju arhivske grae, denisanja relacija meu zapisima,
uspostavljanje taaka ustanovljavanja i provjere konzistentnosti sadraja podataka,
sadraja u elektronskom okruenju, izvoenju strategija istraivanja velikog mnotva
podataka o arhivskom gradivu (prim. Zajek 2012.), kako na lokalnom tako i na
nadnacionalnom nivou.
Implementacija nivoa u izabranim arhivskim sistemima
Za potrebe izvoenja daljih istraivanja s podruja savlaivanja nivoa popisa
bilo je obavljeno istraivanje denisanja nivoa u izabranim dostupnim arhivskim
informacijskim sistemima. Oni djeluju kako u nacionalnim tako i u regionalnim
arhivskim ustanovama, ili su razvijeni za vie ustanova. Izvedeni su na razliitoj
tehnikoj i programskoj opremi, iako ih se veina zasniva na scopeArhives platformi.
SISTEM IMPLEMENTIRANI NIVOI
AIS OeStA: Akt, Archiv (StA), Abteilung, Unterabteilung (wird nicht
verwendet), Bestandsgruppe, Bestand, Teilbestand, Serie, Unterserie,
Geschftsbcher (Indizes, Protokolle, Karteien), Karton (Faszikel),
Akt (Sammelakt, Grundzl., Konvolut, Dossier, File), Einzelstck
(digitales Objekt), Einzelstck (Aktenstck, Bild, Karte, Urkunde),
ANLUX Archive, Section, Dpartement, Fonds, Sous-fonds, Srie, Sous-srie,
Dossier, Sous-dossier, Document,
ARGUS Razen nivoja fonda in nivoja organizacijske enote drugih nivojev
nimajo posebej poimenovanih,
ARHINET Fond, Zbirka, Podfond, Serija, Podserija, Dosije, Predmet, Komad,
Analitiki komad,
ARS Arhiv, Skupina fondova, Fond, Podfond, Serija, Podserija, Zdrueni
dokumenti, Dokument, Fotogalerija,
BAR Archiv, Hauptabteilung, Bestndeserie, Bestand, Teilbestand,
Akzession, Serie, Dossier, Subdossier, Dokument,
BBB Institution, Bereich, Fonds, Klasse, Bestand, Teilbestand/Kapitel,
Serie, Konvolut/ Codices/ Bnde, Akten/ Dossier/ Graphik/ Bandteil/
Korrespondenz, Codex Produktionseinheit, Codex Inhalt, Zustzliches
Bild, Weitere Daten,
273
DAVEL Archives, Section, Sous-section, Fonds, Sous-fonds, Sous-sous-
fonds, Srie, Sous-srie, Sous-sous-srie, Dossier, Sous-dossier,
Sous-sous-dossier, Pice, Passe-partout, xx-Fonds/Admin, xx-Atelier
de restauration,
DICS Archives, Dpartement, Fonds, Sous-Fonds, Srie, Sous-srie, ss-
srie, sss-srie, Actes/Dossier, Pice,
LAC Fonds/Collections, Series, Files; Item, Accession,
LIAS Root, Archienstelling, Subarchienstelling, Fonds, Subfonds,
Archief, Deelarchief, Afdeling, Onderafdeling, Rubriek, Subrubriek,
Reeks - meervoudige beschrijving, Reeks, Deelreeks - meervoudige
beschrijving, Deelreeks, Bestanddeel - meervoudige beschrijving,
Bestanddeel, Subbestanddeel - meervoudige beschrijving,
Subbestanddeel, Stuk, Digitaal stuk
OPA Record Group, Collection, Series, File, Item,
QuerySBS Archiv, Abteilung, Fonds, Bestand, Serie, Dossier, Dokument,
SAZH Archiv, Abteilung, Unterabteilung, Gruppe, Bestand, Teilbestand,
Serie, Dossier, Dokument,
SIRAnet Skupina arhiva, Arhiv, Organizacijska jedinica, Grupa fondova, Fond/
zbirka, Podfond, Serija, Podserija, Kompatibilni dokumenti (predmet,
spis), Dokument,
StAA Beheerder, archief/collectie, deelcollectie/archiefblok, collecties,
archiefvormer, rubriek, serie, dossiertitel, Microniveau, boek/artikel,
knipsel/document, afbeelding, audio/video, tijdschrift/periodiek,
jaargang, aevering/nummer,
StACB Archiv, Hauptabteilung, Abteilung, Unterabteilung, Bestand,
Teilbestand, Gliederungsgruppe I, Gliederungsgruppe II,
Gliederungsgruppe III, Gliederungsgruppe IV, Serie, Teilserie,
Archiveinheit,
StALU Archiv, Tektonik, Provenienz, Bestand, Akzession, Gruppe,
Archiveinheit, Subdossier, Teileinheit, Reprsentation,
StASG Archiv, Abteilung, Fonds, Bestand, Teilbestand, Serie, Dossier,
Teildossier, Dokument,
StATHUR Staatsarchiv, Archiv/Sammlungen, Hauptabteilung, Abteilung,
Hauptfonds, Fonds, Archiveinheit, Dossier, Dokument
StAZH Archiv, Hauptabteilung, Abteilung, Fonds, Klasse, Dossier,
Subdossier, Dokument
UAW Archiv, Abteilung, Bestandesgruppe, Bestand, Serie, Akt,
Geschftsbuch, Amtsbuch, Kodex (Akt), Dokument (Einzelstck),
Dokument (Bildnis/Foto), Dokument (Urkunde), Dokument (Objekt).
274
Dr. Miroslav NOVAK
Osnovna analiza implementiranih nivoa pri uvaavanju jedininih
specinosti ukazuje na slijedee karakteristike standardom predvienih nivoa
popisivanja:
- Kod denisanja nivoa projektanti zbirki podataka uglavnom su se oslanjali
na standard ISAD(g), iako su u veini arhivskih informacionih sistema
preovladale razliite lokalne specinosti,
- U veini razmatranih predmeta je platforma, odnosno najvii nivo popisa
arhivskih ustanova. U mnogima je kao platforma odreen nivo fonda.
Postoje jo druge platforme kao to su: nivo zajednica arhiva, nivo vor
korijena itd.,
- Sa stajalita dosljednog uvoenja standardizovanih zapisa o arhivskoj grai
bave se informacionim sistemima na standardnim nivoima popisa arhivske
grae, gdje su denisani i drugi nivoi, koji nisu denisani u standardu,
- S metodolokog i sadrajnog aspekta u denisanim sistemima su na razliite
naine implementirani standardi ISAD(g). Pri emu se esto izjednaavaju
nivoi popisa s pojavnim oblicima, ili ak tehnikom opremom arhivskog
gradiva, to nije u skladu sa zahtjevima standarda ISAD(g) posebno u
takama 3.1.4. i 3.1.5., te u odreenoj mjeri takoer, i 3.4.4.,
- Pozicije pojedinanih nivoa u strukturi se meu sistemima razlikuju.
Mogue je jasnije denisati samo nivo fonda i deniciju zbirke, dok je u
nivou izvedena samo u nekoliko sluajeva.
Na osnovu postojeeg stanja nivoa popisa je samo u ogranienom
obimu mogue garantovati neposredno povezivanje vrijednosti sistema o kojima
se raspravljalo, za uspjenu meusobnu razmjenu podataka, prije svega na
semantinom nivou. Praktini arhivski struni problemi se pokazuju takoer, u
segmentu sistemskog savlaivanja nivoa. To znai, da standard ISAD(g) neposredno
utie na zakonitosti djelovanja programske opreme, a s tim takoer, na zakonitosti
same zbirke podataka (prim. Biwald, 2011.).
Denisanje nivoa popisa
Ubrzo po izlasku prve verzije standarda bilo je jasno da standard uvodi
nekoliko novih strunih termina, meu koje spada takoer, pojam viestepensko
popisivanje. U vezi s tim je Vladimir umer ve u uvodu prevoda prve verzije
standarda upozorio, da je to vana novost, koja je takoer, osnova za poreenje i
povezivanje podataka o arhivskoj grai u svakom arivskom informacionom sistemu
(umer, 1998.). Rezultat koji je speciciran ima velike posljedice na izvoenje
interoperabilnosti, a posebno u semantikom smislu. U tom kontekstu je vrlo vano
275
jasno opredjeljivanje sadraja posebnih nivoa popisa, jer oni u stvari odreuju mjesto
popisne jedinice u hijerarhiji fonda
2
.
Pregled opisa nivoa, koji su upotrijebljeni u pojedinanim prijevodima
standarda u pojedine jezike, pokazuje slijedea tabela. Iz nje je mogue ustanoviti,
da su prevodi denisanih nivoa meusobno uporedivi.
3

4

5

6

7

8

9

10

11
Engleski
3
(2000) Fonds Sub-fonds Series Sub-series File Item
Ceki
4
(2009) Fond
Cst
fondu
Srie Podsrie Spis Jednotlivina
Francuski
5

(2000)
Fonds
Sous-
fonds
Serie
organique
Sous-serie
organique
Dossier Piece
Hrvatski
6
(2001) Fond Podfond Serija Podserija Predmet Komad
Njemacki
7

(2002)
Bestand -
Serie
/Aktengruppe
Untergruppe Akte
Einzelstck
/Einheit
Poljski
8
(2004) Zespl Podzespl Seria Podseria
Jednostka
archiwalna
Dokument
Ruski
9
(2011) uon Ho]on Onnct Hoonnct eno
Ennnna
onncannx
Slovenski
10

(1998/2000e)
Fond Podfond Serija Podserija
Zdrueni
dokument
Dokument
Sr ski
11
(2006) uon Ho]on Cepnja Hocepnja
Hpemer
/ocnje
Jennnna p
Opis nivoa popisa u nekim evropskim prevodima standarda ISAD (g)
Razumijevanje razmatranih i uporedivih denicija nivoa popisa postaje
vano na lokalnom, nacionalnom ili nadnacionalnom nivou razmjene podataka
o arhivskoj grai, zakljuno s pripadajuim kontekstnim osobinama. To znai da
denisanje nivoa i njihovo savlaivanje u strukturi i redoslijedu nije vano samo
u tehnoloko-tehnikom smislu. Informacija o nekom arhivskom entitetu se mora
pravilno prikazati na odgovarajuem mjestu redoslijeda i strukture, to ima vane
posljedice na savlaivanje kontekstnih i arhivsko-tehnikih te drugih sadraja.
Poznato je, da najvii ili osnovni nivo popisivanja arhivskog gradiva
predstavlja nivo popisa fonda (engl. fonds).
12
Nivo je denisan s entitetom
arhivskom strunom obradom fond. Dosta kasno denisanje arhivskog fonda,
2 Prim.: Level of description. Glossary, ISAD(g) _EN.
3 Prim.: ISAD(g) _EN. Taka 3.1.4.
4 Prim.: ISAD(g) _CZ. Taka 3.1.4.
5 Prim.: ISAD(g) _FR. Taka 3.1.4.
6 Prim.: ISAD(g) _HR. Taka 3.1.4.
7 Prim.: ISAD(g) _DE. Taka 3.1.4.
8 Prim.: ISAD(g) _PL. Taka 3.1.4.
9 Prim.: ISAD(g) _RU. Taka 3.1.4.
10 Prim.: ISAD(g) _SI; Pivk, O. (2000).
11 Prim.: ISAD(g) _SR. Taka 3.1.4.
12 The whole of the records, regardless of form or medium, organically created and/or accumulated
and used by a particular person, family, or corporate body in the course of that creators activities and
functions. Glossary, ISAD(g) _EN.
276
Dr. Miroslav NOVAK
uprkos poznatim kriterijima (prim. Semli, 2010.) u praksi nije uvijek mogue
neposredno implementirati, za to postoji vie razloga. Izmeu ostalog da pomenemo
strune polazne take, prema kojima je mogue dizajnirati fond ve na osnovu jednog
ili dva kriterija za dizajn fonda. Prilikom ega se jo pojavljuju sluajevi nedovoljne
historijske i kontekstne obrade pojedinanih cjelina arhivske grae i njihove denicije
kao cjeline arhivskog gradiva, kao i razliitih preuzimanja fondova, razliitih kriterija
za denisanje fondova s obzirom na pojedinana podruja.
Drugi problem kod denisanja fonda se pojavljuje sa arhivskim zbirkama.
Arhivske zbirke predstavljaju u informacionim sistemima, izgraene na osnovu
standarda ISAD(g) svojevrsnu strunu nedoslijednost. Poznato je, da arhivsku grau,
sakupljenu na osnovu sistema porijekla oznaavamo s pojmom arhivski fond
13

i cjelinu toga gradiva opisujemo na nivou popisa fonda. U vezi s tim se pojavljuje
problem denisanja nivoa popisa toga gradiva, koji deniemo kao arhivska zbirka.
14

To nastaje na osnovu pertinentnog principa, zbog ega bi bilo po analogiji za oekivati
jo nivo popisa arhivske zbirke. Standard to ne predvia, zbog ega treba zbirke
popisivati na nivou popisa fonda. Kao alternativa u nekim se sistemima pojavljuje
rjeenje, mogunost da se denie kao nivo popisa fond/zbirka. Arhivska zbirka moe
imati podreene samo nivoe serija, a nikako podfondova.
Trei teoretski, a time i praktini problem predstavlja denicija linih
fondova i s tim povezanih denisanja pojedinanih nivoa popisa. Pitanje koje se pri
tome postavlja je: da li moemo dodijeliti u procesu arhivskog ureivakog procesa,
pojedinanom linom fondu nivo podfond, a da pri tome uvaavamo princip porijekla?
Relativno obiman problem u vezi sa denisanjem nivoa fonda se pojavljuje
pri deniciji kreatora i s tim povezanih relacija denisanja nivoa popisa podfonda .
Nivo popisa podfonda (engl. subfonds
15
) zasniva se na denisanju sadraja
pojma podfond. Podfond kao entitet arhivskog strunog rada je denisan na osnovu
organizacione strukture kreatora i konteksta nastanka njegove arhivske grae. Kod
odreivanja podfondova, implementirani su jo drugi kriteriji njegovog oblikovanja.
Da pomenemo samo hronoloke, mjesne, funkcionalne itd. Pri emu je vano da se
denisanje cjeline podfondova razmatra u skladu s principom porijekla. Upravo radi
toga nivoa popis podfondova ne smijemo zamijeniti s nivoom popisa serija.
13 Arhivski fond predstavlja cjelinu ouvanog arhivskog gradiva stvaraoca (esto ukljuujui arhivsku
grau jednog ili vie neposrednih pravnih prethodnika, odnosno nasljednika).
14 Arhivska zbirka obuhvata arhivsko gradivo razliitih izvora odnosno razliitih stvaralaca arhivske
grae, koje je sakupljeno po sadraju i po vrstama arhivske grae ili po drugim mjerilima.
15 A subdivision of a fonds containing a body of related records corresponding to administrative
subdivisions in the originating agency or organization or, when that is not possible, to geographical,
chronological, functional, or similar groupings of the material itself. When the creating body has a
complex hierarchical structure, each sub-fonds has as many subordinate sub-fonds as are necessary to
reect the levels of the hierarchical structure of the primary subordinate administrative unit. Glossary,
ISAD(g) _EN.
277
Ekvivalent za arhivsku grau, koja je sakupljena na osnovu principa
pertinencije i bilo bi denisano kao podzbirka nije vaei. Analiza niih nivoa
pokazuje da pojmu podzbirka realno odgovara pojam serija. Radi upotrebe principa
pertinencije sakupljanja gradiva nivo podfond ne moemo upotrijebiti, jer je
upotrijebljen iskljuivo za arhivsko gradivo, koje je bilo sakupljeno na osnovu
principa provenijence ( porijekla).
Nivo popisa serija (engl. series
16
) temelji se na deniciji sadraja pojma
serija. Serija je kao entitet arhivskog strunog djela denisana na osnovu sistema
zbrinjavanja grae kod stvaralaca i na osnovu kriterija, koji deniu odreeni
pojavni oblik sastavnih dijelova serije. Serija je neposredno logino povezana s
grupom kalsikacionih oznaka u sistemima uredskog poslovanja. Podreeni nivo
popisa seriji su podserije (engl. subseries) koje su denisane na isti nain kao nivo
popisa serija, samo to je podserija uvijek podreena seriji i neposredno je logino
vezana s pojedinanom klasikacionom oznakom u okviru precizno odreenog,
odnosno vaeeg klasikacionog nacrta. Poto se sadraji grupa i klasikacionih
znakova kroz vrijeme, kod stvaraoca mijenjaju, potrebno je to uzeti u obzir kod
denisanja nivoa popisa, odnosno serija. Logino rjeenje je da se svaka sadrajna
promjena klasikacionog nacrta odraava kao posebna serija, s potrebnim sadrajnim
metapodacima, koji jasno odreuju unikatnost sadraja pojedinanog nivoa.
Adresu serije, odnosno podserije treba denisati uzimajui u obzir
zajednike, tj. pojedinane klasikacijske oznake, a onda ga u skladu s pravilima
izrade adrese dodatno ograniiti s vremenskim periodom valjanosti denisane grupe,
ili pojedinanog klasikacionog znaka kod kreatora - stvaraoca (prim. Zajek,
2012.).
Ako stvaralac arhivskog fonda nije imao uveden klasikacioni plan-
nacrt, mora nadleni arhivist u procesu ureivakog rada izgraditi sistem serija i
podserija, pri emu bi kriteriji oblikovanja pojedinanih serija i podserija trebali biti
prvenstveno sadrajne, organizacijske, geografske ili vremenske prirode i tek onda
pojavnog oblika dokumenata koji ine seriju ili podseriju.
Nivo popisa predmeta (engl. le
17
) zasniva se na deniciji sadraja pojmova
spisa, predmeta, dosijea. U slovenskoj arhivskoj terminologiji je denisana i kao
kombinovani dokument. Kombinovani dokument je kao entitet (subjekt) arhivskog
strunog rada denisan na osnovu udruivanja pojedinanih dokumenata, koji su
meusobno sadrajno logino povezani radi sadraja, aktivnosti, tranzicijski ili
16 Documents arranged in accordance with a ling system or maintained as a unit because they result
from the same accumulation or ling process, or the same activity; have a particular form; or because of
some other relationship arising out of their creation, receipt, or use. A series is also known as a records
series. Glossary, ISAD(g) _EN.
17 An organized unit of documents grouped together either for current use by the creator or in the
process of archival arrangement, because they relate to the same subject, activity, or transaction. A le
is usually the basic unit within a record series. Glossary, ISAD(g) _EN.
278
Dr. Miroslav NOVAK
kod stvaraoca, ili je njihova denicija rezultat arhivskog strunog rada u nadlenoj
arhivskoj ustanovi. Terminoloko pitanje, koje je povezano s denisanjem nivoa
popisa le i razliito ga prevodimo postaje sve vei problem, jer se uveava u
kontekstu elektronskog arhiviranja. Ne obazirui se na to, da taj pojam razliito
prevodimo i deniemo postoji neposredna povezanost izmeu najniih nivoa
popisa dokumentarnog, odnosno arhivskog gradiva kod stvaralaca i s tim posljedino
takoer, arhivskim strunim radom na arhivskoj grai. U Sloveniji napravljeno
terminoloko rjeenje nije odgovarajue, jer uvoenje pojma udrueni dokument
ne odraava sadrajno nego pojavno isticanje entiteta arhivskog gradiva.
Kolani pojam nivo popisa spis/predmet/dosje se previe bavi s
terminolokim rjeenjima uzimajui u obzir oblike pojavljivanja entiteta le kod
razliitih tipova stvaralaca (kreatora), prije svega s podruja uprave i pravosua te
naina nastanka entiteta.
Nivo popisa dio (engl. item
18
) zasniva se na deniciji sadraja pojma dio.
U Slovenskoj arhivskoj terminologiji je denisan takoe kao dokument. On je
kao entitet arhivskog strunog rada denisan kao najmanja intelektualna i nedjeljiva
arhivska jedinica.
Da bi lake i preciznije denisali meusobno nivoe popisa, potrebno je
izraditi odreena pravila. Ta pravila su djelomino, ili u cijelosti implementirana u
arhivske informacione sisteme, poto proizilaze iz zakonitosti stepenskog popisivanja
i njihovih loginih ogranienja:
1) Nivou fonda mogu biti podreeni slijedei nivoi: podfond, serija i
kombinovani dokument;
2) Nivou podfond mogu biti podreeni slijedei nivoi: podfond, serija, podserija
i kombinovani dokument;
3) Nivou serija mogu biti podreena dva slijedea nivoa: podserija i
kombinovani dokument;
4) Nivou podserija podreen moe biti samo nivo kombinovani dokument;
5) Nivou kombinovani dokument moe biti podreen samo nivo dokument tj.,
dio.
Pri emu treba uvesti jo slijedea pravila:
1. Nivo fonda moe imati bilo koji broj podreenih nivoa podfondova, serija i
kombinovanih dokumenata;
18 The smallest intellectually indivisible archival unit, e.g., a letter, memorandum, report, photograph,
sound recording. Glossary, ISAD(g) _EN
279
2. Nivo podfonda moe imati neposredno bilo koji od podreenih nivoa
podfondova, serija i kombinovanih dokumenata;
3. Nivo serije moe imati bilo koji broj podreenih nivoa, podserija i
kombinovanih dokumenata;
4. Nivo podserije moe imati bilo koji broj podreenih kombinovanih
dokumenata;
5. Nivo kombinovanog dokumenta moe imati bilo koji broj podreenih
dokumenata.
U praksi denisanje nivoa pokazuje da gornja pravila, koja se zasnivaju
iskljuivo na samim odnosima meu nivoima, nisu dovoljni. Oni naime deniu
samu strukturu odreenog korijena odakle potiu. Radi savladavanja slijedeeg
postoje jo dodatna ogranienja denisanja nivoa popisa. Proizilaze iz organizacije
redoslijeda i strukture zbirke podataka arhivskih informativnih pomagala ili iz
zakonitosti redoslijeda i strukture unutar arhivskog fonda ili zbirke. Te entitete
moemo denisati kao horizonte nivoa popisivanja (prim. Semli, 2012.)
Denisanje horizonta nivoa popisivanja
Horizont nivoa popisivanja deniemo kao mnotvo entiteta, koji mogu
biti jednake ili razliite vrijednosti, iako se nalaze na istoj hijerarhijskoj ljestvici
unutar strukture jednog izvora u popisu vieg nivoa, arhivske grae. S njima moemo
odrediti zakonitosti i podreene, odnosno nadreene relacije izmeu nivoa popisa
arhivske grae i drugim nivoima, koji deniu na primjer, organizacijsko-tehniku
strukturu za savlaivanje i denisanje nivoa popisa.
Denicija relacija izmeu nivoa i horizonti popisa
280
Dr. Miroslav NOVAK
Upravo zato je pitanje horizonta potrebno razmatrati neto ire nego same
nivoe popisa, koji su denisani u standardu. Analiza pojavnih entiteta, koji su u
informacionim sistemima denisani kao nivoi, pokazuje da iznad nivoa fondova
postoji jo vie nivoa, koji odreuju grupe fondova, odjeljenja, grupe arhiva
ili uzajamne informacione sisteme. Unutar tih nivoa organizacionih entiteta
postoje odreene zakonitosti, koje su drugaije od nivoa popisa arhivskog gradiva.
Napomenuti u samo da najviem nivou, nivou uzajamnog sistema, moe biti vei
broj podreenih nivoa, koji deniu arhivsku ustanovu. Svakoj arhivskoj ustanovi
moe biti podreen 1 ili vie nivoa grupa fondova, svakoj grupi fondova moe biti
podreeno vie podgrupa fondova itd.
Tako denisana struktura je vana za pravilno prikazivanje mnotva
sadraja razliitih zapisa u njihovom sakupljanju, koji mogu biti izvedeni u skladu s
razliitim standardima.
19
Da bi razdvojili nivoe i njihove horizonte, i s tim povezane
zakonitosti i kontekste, potrebno je na apstraktnom nivou denisati model horizonta
u arhivskim informacionim sistemima.
S obzirom na to da su nivoi popisa gradiva denisani sa standardom i da
ih je mogue implementirati na razliite naine u skladu sa strukturom gradiva,
potrebno je denisati horizonte, nivoe popisa arhivskog gradiva (Hg) i unutar toga
polaznu taku horizonta (IH) za nivo popisa fonda. Slijedeeg deniemo kao IH=
(x+1), gdje x znai ukupan broj nivoa, koji su nadreeni nivou popisa fond unutar
kompleksnog arhivskog informacionog sistema. Redoslijed, koji izlazi iz te polazne
take je slijedei:
Hg=(x+1)V(x+2n)V(x+3)V(x+4n)V(x+5)V(x+6)
Ako elimo denisati horizonte unutar nivoa organizacijski entitet (Ho), onda
pratimo redoslijed:
Ho=(x+(-x+1))V(x+(-x+2)n)V(x+(-x+3)n)V(x+(-x+4)n) itd
Nivo arhiva kao izlazni organizacioni horizont izraavamo kao:
IH=(x+(-x+1)
Opte mnotvo nivoa iznutra bilo kojeg horizonta (H) onda deniemo kao:
H =(x+1n) V (x+drugaije od nivoa popisa (-x+1n)
19 Da spomenem standard ISAD(g) za arhivsku grau i standard ISDIAH za opis institucija, koja
uvaju arhivsku grau
281
Implementacija formule na pojedinane horizonte popisnih jedinica arhivskog
gradiva pokazuje slijedee zakonitosti:
1. Horizont nivoa fondova (HF) je namijenjen zapisima na nivou fondova
(HF=(x+1)), zapisi drugih nivoa na tom horizontu nisu dozvoljeni.
HF=(x+1)
2.Horizont nivoa podfondova (HpF) namijenjen je zapisima na nivou podfondova i
njima podreenih podfondova (HpF=(x+2...n)). To su tolerisani zapisi nivoa (x+3)
i (x+5).
HpF=(x+2n) +/v [(x+3) +/v (x+5)]
3. Horizont nivoa serija (HS) namijenjen je zapisima na nivou serija HS=(x+3).
Tolerisani su zapisi nivoa (x+5).
HS=(x+3) +/v (x+5)
4. Horizont nivoa kombinovani dokument (HpS) je iskljuivo namijenjen zapisima
na nivou podserija i njima podreenih podserija HpS=(x+4...n)
HpS=(x+4n) +/v (x+5)
5. Horizont nivoa kombinovani dokument (HzD) je iskljuivo namijenjen zapisima
na nivou kombinovani dokument (HzD=(x+5)
HzD=(x+5)
6. Horizont nivoa kombinovni dokument (HD) je iskljuivo namijenjen zapisima
na nivou dokument (HD=(x+6)
HD=(x+6)
Pravila uspostavljanja relacija izmeu nivoa popisa i horizonti u
pojedinanim arhivskim informacionim sistemima moraju biti dosljedno uzimana
u obzir, kao i sistemski podrana. Tako da sistem ograniava realizaciju neloginih,
odnosno nedozvoljenih hijerarhijskih relacija.
282
Dr. Miroslav NOVAK
Sadrajni odnosi meu nivoima popisa i klasikacijama
Klasikacije koje upotrebljavaju razliiti stvaraoci arhivskog gradiva za
razvrstavanje dokumenata, namijenjene su savlaivanju organizacionih struktura
dokumenata i njihovih sadraja, koji proizilaze iz misije stvaraoca grae i njegovog
poslovanja. Klasikacije te vrste nazivamo takoer, i klasikacijski nacrti. S njima
ele istai unutranju cjelovitost, meusobne povezanosti i ovisnosti zaokruenih
cjelina dokumenata kao povjerenja vrijednih, upotrebljivih, kontrolisanih sadraja
(prim. Novak, 2007., str. 148). Slinim ciljem je mogue pratiti takoer, na podruju
viestepenog popisivanja. Iz toga proizilazi logian zakljuak, da je potrebno
logiko povezivanje nivoa popisa s uspostavljenom klasikacijom arhivske grae
pojedinanog fonda ili zbirke u arhivu, odnosno s klasikacijskim nacrtom, koji je
postavio i odrava stvaralac kreator u vrijeme poslovanja. Takva logina povezanost
meu klasikacijskim nacrtima, odnosno njegovim sastavnim dijelovima i nivoima
popisa je bila teoretski izvedena u modelu zahtjeva MoReq iz 2001. godine (prim.
Moreq, str.17.)
Denisanje relacija izmeu nivoa popisa i entiteta klasikacijskih i drugih nacrta
razvrstavanja po sadraju
Najnovija verzija Moreq 2010. omoguava uspostavljanje jo nekoliko
dubljih relacija i rjeenja prenosa podataka izmeu struktura klasikacijskog nacrta i
u naem primjeru ponornim arhivskim sistemom u segmentu denisanja nivoa popisa
(prim. Moreq 2010., str. 478.-520). Upravo zato bi bilo potrebno na semantiki nain
nivou interoperabilnosti povezivanja meu razmatranim informacionim sistemima to
rjeenje denisati kao osnovu povezivanja meu sistemima razvrstavanja i nivoima
popisivanja arhivske grae.
283
Zakljuni rezultati
Subjektivnost odreivanja nivoa popisa, koji proizilazi iz postojee doktrine
strune obrade arhivske grae i uzimanja u obzir tek pojavnih zikih oblika popisne
jedinice i u manjoj mjeri takoer, tektonike pojedinanog arhivskog fonda ili zbirke,
vodi u nekonzistentnost arhivskog informacionog sistema, koji nastaje na osnovu tih
metodolokih rezultata.
Metode objektivnog oblikovanja i odreivanja nivoa popisa moraju
tako proizilaziti iz zahtjeva ISAD(g) standarda i tome komplementarnih pravila i
rjeenja razvrstavanja grae kod stvaraoca s posebnim isticanjem te obravnavanjem
klasikacionih nacrta, npr. Moreq. Iz tih osnova mogue je izvesti slijedee zahtjeve:
- Kod denisanja nivoa u skladu sa standardom, potrebno je u konkretnim
sluajevima izai iz sadraja ili konteksta arhivske grae, a ne iz pojavnog
oblika arhivskog gradiva, kao to se esto dogaa u praksi.
- U sluajevima, kada je arhivska graa odloena na osnovu klasikacionog
nacrta, nivo fonda je neposredno sadrajno logino povezan s njim. Ako
stvaralac zamijeni, promijeni ili dopunjava klasikacioni nacrt, to se odraava
samo na nivou serija i podserija.
- U sluaju, da u strukturi popisivanja trebamo nivo popisa podfond, onda ga u
procesu arhivskog strunog rada poveemo s nivoom klasikacijskog nacrta,
koji bi bio vaei za sistem kancelarijskog poslovanja, u kojem je gradivo i
nastalo.
- Nivoi grupa pojedinanih klasikacionih znakova se neposredno odnose
na nivoe serija viestepenskog popisivanja. Po analogiji se onda podgrupe
klasikacionih znakova veu neposredno na nivoe popisivanja serije i podserije.
- Kombinovani dokumenti (predmeti, spisi, dosijei) su u sadrajnom smislu
osnovni entitet razvrstavanja u okviru klasikacionog nacrta. Zato ih je potrebno
neposredno podreivati sadrajima pojedinanih klasikacionih znakova,
odnosno nivoima serija, odnosno podserija.
- Adrese pojedinanih klasikacionih znakova ili grupa, treba u procesu arhivskog
strunog rada transformisati i dopuniti u adrese ekvivalentnih serija i podserija.
- Pojedinani dokumenti, koji su obraivani na nivou popisa dokument (item),
su sastavni dio kombinovanog dokumenta, i sadrajno su u loginom smislu
neposredno poredani po njemu.
- Arhivsko gradivo, koje nije odloeno po klasikacionom nacrtu, treba sa
sadrajnog stajalita tretirati na metodoloko isti nain kao i gradivo koje je
284
Dr. Miroslav NOVAK
ureeno na osnovu klasikacionog nacrta. Zato je potrebno u sistemu arhivskog
ureivakog rada u tim sluajevima, izgraditi specijalne klasikacijske nacrte
za pojedinane fondove i zbirke i tom prilikom uvaavati gore opisane linkove
meu nivoima i u arhivima izraenim klasikacioim nacrtima.
- U sluaju, da je arhivska graa takve prirode, da klasikacione nacrte nije
mogue ili nije preporuljivo izraditi, treba jasno denisati nivo popisa
kombinovani dokument kao osnovnu, sadrajnu, zakljuenu cjelinu arhivske
grae, koju je mogue u skladu sa zakonitostima uspostavljanja relacija meu
nivoima postaviti na razliite horizonte i podrediti ih nadreenim nivoima u
skladu s gornjim pravilima. Tom nivou moe se podrediti samo nivo dokument.
Samo metodoloki uporediva i dosljedno sistematski izvedena rjeenja
denisanja nivoa popisa u skladu sa standardom ISAD(g) e u tehnoloko
podranim arhivskim informacionim sistemima biti smisleni i upotrebljivi. Njihova
upotrebljivost se mora pokazati kako u okviru razliitih tehnolokih platformi, tako
i u neposrednom informacijskom smislu kod korisnika. U suprotnom sluaju moe
informacija u nivou popisa djelovati nerealno i zavesti vas u pogrenom smijeru, to
posljedino predstavlja korak nazad u odnosu na ve dostignuti nivo posredovanja
informacija uz pomo rjeenja papirne tehnologije
Summary
Methods of creating of levels of description in accordance with the standard
ISAD(g)
Levels of description that are compliant with the International standard of
archival description ISAD(g) can be dened with different methods. One of nowadays
very common method is based on archivists subjective criteria. The research of use
of these methods shows us, that the incomparable use of levels of description leads
to inconsistency of complex archival information systems on local or national and
international level.
For the consistent archival information system therefore it is necessary to
consider different rules. They must be developed from the requests of ISAD(g)
standard and complementary standard (i.e. Moreq) or other rules implemented by
creators, especially those related to the classication. Here are some of them:
Denition of the levels of descriptions must regard the content and context
of archival material and not its physical form.
If the archival material is organized on the base of classication, then the
level of description must be in direct relation to the classication.
285
If the creator of archival material modies the classication, the changes can
be reected only on the level of the series and subseries.
The level of subfond must be connected with the classication of archival
material organized as subfond.
The levels of les are subordinated entity of level of series or subseries
levels and they are directly related to the classes.
Titles of classes must be transformed in the titles of equivalent series and
subseries.
The item is the integral part of the le and the level of item must be
subordinated to the level of le. The level of item has only indirect relation
to the classes.
Archival material, which is not organized according to the classication
plan by creator, must acquire the formal content organization (special
classication) in the process of arranging of that archival material.
If the classication of archival material is not possible or reasonable, the
level of les must be clearly dened as unit of description underneath the
level of fond or level of subfond.
Methodologically comparable and consistently implemented solutions for
identifying levels of description must be applicable for users and for the archival
information systems.
287
Sinia DOMAZET
Arhiv Bosne i Hercegovine
IZAZOVI DIGITALNE PREZERVACIJE
Abstrakt: Od 2002. godine, prvi put u istoriji ovjeanstva, informacije u
numerikom obliku su preuzele primat nad analognim nainima skladitenja i obrade.
Premda nikad nije bio bri, tempo tehnolokog razvoja je poeo gubiti korak sa
sve zahtjevnijim potrebama ouvanja digitalnog naslijea. Prethodne generacije su
svoju kolektivnu memoriju klesale u kamenu, utiskivale u glinu ili pisale po papirusu.
Ouvanje sekvenci bitova predstavlja mnogo vei izazov. Nepostojanje denitivne
strategije i trajnog tehnolokog rjeenja ve su doveli do nestajanja znaajnog broja
dokumenata. Za sada, jedini djelotvoran pristup je u redovnoj migraciji podataka
na novije medije, te njihova prilagodba aktualnom softveru. Ovaj postupak ipak nije
jednostavno kopiranje, poto sa sobom nosi niz potekoa od kojih mnoge jo nisu u
potpunosti prevaziene.
Kljune rijei: Digitalna prezervacija, digitalni zapis, niz bitova, softver,
hardver, migracija podataka, kompatibilnost, zastarijevanje, format.
Uvodne naznake
Krajem 1994. godine, na jugu Francuske, grupa speleologa koju je predvodio
J ean-Marie Chauvet locirala je peinu, koja je zbog pradavnog odrona na ulazu dugo
bila skrivena od ljudi. Nakon to su uspjeli ui, zatekao ih je spektakularan prizor
na tlu su bili fosili spiljskih medvjeda, otisci ljudskih stopala, ognjita, a na zidovima
stotine crtea danas izumrlih ivotinja, koji su po svom stilu i kvalitetu predstavljali
sam vrh rane ljudske umjetnosti. Meutim, ono to je uslijedilo, prevazilo je i
najsmjelija oekivanja. Datiranje artefakata ugljikom-14 pokazalo je da su crtei
stari izmeu 35000 i 30000 godina, to ih ini najstarijom poznatom umjetnikom
ekspresijom ovjeanstva.
I tako je aurignacijski ovjek, makar i nehotino, uspio da nam prenese svoj
pogled na svijet i svoju emociju i pored jaza od nekoliko desetina tisua godina. Ako
za nekih 35-40 godina od danas, na tavanu obiteljske kue, na potomak sluajno
pronae CD ili DVD sa fotograjama ili skenovima privatnih dokumenata, velike
su anse da e mu njegov sadraj ostati vjeita zagonetka. Tome e u najveoj mjeri
pridonijeti dva faktora. Prvi je ivotni vijek samog diska, koji se danas procjenjuje na
maksimalno 30 godina. Mikroskopske kemijske promjene u sloju zapisa uzrokovane
oksidacijom ili zikim raslojavanjem uinit e da postane trajno neitljiv. Ako
288
Sinia DOMAZET
disk zahvaljujui kvalitetnijoj izradi i idealnim uvjetima uvanja prevazie ziko
propadanje, eka ga nezaobilazna poast dananje tehnologije - zastarjelost.
Na potomak e ga vjerovatno prepoznati iz starih lmova, ali nee biti u
posjedu ni softvera ni hardvera neophodnog za njegovo otvaranje. I tako, pored
sve tehnologije i napretka, za svega pedesetak godina (a najvjerovatnije i za mnogo
manje) jedino to e biti upotrebljivo u navedenom sluaju je zapis na omotu koji
precizira sadraj diska i tako obavjetava da bi se tu moglo nalaziti neto interesantno.
Procjenjuje se da trenutno ukupni uskladiteni podaci cijelog ovjeanstva
iznose gotovo 300 eksabajta (10
18
bajta) i taj broj rapidno raste iz dana u dan. Obinom
ovjeku je ta koliina teko pojmljiva i lake ju je predstaviti kroz ilustrativan primjer
kad bi se sve to narezalo na CD-ove, hrpa bi bila via od mjeseeve orbite!
Iako su informacije u digitalnoj formi teoretski neosjetljive na protok
vremena, ziki mediji na kojima se uvaju daleko su od besmrtnosti. Svaki
magnetni zapis se lako moe otetiti kratkotrajnim djelovanjem magnetskog polja,
spomenutom oksidacijom ili zikim propadanjem. U dananje vrijeme, nije ak ni
potrebno ekati da se to desi. Nosa zapisa esto postane neupotrebljiv uslijed pojave
novijih, boljih, ali nekompatibilnih formata. Da bi osjetili posljedice ovih procesa,
nije potrebno ii u budunost. Dovoljno je pokuati proitati digitalni zapis od prije
dvadesetak godina. Zapis je najvjerovatnije stvoren na osobnom raunaru iji je
operativni sistem bio DOS i koristio je softver WordStar, ranu inaicu dananjeg
Word-a. Dokument je sauvan na opiju od 8 ili 5, za koji je potrebno imati
ispravan 8 ili 5 ita, a oni se vie ne proizvode. Izbaen iz sistema koji ga je
stvorio, na opi postaje siroe - skoro je nemogue da se otvori i proita.
Nosai digitalnih zapisa i njihov ivotni vijek
Danas je poznato da je oekivani ivotni vijek nekih nosaa digitalnog
zapisa slijedei:
MAGNETNA TRAKA* .....................2 godine *analogne trake su neto
dugotrajnije, zbog drugaijeg,
robusnijeg tipa zapisa
VHS .....................................................4 godine
MAGNETNI DISK (oppy).............. 5 godina
OPTIKI DISK*................................ 30 godina *postoje i tzv. arhivski
diskovi, kojima proizvoa
garantuje ivotni vijek do 100 godina
Digitalni zapis se sastoji od kodiranih numerikih vrijednosti, koje se
mogu pohraniti na svakom mediju sposobnom da prikae binarne vrijednosti 0 i 1.
Neprekinuta kolona tih bitova koja nosi neko znaenje bila bi takozvani bit stream
Izazovi digitalne prezervacije
289
ili niz bitova. Da bi izvukli taj niz sa medija, potreban nam je odgovarajui hardver
ili ita, njegov upravljaki program (drajver) i odgovarajui operativni sistem.
Nakon to je niz bitova oitan, mora biti pravilno interpretiran. Tu poinju pravi
problemi, jer ekstrakovani niz moe predstavljati bilo to. Potrebno je razumjeti
njegovu strukturu - npr. ako je u pitanju tekst, po dananjoj emi odreena sekvenca
od osam bitova predstavlja slovo (bajt). Potreban nam je klju za itanje tog nama
nerazumljivog niza.

Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabie iz 1395. godine, kojom
svojoj keri Stani poklanja selo Velijak. I nakon vie od 600 godina,
dokument je itljiv i u dobrom stanju. Moe li ovaj sken CD uvati makar tri decenije?
Egipatski hijerogli su predstavljali slian problem. Da bi se deifrovali,
bio je potreban istovjetan tekst, napisan na makar jednom poznatom jeziku, kako
bi se uporednom metodom dobio kod po kojem bi postali itljivi. uveni Kamen
iz Rozete, na kome je jedan dekret napisan hijeroglifskim, demotikim i grkim
pismom, pronaen je 1799. godine. J ean-Franois Champollion je 1822. godine uz
pomo komparativne metode i koptskog jezika deifrirao natpis i tako omoguio
buduim istraivaima itanje svih egipatskih zapisa.
Da li se moe napraviti neki Kamen iz Rozete za digitalnu tehnologiju?
itanje zapisa sa zastarjelog medija moglo bi biti kompliciranije od
deifrovanja hijeroglifa. Klju za itanje niza mogao bi se staviti na disk, ali bi nam
opet trebao program u kom je zapisan, da bi se mogao proitati. Niz bitova ima neko
znaenje prvenstveno softveru koji ga je kreirao. Microsoft Word u svom dokumentu
uva ne samo tekst, ve i podatke o fontu, veliini slova, proredu, marginama, strukturi
teksta i sl. Sauvani .doc ili .docx fajl u stvari vie opisuje dokument, koji se vraa u
ivot tek kad ga procesuira matini program. Bez programa, dokument je zarobljen
290
Sinia DOMAZET
u kodu u kom je sauvan. Metodom dekodiranja putem uenja kroz pogreke (trial-
and-error pristup) tekst bi se mogao dekodirati, ako se sastoji od jednostavnog niza
karaktera. Ako je kompleksan, to je ei sluaj, ovakav nain primjene brutalne sile
u informatici rijetko kad urodi plodom. Smisao fajla se ne nalazi u samim bitovima,
kao to se ni smisao ove reenice ne nalazi u njenim pojedinanim rijeima. Da bi
razumjeli bilo koji dokument, moramo znati to njegov sadraj znai na jeziku itaa
kome je namijenjen. U naem sluaju, taj ita je program.
Teoretski, dokument se moe parcijalno otvoriti programom koji je slian
originalnom, ali oekivati da e to rijeiti sve probleme je neutemeljeni optimizam.
Softver esto zastarijeva bre od hardvera i novije verzije nekad imaju potpuno
drugaije algoritme od prethodnih. Laiki je vjerovati da e svaki program, koji
se danas koristi biti na raspolaganju i u budunosti. ak i da je uz disk spomenut
na poetku teksta ostavljen jo jedan sa kojim bi se izvrila instalacija potrebnog
programa, njegova kompatibilnost sa raunarima budunosti i njihovim operativnim
sistemima nee biti stvar rutine. Mogue je da e postojati odgovarajui emulatori,
programi koji oponaaju rad potrebnog hardvera. Ipak, osnovni nedostatak emulacije
je to ona zahtijeva detaljne specikacije zastarjelog softvera. Da bi se one sauvale
za budue generacije, opet moraju biti u digitalnoj formi neovisnoj o bilo kojem
softveru, inae bi nam bio potreban emulator za dobijanje podataka za emulaciju.
Razne forme skladitenja podataka,
klasicirane po udaljenosti od procesora
Primarno skladitenje (Primary storage) ili
memorija, dostupno je direktno iz procesora.
Sekundarno skladitenje (Secondary
storage) je procesoru dostupno preko
ulaznih i izlaznih kanala. Kod dananjih
raunara, to je hard disk drajv (HDD ili
SSD), kao i USB e drajv, opi disk i sl.
Tercijarno skladitenje se koristi kod
izuzetno velikih, automatiziranih baza
podataka; esto se robotskim sistemima
nosa podataka ukljuuje u sistem, ovisno o
trenutnoj potrebi.
Off-line skladitenje je uvanje podataka na mediju koji nije pod kontrolom procesora
i ne moe mu se pristupiti bez ljudske interakcije. Najee je u upotrebi eksterni
hard disk ili optiki disk.
291
Za sada jedino rjeenje je redovna migracija podataka, tj. njihovo periodino
kopiranje na suvremenije medije. Samo jedan izgubljeni ciklus je dovoljan da
sauvani materijal postane nedostupan. Planiranje migracije je sloen posao,
prvenstveno zbog decita znanja, prakse, uspostavljenih standarda i protokola.
Trenutno ne postoje kvalitetni podaci o cijeni tog procesa ili o njegovim specinim
tehnikim karakteristikama. Potrebno je utvrditi odgovarajuu metodologiju koja
bi osigurala dugotrajnu dostupnost kompleksnoj digitalnoj bazi. Postojala je ideja
da se sa elektronskim zapisom uva i originalni hardver i softver, ali je ona brzo
odbaena kao preskupa i nepraktina. Komercijalizacija i prot koji uveliko diktiraju
trendove na IT tritu, gurnuli su potrebu usvajanja kompatibilnosti softvera raznih
proizvoaa u drugi plan. Trina ekonomija namee cikluse zamjene programa,
nosaa zapisa, pa i metoda rada svakih tri do pet godina, to iziskuje previe
sredstava i vremena za redovnu migraciju. Ne treba zaboraviti da prijenos podataka
nije samo puko kopiranje niza bitova sa starog medija na novi ili sa jedne generacije
IT-a na drugu. To je skup proces, koji je neophodan da sauvani digitalni materijal
zadri autentinost i pristupanost za buduu analizu i istraivanje. Postoji potreba
da kao standardna karakteristika softvera u arhivskoj primjeni bude usvajanje naela
kao backward compatibility ili migration path - time bi se omoguilo da svaka
novija inaica bude u mogunosti itanja starije baze, bez obzira na proizvoaa.
Uzevi u obzir brzinu tehnolokog razvoja u zadnjih nekoliko decenija,
realno je oekivati pojavljivanje trajnog rjeenja. Ve sada se vre eksperimenti sa
diskovima od specijalnog silikonskog stakla. Takvo memorijsko staklo je otporno
na lomljenje, vodu, moe da izdri skoro 1000 C i da traje tisuama godina, bez
gubljenja informacija. Podaci se upisuju (ili briu) pomou lasera, koji utiskuje
siune tokice, tzv. voksele na istu silikonsku podlogu. Taj proces ini staklo
blago zamuenim, te svjetlo koje prolazi kroz njega stvara polarizovane virove, koje
optiki detektor ita kao podatke u optikim vlaknima. Trenutno, na komadu ovog
stakla velikom koliko i ekran mobilnog telefona, moe da stane koliko na jedan
blue-ray disk, do 50 GB. Primjenom gueg zapisa u vie slojeva, ovaj kapacitet e
se umnogostruiti.
Dok ova ili neka slina tehnologija ne zaivi, zadatak nam je da sauvamo
dosadanje podatke u digitalnoj formi od nestajanja. Tu dolazi do apsurda postoji
trend da se novija graa, koja je originalno nastala u digitalnoj formi, prebacuje
sa manje stabilnih magnetnih ili optikih medija na mikrolm ili visokokvalitetni
arhivski papir. injenica je da navedeni tradicionalni materijali mogu trajati
stoljeima, a imaju i dodatnu prednost to nije potrebna nikakva specijalna oprema za
pristup podacima. Ovo je razlog to u mnogim projektima vezanim za digitalizaciju,
digitalizirani dokumenti slue prvenstveno kao dodatak ili nadopuna, manje kao
zamjena za originalnu grau.
Digitalne informacije mogu se prenositi i preko tzv. software-independent
formata, kao to je ASCII text le ili at le, koji imaju jednostavne, ukalupljene
strukture. Na ovaj nain su u Americi numeriki podaci sa starih buenih traka iz
292
Sinia DOMAZET
pedesetih i ezdesetih godina prolog stoljea preivjeli brojne migracije i trenutno
se uvaju na optikom mediju. Kad god bi se pojavio novi format nosaa zapisa,
proces je obavljen bez znaajnije izmjene njihove logike strukture. Ovakav pristup
ima svojih prednosti zbog svoje cijene, univerzalnosti i lake implementacije, a
naroito je ekasan tamo gdje je najvanije ouvati sadraj, dok je pojednostavljenje
plaeno nedostatkom prikaza, indeksiranja i raunarskih karakteristika. Time se
gube znaajne prednosti digitalne informacije (struktura dokumenta, hiperlinkovi,
metapodaci) i ograniava istraivaki potencijal.
Bilo je pokuaja da se sadraj digitalne grae sauva u originalnom formatu
koji bi bio zatvoren u virtualnoj omotnici. Ona bi obezbijedila softverske instrukcije
za pristup, prikaz i obradu svog sadraja. Pokretanje sauvanih podataka ilo bi preko
emulatora. Ovakva ideja nije zaivjela, jer se ispostavilo da kakav god nosa zapisa
da se odabere, brzina tehnolokog procesa ga relativno brzo uini neupotrebljivim.
Postoji jedna oblast koja je jasno denirana - arhivski uslovi koje mora
zadovoljiti migraciona strategija digitalnih zapisa. Ima ih sedam, a to su: itljivost,
identikacija, sveobuhvatnost, dostupnost, obnovljivost, razumljivost i autentinost.
1) itljiv zapis (readable record)
itljiv elektronski zapis znai da niz bitova od kojih se sastoji moe biti
obraen u raunaru ili ureaju koji ga je kreirao, a isto tako i u raunaru ili
ureaju koji ga uva ili e ga uvati.
2) Identiciran zapis (identiable record)
Identicirani zapisi su organizirani i opisani na takav nain da je korisniku
ili sistemu omogueno da razlikuje podatke po njihovom nazivu ili
identikacionom broju. Bez ovakvih identikatora, jedini nain da se
pronae traeni zapis bio bi dugotrajno vizualno pretraivanje cjelokupnog
sadraja.
3) Sveobuhvatan zapis (encapsulated record)
U arhivistici je ovo od izuzetnog znaaja. Digitalizirani dokument bi trebao
da bude sveobuhvatan, tj. da u sebi sadri sve informacije metapodatke,
sadraj i hiperlinkove.

4) Dostupan zapis (retrievable record)
Dostupnost informacije je u interakciji sa softverom i operativnim sistemom.
Dostupnost podrazumijeva postojanje pokazivaa (pointers) koji povezuju
logiku strukturu informacije sa njenim zikim nosiocima i omoguavaju
njihovo razlikovanje. Ukoliko se pokazivai izgube prilikom migracije,
podaci nee biti dostupni, iako e biti itljivi, mogui za identikaciju i
sveobuhvatni.
293
5) Obnovljiv zapis (reconstructable record)
Obnovljivost znai da e dokument u digitalnom formatu, nakon printanja
ili prikaza na displeju, zadrati istu logiku i ziku strukturu i intelektualni
sadraj svog originala.
6) Razumljiv zapis (understandable record)
Sistem treba da je u mogunosti da iz digitalnog zapisa interpretira slova,
koja potom formiraju rijei, a rijei reenice. Meutim, puna vrijednost
dokumenta nalazi se u kontekstu kad je stvoren i u njegovoj vezi sa drugim
dokumentima. Zato se jednaka panja poklanja pravilnom interpretiranju
metapodataka.
7) Autentian zapis (authentic record)
Autentian zapis je onaj koji nije mijenjan ili iskvaren na bilo koji nain.
Pouzdanost dokumenta prvenstveno ovisi o okruenju u kome je nastao i
gdje se uva.
Dosadanje iskustvo nam govori da e dugotrajna prezervacija digitalizirane
grae jo dugo biti skup i neizvjestan proces, bez obzira na sve prednosti koje sa
sobom donosi.
Dok god se ne iznae neko pouzdanije i ekonominije rjeenje, tiskanje na
arhivskom papiru, mikrolmovanje i at fajlovi e ostati jedina pouzdana strategija.
Bavljenje ovom problematikom mora postati nezaobilazna obaveza institucijama
zaduenim za ouvanje kolektivne prolosti, a do najboljeg rjeenja doi e se samo
zajednikim radom tehniara i programera i krajnjih korisnika, meu kojima su i
arhivisti.
Summary
Since 2002, for the rst time in the history of mankind, digital data become
more present than analog processing. Although technological progress goes great
strides, it was not fast enough to cope with more demanding needs for preservation
of digital heritage. Unlike our forefathers who have kept their records on stone or
papyrus, our generation has neither established standards, nor proven methods for
long-term digital preservation. At this moment, periodical data migration is only
reliable method to prevent the total loss. Unfortunately, data migration is not the
ordinary copy-and-paste process, from older to modern carrier. The subtle relations
between software and hardware make this procedure a technicians nightmare.
For example, one might want to read a digital document created two decades ago.
Originally the record might have been created on a PC running DOS using something
like WordStar. The document would have been saved to a 5 oppy that required
appropriate drive, which is not a feature of modern PCs. Enhanced media longetivity
294
Sinia DOMAZET
is of little value because current media outlast the software and devices needed to
retrieve recorded information, but even modest technical improvements of storage
media will lower preservation costs and prolong its life-span.
Planning for migration is difcult because there is limited experience with
the types of migration needed to maintain access to complex digital objects over
extended periods of time. There are no reliable or comprehensive data on costs
associated with migrations, either for specic technologies, and little research
underway on methodologies that would reduce the costs of migration. Maintaining
supplies of obsolete hardware and software has been discussed periodically,
but always dismissed out of hand as too expensive and complicated. In order to
ensure the usefulness of digital documents over time, seven archival requirements
are established. Electronic records should be readable, identiable, encapsulated,
retrievable, reconstructable, understandable and authentic.
To retrieve data from obsolete media, one should possess original software
and appropriate hardware. Since they easily become outdated, temporary solution is
in emulators, microlms or at les. The real solution will be found only through
continuing cooperation between scientists and preservationists.
295
Dr. sc. ivana HEBELI, doc.
Nikola MOKROVI, Documenta Centar za suoavanje s prolou
Aleksandar RADNI, Documenta Centar za suoavanje s prolou
INFORMACIJSKI SUSTAV DOCUMENTE
Abstrakt: Nakon dugih priprema poetkom 2011. godine Documenta
Centar za suoavanje iz Zagreba, Fond za humanitarno pravo (Srbija) i Fond za
humanitarno pravo (Kosovo) krenuli su sa procesom razvoja informacijskog sustava
koji slui kao kompatibilna baza podataka o rtvama u ratovima na podruju bive
Jugoslavije, ali i kao aplikacija koja omoguuje prelazak cjelokupne organizacije na
elektroniko poslovanje. Aplikacija se sastoji od modula: upravljanje dokumentima,
analiza, procesuiranje zahtjeva, nancije, evidencije, edukacije/dogaaji. Proces
razvoj te aplikacije, takoer, ukljuuje i podrazumijeva ziko sreivanje i pripremu
dokumentacije za digitalizaciju; razvijen sustav arhiviranja kao i razvoj formalnih
procedura koje usklauju prijelaz sa klasinog na elektroniko poslovanje. U radu
se objanjavaju faze razvoja sustava, s posebnim naglaskom na njegove tehnike
karakteristike i logiku funkcioniranja.
Kljune rijei: Informacijski sustav, upravljanje podacima, relacijske baze
podataka, suoavanje s prolou.
Uvod
Razvoj informacijskog sustava u partnerstvu Documente Centra za
suoavanje s prolou, Fonda za humanitarno pravo (Srbija) i Fonda za humanitarno
pravo (Kosovo) slubeno je zapoeo poetkom 2011. godine.
1
Ove organizacije,
koje se bave procesima tranzcijske pravde i suoavanja s prolou u obavljanju svoje
zadae pruanja neprijepornih injenica o ratovima na podruju bive J ugoslavije
devedesetih godina putem njihova dokumentiranja - suoavaju se s vrlo kompleksnim
sustavima podataka. Kompleksnost tih sustava oituje se u mnogostrukim vezama
koje konstruiraju odreenu smislenu cjelinu koju poznajemo kao izlazni podatak.
Stradanje jedne osobe u odreenom sukobu pretpostavlja niz povezanih
ili polupovezanih informacija koje je potrebno obraditi, smjestiti u odgovarajue
kategorije kako bi se to stradanje moglo rekonstruirati. Kompleksnost jednog
stradanja, koje je uzeto kao primjer jedininog podataka, oituje se u vezama svih
1 Mokrovi, N., Hebeli, . (2012). Documenta: sluaj zasnivanja arhiva u organizaciji civilnog
drutva. Fras Ivan (Ur.) , Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja: 9.
Zbornik referatov dopolnilnega izobraevanja s podroij arhivistike, dokumentalistike in informatike v
Radencih 28. 30. marec 2012., Maribor: Pokrajinski arhiv.
296
Dr. sc. ivana HEBELI, doc., Nikola MOKROVI, Aleksandar RADNI
odrednica koje ga ine, a koje ga istovremeno upuuju na podatke nekog drugog
stradanja, i obratno, odrednice drugog podatka upuuju na prvi. Relacijska osnova
tih podataka i odrednica koje ga ine, stoga svoj nuan okvir nalazi u relacijskim
bazama podataka, koje ine sr informacijskog sustava ovih dokumentacijskih
centara. Informacijski sustav, takoer, je razvijen kao cjelovito rjeenje upravljanja
dokumentima i podacima na razini cjelokupne organizacije. Na jednoj razini to je
struktuirani opis i unos digitalne verzije svakog dokumenta, analiza i pohrana; na
drugoj razini: voenje nancija, administrativnih evidencija, pregled programa, te
posebne procedure hoda dokumenata i informacija kroz sustav u odnosu na odreene
korisnike (unutranje ili vanjske) i faze obrade. Na razini organizacijskog poslovanja,
ovo predstavlja prijelaz sa klasinog na elektroniko uredsko poslovanje. Taj prijelaz
istovremeno uvjetuje i sreivanje dokumentacije koja se nalazi u zikom obliku u
arhivu Documente sa ciljem uspostavljanja jednoznanih, lagano provjerljivih odnosa
dokumenata u zikom i elektronikom obliku, te takoer, transfer dokumenata i
informacija razasutih po raunalima pojedinih korisnika u informacijski sustav, tj.
na server. U tom se procesu transfera ujedno i odabire, odnosno izluuje vrijedna
dokumentacija od nevane, omoguuje brz i ujednaen protok informacija i
dokumenata, i osigurava sigurna pohrana dokumentacije.
Tehnike karakteristike
Informacijski sustav sastoji se od 6 modula: 1. upravljanje dokumentima,
2. analiza, 3. procesuiranje ulazno-izlaznih zahtjeva, 4. nancije, 5. evidencije, 6.
edukacije/dogaaji.
Sustav je mreno orijentirana intranet aplikacija kojoj se pristupa pomou
lokalne mree. To je jedini nain pristupa osim u sluajevima kada je pojedinim
korisnicama iz praktinih razloga rada na terenu omoguen pristup preko VPN-a.
Svaki korisnik posjeduje korisniko ime i lozinku koje mu omoguavaju ulaz u
aplikaciju.
Aplikacija je pisana u vie programskih jezika. Najniu razinu baze podataka
ini softverski paket MySQL. Druga razina programa, zaduena za uzimanje
podataka iz baze, pripremanje za prezentaciju i spremanje podataka u bazu jest
programski jezik PHP tj. Codeigniter kao framework (set klasa koji imaju u sebi
denirane brojne procedure koje se najvie koriste u programiranju). Trea razina
jest prezentacija koja je pisana pomou HTML-a (CSS) i J avaScripta. Ovdje se
takoer, kao skup pomonih ve napisanih procedura koristi J Query. etvrta razina
ne tie se arhitekture aplikacije, ve baze korisnika (users) i grupa (groups). Za to je
zaduen LDAP. Cijela je aplikacija pisana u IDE-u NetBeans.
Postoje dva sustava za hod dokumenata kroz aplikaciju, koji oslikavaju
dva naina upravljanja poslovnim procesima: push i pull. Prvi je rigidniji; osoba
u ijem je trenutnom posjedu dokument dodjeljuje ga tj. zaduuje ga po odreenoj
potrebi drugoj osobi koja taj dokument prihvaa. Drugi sistem jest pull, u kojem
Informacijski sustav Documente
297
postoji bubanj (pool) u kojem se nalazi odreena koliina slobodno-lebdeih
dokumenata koje korisnici sami preuzimaju i zaduuju se po potrebi. Ako dokument
po unosu nije dalje proslijeen, osoba koja ga je unijela vodi se kao zaduena za taj
dokument. Stoga je odlueno upotrijebiti prvi pristup kako bi se sprijeilo gubljenje
dokumenta u virtualnom okruenju. Drugi korisnici (ovisno o korisnikim pravima)
mogu manipulirati metapodacima zapisa o odreenom dokumentu, osim ako zapis
trenutno nije zakljuan, tj. ako drugi korisnik ne manipulira njegovim metapodacima.
Hod dokumentacije ukljuuje i pristup pravima odreenim dokumentima, odraz
je organizacijske strukture, kako u horizontalnoj osi (razliiti programi/odsjeci)
tako i u vertikalnoj (institucionalna razina odluivanja/prava). Iz tih razloga prava
se ne dodjeljuju pojedinim korisnicima, ve posredno preko korisnikih grupa.
Korisnika prava se dodjeljuju a) korisnicima, b) koji su povezani grupama, na
temelju ega imaju c) prava radnji nad dokumentom i d) dodjele statusa. Radnje nad
dokumentom tj. njegovim zapisom su stvaranje (create), ureivanje (edit), itanje
(read), i brisanje (delete). Brisanje je radnja koja pripada korisnicima koji imaju
najvie prava u odreenoj grupi korisnika, odnosno mogunost te radnje u pravilu se
dodjeljuje koordinatorima projekta. Statusi koji se dodjeljuju dokumentu mogu biti
javni (public), meuorganizacijski (interofce), uredski (ofce), projektni (project),
privatni (private).
Na osnovu toga prava se grade na slijedei nain:
1. Korisnici se stavljaju u grupe za to je zaduen LDAP;
2. Grupe se mogu viestruko labelirati na slijedei nain: [Status dokumenta,
Radnja] to spada u konguraciju aplikacije za to je zaduen administrator.
Ako je grupa G labelirana na nain [S, R] to znai da svi korisnici koji su u grupi G
mogu initi radnju R nad svim dokumentima sa statusom S.
Pretraivanje baze, tj. zahvaanje unesenih podataka na zahtjev korisnika
obavlja trailica SOLR koja je zaduena za indeksiranje. Pri tome se uvaavaju
dodijeljena prava. To znai da ako korisnik nema pravo pristupa dokumentima
odreenog projekta, podaci tih dokumenata nee mu se prikazivati pri rezultatima
pretrage. Indeksiranje se obavlja on demand, dakle po unosu ili promjeni odreenog
dokumenta. Radi naknadne manipulacije strukturom metapodataka, indeksiranje,
kako bi rezultati pretraivanja bili toni, obavlja se i svaka 24 sata. Pretraivanje
se moe obavljati pomou jedinstvene trailice (search), ili preko ltra (lter) koji
omoguava pretragu po svakoj kategoriji ili kombinaciji kategorija koje ine zapis
o dokumentu.
Unos dokumentacije u IS bazira se na razlikovanju dokumenta i datoteke.
Dokument jest zapis s metapodacima o odreenoj datoteci. U sistemu ne mogu
postojati dva binarno identina dokumenta, to se ostvaruje izraunavanjem
checksuma svake datoteke. Funkcija za izraunavanje checksuma je MD5. Unutar
zapisa o datoteci mogu se meutim nai dvije datoteke identine do na ekstenziju.
Polja za unos ine kategorije baze podataka, a podaci iste klase ine ifranike.
ifranici se dijele na one otvorenog i zatvorenog tipa, te jedinstvenih vrijednosti.
298
Zatvoreni tip ifranika jest onaj u kojem je odabir vrijednosti unaprijed zadan, a
otvoreni onaj koji se nadopunjava kumulativno slobodnim unosom podataka.
Takoer postoje ifranici jedinstvenih vrijednosti u kojima se upisuju informacije
jedinstvena i neponovljiva sadraja kao to su naslov dokumenta ili napomena, koja
slui navoenju informacija koje su za odreeni dokument bitne, ali se ne mogu
navesti ni u jednom od postojeih polja. Takoer, ifranik kljunih rijei rubni je
sluaj otvorenog ifranika, poto su vrijednosti u njemu atomizirane, ne mogu se
grupirati i nemaju svoju ifru, ali se ponavljaju kod razliitih dokumenata.
Struktura aplikacije
Upravljanje dokumentima (document management system)
Osnovni izgled aplikacije sadri glavni izbornik koji se nalazi u zaglavlju
aplikacije, pomou kojega korisnik bira modul u kojem eli raditi, pristupa svojim
osobnim stranicama ili se odjavljuje iz sustava, lijevi izbornik koji ine izbornik
modula sa njegovim sastavnim djelovima, kontekstualni izbornik (gdje su postavljene
mogunosti manipulacije vezane za odreeni modul), kratice, pretraivanje (search),
te glavni dio aplikacije u kojem korisnik radi. Uz listu uneenih dokumenata, listu
dokumenata za koje je zaduen korisnik, te listu izvora, centralno mjesto ovog
modula ini glavni dio ekrana za unos dokumenta. Polja za unos su sljedea: naziv,
kljune rijei, tip dokumenta, primarni izvor (osoba ili institucija koja je kreirala
dokument), projekt, arhivska adresa, rok uvanja, status dokumenta, sekundarni izvor
(osoba ili institucija preko koje je dokument stigao u organizaciju), broj stranica/
minuta, medij, jezik, vrijeme nastanka, opcija u kojoj se odabire da li je dokumnet
u originalnom jeziku ili u prijevodu (ako je u prijevodu vezuje se za originalni
dokument), napomena, dijaloki okvir za unos dokumenta, te poruka za primatelja
(opcija koja ini posebni podsustav obavjetavanja unutar sustava).
Projekt i tip dokumenta ine ifranici postojeih ili predvienih projekata,
odnosno programa, i dokumenata koji se po potrebi nadopunjuju. Projekt i tip
dokumenta ine sastavne dijelove arhivske adrese, koju naknadno, nakon faze
daljnje obrade dokumenta, nadopunjava arhivist. ifranik izvora jest otvoren
ifranik koji se kumulativno nadopunjava; ako stvaratelj odreenog dokumenta
nije u bazi podataka, korisnik ga upisuje kao novi izvor sa pripadajuim podacima
(naziv, tip izvora, kontakt itd). Za uneeni dokument automatski je nadlena osoba
koja je obavila unos zapisa. Ostali korisnici mogu, ako za to imaju prava, mijenjati
metapodatke za odreeni zapis, s time da se svaka promjena biljei u dnevniku (log)
dokumenta, gdje ostaje zabiljeena vrijednost koja je zamijenjena novom. Osim
promjene na dokumentu, korisnik moe zaduiti drugog korisnika, moe ga poslati u
arhivu, moe ga ispisati u PDF format i moe ispisati zapis o dokumentu. Nakon to
je dokument obraen, i nema daljnje potrebe za njegovom manipulacijom, dokument
299
se alje u arhivu. Arhiv je posebna korisnika uloga koja trajno zakljuava dokument
tako da nikakve promjene na njemu vie nisu mogue; korisnik upisuje arhivsku
adresu dokumenta koja se odnosi na pripadajui dokument u zikom obliku, ako
on postoji.
Analiza
Iako su svi ostali moduli osim prvog zadueni za sadrajnu analizu
dokumenata, ovaj modul je kljuan za analizu dokumenata koji se tiu ratnih stradanja,
razliitih oblika krenja ljudskih prava, te sudskih procesa. Ideja je ovog, kao i svih
ostalih modula da se analiza moe vriti samo na dokumentu koji je uneen u sustav,
dakle u sustavu nije mogue pronai podatke koji ne bi mogli vezati za odreeni
dokument. Nakon unosa dokumenta, i odabira opcije analize, korisnik prelazi u
drugi modul. On je podijeljen na tri osnovna djela: informacije o osobi, informacije
o dogaaju, te informacije o suenju. Osoba se moe javljati u tri statusa odnosno
uloge: rtva, poinitelj i svjedok. Ista osoba moe imati vie uloga. Pri upisivanju
imena i prezimena nove osobe, sustav korisniku omoguuje da vidi postoji li ta osoba
ve u sustavu. Ako ne postoji, korisnik unosi podatke o novoj osobi. Kategorije koje
ine osobu jesu: ime, prezime, djevojako prezime, nadimak, J MBG, OIB, vrsta
dokumenta (vozaka dozvola, zdravstvena iskaznica), broj (jedinstven broj iz gore
odabranog dokumenta), spol, ime i prezime oca i majke, datum roenja, pronalaska
tijela, ukopa, ekshumacije, sahrane, vrijeme smrti, adresa prebivalita i boravita,
upanija prebivalita, boravita, ukopa i ekshumacije, groblje, institucija kod koje
je prijavljena smrt ili neki drugi incident, broj pod kojim je prethodno zavedeno
kod institucije, dravljanstvo, nacionalnost, religija, brano stanje, obrazovanje,
radni status, mjesto zaposlenja, radna funkcija, podatak o osobi koja je pruila
informaciju, priroda veze sa rtvom, ziki opis i napomena. Dodatne kategorije
koje opisuju osobu jesu status (civil, vojnik) i njima pripadajue podkategorije:
oruana jedinica, pozicija unutar organizacije, te funkcija u organizaciji. Za ove
podkategorije navodi se vrijeme pripadnosti organizaciji, odnosno vrijeme vrenja
neke pozicije ili funkcije.
Nakon toga pristupa se unosu podataka o dogaaju. Dogaaj je odreen
sljedeim kategorijama: upanija, lokacija, mikrolokacija, vrijeme, vrsta dogaaja,
opis i napomena. Suenja se dijele na dvije kategorije: kaznene predmete i odtetne
postupke. Kaznene predmete opisuju kategorije: saetak optunice, nadlean sud,
broj predmeta, slubeni naziv predmeta, interni naziv predmeta, sudac, sudsko
vijee, tuitelj, broj optunice, datum optunice, zastupnik optube, kazneno djelo
(zakon, lan, stavak), tuenik, branitelj optuenika. Posebna forma unosa predviena
je za svako roite. Podaci o osobama, dogaajima i suenjima mogu se pretraivati,
ltrirati i mijenjati jednako kao i podaci u prvom modulu. Skup informacija o svakoj
osobi, dogaaju ili suenju, ine njihove jedinstvene dosijee. Za svaki dosije vezan
300
je odreeni broj dokumenata. Takoer, dosijei mogu upuivati jedni na druge ovisno
o povezanosti informacija koje sadre.
Ideja ovog modula je dati cjelokupni predgled informacija o nekom
incidentu, od njegova poinjenja do eventulanog pokretanja pravnog postupka
bilo kakve vrste. Incident je u generikom smislu dogaaj, koji je odreen svojim
osnovnim sastavnicama: osoba, lokacija (denirana kao naseljeno mjesto prema
popisu stanovnitva iz 1991. godine na razini cijele J ugoslavije), mikrolokacija (kao
posebno mjesto u prostoru: objekti, doline, brda itd.), te vrijeme. Ako se pri unosu
jednog dogaaja dva od ova tri elementa poklapaju sa drugim dogaajem, sustav
korisniku predlae spajanje sa tim dogaajem odnosno kreiranje novog.
Procesuiranje ulazno-izlaznih zahtjeva
Ovaj modul ima funkciju procesuiranja zahtjeva za odreenim informacijama
ili dokumentima koji dolaze u organizaciju. Procesuiranje zahtjeva je samostalni
modul, ali je inkorporiran u prvi modul. Nakon to je dokument unesen i zaveden
kao tip dokumenta zahtjev za dokumentacijom, osoba u posebnom ekranu ispunjava
pripadajue kategorije: naziv, datum prijema, podnositelj, kljune rijei, projekt,
tip zahtjeva, ishod, odobreno za van (da/ne). Zatim ga proslijeuje nadlenoj
osobi (koordinatoru) koji odluuje o odgovoru i zahtjevu dodaje pripadajue
traene dokumente, ili u sluaju zahtjeva za informacijama, stvara novi dokument
sa traenim informacijama, unosi ga u sustav i taj dokument pridodaje zahtjevu.
Takoer, nadlena osoba odabire jednu od opcija u kategoriji ishod: da li je zahtjev
prihvaen, prihvaen djelomino, ili odbijen. Takoer, nadlena osoba moe u polju
napomena obrazloiti svoju odluku. Nakon toga zahtjev se alje osobi nadlenoj za
primanje i otpremu pote; i ovisno o dogovoru, odgovor na zahtjev alje se pismom
ili elektronikom potom.
Financije
Modul nancije tek je krenuo sa programiranjem. On je sadran od dva
posebna, ali povezana podmodula: praenje projekata i raunovodstvo. Praenje
projekata je zamiljeno na nain da se na temelju budeta jednog projekta prati
odnos priliva i odliva sredstava po odreenim budetnim stavkama. Osoba nadlena
za ovaj modul (nancijski koordinator) moe pratiti trenutnu koliinu sredstava
na projektu, sveukupno ili po odreenim stavkama, moe pratiti dinamiku priliva
sredstava i na temelju toga rasporeivati trokove. Drugi dio ovog modula vezan je
za evidenciju ulaznih i izlaznih rauna.
301
Evidencije
Modul evidencije zamiljen je kao modul za upravljanje cjelokupnom
administrativnom dokumentacijom organizacije. Sastoji se od tri dijela: evidencija
zaposlenika, evidencija radnog vremena i evidencija posuene opreme.
Evidencija zaposlenika podijeljena je na osobne informacije o zaposleniku
i na inforamacije o njegovoj radnoj poziciji. Prvo se odabire opcija radi li se o
zaposleniku, volonteru, ili stalnom suradniku/ci. Ovisno o tom odabiru neka polja
se prikazuju ili ne prikazuju. Osobne informacije su: prezime, ime, ime roditelja,
OIB, spol, datum roenja, mjesto roenja, dravljanstvo, nacionalnost, brani
status, zanimanje, dosadanje volontersko iskustvo, interesno podruje, motivacija,
mogunosti i oekivanja, biljeke s inicijalnog razgovora, posjedovanje vlastitog
raunala, posjedovanje vlastitog automobila, adresa stanovanja (ulica, broj, grad,
stambeni status, telefon, e-mail), obrazovanje (struna sprema, zvanje, zavrena
kola, strani jezici), radna knjiica (broj, registracijski broj, broj socijalnog
osiguranja, godina staa, mjeseci staa, dani staa), radna dozvola (posjedovanje,
trajanje), dok su informacije o osiguranju sljedee: naziv radnog mjesta, tip radnog
odnosa, datum sklapanja ugovora o radu, datum poetka rada, tjedno radno vrijeme,
broj dana godinjeg odmora, broj ugovora, vrijeme mirovanja radnog odnosa, period
volontiranja, opis, napomena, poslovi koje radnik/ca moe obavljati samo nakon
prethodnog i redovitog utvrivanja radne sposobnosti, mjesto rada, dani odmora na
raspolaganju, dokumenti zaposlenika (broj osobne iskaznice, broj putovnice, broj
vozake dozovle, broj rauna).
Evidencija radnog vremena sastoji se od tablice u koju zaposlenik sam
upisuje svoje radno vrijeme i poslove koje je obavljao odreeni dan, na temelju ega
se na kraju mjeseca rauna fond slobodnih sati kao razlika u odnosu na kategoriju
tjedno radno vrijeme. Osoba nadlena za ovaj modul (administrativni koordinator) u
tablicu zapisuje dane godinjeg odmora, koji se na jednak nain oduzimaju od fonda
dana godinjih odmora.
Evidencija posuene opreme temelji se na ifraniku trajne imovine i sitnog
inventara, koji je zatvoren i nadopunjuje se prema potrebi, najee nakon revizije
inventara. Ova evidencija omoguava uvid u raspolaganje opremom u odreenom
trenutku, njezino zaduivanje i razduivanje. Ovaj je dio modula tek krenuo sa
programiranjem.
Evidencije/dogaaji
Prvobitno zamiljen kao modul za praenje svih edukacija na kojima su
sudjelovali zaposlenici/ce organizacije, naknadno je proiren na sve javne dogaaje
koje je organizacija organizirala ili kojima je prisustvovala. Pripadajue kategorije
su: naziv dogaaja, organizator, vrijeme trajanja, kljune rijei, sudionici, program,
302
projekt (u sluaju da je dogaaj organizirala sama organizacija), napomena,
zaposlenici, suradnici i volonteri organizacije ukljueni u dogaaj.
Perspektive razvoja
Informacijski sustav stvara se zajednikom suradnjom Documente
Centra za suoavanje s prolou, Fonda za humanitarno pravo (Srbija), Fonda
za humanitarno pravo (Kosovo) i programerske tvrtke Abacus iz Zagreba. Svaka
organizacija ima svoje specine potrebe koje se nadograuju na osnovnu strukturu,
tako da informacijski sustav svakog centra, iako raen kao jedinstvena aplikacija,
predstavlja zasebnu samostalnu jedinicu sa vlastitim bazama podataka. Usporedno
sa tim, svaki centar polazi sa drugaijih pozicija; tako primjerice Documenta do sada
nije imala nikakvu slinu bazu podataka, dok u Fondu za humanitarno pravo radi
import baza iz prethodnog sustava. Prvi modul u Documenti puten je u rad u srpnju
2011. godine. Do danas je preko tog modula uneseno preko 13.000 dokumenata.
Drugi modul bit e puten u rad u srpnju ove godine, a zavretak cijele aplikacije
predvien je za kraj tekue godine. Nakon putanja u rad svih modula, koji se sada
razvijaju usporedno, slijede dodatna prilagoavanja. J edan od najvanijih dodataka
jest proirenje prvog modula tako da moe preuzeti i funkciju urudbenog zapisnika.
Dok je sa orgnizacijske strane cilj da informacijski sustav podri cjelokupni proces
poslovanja, sa programske strane cilj je analiza i sistematizacija podataka, kako bi
se omoguila njihova prezentacija. Nakon zavretka rada na aplikaciji kree proces
razvoja prezentacijskih alata, u prvom redu za projekte dokumentiranja ljudskih
gubitaka i monitoringa suenja za ratne zloine: interaktivne mape i platforme na
kojoj se nalaze podaci iz baze podataka, koji su analizirani, provjereni i sadre sve
podatke o odreenom dogaaju. Takoer, Documenta kao organizacija vlasnik je
koda aplikacije, ona ga moe ustupati i drugim organizacijama i tako pomoi jaanju
njihovih kapaciteta. Ustupljeni kod moe se modicirati u razliitim smjerovima na
temelju razliitih potreba.
Zakljuak
Razvoj informacijskog sustava kao neophodne tehnike platforme koja
podrava rad organizacije vremenom se pretvorio u zaseban proces u kojem
sudjeluju mnogobrojni akteri. No zavretak tog procesa postavlja pitanja perspektiva
za iskoritavanje svih mogunosti koje on nudi. Sa druge strane, informacijski sustav
dijeli sudbinu same organizacije; to opet iznova vodi izazovima osiguravanja
dugorone stabilnosti organizacije kao cjeline. Nadalje, relevantnost podataka
koji e informacijski sustav sadravati, u direktnoj je vezi sa urednou zike
dokumentacije u arhivu organizacije. Takoer, informacijski je sustav samo
303
impersonalan, uniciran alat koji svoj smisao dobiva ljudskim faktorom. Stoga
upravljanje tim sustavom zahtijeva i visoku razinu organizacijske kulture. Ovdje
postoji i problem posredovanja
2
iako Documentina politika upravljanja podacima
tei otvorenosti i dostupnosti, ona nije potpuna iz vie razloga. Prvi je razlog tehniki:
sustav nije zavren; drugi se tie sadraja: dokumentacija i podaci jo uvijek su u fazi
prikupljanja i analize; a trei se sastoji u tome da neke informacije u pravilu uope
ne mogu postati javne iz razloga to ili se radi o povjerljivim podacima (podaci
o svjedocima) ili zato to nema dovoljno pouzdanih izvora koji bi potkrijepili
pouzdanost podatka. To su neka od pitanja koja trebaju biti rijeena kako bi se
osigurala harmonija i sukladnost organizacije i informacijskog sustava kao njezinog
podsustava, te vjerodostojnost rezultata.
Summary
Developing an information system as the necessary technical platform that
supports the work of the organization eventually turned into a separate process which
involves many parties. But the completion of this process raises questions prospects
for exploiting all the opportunities it offers. On the other hand, the information
system shared the fate of the organization, which in turn again leads the challenges
of ensuring long-term stability of the organization as a whole. Furthermore, the
relevance of the data information system that will contain, in direct relation with
the orderliness of physical records in the archives of the organization. Also, the
information system is only the impersonal, unied tool that gets your sense of the
human factor. Therefore, management of these systems requires a high level of
organizational culture. Here is the problem of mediation - though Documentas data
management policy we seek openness and accessibility, but it is not complete for
several reasons. The rst reason is technical, the second for the content: documents
and data are still at the stage of data collection and analysis, and the third consists
in the fact that some information generally does not become public, because it is
condential data (data about witnesses) or because there is not enough reliable
sources to back up the reliability of data. These are some questions that should be
addressed to ensure harmony and compatibility of the organization and information
systems as its subsystems, and the credibility of results.
2 O problemu razvoja privatnih arhiva i disintermedijacije v. Szkely, I. The Four paradigms of
Archival history, Journal of Information Technology Research, 3(4), 51-82, october-december 2010.
305
Mr. Leila SMAJLOVI
Vlada Brko distrikta Bosne i Hercegovine
Odjeljenje za javni registar, Sluba za arhiv
ZNAAJ INFORMACIJSKIH SISTEMA ZA RAZVOJ
ARHIVISTIKE
Abstrakt: Informacijski sistemi mogu unaprijediti arhivistiku kao nauku,
modernizovati i pribliiti svojim korisnicima. Utjecaj ide u dva smjera: jedan
je digitalizovanje postojeih arhivskih fondova, ime se dobija bolja zatita tih
fondova s jedne strane, a vea dostupnost i iskoristivost za korisnike s druge
strane. Drugi smjer na koji informacijski sistemi trebaju utjecati jeste ouvanje
digitalnih dokumenata koji nastaju u radu registratura. Problem je to ne postoji
dugogodinja praksa, a kod nas niti strategija, kako sauvati informacije koje se
nalaze u digitalnom obliku.
Kljune rijei: digitalizacija, informacijski sistemi, digitalni dokument,
elektronski zapis, standardi.
Uvod
Danas je arhiviranje postalo kompleksnije i vanije nego ikad. Nikad se nije
vie podataka stvaralo nego danas i taj broj eksponencijalno raste. Drugi je problem
da se danas podaci stvaraju i uvaju na razliitim nosiocima podataka, a trei je
problem da za veinu formata i medija na kojima se uvaju podaci, mi ne znamo
njihovu pouzdanost tijekom vremena. Ti formati nemaju provjerenu dugoronu
pouzdanost, pa se za vane podatke radi kombinirano arhiviranje na nekoliko
razliitih medija.
Danas, u vrijeme kad se tei konceptu uredu bez papira, kad se donose
zakoni o digitalnom potpisu, vremenskom igu, digitalnim arhivima, papir poinje
gubiti na svojoj dominaciji. Briga za ouvanje digitalnih dokumenata i elektronskih
zapisa je jedna od najvanijih zadaa registratura i njihovih nadlenih arhiva. Osim
toga arhivi bi, izmeu ostalnog trebali uputiti i educirati registrature na koji nain
da zatite i sauvaju svoje digitalne podatke, bilo da su digitalni dokumenti i/ili
elektronski zapisi
1
.
1 Pod pojmom digitalnog dokumenta, smatra se irok raspon materijala: od e-mail poruke, digitalne
fotograje, blogova pa do dokumenata koji se formiraju, obrauju i naliziraju u digitalnoj formi.
Elektronski zapis je podskup digitalnog dokumenta, a zapravo se odnosi na zapis koji daje dokaz o
transakciji izmeu dvije ili vie strana. Ovi zapisi esto trebaju kao pravni dokaz i procesuiraju se i
prate na poseban nain.
306
Mr. Leila SMAJ LOVI
Uz sve izazove koje donose digitalni dokumenti, u arhivima se informacijski sistemi
mogu iskoristiti da bi se bolje, bre i kvalitetnije radilo s arhivskom graom koja se
nalazi u papirnom obliku.
Digitalizacija arhivskih fondova
Pod pojmom digitalizacija podrazumijeva se dokument koji je na papiru i
skenira se i opie metapodacima. Metapodaci se smatraju podaci o podacima, odnosno
to su podaci kojima mi opisujemo naa dokumenta za lake naknadno pretraivanje.
Dokument se moe opisati kljunim rijeima ili je mogue napraviti OCR
2
obradu, kojom
bi dokumenat bio pretraiv po svakoj rijei koju sadri. Finalni produkt digitalizacije
su slika i metapodaci. U arhivima digitalizacija arhivskih fondova moe donijeti niz
pogodnosti:
1. Uiniti arhivsku grau dostupnijom digitalizacijom arhivski fondovi mogu biti
dostupniji irem krugu zainteresovanih lica, slanjem na mail ili objavljivanjem
na internetu, mogue je dobiti nove korisnike u bilo kojem dijelu svijeta.
2. Zatititi arhivsku grau kad se fond koji je u originalu na papiru, digitalizira,
taj original se moe spremiti i papir se moe ouvati od propadanja, a korisnici
mogu dobiti digitalizovani materijal, pa samo za neku posebnu potrebu insistirati
na originalu.
3. Bolja kontrola nad arhivom u digitalnom svijetu sve ostavlja svoj trag, pa
tako mi moemo imati kvalitetnije povratne informacije za koje fondove imamo
najvie interes, tko je ta, kada i koliko dugo pregledavao i tome slino.
4. Bolja iskoristivost grae - raunar daje naprednije mogunosti analize teksta i
slike, nego to je to u stanju odraditi ovjek.
5. Bra i kvalitetnija usluga digitalizovanu grau je mogue temeljitije i bre
pretraiti i na taj nain ponuditi kvalitetniju uslugu korisnicima. Osim toga,
povezivanjem arhiva, bilo bi mogue i proiriti uslugu na fondove kojima
raspolau drugi arhivi, uz prethodnu saglasnost.
Isto, kao i s papirom, mogue je napraviti konverziju dokumentacije bez
obzira da li se oni nalazili i na drugim nositeljima podataka npr. magnetskom mediju
ili mikrolmu. U digitalnim arhivima moe da stoji i dodatni podatak na kojem mediju
se dokument u originalu nalazi i gdje je spremljen taj nositelj podataka ziki unutar
organizacije.
Digitalni dokumenti
S druge strane papiru, stoje digitalni dokumenti. Danas bi na ivot bio nezamisliv
bez digitalnih podataka, npr. bankovnih transakcija, e-mailova, interneta... Registrature u
2 Eng. Optical Character Recognition optiko raspoznavanje znakova, omoguuje pretvaranje
znakova, spremljenih kao slika, u tekst koji se moe pretraivati i mijenjati.
Znaaj informacijskih sistema za razvoj arhivistike
307
svom radu stvaraju digitalne dokumente, jer je s njima lake i ekasnije raditi. Problem
je to nemamo zakonsku osnovu, na koji nain uvati i tretirati te dokumente, pa u praksi
esto sreemo da institucije i preduzea koriste dokument menadment programe, ali
na kraju sve prebacuju na papir i tako arhiviraju. Arhivi moraju pronai nain kako
adekvatno sakupiti i zatiti digitalne dokumente. Ako dokument nastaje elektronski,
obrauje se elektronski i naliziran je elektronski, onda bi se trebao i arhivirati na nain
kojim bi se zatitila originalna forma, a takav isprintan dokument je samo papirnata
kopija elektronskog dokumenta.
Postoji niz izazova pred arhivima, danas je Internet mjesto kulturnog, politikog,
poslovnog i drutvenog deavanja, ali kako sve to popratiti? Postoje ve naini da se
arhivira Internet, ali i tu se pojavljuje niz problema: mogu se preuzeti samo stranice koje
su dostupne, problem je arhiviranja on-line radia, videa i televizije, problem arhiviranja
raunarnih programa, igara, muzike i knjiga, a posebno je velik izazov nedovoljno
denisana digitalna autorska prava.
Repozitorij modernih arhiva ukljuuje fotograje, lmove, video i zvune zapise,
raunarne programe, diskove podataka. Zato je potreban jedan jedinstven arhivski
informacijski sistem koji e olakati prijem, distribuciju, nadzor i spremanje grae.
Arhivski informacijski sistemi
Informacijski sistem je sistem za prikupljanje, obradu, distribuciju i spremanje
podataka. Arhivski informacijski sistem obuhvata sve aktivnosti vezane za instituciju
arhiva. Na slici 1. opisana je digitalna arhiva, koja ima karakter informacijskog sistema.
Slika 1. Digitalna arhiva
308
Mr. Leila SMAJ LOVI
Sredinje mjesto digitalne arhive zauzimaju digitalni podaci, tu ubrajamo
digitalne dokumente, skenirane dokumente, video, audio zapise i elektronske zapise.
Fiziki to sredinje mjesto oznaava hardver na kojem se nalaze ti podaci i baze
podataka.Treba voditi rauna da se radi dodatno sigurnosno snimanje podataka, koje
slui kao back up, a mora biti dislocirano od originalne verzije. Digitalnu arhivu
nadopunjujemo putem importa, unosa podataka. Vano je imati module za unos svih
tipova podatka, bilo da su to digitalni dokumenti ili skenirani dokumenti. Svi moraju
biti adekvatno opisani, kako bi ih mogli naknadno pozivati. Sastavni dio digitalnih
arhiva ini i softver za pretraivanje, putem interfejsa koji omoguava pretraivanje
i prikaz traenih informacija. Dokumente u digitalnoj arhivi nije mogue mijenjati,
mora postojati evidencija koritenja, a prijedloge za izluivanje odrauje automatski
sistem. Menadment je potreban u ovom sluaju da se deniu prava i obaveze
svih korisnika, a i ostala pitanja vezana za digitalnu arhivu, npr. import, back up,
izluivanje itd. Budui da je informatika dinamina i brzo se razvija, potrebno je
konstantno voditi brigu da je naa digitalna arhiva u skladu s aktualnom tehnologijom.
Interne provjere i kontrole su potrebne da bi se digitalna arhiva ouvala, a potrebno
je s vremena na vrijeme raditi i migraciju na neki od aktualnih nositelja podataka.
Kada elimo formirati digitalnu arhivu od hardvera treba nam: server
gdje emo to sigurno spremiti, skener za papirnate dokumente i eventualno drugi
konverteri za podatke koji su na drugim nositeljima podataka kako bi se prebacili u
digitalni oblik (npr. skener mikforilma za mikrolmsku arhivu), a od sofvera treba
nam aplikacija koja e nam omoguiti sve gore navedeno: kontrolu, identikaciju,
autentikaciju korisnika, import i eksport podataka u skladu s menadmentom
organizacije.
Ovakva digitalna arhiva treba objediniti sve tipove dokumentacije:
digitalizovanu papirnatu, originalne digitalne dokumente, digitalizovane i druge
medije, kao npr. mikrolm, trake s lmovima. Ovakvom modernizacijom sve se
pretrauje i poziva unutar par sekundi. Denisanjem prava korisnika i logovima
3

koji prate aktivnosti nad digitalnom arhivom, dobivamo bolju kontrolu. Ne samo da
se time interno olakava i ubrzava posao, ve se nudi i kvalitenija usluga korisnicima.
Uveliko olakava da u svijetu ve postoje preporuke i standardi, koji nam
mogu olakati uspostavljanje takvih arhiva.
ISO 15489 meunarodni standard koji se odnosi na upravljanje
dokumentima, kod stvaralaca, pravnih i zikih lica. ISO 15489 ne namee konkretan
model upravljanja dokumentacijom, ve, kako je to i uobiajeno ISO standardima,
postavlja okvire takvog sustava.
ISO TS/23081-1 - ovaj standard obezbjeuje okvire za stvaranje, upravljanje
i upotrebu metapodataka, potrebnih za opisivanje digitalnog materijala. Metapodaci
3 Logovi su elektronski zapisi koji daju informaciju o aktivnostima npr. tko je ta pregledao, kad se
logirao i sl.
Znaaj informacijskih sistema za razvoj arhivistike
309
obezbjeuju autentinost, pouzdanost, upotrebljivost i integritet tokom vremena
i omoguavaju upravljanje informacijama i razumijevanje, bez obzira da li su
zike, analogne ili digitalne. I metapodacima treba upravljati, a upravljanje
dokumentima ukljuuje i tu komponentu. Digitalno okruenje zahtijeva razliite
izraze tradicionalnih zahtjeva i razliite mehanizme za identikaciju, prihvatanje,
dodjelu atributa i upotrebu metapodataka.
DLM Forum je osnovan 1996. godine na temelju odluke Europske komisije
o uspostavi multidisciplinarnog tijela zaduenog za istraivanje, promoviranje i
implementiranje, mogunosti i naina poveanja saradnje na podruju elektronikih
arhiva pojedinih lanica Europske unije, ali i na razini same unije. Njihov standard
MoReq (eng. Model Requirements Specication for the Management of Electronic
Records) denie zahtjeve za menadment elektronskih zapisa. Specikacija
MoReq, odnosno standard MoReq2 ima veliku ulogu u oblikovanju elektronike
uprave u Europskoj uniji.
PDF/A je ISO
4
priznati standard za dugorono digitalno arhiviranje. Format
u kojem emo mi spremiti na dokument igra vanu ulogu, digitalni dokumenti imaju
daleko vei rok uvanja, nego operativni i aplikacijki programi. PDF/A je razvijen
nezavisan od komercijalnih softvera, namijenjen da dokumenti budi itljivi i nakon
20 i vie godina.
Za digitalne arhive vano je urediti zakonske okvire, donijeti zakone o
digitalnom dokumentu, elektronskom potpisu i vremenskom igu. Elektronski
potpis ima etiri glavne svrhe: 1. identikacija potpisnika koja je ekvivalentna
runom potpisu, 2. zatita cjelovitosti digitalnog dokumenta, 3. autentikacija lica i
4. autorizacija (koritenje prava i obaveza koja lice kroz potpis realizuje).
Vremenski ig je vrijeme u kojem raunalo biljei neki dogaaj, a ne vrijeme
samog dogaaja. Oni se obino koriste pri zapisivanju dogaaja, u kojem se sluaju
svaki dogaaj u zapisniku oznaava vremenskim igom. U datotenim sistemima,
vremenski ig moe oznaavati pohranjeni datum/vrijeme stvaranja ili izmjene
datoteke. Pouzdana ovjera vremenskim igom je proces sigurnog praenja izrade i
vremena promjene dokumenta. Pouzdano ovdje znai da, pod uslovom da integritet
izvora vremena nikada nije ugroen, nitko, ak ni vlasnik dokumenta, ne bi trebao
biti u mogunosti neprimjetno napraviti izmjene u dokumentu nakon spremanja.
S druge strane dosta toga nije potrebno denisati, tako na svakome ostaje
odabir koji e softver za digitalnu arhivu koristiti, na koje servere e postaviti,
koje skenere za papirnatu dokumentaciju, koji softver za obradu slike, koje baze
podataka. Nijedna verzija digitalne arhive, ako se pridravamo osnovnih standarda
nije promaena i moe se iskoristiti za povezivanje s drugim arhivima.
4 PDF/A je denisan u standardu ISO 19005-2:2011, objavljenog 20.06.2011. godine formalnog
naziva Dokument menadment Format datoteke elektronskog dokumenta za dugorono uvanje.
310
Mr. Leila SMAJ LOVI
Zakljuak
Arhivi bi trebali prestati biti pasivne institucije, nego uz pomo modernih
tehnologija zauzeti svoju aktivniju poziciju u razvoju drutva. Informacijski sistemi
olakavaju i unaprijeuju rad arhiva, ali poeti s novim nainom rada, potrebno je
prethodno ispuniti odreene preduslove. Prvi je zakonski, ono to uvamo i nain na
koji uvamo mora imati zakonsko uporite da e to biti prihvaeno kao vjerodostojno
i za registraturu i za sudove i za istoriju. U naoj praksi mi imamo zakone, koji su
naalost neprovedivi. emu zakon o digitalnom potpisu, ako nije jasno tko e i na
koji nain davati digitalne sertikate, emu zakon o digitalnoj arhivi, ako ne znamo
kako emo kontrolisati vjerodostojnost dokumenta? Nakon to ispunimo zakonske
dileme, moramo educirati kadrove, koji bi onda mogli prenositi metodiku rada na
registrature. Treba denisati ta se smatra vanim, a objavljuje se na internetu da
bi se uvalo za budue generacije. Dvadeset godina pasivno se promatra, kako nam
izmiu vane informacije koje se smatraju nebitnim, samo zato jer su u digitalnoj
formi.
Summary
The archives should stop being passive institutions, but with the help of
modern technology should take its active position in the development of society.
Information systems facilitate and enhance the work of archives, but to start with a
new way of work is required to meet certain preconditions. The rst is legal, what we
keep and how should we maintain a legal basis that would be accepted as credible for
registry ofces and for the courts and for history. In our practice we have laws, which
are unfortunately impracticable. Why the law of digital signature, if it is not clear who
will and how to make digital certicates, which the law on digital archives, if you
do not know how we control the authenticity of the document? After lling out the
legal dilemma, we must educate employees, who would then be able to transfer the
methodology of the registry ofcies. It should dene what is considered important,
and published on the internet that would be preserved for further generations.
Twenty years of passively watching, so we are getting out important information
that is considered irrelevant, just because they are in digital form.
311
Adnan TINJI
OPEN SOURCE SOFTWARE ZA ARHIVE ISKUSTVA
ARHIVA TUZLANSKOG KANTONA TUZLA
Abstrakt: Rad prezentira dva open source
1
softverska rjeenja koja su
nuna za rad savremenih arhivskih ustanova (u nedostatku komercijalnijih rjeenja)
i koja su uveliko armisana meu arhivima razliitog tipa irom svijeta. Rije je
o ICA-AtoM softveru za opis arhivskog gradiva, te Xena (i prateim programima)
za konverziju formata razliitog tipa u jedinstven Xena format zasnovan na XML
formatu. Prikazan je stepen koritenja navedenog softvera u Arhivu Tuzlanskog
kantona u toku prole godine, te perspektive i mogunosti dodatnog naslanjanja na
slian softver u cilju poboljanja rada arhivskih ustanova i registratura u Tuzlanskom
kantonu i ostatku Bosne i Hercegovine.
Kljune rijei: ICA-AtoM, open source software, Xena, XML, Nacionalni
arhiv Australije, Arhiv Tuzlanskog kantona.
Uvod
Digitalni dokumenti nisu vie rijetkost u arhivskoj struci. Pojedinci, organi
vlasti, preduzea i institucije svakodnevno stvaraju i koriste digitalne informacije.
irok pristup raunarima i internetu poveao je oekivanja korisnika za neogranienim
i trajnim pristupom digitalnoj grai i informacijama. Ova oekivanja i tehniki
zahtjevi koje pred arhive postavlja sama digitalna arhivska graa zahtijevaju nove
naine zatite, uvanja i odravanja digitalne arhivske grae, te ekasniji opis,
obradu i upravljanje u okviru arhivskog informacijskog sistema.
Novo digitalno okruenje nudi i nove prilike, meu kojima valja istaknuti
laki pristup arhivskim opisima i digitalnoj grai internetom, te stvaranje vie
primjeraka dokumenta za sluaj nesree i oteenja originala. Sa ovim mogunostima
dolaze i rizici: digitalni dokumenti osjetljiviji su nego isti stvoreni na tradicionalni
nain, odnosno na tradicionalnim nosaima informacija. Digitalni zapisi sastoje se
od sekvence enkodiranih numerikih vrijednosti, a ne razumljivog teksta. uvaju se
1 Otvoreni softver (engl. Open source software) se odnosi na softver iji je izvorni kod dostupan
unutar open source license svim korisnicima koji mogu mijenjati, prepravljati i poboljavati njegov
sadraj. To znai da uz open source programe dolazi i itav izvorni kod u nekom programskom jeziku,
pa se moe i mijenjati sam program. Ovo nije sluaj sa plaenim softverom.
312
Adnan TINJ I
na zikim nosiocima koji brzo zastarijevaju u odnosu na klasine medije; ukoliko
je nosa oteen vjerovatno da su podaci i izgubljeni, dok papirni dokument moe
biti oteen, ali i dalje itljiv i upotrebljiv. Stoga e u budunosti arhivisti posebnu
panju morati posvetiti stvaranju i upravljanju digitalnim arhivima. Navedenom
problematikom bavi se i ovaj rad. Konkretno: stvaranjem arhivskog informacijskog
sistema i digitalnog arhiva jedinstvenog formata pomou open source softvera.
U radu je prezentirana ICA-AtoM platforma kao osnova arhivskog
informacionog sistema, te pristup digitalnoj grai koji je razvio i koristi Nacionalni
arhiv Australije
2
za obradu i rad na vlastitoj digitalnoj arhivi. Radi se o ustanovi
iji su inovativni napori i rezultati na zatiti digitalne arhivske grae priznati na
meunarodnom nivou, te su, drim, od koristi za ostale arhive, posebno jer je
Nacionalni arhiv Australije softverske platforme koje je razvio i koristi uinio
dostupnim svima, ime je odmah omogueno i koritenje istih i unapreenje
digitalnih arhiva i kod nas, uz minimalno ili nikakvo ulaganje sredstava.
ICA-ATOM
ICA-AtoM je mreni softver za opis, obradu i upravljanje arhivskom graom
koji je baziran na standardima donesenim od strane Meunarodnog arhivskog vijea
(International Council on Archives, tj. ICA). Drugi dio naziva, AtoM akronim je
za Access to Memory, odnosno pristup sjeanju znanju .
Radi se dakle, o open-source softveru, besplatan je i svima dostupan za
koritenje. Podrava niz svjetskih jezika, te je istovremeno putem mree dostupan
za koritenje vie ustanova ili klijenata.
3
Sva korisnika interakcija sa sistemom
(dodavanje, pretraga, izmjena ili brisanje podataka) odvijaju se putem internet
preglednika. Korisnici pristupaju HTML stranama na web serveru; odabir opcije
ili linka aktivira PHP skriptu koja alje komandu bazi podataka i vraa rezultat kao
HTML korisnikom internet pregledniku. ICA-AtoM je i izraen sa open source
alatima (koristi Apache, MySQL, PHP, Symfony), a kod je raen u Qubit alatu, takoe
besplatnom. Izborni kod ICA-Atoma je besplatno dostupan svima za koritenje ili
mijenjanje i prilagoavanje prema potrebama individualnog korisnika (pod A-GPL
v3 licencom). Dakle, sav softver vezan za ICA-AtoM je besplatan i dostupan svima.
Osnova za arhivski opis u ICA-AtoM-u uraen je na osnovu standarda
Meunarodnog arhivskog vijea i rad sa arhivskim gradivom u okviru podrazumijeva
rad u okviru slijedeih standarda:
Opi meunarodni standard za opis arhivske grae (ISAD) 2. izdanje,
1999.
Meunarodni standard arhivskog normativnog zapisa za pravna, zika lica
i porodice (ISAAR) - 2. izdanje, 2003.
Meunarodni standard za opis institucija sa arhivskom graom (ISDIAH)
2 http://www.naa.gov.au/
3 https://www.ica-atom.org/docs/index.php?title=User_manual
Open Source Software za arhive iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona
313
1. izdanje, mart 2008.
Meunarodni standard za opis funkcija (ISDF) 1. izdanje, maj 2007.
Trenutna verzija ICA-AtoM-a (1.2) podrava slijedee jezike: arapski,
holandski, engleski, farsi, francuski, njemaki, grki, islandski, italijanski, japanski,
korejski, poljski, portugalski, slovenski, panski.
U toku 2011. i 2012. godine u Arhivu Tuzlanskog kantona smo, s obzirom da je
nabavka komercijalnog arhivskog informacionog sistema trajala predugo i nije
davala rezultate, odluili zapoeti sa pripremom ICA-AtoM-a za unos opisa arhivske
grae u posjedu Arhiva. Poseban zamah istom dala su i predavanja (i materijali)
o radu sa ICA-AtoM-om odrana na jesenjoj Arhivistikoj koli odranoj u Trstu
2011. godine, kojoj je prisustvovala kolegica Selma Isi iz Arhiva TK.
Nakon nabavke i pripreme softvera namjeravalo se, za poetak, unijeti arhivske opise
fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona proglaenih nacionalnim spomenicima
kulture Bosne i Hercegovine (radi se o 34 fonda i zbirke
4
). Iako softver podrava
velik izbor jezika, da bi omoguili da to vie zaposlenika moe koristiti program u
potpunosti, isti je trebalo prevesti na bosanski jezik. Kao osnova za prevod uzeta je
slovenska verzija, ali je zadrana i engleska verzija, jer je u konanici planirano da
arhivski opisi budu dostupni dvojezino (bosanski i engleski jezik).
Potpuno prevoenje korisnikog suelja, s obzirom na relativnu kompleksnost
softvera, jo nije potpuno zavreno. ICA-AtoM ima i posebno prevodilako suelje
zamiljeno da olaka prevoenje, ali je isto esto nedovoljno i ne dozvoljava prevod
svih dijelova i opcija. Stoga je prevod raen direktno na kodu messages.xml datoteke.
4 http://www.arhivtk.com.ba/fondovi.html
314
Adnan TINJ I
Nakon to je glavni dio suelja preveden, zapoelo se sa unosom arhivske grae u
bazu podataka, i ovaj proces je jo u toku. Treba spomenuti da je rad na ICA-AtoMu
sekundaran u smislu da Arhiv nema kadrovskog kapaciteta da odvoji zaposlenike da
iskljuivo rade na unosu podataka, te je unos vrio jedan zaposlenik, uz obavljanje
redovnih poslova. Ipak, jasno je nastojanje Arhiva da ne zaostaje za svjetskim
kretanjima i koliko toliko, radi na informatizaciji i izgradnji informacionog sistema,
paralelno uz druge projekte.
Uz kadrovski problem, tu je i onaj nansijski i tehniki. Za odravanje
baze podataka i valjan pristup podacima u ICA-AtoM-u (opisu i pretrazi arhivskih
fondova unesenih u isti, na primjer) potrebna je kvalitetna hosting usluga, odnosno
internet server na kome bi se baza podataka nalazila. Arhiv jo nema rjeenje za isti,
trenutno se server odrava interno, na jednom od raunala i raditi sa ICA-AtoM-om
moe se pristupajui IP adresi ili lokalno, u Arhivu. To iz vie razloga moe biti
samo privremeno rjeenje (na primjer, elektrina energija se preventivno iskljuuje
u zgradi van radnog vremena, te je van tog perioda baza nedostupna, i sl.).
Ovi i slini naizgled minorni tehniki problemi mogu biti prepreka kada su
prisutna ozbiljna nansijska ogranienja, i kada se Arhiv mora oslanjati iskljuivo na
svoje mogunosti i kapacitete u projektu.
J asno je da ICA-AtoM, uz minimalna ulaganja (na infrastrukturu i kadrovsku
obuku) moe posluiti kao osnova izgradnje arhivskog informacionog sistema na
nivou Bosne i Hercegovine, gdje bi vie arhivskih ustanova participiralo u izgradnji
arhivskog informacionog sistema unosom svoje arhivske grae u isti. Takoer,
pristup bi mogao biti otvoren i registraturama, muzejima i drugim posjednicima
arhivske grae. Glavna nansijska prepreka, cijena softvera vie ne postoji.
Naravno, nivo mnogih komercijalnih softverskih rjeenja moda nije dostignut,
ali ICA-AtoM ostaje besplatan, dok su nove verzije istog i dalje u razvoju; iste e
vremenom uklanjati i nedostatke, te bi bila velika teta ne okoristiti se ovim open
source softverom.
315
Xena softverski paket Nacionalnog Arhiva Australije
Zajedno sa arhivskim informacionim sistemom, jedan od novih i kljunih
problema s kojim se Arhiv Tuzlanskog kantona susreo jeste: Kako to bolje sauvati
digitalnu grau, koja je sve obimnija i raznovrsnija? Kako koristiti razliite tipove
digitalnih dokumenata za 30 godina, kada ne budemo imali alate za to?
Svakako da je prvi korak uiti od kolega iz struke koji ve imaju iskustva sa
problematikom. Pristup istoj koji je razvio Nacionalni Arhiv Australije podrazumjeva
pretvaranje digitalnih zapisa u otvorene formate dokumenata da se stvori mogunost
koritenja istih u budunosti sa razliitim aplikacijama. Razvijeni su softverski alati
koji vre konverziju u otvorene formate, te nazad u originalne formate po potrebi.
Cilj je svakako osigurati digitalnu arhivsku grau za koritenje u budunosti i zatititi
je od izmjena, brisanja ili neovlatenog pristupa.
Digitalna graa podlona je trima vrstama zastarijevanja:
1. Fiziki nosa zapisa zastarijeva. Standardni mediji iz 1980-tih godina kao
to su diskete nisu vie komercijalno dostupni. Trenutni mediji kao to su
CD-ovi i DVD-ovi takoer e vremenom zastarjeti.
2. Hardver potreban za pristupanje dokumentu zastarijeva. Veina novih
raunara imaju rok trajanja od 3 do 5 godina i nisu opremljeni starijom
opremom, poput disketa.
3. Softver potreban za pristup dokumentu zastarijeva. U to spadaju i aplikacija
za otvaranje digitalnog dokumenta, te operativni sistem na kojem je ista
radila. Na primjer, u toku 80-tih godina 20. stoljea, aplikacija WordStar je
iroko koritena, ali danas nije vie dostupna. S obzirom da je ista koristila
format zatvorenog tipa otvaranje tih zapisa je jo problematinije.
Isto bi se moglo dogoditi sa aplikacijom MS Word i srodnim aplikacijama u
narednim desetljeima.
Dva dugorona pristupa ouvanju grae ovog tipa koji se esto zagovaraju
meu arhivskom i bibliotekom djelatnou su migracija i emulacija.
5
Migracija je proces konverzije digitalnih objekata iz jednog formata u drugi,
na primjer iz Word 8.0 u Adobe Portable Document Format, PDF. Generalno, arhivisti
koriste migraciju kao nain da se osigura pristupanost digitalnom dokumentu kada
softver o kojem ovisi postane zastarjeo. Prema modelu preformansi, migracija
konvertuje izvorni objekat iz zastarjelog formata u moderni, trenutno koriteni format
tako da trenutni proces (hardverska i softverska kombinacija) moe da prikae novi
izvornik.
Neki atributi dokumenta mogu nestati tokom konverzije, tako da izgled
moda nee biti isti nakon migracije. Nivo gubitka podataka kroz migraciju zavisi
od tretmana zatite primjenjenih na digitalnoj grai, izboru procesa, novog formata
podataka, nivou ljudske intervencije i post-migracijski opisni rad.
5 Grupa autora, Dissecting the Digital Preservation Software Platform, Version 1.0, National
Archives of Australia, Sydney 2010.
316
Adnan TINJ I
Emulacija je pristup kojim se uva originalni digitalni objekat u originalnom
formatu, ali se rekreira dio ili cijeli proces (hardver, softver, operativni sistem) to
omoguava da preformansa bude ponovljena na modernim raunarima. Zagovornici
ove metode esto istiu da treba stvoriti jednak izgled i doivljaj (prikaz) originalnog
dokumenta, a najbolji nain za to jeste emuliranje procesa na najbolji mogui nain.
Prikaz dokumenta ne obuhvata samo sadraj istog, ve i aspekte prezentacije, kao
to je boja, raspored i funkcionalnost dokumenta, vizuelni doivljaj. Oba pristupa
su se pokazala ekasnim pri uvanju digitalne grae, ali oba imaju odreen broj
ogranienja kojima treba posvetiti panju: odrivost, prikaz i pristupanost.
Migracija i emulacija zahtijevaju veliko i dugorono ulaganje u resursima.
Migracija kao proces zahtjeva ciklini rad da se konvertuju objekti iz zastarjelih
formata u nove. Rad se uveava kako kolekcija raste. Emulacija zahtijeva vjete
kompjuterske programere da sastave emulacijski kod i sosticirane strategije da se
rijei problem intelektualnog vlasnitva koje bi mogle nastati emuliranjem softvera
u vlasnitvu tree strane. Oba pristupa stavljaju veliki teret na arhivsku ustanovu.
Obje metode ukljuuju odluke o tome kako sauvati izgled i doivljaj
digitalnog zapisa. Za emulaciju, cilj je to bolje simulirati originalni izgled. Migracija
kao metoda naglasak daje na sadraj dokumenta, dok zadravanje prvobitnog
izgleda i elemenata digitalnog objekta nije primarno. Nijedan pristup meutim nema
informiran, formalni mehanizam za zadravanje originalnih osobenosti izgleda
dokumenta.
Migracija i emulacija takoer podravaju razliite nivoe pristupanosti
digitalnoj grai. Emulacija, iako ponavlja izgled i osobenost originalnog dokumenta,
isti ini teko dostupnim za one koji nemaju pristup odreenom softveru na svom
raunaru. Dalje, zahtijeva da istraivai koji imaju pristup naue da se koriste
sistemskim okruenjem u kojem je dokument originalno nastao. Na primjer,
istraiva u daljnjoj budunosti morao bi da naui komande DOS operativnog
sistema da bi pristupio dokumentu iz ranih devedesetih godina 20. stoljea ili da
prepozna da kliktanje mia na ikone otvara dokumenta na Windows sistemima iz
kasnih devedesetih.
Migracija s druge strane, se oslanja na moderne formate i procese te zahtijeva
manje specijalistikih znanja ili softvera da bi zapise uinila dostupnim. Istraivai
migriranom sadraju mogu pristupiti putem weba ili emaila.
Projektni tim Nacionalnog Arhiva Australije razvio je koncept sutine kao
nain da se prui formalni mehanizam za odreivanje karakteristika koje moraju biti
sauvane da bi se digitalna graa odrala tokom vremena. Svaki digitalni zapis je
kombinacija karakteristika, od kojih su neke sluajne dok su neke kljune za njenu
samu sutinu. Te kljune karakteristike su ono to nazivamo sutinom dokumenta i
to je neophodno sauvati.
Na primjer, kljune karakteristike dokumenta u Word formatu mogu
ukljuivati tekstualni sadraj, formatiranje kao to je podebljani tekst, tip i veliina
slova, raspored, boja i graka dodana u dokument. Ove karakteristike je odredio
stvaratelj dokumenta da bi naglasio poruku koju isti nosi ili da pospjei njeno
317
razumijevanje. S obzirom da je poruka ta koja svjedoi o nekom zbivanju ili procesu,
sama poruka i karakteristike dokumenta koje odraavaju tu poruku smatraju se
kljunim za dokument.
Karakteristike koje nisu kljune za znaenje poruke dokumenta nisu kljune
ni za njegovo znaenje kao digitalne grae. One mogu ukljuivati karakteristike
aplikacije kojom je kreiran dokument i njene alate, boju korisnikog suelja
(programa) i sl.
Ouvanje svih karakteristika dokumenta moe rezultirati velikom potronjom
resursa na elemente koji su sporedni za arhivistiko tumaenje dokumenta. Da
bi se isto izbjeglo, arhivisti treba da odrede koji elementi trebaju biti sauvani, a
koji su opcionalni da bi digitalni dokument sauvao znaenje. Odreivanje sutine
dokumenta nije nauka samo po sebi moe biti subjektivno ovisno od interpretacije
pojedinih arhiva ili arhivista ali mora biti dio programa koji je ekasan, efektivan
i isplativ.
Osnova strategije digitalnog arhiviranja Nacionalnog arhiva Australije jeste
konverzija iz zatvorenih formata (formata koji nisu besplatni, ve su licencirani, u
vlasnitvu i namijenjeni za odreeni softver) u otvorene formate, koji imaju dui
potencijalni ivotni vijek.
Nacionalni arhiv Australije kao jedna od vodeih svjetskih institucija na planu
arhiviranja digitalne grae, koristi pristup baziran na XML formatu
6
.
Meu zajednicama arhivskih i bibliotekih digitalnih korisnika, bilo je
mnogo kandidata i prijedloga za arhivski format u posljednjoj dekadi. Portable
Document Format
7
(PDF) rme Adobe na primjer, esto je imenovan kao arhivski
format za tipine dokumente. PDF prezentira digitalni zapis kao da je isti printana
stranica. To znai da svaki digitalni zapis sauvan u ovom formatu ima izgled i oblik
koji odgovara tekstu i slikama dizajniranim da odgovaraju odreenoj veliini papira.
Meutim, prijedlozi za koritenje formata kao PDF esto pretpostavljaju da cijeli
raspon zahtjeva za ouvanje moe biti zadovoljen jednim formatom dokumenta.
6 XML je varijanta Standard Generalized Markup Language, meunarodnog standarda za
strukturiranje digitalnih dokumenata koji je ISO raticirao 1986. godine. XML nije toliko format
podataka ili jezik koliko set univerzalnih pravila za opis podataka i dokumenata. To ini na nain da
formira elemente (elements) koji identiciraju odreene odjeljke podataka u digitalnom dokumentu,
koji su meusobno odvojeni tag-ovima. Svaki element uz sebe ima i odreene atribute koji pruaju
dodatni kontekst podacima koje obuhvata.
XML je standard otvoren za koritenje (besplatno) koji je razvio i odrava ga World Wide Web
Consortium (zajednica koja radi na razvoju otvorenih standarda i World Wide Web-a), koji je razvio
i HTML web standard (HyperText Markup Language, format za enkodiranje web stranica). W3C je
razvio XML s ciljem da bude pristupaan na svim platformama (sve Windows platforme, MacOS,
Linux i UNIX varijante) i sistemima i sa nizom softverskih alata.
7 Portable Document Format (skraeno: PDF) je format zapisa dokumenta kojeg je kreiralo preduzee
Adobe Systems 1993. godine. Koristi se za zapis dvodimenzionalnih dokumenata neovisno o ureaju
i rezoluciji ispisa.
Svaki PDF-dokument sadri kompletan opis dokumenta, ukljuujui slike, tekst, vektorsku graku,
rasterske slike, te moe sadravati i fontove potrebne za prikaz teksta.
318
Adnan TINJ I
Dokument tekstualnog tipa (npr. uraen u Word-u) sadri ne samo vidljivi
tekst ve i metapodatke koji ukljuuju informacije kao to je autor teksta ili reviziju
(ispravke) teksta. U nekim sluajevima, ta informacija moe biti kljuna da digitalni
dokument bude od vanosti kao arhivska graa; u drugim sluajevima, metapodaci
su trivijalni i nebitni za dokument. Kao arhivski format, PDF, koji uva samo vidljive
karakteristike dokumenta, a ne ugraene metapodatke moe u nekim sluajevima
biti idealan, a u drugima ne.
Kada odredimo sutinu, tj bitne informacije u dokumentu, moemo odluiti ta je
nuno sauvati, a ta ne i prema tome odabrati format za arhiviranje.
XML format poiva na tehnologiji otvorenog tipa pa su informacije,
potrebne za razvoj aplikacija, koje bi koristile isti format dostupne svima. Ukoliko
bi industrija i prevazila ovaj format, mogue ga je i dalje nadograivati, odnosno
odravati ga sopstvenim razvojem alata. Dakle, jednom kada se izvorni dokumenti
pretvore u XML format, arhiv nee biti prisiljen ponovo raditi pretvaranje formata i
migrirati dokumente u novi format.
Softverski paket, ija je osnova Xena, koji obavlja pretvaranje formata,
sainjen je od nekoliko aplikacija:
Manifest Maker
8
podrava transfer digitalnih dokumenata iz registratura
do arhiva. Stvara listu svih digitalnih dokumenata koji se prebacuju, njihovog
checksum
9
-a i meusobni odnos izmeu digitalnih dokumenata i njihovih oznaka u
bazi podataka nacionalnog arhiva (RecordSearch).
Xena
10
(XML Electronic Normalising for Archives) odreuje format dokumenta
i pretvara ga u odgovarajui format za uvanje baziran na otvorenim standardima.
Xena, takoer, moe da se koristi i za pregled XML dokumenata ili pretvaranje
dokumenata u prvobitni format.
Digital Preservation Recorder (DPR)
11
upravlja i biljei rad i izmjene u radu
pri digitalnoj prezervaciji, odnosno vodi evidenciju o svakom transferu vezanom za
digitalni arhiv. Koristi Xenu da konvertuje zapise.
Checksum Checker
12
analizira sadraj digitalnog arhiva i upozorava na bilo kakav
gubitak podataka ili oteenja dokumenata.
8 http://manifestmaker.sourceforge.net
9 Checksum (eksuma) predstavlja alfanumeriku vrijednost koja se dobija iz digitalnog objekta.
U sluaju zatite digitalne grae, slui za verikaciju ispravnosti digitalnog objekta poredei novi
checksum sa onim prethodno generiranim, moemo vidjeti da li je dolo do bilo kakve (i najmanje, oku
nevidljive) promjene digitalnog dokumenta.
10 http://xena.sourceforge.net
11 http://dpr.sourceforge.net
12 http://checksumchecker.sourceforge.net
319
Sav softver razvijen je u skladu sa open source metodologijom i licenciran je
za besplatno i slobodno koritenje (GNU ili GPL licenca).
Cilj metodologije za uvanje digitalne grae jeste omoguiti itanje i pristup
digitalnim dokumentima u budunosti. Za to je potrebno nai balans izmeu ulaganja
resursa i zahtjeva koje digitalna graa postavlja pred Arhiv, vodei rauna o slijedeem:
pretvaranju digitalnih dokumenata u odreene formate za arhiviranje,
koritenju open source razvojne metodologije, na koju se projekt i naslanja,
to smanjuje utroak resursa i omoguava brz rad,
procesuiranju digitalnih dokumenata jednog formata uvijek na isti nain. Na
primjer, svi MS Word
13
dokumenti pretvaraju se u Open Document Format
(.odf). Ovaj pristup je predvidiv i uklanja potrebu da se pojedinano odluuje
prilikom svakog preuzimanja digitalne grae,
procesuiranju digitalne grae im se preuzme i pretvaranje u format za
arhiviranje. Time se svi eventualni problemi, poput oteenosti dokumenta,
mogu rijeiti na vrijeme,
uvijek uvati kopiju originalnog dokumenta onakvog kakav je poslan,
automatizovanju procesa digitalnog arhiviranja to je vie mogue.
Kada digitalni dokument doe u posjed Nacionalnog arhiva Australije,
prolazi kroz jedan vid tretmana nazvanog normalizacija. Normalizacija je pretvaranje
izvornog objekta iz originalnog formata u XML baziran (arhivski) format. Pretvaranje
je automatizovano koritenjem softverskih aplikacija (aplikacija Xena koja obavlja ovu
funkciju, uz ostale). Nova, tako kreirana master kopija je zatim pohranjena za uvanje,
zajedno sa originalnim izvornim objektom. Glavna razlika izmeu normalizacije i
mnogih drugih formi migracije jeste da je dokument potrebno migrirati samo jednom,
te ne ulazi u trajni migracijski ciklus.
13 Word format oznaen je kraticom .doc ili .docx (za novije verzije).
320
Adnan TINJ I
Nakon to su digitalni dokumenti zatieni i vremenski period za uvanje
proe, isti mogu biti dostupni istraivaima. Najea forma pristupa za istraivae
trebalo bi biti davanje pristupa XML verziji dokumenta, te softver za pregled istog (za
isto je dovoljan web browser internet preglednik ili softver razvijen za tu svrhu, kao
to je Xena). Proces dobijanja digitalnog objekta iz XML-a naziva se transformacija.
Pored omoguavanja istraivaima pristup transformiranom XML-u arhiv,
takoer, prua i pristup kopiji izvornog objekta, u originalnom formatu. Ova forma
pristupa naziva se pasivnim pristupom, jer arhiv ne moe garantirati da e istraiva
biti u stanju dobiti pristupanu preformansu iz prebaenog izvora. Kao to je ranije
spomenuto, hardver i softver neophodan za pregledanje originalnog izvornog objekta
moe biti prevazien ili rijedak u vremenu kada istraiva zatrai uvid u isti. Ipak,
neki sosticirani istraivai to nee vidjeti kao smetnju, jer e koristiti svoj vlastiti
softverski i hardverski alat da procesuiraju izvor.
321
Ouvanje prebaenog izvornog objekta ima jo jednu vanu svrhu.
Omoguava da se proces normalizacije ponovi i verikuje se rezultat istog u kasnijem
periodu. Mogunost da se normalizacija ponovi je kljuni aspekt u osiguravanju
autentinosti digitalne grae. Ako nekada u budunosti istraivai budu sumnjali u
validnost XML dokumenta koji prezentuje Arhiv, izvorni objekat moe se iskoristiti
da se ponovi normalizacija i uklone njihove sumnje.
Prikaz digitalnog dokumenta (fotografja stare zgrade Arhiva) nakon konverzije u Xena
format. Prikazan je XML sadraj (desno) i originalan izgled (lijevo) sa Xena sofverom
Zakljuak
Od velikog je znaaja maksimizirati samo postojanje ICA-AtoM-a na putu
stvaranja arhivskog informacionog sistema u Bosni i Hercegovini. Smatramo da nije
ni potrebno naglaavati, sa jedne strane praktinost, koja proizilazi iz mogunosti da
se ve gotov kod ili softver jednostavno prilagoava potrebama pojedinih ustanova,
a sa druge strane nansijsku utedu, budui da se arhivi irom svijeta, kao i u Bosni
i Hercegovini, suoavaju sa problemom nansiranja kada su u pitanju i ovako vani
projekti informatizacije arhiva. Naalost, poprilino je sigurno da komercijalan softver
jednakih kapaciteta daleko nadmauje nansijske mogunosti bilo kog arhiva u Bosni i
Hercegovini danas. Stoga bi bilo od velikog znaaja maksimalno iskoristiti ICA-AtoM
kao bazu za daljnje formiranje arhivskog informacionog sistema na nivou Bosne i
Hercegovine, kao konanom cilju.
Rad softverske platforme za menadment digitalne grae koju je razvio
Nacionalni arhiv Australije moe se pokazati kao osnov ili rjeenje problema koji tek
treba da doe u fokus bosanskohercegovake arhivistike: kako osigurati ekasnu zatitu
i rad sa digitalnom graom, odnosno digitalnim arhivima. Arhiv Tuzlanskog kantona,
ali i drugi arhivi u Bosni i Hercegovini i okruenju imali su iskustva sa digitalizacijom i
uvanjem digitalne grae, mahom koristei princip migracije.
Rjeenje koje nudi Nacionalni arhiv Australije je odreena alternativa koja e se
pokazati posebno korisnom, i sa teorijske osnove pristupa problematici, ali i praktino, s
322
Adnan TINJ I
obzirom da je softverska platforma dostupna besplatno, kao open source softver, putem
interneta. Rjeenje, u biti, nudi softverski paket koji pretvara digitalne dokumente iz
desetina formata koji se danas koriste (ili su se koristili u posljednjim decenijama) u
jedan, XML bazirani (.xena format). Time se uklanja problem koji se esto javlja kada
Arhiv ili korisnici (budui ili savremeni) ele koristiti grau, ali im nedostaje odgovarajui
ita formata (hardver, softver, aplikacija). Arhiv dakle uva svoju digitalnu grau u
svom formatu, te pouzdano zna da istu moe koristiti i nakon nekoliko desetljea sa
Xena i prateim softverskim programima. Jedna od pozitivnih karakteristika koju vrijedi
naglasiti jeste da Xena i pratei alati za rad sa digitalnom arhivom (DPR i dr.) mogu i
dalje da se razvijaju od strane bilo koga, ili da se preuzimaju nove verzije programa koje
ubudue Arhiv Australije bude razvijao, a sve zahvaljujui besplatnoj licenci.
Ovakav princip i nain rada sa digitalnom graom trebao bi omoguiti ekasniju,
te nadasve bolju i sistematiniju dugoronu zatitu digitalne arhivske grae, te istu na
najbolji nain pripremiti za unos u arhivski informacioni sistem, ujedno pomaui i
nadzoru kvaliteta (stepena oteenosti digitalnih objekata i sl.) digitalne grae u istom.
Summary
It is very important to maximize the very existence of ICA-AtoM in the way ti
the creation of archival information system in Bosnia and Herzegovina. I think it is not
necessary to emphasize, on one side the convenience that comes from the opportunities
that are already done with the software as it is easily adapted to the needs of individual
institutions, and with other nancial savings, since the archives around the world, as
in Bosnia, face the problem of funding when it comes to important projects like the
computerization of archives. Unfortunately, it is quite certain that the commercial
software of equal capacity far exceeds the nancial capabilities of any archive in Bosnia
and Herzegovina today. It would therefore be of great importance to make the most of
the ICA-AtoM as a base for the further formation of archival information system at the
level of Bosnia and Herzegovina.
The software platform for the management of digital resources developed by
National Archives of Australia may prove to be a foundation of a solution to the problem
that still needs to come into focus in Bosnian archival science: how to ensure effective
protection and working with digital resources and digital archives. The Archive of Tuzla
Canton, and other archives in B&H and the region had experience with digitization and
preservation of digital resources, mostly using the principle of migration. With Xena and
its supporting software, we can digital material - in our own, separate .xena format, one
we can use even after several decades with Xena and related software applications.
This principle and method of working with digital resources should enable more
efcient and, above all, better and more systematic long-term preservation of digital
archives, and enable us to prepare for entry into archive information system, while helping
us control the quality (degree of damage to digital objects, etc.) of digital materials.
323
Dr. Alenka AUPERL, van. prof.
Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani
Mag. Zdenka SEMLI-RAJH
ZNAAJ PODRUJA IDENTIFIKACIJE POPISNIH
JEDINICA I SADRAJA PREMA STANDARDU ISAD (g)
U SLOVENSKOJ BAZI PODATAKA SIRA_NET
Abstrakt: Svrha podruja identikacije i podruja sadraja ili ustroja
prikazanih u sadraju i karakteristikama popisanih jedinica, jer znamo iz opeg
iskustva da nema jednoobraznosti kod upotrebe standarda i da standard ne prua
dovoljno smjernica za jednoobraznost. Bili smo zainteresirani koliko slovenski
arhivisti slijede upute standarda, odnosno koje druge znaajke popisnih jedinica
opisuju. Taj pregled, elimo koristiti za stvaranje smjernice za opisivanje sadraja.
Kljune rijei: popis arhivske grae, popis sadraja, kreiranje naslova,
ISAD(g), smjernice, Slovenski arhivski informatiki sustav regionalnih arhiva
Sira_net.

Uvod
Arhivi su postali sve vie otvoreni za javnost i javnost oekuje da e u arhivima
pronai relevantne podatke. Iz tih razloga temeljita prezentacija arhivske grae
je sve vanija. Tradicionalno vodii kroz arhivsku grau sadre samo skromne i
najosnovnije informacije o grai. Ako korisnik trai podatke u arhivu, to nije kobno,
jer arhivisti, koji su zadueni za grau, posjeduju znanja to sve se u njoj moe
pronai i na taj nain mogu da pomognu korisniku. No, web korisnici na drugoj
strani sami pretrauju arhivske baze podataka. Tragat e samo za podacima, koji
su bili uneseni u bazu podataka, i ako ovakvo pretraivanje nee donijeti rezultata,
arhivist sa svojim bogatim znanjem nee moi pomoi. Za dobijanje informacija iz
baze podataka, bitno je, da su podaci to bogatiji i sadrajni i to jednakovredniji.
To znai da trebaju imati svi zapisi u bazi istu strukturu podataka, koja mora biti
upisana svuda i tono. Ne smijemo sebi priutiti nekonzistentnost u smislu da je
godina nastanka grae ponekad napisana, ponekad ne, da se sadraj ponekad opisuje,
a ponekad ne. Ako bi malo tko godinu nastanka grae napisao u rimskim brojevima,
opis sadraja pokazuje mnogo nedosljednosti i neizvjesnosti, unato injenici, da se
taj opis takoer ureuje meunarodnim standardom ISAD(g)
1
.
1 ISAD(g): general international standard for archival description. (2000). 2nd ed. Ottawa: International
Council on Archives. Dostopno na: http://www.icacds.org.uk/eng/ISAD%28G%29.pdf.
324
Svrha podruja identikacije i podruja sadraja ili ustroja jeste prikazati sadraj
i karakteristike popisne jedinice.
2
U pravilu u njima se navodi signatura, naziv jedinice
popisa, vremenski raspon grae, vrsta grae, koliina grae, razina popisa, i sadraj
jedinice popisa, kada je to potrebno. Standard propisuje obavezne elemente (signatura,
naziv popisne jedinice, vrijeme nastanka grae, koliinu i razinu popisa) te jedan broj
neobaveznih elemenata, meu koje se ukljuuje i sadraj. Izvornik standarda u usporedbi
sa slovenskim prijevodom detaljno navodi, da opis sadraja sadri vrijeme, mjesto
nastanka, vrstu grae, sadraj i upravne postupke.
3
Jer smo znali iz opeg iskustva da
nema jednoobraznosti kod upotrebe standarda i da standard ne prua dovoljno smjernica
za jednoobraznost, bili smo zainteresirani kako slovenski arhivisti slijede upute standarda,
odnosno koje druge karakteristike popisnih jedinica opisuju. Taj pregled, elimo koristiti
za stvaranje smjernice za opisivanje sadraja.
Metoda
Analiza sadraja (content analysis) je znanstvena metoda pretraivanja i utvrivanja
uzoraka ponaanja ili dogaaje u prikupljenim podacima.
4
Izvodi se na tekstu, slici ili zvuku. Jedinica analize moe biti cijela reenica ili
manje jedinice teksta, slike, itd.. U naem sluaju, jedinica je pojedino popisno polje u
zapisu u bazi podataka Sira_net. Svaka jedinica tokom analize oznaena je sa jednim
ili vie izraza, koji opisuju njegova svojstva. To su kodovi. U naem sluajnu motrili
smo, da li su u zapisu zabiljeeni na primjer vrijeme, sadraj i vrsta arhivske grae.
Tijekom oznaavanja generira se lista kodova, to je kodirna shema. Ona se moe
odrediti i unaprijed, kada istraiva zna to traiti u podacima i stoga ne radi se o
eksplorativnom istraivanju, nego za potvrivanje hipoteze. U naem sluaju studija
je zapoela s osnovnim kategorijama: sadraj, vrsta arhivske grae, vrijeme i mjesto
nastanka dokumenata. Rezultat istraivanja je utvrditi uzorke dogaaja ili ponaanja,
koje ilustriraju frekvencija i redoslijed pojavljivanja pojedinih kodova odnosno znaajki.
U naem sluaju radi se o karakteristici zapisa o arhivskoj grai u bazi podataka Sira_net.
Tok istraivanja
Za potrebe istraivanja dobijen je manji broj zapisa iz baze podataka Sira_net. Iz
arhiva A
5
iz tri razliita fonda uzeto je 105 zapisa, a iz arhiva B, 104 zapisa iz jednog
2 Ibid.
3 Ibid.
4 Prim. auperl, A. (2005). Kvalitativne raziskovalne metode. V auperl, A. (ur.) Raziskovalne
metode v bibliotekarstvu, informacijski znanosti in knjigarstvu (str. 149-162), Ljubljana: Oddelek
za bibliotekarstvo, informacijsko znanost in knjigarstvo, Filozofska fakulteta, Univerza v Ljubljani;
Perkyl, A. (2005). Analyzing talk and text. V Denzin, N. K. in Lincoln, Y. S. The Sage handbook of
qualitative research (str. 869-886). Thousand Oaks, Ca.: Sage; Content analysis. (2012). V Wikipedia:
The free encyclopedia. Pridobljeno s spletne strani http://en.wikipedia.org/wiki/Content_analysis
(uporabljeno 27.6.2012).
5 J er ne elimo ocjenjivati kvalitetu rada pojedinih arhiva, njihova su imena sakrivena, a imena
korporativnih tijela i mjesta u arhivskoj grai promijenjena.
Znaaj podruja identikacije popisnih jedinica i sadraja prema standardu ISAD (g)...
325
fonda. Uzorak je mali, ali primjeran za nau pilotnu studiju.
6
Analiza teksta izvravala se tanim promatranjem zapisanih rijei. Obraali
smo panju na pojmove, i oznaavali ih sa izabranim kodovima. Tokom rada kodirna
shema se dopunjavala i mijenjala, kad se ustanovilo, da kodovi nisu prikladni.
Tokom rada takoer mogu se stvorit pod ili nad-kategorije, neka vrsta hijerarhijskog
klasikacijskog sustava. Da bi bio proces jasniji, pokuat emo ga ilustrirati na
primjeru zapisa iz arhive A (Tabela 1).
Tabela 1: Primjer analize sadraja zapisa o arhivskom dokumentu s kodovima, koje
naznauju karakteristike tog zapisa
7

Zapis o arhivskom dokumentu Kodovi
SI_A/0075/204/00010 Signatura
Cankar Ivan - Vrhnika, izgradnja stambene kuce Naziv popisne jedinice
Cankar Ivan Licno ime, vlasnik
Vrhnika Mjesto nastanka grade
Gradnja stanovanjske hie Stvar
15.01.1865 Vrijeme
12.04.1865 Vrjeme
Zdrueni dokumenti (zadeva, spis) Razina popisa
Uloga za izdavanje gradevinske dozvole, zapisnik i
gradevinski nacrt stambene kuce: tloris, fasada i stranski
presjek (crni tu; plavo, sivo lavirano), mjere: 28,6 x
42,8 cm. M. Strosmayr (sig.), Sv. Ana, 8.1.1856 (dat).
Sadraj
Uloga za izdavanje gradevinske dozvole, zapisnik i
gradbeni nacrt stambene kuce: tloris, fasada in stranski
presjek
Vrsta
7
, stvar
(crni tu; plavo, sivo lavirano) Tehnika zapisa
mjere: 28,6 x 42,8 cm. Dimenzije
M. Strosmayr (sig.), Izradivac nacrta, osebno ime, potpis
Sv. Ana, 8.1.1865 (dat). Mjesto i vrijeme nastanka dokumenta
U tabeli 1. pratimo analizu podruja zapisa. Svaki tip podataka upisan je u svoj
red u tabeli. Dodatno su podruja naziva i sadraja detaljnije prikazani prema vrsti
podataka, koji spadaju u pojedinu kategoriju. Polje naziv, na primjer, sastoji se od
tri elementa, imena osobe, mjesta i imena predmeta, o kome se radi u dokumentu.
Osoba, koja se navodi vlasnik je nekretnine, o kojoj je rije u ovom sluaju.
Dakle, tri elementa poistovjeuju se s etiri koda. Kodovi u tabeli 1. su uobiajene
rijei koje identiciraju vane segmente: traili smo unaprijed denirane kodove,
razdoblju nastajanja grae, podatke o vrsti materijala i pojedinu razinu popisa.
Pronali smo prilino vei broj elemenata. Cijeli kodni sustav prikazan je u tabeli
2. Poetne kategorije napisane su podebljano. Shema ima samo tri hijerarhijske
razine. Kategorija oekivana polje, na primjer, na najvioj je hijerarhijskoj razini.
6 Pilot experiment. (2012). V Wikipedia: The free encyclopedia. Skinjeno sa www mjesta: http://
en.wikipedia.org/wiki/Pilot_study (uporabljeno 27.6.2012)
7 Izraaj vrsta upotrebili smo za detaljnije opredjeljenje spisovne grae (u konkretnom primjeru
vloga, zapisnik, gradbeni nart).
326
Njoj je podreena kategorija sadraj unutra koje na najnioj hijerarhijski razini,
oekujemo jo tri: mjesto nastanka, oblik i upravni postupak.
U naem istraivanju koristili smo slobodno dostupan programa Weft. QDA,
koja na alost ne doputa razvoj sloenijih kodnih shema. Meu raznim nedostacima
je i taj da pored koda nije mogue unijeti njezine denicije i predmeta. Sloenija
shema je potrebna kod produbljenog istraivanja i razvija se u nekoliko krugova
analize. Analiza se naime nuno odvija u nekoliko krugova, jer s vremenom dobijamo
nove znaajke koje zahtijevaju novi kod. Oekivali smo, da bi uloge majstora i
ovjerovitelja evoluirale u vie ope kategorije, ali ne u okviru kategorije zvanje.
Pretpostavljamo, da su ove dvije uloge posve specine za graevinske planove.
S ukljuivanjem drugih vrsta grae, pojavit e se druga zvanja i uloge, koje imaju
pojedinci u privatnom ivotu ili profesionalnoj djelatnosti.
Tabela 2: Hierarhijski prikaz kodne sheme
Visok stupanj Srednji stupanj Niski stupanj
Ocekivana podrucja Naslov
Vrijeme Datacija
Kategorija Vrsta
Sadraj Mjesto

Upravni
postupak
Predmet
Razina popisa
Osobno ime Vlastnik
Zvanje/uloga Majstor
Ovjerovitelj
Podpis
Korporativno tjelo
Nosilac Pisna podloga Dimenzija
Tehnika
Pogreke
Sljedei korak analize utvrditi je uestalost pojave pojedinih kodova, te
kombinaciju istih. To se moe uiniti s detaljnim poznavanjem podataka ili statistike
metode. Statistike metode mogu se koristiti samo u sluajevima, kad imamo
dovoljnu koliinu podataka. U naem sluaju, koritenje statistikog testa razlika
izmeu modela nema smisla. Rezultati izvedene analize prikazani su u sljedeem
odjeljku.
327
Rezultati rasprave
Iako kategorizacija nije jednodimenzionalna, i svaka jedinica teksta moe pasti u
nekoliko kategorija. Ovdje emo predstaviti rezultate jednodimenzionalno i linearno.
Ponekad emo naglasiti viedimenzionalnu prirodu pojedinih elemenata teksta. Nae
istraivanje ima za cilj razvoj viedimenzionalnog modela opisa jednog elementa opisa
arhivske grae.
Naziv popisne jedinice
Naziv popisne jedinice imaju svi zapisi (osim jednog, gdje se vjerojatno radi o
pogreki). Kreiranje naziva popisne jedinice mnogo se razlikuje. Obje arhivi u analizi
serija nazivaju samo s tematikom (npr. graevinska pitanja). Samo u uzorku arhiva
B izraene su pod-serije (sub-series). Naziv popisne jedinice dosljedno je kreiran s
tematikom i vremenskim rasponom (npr. graevinski poslovi, 1819). Pronaena
je samo jedna iznimka, koja odraava tematiku i vrijeme: zapisnik sjednica, 1817.
Smjernice za kreiranje naziva popisne jedinice predloio je Zajek.
8
Savjetuje, da
naziv serije pouzima kriterije, po kojima je ona kreirana (tj. poimenino zaokruenu
sadrajnu cjelinu dokumenata u cijeloj seriji, u naem sluaju, tematiku), stvaratelja i
vrijeme nastanka grae. U naim sluajevima, stvaralac se navodi na najvioj razini
popisa, pa se zbog toga ovdje podaci ne ponavljaju.
Udrueni dokumenti (les) nalaze se u uzorcima oba arhiva. Oni koji se nanose
na graevinsku tematiku u arhivu A, dosljedno se nazivaju sa linim imenima (vlasnika
ili investitora.), mjestom i tematikom (npr. Ivan Cankar - Vrhnika, izgradnja stambene
kue), meutim u arhivu B samo s linim imenom i predmetom rasprave (npr. Ivan
Cankar izgradnja stambene kue). Zajek
9
savjetuje, da se kod udruenih dokumenata
upotrebljava formalni naziv, ako postoji. Inae, naslov mora upuivati na sadraj. Zbog
normativnih kontrola i podrobnije informacije, i stvaratelja i vremena nastanka grae.
U naem sluaju kod naziva popisne jedinice nedostaje vrijeme nastanka grae, ali je
ono ve navedeno kao posebni element u okviru podruja identikacije, te je obavezno
za sve popisne jedinice, bez obzira na razinu popisa.
Pojedine dokumente moemo pronai samo u uzorku arhiva A. Naziv popisne
jedinice moe izraavati vrstu i tematiku (npr. Lista preporuenih knjiga za kolske
biblioteke), vrsta i korporativnih tijela (npr. Pismo Pokrajinskog kolskog vijea u
Ljubljani Djeakoj osnovnoj koli na Vrhniki) ili vrstu dokumenta, i takoer oblik,
tematika i vrijeme nastanka (kao primjer u tabeli 11). Promatrano je u skladu s
preporukom Zajeka
10
: ako nema formalnog naziva, moramo napisati na nain, da je
jasno tko, kome to i o emu pie.
8 Zajek, B. (2012). Oblikovanje naslovov popisnih enot glede na mednarodne arhivske standarde.
U Fras I. (ur.) Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja (str. 581-604).
Maribor: Pokrajinski arhiv Maribor.
9 Zajek, 2012.
10 Ibid.
328
J asno je da dokument odreene vrste posjeduje dobro deniranu strukturu i
karakteristike koje opisujemo.
11
Netko pie pismo nekome, nekog dana i o nekoj
tematici. Zapisnici nastaju nakon sjednice nekog korporativnog tijela, imaju neku
tematiku i kreirani su nekog dana. Graevinski plan netko je napisao, netko potvrdio,
nekog dana u nekome mjestu. Izraen je na nekakvoj podlozi, u nekoj tehnici sa
nekom pisaljkom. Koje od ovih znaajki treba da se popiu u nazivu popisne jedinice
denirao je Zajek, a obavezne elemente denira ISAD(g) struna je odluka, a na
adresu identiciran Zajsek, denira obvezne elemente ISAD(g) 2. Svi ostali elementi
su stvar prosudbe svakog pojedinog arhivista. Naime, to detaljnije e biti graa
popisana vie mogunosti emo pruiti korisnicima, da pronau traenu grau.
to jednostavnije e biti strune odluke, to pouzdaniji e biti pristup podacima iz
informacijskog sustava. I o tome su govorili Zajek i Novak.
12
Vrijeme
ak i vrijeme se pronalazi, kao obavezni element koji prua ISAD(g) u svim
zapisima. Najee poprima oblik godine (1.818) ili razdoblje (1818.-1881.).
Korespondencija i graevinski planovi imaju ponekad ak i toan datum, na primjer
15.06.1829. Datiranje planova formulirano je drugaije: 12. J uli 1865. Takva razlika
u zapisu datuma moe izazvati potekoe u pronalaenju i dozivanju informacija.
Ujedinjenje je bitno zbog kompjuterskog programa.
13
Opsenu raspravu o problemima
s datiranjem te razliitim mogunostima prevazilaenja ove problematike pripremio
je Gregory.
14
Vrsta arhivske grae
Priroda i vrsta dokumenata u naem sluaju imaju razliito znaenje. Ako
govorimo o vrsti grae onda razlikujemo grau prema ukupnim zikim i
kontekstualnim karakteristikama popisne jedinice, na primjer: spisovna graa,
arhitektonski i tehniki crtei, itd., u naem sluaju priroda grae dodatno denira
vrstu materijala kao npr. korespondencija, zapisnici, uloge, itd.
Vrsta (ili oblik) materijala je vaan element meusobne komunikacije meu
ljudima. Andersen
15
kae da vrsta dokumenata (anr, koji moe biti knjievni, na
primjer roman, ili ne-knjievni, na primjer zapisnik), olakava komunikaciju, jer na
taj nain tako odailja poruke (pisac, govornik) kao i primalac (itatelj, sluatelj)
11 Za detalje gledaj Novak, M. (2007). Preslikave vsebin dokumentov v informativna pomagala. V
Novak, M. Preslikave vsebin v arhivskih postopkih (str. 70-90). Maribor : Pokrajinski arhiv Maribor.
12 Prim. Zajek, 2012, Novak, 2007.
13 Novak, 2007.
14 Gregory, I. (2008), Using Geographical Information Systems to Explore Space and Time in the
Humanities, in Greengrass, M. and Hughes, L. The Virtual Representation of the Past, (str. 135-146).
Farnham, Surrey : Ashgate.
15 Andersen, J . (2008). The concept of genre in information studies. Annual Review of Information
Science and Technology, 42, 339367. doi: 10.1002/aris.2008.1440420115
329
razumiju, to su stavili u poruku i to mogu od nje oekivati. Od graevinskog projekta,
neemo oekivati sveobuhvatan tekst, a od zapisnika ne crte. Zapisnik svjedoi o
sastanku nekog tijela koji se odrao na odreeni dan i u odreeno vrijeme na odreenom
mjestu. Prisustvovali su neki ljudi koji su raspravljali o odreenoj tematici i poduzeli
odgovarajue odluke. Nemaju svi dokumenti tako jasnu strukturu. Ali za one koji je
imaju, oekivali bismo da e sustav za pohranu podataka to uzeti u obzir.
U naem uzorku velika veina ima naznaenu oznaku o vrstama grae. U
uzorku arhiva A samo 15% zapisa tog podatka nema, a u uzorku arhiva B 5%.
Sadraj
Sadraj u uzorku arhiva A detaljno je popisan, u uzorku arhiva B nije. (primjer
uzorka A prikazan je u tabeli 1). Prema ISAD(g) sadraj naime nije obavezan
element. Uzorak iz arhiva B upuuje nas na tematiku samo preko naziva popisne
jedinice. Tabela 3 prikazuje zapise u oba uzorka (podebljani su obavezni elementi).
Tabela 3: Strukture zapisa u arhivu A i B
Arhiv A Arhiv B
Signatura Signatura
Naziv popisne jedinice Naziv popisne jedinice
Licno ime, vlasnik Licno ime, vlasnik
Mjesto /
Tematika Tematika
Vrijeme, datum Vrijeme, datum
Razina popisa Razina popisa
Sadraj /
Vrsta, tematika /
Tehnika /
Dimenzije /
Kreator planova nasrta, licno ime, podpis /
Mjesto, vrijeme, datum i kraj kreacije
plana
/
Mjesto nastanka dokumenta ili mjesto o kome svjedoi dokument, normalan je
dio zapisa u uzorku A, ali ne i u uzorku B. Model je dat ve u odjeljku 3.1 Naziv popisne
jedinice. Tamo moemo vidjeti, da arhiv B uz ime vlasnika ne navodi i mjesto, to je
uobiajeno u uzorku arhiva A (vidi Tabela 3). Uzorak arhiva A takoer je zanimljiv
zbog toga, jer u zapis ukljuuje stari i novi naziv ulice (npr. Trg revolucija 2 - danas
Brolo 2). Arhivisti u svom radu mjesta umjetaju u odreen prostoru i vrijeme, to
dovodi do velikih problema, kao to su promjena pojedinih imena mjesta tijekom
vremena, a time i njihov rast i razvoj, preimenovanje, udruivanje, razdruivanje te
opis odnosa izmeu podreenih i nadreenih jedinica.
16
16 Semli-Rajh, Z. in auperl, A. (2011). Opis stvaratelja i autora arhivske i knjinine grade:
razdvajanja ili suradnja. V Faletar Tanackovi S. in Hasenay D. (ur.). 14. seminar Arhivi, knjinice,
muzeji: mogunost suradnje u okruenju globalne informacijske infrastrukture, [Pore, 17.-19.
studenoga 2010] (str. 43-56). Zagreb: Hrvatsko knjiniarsko drutvo.
330
Arhivisti se susreu kod i s povijesnim poimenovanjem pojedinog mjesta, tako
da moramo uzeti u obzir zastarjele oblike imena mjesta koje vie nisu u upotrebi,
biva njemaka imena za slovenske geografska imena (npr. Pettau, Marburg an der
Drau, Herren Gasse ...) ili imena koja se jo uvijek koriste, ali krajevi ne formiraju vie
samostalnih jedinica, nego su s vremenom postali sastavni dio drugog, veeg mjesta,
kao to su npr. Radvanje, Studenci, Jarenina. Jer se u praksi radi o krajevima, koji su se
mjenjali kroz vrijeme i prostor, potrebno je osigurati odgovarajue normirane zapise,
koji bi jasno pokazali povezanost izmeu pojedinih imenovanja u nekom odreenom
vremenskom razdoblju.
17
Kod primjerka, koji smo naveli vie gore (Trg Revolucije 2 - Danas Brolo 2) treba
napomenuti da je rije danas previe relativna u duem vremenskom periodu u kojem
se uva arhivska graa. Upravo je na sluaj, na primjer ve jednom nosio naziv Brolo.
Jer je problem sloen, pravo rjeenje zahtijeva temeljito razmatranje.
Tematika u naem sluaju opisuje administrativni proces na primjer tekovina
graevinske dozvole, odnosno alba protiv izgradnje, koji nije u skladu s propisima. U
oba sluaja ima i uzoraka, koji nisu vezani za upravni postupak. Takav je primjer Serija
dopisa nekom korporativnom tijelu ili seriji dopisa prema upisnom protokolu.
Razina popisa
Serije takoer su opisane s manje karakteristika od podserija, udruenih dokumenata
(les) i dokumenata, kao to se to moe oekivati. Daljnja usporedba (tabela 4) pokazuje,
da su serije u oba uzorka opisane samo sa nazivom popisne jedinice, vremenom nastanka
grae i razinom popisa. Podserija, koja se nalazi samo u uzorku iz arhiva B, opisuje
naziv popisne jedinice, vrijeme nastanka grae, vrstu arhivske grae i razinu popisa. Isti
podaci se koriste za popis udruenih dokumenata (les) u ovom arhivu, dok su udrueni
dokumenti (les) u arhivu A takoer opisani i sa sadrajem. Isti detaljno kao udrueni
dokumenti u arhivu A takoer su popisani pojedinani dokumenti. Njih u naem uzorku
arhiva B nema.
Tabela 4: Usporeivanje podatako o zapisima na razliitim razinama popisa
Serija Podserija Zdrueni dokument Dokument
A B A B A B A B
Naslov 1 1 / 1 1 1 1 /
Vrijeme nastanka 1 1 / 1 1 1 1 /
Vrsta 0 0 / 1 1 1 1 /
Sadraj 0 0 / 0 1 0 1 /
Nivo popisa 1 1 / 1 1 1 1 /
Legenda: 0- elementa nema u zapisima, 1- element postoji u zapisima, /- razine
popisa nema u uzorku
17 Ibid.
331
Imena osoba i korporativna tijela
Imena osoba nastupaju u ulozi pojedinaca, koji ulaze u upravni postupak. To
su vlasnici imovine koji ele izgraditi ili prilagoditi kuu, oni mogu biti majstori,
traei doputenje za trgovinu ili licence, majstori koji izrauju graevinske planove
itd. (vidi primjer u tabeli 1). Imena tih ljudi u naa dva uzorka imaju dva oblika.
Arhiv A opisuje ih s prezimenom prije imena (npr. Ivan Cankar, prikazano u tabeli
1), a arhiv B s imenom prije prezimena (Ivan Cankar). Ovo je takoer vidno iz
odjeljka 3.1 o nazivu popisne jedinice.
Za normativne kontrole imena osoba trebali bismo uspostaviti jedinstven
poredak, jer je to formalna struktura baze podataka, to omoguuje razlikovanje
imenjaka i kombiniranje razliitih oblika imena koji moe koristiti ista osoba
(primjerice, nadimci ili drugom obliku). Tijekom potrage, taj redoslijed ne bi trebao
biti od vanosti.
18
Nosilac
Detaljan opis graevinskih planova pronali smo samo u uzorku iz arhiva A.
Nije opisana kvaliteta papira, nego dimenzije i tehnika, pomou koje je plan izraen
(npr. tabela 1). Inae se pisna podloga i jezik zapisa u bazi podataka Sira_net ne
popisuju zajedno sa sadrajem, nego u drugim elementima za svu grau, koja se
obuhvaa u sustav. Ako je potreban detaljniji opis, kao na primjer kod graevinskih
planova, moemo ga obuhvatiti u drugim elementima.
Pogreke
Meu zapisima dvaju uzoraka (209 zapisa) pronaeno je samo 7 pogreki
(3,3%). To su tamparske pogreke, npr. kolski odbor. Takve pogreke su kobne,
jer ovaj zapis nee biti pronaen kada traimo podatke o kolskim odborima. Takve
pogreke mogu se sprijeiti postavljanjem relevantnog orua za sricanje.
Zakljuak
Cilj naeg istraivanja bio je utvrditi da li se opseg popisa podruja identikacije
i podruja sadraja i karakteristike, koje predvia ISAD(g) dosljedno upotrebljava.
Oba podruja su vani jer omoguavaju korisniku da odredi prirodu i sadraj jedinica
popisa, a time procijeni prikladnost informacije.
U pravilu navodi se signatura, naziv jedinice popisa, vremenski raspon grae,
vrsta grae, koliina grae, razina popisa, i sadraj jedinice popisa, kada je to
potrebno. Izvornik standarda u usporedbi sa slovenskim prijevodom detaljno navodi,
da opis sadraja sadrava vrijeme, mjesto nastanka, vrstu grae, sadraj i upravne
postupke. Zanimalo nas je, da li slovenski arhivisti pored ovih, popisuju i neke druge
18 Vie o tome Semli Rajh in auperl, 2011 in Novak, 2007.
332
karakteristike jedinica popisa. Sa postupkom analize sadraja, ispitali smo zapise
dva slovenska arhiva u javno dostupnoj bazi podataka Sira_net. Uzorak je bio mali:
105 zapisa iz arhiva A i 104 iz arhiva B.
Rezultati pokazuju, da je sadraj jedinice popisa, opisan u samo jednom od
arhiva. Kod zapisa drugog o sadraju se moe zakljuiti samo iz naziva popisne
jedinice. Vremensko razdoblje grae dosljedno popisuju oba arhiva. Za zapis
vremenskog razdoblja uobiajeno koristi se godina ili razdoblje od jedne do druge
godine. Rjee se susreemo sa zapisom dana, mjeseca i godina. Ba se ovdje
pojavljuju velike razlike izmeu arhiva. To moe dovesti do razlika u formatu
datuma, jer sustav zahtijeva obavezan format ovog elemenata u propisanom obliku
(npr. 01.09.1890), meutim arhivisti se tog oblika u polju sadraja uobiajeno ne
koriste. Netko pie jedan mjesec sa brojem, drugi koristi rije. Standardizacija
datuma moglo bi poboljati priziv dokumenta, a isto se moe postii odgovarajuim
korisnikim umjesnikom, koji bi omoguio pretraivanje datuma u bilo kojem
obliku, ukljuujui i pisanom.
Informacije o vrsti grae pronaene su u velikoj veini zapisa u oba arhiva
(95% u arhivu B i 85% u arhivu A). Priroda i vrsta dokumenata u naem sluaju
imaju razliito znaenje. Ako govorimo o vrsti grae onda razlikujemo grau
prema ukupnim zikim i kontekstualnim karakteristikama popisne jedinice, npr.
spisovna graa, arhitektonski i tehniki crtei, itd., u naem sluaju priroda grae
dodatno denira vrstu materijala kao npr. korespondencija, zapisnici, uloge, itd. U
informatikoj nauci ova se znaajka obino zove anr. Ova informacija je vana jer
svjedoi u velikoj mjeri, ili barem upuuje na sadraj. Navikli smo, da odreene
vrste grae nose odreenu vrstu informacija. U pismu netko nekome neto poruuje,
u zapisniku oekujemo opis rasprave i zakljuke.
Oba dva arhiva dosljedno zapisuju razinu popisivanja. Uzorak arhiva A nema
podserija, a uzorak arhiva B nema pojedinih dokumenata. To je vjerojatno zbog
prirode grae koju smo analizirali. Vei uzorak vjerojatno bi donio razliite rezultate.
Od ostalih podataka, moemo primijetiti da je mjesto nastanka grae esto
zabiljeeno. Popisani su i krajevi i mjesta, koji su povezani sa graom. Graevinski
nacrt, npr. napravljen je bilo u nekom mjestu, zgrade koja e se nakon toga izgraditi
moda e biti u nekom drugom mjestu itd. Zbog dugog vremenskog razdoblja u
pitanju promjene u opisima mjesta, posebnu pozornost treba obratiti na neprekinuto
praenje tih promjena. Tako arhivist kao korisnik mora imati pristup relevantnim
dokumentima u bilo kojem obliku, bez obzira da li je u njemu neko mjesto nazvano
sa starim ili novim imenom.
Upravni postupak ponekad se izraava ve na osnovu tipa grae. Budui da
materijal, koji je bio obuhvaen u analizi nije uvijek povezan s upravnim postupcima,
te informacije ima samo nekoliko zapisa u naem uzorku.
Sadraj se moe opisivati u nazivu jedinice popisa, a i u neobaveznom
elementu sadraj. to via razina popisa, to vaniji je obuhvat podataka o sadraju
jedinice popisa. Kod obuhvaanja grae na najnioj razini (udrueni dokument (le),
dokument) sadraj se esto odraava ve u nazivu jedinice popisa. Dakle, u kreiranju
333
naziva jedinice popisa koji odraavaju sadraj moemo slijediti savjete, koje je
postavio Zajek:
Naziv korespondencije neka izraava tko, kome to pie na primjer Pismo
Okrunog komiteta Komunistike partije Slovenije Maribor okolina partijskoj eliji
Sveina oko posjete okrunog sekretara;
Naziv zapisnika, izvjea, analize i slino neka izrazi tip dokumenta, to i o emu
je predstavljeno, na primjer. Zapisnik sjednice Ljubljanskog Gradskog vijea u vezi
vodoopskrbe;
Naziv arhitekturnih planova neka pokazuje na nacrt, zgradu i mjesto gdje ona
stoji npr. Orenik, Marija graevnski plan gostione u Mednom.
19
Tu je ve postavljeno zajedniko obiljeje: Tko i to kome. Ove zajednike
karakteristike mogu biti generalizirani u pet faseta, koje je indijski matematiar i
bibliotekar S. R. Dr. Ranganathan odluio stvoriti za kreiranje svog bibliografskog
klasikacijskog sustava (Colon classication). Za Ranganathanovu klasikaciju
karakteristino je, da se sve panoge ljudskog djelovanja obliku iz pet osnovnih
faseta, odnosno s pretvaraem (Personality), pasivom (Matter), snagom (Energy),
prostorom (Space) i vremenom (Time) (PMEST).
20
Posljednje dvije fasete su
univerzalne i javljaju se u svim granama u istom obliku. Prve tri, P, M i E razliite su
u svakom sektoru. U bibliotekarstvu su vrste biblioteka pretvara, vrsta publikacija
su pasiv i postupci u knjinicama su sila. U medicini pretvara su organi, a sila je
bolest. Budui da ove fasete vrlo slie osnovnim novinarskim pitanjima: tko, koga,
to, kako, zato, gdje i kada moemo se time pomagati kod naih smjernica. Ako
pretpostavimo da e korisnik ispitivati barem jedno od tih pitanja, mi moramo dati
relevantne odgovore.
Upitajmo se za planove izgradnje: Tko je i napravio nacrt i za koga, tko ga
je naruio? Majstor ili arhitekta (u naem sluaju u tabeli 1 kao M. Strosmayr) po
narudbi stranke, obino vlasnika, izradio je plan. to je u planu i kako je prikazan
i kako e biti sproveden? Plan za stambenu zgradu sadri tlocrt, fasadu i prerez
bonih stranica. Nacrtan je s crnom tintom, plave i sive laviran, mjere: 28,6 x 42,8
cm. Raen je za izgradnju kue kod sv. Ane, 8. januara 1856. (taj datum snosi plan u
naem primjeru u tabeli 1).
Ako govorimo o zapisnicima postupak je slian:
Tko: grupa pojedinaca ili pravne osobe, na primjer. Senat Sveuilita u Ljubljani.
Kome: u ovom sluaju nema ove opcije. Kao to se shvaa zapisnik je za lanove
Senata i drugih djelatnika na FF SL, znae da to nije potrebno da se biljei. Moda
to nee uvijek biti tako.
to: predmet o kome se raspravljalo, rasprave i zakljuci.
Kako: sastanak obino netko vodi, drugi su sudionici u raspravi.
Zato: Sastanku obino ima poticaj u tematici, a moe biti i poseban razlog za
pozivanje.
19 Zajek, 2012.
20 auperl, A. (2003). Klasikacija knjininega gradiva. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek
za bibliotekarstvo, informacijsko znanost in knjigarstvo.
334
Gdje i kada: Svaki susret se dogaa u odreenom mjestu u odreeno vrijeme.
ak i u sluaju korespondencije situacija je slina:
Tko kome: Netko nekome pie, na primjer. Rektor Sveuilita dekanu Sveuilita
Filozofskog fakulteta u Ljubljani.
to: Pismo se odnosi na odreenu tematiku, na primjer. trokova i mjera tednje.
Kako: U pismu mogu biti preporuke, savjet ili zahtjev za odreene informacije,
ali to je ve obuhvaena u okviru odgovora na pitanje to, pa je pitanje u sluaju
pisma irelevantno.
Zato: Rektor jednostavno pie, zato je zainteresiran za temu, ili zato treba dati
specine upute.
Gdje i kada: Pismo napisao odreeni dan na odreenom mjestu.
Potrebno je opredijeliti se na koja pitanja odgovara naziv jedinice popisa i na
koji sadraj na razliitim razinama popisa. I o tome takoer su raspravljali Novak i
Zajek.
21
Nakon analize i preispitivanja rezultata, vjerujemo da sadraj treba biti obavezan
element i donijeti vie informacija na viim razinama popisa (fond, podfond, serija,
podserija), a na niim razinama (le i dokument), sadraj mora da se odraava u
nazivu jedinice popisa. Posebni popisni element sadraj mora da slui kao dodatno
i detaljnije objanjenje naslova.
Characteristics of the ISAD(g) content and identity statement area in the
Slovenian Siranet database
The purpose of the identication and content area of ISAD(g) is to give a summary of
the unit of description to enable users to judge the potential relevance of the particular
unit. As a rule a title, short content, time of cretion, type of the material and, level of
description is given. The original in contrast with the Slovenian translation species
time, location, documentary form, subject matter and administrative processes, of
the unit of description. We wanted to know whether Slovenian experts follow the
standard and which other characteristics of the unit of description are described.
Content analysis was employed as a research method to analyze records in a publicly
accessible database Siranet. Preliminary results show that time period is regularly
reported. Location and form of the unit of desription are also usually present. It is not
always clear what the topic of the unit is, particularly when this is not evident from
the form (e.g., membership directory vs. directory) or title of the unit. It is our aim
to prepare more specic guidelines for content description.
(Footnotes)
1 Izraaj vrsta upotrebili smo za detaljnije opredeljenje spisovne grae (u konkretnom
primjeru vloga, zapisnik, gradbeni nart).
21 Podrobneje glej Novak, 207 in Zajek 2012.
335
Monika PKOV
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Slovake, Odjel za arhive

ARHIVSKI STANDARD ISAD(g) I SITUACIJA U SLOVAKOJ
ARHIVISTICI
Abstrakt: Meunarodno arhivsko vijee je u svom dosadanjem radu
izdalo vei broj standarda na polju arhivske nauke koji slue kao preporuke u radu
lanica ove organizacije. Republika Slovaka do danas nije zvanino usvojila niti
jedan standard iz arhivistike, a jedini prevod ISAD(g) standarda na slovaki jezik je
nezvanian.
Ovaj rad se bavi arhivistikom terminologijom, uporeujui nekoliko
sluajeva razliitog znaenja termina izmeu ICA standard i terminologije koja je u
upotrebi u Republici Slovakoj. Cilj je odrediti nivo potrebnog koncenzusa izmeu 26
strukturiranih elemenata ISAD(g) standarda i elemenata u elektronskom arhivskom
informacijskom sistemu Afondy koji se koristi u Republici Slovakoj. Drugi dio rada
bavi se uporedbom nivoa korisnosti u traenju informacija i njihovoj unutranjoj
strukturi u toku rada na implementaciji arhivistikih standarda.
Kljune rijei: Arhivistika, arhivistika terminologija, Meunarodno
arhivsko vijee, standard ISAD(g), elektronski arhivski informacijski sistem Afondy.
Informatizacija i standardizacija
Praksa i istraivanje u Arhivu jasno ukazuju na to da je pri procesu
informatizacije neophodna standardizacija radnog procesa u obradi arhivskih
fondova koja za cilj ima zajedniko i uniformno koritenje arhivskih informacijskih
resursa.
Pod terminom standard podrazumijevamo dokument formiran prema
koncenzusu i odobren od priznatog tijela koje osigurava zajedniko i ponovljivo
koritenje dokumenta, pravila, upute i karakteristike za aktivnosti ili rezultate proizale
iz istog, a sve u cilju postizanja optimalnog stepena u odreenom kontekstu.
1
J edan od ciljeva standardizacije jeste kompatibilnost, pogodnost pristupa
procesu, usluge koje mogu biti koritene zajedniki pod odreenim uslovima, bez
suvinih interakcija. U obradi elektronskih podataka informacija mora biti kodirana
1 ISO/IEC vodi 2:1996., denicija 3.2.
336
Monika PKOV
za uvanje, prenos i koritenje u elektronskoj, digitalnoj formi. Takva standardizacija
omoguava kompatibilnost izmeu razliitih podsistema i dozvoljava proirenja u
budunosti.
Uloga arhivskih standarda
Osnovna zadaa arhivskih standarda je omoguiti razmjenu podataka meu
raunalnim sustavima to moe osigurati arhivistima mehanizme za osiguranje
dugoronog pristupa i koritenja informacija pohranjenih u elektronskom obliku.
Arhivisti svakako ele pomoi irokoj javnosti, strunoj i nestrunoj, pronai
informacije koje su im potrebne brzo i ekasno.
Svi znamo to je glavna svrha arhivistikog opisa, koja je svrha
standardiziranog arhivistikog opisa: cilj je omoguiti razmjenu podataka izmeu
raunalnih sustava, tako da arhivi mogu osigurati mehanizme kojima e se osigurati
pristup i koritenje informacija pohranjenih u elektronskom obliku.
Meunarodno arhivsko vijee tijekom svog postojanja objavilo je niz
standarda u podruju arhivistike kao preporuke zemljama lanicama
2
. Meunarodni
arhivski standardi, kao rjeenje za usklaivanje, koordinaciju i ujedinjenje raznih
praksi u obradi arhivskih dokumenata, su pozdravljeni od mnogih profesionalnih
arhivista diljem svijeta. Iako je samo nekolicina zemalja donijela ISAD (G) norme
odmah, drugi su odluili nastaviti s dosadanjom praksom s kojima rade na nacionalnoj
razini, a neke zemlje su u procesu usporedbe i provjere mjera kompatibilnosti svojih
standarda i postupaka sa standardnim preporukama ICA-e.
ISAD(g) standard kao glavni standard u arhivistici
ISAD(g) je Meunarodni standard za arhivski opis (generalni) kreiran
od strane Komiteta Meunarodnog arhivskog vijea u cilju stvaranja detaljnog i
uniformnog arhivskog opisa
3
. Komitet je svoj rad bazirao na postojeim nacionalnim
standardima arhivskog opisa. Prvo izdanje tampano je 1996., a drugo 2000. godine.
Ovaj standard slui za opis svih informacija vezanih za arhivski fond i
njegove dijelove opis svih jedinica razliitih nivoa strukturiranog arhivskog
materijala. Drugim rijeima, ISAD(g) opisuje arhivske jedinice (zbirke i fondove)
na horizontalnoj i vertikalnoj skali, s osnovnim jedinicama opisa svake jedinice
arhivskog materijala.
Cilj arhivskog opisa je identikacija i objanjenje sadraja arhivskih
dokumenata, ukljuujui i sve poveznice koje olakavaju pristup arhivskim
dokumentima. Isti je mogue postii stvaranjem preciznog i relevantnog opisa
i njihovog ureenja prema predenisanim modelima i emama. Arhivski opis
2 http://www.icacds.org.uk/eng/standards.htm
3 http://www.icacds.org.uk/eng/ISAD(g).pdf
Arhivski standard ISAD(g) i situacija u slovakoj arhivistici
337
ukljuuje proces koji:
Osigurava stvaranje rigoroznih (stalnih), odgovarajuih i jasnih
opisa,
Omoguava pretragu i razmjenu arhivskih informacija,
Mogunost razmjene baze podataka,
Osiguravanje mogue integracije opisa sa razliitih lokacija u
jedinstven informacioni sistem.
ISAD(g) je baziran na principu provenijencije i prikazuje postepeno stvaranje
opisa. Denira opis sa vie nivoa, zasnovan na slijedeem:
1. Opis od opteg ka specinom,
2. Informacije odgovaraju nivou opisa,
3. Opis poveznica,
4. Nema redudantnosti informacija.
Situacija u slovakoj arhivskoj praksi
Republika Slovaka do danas nije zvanino usvojila niti jedan standard
iz arhivistike, ali pripada zemljama koje su u procesu uporedbe arhivske prakse
na nacionalnom nivou sa standardom ISAD(g). Prvi korak na ovom polju jeste
nezvanini prevod ISAD standarda uraen od strane Petera Drakaba i J ozefa
Hanusa.
4
Daljnje aktivnosti nastavljene su 2012. godine kada je Metodoloka
komisija Odjela za arhive poela da se bavi ovim pitanjem. Komisija je formirala
radnu grupu koja treba da razmotri stanje trenutnih opisa i pomonih sredstava u
odnosu na meunarodne standarde ISAD(g) i ISAAR. Trenutno radna grupa radi
na pitanju terminologije, koja je jedna od glavnih atributa i determinanti razvoja
svake nauke, te instrument komunikacije i kooperacije sa institucijama u razliitim
dravama.
Metodoloke upute za obradu arhivskih fondova koje je objavio Odjel za
arhive i registrature pri Ministarstvu unutranjih poslova Slovake fokusirane su
na problematiku obrade arhivskih materijala. Postoje generalno opisane aktivnosti
obrade arhivske grae kao to je selekcija, organizacija i njihovi konkretni opisi u
pomonim sredstvima. Ukljueni su i zahtjevi za arhivske opise i forma u tampanom
obliku. Prema tipovima pomonih sredstava (inventari, katalozi, indeksi) odreuje
se pristup jedinicama opisa i njihova denicija. Prema vrsti arhivskog dokumenta
(povelja, knjiga, karta, dokument) odreuje se detaljnost arhivskog opisa i forma
njihovog navoenja u pomonim sredstvima. Metodika upustva ukljuuju upute za
obradu konkretnih vrsta arhivskih fondova, koje deniu elemente opisa kljunim za
pomona sredstva. Navodi se pet dijelova od kojih se pomono sredstvo sastoji:

4 Prevod je objavljen u asopisu Slovensk archivistika, br. 1, 2000.
338
Monika PKOV
1. Naslovnica sadri osnovne informacije o fondu, njihov sadraj i osnovne
bibliografske podatke.
2. Uvodni dio studija razvoja i organizacije stvaraoca fonda i historijat
arhivskog fonda. Uvod pokazuje itaocu problematiku sadraja i prua
orijentaciju u fondu. Vano je posvetiti panju svim bitnim dijelovima uvoda:
a) Pregled razvoja stvaraoca grae. Ovdje se takoer, prua analiza strukture
stvaraoca fonda i promjena kroz koje je isti proao, kao i denicije materijala i
teritorijalne nadlenosti;
b) Historijat fonda. Ovaj dio sadri informacije o upravljanju graom i
administracijom stvaraoca;
c) Arhivski opis. U ovom dijelu opisa imamo uvid u status ouvanosti fonda
u vremenskom intervalu, strukturu i sadraj fonda, nain uvanja i sortiranja,
informacije o primjeni tehnika uvanja i postojanje pomonih sredstava (popisa,
inventara i sl.);
d) Analiza sadraja fonda;
e) Zapis o radu na fondu. Sadri informacije kada i gdje je fond uvan,
obraen i dostupan za koritenje;
3. Registar inventara;
4. Dodatne informacije. Sadri imena i lokalne registre;
5. Biljeka (imprint). Podrazumijeva registrovane podatke o arhivskom fondu
i pomonim sredstvima istog. Sadri ime arhiva, ime fonda i pojedinca, ime
organizatora fonda, obraivaa, broj strana i sl.
Ovaj lanak ima za cilj analizirati podatke u arhivskom informacionom
sistemu Afondy spram standarda. Posmatrajui dvadeset i est elemenata standarda
ISAD(g) moemo prepoznati veliki broj opisnih elemenata koji se nalaze i u Afondy
sistemu na nivou cijelih arhivskih fondova i zbirki. Sistem Afondy sadri osnovne
informacije o relevantnim arhivskim materijalima, to moe initi osnovu za stvaranje
kompleksnijeg opisa arhivskih fondova i zbirki na osnovu ISAD(g) standarda. Za
bolju preglednost i uporedbu podaci su navedeni tabelarno.
Uporedbena tabela sa ISAD(g) standardom i opisom koji ima arhivski informacioni
sistem Afondy
ISAD (g) AFondy
3.1 PODRUJE IDENTIFIKACIJE
3.1.1 Identikacijska oznaka/Signatura
1. Registracijski broj
2. Ime i numeracija Arhiva
3.1.2 Naslov 4. Ime fonda ili zbirke
339
3.1.3 Vrijeme nastanka grae 6. Vremenski period
3.1.4 Nivo opisa Nema
3.1.5 Koliina i nosa jedinice
opisa (koliina, opseg, veliina)
7. Koliina
- obraeni arhivski dokumenti
- neobraeni arhivski dokumenti
15. Struktura grae
15.a. tip arhivske grae (povelje,
knjige)
15.b. broj obraenih dokumenata
15.c. broj neobraenih dokumenata
documents
15.d broj dokumenata (ukupno)
15.e vremenski okvir
18. Stepen obrade
3.2 PODRUJE KONTEKSTA
3.2.1 Naziv stvaratelja 9. Stvaratelj
3.2.2 Upravna historija/Biografski podaci Nema
3.2.3 Historijat fonda
21. Historijat (ogranien broj znakova
u AFondy)
3.2.4 Nain preuzimanja ili predaje
3.3 PODRUJE SADRAJA I
STRUKTURE (USTROJA)
3.3.1 Sadraj
5. ema klasikacije
22. Tematski opis
3.3.2 Odabiranje, izluivanje i rokovi
uvanja
Nema
3.3.3 Dopune 10. Dodaci i datumi izmjena
3.3.4 Plan sreivanja Nema
3.4 DOSTUPNOST I KORITENJE
3.4.1 Uslovi dostupnosti
12. Pristup fondu
14. Depozit
340
Monika PKOV
3.4.2 Uslovi umnoavanja Nema
3.4.3 J ezik/pismo u grai Nema
3.4.4 Fizike karakteristike i tehniki
zahtjevi
11.a. Ouvanost
11.b. Fizike karakteristike
11.c. Oteenja
3.4.5 Obavijesna pomagala
8. Pomagala
19. Korisnost popisa izraenog u
registraturi
3.5 PODRUJE DOPUNSKIH
IZVORA
3.5.1 Postojanje i mjesto uvanja
izvornika
24. Dijelovi fonda izvan arhiva
3.5.2 Postojanje i mjesto uvanja kopija
13. Postojanje kopija
13.a. Forma kopija
3.5.3 Dopunski izvori 24. Dijelovi fonda izvan arhiva
3.5.4 Bibliograja 23. Edicije
3.6 PODRUJE NAPOMENA
3.6.1 Napomene 25. Napomene
3.7 PODRUJE KONTROLE OPISA
3.7.1 Napomene arhivista 17. Ime direktora Arhiva
3.7.2 Pravila ili propisi Nema
3.7.3 Datum izrade opisa 16. Datum novog unosa
Uporedba pokazuje da za sedamnaest elemenata standarda nema
ekvivalentne informacije u AFondy sistemu, dok isti ima dva elementa (3. Vlasnik i
14. Informacija o tome da li je fond u Arhivu) koji nemaju odgovarajui ekvivalent
u ISAD(g) elementima.
341
Zakljuak
Moemo zakljuiti da nema mnogo razlike izmeu arhivskog ISAD(g)
standarda s jedne strane i informacija u elektronskom arhivskom sistemu AFondy i
Metodolokih uputstava za prioritetnu obradu arhivskih fondova s druge strane. Kao
nerijeeno pitanje javlja se hijerarhijska podjela informacija o arhivskom opisu na
nivou individualnih dokumenata. Razlog za uporedbe sa meunarodnim standardima
proizilazi iz potrebe da vidimo da li smo kompatibilni sa svijetom. ak i prije nego
to u budunosti odluimo da li prihvatiti standard ili ne, moramo odgovoriti na
brojna pitanja. J edno od njih jeste i prepoznati da raunarska obrada i online pristup
arhivskim dokumentima ima uticaj na jedinicu i sadraj arhivskog opisa. Moda e
konanom rjeenju voditi i stav Lise Weber, koja kae da: koritenje standarda za
arhivski opis omoguava izbjegavanje sindroma ponovne inventarizacije i prisiljava
arhiviste da zauzmu konaan stav i ne vraaju se da konstantno rjeavaju iste
probleme.
Summary
In summary we can state that there are not many differences between
archival standards ISAD(g) in one side and information in electronic archival
information system AFondy and Methodological instruction for priority processing
archival fonds on the other side. As yet unresolved area we see a strict hierarchical
division of information about archival described by the level of individual items.
Impulse for comparison with international standards, use of archival applications
was need to solve a question if we are compatible with the world. Even before
the future we take a nal decision to adopt the standard or not, we have to answer
a lot of questions. Hereby, we must recognize the entering of computer processing,
online access to archival documents has inuence at the unit and content of archival
description. Maybe to the nal decision help view of Lisa Weber, who says The use
of standards for archival description allow to avoid syndrome perpetual inventory
making and force archivists to take the nal decision and not to return constantly to
solve the same issues.
343
Mag. Nada IBEJ
Pokrajinski arhiv Koper
ISO/TR 13028:2010 INFORMATIKA I DOKUMENTACIJA
UPOTREBA SMJERNICA ZA DIGITALIZACIJU
DOKUMENATA
Abstrakt: U radu se govori o primjeni ISO/TR 13028:2010 sa ciljem
odreivanja smjernica za stvaranje i odravanje digitaliziranih dokumenata. Isto
tako ISO/TR 13028:2010 utvruje smjernice za najbolju provodivost digitalizacije
koja e garantovati vjerodostojnost pouzdanost dokumenata, radi njihove pravne
vanosti i dokazne snage. Ovaj standard, takoer, utvruje strategiju kod formiranja
digitalnih dokumenata za dugorono uvanje, te odreuje smjernice za upravljanje
sa izvorima za digitalizaciju.
Kljune rijei: Standardi, digitalizacija, upravljanje s dokumentima,
smjernice za digitalizaciju.
Uvod
Nemoj se uplaiti, ako napreduje polako, boj se ako ostane na mjestu
(Kineska poslovica)
Digitalizacija je postupak koji je ve dosta primijenjen u praksi.
Upotrebljavaju ga brojne ustanove, spada meu najee ponude usluga brojnih
poduzea. Kod nas moemo digitalizirani materijal brojati u milion snimaka. Pitanje
je, da li su snimci uraeni u skladu sa zahtjevima, ne samo po zakonodavstvu, nego i
meunarodnim standardima. I ne samo to, pitanje je da li su podruna zakonodavstva
usklaena s preporukama dobivenih standarda.
Izrada reprodukcija je vaea metoda zatite arhivskih izvora. S tehnologijom
koju danas poznajemo digitalizacija je postala vrlo popularan i kvalitetan nain
pripreme reprodukcija. Omoguila je povezivanje klasinog i elektronskog
poslovanja i praenje promjena.
Bez obzira na to da arhivski krugovi digitalizaciju najee povezuju sa
sigurnosnim kopiranjem, digitalizacija je, takoer, dio poslovnih procesa, koji nemaju
namjere izraivati zatitne kopije. Upravo to podruje je tema tehnikog uputstva,
koje je meunarodna organizacija za standardizaciju prihvatila krajem 2010. godine.
U predstavljanju ISO/TR 13028 istaknuto je, da se ne upotrebaljava u arhivima za
potrebe zatite arhivskog materijala. Navedeno upozorenje, da tehniko uputstvo
nudi samo digitalizaciju papirnih i drugih nedigitalnih izvora, za potrebe ukljuivanja
344
Mag. Nada IBEJ
tih dokumenata u poslovni informacijski sistem pravnog lica,
1
ne znai da ga u
arhivima ne bi smjeli upotrebljavati ili povezivati sa standardima, tj. postupcima,
koje prati preuzimanje materije (arhivske). Ne treba ni zanemariti injenicu, da je
spomenuto tehniko uputstvo zasnovano na novozelandskom arhivskom standardu
o upravljanju s dokumentima S6, Standard za digitalizaciju, koji je bio objavljen u
januaru 2006. godine.
Na kraju je poreenje zakonskih odredbi u ZVDAGA
2
i UVDAG
3
i
standarda dobrodola kod provjere zahtjeva za njihovo izvoenje. Zahvat materije,
koja je izvorno u zikom obliku ili u elektronskoj formi, po deniciji iz 9. lana
ZVDAGA, mora biti ureen tako, da obezbijedi pouzdanu konverziju.
Sigurnom konverzijom se smatra konverzija:
- koja iz pokrivenog materijala obezbjeuje reprodukciju svih bitnih dijelova
sadraja izvorne grae (ouvanje cjelovitosti same grae);
- koja obezbjeuje autentinost grae materijala sa zahvatom kljunih
osobina izvorne grae ili sa strogo kontrolisanim i dokumentiranim
dodavanjem sadraja, koji potvruju istu autentinost obuhvaene grae,
onako kako ju je imala izvorna graa tj. materija;
- koja sadri odreen broj kontrola pravilnosti i kvaliteta konverzije, da se
odstrane greke, odnosno, odstupanja;
- prilikom koje se posebno i jasno odvojeno od izvornog sadraja uvaju
dodani sadraji, te sve vane napomene i podaci s obzirom na postupak
konverzije uzimajui u obzir izvornu grau;
- pri kojoj se uva odgovarajui obim dokumentacije s kojom se dokazuje,
da upotrijebljene metode i postupci redovno obezbjeuju pouzdanu
konverziju.
4
ISO/TR 13028 i proces digitalizacije
Odmah na poetku ISO/TR 13028 zakljuuje da su brojne organizacije
digitalizirale papirno gradivo i /ili druge nedigitalne dokumente, te upozorava da za
uinkovito upravljanje, organizacije moraju potpuno i detaljno dokumentovati svoje
djelatnosti, a te dokumente redovno odravati radi kasnijih povezivanja i upuivanja.
Ti nalazi vae bez obzira na nosioca zapisa.
Prilikom pretvaranja dokumenata u digitalne, obino su:
a) Zahvaeni kao statine slike izraene u takama,
b) Obraeni s tehnologijom optikog prepoznavanja znakova, koji pretvara
take u digitalni oblik, te omoguava traenje, ureivanje i upravljanje, ili
c) Zahvaeni u obadva oblika.
1 Za namjenu tehnikog ISO/TR 13028 pojam poslovni informacioni sistem ukljuuje elektronski
sistem za upravljanje dokumentima.
2 Zakon o sigurnosti dokumenatarne i arhivske grae te arhiva, UL RS 60/2006.
3 Uredba o sigurnosti dokumentarne i arhivske grae, UL RS 86/2006.
4 lan 10. ZVDAGA.
ISO/TR 13028:2010 informatika i dokumentacija upotreba smjernica za digitalizaciju dokumenata
345
Dgitalizaciju moemo uopeno podijeliti na dvije vrste:
- digitalizacija koja je dio poslovnog procesa: tekua, rutinska digitalizacija,
kao dio dnevnog poslovnog procesa,
- projektna digitalizacija: osnov projekta je masovna digitalizacija starih
dokumenata.
Razloge za digitalizaciju treba brino ugraditi u poslovni nacrt, koji je
usmjeren ka poboljanju sposobnosti organizacije za obavljanje postavljenih zadataka.
U poslovnom nacrtu treba jasno predstaviti prednosti i oekivane radnje (aktivnosti)
ili trokovnu opravdanost. Poslovni nacrt mora biti realno nansijski vrednovan, a
trokovi odgovarajue postavljeni u projektni proraun.
Digitalizacija moe da ukljuuje obimne pripreme dokumenata i indeksiranje,
koji mogu predstavljati vei dio prorauna za digitalizaciju. Organizacije se zato ne
smiju zavoditi s milju, da je digitalizacija jeftina opcija, jer su nedovoljno razmatrani
tekui trokovi. Digitalizacija, koja se izvodi radi tednje prostora i trokova opreme
moe postati neopravdana, tim vie ako uzimamo u obzir trokove dolazeih migracija
dokumenata.
Dakle, plasman digitalizacije u poslovnom nacrtu (planu) bi trebao pratiti
poetna osnovna naela:
- Za kakve namjene e se upotrebljavati digitalizirani dokumenti?
- Kakav nivo kvaliteta medija je potreban za dostizanje ciljeva projekta?
- Ko sve mora, ili bi trebao, imati pristup digitalnim nosiocima i zapisima?
- Kakve uslove imate za izradu digitalnih dokumenata, koji e biti dostupni
vaim korisnicima?
- Ko je vlasnik autorskih prava nad dokumentima, koje ete digitalizirati?
- Kakve uslove imate za kratkorono i dugorono skladitenje digitaliziranih
dokumenata?
- Da li bi bilo vie ekonomino, da postupak digitalizacije uradi vanjski izvoa?
Pogledajmo ta o pripremama ovakvog zahvata kae slovensko zakonodavstvo.
Svaka osoba, koja e skladititi i uvati materijal (grau) u digitalnoj formi, mora
slijediti slijedee faze pripreme, odnosno organizacije ovakvog zahvata i uvanja:
- priprema na zahvat i uvanje (popis izvora grae, priprema studije opravdanosti,
priprema studije izvodljivosti, priprema analize riskiranja i mjera za njihovo
smanjenje);
- priprema i prijem unutarnjih pravila i poduzimanje mjera kod odstupanja u
skladu s unutranjim pravilima (unutranji nadzor);
- izmjene i dopune unutranjih pravila radi promjene vanosti propisa,
tehnolokog napretka, saznanja struke ili ako ustanovimo nedostatke pri
internom nadzoru.
5
5 lan 17. ZVDAGA
346
Mag. Nada IBEJ
Cjelokupnu digitalizaciju i postupak digitalizacije po ISO/TR 13028 treba
planirati, zahvatiti cjelokupno i dokumentovati. Projektna dokumentacija mora
sadravati:
- odreenje namjene: s jasno odreenim brojem uesnika, ciljeva, obima,
veliine i ogranienja projekta;
- izjava o prednostima: jasno odreene oekivane koristi od digitalizacije;
- izjava o namjeni i oekivanoj upotrebi digitaliziranih dokumenata zasnovanih
na sluajnom uzorku;
- izjava o potrebama korisnika i uincima: na primjer, kako upotrebljavati
digitalizirane dokumente, dostupnost i uticaj na korisnike;
- izjavu o prihvaenim tehnikim standardima: ukljuujui oblik, saimanje
podataka i metapodatke;
- oprema i sredstva za podrku digitalizacije;
- postupke za planiranje, nadzor i izvoenje digitalizacije, zakljuno s onima
koji se odvijaju prije, izmeu i nakon digitalizacije;
- postupke za nadzor kvaliteta;
- strategije za ukljuivanje digitaliziranih slika u tekue radne procese za
podrku poslovnim aktivnostima;
- strategije za tekue upravljanje digitaliziranih dokumenata i nedigitalnih
izvora zapisa do isteka roka uvanja;
- strategije za digitalizaciju upitnih vrsta dokumenata u skladu s pravnim
zahtjevima.
Tanije zahtjeve o pripremi donosi UVDAG, koji kae da svaka osoba, koja
zahvata ili uva dokumentarni materijal, grau u digitalnoj formi, mora pratiti faze
pripreme, odnosno faze organizacije samog zahvatanja i uvanja:
1. Priprema za zahvat i uvanje, podrazumijeva:
a) Prethodno istraivanje;
6
b) Analizu poslovnih aktivnosti (popis izvora grae, priprema studije
opravdanosti, priprema studije izvodljivosti) ;
7
c) Odreivanje uslova za skladitenje;
8
6 Prethodno istraivanje obuhvata zakljuke s obzirom na misiju organizacije, unutranje organizacije,
poslovnih i pravnih zahtjeva, te u bitstvo uticaja, odnosno podruja rizika za skladitenje dokumentarne
i arhivske grae. Prethodno istraivanje se priprema tako, da se odredi obim istraivanja, prikupe
informacije iz razliitih izvora (propisi, interni dokumenti, struna literatura, razgovori s odgovornim
osobama, itd.) nakon ega se odgovarajue dokumentiraju, te pripremi izvjetaj o rezultatima
prethodnog istraivanja. (lan 4. UVDAG-a).
7 Na osnovu ustanovljenih rezultata se obavlja analiza poslovnih aktivnosti, koja obuhvata popis
pojedinanih poslovnih aktivnosti, te potrebnih izvora dokumentarne grae. Kod analiza poslovnih
aktivnosti se u sluaju veeg obima grae, ili posebno vane grae ili na osnovu strunog uputstva
nadlenog arhiva pripremi, takoer, studija opravdanosti ili studija izvodljivosti elektronskog
pohranjivanja podataka. (lan 4. UVDAG-a).
8 Na osnovu rezultata prethodnog istraivanja i analize poslovnih aktivnosti odreuju se zahtjevi s
obzirom na realizaciju i uvanje dokumentarne i arhivske grae za dokumentovanje poslova organizacije
u skladu s vaeim propisima i poslovnim potrebama (odreivanje izvora, odreivanje i spisak zahtjeva,
347
d) Ocjena postojeih sistema (priprema analize riskiranja i mjera za njihovo
smanjivanje);
9
e) Planiranje skladitenja i uspostavljanje informacionog sistema za
skladitenje podataka.
10
2. Priprema i prihvatanje unutranjih pravila za taj poduhvat i skladitenje
grae u digitalnoj formi;
3. Uinak skladitenja, te praenje izvoenja unutarnjih pravila i poduzimanje
mjera kod odstupanja u skladu s unutranjim pravilima (unutranja kontrola);
4. Izmjene i dopune unutranjih pravila radi izmjene vaeih propisa ili internih
akata, tehnolokog napretka, saznanja struke ili pronalaenje manjkavosti
kod internog nadzora reorganizacije.
11
Kod svakog projekta, pa tako i kod digitalizacije pitanja prednosti i rizika
su meu najeim i osnovnim pitanjima opravdanosti izvoenja postavljenog
projekta. ISO/TR 13028 kao prednosti digitalizacije navodi slijedee potencijalne
koristi za organizacije:
- mogunost da vie osoba ima istovremeno pristup gradivu;
- mreni pristup, koji omoguava pristup sa razliitih lokacija u svakom
trenutku;
- vei angaman u poslovnim informacionim sistemima;
- sposobnost za prenos slike u strukturirano okruenje s im se olakava
radni postupak;
- eliminisanje hibridnih sistema (na papiru i u digitalnom obliku), koji mogu
izazvati zabunu kod korisnika, koji trebaju pristup ukupnom historijskom
materijalu;
ustanovljavanje usklaenosti planiranih rjeenja sa potrebama i postavljenim zahtjevima). (lan 4.
UVDAG-a).
9 Ocjena postojeih sistema mora obuhvatiti procjenu usklaenosti postojeih informacionih sistema
s odgovarajuim potrebama i zahtjevima za arhiviranje podataka. Ocjena se odredi tako, to se najprije
popiu postojei informacioni sistemi u organizaciji, a onda ocijeni, da li su i koliko ispunjeni zahtjevi i
potrebe, te pripremi pismena procjena ustanovljenih prednosti i manjkavosti postojeih sistema i naina
rada. Kod procjene veeg obima grae, u sluaju vane grae ili na osnovu strunog uputstva nadlenog
arhiva, uradi, takoer, analiza rizika i mjera za njegovo smanjenje. (lan 4. UVDAG-a).
10 Planiranje arhiviranja i uspostavljanja informacionog sistema za uvanje obuhvata odreivanje
mjera i aktivnosti, te potrebnih informacionih i drugih rjeenja, potrebnih za uklanjanje ustanovljenih
mana, te za obezbjeivanje usklaenosti s odreenim potrebama i zahtjevima u pogledu elektronskog
pohranjivanja podataka. Planiranje mora obuhvatiti pregled raspoloivih mjera i rjeenja, izbor
odgovarajuih uz analizu njihovih prednosti, mana, mogunosti, opasnosti u konkretnom sluaju,
te pripremu akcijskog plana i projektne dokumentacije za organizaciju elektronskog uvanja i
uspostavljanja informacionog sistema za uvanje (pravila u pogledu uvanja dokumentarne i arhivske
grae, bitna pravila, te popis postupaka i uloga odgovornih osoba, korisnike, poslovne i tehnoloke
zahtjeve informacionog sistema, za uvanje i upravljanje, nacrt osopsobljavanja, nacrt organizacionog
i tehnolokog podravanja neprekidnog poslovanja, plan uspostavljanja elektronskog uvanja i
skladitenja podataka, prelaska na novu organizaciju i novi informacioni sistem, te s tim povezane
mogue konverzije iz jednog oblika u drugi). (lan 4. UVDAG-a).
11 lan 3. UVDAG-a
348
Mag. Nada IBEJ
- mogunost za ponovnu upotrebu postojeih izvora koje inae ograniava
veliina formata, na primjer vrlo velike geografske karte, ili pohranjene na
mikrolmu, odnosno magnetnoj traci;
- upotreba klasiciranja i indeksiranja za preuzimanje dokumenata, a posebno
za hibridne datoteke;
- angaman u postojee organizacijsko ureenje obnavljanja dokumenata u
sluaju da se izgube ili u sigurnosno arhiviranje;
- obezbjeenje zatienog i sigurnog primjerka;
- mogunost za smanjenje zikog prostora za arhiviranje (skladitenje), koje
zauzima klasina graa;
- mogunost za poveavanje organizacijske produktivnosti.
Pored navedenih prednosti vrlo je vano denisati i rizike. ISO/TR 13028
pri izvoenju procesa digitalizacije navodi slijedee rizike:
- kratkorone nansijske utede u pogledu prostora mogu biti nitavne u
poreenju sa trokovima dugoronog arhiviranja i odravanja stalnog
pristupa digitalnim objekatima;
- tehnologije i tehniki standardi za ostvarenje digitalnih objekata, mogu bitno
uticati na ivotnu dob i mogunost ponovne upotrebe objekta u budunosti;
- zakoni i druge preporuke o odravanju i uvanju autentinosti i pouzdanosti
izvornika mogu ograniiti brojne mogunosti i funkcionalnosti, koje esto
nudi digitalizacija (npr. obrada slika, itd.);
- zabrana unitavanja nedigitalnog izvornika nakon to se zavri digitalizacija,
naime kada postoje osnovani razlozi za uvanje dokumenata u njihovom
nedigitalnom obliku, na primjer dokumenti vani za nacionalni ili lini
identitet, ili drugog drutvenog ili kulturnog znaaja;
- zabrana unitenja nedigitalnog izvornika nakon izvrene digitalizacije,
radi pravnih uzroka (sa zakonom, ili uvanje posebnih vrsta dokumenata
u izvornom obliku, ili uvanje nedigitalnih izvornika zajedno s njihovim
digitaliziranim ekvivalentima za odreeno vrijeme). ZVDAGA npr.
omoguava unitenje, ako je obavljena pretvorba izvorne dokumentarne
grae u dokumentarnu grau u digitalnom obliku ili na mikrolmu, koji
ispunjava jednake uslove upotrebljivosti kao izvorna dokumentarna graa,
a osigurano je uvanje u skladu s odredbama tog zakona u pogledu uvanja
dokumentarne grae u digitalnom obliku ili na mikrolmu, tada se izvorna
graa moe unititi, ako taj ili drugi zakon ne odreuje dragaije.
12
Izvornu dokumentarnu grau, za koju je propisan rok uvanja vie od 5
godina, a nema specikaciju arhivske grae, dozvoljeno je samo unititi, ako je bila
graa pretvorena u digitalnu formu za dugorono uvanje.
Nakon izvrenih svih postupaka provjere projekta i namjena organizacija
12 lan 13. ZVDAGA
349
bira odgovarajui nain digitalizacije, koji je potrebno dokumentovati i uvesti. Moe
se uzeti vie naina ili kombinacija vie naina digitalizacije. Prije digitalizacije
potrebno je razjasniti i uzeti u obzir mogua autorska prava treih lica, zakonske
zahtjeve o uvanju i skladitenju izvorne grae, kao i ogranienja kod dokumenata.
Neovisno koji nain digitalizacije je prihvaen moraju se uvaiti slijedei poslovi:
- izabrani nain digitalizacije treba dokumentovati;
- potrebno je vriti nadzor nad kvalitetom, neovisno koji nain digitalizacije
je izabran;
- potrebno je redovno provjeravati usklaenost i relevantnost izabranog
naina digitalizacije s pravnim zahtjevima i trokovnom ekasnou.
Vlastito izvoenje digitalizacije zahtjeva od organizacije (iako daje i
mogunost), da razvija i posjeduje svu potrebnu opremu i struno znanje, te
digitalizaciju ukljui u svoj sistem. Alternativa tome je, da organizacije s ugovorom
unajme trea lica za izvoenje digitalizacije. Ovdje je potrebno upozoriti na vrlo
precizne zahtjeve slovenskog zakonodavstva u pogledu ponuaa usluga sakupljanja
i uvanja podataka.
Vrlo je vano da se primi, dokumentuje i uvedu tehnike specikacije za
digitalizaciju. Glavno uputstvo kod spremanja tehnikih specikacija, je da se
obezbijedi itljivost i upotrebljivost digitaliziranih objekata. Meu mjerilima, koje
navodi ISO/TR 13028 su:
- Podrka najveem kvalitetu,
- Otvorena podrka kodnim standardima,
- Upotreba opte poznatih i vaeih formata,
- Neovisnost od hardverske i programske opreme i sl.
Osnova za prijem tehnikih specikacija i zahtjeva u Sloveniji je denisana
l. 12. UVDAGA, koji odreuje da postupak zahvata izvorne dokumentarne grae
u zikom obliku i konverzije u digitalni oblik mora omoguiti najmanje:
- evidentiranje i upravljanje svih jedinica dokumentarne grae bez obzira na
zikog nosioca, nain nastanka i druge karakteristike;
- primjernu klasikaciju zahvaene dokumentarne grae;
- pravilan zahvat i konverziju reprodukcije sadraja izabrane jedinice zike
dokumentarne grae u elektronski oblik, koji:
o obezbjeuje reprodukciju osnovnih sadraja izvorne grae s obzirom
na prirodu i namjenu pojedinanih jedinica izvorne grae;
o zahvata ili ostvaruje sve potrebne metapodatke (dodatni podaci,
koji potvruju istu autentinost obuhvaene grae, kao to ju je
imala izvorna graa, datum nastanka, podaci o postupku zahvata
i konverzije, podaci o hardverskoj i programskoj opremi, s kojom
je bila obavljena konverzija i zahvat, i sl.) te omoguava strogo
kontrolisano i dokumentovano dodavanje tih podataka;
350
Mag. Nada IBEJ
o posebno i jasno odvojeno od izvornih podataka uva i oznaava dodate
podatke (dodatni podaci za obezbjeenje autentinosti, metapodaci i
sl.), te sve vane napomene i podatke o postupku samog zahvata u
izvornoj grai;
o obezbjeuje upotrebljivost sadraja izvorne dokumentarne grae;
- automatsku i runu kontrolu pravilnosti zahvata i konverzija reprodukcije
sadraja i metapodataka;
- sigurnost i nepromjenljivost zahvaene i konverzirane dokumentarne grae
nakon pravilnog zahvata;
- mogunost zahvata, te kasnijih ispravki greaka kod zahvata, konverzije i
opravdanog dopunjavanja metapodataka samo od strane ovlatenih lica i sa
obezbjeenjem jasnog revizijskog traga takvih ispravki ili dopuna.
13
Digitalizacija i oprema za digitalizaciju omoguavaju jednostavno i uinkovito
poboljanje zahvaenih dokumenata. Svaka mogua tehnika izmjena mora uzimati u
obzir smjernice u pogledu poboljanja digitalnih postrojenja, upravljanja s napomenama,
kvaliteta slike i kvaliteta boja, nosilaca zapisa, upravljanja postupaka digitalizacije,
upravljanja s digitaliziranim dokumentima, po pitanju metapodataka, izvoenja kontrole
kvaliteta, strategija, sigurnosnih skladitenja, dugoronog uvanja i upravljanja.
Tehniko uputstvo nudi, takoer, skladitenje originalnih kopija,
14
digitaliziranih
dokumenata, koje je potrebno uvati odvojeno u sigurnom okruenju za skladitenje
bez mogunosti intervencije u samom dokumentu. Skladitenje i uvanje te vrste se
obino izvodi u skladu s najviim tehnikim specikacijama. Originalni izvodi su na
raspolaganju samo za stvaranje drugih kopija. Sve odluke o stvaranju originalnih izvoda
i kopija su ovisne od zahtjeva regionalnog zakonodavstva, gdje organizacija djeluje.
Skladitenje zahvaene dokumentarne grae razmatra ZVDAGA, koja odreuje
da sigurno skladitenje zahvaene dokumentarne grae u digitalnom obliku sve vrijeme
trajanja skladitenja mora omoguavati reprodukciju sadraja izvorne dokumentarne
grae, koja ispunjava slijedee uslove u istoj mjeri, kao to bi to bilo i izvrno gradivo:
- dostupnost, to znai uvanje od gubitka i stalnu garanciju pristupa iskljuivo
ovlatenim korisnicima za svo vrijeme skladitenja podataka;
- upotrebljivost, to znai mogunost i primjerenost reprodukcije za upotrebu
svo vrijeme skladitenja;
- autentinost, to znai dokazivost povezanosti reproduciranog sadraja sa
sadrajem izvorne grae, odnosno izvorom tog gradiva;
- cjelovitost, koja obuhvata nepromjenjivost i integritet, te ureenost reprodukcije
sadraja u pogledu sadraja izvornog gradiva.
15
13 Arhiv Republike Slovenije s jedinstvenim tehnolokim zahtjevima propisuje postupke zahvata,
konverzije, kontrole itd., te u kakvoj formi zapisa mora biti obavljena konverzija i koji metapodaci
moraju biti obavezno uahvaeni za pojedinane vrste dokumentarnog gradiva (lan 12. UVDAG-a).
14 Master copy
15 lan 27. ZVDAGA
351
Tehniko uputstvo donosi u dodacima brojne upitnike, koji sa svojim
dizajnom omoguavaju laku pripremu projekta digitalizacije i njenu izvedbu, kao
to je rjenik tehnikih uputstava, koji olakava razumijevanje odreenih parametara.
Uvaavanje toga uputstva i parametara za digitalizaciju je osnova za kvalitetan zahvat
dokumenata. S obzirom na injenicu, da se kod poslovnih postupaka digitalizira
uporedo, velika je vjerovatnoa, da je u digitalizaciju, takoer, zahvaena graa koja
ima osobine arhivskog gradiva i kao takva e biti u nekom nadlenom arhivu. Za
nas je, takoer, vano da moemo pored izvornih dokumenata preuzeti i njihovu
verziju koja je napravljena u skladu sa standardima i zahtjevima zakonodavstva, te
je u arhivu instaliramo u postojee skladite.
Za arhive je tehniko uputstvo vano kod pripreme uputstava strunjacima
za izvedbu odgovarajue digitalizacije. U sluaju pravilno izvedenog zahvata,
samim preuzimanjem smanjuje se potreba za digitalizacijom preuzetih izvornika
u arhivima, dostupnost grae se iri na zainteresiranu javnost (pri uvaavanju
zakonskih ogranienja pristupa).
Za organizacije i stvaraoce grae dobrodolo je uputstvo, koje omoguava
izvoenje pravilne digitalizacije. Pri poreenju odredbi slovenskog zakonodavstva
s tehnikim uputstvom vidljivo je da je slovensko zakonodavstvo postavilo pravilne
platforme i zahtjeve da moe predstavljeno uputstvo uvaavati kao dopunsko ili
preporuku naem uputstvu.
Za dodatne tehnike smjernice na raspolaganju su takoer, i slijedei
standardi:
- ISO 12641:1997, Graphic technology Prepress digital data exchange.
Colour targets for input scanner calibration.
- ISO 12653-:2000, Electronic imaging Test targets for the black and white
scanning of ofce documents, Part 1 Characteristics.
- ISO 12653-2:2000, Electronic imaging Test targets for black and white
scanning of ofce documents, Part 2: Methods of use.
- ISO/IEC 15444-1:2004, Information technology JPEG 2000 image coding
system Part 1: Core coding system [using lossy compression].
- ISO/TR 15801:2009, Electronic imaging Information stored electronically
Recommendations for trustworthiness and reliability.
Drugo pitanje je ta je danas klasini izvornik. Naime, veina gradiva
nastaje kao produkt rada s raunarom, iji proizvod se odtampa, potpie i opeati.
Dakle postaje hibridni dokument, koji bi s odgovarajuim elektronskim potpisom i
peatom vaio kao e-dokument.
Pitanje je, ili izazov za budunost, koliko vremena i zato jo preuzimati
hibridne dokumente ili njihovu digitaliziranu verziju, kada bi bio zahtjev u
uputstvima, za e-potpis i e-peet kao obaveza za sve stvaraoce (javnopravna lica
ustanove po zakonu).
352
Mag. Nada IBEJ
Zakljuak
ISO/TR 13028:2010 odreuje smjernice za stvaranje i odravanje digitaliziranih
dokumenata (zahvat izvornih dokumenata na papiru ili drugom nedigitalnom izvoru
zapisa); odreuje smjernice najbolje prakse za digitalizaciju, s kojom se garantira
vjerodostojnost i pouzdanost dokumenta; te uvaava sistem odlaganja izvornih
dokumenata kod postupka digitalizacije; odreuje smjernice najbolje prakse, s kojom se
obezbjeuje vjerodostojnost digitaliziranih dokumenata radi pravne vanosti i dokazne
teine dokumenata; odreuje smjernice najbolje prakse, s kojom se obezbjeuje
dostupnost digitaliziranih dokumenata, dokle je to potrebno; odreuje strategije za
pomo kod formiranja digitaliziranih dokumenata odgovarajuih za dugotrajno uvanje;
odreuje smjernice najbolje prakse za upravljanje s izvorima za digitalizaciju.
Ovo tehniko uputstvo je odgovarajue za upotrebu kod oblikovanja i izvoenja
odgovarajue digitalizacije kod svih organizacija, koji se prihvataju s namjenom
upravljanja dokumentima, kako je predstavljeno u ISO 15489-1:2001 i ISO/TR
15801:2009.
Ovo tehniko uputstvo se ne upotrebljava za: zahvatanje i upravljanje
dokumenata nastalih u digitalnom okruenju, tehnike specikacije za digitalni
obuhvat dokumenata, postupke odluivanja o moguem razvrstavanju dokumenata,
tehniku dokumentaciju o dugoronom uvanju digitalnih dokumenata, digitalizaciju u
postojeim arhivskim ustanovama s namjenom zatite gradiva.
Summary
ISO/TR 13028:2010 sets guidelines for the creation and maintenance of
digitized documents (treatment of original documents on paper or other non-digital
source records) and denes best practice guidelines for digitization, with which we
guarantee the authenticity and reliability of documents, and disposal system takes into
account source documents by digitization process; to determine best practice guidelines,
with which it provides credibility to digitized documents for the legal relevance and
probative weight of documents; denes best practice guidelines, with which it provides
access to digitized documents, as long as necessary, identify strategies to help with the
formation of appropriate documents digitized for preservation ; denes best practice
guidelines for manageing sources for digitization.
This technical guide is appropriate for use in design and execution of appropriate
digitization of all organizations, which is accepted with the purpose of managing the
documents as presented in ISO 15489-1:2001 and ISO / TR 15801:2009.
This technical guidance is not used for: capturing and managing documents
created in a digital environment, the technical specications for digital capture of
documents, procedures for deciding on the possible classication of documents,
technical documentation of long-term preservation of digital documents, digitization of
existing archival institutions with the purpose of protection material.
353
Nina GOSTENNIK
UPOTREBA MREE 2.0 U ARHIVSKIM INSTITUCIJAMA
PRIMJER POKRAJINSKOG ARHIVA MARIBOR
Abstrakt: Autorica predstavlja mreu 2.0 i aplikacije, koje se zasnivaju na
mrei Web saradnji i razmjeni informacija meu korisnicima. Predstavlja, takoer,
mogunosti upotrebe tih tehnologija u arhivskim ustanovama te njihove prednosti
i mane u pogledu upotrebe. Predstavljen je primjer upotrebe aplikacija mree 2.0
(Facebook i Twitter) u Pokrajinskom arhivu Maribor, te mogunosti, koje mrea 2.0
jo nudi.
Kljune rijei: Mrea 2.0, Facebook, Twitter, arhivi i mrea 2.0, mrena
saradnja, Pokrajinski arhiv Maribor.

Uvod
Danas ivot bez internetske mree skoro da ne moemo vie ni zamisliti.
Mnogima je to izvor traenja informacija, te nain komunikacije. Zato se ini sasvim
normalno i potrebno da se na mrei predstavljaju i arhivske institucije, koje su na taj
nain dostine mnogim ljudima. U poetku su arhivi na mrei (internetska mrea,
internet) bili prisutni sa svojim mrenim stranicama, na kojima su korisnici mogli
nai sve potrebne informacije o ustanovi, te njenom djelovanju. Vrijeme i razvoj su
donijeli novi nain predstavljanja i komunikacije, koje je danas potrebno pratiti u
arhivskim ustanovama.
Mrea 2.0
Mrea 2.0 danas korisnicima omoguava interakciju i uestvovanje, dok
je mrea 1.0 predstavljala uglavnom jednosmjerne mrene stranice sa objavljenim
sadrajem. Mali broj autora je stvarao pojedinane strane za veliki broj korisnika,
sadraj je bio statian. Danas su takve mrene stranice vrlo malo posjeene. Njihova
namjena je bila predstaviti informacije i na korisnika ostaviti dojam. Zato je grako
oblikovanje na tim stranicama bilo vrlo vano.
1
Namjena mree 2.0 je upotrijebiti
Internet kao platformu, te uestvovanje korisnika kod dopunjavanja postojeih i
oblikovanju novih sadraja. Informacije imaju u mrei 2.0 slobodan put, isti podatak
moe biti istovremeno na vie razliitih mrenih mjesta. Mrea 2.0 je najpovezanija
sa mrenim aplikacijama koje podravaju rairenu upotrebljivost, razmjenu
1 http://www.mavsar.si/wp-content/uploads/2011/02/Prihaja_splet_2-0_mitjamavsar_2005.pdf (19.6.2012.)
354
Nina GOSTENNIK
informacija i saradnju na svjetskoj mrei.
2
Dostine su skoro na svakom koraku uz
pomo raunara ili mobilnih aparata.
Znaaj mree 2.0:
mrea kao platforma,
otvorenost, otvorena arhitektura, otvoreni standardi, otvoreni kodovi,
otvoreni sadraj,
dijeljenje ljudi i organizacije dijele sadraje, korisnici izmjenjuju miljenja,
eksplozija naina povezivanja ljudi se povezuju preko drutvenih mrea,
bloga, wikija, Flickr grupa itd.

Slika 1: Razlika izmeu mree 1.0 i 2.0
3
2 http://sl.wikipedia.org/wiki/Splet_2.0 (19.6.2012.)
3 http://www.sizlopedia.com/2007/08/18/web-10-vs-web-20-the-visual-difference/
Upotreba mree 2.0 u arhivskim institucijama - primjer Pokrajinskog arhiva Maribor
355
Najtipinije aplikacije mree 2.0 su slijedee
4
:
blogovi: esto se opisuju kao mreni dnevnici koje korisnici auriraju.
Pojedinci ili grupe piu za mrenu publiku. Takvi zapisi su sadajno vrlo
razliiti: lini, korporativni, anrovski itd., Najomiljenije su platforme:
Wordpress (www.wordpress.com), Blogger (www.blogger.com) itd. Na mrei
nalazimo nekoliko blogova, iji autori se bave s arhivskom problematikom.
5

mikroblogovi: usluga koja korisnicima omoguava pisanje kratkih poruka,
objavljivanje slika, povezivanje, video snimaka i drugih digitalnih sadraja.
Rije je o kombinaciji bloga i socijalne mree. Najpoznatiji u tom podruju je
Twitter (http://twitter.com), koji je sa radom poeo 2006. godine.
Wikiji: to su otvorene mrene stranice, gdje svako moe objaviti sadraj,
promijeniti stranicu, ili promijeniti sadraj nekog drugog korisnika. Stranice
su meusobno povezane s hipervezama u tekstu, koje omoguavaju prelaz
na srodne stranice. Najpoznatiji primjer je Wikipedija, Wiki stranica, koja
nabraja arhivske institucije, koje implementiraju mreu 2.0 tehnologije. Kao
npr: http://archives2point0.wetpaint.com/.
socijalne mree: omoguavaju formiranje prola pojedinaca i institucija, koje
objavljuju novosti, dogaaje, slike, video snimke itd. Treutno je najpopulaniji
Facebook, a poznajemo jo nekoliko drugih (hii5, myspace, netlog...)
oznaavanje: rije je o oznaavanju ili razvrstavanju mrene stranice s meta
oznakom. Korisnik pojedinane postove oznai sa oznakama, kljunim
rijeima, koje opisuju njegov sadraj i omoguavaju lake traenje.
RSS naruivanje: sa posebnom programskom opremom je korisniku
omogueno, da je odmah obavijeten o najnovijem sadraju izvora na koji je
naruen, bez da bi uope posjetio mrenu stranicu izvora.
multimedijske zajednice: omoguavaju skladitenje i razmjenu
multimedijskih sadraja. Primjeri takvih zajednica su youtube za video, ickr
za fotograje i iTunes za zvuk.
Arhivi i mrea 2.0
Vrijeme kontrole je zavreno: moete ostati u skrovitu ili pokuati
uestvovati. I ne sudjelovanje je kriminal (Ed Diworth, Wired Magazie).
6
S obzirom na to da mrea postaje sve vei sastavni dio ivota, implementacija
tehnologija mree 2.0 u arhivima je neophodna. Istraivanja pokazuju da 66 %
odraslih Amerikanaca koristi drutvene mree, kao to su Facebook, Twitter, Myspace
ili LinkedIn. Veina ih upotrebljava za povezivanje s prijateljima i porodicom. Onih
koji se s drugima povezuju radi istog interesa ili hobija je manje (16-18 %) i oni su
4 Upravo tamo.
5 http ://www. archivesnext. com/, http: //archivesopen. blogspot. com/
http ://cunninghamabovetherim. blogspot. com/
6 http://www.oclc.org/nextspace/007/1.htm (20.6.2012).
356
Nina GOSTENNIK
stariji.
7
Vie od tri etvrtine slovenskih mrenih korisnika je izmeu 10 i 75 godine
starosti, prema podacima MOSS (Mjerenje posjeenih mrenih stranica), na mreu
izlazi dnevno ili vie puta dnevno. Pri emu je najvei dio (93 %) svakodnevnih
korisnika mree u starosnoj grupi izmeu 15 i 24 godine. Prate ih pojedinci izmeu 25
i 34 godine, gdje uee korisnika, koji svakodnevno koriste mreu dostie 89,6 %.
8
ta moe tehnologija mree 2.0 ponuditi arhivskim institucijama u 2009. godini,
u svom predstavljanju rekla je Kiara King: Nude veu dostupnost tj. osvjeivanje
o arhivskim fondovima i zbirkama, razliite take pristupa, vie razliitih tipova
korisnika, poboljanje odnosa i povezivanja u arhivskoj struci, dodatne informacije o
fondovima i zbirkama, te nove dinamine naine povezivanja i ukljuivanja u drutvo.
Arhivi uvaju mnoge sadraje s kojima ljudi dolaze u dodir, te odatle dunost da se
ukljuuju i da dijele svoja saznanja.
9
U sklopu projekta RIS (Raba Interneta Sloveniji Upotreba interneta u
Sloveniji) bilo je obavljeno istraivanje o upotrebi socijalnih mrea u Sloveniji.
Rezultati istraivanja pokazuju, da 60 % ispitanika ima kreiran bar jedan prol na
nekoj od brojnih drutvenih mrea. Meu ispitanicima preovladavaju mlai, prije svega
starosne dobi izmeu 16 i 25 godina (75 %). S obzirom na status, izrazito odstupaju
kolarci (djeca, uenici, aci i studenti).
10
U Sloveniji su kulturne institucije na mrei prisutne u velikom broju.
Meu njima skoro da nema institucije, koja nema svoju mrenu stranicu. Tako da
svi slovenski arhivi imaju svoje mrene stranice, koje ee ili rjee aktualiziraju i
dopunjavaju. Takoer, mnogo je kulturnih institucija, koje istovremno sa svojim
korisnicima i komuniciraju preko drutvenih mrea. Upotreba tehnologija mree
2.0 od strane kulturnih ustanova se poveava. Tako na socijalnoj mrei Facebooke
nalazimo slovenske muzeje, biblioteke, galerije, kao i arhive.
Kao prvi meu slovenskim arhivima svoju mrenu stranicu je pokrenuo
Pokrajinski arhiv Koper, a pratili su ga Nadbiskupski arhiv Maribor, Historijski arhiv
Celje, zadnji je bio Pokrajinski arhiv Maribor. Sva etiri su svoje stranice otvorili 2011.
godine.
Tehnologije mree 2.0 su, kako je ve spomenuto, donijele nove oblike
komunikacije, nove mogunosti u pogledu promocije institucija, te omoguile nove
naine predstavljanja naslijea, koje arhivi uvaju. Korisnici mree postaju sve
zahtjevniji, ele brz i jednostavan pristup informacijama, te elektronskim sadrajima.
Danas je skoro nevjerovato nemati svoju mrenu stranicu, jer u tom sluaju se
korisnici pitaju da li neka institucija uope i postoji. Isto, takoer vai i za prisutnost
na Facebooku, Twitteru i drugdje.
U poetku su u mariborskom arhivu postojale odreene dileme u pogledu
mree 2.0. Vjerovatno su bile ope prirode, dakle nepoznavanje mree 2.0 i njenog
djelovanja, njena neuredna priroda, te neprepoznavanje dodatne vrijednosti, koja bi
7 http://www.ris.org/uploadi/editor/1323256597WhyAmericansUseSocialMedia.pdf (20.6.2012).
8 http://www.moss-soz.si/si/novice/9156/detail.html (20.6.2012).
9 http://www.slideshare.net/araik/web-20-and-archives (20.6.2012).
10 http://www.ris.org/db/13/12076/RIS%20poro%C4%8Dila/Socialna_omrezja_2011/?&p1=276&p2
=285&p3=18 (20.6.2012).
357
opravdala raspored ovjekovih izvora i rada za njegovu implementaciju. Svakako
(jo uvijek) postoje sumnje u pogledu mogunosti anonimnih korisnika, koji bi
neprikladno ili zlonamjerno komunicirali sa drugim ili ak podsticali nestrpljenje.
11

Upravo odravanje, takvih strana zahtijeva odreeno vrijeme i trud.
12

Slika 2: Mrena stranica Pokrajinskog arhiva Maribor
Mnogo vie je injenica koje podravaju upotrebu mree 2.0. Meu
njima su npr. poveana prepoznatljivost arhiva, razliit pristup do zbirki, dodatne
informacije o zbirkama, prepoznavanje korisnika kao izvora informacija, vea
mogunost iznalaenja brzih rjeenja za korisnike, poboljana komunikacija arhiva
s korisnicima itd. Faktor koji moda, takoer, utie na laku odluku institucija u
pogledu mree 2.0 je injenica da mreu (uspjeno) koriste i druge institucije.
13
U
Sloveniji su to npr. Narodna i univerzitetska biblioteka, Narodni muzej Slovenije,
11 Za tu namjenu PAM u vrijeme pisanja toga doprinosa priprema politiku komentarisanja.
12 http://www.slideshare.net/icaruseu/archives-in-web-20 (20. 6. 2012).
13 http://www.slideshare.net/icaruseu/archives-in-web-20 (20. 6. 2012).
358
Nina GOSTENNIK
Pokrajinski muzej Maribor, Slovenski kolski muzej itd. Svoje Facebook stranice
ima veliki broj slovenskih biblioteka i muzeja, kao i tri od sedam dravnih arhiva.
Pokrajinski arhiv Maribor i Facebook
J edan od problema Arhiva u Mariboru (kao i ostalih slovenskih arhiva) je
njegova neprepoznatljvost u okruenju gdje djeluje. Ljudi Arhiv esto zamjenjuju
za muzej, kako sadrajno, tako i lokacijski. Pokrajinski arhiv Maribor je prije
pojavljivanja na Facebooku i Twitteru svoje posjetioce obavjetavao preko lokalnih
medija, koji, takoer, nisu uvijek objavljivali novosti i dogaaje koje Arhiv prireuje.
Tako su odreene zanimljive izlobe, predstave i druge djelatnosti esto dospjele
samo do aice ljudi, koje Arhiv ima u svojoj bazi i alje im pozive. Sve novosti
o dogaajima u PAM isti je obavljao na svojoj mrenoj stranici (www.pokarh-mb.
si), gdje je mogunost nalaenja i svih ostalih detalja u vezi sa arhivom, njegovom
misijom, djelatnostima i ostalim.

Slika 3: Facebook stranica Pokrajinskog arhiva Maribor (02.07.2012.)
359
Mrena strana Pokrajinskog arhiva Maribor je postavljena statino, s
namjenom obavjetavanja i uvanja informacija. U koliko korisnici ele saznati vie
od toga moraju pozvati ili poslati e-potu.
Mnogi arhivi koriste Facebook, meu njima da spomenem dravne arhive
SAD, Velike Britanije i Australije, u srednjoj Evropi na primer Dravni arhiv Austrije
(Osterreichsches Stattsarchiv), Hrvatski dravni arhiv, Slovaki narodni arhiv, Poljski
dravni arhiv itd. Svoje stranice, prole ili grupe imaju takoer, razna arhivska
udruenja, meu njima, kao jedno od najvanijih ICA International Council on
Archives (Meunarodni arhivski odbor), Icarus i Monasterium. Broj oboavalaca ili
prijatelja ide negdje na tisue, to pokazuje veliko zanimanje javnosti.
14
Pokrajinski arhiv Maribor je svoju Facebook stranicu objavio 08. avgusta
2011. godine. Odluka je bila prihvaena s namjerom uspostavljanja komunikacije s
korisnicima, predstavljanja arhivskih fondova i zbirki, te poveanja prepoznatljivosti
arhiva u zajednici gdje djeluje.
Slika 4: Prol Pokrajinskog arhiva Maribor (02.07.2012.)
14 J oachim Kemper, Zwischen Facebook, Twitter und blogs. Neue arbeitsformen fr archive und
archivale - ein kleines web 2.0 - konzept fr das Stadtarchiv Speyer, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja 2011, str. 437.
360
Nina GOSTENNIK
Na poetku upotrebe, bila je prvo stvorena Facebook stranica, kojom je
upravljao neko od zaposlenih u Arhivu sa svoje line prolne stranice na Facebooku.
Radi razgranienja line i slubene aktivnosti, kasnije je bila otvorena jo prolna
stranica za Pokrajinski arhiv Maribor, koji od tada upravlja s objema stranicama.
Trenutno Facebook stranicu Pokrajinskog arhiva Maribor prati 241 korisnik, s
prolnom stranom povezano je 777 korisnika. Obje grupe ine pojedinci i ustanove.
Postavlja se pitanje zato koristimo dvije stranice i u emu se razlikuju. Rije je
u stvari o tome da je u poetku broj prijatelja Pokrajinskog arhiva Maribor brzo
rastao, a broj oboavalaca je na stranici poeo rasti tek kasnije. Sadraj je na obje
mrene stranice isti, tj. u zadnje vrijeme je objavljen na stranici PAM, posle ega
se na prolnoj stranici naprave linkovi na strane. S obzirom da PAM ima toliki broj
prijatelja, prolnu stranicu jo uvijek odravamo.
Pokrajinski arhiv Maribor stranicu upotrebljava tek deset mjeseci, zato
smo jo u fazi testiranja svih mogunosti koje nudi. Kao to je ve reeno, namjena
je poveati prisutnost i prepoznatljivost Arhiva u drutvu, te osvijestiti i upoznati
javnost o postojanju, djelovanju i namjeni arhivske institucije i arhivske grae koju
skladiti i uva.
Poto je mnogo korisnika, stranih dravljanja, koji prate kako stranicu, tako
i prol Pokrajinskog arhiva Maribor, to potvruje veliki broj objava na engleskom
jeziku.
Pokrajinski arhiv Maribor na svojoj Facebook stranici objavljuje prije svega
djelie iz svojih fondova i zbirki, meu kojima preovladava fotografsko gradivo.
Objavljene su, takoer, najave, te pozivi na dogaaje koje Arhiv prireuje, izvjetaji
s tih dogaaja, kao i fotograje.
Meu fotograjama se tako istie album Fotograje na zidu, gdje se nalaze
razni pozivi na otvorenja izlobi, dnevne zanimljivosti, itd. Albumi se neprestano
nadopunjavaju. Najoobimniji album je Maribor u prolosti / Maribor in the past/
gdje se nalaze fotograje Maribora, koji se tako redovno dopunjava. Meu albumima
nalaze se, takoer, npr. album Meunarodni arhivski logor/International archival
camp, Meunarodni arhivski dan 2012. u PAM / Internationa archives day 2012. in
Maribor, albumi fotograja s otvorenja izlobi itd.
361
Slika 5: Albumi Pokrajinskog arhiva Maribor
Otvorenje izlobi, prezentacije knjiga i ostalih dogaaja, koje organizuje
PAM, objavljuju se, takoer, zajedno sa prezentacijama dogaaja i pozivom
korisnicima da se pridrue menifestaciji.
Slika 6: Primjer objave dogaaja
362
Nina GOSTENNIK
Na kraju da predstavim jo strukturu korisnika, koji su lajkovali Facebook
stranicu Pokrajinskog arhiva Maribor.
Najvie korisnika spada u starosnu grupu izmeu 25 i 34 godine starosti, dok
je razlika meu mukim i enskim korisnicima vrlo mala i mijenja se iz sedmice u
sedmicu (50 % ena i 50 % mukaraca). Veina korisnika stranice dolazi iz Slovenije,
zatim iz Austrije, Njemake, Srbije, Belgije, Slovake i panije. Preovladavaju
korisnici iz Maribora, ali elimo krug posjetilaca, takoer, proiriti na ostale
slovenske gradove, prije svega, one koje svojom nadlenou Arhiv pokriva.
Slika 7: Statistika FB na stranici od 17. aprila do 01. jula 2012.
S posjetom Facebook stranici Pokrajinskog arhiva Maribor za sada moemo
biti zadovoljni. Gornji prikaz pokazuje posjete stranici u periodu od 17. aprila do 01.
jula 2012. godine. Tamnija linija povezuje take s brojem pregleda u pojedinanom
danu, a svjetlija pokazuje broj jednokratnih posjetilaca, koji su na odreeni dan
posjetili stranicu. Primjeujemo da odreene objave privlae vie ljudi, ali ipak
emo detaljnu analizu napraviti nakon bar godinu dana djelovanja stranice.
Pokrajinski arhiv Maribor i Twitter
15
Pokrajinski arhiv Maribor svoje prisustvo na mrei poveava, takoer, s
upotrebom Twittera. Twitter je sa radom poeo 2006. godine, a danas ga upotrebljava
vie od 500 miliona aktivnih korisnika, koji ostvaruju vie od 340 miliona twitova
15 Twitter: http://twitter.com.
363
svaki dan.
16
U Sloveniji Twitter koristi skoro 20.000 korisnika,
17
meu kojima
nalazimo neke kulturne institucije, npr. Slovenski etnografski muzej, ZRC SAZU,
Narodni muzej Slovenije, Tehniki muzej; meu bibliotekama nekoliko mjesnih
biblioteka (Tolmin, Breice, Novo Mesto, Koper), te Mjesna knjinica Ljubljana itd.
Twitter, takoer, koristi Vlada Republike Slovenije, te nekoliko politiara.

Slika 8: Twitter stranica Pokrajinskog arhiva Maribor
Pokrajinski arhiv Maribor je na Twitteru prisutan od januara 2012. godine.
Trenutno
18
je na njemu postavljeno 126 objava, koje najavljuju dogaaje, prikazuju
zanimljivosti iz svakodnevnih dogaanja, te posreduje objavama drugih institucija
ili pojedinaca. Pokrajinski arhiv Maribor prati 111 korisnika, dok 61 korisnik prati
njegove objave.
16 http://en.wikipedia.org/wiki/Twitter (3. 7. 2012).
17 http://sitweet.com/ (3. 7. 2012).
18 Stanje 3. jula 2012.
364
Nina GOSTENNIK
Druge aplikacije Web 2.0 upotreba u arhivu
Pored mrenih stranica kao to su Facebook i Twitter na mrei je dostupno
jo mnogo slinih stranica, koje je mogue upotrijebiti za bolje predstavljanje arhiva
i komunikaciju s korisnicima.
Za primjer u pokazati mrenu prezentaciju Gradskog arhiva Speyer. Pored
prisutnosti na Facebooku i Twitteru objavljuju, takoer, i fotograje na mrenoj
stranici Flickr.
19
Flickr je stranica za objavljivanje slika i video snimaka, te mrena
zajednica. Godine 2011., stranica je imala 51 milion registrovanih korisnika i 80
miliona jednokratnih posjetilaca.
20
Upotrebljava je, takoer, puno stranih arhiva.
Pokrajinski arhiv Maribor, ima naime otvoren raun, koji za sada jo ne upotrebljeva
aktivno.
Gradski arhiv Speyer koristi, takoer, mrenu stranicu Slidshare.
21

Slideshare je stranica za objavljivanje, predstavljanje Power Point, PDF, Keynote,
ili OpenOfce sadraja, gdje korisnici imaju mogunost gledanja predstavljanja,
komentiranja, ocjenjivanja i dijeljenja. Strana ima 16 miliona registrovanih
korisnika i 58 miliona jednokratnih posjetilaca mjeseno.
22
U konkretnom sluaju,
Gradski arhiv Seyer na stranici Slidshare objavljuje power point predstavljanje iz
raznih predavanja i predstavljanja na konferencijama i simpozijima. Trenutno ima
objavljenih 35 predstavljanja.
Zakljuak
S obzirom na mogunosti, koje su nam na raspolaganju, bilo bi besmisleno
ne iskoristiti mo mree i interakcije, koja moe preko nje da se odvija. Konano
korisnici interneta mogu arhivima pomoi, npr. kod prepoznavanja osoba i krajeva
ili neidentikovanih fotograja. Prije svega, rije je o obliku predstavljanja gdje se
ustanova korisnicima predstavlja na dostupan nain. Mnogi se na taj nain prvi puta
susreu s arhivom i arhivskom graom, koju arhivi uvaju. Mrea nudi ogromne
mogunosti za bolje predstavljanje arhiva i bolju komunikaciju s korisnicima.
Mnogi arhivi te mogunosti ve koriste u velikoj mjeri, neki se sa novim izazovima
tek bore.
elja Pokrajinskog arhiva Maribor je bila, da preko aplikacija Facebook i
Twitter kod korisnika podigne svijest o vanosti uvanja pisanog kulturnog naslijea,
obavjetava ih o svojoj djelatnosti i znaaju Arhiva.
19 http://www.ickr.com/photos/stadtarchiv_speyer/ (3. 7. 2012).
20 http://en.wikipedia.org/wiki/Flickr (3. 7. 2012).
21 http://www.slideshare.net/StadtASpeyer (3. 7. 2012).
22 http://en.wikipedia.org/wiki/SlideShare (3. 7. 2012).
365
Summary
The era of control is over: You can either stay in the bunker, or you can try to
participate. And to not participate is criminal. (Ed Dilworth, Wired Magazine)
The internet has become a vital part of many peoples lives. For most, it
is the rst source of information and a means of communication. Therefore, it is
essential that archival institutions participate as much as possible. In Slovenia the
use of web 2.0 applications in archives begun in 2011 and is obviously still in its
test phase. Of nine archival institutions (state and church), four have begun using
Facebook and only one has a Twitter account. None of Slovenian archives use any
other web 2.0 applications, such as blogs, wikis or RSS feeds. The situation abroad
is very different. As the use of web 2.0 in Slovenia is basically limited to social
networking and Twitter, we can nd many wikis, blog and photo, video sharing
pages where archives actively participate.
The Regional Archives Maribor has decided to start a Facebook page and
open a Twitter account rstly for the reason of gaining bigger recognition in the
area where it functions. The problem of our archives recognition in the community
has always been big. The archives is constantly mistaken for the regional museum
in function as in location. Therefore, it was our wish to be more present in the
community. We organize professional meetings, exhibitions, book presentations and
several other events, which do not reach any more people that those in our database.
Through Facebook and Twitter and with building a net of friends, likes and followers
we have a chance to reach more people, to offer them an inside into the archives, our
work, holdings and promote the importance of protecting written cultural heritage.

367
Dr. sc. Draen KUEN
Dravni arhiv u Osijeku
VANOST INTELEKTUALNE ZATITE INTEGRITETA
ARHIVSKOG FONDA KOD IMATELJA KOJI SU U FAZI
STATUSNIH PROMJENA
Abstrakt: Promjene u djelovanju, nadlenostima i funkcijama stvaratelja
ili imatelja koji su u statusnim promjenama mogu uvjetovati i djelominu migraciju
arhivskoga gradiva jednoga stvaratelja izmeu vie novih imatelja. Stoga se upravo
u fazi statusnih promjena osjea naglaena potreba za voenjem trajne intelektualne
zatite cjeline arhivskoga fonda u nastajanju, odnosno izvan arhiva. U tome smislu
je neophodna sinergija stvaratelja, imatelja i nadlene arhivske slube zatite
gradiva izvan arhiva. Ta se sinergija postie izmjenom tonih informacija i davanjem
nedvojbenih smjernica u pogledu intelektualne zatite arhivskog fonda i njegova
integriteta kao temelja kvalitetne akvizicijske politike arhiva.
Kljune rijei: Arhivski fond, integritet fonda, intelektualna zatita,
stvaratelji, imatelji, akvizicijska politika.
Statusne promjene i arhivsko gradivo
Suvremene okolnosti drutvenog okruenja u tranzicijskim zemljama
svakodnevno izazivaju nove statusne promjene pojedinih pravnih subjekata. One
su podjednako este kod razliitih tijela dravne, podrune i lokalne uprave ili
samouprave, kod razliitih javnih ustanova u podruju kulture, kolstva i drugog
drutvenog djelovanja, kao i kod razliitih gospodarskih subjekata javnog i privatnog
sektora. Te injenice su i glavni razlog za trajno prisutne teme slinoga sadraja u
mnogim radovima koji su objavljivani u zbornicima ovog skupa od 1998. godine do
danas.
1
Apstraktni pojam statusnih promjena spretno objedinjuje konkretne promjene
koje se uglavnom manifestiraju u sljedeim komponentama identiteta i djelovanja
pojedinog subjekta: pravni status, nain i uvjeti djelovanja, stvarna nadlenost,
teritorijalna nadlenost, promjene pojedinih funkcija ili promjena temeljne funkcije
stvaratelja i drugo. Za arhivsku struku i za organiziranu arhivsku slubu, u okviru
svih relevantnih komponenata kljunu ulogu imaju komponente funkcija stvaranja i
uvanja arhivskoga gradiva. Te su funkcije, meutim, trajno i neodvojivo povezane
sa svim ostalim komponentama identiteta i djelovanja pojedinog subjekta. Naime,
svaka promjena bilo koje komponente identiteta i djelovanja istovremeno se
1 Usp. Arhivska praksa br. 1-14. http://www.arhivtk.com.ba/praksa.html (29.7.2012.)
368
Dr. sc. Draen KUEN
manifestira i na arhivsko gradivo, na njegov oblik stvaranja, oznaavanja, odlaganja,
uvanja, odabiranja i izluivanja, eventualnog dijeljenja (migracije), kao i mogue
budue primopredaje arhivskoga gradiva.
2

Stoga se teorijski moe utemeljeno obrazloiti, a u praksi je to posve jasno i
vidljivo, da statusne promjene pojedinih subjekata bitno utjeu na arhivsko gradivo
koje kod njih nastaje ili se kod njih uva. S jedne strane, one bitno utjeu na stvaranje
arhivskoga gradiva, njegov oblik, ulogu i znaenje kod samoga stvaratelja. S druge
strane, one mogu uvjetovati i djelominu migraciju arhivskoga gradiva jednoga
stvaratelja izmeu vie novih imatelja.
Primjer iz prakse Dravnog arhiva u Osijeku
Prikladan primjer koji u ovom radu moe ilustrirati predmetni problem
je primjer arhivskoga gradiva koje je nastajalo i uvalo se u okviru razliitih
institucionalnih sustava koji su se bavili vodnim gospodarstvom u Hrvatskoj
unazad vie od stotinu godina. Taj je sustav i unazad dvadesetak godina doivio
viekratne statusne promjene koje su utjecale na njegove osnovne i izvedene
funkcije, na njihovu raspodjelu u okviru vie novih subjekata razliitog pravnog
statusa te razliite stvarne i teritorijalne nadlenosti. Istovremeno, sve je to utjecalo,
kako na stvaranje gradiva novih stvaratelja, tako i na stanje, ouvanje, evidentiranje
i migriranje arhivskoga gradiva ranijih stvaratelja izmeu novih imatelja. Taj je
primjer osobito prikladan, jer se u njemu u najnovije vrijeme dotadanje funkcije
jednoga stvaratelja raspodjeljuju na vie novih stvaratelja pri emu su u igri statusne
promjene koje istovremeno zahvaaju javni i privatni sektor, stvarnu i teritorijalnu
nadlenost, status stvaratelja i status imatelja.
Pored dravne brige za zahvate na velikim rijekama, u 19. stoljeu se na
lokalnoj i regionalnoj razini u Slavoniji poinju organizirati i Zadruge za regulaciju
pojedinih manjih vodotokova i slivova. One su, za razliku od dravnih institucija,
djelovale na zadrunom principu sudjelovanja pojedinih interesenata pa su imale
stanoviti javno-privatni karakter. Dakako da je s djelatnou upravljanja vodama i
vodograevinama oduvijek povezano i uvanje dokumentacije koja je nastajala u toj
domeni djelovanja, meutim, u Hrvatskoj se ta obveza slubeno propisuje 1903. godine
kada zapoinje sustavno i organizirano arhiviranje i voenje sustavne evidencije o
dokumentaciji koja se tie toga segmenta upravljanja prirodnim resursima. Te se
odredbe donose u sklopu Naredbe Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske
vlade, Odjela za unutranje poslove, Br. 42. 614 od 30. svibnja 1903. glede vodnih
arhiva.
3

2 O tumaenju pojmova i uloge stvaratelja i imatelja te njihovih funkcija vie vidi u temeljnoj
arhivskoj strunoj literaturi pojedinih zemalja. U hrvatskoj strunoj literaturi usp. KARAMAN, I.,
Studije i prilozi iz arhivistike, Zagreb 1993.; STULLI, B., Arhivistika i arhivska sluba - Studije i
prilozi, Zagreb 1997.; DURANTI, L,. Arhivski zapisi, Teorija i praksa, Zagreb 2000.; IVANOVI, J .,
Prirunik iz arhivistike, I. dio, Zagreb 2010.
3 Usp. SMREKAR, M., Sbornik zakona i naredaba od 1899, komad IV, str. 702 i 1313.
Vanost intelektualne zatite integriteta arhivskog fonda kod imatelja koji su u fazi statusnih promjena
369
U okviru dravne brige za vodene resurse, slivnim podrujem rijeke Drave je
do sloma Austro-Ugarske monarhije upravljao Kraljevski ugarski rieko-ininirski
ured u Osijeku. Od 1918. godine, ulaskom hrvatskih podruja u sastav novoosnovane
drave, njime u tome smislu upravlja Ministarstvo poljoprivrede i voda Kraljevine
SHS, generalna inspekcija voda za Hrvatsku i Slavoniju.
4
Upravljanje vodama jedno
vrijeme je bilo i u nadlenosti Ministarstva graevina, a od 1939. godine Odjela za
tehnike radove Banovine Hrvatske. Za objedinjavanje vodnih zadruga u Kraljevini
SHS djelovao je Centralni odbor vodnih zadruga sa sjeditem u Novom Sadu, a za
vrijeme NDH djelovao je Savez vodnih zadruga NDH. Nakon Drugog svjetskog
rata, u novoj dravnoj zajednici, upravljanje vodama najprije se nalazilo pod
Ministarstvom graevina, a od 1947. godine pod Ministarstvom poljoprivrede. Od
1952. godine, temeljem Ope uredbe o vodnim zajednicama, djeluju Vodoprivredni
odjeljci u Zagrebu, Osijeku, Varadinu i drugdje i to za pojedina podruja i regije,
kao i za pojedine vodne zajednice od kojih su neke naslijedile nekadanje zadruge
koje su u prolosti vrile slinu funkciju na istim podrujima. Od 1962. godine
sve vodoprivredne organizacije nalazile su se u sastavu Ope vodne zajednice, a
na republikom nivou za Hrvatsku u sastavu Uprave za vodoprivredu NRH.
5
Od
1975. godine djeluje samoupravna vodoprivredna interesna zajednica (SVIZ) za
svako pojedino podruje, a one se udruuju u meuopinske SVIZ-ove.
6
Takav
sustav prestaje djelovati kada je 1990. godine osnovano javno vodoprivredno
poduzee Hrvatska vodoprivreda te javna vodoprivredna poduzea za pojedina
slivna podruja.
7
Novi ustroj nastupio je 1996. godine s novim Zakonom o vodama
iz 1995. godine, kojim su osnovane Hrvatske vode s vodoprivrednim odjelima
za vodna podruja velikih rijeka i vodnogospodarstvenim ispostavama za slivna
podruja manjih vodotokova.
8

Nazivi ve spomenutih zadruga za regulaciju pojedinih vodotokova,
koje su nakon Drugog svjetskog rata bile u sastavu javnog vodnogospodarskog
sektora, u okviru statusnih promjena i dalje se pojavljuju najprije u nazivima
vodnogospodastvenih ispostava za slivove manjih vodotokova, a kasnije i u nazivima
novih pravnih subjekata koji su postali slijednici nekih funkcija tih ranijih vodnih
zadruga, ali sada kao novi privatni pravni subjekti, trgovaka drutva s registriranom
djelatnou obavljanja vodograevne djelatnosti kao jednoga dijela vodnog
gospodarstva. Istovremeno, upravni dio poslova u domeni vodnog gospodarstva
obavljaju Hrvatske vode, kao dravna ustanova, sa svojim nie ustrojenim odjelima
i ispostavama te s vie uzastopnih promjena u svojoj strukturi i nazivlju.
9
Time
su na svakom pojedinom slivnom podruju, pa tako i na slivu Drave i Dunava,
razdvojene dvije bitne funkcije nekadanjeg jedinstvenog subjekta, upravljanje
4 Usp. OSI, I., Vuka Osijek 1876.-1986., Katalog, Osijek 1986., str. 8.
5 Usp. Isto, str. 10.-11.
6 KUEN, D., Inventar: HR-DAO-1387, Zbirka vodograevne dokumentacije, str. 3.
7 Usp. Zakon o vodama, Narodne novine, br. 53/90., 9/91., 61/91., 26/93., 43/93. i 95/94.
8 Usp. Zakon o vodama, Narodne novine, br. 107/95.
9 Usp. Zakon o vodama, Narodne novine, br. 107/95., 150/05., 153/09., 63/11., 130/11.
370
Dr. sc. Draen KUEN
vodama i vodograevna djelatnost. One su na svakom slivnom podruju raspodijeljene na
dva nova subjekta.
10

Arhivistiki gledano, raniji jedinstveni subjekt je bio stvaratelj gradiva koje je
nastajalo temeljem jedne i druge funkcije, a istovremeno je bio i imatelj gradiva koje
je u okviru tih funkcija nastajalo u ranijoj prolosti djelovanjem ranijih stvaratelja. To
najstarije gradivo je u meuvremenu uglavnom preuzeto u Dravni arhiv u Osijeku.
11

Multipliciranje subjekata koji su postali novi interesenti za pojedine dijelove cjeline
arhivskoga gradiva dotadanjeg jedinstvenog fonda, rezultiralo je i interesom za migraciju
toga gradiva razliitim novim imateljima prema interesima djelatnosti i podruja.
U opasnosti da se predmetno arhivsko gradivo koje je do tada predstavljalo
cjelovite fondove, zbog interesa razliitih subjekata podijeli i rastepe Dravni arhiv u
Osijeku je putem nadlene slube intervenirao i inzistirao na uspostavi cjelovitih popisa
dotadanjih cjelovitih fondova i na zaduivanju odgovornosti samih Hrvatskih voda kao
stvarnog i zakonitog pravnog slijednika sveg arhivskoga gradiva nastalog u toj djelatnosti
do 1990. godine. Zbog operativnih potreba je pojedinim drugim novonastalim subjektima
odobreno preuzimanje dijela, uglavnom tehnike i projektne dokumentacije, na daljnje
koritenje putem reversa. Sve to jo uvijek do danas nije postignuto na cijelom podruju
nadlenosti Dravnog arhiva u Osijeku. Naime, naknadno je novim ustrojem Hrvatskih
voda koji je donio nove statusne promjene od 2011. godine
12
dodatno izmijenjena slika
i odnos stvaratelja i imatelja u toj djelatnosti.
13
Time su nastali i odreeni novi problemi
u percepciji cjelovitosti arhivskih fondova, u ouvanju njihova intelektualnog integriteta
i u buduem njihovom cjelovitom preuzimanju u nadleni arhiv. Stoga je Dravni arhiv
u Osijeku potaknuo mogui novi model sveobuhvatnog sreivanja i popisivanja toga
gradiva na terenu po registraturnim cjelinama, njegovog daljnjeg uvanja kod imatelja
i njegove budue primopredaje u arhiv nakon to se steknu svi materijalni preduvjeti.
14

Procesi statusnih promjena stvaratelja zahtijevaju vie opreza u zatiti integriteta
fonda
Iskustvo govori kako je trajni oprez nadlene arhivske slube jedini mogui
model ouvanja integriteta pojedinih fondova koji se uvaju kod stvaratelja. Taj je oprez
tim potrebniji i vaniji kada se dogaaju statusne promjene koje uvjetuju i organizacijske
i funkcionalne promjene. Stoga se upravo u fazi statusnih promjena osjea naglaena
potreba za voenjem trajne intelektualne zatite cjeline arhivskoga fonda u nastajanju,
odnosno izvan arhiva.
10 Tumaenje je pojednostavljeno u svrhu ilustrativnosti, a svi relevantni podaci su dostupni u
dosijeima stvaratelja Slube zatite i nadzora nad gradivom izvan arhiva Dravnog arhiva u Osijeku.
Navoenje naziva pojedinih subjekata, podruja njihova djelovanja i slijeda promjena, u ovom radu bi
predstavljalo nepotrebno optereenje.
11 Usp. HR-DAOS-1387 Zbirka vodograevne dokumentacije; 1867/1968: albuma 2, fascikla 151,
knj. 3, mapa 2; 5. SI. Radi se uglavnom o vodograevnoj projektnoj dokumentaciji.
12 Usp. Zakon o vodama, Narodne novine, br. 63/11, 130/11.
13 Usp. Hrvatske vode, ustroj. http://www.voda.hr/Default.aspx?sec=493 (30.7.2012.)
14 Usp. Dravni arhiv u Osijeku, Sluba zatite i nadzora nad gradivom izvan arhiva, dosije: Hrvatske
vode, VGO Osijek.
Vanost intelektualne zatite integriteta arhivskog fonda kod imatelja koji su u fazi statusnih promjena
371
U ovom radu se jo jednom moemo podsjetiti na arhivsku teoriju i ukratko
analizirati praksu koja se odnosi upravo na intelektualnu zatitu integriteta arhivskoga
fonda. Pod intelektualnom zatitom fonda moemo smatrati sljedee postupke, naela i
evidencije: kategorizacija stvaratelja, ouvanja intelektualnog integriteta fonda (dakako,
ne zanemarujui njegov ziki-materijalni integritet), potivanje provenijencije gradiva,
potivanje pripadnosti gradiva odgovarajuoj seriji, vrednovanje gradiva, popis, opis,
signatura, obavijesno pomagalo, registar arhivskih fondova i zbirki. () Preispitivanje
postojee arhivske teorije i prakse u Hrvatskoj pokazuje kako postoji praksa s pozitivnim,
ali i ona s negativnim predznakom. Postupci koji mogu ii u prilog ouvanja ili u
prilog negiranja i ponitenja intelektualnog (pa time i zikog-materijalnog) integriteta
fonda provode se kontinuirano u kontekstu cijeloga ivotnog ciklusa zapisa (records
continuum)
15
. Njegov se integritet moe ouvati ili negirati ve kod samog stvaratelja,
odnosno eventualnog drugog imatelja izvan arhiva, ili u oblikovanju akvizicijske politike
arhiva, ali takoer, u arhivistikoj obradi gradiva u arhivu.
16
Neophodna sinergija djelovanja svih imbenika
Problemi slini onima koji su za ilustraciju izneseni iz arhivske prakse Dravnog
arhiva u Osijeku, pojavljuju se takoer kod relativno estih statusnih promjena koje
se dogaaju s upravnim tijelima i razliitim javnim ustanovama na svim razinama.
Evidentan je utjecaj koji te promjene mogu imati na integritet fondova koji su nastajali
djelovanjem ranijih stvaratelja.
Organizirana arhivska sluba, bilo u nacionalnim bilo u podrunim okvirima, na
rjeavanje takvih problema moe utjecati samo:
- jasnom politikom razgranienja fondova kod stvaratelja/ imatelja;
- jasnim smjernicama u pogledu njihovog (barem) intelektualnog, ali i zikog
(materijalnog) integriteta;
- dobrim i jasnim popisima gradiva za ije sastavljanje postoji obveza i jasni
parametri;
- odrjeitom politikom nadlenog arhiva s obzirom na odgovornost pojedinih
imatelja;
- jasnom perspektivom budue akvizicijske politike.
Meutim, i pored arhivske budnosti (zanimljiv pojam koji je u razliitom kontekstu
vie puta koriten na arhivistikim skupovima u Hrvatskoj), svejedno se dogaaju
nedoputene migracije gradiva, protuzakonite podjele fondova, oskrnjivanje pojedinih
cjelina gradiva ili njihov nestanak.
U tome smislu je neophodna sinergija razmiljanja, odluivanja i djelovanja
stvaratelja, imatelja i nadlene arhivske slube zatite gradiva izvan arhiva. Ta se
15 Usp. Records continuum. http://www.archivists.org/glossary/term_details.asp?DenitionKey=2380
(30.7.2012.)
16 Usp. KUEN, D., Aktualna pitanja intelektualne zatite arhivskog fonda, u: Radovi, br. 44.
Savjetovanje Kako poboljati sustav zatite, Slavonski Brod, Hrvatsko arhivistiko drutvo i Dravni
arhiv u Slavonskom Brodu, 2010.
372
Dr. sc. Draen KUEN
viestruka sinergija zapoinje izmjenom tonih informacija, a oblikuje davanjem
nedvojbenih smjernica u pogledu intelektualne zatite arhivskog fonda i njegovog
integriteta kao temelja kvalitetne akvizicijske politike arhiva.
Na temelju ranije analize skupa postupaka koji ine sastavnice provoenja
intelektualne zatite, zakljuujemo kako je vanost intelektualne zatite fonda kao
cjeline gradiva nastale radom jednoga stvaratelja u osnovi ista bez obzira radi li se o
konvencionalnom ili nekonvencionalnom gradivu, u arhivu ili na terenu kod imatelja.
Specine okolnosti stvaratelja koji su u statusnim promjenama, kao i mogue posljedice
za integritet gradiva, naglaeno pojaavaju vanost i potreban oprez u tim postupcima.
Zakljuak
Utjecaj suvremenih okolnosti doveo je do brojnih statusnih promjena kod
stvaratelja i imatelja arhivskog gradiva. Upravo u vezi odreenih statusnih promjena
osjea se dodatna potreba za zatitom arhivskog gradiva u nastajanju. U tom smislu,
neophodno je pojaati sistem intelektualne zatite kako bi se ouvala cjelovitost fonda,
dok se isti nalazi u posjedu imatelja i stvaratelja. Kako bi se to postiglo potrebno je
zajedniko djelovanje svih sudionika u procesu intelektualne zatite: stvaratelja, imatelja
i arhiva, odnosno arhivske nadlene slube. Na taj nain, postojea sinergija izmeu
imbenika u sistemu intelektualne zatite, omoguila bi nesmetan protok informacija, te
davanje potrebnih sugestija i smjernica koje bi bile garant intelektualne zatite arhivskih
fondova stvaratelja i imatelja koji su u fazi statusnih promjena. Autor je ovim radom
imao namjeru ukazati na iskustvo i pozitivan primjer Dravnog arhiva u Osijeku na
planu intelektualne zatite fondova stvaratelja u fazi statusnih promjena, navodei pri
tome osnovne komponente uspjenog djelovanja.
Summary

The impact of modern circumstances has led to numerous changes in status
of creators and owners of archival material. It is in connection with certain changes in
status that the need for additional protection of material in the making is obvious. In
this sense, it is necessary to strengthen the system of intellectual protection in order to
preserve the integrity of the funds, while the same is in possession of the holders and
creators. In order to achieve the required joint action by all stakeholders in the process of
intellectual protection: creators, holders and archives. In this way, the existing synergy
between parties in the system of intellectual protection would allow unimpeded ow of
information, and making the necessary suggestions and guidelines that would guarantee
the protection of intellectual property of creators and owners who are in the process of
status changes. Author of this paper is intended to point to the experience and positive
example of the State Archives in Osijek in the eld of protect ion of intellectual rights
of creators in a status change phase, while stating the basic components of a successful
operation.
373
Nenad EGULJEV
JVP Vode Vojvodine, Novi Sad
FOTOGRAFIJA KAO ISTORIJSKI DOKUMENT
(Formiranje zbirke fotograja u Dokumentacionom centru
Nikola Mirkov
1
)
Abstrakt: U radu se govori o iskustvu Dokumentacionog centra Nikola
Mirkov pri Javnom vodoprivrednom preduzeu Vode Vojvodine, sa trenutnim
stanjem fotodokumentacije i pronalaenju naina za sreivanje, formiranje zbirke
fotograja, uvanje, obradu i digitalizaciju.
Kljune rei: Registratura, zbirka fotograja, digitalizacija, meunarodni
standardi, elementi inventarnog opisa.
Uvod
injenica je da arhivisti i istoriari u svetu, ali i u naim zemljama nisu
oduvek prepoznavali fotograju kao primarni istorijski izvor. Nekonvencionalna
ili neknjina graa, kako se naziva, fotograja nikada nije imala primarno mesto,
ali je uvana kao jednako vredna. Fotografski snimci prikupljani su pod istim
kriterijumima kao i druga arhivska graa. Tokom sreivanja grae, fotograje bi se
uklanjale iz zbirki pisanih dokumenata i stavljale u posebne zbirke.
Fotograje, kao arhivska graa, sadre jedinstvenu dokumentarnu
informaciju, iako su esto unutar mnogih arhiva imale sekundarni status. Porastom
interesa za njih, kao istorijskom dokumentacijom, utvren je nedostatak informativnih
sredstava bez kojih je pretraivanje trajalo daleko due. Dobri naini obrade
fotograje daju joj priliku da zauzme zaslueno mesto meu izvorima informacija.
Standardi za sreivanje fotodokumentacije
U proteklih nekoliko meseci vreno je istraivanje o nainima sreivanja,
uvanja i rukovanja fotodokumentacijom u analognom i digitalnom obliku. Nakon
konsultacija sa zaposlenima u vie institucija poput Matice srpske, Arhiva Vojvodine,
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, Istorijskog arhiva Zrenjanina, Muzeja
Vojvodine, Muzeja Grada Novog Sada, Narodne biblioteke Srbije, Zavoda za zatitu
spomenika kulture grada Novog Sada, Pokrajinskog zavoda za zatitu spomenika
1 Dokumentacioni centar Nikola Mirkov je izdvojeno odeljenje J avnog vodoprivrednog preduzea
Vode Vojvodine (nekada preduzea Dunav Tisa Dunav) gde se uva tehnika dokumentacija,
registraturski materijal i fotodokumentacija). Nadzor nad radom registrature vri Arhiv Vojvodine.
374
Nenad EGULJ EV
kulture, kao i sa urednicima fotograje i fotoreporterima u tampanim medijima poput
Dnevnik-a i Blic-a, dolo se do zakljuka da na nivou drave ne postoje ujednaena
pravila, ni za analognu, niti digitalnu fotograju, odnosno standardi po kojima se
vri arhiviranje fotodokumentacije. Osobe zaduene na ovim poslovima uglavnom
se oslanjaju na proizvoljne naine klasikacije, kategorizacije i arhiviranja, a koje
su najpogodnije za svaku ustanovu pojedinano. U Zrenjaninu je formiran Arhiv
fotograje, ija je osnovna aktivnost digitalizacija fotografske grae i stvaranje
jedinstvene, javne baze podataka. Bez obzira na nedostatak jedinstvenog sistema u
uvanju zbirki fotograja, digitalizaciji i nainima trajnog uvanja, primeeno je da
u poslednjih nekoliko godina sve vie institucija radi na ovim poslovima.
Kada je u pitanju zatita analogne fotograje postoji jasno uputstvo. J edino
koje postoji je Uputstvo o uvanju i obradi zbirke fotograja (doneto od strane
Arhivskog vea Arhiva Srbije 29. januara 1971. godine, objavljenom u Arhivskom
glasniku iste godne). Kada su u pitanju meunarodni standardi, odlian primer obrade
i sreivanja fotograje je onaj koji se vri u Dravnom arhivu Osijek, a u skladu je
sa ISAD(g) (General International Standards Archival Description). Dravni arhiv
u Osijeku analitiki sreuje fotograje prema elementima opisa koji su sastavni deo
raunarskog programa za arhiviranje fotograja SAPERION
2
koji koristi i Hrvatski
dravni arhiv u Zagrebu.
Informacije o preduzeu
J avno vodoprivredno preduzee Vode Vojvodine odgovorno je za upravljanje
Hidrosistemom Dunav-Tisa-Dunav (u daljem tekstu HS DTD) koji je jedinstvena
kanalska mrea koja povezuje tokove reka Dunava i Tise kroz Vojvodinu i predstavlja
hidrotehniki sistem za odvodnjavanje unutranjih voda, navodnjavanje, odbranu
od poplava, snabdevanje vodom, odvoenje upotrebljenih voda, plovidbu, turizam,
ribarstvo itd.
HS DTD sa prirodnim i delimino rekonstruisanim vodotocima ima kanalsku
mreu dugu 960 km od ega je 600 km plovno. Istom se povezuje 80 vojvoanskih
naselja. U okviru sistema postoji 28 ustava, 21 prevodnica, 129 mostova, 168 crpnih
stanica i veliki broj drugih objekata za razliite namene. Na izradi dokumentacije za
izgradnju HS DTD radilo je 400 inenjera koji su uradili 1300 elaborata na 135.000
stranica i napravili preko 35.000 grakih crtea. Celokupna tehnika dokumentacija,
registraturski materijal i fotodokumentacija nalazi se u Dokumentacionom centru
Nikola Mirkov. Ime je dobio po idejnom tvorcu HS DTD i smeten je u dvorcu
Macibanji Karaonji u Sremskoj Kamenici.
2 SAPERION je DMS (Document Managment Software) software predvien za primenu u
korporacijskom upravljanju dokumentacijom i dugotrajnom arhiviranju vrednih podataka.
Fotograja kao istorijski dokument (Formiranje zbirke fotograja u Dokumentacionom centru...)
375
Fotodokumentacija JVP Vode Vojvodine
Fotodokumentacija J VP Vode Vojvodine svedoi o viedecenijskim radovima
na izgradnji i odravanju HS DTD-a. Do pre par godina fotodokumentacija J VP
Vode Vojvodine nalazila se u potpuno nesreenom stanju i uvana je u potpuno
neodgovarajuim uslovima. Nije postojala nikakva evidencija o koliini, sadraju i
korienju analogne fotodokumentacije. Digitalne fotograje nalazile su se na CD/
DVD ovima ili personalnim raunarima, takoe, bez ikakvog uvida u koliinu,
sadraj i korienje. Ogroman deo fotodokumentacije, ukljuujui negative, pozitive,
dijapozitive, ali i dobar deo digitalnih fotograja nije imao nikakvu oznaku koja bi
dala informaciju ko, kada, gde i ta je snimio. Samo deo fotodokumentacije imao je
pojedine oznake koje su davale informacije o objektu snimanja, datumu snimanja,
autoru fotograje ili njegovoj vezi sa odreenim negativom. Najvie podataka postoji
na fotograjama koji su snimali inenjeri tokom izgradnje HS DTD.
Osim ovih podataka fotograje koje su lepljene u albume imale su posebne
oznake iz kojih se vidi da je uraena odreena osnovna kategorizacija i klasikacija,
ali je problem u tome to veliki deo ovih albuma nije sauvan. Sa dve fotograje
iz albuma sa oznakom D 1 Iz ivota direkcije DTD Novi Sad vidimo Slubu
fotodokumentacije DTD koji je snimio J ovan Perii. Na fotograjama snimljenim
8. septembra 1965. godine nalaze se redaktor fotodokumentacije DTD . Vismont i
ef geodetske slube DTD D. Vojvodi kako identikuju fotograje. U donjem delu
fotograje upisane su oznake 65/1682 i 65/1683 koje nose informaciju o vezi
sa odreenim negativom.
Ne ulazei u razloge zbog ega je zateena takva situacija, nakon
konsultacija sa vie osoba koje rade na sreivanju i obradi fotodokumentacije u
svojim institucijama pristupilo se izradi Plana za sreivanje fotodokumentacije u
Dokumentacionom centru Nikola Mirkov.
Prvi korak bilo je obezbeivanje posebne prostorije i privremeni smetaj
analogne fotodokumentacije sa daljim ciljom uvida u njeno brojano stanje.
Obezbeen je server za smetaj digitalne fotograje i pohranjivanje digitalizovane
analogne fotodokumentacije.
Drugi korak bio je izrada plana koji bi za rezultat dao uvid u fotodokumentaciju
koja se nalazi na personalnim raunarima radnika Preduzea koji koriste slubene
fotoaparate i upoznavanje radnika sa uputsvom za privremeno uvanje i dogovor o
periodinom sakupljanju fotodokumentacije.
U saradnji sa radnicima preduzea izraen je predlog za kategorizaciju i
klasikaciju zbirke fotograja. Razmotrena je mogunost formiranja fotolaboratorije
za pravilan tretman oteene fotodokumentacije kao i izrada softvera. Preko njega
bi osim radnika preduzea putem interne raunarske mree i ira javnost mogla
svetskom internet mreom biti informisana o postojanju i sadraju, odreenih delova
fotodokumentacije.
376
Nenad EGULJ EV
Formiranje zbirke
Koristei Uputstvo o uvanju i obradi zbirke fotograja i SEPIADES -
Recommendations for cataloguing photographic collections izraen je predlog
za formiranje zbirke fotograja sa odreenim brojem serija, podserija i nainom
formiranja signature (prilog 1).
U naem sluaju svaka fotograja imala bi jedinstvenu signaturu sastavljenu
od brojeva i slova. Na primer: NM 4 10 1 (NM Nikola Mirkov; 4 serija
Ustave; 10 podserija Ustava abalj II; 1 prva fotograja u podseriji).
Odabir elemenata inventarnog opisa SEPIADES
Istorija SEPIADES-a
European Commission on Preservation and Access (ECPA) je formirana
kao neprotna fondacija 1994. godine, razvijena i podrana od strane biblioteka,
arhiva, muzeja i drugih institucija irom Evrope. Njen cilj je bio da osigura uvanje
publikovanih i dokumentovanih zapisa u svim formatima i omogui lak pristup
kulturnoj i intelektualnoj batini.
SEPIA (Safeguarding European Photographic Images for Access) je
program koji za cilj ima denisanje uloge novih tehnologija u ouvanju istorijskih
fotografskih kolekcija. Program je trajao od 1999. do 2003. godine i bio je nansiran
od strane Culture 2000 Programme of the European Union. Od 2004. godine
funkcionie kao nezavisni program koji organizuje treninge, javna deavanja,
istraivaki rad i publikovanje. Institucije koje ele da uestvuju u aktivnostima su
dobrodole. SEPIA je okupila institucije koje imaju za cilj ouvanje i digitalizaciju
fotografskih zbirki i ele da aktivno uestvuju u radu mree. Neke od institucija koje
ine mreu SEPIA projekta su: Nacionalna biblioteka panije (Madrid), Kraljevska
biblioteka Danske (Kopenhagen), Britanska biblioteka (London), Finski muzej
fotograje (Helsinki), Holandski foto muzej (Roterdam), kao i druge mnogobrojne
likovne i naune instituticije iz drugih zemalja poput: vedske, Francuske, Poljske,
Irske i Nemake.
SEPIADES (SEPIA Descripion Set)
Ovaj projekat nudi mnogobrojne preporuke na koji nain da se izvri
digitalizacija. Preporuke se odnose na odabir ureaja za digitalizaciju, ureenje
radnog okruenja u kome e se odvijati ovaj proces, pripreme za digitalizaciju i
rukovanje materijalom tokom digitalizacije, odabir medija na kojima e se trajno
uvati digitalizovani materijal, kao i tampanje digitalizovanih materijala. Svakako
377
da ovaj projekat nudi i preporuke: u kojim uslovima trebaju da se uvaju originali,
nainu davanja informacija o instituciji u kojoj se nalaze zbirke, nainima formiranja
zbirke, njenom opisivanju i isto tako nita manjem odabiru elemenata inventarnog
opisa za svaku pojedinanu fotograju kao i open source softwer tool.
Prema elementima opisa koje nam nudi SEPIA moemo saznati sledee
informacije o svakoj pojedinanoj fotograji. Za primer moemo uzeti fotograju
koja nam je ve poznata (prilog 2). Ova fotograja imala bi signaturu NM-1-4-191.
Kao to smo videli, prvi broj bi oznaavao seriju Direkcija, drugi broj oznaavao bi
podseriju Iz ivota direkcije, dok bi poslednji broj oznaavo da je stodevedesetprva
fotograja u podseriji. Institucija koja je odgovorna za njen nastanak bilo bi J VP
Vode Vojvodine tj. nekadanje preduzee Dunav Tisa Dunav (DTD) a lokacija
na kojoj bi se uvao original je Dokumentacioni centar Nikola Mirkov. Iz naslova
saznajemo da je u pitanju sluba fotodokumentacije DTD a, a iz opisa da redaktor
fotodokumentacije DTD-a . Vismont i ef geodetske slube DTD a D. Vojvodi
identikuju fotograje. Autor fotograje je J ovan Perii. Datum i mesto nastanka
fotograje je 8. septembar 1965. godine u zgradi direkcije DTD u Novom Sadu na
adresi Bulevar Marala Tita 35 (danas Bulevar Mihajla Pupina). Imali bi oznaku
da je u vezi sa negativom pod brojem 65/1683. Tu su nam i informacije o veliini
pozitiva (9x6cm) i tako dalje. Nosilac autorskih prava na fotograju je J VP Vode
Vojvodine.
Arhiv fotograje kratak osvrt
Pomenuli smo Arhiv fotograje iz Zrenjanina. Moramo ga pomenuti jo
jednom kao veoma znaajan za projekat koji za cilj ima digitalizaciju fotografske
grae i stvaranje jedinstvene baze podataka. Osim promocije kulturnog naslea ovaj
Arhiv ima viziju drutva u kome e fotograja biti prepoznata kao znaajno kulturno
naslee o kojem e se adekvatno i kontinuirano brinuti. Njegova misija je: stuno
prikupljanje, digitalna prezervacija, arhiviranje i interdisciplinarni pristup fotograji,
stvaranje uslova za ouvanje i negovanje fotograje kao kulturnog i intelektualnog
naslea grada Zrenjanina, banatske regije i ire.
SEPIADES daje jasna uputstva kako se pravilno unosi svaki elemenat
inventarnog opisa. esto se deava da se usvoji odreen nain obrade fotograje
koji daje opise koji mogu biti nejasni, te proizvoljno tumaeni od strane treih lica.
Na primer, Arhiv fotograje u Zrenjaninu je nakon digitalizacije dao samo nekoliko
elemenata inventarnog opisa koji su dati okvirno usled nedostatka informacija
(prilog 3).
Fotograf je nepoznat, kao vremenska odrednica dat je 20. vek; godina:
1939.; drava: Srbija; mesto: Zrenjanin; tehnika nije navedena; izvor: fotograja;
sadraj: portret; dimenzije nisu navedene; u opisu stoji: Uenici kursa prve pomoi
u Crvenom krstu u Zrenjaninu 1939. godine; vlasnitvo: Kolekcija Istorijskog arhiva
Zrenjanin, Srbija; i registarski broj 100061. Prva stvar koja ovde upada u oi su
378
Nenad EGULJ EV
elementi koji se odnose na dravu i mesto nastanka fotograje. Pravilnijim opisom
bila bi data napomena da je tadanja drava u toku nastanka fotograje bila Kraljevina
J ugoslavija (koja je postojala pod tim imenom od 1929. do 1941. godine), a mesto
nastanka Petrovgrad (kako se dananji Zrenjanin zvao u periodu od (1935. do 1941,
odnosno od 1944. do 1946. godine).
Ono to bi mogao da predstavlja poseban napredak u digitalizaciji fotograje
je skeniranje podloge na kojoj je fotograja zalepljena ili poleine fotograje na
kojoj se nalaze podaci koji mogu da daju vie informacija o nastanku fotograje i
njenom sadraju koji nisu uneti u elemente opisa. Pored ovoga, Arhiv fotograje
nudi nam jo nekoliko novina. Detaljno se bavi istorijom fotograje u Vojvodini, ali
i biograjama fotografa.
Snowake Pahuljica

Pahuljica je radno ime softvera koji bi u okvirima licence SEPIADES-a
koristio njegov open source tools. Ovaj softver koji se posebno radi za zbirku
fotograja J VP Vode Vojvodine, odnosno Dokumentacionog centra Nikola Mirkov,
omoguio bi pregled odreenog dela zbirke kao i unos elemenata inventarnog
opisa. Razmatrana je i mogunost unosa i posebnog pregleda xmp podataka koje
nosi svaka digitalna fotograja (marka i model fotoaparata, tano vreme snimanja,
ekspoziciju, blendu, osetljivost, optiku, rezoluciju, itd). Zamiljen je tako da svako
ko eli da pristupi pregledu i/ili korienju fotograja iz zbirke podnese zahtev za
registraciju kao to svaki istraiva prilikom ulaska u arhiv, muzej ili biblioteku
ostavlja svoje line podatke, podnosi zahtev za istraivanje i daje informaciju koja je
svrha njegovog istraivanja. Ukoliko su ispunjeni ovi uslovi korisniku se od strane
administratora odobrava pristup i pretraga digitalne zbirke. Kako je u toku izrada
ovog softvera, zamiljeno je da pored svake fotograje koju je odreeni istraiva
koristio, bude i informacija: ko je, kada i u koje svrhe koristio pomenutu fotograju.
Takoe, prilikom svakog unosa fotograje u bazu podataka stajao bi i datum unosa,
ime i prezime osobe koja je unela odreenu fotograju i elementi njenog inventarnog
opisa. Nakon unosa postojala bi mogunost da se ovi podaci prilagode tampanju
u odreenoj formi i na taj nain ziki formira listi kartotekog inventara zbirke
fotograje, odnosno inventar u obliku knjige prema Uputstvu o uvanju i obradi
zbirke fotograja.
Zakljuak
Fotograja kao takva predstavlja kulturno naslee koje se uva kao blago
koje nam govori o prolom vremenu i ima svoju dokumentarnu i umetniku vrednost.
Digitalizacija fotodokumentacije iz vremena pre pojave digitalnih fotoaparata
379
ima nekoliko prednosti. J edna od prednosti je njena dostupnost iroj publici, ali
ona najvanija je da sauva original od moguih oteenja prilikom rukovanja.
Originalna fotograja ostaje sauvana i pohranjena u depou, a manipulie se samo
njenom digitalizovanom formom.
Digitalizacija je samo deo procesa. Selekcija fotograja za digitalizovanje
bazirana je na razumevanju prirode i potencijala za njihovo korienje. Proces poinje
planiranjem ciljeva, prioriteta, tehnikih zahteva, procedure i budueg korienja. ak
i sa najboljom opremom za digitalnu fotograju snimanje je sosticirana aktivnost
i ona ne moe biti rutinski posao. Digitalizovane fotograje zahtevaju redovno
odravanje i njihovo praenje promenljivih kompjuterskih tehnologija. Digitalizacija
zahteva odgovornost rada koji se sastoji od: umea fotograsanja, upravljanja
digitalizovanim snimcima i informacionim tehnologijama, konzervacijom, opisnih
metoda i strategijom njihovog uvanja. Prilikom svakog procesa digitalizacije bitna
je panja pri rukovanju sa osetljivim materijalima kako bi se izbegla oteenja na
originalima.
Kao to je cilj mikrolmovanja zatita arhivske grae, cilj digitalizacije
ima zatitu fotodokumentacije. Mikrolmovanje prema Uputstvu o mikrolmovanju
arhivske grae, takoe, doneto od strane Arhivskog vea pri Arhivu Srbije 1971.
godine ima za cilj: zatitu, dopunu, korienje i zamenu. U ovom sluaju digitalizacija
bi, u Dokumentacionom centru Nikola Mirkov, preuzela ulogu mikrolmovanja.
Oznaavala bi reprodukovanje arhivske grae, putem skenera i pohranjivanje na
odreeno mesto. Imalo bi istu osobinu mikrolma, odnosno prikaz dokumenta
sa ekstremno nim detaljima. Kao kod mikrolmovanja cilj digitalizacije bio bi
zatita od ratnih razaranja, elementarnih nepogoda i mehaniko-tehnikih oteenja.
Digitalizovane bi bile zbirke shodno njihovom znaaju i prema materijalnim i
tehnikim mogunostima. Planom digitalizacije bio bi odreen redosled kojim e se
vriti digitalizacija zbirki, u celini ili delimino.
Digitalizacija fotograja, kao i druge istorijske grae, zasluuje posebnu
panju jer predstavlja jednu on najveih i najznaajnijih promena u arhivistici jo od
njenih poetaka krajem XVIII veka. Savremeno drutvo pred sebe je postavilo nove
zadatke koji izlaze iz okvira delatnosti arhiva. Od uloge uvanja arhivske grae,
arhivima je pripala i odgovornost da zadovolji savremene interese kako drutva u
celini tako i interese pojedinca.
Kao i u prolom tako i u vremenu koje dolazi, fotodokumentacijom uvek
e se sluiti razni korisnici. Kao to danas imamo korisnike fotodokumentacije HS
DTD koje su nastale pre 50 godina tako e i fotograje koje nastanu danas imati
korisnike za mesec, godinu dana ili deceniju. Da bi ona bila dostupna i pregledna
kako danas tako i sutra, na obradi i zatiti svake fotodokumentacije potrebna je
veoma uska saradnja arhivistike i fotografske struke.
380
Nenad EGULJ EV
Summary
Photo-documentation has always been, and will continue to be, used by
different kinds of users. Photographs of HS DTD created 50 years ago are being
used at present, just as todays photos will be used in a month, year, or a decade.
To make photo-documentation available and structured today and in the future,
processing and protecting it requires a very close cooperation between archivists
and photographers. A photograph represents a part of the cultural heritage kept as a
treasure which speaks of past times and has a documentary and artistic value. One
of the advantages of digitizing the photo-documentation is making it available to the
general public. This is just a part of the process. Selecting photos to be digitized is
based on understanding the nature and potential of their usage. The process starts by
planning goals, priorities, technical requirements, procedures and intended usage.
Digitized photographs require regular care and follow-up of the changing computer
technologies. They also require a level of responsibility consisting of photo shooting
skills, digital imaging and IT management, conservation, descriptive methods and a
storage strategy.
381
Katarina MARKOVI,
Svetlana LJUBLJANAC

ISKUSTVO PRI RADU NA KORIENJU
ARHIVSKE GRAE
U JAVNE I PRIVATNOPRAVNE SVRHE
Abstrakt : Arhiv saglasno zakonskim propisima, obezbeuje javnost grae
i svako ziko i pravno lice, kao i domai i strani dravljani mogu podneti zahtev
Arhivu i traiti uverenja o podacima iz arhivske grae za koje su zainteresovani.
Autori u ovom radu iznose svoja iskustva u vezi sa korienjem arhivske grae u
javne i privatnopravne svrhe nakon deset godina rada na ovim poslovima u Arhivu
Vojvodine. U radu su, takoer, prikazane neke karakteristike najee korienih
arhivskih fondova.
Kljune rei: Arhivska graa, javnopravne i privatnopravne svrhe,
restitucija, rehabilitacija, uverenja.
Uvod
Arhivi su institucije koje vre slubu zatite arhivske grae i registraturskog
materijala, ali pored toga obezbeuju i javnost grae, kao i njenu dostupnost u cilju
korienja u naune i operativne svrhe. Korienje arhivske grae u operativne
svrhe se ostvaruje izdavanjem uverenja na osnovu injenica i podataka iz arhivske
grae, zatim izdavanjem overenih fotokopija i prepisa arhivske grae za potrebe
raznih korisnika koji se obraaju arhivu radi pronalaenja i izdavanja potrebne
dokumentacije. Privrednim subjektima i drugim pravnim licima, kao i pojedincima
podaci iz arhivske grae neophodni su za ostvarivanje razliitih prava, a dravnim
organima i ustanovama radi voenja postupaka, vrenja raznih provera itd. Ovi poslovi
u arhivima najee nose naziv korienje arhivske grae u javne i privatnopravne
svrhe, rad sa strankama i slino. Rad na korienju arhivske grae, po zahtevima
stranaka, obino je u senci drugih poslova u arhivima, kao to su izdavaka i izlobena
delatnost ili korienje grae u naune svrhe kroz rad sa istraivaima. Ipak, za
veinu graana ovaj vid korienja je jedini susret sa arhivom kao institucijom, a u
periodima kada se oni masovno obraaju arhivu, profesionalnost kojom se obavlja
ova vrsta posla zapravo je u slubi ire promocije arhivske delatnosti.
382
Pravni karakter procesa korienja arhivske grae u javne i privatne svrhe
Obavljanje ovih poslova temelji se na javnom ovlaenju za izdavanje uverenja
o injenicama o kojima organ koji ih izdaje, u ovom sluaju arhiv, ne vodi evidenciju
po slubenoj dunosti
1
. Meutim, takva uverenja nisu javne isprave u punom smislu,
jer pred nadlenim organima koji vode neki postupak podleu naelu slobodne ocene
dokaza, za razliku od javnih isprava. Moglo bi se rei da se ovde radi o kvazijavnoj
ispravi. Zbog toga je zakonodavac ostavio mogunost izbora izmeu izdavanja uverenja
i prepisa, odnosno overene fotokopije originalnog dokumenta. U praksi, arhivi se uvek
opredeljuju za izdavanje overenih fotokopija koristei ovu zakonsku mogunost, pre
svega zbog toga to u tom sluaju nema nedoumica oko sadraja originalnog dokumenta.
Mi takoe smatramo da arhivisti ne treba da se uputaju u tumaenje dokumenata, to je
neminovno prilikom izdavanja uverenja. Ovde se postavlja pitanje podobnosti odreenog
dokumenta da bude izvor za izdavanje uverenja u smislu Zakona o optem upravnom
postupku.
Struna arhivistika literatura veliku panju pridaje pitanju vrednosti dokumenta
kao izvora za istorijska istraivanja, dok je vrednost dokumenta kao pokretaa odreenog
pravnog odnosa predmet pravne nauke, tanije upravnog prava. Sa druge strane,
nezainteresovanost arhivistike nauke za pravnu snagu dokumenata u trenutku njihovog
nastanka pokazuje se kao pogreno stanovite, u svetlu ovakvog naina korienja
arhivske grae.
Na validnost dokumenata utie nekoliko faktora jo u procesu njegovog
nastanka. To su pre svega nadlenost, koja se sastoji iz datih prava, obaveza i funkcije
upravnog organa, strukturna organizacija iz koje proizilaze dokumenti, kao i procedura pri
njihovom donoenju. Ova grupa faktora moe se nazvati zakonskim, jer je zasnovana na
samim zakonima i drugim propisima. Kada je dokument zasnovan na zakonu, kada sadri
propisane elemente, on je autentian i izraava volju zakonodavca, a takav dokument
kao istorijski izvor doprinosi rekonstrukciji perioda u kome je nastao. Zakonski faktori
najee nisu sporni, jer su ve u momentu nastanka podloni proveri od strane uesnika
u pravnom odnosu i po potrebi oceni vie instance.
Druga grupa faktora odnosi se na formalne karakteristike. Postoje obavezni i
neobavezni elementi koje jedan dokument mora, odnosno moe da sadri. Izostanak
nekog od tih elemenata vri uticaj na pravnu snagu takvog akta u trenutku njegovog
nastanka, ali i na njegovu kasniju vrednost kao izvora, jer vrednost ovakve arhivske
grae moe biti umanjena.
Iz prakse je poznato da originalni dokumenti dravnih organa koji stiu u
arhive nekada ne sadre elemente koji su neophodni da bi bili verodostojan izvor za
izdavanje uverenja u smislu javne isprave. esto se radi o konceptima, primercima
za arhivu, neoverenim prepisima. U Arhivu Vojvodine uverenja se izdaju samo na
osnovu verodostojnih izvora, kao to su, na primer, matine knjige studenata, potpisani
zapisnici o polaganju strunih ispita, overeni i potpisani platni spiskovi i slino. Svi
1 Uverenja o injenicama koje su sadrane u arhivskoj grai, arhivi izdaju u skladu sa lanom 162.
Zakona o optem upravnom postupku Republike Srbije.
383
ostali dokumenti se fotokopiraju i overavaju. Overom fotokopije ili prepisa potvruje se
njihova istovetnost sa originalom, ali ne i istinitost podataka u dokumentu. Meutim, oni
ipak sadre dragocene podatke za onoga ko ih potrauje. Na kraju, overenu fotokopiju
same stranke esto nazivaju originalom.
Postupak i procedura korienja arhivske grae
Korisnici svoje zahteve Arhivu dostavljaju u pisanoj formi, lino, obinom ili
elektronskom potom. Ovaj prvi korak je najvaniji za uspenost pregleda arhivske grae
i istraivanja u fondovima, jer se prilikom pronalaenja traenih dokumenata arhivisti
oslanjaju na dostavljene podatke. Kako bi se otklonile nedoumice kod stranaka koji
podaci su nam potrebni, postoje namenski formulari koji se mogu dobiti u pisarnici
Arhiva Vojvodine.
2
Iako su ovi podaci relativno jednostavni najee je potrebno samo
ime i prezime lica na koje glasi dokument, lokacija i kratak opis okolnosti. Deava se da
podnosioci zahteva ne raspolau ak ni ovim osnovnim podacima. Nije redak sluaj i da
stranke, koje usled udaljenog mesta prebivalita ne mogu da dou lino u Arhiv i popune
formulare, iz razloga neobavetenosti dostavljaju podatke, koji se ne mogu upotrebiti
za pretragu arhivske grae. Najslikovitiji primer za to su zahtevi u vezi sa oduzetim
nekretninama, gde se esto daju samo brojevi katastarskih parcela. Propust na koji nam
stranke svakodnevno ukazuju tie se nepostojanja nae web stranice na Internetu koja
bi sadravala najosnovnije informacije o korienju arhivske grae na ovaj nain, o
proceduralnim pitanjima u vezi sa tim, kratka uputstva koje podatke je potrebno dostaviti.
Pored toga neophodan je i registar fondova koji potencijalnim korisnicima prua uvid u
to kojom arhivskom graom Arhiv raspolae, kako ne bi lutali i gubili vreme, jer se ovde
gotovo uvek radi o ostvarivanju nekog prava koje je vezano za rokove.
Donoenje novih propisa, kao i uticaj informacija objavljenih u medijima utiu
na zainteresovanost graana i institucija za arhivsku grau. Svaka promena ove vrste
reektuje se i prelama kroz povean broj stranaka koje dolaze u Arhiv. Uticaj medija je
ogroman, jer se tim putem zainteresovana lica informiu o nainima na koje mogu da
reguliu svoja imovinsko-pravna, radna i druga prava, graanska stanja itd.
Tokom protekle decenije, Arhiv Vojvodine je primio trideset hiljada zahteva,
iji obim i struktura su se menjali iz godine u godinu, a u zavisnosti od donetih propisa
ili pokretanja postupaka pred raznim organima u zemlji i inostranstvu. Tako je otvaranje
postupka u inostranstvu za obeteenje rtava iz Drugog svetskog rata, zbog njihovog
odvoenja na prisilni rad uticalo na viestruko poveanje zahteva stranaka koji su se
odnosili na podatke o boravku u logorima u Nemakoj i Maarskoj. Takoer, sama
najava da e biti donet Zakon o denacionalizaciji ili rehabilitaciji poveala je broj
podnetih zahteva. Tokom 2009. godine, nakon novih zakonskih reenja koja se odnose
na dozvolu za rad - licencu nastavnika, vaspitaa i strunih saradnika u obrazovanju,
kao i donoenjem Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja masovno su
2 Postoje obrasci za fotokopiranje arhivske grae u vezi sa rehabilitacijom, restitucijom, dobrovoljakom
zemljom, kolonizacijom i dr.
384
se podnosili zahtevi koji su se odnosili na polaganje strunih ispita pri Pedagokom
zavodu Vojvodine. Ovim zakonom koji je donet u skladu sa Evropskim sistemom
prenosa bodova i usklaen sa Bolonjskom deklaracijom, postie se profesionalizacija u
obavljanju obrazovno-vaspitnog rada. U arhivskoj grai ovog fonda jo uvek se nalaze
originalna uverenja o poloenim strunim ispitima u periodu od 1978.-1991. godine,
koje kandidati svojevremeno nisu preuzeli kod stvaraoca. Po zahtevima ovih stranaka
izdaju se ovi originali, a u sluaju da ih nema, izdaje se uverenje u smislu lana 162.
ZOUP.
Zahtevi stranaka koje potrauju dokumente o oduzimanju pokretne i nepokretne
imovine po raznim osnovama radi restitucije uvek su procentualno najzastupljeniji.
Nakon Zakona o nainu i uslovima priznavanja prava i vraanju zemljita koje je prelo
u drutvenu svojinu po PZF-u koji je donet 90-tih godina XX veka, zatim nacrta Zakona
o denacionalizaciji, a naroito donoenjem Zakona o prijavljivanju i evidentiranju
oduzete imovine 2005. godine i Zakona o vraanju oduzete imovine i obeteenju 2011.
godine, u Arhiv konstantno pristiu zahtevi u vezi sa eksproprijacijom, nacionalizacijom
i konskacijom imovine.
Pouen iskustvom iz prethodnih godina
3
kada je priliv stranaka bio masovan,
Arhiv Vojvodine je u velikoj meri spremno doekao dugo najavljivani Zakon o vraanju
oduzete imovine i obeteenju kojim se ureuju uslovi, nain i postupak vraanja oduzete
imovine i obeteenja za oduzetu imovinu, koja je na teritoriji Republike primenom
propisa o agrarnoj reformi, nacionalizaciji, sekvestraciji, kao i drugih propisa, na osnovu
akata o podravljenju, posle 9. marta 1945. godine oduzeta od zikih i odreenih pravnih
lica i prenesena u optenarodnu, drutvenu ili zadrunu svojinu.
4
Rok za podnoenje
prijava odreen je u trajanju od dve godine poev od 1. marta 2012., a u javnosti se
procenjuje da oko 150.000 graana potrauje restituciju imovine.
Tokom proteklih godina, tanije od 2006. godine u odeljenju Depo slube
intenzivno se radilo na unoenju osnovnih podataka u raunare, kako bi pretraga arhivske
grae bila to bra i ekasnija. Do tada ni jedan delovodnik, upisnik niti registar nije bio
unet u elektronsku formu i runo iitavanje istih samo za jedno prezime je iziskivalo
dosta vremena. Prioritet za unoenje podataka u raunar dobili su fondovi iji stvaraoci
su se bavili imovinsko-pravnim poslovima, Odeljenje za agrarnu reformu i kolonizaciju
GIO NS APV i Pokrajinski sekretarijat za privredu. Najpre su uneti izuzetno obimni
imenici ovih fondova koji se odnose na period od 1945. 1956. godine. Postoje zatim
fondovi, kao to je na primer Pokrajinsko javno tuilatvo, koji sadre veoma traenu
arhivsku grau kad je u pitanju rehabilitacija, a gde osnovne evidencije nisu kompletne
primljeni su samo upisnici bez imenika. Pored fondova ija arhivska graa se potrauje
zbog restitucije, u elektronsku formu je uneto i nekoliko desetina hiljada odrednica iz
drugih fondova koji su kljuni kad je u pitanju rehabilitacija, odnosno ratna teta. Na
ovaj nain se umnogome ubrzao rad, to se pokazalo neophodnim, jer danas Arhiv
svakodnevno prima izmeu 30 i 50 zahteva stranaka.
Za istraivanje podataka o oduzimanju imovine najee se koristi arhivska
graa Odeljenja za agrarnu reformu i kolonizaciju GIO NS APV, a u sklopu njega
3 U 2004. godini zaprimljeno je i reeno 9066, u 2005. godini 4168, a u 2006. godini 6067 predmeta.
385
Okruni agrarni sud Novi Sad, zatim Okruni sud Novi Sad, Vrhovni sud Vojvodine,
Pokrajinsko javno tuilatvo, Pokrajinski sekretarijat za privredu, Pokrajinski sekretarijat
za poslove nansija, Uprava narodnih dobara Vojvodine, Trgovinsko-industrijska i
zanatska komora, Udruenje industrijalaca, Pokrajinska komisija za nacionalizaciju i
drugi. Arhivska graa u ovim fondovima je uglavnom sauvana, u dobrom je stanju i
dosledno je sreena po principu provenijencije. Proteklih godina jedino je raeno na
sreivanju Okrunog agrarnog suda Novi Sad u okviru odeljenja Depo slube, ija graa
je godinama bila potpuno nesreena, a iji delovodnici i imenici su naknadno pronaeni
5
.
Kad su u pitanju zahtevi o oduzimanju imovine agrarnom reformom, osnovni
fond za poetak istraivanja je Odeljenje za agrarnu reformu i unutranju kolonizaciju
GIO NS APV, koje je bilo ustanovljeno radi sprovoenja Zakona o agrarnoj reformi
i kolonizaciji
6
. Ovaj zakon je donet s ciljem dodeljivanja zemlje zemljoradnicima koji
nemaju zemlje ili je nemaju dovoljno, a na osnovu njega je najpre izvreno oduzimanje
zemljinih poseda od brojnih kategorija vlasnika i prelaz u ruke drave. Iz tako dobijenog
dravnog zemljinog fonda zemlja je podeljena agrarnim subjektima. Odeljenje je
vrilo sve poslove koji proistiu iz Zakona zajedno sa odsecima za agrarnu reformu i
kolonizaciju pri okrunim narodnim odborima, referatima za ove poslove, pri sreskim
narodnim odborima i mesnim narodnim odborima, kojima su pomagali zborovi mesnih
narodnih interesenata u poslovima utvrivanja objekata i subjekata agrarne reforme.
Posebne organe za izvrenje agrarne reforme predstavljali su okruni agrarni sudovi. Ovi
specijalni sudovi su donosili u drugom stepenu konane odluke o utvrivanju objekata
i subjekata agrarne reforme, kao i odluke po albama na odluke narodnih odbora u
postupku izvrenja agrarne reforme
7
. Posle ukidanja Odeljenja, nezavrene predmete,
kao i predmete sporova nastale u imovinsko-pravnim odnosima kolonista, reavali su
pokrajinski organi - Glavna uprava za poljoprivredu i umarstvo APV, Sekretarijat za
privredu APV i Pokrajinski sekretarijat za poslove nansija.
Pored ovog, bili su doneti i drugi zakoni kojima je oduzimana imovina graana,
crkava i verskih zajednica, preduzea i drugih subjekata Zakon o nacionalizaciji privatnih
privrednih preduzea iz 1946. sa novelom iz 1948.godine, Zakon o poljoprivrednom
zemljinom fondu optenarodne imovine i dodeljivanju zemlje poljoprivrednim
organizacijama
8
, Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita iz
1958. godine.
U okviru pitanja denacionalizacije pojavljuju se razliiti subjekti kojima je
imovina oduzimana: graani, crkve i verske zajednice, razna udruenja, privredna
drutva. Imovina je oduzimana po osnovu agrarne reforme kad je u pitanju poljoprivredno
zemljite, po osnovu nacionalizacije u sluaju preduzea i stambenih objekata, a po
osnovu konskacije bile su oduzimane sve vrste imovine.
5 Odmah nakon formiranja odeljenja Depo slube u Arhivu Vojvodine 2003. godine, radnici Odeljenja
su pregledali i popisali svu neinventarisanu arhivsku grau, koja nije bila obuhvaena i prezentovana u
Registru fondova. Tom prilikom pronaeni su i delovi nekih vanih fondova.
6 Slubeni list DFJ , br. 64/45.
7 Arhiv Vojvodine, Odeljenje za agrarnu reformu i kolonizaciju GIO NS APV Novi Sad (1945
1951), Nikola Nikoli i Zlata Kozobari, 1978.
8 Slubeni list FNRJ , broj 22/1953.
386
Konskacija je bila izricana na osnovu sudske presude, ali i po samom zakonu.
Primer za to je imovina lica nemake narodnosti, koja je konskovana odlukama sreskih
komisija za konskaciju, ustanovljenih iz upravnih organa, Zakonom o konskaciji
9
.
Pod imovinom su se podrazumevali zemljini posedi, pre svega poljoprivredni, sa svim
pripadajuim ivim i mrtvim inventarom, ume, graevinsko zemljite, kue i stanovi
sa kompletnim pokustvom, industrijska preduzea sa kompletnim postrojenjima i
zalihama, zanatske, uslune i trgovake radnje sa celokupnim inventarom, bioskopi,
banke, osiguravajue i druge novane organizacije, imovina drutava i udruenja, udeli u
preduzeima, akcije, prava na iskoriavanje prirodnih resursa, prava industrijske svojine,
autorska prava, prava uivanja, fondovi, novac, hartije od vrednosti i dragocenosti.
Danas u fondu Uprava narodnih dobara Vojvodine najveu tematsku grupu ine
odluke o konskaciji imovine lica nemake narodnosti iz cele Vojvodine. Zahtevi za
ovu grau su sve brojniji i veinom su pozitivno reeni, jer je arhivska graa ovog fonda
najveim delom sauvana. To su uglavnom zahtevi stranih dravljana, iji preci su bili
pripadnici nemake manjine i jugoslovenski dravljani. Prema pozitivnim propisima
strani dravljani moraju da imaju dozvolu Pokrajinskog sekretarijata za kulturu. U
dosadanjoj praksi nismo imali sluaj da je Sekretarijat bilo kome uskratio dozvolu za
korienje arhivske grae i izdavanje podataka, odnosno overenih fotokopija.
Iz napred navedenih arhivskih fondova vidi se kakvu kompleksnu, obimnu i
vanu grau, po pitanju oduzimanja imovine, uva Arhiv Vojvodine.
Donoenjem Zakona o rehabilitaciji 2006. godine, oekivali smo da e broj
podnetih zahteva za rehabilitaciju biti znatno povean, meutim do toga nije dolo.
Iako je Zakon donet i o njemu se toliko govorilo u sredstvima javnog informisanja, broj
zahteva ove vrste procentualno je bio veoma mali u odnosu na ukupan broj zahteva. Ovaj
broj se viestruko poveao tek posle 15. decembra 2011. godine, stupanjem na snagu
novog Zakona o rehabilitaciji
10
. Meu podnetim zahtevima najvie je onih kojima se
trai rehabilitacija osoba ubijenih bez sudske odluke neposredno pred kraj i neposredno
nakon zavretka Drugog svetskog rata, osuenih zbog saradnje s okupatorom pred
vojnim i civilnim sudovima, osuenih i proganjanih kao pristalica Informbiroa, zbog
krivinih dela sabotae i pekulacije, obaveznog otkupa itd. Arhivu se obraaju kako
naslednici, tako i sudovi pred kojima se vode postupci za rehabilitaciju. Rehabilitacija
je usko vezana sa restitucijom, pa stranke esto istim zahtevom potrauju dokumente o
konskaciji i o sudbini lica koje je u pitanju.
Pri korienju arhivske grae, naroito u situaciji kada je to masovno, javlja se
jo jedan problem. Svakodnevno korienje dokumenata doprinosi njihovom ubrzanom
habanju, oteenju i konanom propadanju. Originalni dokument u papirnom obliku ne
moe se koristiti unedogled. Zbog toga je sa stanovita korienja arhivske grae po
zahtevima stranaka, koje po pravilu uvek ima formu kampanje, digitalizacija najtraenije
arhivske grae nezamenjivo reenje, pod uslovom da digitalne slike imaju odgovarajui
kvalitet. U odeljenju Depo slube preneta su u digitalni oblik sva reenja Pokrajinske
9 lanom 30 Zakona o konskaciji i o izvrenju konskacije bilo je odreeno da u vlasnitvo
drave prelazi sva imovina Nemakog Rajha, kao i lica nemake narodnosti. Ovaj lan temelji se na
Odluci AVNOJ -a od 21. novembra 1944. godine.
10 Sl. glasnik RS, br. 92/11.
387
komisije za poljoprivredni zemljini fond. U postupku se izdaje tampana verzija, kao
da je fotokopija. Radi se o relativno malom fondu iz perioda 1953.-1963., ija graa je
dobro ouvana, na kvalitetnom papiru, dokumenti su itljivi bez problema, tako da je
bio pogodan za digitalizaciju, za razliku od pomenutih fondova iz perioda 1945.-1952.
godine. Kod ovih fondova postoji problem to su esto u pitanju izbledeli primerci, na
izuzetno tankom papiru, a reprodukcija ovakvih dokumenata je posebno problematina
ako su kucani dvostrano, jer je mastilo sa peata ili potpisa probilo obe strane, inei
odreene delove potpuno neitljivim, tako da se esto ne moe izraditi ni prepis. U
postupku digitalizacije mogue je donekle popraviti ove primerke kako bi bili upotrebljivi
(doraditi u Photoshopu, kako se to popularno kae), ali postavlja se pitanje moemo li
takvu kopiju overiti i izdati kao vernu originalu.
U cilju to breg reavanja zahteva, odnosno ekasnijeg korienja arhivske
grae u javnopravne i privatnopravne svrhe, potrebna je to bolja arhivistika sreenost
fondova u kojima se istrauje i postojanje to veeg broja informativnih sredstava.
Miljenja smo da su kod nekih fondova neophodne revizije, a informativna sredstva
treba preciznije i potpunije napisati. Isto tako, nuno je uneti u elektronski oblik to
vie odrednica iz osnovnih evidencija stvaralaca najtraenije arhivske grae ime bi se
olakala pretraga, rad ubrzao, a sama graa bolje sauvala.
Rezime
Arhivi su institucije koje vre slubu zatite arhivske grae i registraturskog
materijala, ali pored toga obezbeuju i javnost grae, kao i njenu dostupnost u cilju
korienja u naune i operativne svrhe. Korienje arhivske grae u operativne svrhe
se ostvaruje izdavanjem uverenja na osnovu injenica i podataka iz arhivske grae,
izdavanjem overenih fotokopija i prepisa arhivske grae za potrebe zikih lica,
privrednih subjekata, dravnih organa i institucija. Obavljanje ovih poslova temelji
se na javnom ovlaenju za izdavanje uverenja o injenicama o kojima arhiv ne vodi
evidenciju po slubenoj dunosti.
Tokom protekle decenije, Arhiv Vojvodine je primio gotovo trideset hiljada
zahteva, iji obim i struktura su se menjali iz godine u godinu, u zavisnosti od donetih
propisa ili pokretanja postupaka pred raznim organima u zemlji i inostranstvu. Zahtevi
stranaka koji se odnose na oduzimanje imovine po raznim osnovima uvek su procentualno
najzastupljeniji. Donoenje novih propisa, kao i uticaj informacija objavljenih u
medijima utiu na zainteresovanost graana i institucija za arhivsku grau. Uticaj medija
je ogroman, jer se putem njih zainteresovana lica informiu o mogunostima, nainima
i rokovima za ostvarivanje svojih imovinsko-pravnih, radnih i drugih prava, graanskih
stanja itd.
U cilju to breg reavanja zahteva, odnosno ekasnijeg korienja arhivske
grae u javnopravne i privatnopravne svrhe, potrebna je potpuna arhivistika sreenost
fondova u kojima se istrauje i postojanje to veeg broja informativnih sredstava. Arhiv
Vojvodine je spremno doekao dugo najavljivani Zakon o vraanju oduzete imovine i
388
obeteenju, jer se poev od 2006. godine u odeljenju Depo slube intenzivno radilo na
unoenju osnovnih podataka u raunare, kako bi pretraga arhivske grae bila to bra
i ekasnija. Miljenja smo da je nuno uneti u elektronski oblik to vie podataka iz
najee korienih fondova, ime bi se postupak ubrzao, a ujedno bi se bolje sauvala
arhivska graa.
Summary
Archive sind Institutionen, die Archiv- und Registraturbestnde aufbewahren
und schtzen. Gleichfalls gewhrleisten sie die ffentlichkeit und die Verfgbarkeit der
Bestnde, mit dem Ziel der Verwendung fr wissenschaftliche und amtliche Zwecke.
Die Verwendung der Archivbestnde fr amtliche Zwecke besteht aus der Ausstellung
von Nachweisen auf Grund der Tatsachen und Daten aus dem Archivbestand, sowie
der Ausstellung bescheinigter Kopien und Abschriften des Archivbestands fr den
Bedarf natrlicher Personen, Wirtschaftssubjekte, Staatsorgane und Institutionen. Die
Durchfhrung dieser Geschfte beruht auf der ffentlichen Befugnis fr die Ausstellung
der Nachweise ber die Tatsachen, ber welche das Archiv gem Amtspicht keine
Evidenz fhrt.
Whrend des letzten Jahrzehntes sind im Archiv Vojvodina fast 30.000 Antrge
eingegangen. Der Umfang und die Struktur dieser Antrge haben sich von Jahr zu
Jahr verndert, abhngig von den eingebrachten Vorschriften oder dem Beginn der
Verfahren vor verschiedenen Behrden im In- und Ausland. Die Antrge der Parteien,
die sich auf die Konskation von Eigentum unter verschiedensten Umstnden beziehen,
sind prozentuell am strksten vertreten. Die Einbringung neuer Vorschriften, wie auch
der Einuss der Medien haben das Interesse der Brger und Institutionen fr diese
Archivbestnde geweckt. Der Einuss der Medien ist gro, weil sich die interessierten
Personen durch die Medien ber die verschiedenen Mglichkeiten, Arten und Fristen
fr die Erfllung eigener Eigentumsrechte, Arbeits- und anderer Rechte oder ber den
Personenstand usw. informieren.
Fr die schnellere Bearbeitung der Antrge, bzw. effektivere Verwendung des
Archivbestands zu ffentlich- und privat-rechtlichen Zwecke, wird eine vollstndige
archivarische Ordnung der Archivbestnde bentigt in welcher auch die Existenz einer
greren Anzahl von Informationsmitteln erforscht wird. Das Archiv Vojvodina hat
vorbereitet auf das schon lange angekndigte Gesetz ber die Rckerstattung enteigneter
Gter und Entschdigung gewartet, und in der Depotabteilung schon ab dem Jahr 2006
mit der Eintragung der Grunddaten im Computer begonnen, um die Suche schneller und
effektiver zu gestalten. Wir sind der Meinung, dass es notwendig ist je mehr Daten aus
den am meisten bentzten Bestnden in elektronischer Form einzutragen, damit sich die
Bearbeitung der Antragsverfahren beschleunigt und zudem die Archivbestnde besser
aufbewahrt werden.
389
Jovan P. POPOVI
Raniji direktor Arhiva Jugoslavije

MESTO I ULOGA GRAANINA U PROCESU KORIENJA
ARHIVSKE GRAE SA POSEBNIM OSVRTOM NA MORALNA
NAELA, ZAKONSKE NORME I PRAVNE PRAZNINE
Abstrakt: Rad u arhivskoj delatnosti, a naroito u sferi korienja arhivske
grae je sloen, osetljiv, odgovoran, a pre svega i struan. Autor obrauje temu koja
ima za cilj uputni preventivni karakter. Naime, eli da podseti i upozna i zaposlene u
arhivima da su u obavezi da potuju i primenjuju odredbe zakonskih i podzakonskih
propisa, koji blie ureuju zatitu arhivske grae, naroito pri korienju, istiui
konkretne primere zloupotrebe korienja ili zabrane korienja arhivske grae
pohranjene u arhivima. Propuste i greke jednako ine kako zaposleni u arhivima,
tako i korisnici arhivske grae. Umna i moralna svojstva poseduje svaki ovek. Ta
svojstva se razlikuju, to ih i ini razliitim osobenim, pa i posebnim. Svako ovlaenje
moe da se zloupotrebi bilo da se drugom nanosi teta, bilo nepravda. Zloupotreba
se moe iskazati nepravilnim primenjivanjem ili uzdravanjem od vrenja propisanih
nadlenosti, primenjivanje obiajnih postupaka ili pri prekoraenju diskrecionog
prava. U pomo se moraju pozivati normativizam, etika, moral, pravo i pravda.
Kljune rei: Arhivi, arhivska graa, registrature, registraturski materijal,
korienje arhivske grae, zloupotreba kod korienja arhivske grae, primjeri
zloupotrebe, posledice zbog nedostupnosti arhivske grae, zakoni koji reguliu:
slobodan pristup informacijama od javnog znaaja, tajni podaci, zatita linih
podataka..
Uvod
Kao arhivisti znamo da re arhiv potie od grke rei arheion. Prvobitno je
ova re oznaavala zgradu arhiva (archo), ili deo zgrade, depo u kome je smetena
arhivska graa. Pojam arhiv dugo vremena nije bio denisan i razliito se koristio,
ne samo u arhivistikoj literaturi. Zbog toga je Komitet meunarodnog arhivskog
saveta 1964. godine u Parizu formulisao deniciju arhiv, (gde se naroito istie
potovanje nedeljivosti fonda - fondske celine) koja se i dalje koristi, mada nije
sveobuhvatna: Arhiv je zbir dokumenata koji su primila ili izradila zika ili pravna
lica, javna ili privatna, a koji je odreen zbog svoje prirode da bude uvan po tom
istom licu. Objekat rada arhivistike je arhivska graa, kao i registraturski materijal,
sve dok iz njega ne bude odabrana arhivska graa.
390
J ovan P. POPOVI
Funkcije i nadlenosti arhiva u dananjim savremenim tokovima proizilaze
iz drutvenih potreba, statusa, delatnosti i njegovog cilja osnivanja. Delatnost, kojom
se arhivisti bave je pre svega kultura, nauka, pa onda istorija i pravo ma da je malo
drutvenih nauka gde ne zadire arhivska delatnost.
Kultura i njena dobra su jedan od najvanijih segmenata drave i njenih
graana. I arhivska graa je kulturno dobro, a njena zatita preduslov za trajan proces
obogaivanja ljudi, jer ovek bez svoje kulture - istorije, svoga porekla i naslea je
otuen, izgubljen u najgrubljem smislu znaenja pogodan za tlaenje. Ona je vjeiti
izvor crpljenja istorije.
Nadlenosti arhiva mogu se svrstati u tri osnovne grupe i to: upravna, nauna
i kulturna. Arhivi su veinom javne ustanove i jedan oblik njihovog delovanja
ogleda se u strunom nadzoru nad registraturama u pogledu arhiviranja, uvanja,
strunog odravanja registraturskog materijala, ueu kod izluivanja bezvrednog
registraturskog materijala i preuzimanja arhivske grae u arhivu, to bi bile upravne
funkcije.
Naune funkcije bi pre svega bile: aktivnosti na teorijsko - praktinom
radu istraivanjem i prouavanjem, sluei se naunim metodama rada; izrada svih
oblika informativnih sredstava (istorijske beleke, sumarni i analitiki inventar,
regesta, indeks i sl.); publikovanje arhivske grae i informativnih sredstava; izlobe;
predavanja i sl.
Kulturne funkcije izraene su u: preuzimanju i uvanju arhivske grae;
strunoj obradi arhivske grae, fondova i zbirki; izradi evidencija, kako o arhivskoj
grai tako i registraturskom materijalu van arhiva i u arhivu; obezbeivanju svih
oblika zatite (tehnike-tehnoloke, bioloke, zike, bezbedonosne); stvaranju
uslova za rad i davanju informacija o sadraju arhivske grae i mogunostima
njenog korienja.
Uloga arhiva naroito u demokratskim procesima je viestruka. Ona se
ogleda u pravu graana na istorijske vrednosti, pre svega na istinu, pravo na tanu i
verikovanu informaciju, da su korisnici arhivske grae zatieni, da je zagarantovana
zatita prava linosti i zabrana oticanja nedozvoljenog. Ta demokratska naela
zahtevaju od arhivista veliki napor.
Isto tako i nauna uloga arhiva iz dana u dan je sve vanija, a to se ostvaruje
pre svega strunim i savremenim radom arhivista. Svaki arhivista pored strunih
zvanja i znanja, mora biti psihiki i ziki sposoban da radi taj sloeni, struni i
mukotrpni posao. Zbog toga, bez sumnje, svaka generacija arhivista mora obratiti
panju na svoje tekue dunosti i odgovornosti pred buduim generacijama. Bitno
je da se ne propusti nita od onoga to trai normativizam i jasna i rigorozna teorija
i praksa.
Kompjuterizacija, telekomunikacija, (televizija, radio, telefon), elektronika,
digitalizacija, standardizacija i dr. uinile su preokret u prostoru i vremenu. Sve je
prostorno i dogaajno saznajno a vremenski trenutno. Samim time saznajno je i
koji, u kojoj se koliini i u kome arhivu arhivski fondovi i zbirke (arhivska graa)
Mesto i uloga graanina u procesu korienja arhivske grae sa posebnim osvrtom na...
391
se nalaze, pa i rokovi njihovog korienja. To, naravno, nije samo po sebi nastalo.
Oduvek je bilo prisutno i znano da se o ureenju naina ivota ljudi, njihovim
pravima i obavezama staraju prava i pravni propisi njihovih drutvenih zajednica,
pre svih drava, i da se nijedan oblik delatnosti nije mogao i ne moe se zamisliti
bez zakonske regulative. Pravo je regulator svih oblika delatnosti. Ali, postojanje
jedne drave i njena kultura ne mogu se zamisliti bez istorijskih dokumenata koji
e to posvedoiti.
Neki od moguih propusta ili nesavesnosti pri korienju ili uskraivanju
korienja arhivske grae
Obaveza i elja arhiva je da svim svojim bogatstvom dokumenata slue
nauci i kulturi i svakom subjektu drave kojoj pripada arhivska graa, ali se takoe
mora znati da je ta obaveza i elja vezana za odgovarajue propise, koji reguliu
uslove i nain korienja arhivske grae i koji se moraju primenjivati.
Propisi koji reguliu korienje arhivske grae po pravilu su matrijalni
zakoni, zakoni o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja, propisi o
zatiti podataka o linosti, zakoni o tajnim podacima, i drugi zakonski i podzakonski
akti.
Slobodan pristup svim dokumentima nikada do kraja nee biti mogu, iz
brojnih razloga i arhivisti su svjesni toga. Na drugoj strani suoeni su sa sve veim
pritiskom vezano za korienje arhivske grae u arhivima. Stoga treba denisati koja
dokumenta treba da predstavljaju dravnu tajnu a posebno ona koja tite integritet
linosti. Naime, treba utvrditi koja dokumenta ne potpadaju pod odredbe arhivskog
zakonodavstva za slobodan pristup i korienje, odnosno za stavljanje na uvid
javnosti.
Arhivska graa koristi se za: nauno istraivake, strune i druge potrebe
pravnih i zikih lica; izlaganja i objavljivanja (kulturno - prosvetna i nauna
delatnost); ostvarivanja graanskih prava iz dokumenata u arhivu i za ostvarivanja
funkcije drave i njenih upravnih i sudskih organa. Rokovi dostupnosti arhivskoj
grai uglavnom nisu ogranieni zakonom; za operativne potrebe drave i njenih
organa arhivska graa je uvijek dostupna za korienje; za ostvarivanje linih
i drugih prava graana (radni odnosi i dr.) nema rokova, ve se odmah izlazi u
susret graanima; kod poklona, zavetanja, otkupa, depozita arhivske grae rokovi
dostupnosti za korienje se utvruju ugovorima, i mogu biti dui od zakonskih;
dok, arhivska graa koja se koristi za nauno - istraivake, strune i druge potrebe
dostupna je u Srbiji i drugim dravama sa prostora bive SFRJ po isteku roka koji
ne moe biti dui od 30, odnosno u posebnim sluajevima 50 godina od njenog
nastanka.
1
1 Vreme je vrlo bitan faktor, verni pratilac prirodnog prava. Zbog toga mora postojati zakonski
ureen nain i veme blagovremenog informisanja, o svim zbivanjima. Trideset godina je dug ivotni
period, pa i period dostupnosti arhivskoj grai. Vreme je isto to i uslov. Od vremena zavisi da li e i
392
J ovan P. POPOVI
Striktnom primenom domaeg zakonodavstva, preporuka ahivskih
asocijacija, iskustava i potovanju etike i morala u praksi stvaraju se preduslovi za
zatitu arhivske grae.
U bivoj SFRJ postojalo je na stotinu propisa koji su regulisali pojam
tajne. Ako se htjelo sve je bez potrebnih razloga proglaavano tajnom. Stoga je bilo
potrebno, zakonima o tajnim podacima, utvrditi koji su to dokumenti koji e biti
zatvoreni za javnost na: 2, 5, 15 i 30 godina, sa mogunou produenja roka. U
Republici Srbiji je donijet Zakon o tajnim podacima .
2
To je sluaj i u drugim
dravama.
Odredbe propisa o tajnim podacima moraju tano da utvrde-deniu
pojmove: ta je to: dokument; tajni podatak; strani tajni podatak; podatak od interesa
za dravu; ta je to organ javne vlasti; postupak bezbedonosne provere; koje mere
zatite moraju da postoje? kao i formu oznaavanja stepena dravna tajna, strogo
poverljivo poverljivo ili interno. Znai neophodno je znati, ta su to slubene,
dravne i vojne tajne, odnosno koji stepeni tajnosti postoje. Dravna tajna se odreuje
radi spreavanja neotklonjive teke tete po interes drave, a strogo poverljivo se
odreuje radi spreavanja nastanka teke tete po interes drave. Isto tako treba blie
denisati koja su to dokumenta koja tite integritet linosti, odnosno treba utvrditi
koja dokumenta ne potpadaju pod odredbe arhivskog zakonodavstva za slobodan
pristup i korienje.
Zakon o slobodnom pristupu informacijama je izuzetno vanan propis jer
ureuje prava pristupu informacijama od javnog znaaja, kojima raspolau organi
javne vlasti. Isto tako jednako vaan propis je i onaj koji regulie zatitu podataka
o linosti, ime je svakoj linosti zagaratovana tajnost. Propisi koji ureuju zatitu
podataka o linosti arhivsku grau ine dostupnom za korienje u dravama sa
prostora bive SFRJ i ire, po isteku roka od 70 godina od njenog nastanka ili
najmanje 20 godina od smrti lica na koje se odnosi. Meutim, arhivska graa moe
se koristiti i prije isteka navedenih rokova, ako na to pristane lice na koje se graa
odnosi, odnosno njegov brani drug, djeca ili roditelji poslije njegove smrti. Privatni
aspekt ivota neotuivo je pravo svakog konkretnog pojedinca.
Stvaraoc ili imaoc arhivske grae mogao je samo iz njima poznatih razloga,
netano prikazati neki dogaaj, neko stanje, upisati netaan datum i sl. To upisivanje
netanosti moglo je nastati sasvim sluajno ili kao obina pogreka ili kao posledica
nepoznavanja uzroka i toka nekog zbivanja ili na druge razne naine. Iskrivljavanje
injenica, davanje netanih podataka i time lanog prikazivanja nekog zbivanja itd.,
nije nita drugo ve zloupotreba arhivske grae. Taj vid zloupotrebe uvijek donosi
nekome neku korist i slui da mimo istine postigne cilj u linom interesu ili u interesu
neke grupe, porodice i sl.
kad e nastupiti neka nama izvesna ili neizvesna okolnost. Vremenom se deavaju prirodne ili normama
ureene zakononitosti. Rok od 30 godina za dravnu tajnu smatramo realnim. (J ovan P. Popovi:
Arhivi i slobodan pristup informacijama od javnog znaaja- Arhivski glasnik Srbije, Beograd 2009).
2 Sl. glasnik Srbije broj 104 /2010.
393
Praksa je pokazala da se kod korienja arhivske grae u arhivima nailazi na
propuste, greke, neprimenjivanje propisa, nestrunost, nesavesnost, nemar i slino
kod obavljanja te sloene, osetljive i odgovorne arhivske funkcije. Oni se pre svega
mogu ogreiti o korisnike arhivske grae, odnosno o podnosiocima zahteva, ukoliko
u zakonsko dozvoljenom roku ne izau u susret i onemogue korienje arhivske
grae ili u nedovoljnom istraivanju - pretrazi arhivske grae od strane ahivista po
zahtevu graana, a pogotovu ukoliko se radi o statusnim i drugim linim stvarima
i pravima. Oni mogu da pogree i kod davanja dokumenata na uvid i korienja u
naune i druge svrhe a radi se o tajnim podacima ili grai koja se odnosi na zatitu
poverljivih podataka o linosti.
Propusti od strane arhiva su pre svega nesavesnost, neblagovremenost, nehumanost,
nestrunost, pa i pored toga to im ne dozvoljavaju zakonski imperativ ili
nalogodavnost.
Na jednoj strani je imperativnost i hijerarhijska nalogodavnost, a na drugoj strani
izostaju: etika, moral, strunost i ljudsko dostojanstvo.
Propisi o arhivskoj delatnosti u pojedinim dravama balkanskih prostora
u svojim odredbama uglavnom nisu utvrivali niti utvruju rokove ogranienja
korienja i objavljivanja arhivske grae, koja sadri imena zatoenika - logoraa
nad kojima su vrena zverska muenja, zlostavljanja, medicinski, seksualni i drugi
eksperimenti u vremenu Drugog svetskog rata. Objavljivanjem takvih podataka
nanelo bi povredu linosti, moral i dostojanstva licima koja takva ponienja i bolove
ne mogu niim nadoknaditi, svakako ne ni reparacijom kojom ni do danas nijesu
ni oni ni njihove porodice obeteeni. Po pravilu tu su arhivi, odnosno arhivisti
ispravno i humano postupali.
Na drugoj strani postavlja se pitanje: Zato do nedavno nisu objavljivana
imena ratnih zloinaca? Gde su tu bili arhivi, koji su i mnogo ranije mogli objaviti
imena ratnih zloinaca iz Drugog Svetskog rata? Naime, Arhiv J ugoslavije je u
periodu 1996.-2000. godine objavio etvorotomnu publikaciju
3
, gde su uneta imena
svih proglaenih zloinaca sa prostora bive SFRJ . koja je proglasila kom.
Arhivska graa ratnih zarobljenika iz Drugog svetskog rata, ne podlee
pod odredbe materijalnih propisa.
4
Moralo je proi 50 godina da bi se utvrdio broj
i nain likvidiranja ljudi u toku i nakon Drugog svetskog rata, a posebno to se
jo ne zna potpuna istina o mnogobrojnim logorima? ta je sa imenima zloinaca
3 Autora prof. dr. Miodrag Zeevi i J ovan P. Popovi, koji se tada nalazio na funkciji direktora
Arhiva pod nazivom Dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa iz
Drugog svetskog rata.
4 I ljudsko dostojanstvo titi se i zakonima bez obzira na koga se odnosi. Ono je svakom oveku
uroeno i ne moe se izgubiti. Ljudsko dostojanstvo se denie kao skup svih onih svojstava koja
ukazuju na osobenu i uzvienu prirodu oveka. Na dostojanstvo oveka naroito su izriiti lekari u
pozivanju na pijatet teko obolelih ili umrlih lica. Naalost, vreanje ljudskog dostojanstva esto se
sprovodi na nain koji se ne moe sankcionisati adekvatnom kaznenom mjerom, jer postupci nijesu
dovoljno jasno kvalikovani ili su teko dokazivi.
Ljudsko dostojanstvo svakoj linosti jedino moe donijeti i potovanje, pa samim tim mora se voditi
rauna o tome da kao moralno bie ne izgubi potovanje prema samom sebi a time i ugled u drutvu.
Dragan ori: Ljudsko dostojanstvo Zbornik referata Pravni 2009.
394
J ovan P. POPOVI
nad decom, enama, starim osobama i logoraima od strane osvajaa-okupatora i
njihovih pomagaa? Okupatori i kolaboracionisti - zloinci su bili izvrioci najteih
krivinih dela nad civilnim stanovnitvom. Ubijali su, raseljavali, eksploatisali,
eksperimentisali, prisilom terali na menjanje svojih vera. Prisutan je bio i zloin
prema ranjenicima, bolesnicima, ratnim zarobljenicima i dr.
Blagovremeno objavljivanje imena ratnih zloinaca posluilo bi otklanjanju
mistikacija, zabluda, revanizma, netolerancije i vremena u kome mo caruje nad
razumom. Pravilo je, ukoliko se na vreme ne objavi istina, neistina u sebi nosi peat
mrnje i konikta koji protekom vremena eskaliraju kod svih eventualnih sukoba.
5
Ta zloinaka dela nisu smela ostati anonimna, ve su trebala biti obznanjena
prestankom rata, da svaki zloinac dobije zasluenu kaznu i bude istaknut na stubu
srama. Mnogo primera nehumanosti, nemorala, zloinstava bilo je i u najskorijem
prljavom i nepotrebnom ratu na prostorima SFRJ . Zloini su bili velikih razmera.
Istina i razlozi ratovanja su se znali, ali ljudski razum odgovornih za spreavanje
izbijanja rata je izostao.
Nakon Drugog svetskog rata govoreno je ta e nam zvanine meurepublike
granice u okviru jedne drave? Raunalo se da e J ugoslavija opstati i jaati pa se
i pitanju granica nije davao neki posebni znaaj. Povuene su administrativne, a ne
dravne garanice, to nam se danas nakon 60 godina vraa kao bumerang i postaje
jedno od najaktuelnijih politikih i dravnih pitanja. Dolazi do svaa i sl. Zato? Zbog
kasnih pristupa njihovih reavanja. Ovo je jedan od primera koji su vie proizvod
politike odreenog perioda zemlje, gde sa strane arhiva nema propusta. Naprotiv
u njihovim depoima se nalazi jedan broj dospelih a time sauvanih dogovora i
odluka, gde se kroz Komisiju za granice sprovodila neija zamisao i politika.
I kod zatvorenika na Golom otoku kod protivljenja sukoba sa Informbiroom
deavale su se mnoge nepravilnosti i nehumanosti u pogledu postupanja sa njima i
utvrivanje osnovanosti razloga njihovog zatvaranja.
6

5 U Tantov naslednik Kurt Valdhajm vetim balansiranjem uivao je uglavnom poverenje svih i
svakog, a naroito od strane nosioca funkcije blokova istoka i zapada, svakako i od treeg bloka-
nesvrstanih zemalja. U svojoj skrivenoj biograji imao je preduslove da ne bude kandidovan
ni izabran za svetskog mirovnjaka, bez obzira to je po miljenju mnogih pa i autora ovog rada
veto balansirao i obavljao dunost Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, jer se u najmanju ruku
u vremenu Drugog svetskog rata nalazio na balkanskim prostorima u blizini ratnih zloina. (Deo
njegovog dosijea pohranjen je u Arhivu J ugoslavije).
6 U novije vreme umnoava se broj publikacija veinom zatvorenika sa Golog otoka. Ali ni izdaleka
nisu razotkriveni oblici muenja sa ciljem njihovog prevaspitanja. Taj broj je minoran, u odnosu
na vie hiljada zatvorenika. Nekoliko desetina knjiga koje autentino slikaju strane torture nad
zatvorenicima, pre svih i samih autora knjiga, i iskazuju, pre svega, kako su i zbog ega mueni i kako
su stigli na Goli otok.
Ako je neko bio u zavadi sa nekim, dovoljno je bilo da poe do UDB-e i lano ga prijavi i da to lice
skoro bez ikakvih provera uvea stanovnitvo Golog otoka.
Zatvorenici, koji su batinjani, slabo hranjeni, esto bez vode, duvana i vrlo loih higijenskih i smetajnih
uslova, terani su na teke zike radove,i to preko dvanaest sati dnevno.
Radilo se preteno o estitim, odvanim, hrabrim, pametnim i najee mladim intelekualcima,
ocirima i obinim graanima dostojnim potovanja i divljenja, ljudima svojih miljenja i stavova, i
potenja za ceo ljudski vek.
395
Primeri zloupotrebe pri korienju arhivske grae
Takoe od strane istraivaa kod korienja arhivske grae postoje
mogugnosti zloupotrebe, jer sve to ovek moe da upotrebi moe i da zloupotrebi.
Pojedini istraivai su spremni na to. Ovde e mo izneti dva sluaja.
I - Kao to je poznato, drave ili teritorije koje su ule u sastav Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS) ustanovljavale su svoja odlikovanja po stepenima
vanosti prema zaslugama dobitnika. Naime, Crna Gora je ustanovila odlikovanje
najveeg ranga medalju Zlatni Obili. To odlikovanje ustanovio je Petar Petrovi
Njego za vreme boravka u Beu 1847. godine. Medalje su nakon 1847. godine
kovane i u drugim metalima i deljenje prema zaslugama.
Srbija je takoe ustanovila zlatnu i srebrenu Obili medalju 1912. godine
(Prvi balkanski rat). Medalje su dodeljivane za hrabrost. Te medalje su deljene i
u odreenom periodu vremena KSHS. U pojedinim novostvorenim dravama
sa prostora bive SFRJ i danas su ustanovljene i dodeljuju se Obili medalje za
odreene zasluge, kako je to propisano zakonima. Uz medalje davani su sertikati,
na kojima su upisivana imena ljudi kojima su dodeljivane. ovek koji je navodno
dobro informisan ispriao je podnosiocu ovog rada da se u jednoj od drava sa
prostora bive SFRJ pre etvrt veka desio skoro neverovatan sluaj u vezi sa jednim
odlikovanjem. Naime, jednom zasluniku sa prostora bive SFRJ dodeljeno je
odlikovanje zlatna Obili medalja. Medalja i njegov dosije jo za njegovog ivota
nali su se u odreenom arhivu. Ne zna se razlog zato je medalja pohranjena u
arhivu umesto da se nalazi kod njenog dobitnika.
Dobitnik medalje nije imao poroda. Istraiva korisnik arhivske grae,
sklon prestupima, naiao je u arhivu na dosije dobitnika odlikovanja i u njemu zlatnu
Obili medalju. Sinula mu je ideja. Naime, bilo mu je poznato da su se u italijanskim
i drugim kovnicama pravili, a i danas se prave falsikati medalja i apoeni kovanih
novanica podesnih za numizmatiare, i to od metala istog sastava, koji su samo
Ti ideoloki opredeljeni ili neopravdano dospeli osuenici bili su muenici iskuenici golootokih
svakodnevno smiljanih to teih zadataka koje su morali izvravati. Tamo je sve bilo vrelo, krkljalo,
jaukalo, vikalo, plakalo, mimo volje pevalo, kaljalo, pa i umiralo. Mnogi su tamo iz razliitih uzroka
i izdahnuli na tom zloslutnom otoku. Ti muenici su u skoro svim vremenskim prilikama bili goli do
pojasa, da bi koulje istresali od vaki, stavljali ih na sunce ili vetar kako bi neka od njih napustila ve,
biskali se, stresali sa sebe stenice i kimke. Dlanovi ruku i potplate noga bile su im uvek u uljevima i
krvi.
Istorijski izvori dosijei osuenika i onih koji su ih prijavljivali, kao i o onima koji su vrili torture nad
njima i koji su upravljali tim zloglasnim zatvorom su dugo mimo zakonskih rokova bili nedostupni za
korienje, neto je, pretpostavlja se, nestalo ili uniteno ili se ne zna gde se nalaze, povrno su se vodile
evidencije, zapisnici i izjave, kako bi taj zloglaeni zatvor i zatvorenici bili to vea enigma za javnost.
To je ono to je za ljudski rod i ljudsko dostojanstvo nekorektno.
Poetkom osamdesetih godina 20. veka ta graa je prema zakonskim propisima na prostorima bive
SFRJ postala dostupna za korienje, a naroito za korisnike o ijoj se sudbini radilo. Meutim, ti su
rokovi prolongirani ak i mimo odluka nadlenih izvrnih organa, tako da ta graa nije bila dostupna
za korienje. Time je mnogim stradalnicima Golootokog zatvora uskraen institut saznanje, a time
i mogunost za podnoenje zahteva za rehabilitaciju.
396
J ovan P. POPOVI
zlatari mogli da razlikuju od originala. Kada je istraiva ponovo stigao u arhiv,
zatraio je isti dosije i postao prestupnik. Tom prilikom je orginalnu medalju zamenio
falsikovanom i istovremeno fotokopirao sertikat. Za istraivaa to bi bilo u redu
da nije saoptio starom i bolesnom dobitniku medalje da se njegovo odlikovanje
nalazi u arhivu. Uz ovlaenje koje je dobitnik dao svom sinovcu medalja i sertikat
su konano stigli u njegov dom.
Smru dobitnika medalje, sinovci su po obiajima htjeli da za vreme
prijema sauea grudi njihovog strica sijaju zlatnom Obili medaljom i da ga po
regionalnim obiajima sa njom i nacionalnom odeom sahrane. J ednostavno, hteli
su da se zna da zlatna Obili medalja pripada lozi bratstvu, iji je stric dobitnik tog
tada najvieg odlikovanja.
ta se dalje deavalo? Istraiva je saznao za jo jednog oveka kome je bila
potrebna Zlatna Obili medalja, jer je navodno medalju svoga eda unuk u nudi
prodao nekom kolekcionaru, a i pisani prepravljeni sertikat. Pokajao se, traio je da
je bilo gde kupi. I naiao je na pravu linost istraivaa. Tehnolokim procesom
istraiva je promenio ime na sertikatu i uruio mu original Obili medalju a za
uzvrat dobio je pozamanu sumu novca. Na drugoj strani, pravi dobitnik zlatne
medalje je navodno sahranjen sa Obili medaljom, ali ne zlatnom. O tome se starao
jedan od njegovih sinovaca. Srodnicima je to bilo sumnjivo, pa su umesto da mu
sumnju iskau, zamerili to je strica morao sahraniti sa zlatnom Obili medaljom.
Da ne bi traili ekshumaciju, ekali su da umre strina, odnosno supruga pokojnika.
Prilikom strinine sahrane i prekopavanjem grobnice od strica su naene samo kosti, a
od zlatne ili bilo koje druge medalje ni traga ni glasa. Da li je to java ili snovienje?
Posumnjali su da je neko i ranije otvorio grob da bi prisvojio medalju ili da uopte
nije sahranjen sa njom. Nakon iscrpne istrage dolo se do istine. Sinovac zaduen
za poslove sahrane priznao je da je zlatnu medalju skinuo pre sahrane sa grudi svog
strica, a da je umesto nje stavio nii stepen Obili medalje. Ali, za udo, kod pretrage
groba nije naena ni medalja nieg stepena sa kojom je sahranjen.
J edan od prisutnih roaka posumnjao je ak i u originalnost medalje koju
je sinovac skinuo pre sahrane sa grudi svog mrtvog strica i odneo je kod strunjaka,
r falsikate mogu da prepoznaju samo juveliri i grafolozi. Ustanovio je da se radi
o falsikatu.
To je, za neverovati, no to nije ni udo kada se zna da se, recimo, za apoen
od 20 zlatnih perpera mogao kupiti automobil, pa su i za te kovane novanice
najsavremenijim metodama izraivani falsikati. Te kovanice se nisu razlikovale od
originala, nato su kupci nasedali. Kada je policija uzela stvar u svoje ruke oko
originalnih i falsikovanih medalja, dolo se do prave istine i verovatno zaslunih
kazni.
Zar ne bi bilo ispravno da se medalja nalazila kod onog kome je i dodeljena,
a ako to nje tako, onda pre svih u muzeju ili eventualno u arhivu, ali sa daleko veom
panjom da se ne bi deavali ovako neverovatno skandalozno ali interensantno
prljavi sluajevi, sluajevi za Ginisa.
397
Postavljaju se pitanja: Da li to je erozija morala? Da li je tu izostala strunost,
nepotovanje nadlenosti i istina, a nadvladala neovenost, neispunjavanje pijeteta
ljudskih vrednosti, glad i e za ugledom i materijalnim dobrima ili htenje za
kienjem tuim perjem?
Na drugoj strani, na veliku alost, na buvljim pijacama moete skoro u
bescenje kupiti originalna odlikovanja svih rangova i vremenskih perioda i kategorija,
a kompjuterizacijom i tehnolokom modernizacijom uz njih dobiti sertikate na
imena koja elite, a koji se niim ne razlikuju od originala.
II Graanin sa Kosova pre 35 godina koristio je arhivsku grau u Arhivu
J ugoslavije. ovek je bio od naunog ugleda i pokrivao je visoku funkciju mesta
na kome je radio. Bio je esti istraiva korisnik arhivske grae, jer je za tampu
pripremao knjigu i na osnovu dokumenata koja je koristio u Arhivu J ugoslavije.
No, i pored svih ustaljenih opreza i pogodnih uslova za rad u itaonici Arhiva i svih
preduzetih mera predostronosti, nakon vraanja koriene fascikle deurni radnik u
itaonici je konstatovao nestanak dva dokumenta i o tome informisao rukovodstvo
Arhiva.
Sutradan je korisnik pozvan i zamoljen je da pogleda meu svojim
dokumentima da li se nalaze dva sluajno uzeta dokumenta da se ne alarmiraju
policija i drugi organi, da e mu se u suprotnom zabraniti ulazak u Arhiv. To mu
bez razloga nije pripreeno. I zaista sutradan je korisnik vratio ta dva dokumenta
svakako pravdajui se da to nije namerno uradio.
O tome je upoznata policija a njemu je zabranjen ulaz u Arhiv. Na sreu
takvih sluajeva vie nije bilo. Iskustva pokazuju da se u itaonicama obavezno
moraju uvoditi elektronske kamere, jer je dovoljan trenutak nepanje treptaj oka
deurnog radnika u itaonici da istraiva uzme dokument list papira i strpa ga u
dep ili tanu. Naravno, i svaki put kad korisnik vrati fasciklu, deurni radnik (koji
je najee preoptereen voenjem neophodnih i brojnih evidencija, razgovora sa
korisnicima i radnicima koji donose i odnose grau na korienje, kao i odravanjem
reda u itaonici, koja je najee popunjena korisnicima) bi bio u obavezi da
prekontrolie svaku fasciklu.
Svakako, preduslov za svaki vid zatite arhivske grae u arhivu, odnosno
svako mesto u arhivu (poslovni i radni prostor), bez obzira na to da li je namenski
izgraen ili adaptiran, mora biti sa bezbednosnog stanovita zatite sigurno, a naroito
itaonica. Sve to mora biti regulisano zakonskim i podzakonskim propisima.
Zvrna razmatranja
Da se kod izgradnje novih ili adaptacije postojeih arhivskih objekata moraju
potovati propisi koji reguliu pitanje izgradnje tih institucija, da se koriste strana i
domaa iskustva na uraenim objektima, uradi struni projektni zadatak uz pomo
ovlaenih, a time i strunih institucija za tu oblast, zatim sveobuhvatni plan, pribavi
398
J ovan P. POPOVI
lokacijska dozvola, idejni i glavni projekt, obezbede sredstva, i uvede savremeni
sistem zatite arhivske grae, potrebno je s ciljem bolje zatite pri korienju arhvske
grae. Pitanje reavanja smetaja arhivske grae izgradnjom novog objekta ili
adaptacijom postojee zgrade mora biti regulisano samo u okviru vaeih zakona
i podzakonskih akata, jer bi svako suprotno ponaanje vodilo uruavanju pravnog
poretka to bi bio opasan presedan sa posledicama, ne samo po arhivsku instituciju
ve i samu dravu.
Ukoliko odreene drave nisu na odgovarajui nain zakonski reile pitanje
smetaja, zatite i korienja arhivske grae, imajui u vidu njen izuzetan znaaj za
dravu, to se pitanje mora reiti samo donoenjem delotvornih propisa.
Nikakvo postupanje suprotno ustavnim ili zakonskim aktima kod korienja
arhivske grae nije dozvoljeno, odnosno ukoliko postupak pristupa tim poslovima
nije regulisan zakonskim ili podzakonskim propisima.
Osim materijalnih propisa koji ureuju arhivsku delatnost moraju
konsultovati i primenjivati sistemski zakoni, propisi koji reguliu zatitu podataka
o linosti, tajnim podacima, elektronkom potpisu, meunarodni propisi i preporuke,
domaa i strana iskustva, etika, moral....
Sve prostorije za korienje arhivske grae moraju biti pokrivene video
nadzorom, jer se iz navedenih primera u ovom radu da videti da se i pored najvee
panje od strane zaposlenih u arhivima deavaju zloupotrebe.
Bilo bi korisno da pored elektronskih i vizuelnih kontrola, radnici u
itaonicama arhiva, nakon vraanja fascikli urade bar grubi pregled, a naroito ako
posumnja u prljave namere odreenog korisnika.
Radnici arhiva koji rade sa strankama moraju biti struni i informisani da u
svakom momentu bilo kom istraivau daju potpune informacije.
Zaposleni u arhivima su u obavezi da prate i primenjuju zakonske propise
koji reguliu dostupnost arhivske grae za korienje.
U sluajevima zakonskih i drugih zabrana - propisa mogu uskratiti korienje
arhivske grae.
Rezime
Arhivskom graom smatra se sav izvorni ili reprodukovani dokumentarni
materijal znaajan za istoriju, i druge naune oblasti, za kulturu uopte, za nastale
drutvene potrebe, za materijal sainjen u u radu svih drutvenih subjekata, graansko
pravnih lica i pojedinaca, bez obzira na to kad je i gde je nastao. Arhivistika kao
drutvena nauka bavi se prouavanjem unapreenja, metodologije strunog rada u
arhivskoj delatnosti, utvrivanjem strunih i naunih principa, propisa i standarda,
u ophoenju sa arhivsko graom kao predmetom svog rada od njenog nastajanja do
valorizacije, njene vrednosti.
399
U postupku korienja arhivske grae nailazi se na propuste, kako od strane
korisnika, tako i od strane zaposlenih u arhivima. Najei propust od strane arhiva
mogu da budu u nepoznavanju ili neprimenjenivanju zakonskih i podzakonskih
propisa koji reguliu arhivsku delatnost, nestrunost, olako dranje kod odluivanja
na zahteve korisnika ta da im se dozvoli ili uskrati da na korienje, jednostavno u
nepotovanju utvrenih naela postupanja i odluivanja sa arhivskom graom. Zbog
toga strunost, primena arhivskog normativizma, potovanje etike i morala moraju
biti prisutni kod svakog arhiviste, a posebno kod onih koji rade sa korisnicima-
istraivaima arhivske grae, jer se ona koristi u razne svrhe.
Istraivai dostupnu arhivsku grau ne samo to je mogu upotrebiti u
nehumane ili nemoralne radnje ve i zloupotrebiti. Autor ovog rada iznosi dva
sluaja nemoralnog ponaanja istraivaa, koja su se desila sedamdesetih godina
prolog veka, (jedan od ta dva sluaja poznat je lino autoru, dok za drugi sluaj u
vezi sa medaljama, autoru je kao istinu ispriao ovek kojemu je to bilo poznato,
a to se deavalo u jednoj republici, a sada dravi sa prostora bive SFRJ ). Ta dva
sluaja autor iznosi jer smatra da e koristiti arhivistima koji rade u itaonicama, da
bi se uverili na ta su sve istraivai spremni.
U ova dva sluaja i pored prisutne panje arhivista koji su radili sa
istraivaima, desili su se sluajni propusti. Stoga itaonica i prostor u kojima
rade istraivai mora biti pokrivena video nadzorom. U ovim sada, elektronskim
vremenima, to je lako uraditi. Arhivisti moraju obratiti panju na svoje tekue dunosti
i odgovornosti, time to ne smeju propustiti nita od onoga to trai normativizam i
jasna i rigorozna arhivistika teorija i praksa.
Summary
Archives are dened as all original or reproduced records of importance
to the history, other sciences and areas of culture in general, the resulting social
needs, the materials produced in the work process of all social institutions, civil
legal entities and individuals, regardless of when and where it originated. Archival
science as a social science deals with studying improvement, methodology of
professional work in the archival activities, establishing professional and scientic
principles, regulations and standards in dealing with archival material as the object
of its work from the creation to evaluation.
In the process of using archival material by both users and by employees
in the archives the omissions occur. The most common omissions by the archival
institutions is the lack of awareness or enforcement of the laws and regulations
governing archival activities, incompetence, recklessly deciding which customer
requests are to be allowed or denied, disregard to the established principles of conduct
and decision making with archives. For this reason, an expertise, usage of archival
400
J ovan P. POPOVI
legislation, respect for ethics and morality must be present at every archivist, and
especially with those who work with users -researchers of archives, because it is
used for various purposes.
Archives available to researchers can not only be used for inhumane or
immoral acts, but it can also be misused. The author of this paper presents two cases
of unethical behavior of researchers, which occurred in the 1970s (one of these two
cases is personally known to the author, while in another case, related to the medals,
the author was drawn attention to and it happened in the Republic from the former
Yugoslavia). These two cases are being presented in this paper because the author
believes that the archivists working with the users of archival material could benet
from it.
In both cases, despite the supervision of archivists who have worked with
the researchers a random failures occur. Therefore the reading room and space
in which researchers work must be covered by video surveillance. Nowadays, in
digital era, it is easy to do. Archivists must pay attention to their current duties and
responsibilities, and should not omit anything that legislation and clear and rigorous
archival theory and practice requires.
401
Zoran VUKELI
Istorijski arhiv Subotica
ULOGA ARHIVA U ZAKONU O VRAANJU ODUZETE
IMOVINE I OBETEENJU U REPUBLICI SRBIJI
Abstrakt: U radu je prikazana uloga arhiva u postupku vraanja oduzete
imovine i obeteenja u Republici Srbiji, koji je republiki parlament donio kako
bi bila ispravljena nepravda prema nevinim rtvama dogaaja u Jugoslaviji posle
Drugog svetskog rata. Agrarna reforma, konskacija i nacionalizacija iskoriteni su
za oduzimanje imovine neposredno posle zavretka Drugog svetskog rata. Brojni su
primeri kako je zakonodavstvo iskoriteno za obraun sa onima koji su drugaije mislili
ili su prema zamisli novih vlastodraca predstavljali opasnost za dravu i drutvo. U
brojnoj arhivskoj dokumentaciji iz tog vremena sauvane su uspomene i oiljci onih
kojima je nova vlast, neopravdano ili ne, oduzela deo ili celu imovinu, pokretnu ili
nepokretnu. Sreom, novo vreme i nove generacije odluile su da te nepravde isprave.
Kljune rei: Arhiv, zakon, vraanje, imovina, obeteenje, stranke, zakon.
Uvod
Zakon o vraanju oduzete imovine i obeteenju u Republici Srbiji pokuaj
je da dananje generacije isprave istorijsku nepravdu koju su uinili njihovi preci.
Dokumentacija o tim dogaajima i vremenu sauvani su u arhivima, ustanovama
kulture koje, izmeu ostalog, imaju zadatak da tu grau sauvaju za vremena i
generacije koje dolaze. U radu je autor pokuao da predoi kako su zaposleni u IAS-u
reagovali na probni balon restitucije, kojim je zakonodavac u Srbiji u drugoj polovini
prve decenije dvadeset i prvog veka stvarao uslove za ovogodinji zakon kao i iskustvo
iz ovogodinje kampanje, zakljuno sa 31.5.2012. godine.
Rad oslikava stanje i rad u ustanovi s obzirom na broj zahteva stranaka i
zaposlenih u Arhivu Subotice, brojne statistike podatke o vrstama zahteva, prednosti i
mane novoprimenjene organizacije i podele poslova i novog obrasca za zahtev.
Konano, u biti rada je uloga i znaaj arhiva, kao ustanove kulture, za sveopti
razvoj i napredak savremenog drutva.
Prilagoavanje arhiva restitucionoj legislativi
Narodna skuptina Republike Srbije donela je Zakon o vraanju oduzete
imovine i obeteenju, na sednici odranoj 26. septembra 2011. godine.
1
Time je
1 Zakon je proglaen Ukazom Predsednika Republike Srbije, 28. septembra 2011. godine, a objavljen
je u Slubenom glasniku RS, br. 72/2011. od 28. septembra 2011. godine.
402
Zoran VUKELI
stavljena taka na dogaaje posle Drugog svetskog rata, kada je dravni aparat
komunistike J ugoslavije sopstvenim brojnim stanovnicima bez odgovarajue
ili nikakve naknade oduzeo: stanove, stambene zgrade, privredna postrojenja,
poljoprivredno zemljite, graevinsko zemljite, ume i umsko zemljite i razna
druga dobra. Novim Zakonom konano je omogueno reavanje otvorenih pitanja
prava ljudi kojima je naneta nenadoknadiva teta. Predloena reenja utiu u
nansijskom i moralnom smislu na lica koja imaju pravo na vraanje imovine i
obeteenje. Stvarne nekretnine bie vraene kao takve. Obeteenje, zavisno od
vrednosti oduzete imovine i sadanje ekonomske moi drave moi e da dostigne
iznose koji omoguavaju zapoinjanje i dalje razvijanje poslovnih aktivnosti.
Posle Drugog svetskog rata drava je sprovela niz privredno-politikih mera
na temelju kojih je plenjena privatna svojina i kao takva dobila status dravne ili
drutvene. Taj proces imao je vie pravnih oblika, a najznaajniji su agrarna reforma,
nacionalizacija i konskacija.
2

U Srbiji, pitanje oduzete imovine i njenog povratka vlasnicima i njihovim
potomcima postavljeno je u vremenu pred raspad Socijalistike Federativne
Republike J ugoslavije, a posebno posle demokratskih promena u oktobru 2000.
godine. Tim promenama stvoreni su uslovi za tranziciju drutva i povratak na
privredu utemeljenu na privatnoj inicijativi i trinoj konkurenciji. Tim vie, to
povrat oduzetog znai potovanje principa pravinosti i ljudskih prava, koji su temelj
svakog drutva koje sebe smatra i izgrauje kao demokratsko.
Proces od teoretskog do zakonskog trajao je dugo, za neke i predugo. No,
republika zakonodavna vlast je pre konanog akta donela i Zakon o prijavljivanju
i evidentiranju oduzete imovine
3
, kojim je stvorena datoteka podataka o oduzetoj
imovini, njenim pravnim naslednicima i ukupnoj vrednosti.
Proizvod Zakona iz 2011. godine je Agencija za restituciju, koja je osnovana
lanom 51. istog zakona, i ija namena je voenje postupaka i odluivanje o zahtevima
za vraanje imovine, odnosno obeteenje, kao i radi isplate novane naknade i
obeteenja, ali i obavljanja drugih poslova u skladu sa zakonom. Agencija je poela
da radi 1. januara 2012. godine.
Stranke su poele masovnije da opsedaju arhivske ustanove u Srbiji
neposredno posle novogodinjih praznika. U Istorijskom arhivu Subotica
4
to je
znailo jedno: reorganizaciju poslova.
Poueni iskustvom iz 2006. godine, kada je u kratkom vremenu u
arhivskom sekretarijatu primljeno gotovo hiljadu zahteva u kojima su stranke traile
dokumneta o oduzetoj imovini, odlueno je da bude pojaan tim zaposlenih koji
rade na istraivanju i pribavljanju dokumenta koji strankama omoguuju pokretanje
postupka za vraanje oduzetog. Tako je direktor IAS-a, na strunoj sednici obavestio
strune radnike o privremnoj reorganizaciji posla. Delu zaposlenih u sekretarijatu
2 Meu tim merama najire primenjivana bila je konskacija, kao kazna oduzimanja imovine bez
naknade, koju su izricali sudovi, a u nekim sluajevima i upravni organi, 1945. godine.
4 U daljem tekstu skraeno IAS
Uloga arhiva u Zakonu o vraanju oduzete imovine i obeteenju u Republici Srbiji
403
kojima je primaran rad sa strankama po bilo kom osnovu, dodati su arhivisti. Kako
je po vaeim zakonskim odredbama rok za odgovor na bilo kakav podnesak
stranke petnaest dana od dana prijema, direktor je doneo odluku da u radu za koji
nije potrebna strunost koju poseduju arhivisti oni ipak uestvuju. Time su: dvoje
arhivista, vii arhivista i dve arhivske savetnice postali deo tima koji je zaduen za
reavanje predmeta kojima je sutina pronalaenje dokumenata o oduzetoj imovini.
Sistemom podele na zaposlene koji iskljuivo primaju zahteve stranaka i
izdaju overene fotokopije pronaenih dokumenata ili negativne odgovore (zavisno od
toga da li je traena dokumentacija sauvana ili ne), i one koji pronalaze i pripremaju
dokumenta, proces rada je ubrzan. tavie, odreenom vrstom posveenosti potrage
za dokumentima, zapsleni stiu bolji uvid u sutinu grae traenih fondova i time
je svaki novi zahtev, iako pria za sebe, razumljiviji i vea je brzina u njegovom
pronalasku i odgovoru prema podnosiocima.

Fondovi i graa
U IAS-u posebno su frekventni predmeti iz fondova koji su nastali radom
organa upravne i sudske vlasti. S obzirom da IAS pokriva dananje teritorije tri
optine, Baka Topola, Mali Io i Subotica, zahtevi za utvrivanje podataka o
otuenoj imovini ustremljeni su na posleratnu administrativnu podelu tadanjih
srezova, narodnih odbora i gradskih narodnih odbora, kao i okrunih i sreskih sudova.
Na ovom mestu istai u samo neke od vanijih fondova u subotikom arhivu, a tu
vanost duguju brojnosti zahteva po predmetima koji se odnose na temu rada.
Meu traenijim fondovima IAS-a su: F: 68 Gradski narodni odbor Subotica
Subotica (1944-1955), 1944.-1958.; F: 70 Okruni narodno odbor Subotica (1945-
1946), 1944.-1948.; F: 81 Narodni odbor optine Baka Topola (1949-1959), 1944.-
1960.; F: 85 Narodni odbor sreza Baka Topola (1945-1959), 1944.-1963.; F: 86
Okruni sud Subotica (1945-), 1876.-1959.; F: 138 Narodni odbor sreza Subotica
(1955-1965), 1947.-1966.; F: 281 Sreski sud Baka Topola (1945-1959), 1945.-
1976.; F: 377 Ured za katastar Subotica (1945-1959), 1898.-1968.
5

Grau Gradskog narodnog odbora Subotica karakterie dokumentacija koja
je nastala radom organa vlasti neposredno po zavretku Drugog svetskog rata i u
prvim godinama stvaranja nove dravne uprave i vlasti uopte. Tu je dokumentacija
o predmetima konskacije, nacionalizacije, agrarne reforme ratrkana u redovnom
registraturskom poretku, koji je mogue pratiti na temelju delovodstvenih brojeva.
Graa Okrunog narodnog odbora Subotica, izmeu ostalog, sadri
dokumentaciju o konskaciji i postupke reavanja povrata imovine. U dokumentima
Narodnog odbora optine Baka Topola ima i podataka o konskaciji imovine,
agrarnoj reformi, suzbijanju raznovrsnih spekulacija i imovinsko-pravnim odnosima.
5 U oznaavanju fondova godine u zagradi oznaavaju godine osnivanja i prestanka rada, a izvan
zagrada su godine najstarijeg i najmlaeg dokumenta
404
Zoran VUKELI
U okviru Narodnog odbora sreza Baka Topola sauvana su dokumenta koja
svedoe o agrarnoj reformi, konskaciji, eksproprijaciji, nacionalizaciji i otkupu u tom
vremenu.
Okruni sud Subotica osnovan je aprila 1945. godine i podeljen je na est
organizacionih jedinica, od kojih je za nae stranke najzanimljivije odeljenje Agrarnog
suda.
Fond 138, Narodni odbor sreza Subotica, interesantan je po ogromnoj koliini
grae koja je nastala u procesu oduzimanja imovine. Tako je posebno interesantna i
vana graa Komisije za nacionalizaciju, koja je deo Finansijskog odeljenja.
Sreski sud Baka Topola sadri dokumenta nastala u vremenu kada su
sprovoene mere oduzimanja imovine, pa je kao takav od neprocenjive vrednosti za
zainteresovane stranke.
U sastavu grae arhivskog fonda IAS-a Ured za katatstar Subotica iznimno je znaajna
graa o agrarnoj reformi, konskaciji, itokonskaciji i agraru.
Dokumenta ovih i drugih fondova IAS-a temelj su istraivanja kojim zaposleni u
subotikom arhivu doprinose otklanjanju istorijske nepravde prema onima kojima je u
nedavnoj prolosti ruka zakona bila nenaklonjena.
Od zahteva do dokumenta
Od poetka 2012. godine pa do 31. maja u sekretarijatu IAS-a primljeno je 917
podnesaka, razliitog sadraja. kolska uverenja trailo je est stranaka; graevinske
predmete njih 18; uverenja iz matinih knjiga 175 lica; dokumenta o penzijsko-
invalidskom osiguranju 117; a trideset i pet lica trailo je dokumentaciju potrebnu za
proces rehabilitacije.
Pet stotina ezdeset i est zahteva podnele su stranke koje trae podatke o
oduzetoj imovini. Poueni iskustvom iz prethodnog vremena i problemima s kojima su
se susretali u radu, odgovorni u IAS-u izradili su novi obrazac zahteva, kako bi olakali i
strankama i zaposlenima da utvrde o kakvoj imovini je re i da to lake ree predmet.
6
Na novom obrascu Zahteva za izdavanje uverenja ili overenih kopija
dokumenata o oduzetoj imovini tabelarno su navedene rubrike koje podnosilac zahteva
treba da ispuni, kako bi predmet bio zaveden i pokrenut postupak. Te rubrike su: ime i
prezme biveg vlasnika imovine; roditelji biveg vlasnika imovine; ime branog druga i
devojako prezime; mesto i godina roenja biveg vlasnika; mesto i godina smrti biveg
vlasnika; prebivalite biveg vlasnika imovine; opis/vrsta oduzete imovine; mesto gde se
oduzeta imovina nalazila (katastarska optina, broj ZK uloka, parcele, ulica i kuni broj);
osnov i godina oduzimanja
7
; naziv organa koji je doneo reenje/ odluku/ zakljuak/
6 Vidi prilog broj 1
7 Oduzeto po osnovu: eksproprijacije, 1946. godine i tada donetog Zakona o agrarnoj reformi i
kolonizaciji; konskacije (1945-1950), zbog ratnog proterstva, jer je nemake nacionalnosti, dravni
neprijatelj; nacionalizacije privatnih preduzea (1946, 1948); gubitka dravljanstva (1945-1952), ako
posle rata nije bio u J ugoslaviji ili se iselio u drugu dravu; nacionalizacije najamnih stambenih zgrada
i poslovnog prostora (1958-1959).
Uloga arhiva u Zakonu o vraanju oduzete imovine i obeteenju u Republici Srbiji
405
presudu (broj i godina predmeta/ reenja/ odluke/ presude); srodstvo sa bivim
vlasnikom; zahtev se podnosi u svrhu. Rubrike drugog dela zahteva sadre podatke
o podnosiocu: ime, ime jednog od roditelja i prezime podnosioca zahteva; datum i
mesto roenja; broj i godina izdavanja line karte, J MBG; mesto i adresa stanovanja;
telefon i/ili e-mail; datum podnoenja zahteva; potpis podnosioca zahteva.
U vremenu izmeu donoenja i primene dva Zakona (2006. i 2012. godine),
u IAS-u je ojaana elektronska komponenta rada, pa je obrazac zahteva dostupan
strankama na web stranama arhiva: www.suarhiv.co.rs. Tako je olakan i ubrzan
rad i zaposlenima koji rade na tim poslovima. J ednostavno, ako stranke dolaze u
sekretarijat sa ve pripremljenim obrascem, vreme prijema je skraeno na optimum,
pa je, time, bri i ekasniji rad na istraivanju zahteva. Dalje, objavljivanjem obrasca
na javnom mediju, kakav je internet, zainteresovanima je pruena mogunost da pre
dolaska u arhiv podrobno ispitaju sve detalje o predmetu budueg zahteva. Time je
mogunost pogreke svedena na minimum.
8
O tome ta to znai za arhivske radnike
zaposlene na tim poslovima, suvino je ita rei.
Baza podataka za istraivanje oduzete imovine u IAS-u je utemeljena
na knjigma koje su delovi grae, pomonim naunim sredstvima, koje su uradili
arhivisti i tzv. elektronskoj bazi podataka, grai koja je pripremljena za elektronsko
itanje. Dakle, kada odgovorno lice primi zahtev, prosleuje ga zaposlenom koji
ga prouava, istrauje, pronalazi i dostavlja licu koje je zadueno da sroi odgovor
i odredi koji su dokumenti valjani za kopiranje i overu. Potom, zaposleni koji je
zaduen za fotokopiranje grae odrauje svoj deo posla, dokumenta dostavlja
u sekretarijat i tamo ih sekretar uobliuje za konani odgovor. Predmet je reen i
spreman za podnosioca.
Ova podela rada je razliita u odnosu na podelu koja je bila 2006. godine,
kada je raeno na temelju Zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
Tada su veinu radnji po zahtevu radili jedno lice i sekretar. Primetno je bilo da
raznovrsne radne operacije zaposleni obavljaju sa razliitim uspehom i uz ogromnu
razliku u vremenu. Nekima je za pronalaenje bilo potrebno znatno manje vremena
nego drugima, a nekome je fotokopiranje liilo na Sizifov posao. Iskustvo iz te godine
uticalo je da est godina kasnije posao bude organizovan u nazovimo manufakturnom
maniru: svaki zaposleni odrauje deo i tako stvaramo celinu.
Zakljuak
Ovogodinja praksa opravdala je podelu rada u procesu istraivanja povodom
zahteva o oduzetoj imovini. Stranke se neuporedivo krae zadravaju na prijemnom
odelenju arhiva, zaposleni jednostavnije i preciznije istrauju podatke iz zahteva,
8 Primeri iz prakse u kojima stranke ni ne znaju gotovo nita o svojim precima i njihovoj imovini
su brojni, na njihovu alost. Pisac ovog rada imao je priliku da istrauje predmet u kojem je podnosioc
zahteva traio podatke o navodno oduzetoj imovini svog dede, a kada je predmet istraen, utvreno je
da je predak imanje prodao kako bi namirio kockarske i kafanske dugove.
406
Zoran VUKELI
skraeno je vreme izmeu prijema zahteva i izdavanja uverenja ili overenih kopija
dokumenata. Mogunost pogreke smanjena je na minimum i gotovo je u celosti
prebaena na podnosioce zahteva. Ne dovodei u podreen poloaj obavljanje
temeljnih poslova i odranje Arhiva kao ustanove kulture od posebnog nacionalnog
znaaja, radnicima Arhiva je dodatno omogueno da obavljajui vanredne poslove
doprinose ouvanju ugleda same struke. Naime, svaki pravovremeno reen zahtev
najbolja je poruka drutvu o svrsishodnosti i neophodnosti postojanja arhivskih
ustanova. Kako danas, tako i u buduem vremenu. Zbog i radi predaka, sadanjice i
potomstva.
Summary
Restitution of Property and Indemnity Law in the Republic of Serbia
represents and effort of present generation to correct a historical injustice committed
by their predecessors.
Documentation about those events and that time period is preserved in archives,
cultural institutions which among other have a task to preserve that material for
future generations. The author of this paper tried to show how the employees of The
Archives have reacted to the rst attempt of the Restitution which enabled the
conditions prepared by the legislator through the second half of the rst decade of
the 21
st
centaury, for the passing of The Law in the current year, and the experiences
form the current year until May 31, 2012.
The paper reects the status and work in the institution, considering the number of
requests and employees in The Archives, numerous statistical data about the types
of requests, advantages and disadvantages of new organization and task division and
new request form.
Finally, the point of the paper is the role and the signicance of The Archives as
a cultural institution, for the overall development and progress of contemporary
society.

407
Slobodanka CVETKOVI, Istorijski arhiv Poarevac
Mr. Ljubinka KODRI, Arhiv Srbije, Beograd
ISKORAK U JAVNOST - IZLOBENA DELATNOST ARHIVA
Abstrakt: lanak se bavi analizom izlobene delatnosti kao segmenta
kulturno-prosvetne delatnosti arhiva, sa osvrtom na arhive u Srbiji, kao i njenim
daljim perspektivama, izazovima i mogunostima razvoja.
Kljune rei: arhivi, izlobe, kulturno-prosvetna delatnost, izlobena
delatnost, kultura, publika, javnost, dostupnost.
Uvodne naznake
Pravo na kulturu je pravo svakog oveka, bez obzira na njegovu rasnu,
nacionalnu, versku pripadnost ili obrazovni status. U dananje vreme kada drutva
u naem regionu trpe posledice tranzicionih procesa, veoma je vano u celom tom
procesu uspostaviti mesto kulture i institucija kulture i dati im znaaj i vanost koja im
pripada. Tranzicija znai kretanje iz procesa rekonstukcije prethodnog u projektovano
stanje. Zato je bilo neophodno na samom poetku procesa tranzicije denisati
mesto kulture i institucija koje je proizvode.
1
Meutim, ni danas to nije isuvie
kasno. Srbija jo uvek nema jasno denisanu strategiju razvoja kulture i institucija
kulture, ve je njen razvoj preputen stihiji. Odnos prema kulturi je odnos prema
budunosti, denisanjem kulturne politike usmerava se i kreira ovek budunosti,
njegova htenja, potrebe, interesovanja...
2
Drutvo u Srbiji u pogledu kulturnih
potreba nalazi se u raskoraku izmeu jo uvek neraienih rauna sa zatvorenim i
nepoverljivim socijalistikim sistemom vrednosti i sa sve prisutnijom globalizacijom
u koju smo neminovno svi uvueni. Nai svoje mesto i balansirati izmeu onoga to
smo bili i pomalo to jo uvek jesmo i onoga to nam se namee kao neminovnost,
denisati ono to elimo biti, cilj je pre svega kulture i obrazovanja. U svemu, ini
se da je ljudski faktor ipak najpresudniji. Od shvatanja i poimanja naih politikih
predstavnika, njihovih percepcija stvarnosti i budunosti umnogome zavisi i naa
1 Vesna uki Dojinovi, Kulturna politika Srbije 1989/2001. (istraivanje), Beograd 2002, str. 3 (u
okviru lanka Predlog kulturne politike Srbije od 20.3.2003).
http://www.zaprokul.org.rs/Download/Default.aspx (27.6.2012.)
2 Na UNESKO konferenciji posveenoj kulturnoj politici jo 1982. godine objavljeno je da kultura
daje oveku sposobnost da razmilja o sebi. Kroz kulturu se ovek izraava, postaje svestan sebe,
prepoznaje svoje nedostatke, ispituje svoja dostignua, neumorno trai nova znaenja i stvara dela
kojima prevazilazi svoja ogranienja. Mia Vukanovi, Pogled na kulturu. Zakoni i prakse u Srbiji i
u pet drava lanica Evropske unije, Beograd, 2011<.http://www.zaprokul.org.rs/Download/Default.
aspx (27.6.2012.)
408
Slobodanka CVETKOVI, mr. Ljubinka KODRI
budunost, odnosno budunost kulture. U Srbiji je model kulture klasino dravni,
to je i denisano Zakonom o kulturi koji je stupio na snagu 2010. godine Draava je
ta koja brine o ostvarivanju opteg interesa u kulturi i brine o sprovoenju kulturne
politike. U izradi strategije kulturne politike aktivnu ulogu ima Nacionalni savet za
kulturu, ije lanove iz redova uglednih i armisanih umetnika i strunjaka u kulturi
bira Narodna skuptina. Strategiju razvoja kulture Republike Srbije donosi Narodna
skuptina na predlog Vlade na period od deset godina. Dakle, manje ili vie, kulturna
politika u Srbiji zavisi od odnosa politikih snaga, njihovih meusobnih interesa, od
aktuelnog ministra i njegovog ministarstva.
3
injenica je i da stanovnitvo Srbije
jo uvek nema razvijene kulturne navike. Prema istraivanju Mie Vukanovia iz
Zavoda za prouavanje kulturnog razvitka Srbije, tokom 2010. godine u galerije i
muzeje nije ulo ak 60% od ukupnog broja ispitanika, dok je neto vie od 20%
bilo u galerijama 1-3 puta, a vie puta u galerije i muzeje je odlazilo neto vie od
10%. Ipak, ono to ohrabruje je izvestan trend porasta kulturno aktivnih u odnosu na
2005. godinu.
4
J edan od najvanijih ciljeva naprednih drutava je demokratizacija
kulture, koja podrazumeva davanje privilegija potrebama ire populacije, brisanje
predrasuda o kulturi samo za elitu, prihvatanje razliitosti, prava manjina, njihovih
kulturnih potreba.
5
Sve je to u manjoj ili veoj meri ukomponovano u Zakon o
kulturi. Meutim, ostaje i dalje kao najvaniji problem njegova primena. Nacionalni
savet za kulturu je konstituisan u julu 2011, ali se na strategiju jo uvek eka.
Kulturno-prosvjetna djelatnost arhiva izlobeni sadraji
Prvo i najvanije mesto meu kulturnim delatnostima u novom Zakonu o
kulturi daje se istraivanju, zatiti i korienju kulturnog naslea. J edno od mesta u
ustanovama kulture u ovoj oblasti pripada i arhivima. Pored osnovnih funkcija arhiva
koje se ogledaju u evidentiranju, prikupljanju, uvanju, strunoj obradi arhivske
grae, arhiv kao ustanova kulture obavlja i kulturno-prosvetnu delatnost. Kulturno-
prosvetna delatnost arhiva u modernom vremenu kada informacija predstavlja
neprocenjivo dobro, ima izuzetno vanu ulogu. Ovaj segment arhivske delatnosti
ima potencijal da arhiv uini mestom, gde e se ljudi okupljati, sticati znanja,
proirivati vidike i negovati pozitivan odnos prema arhivu, arhivskoj grai i istoriji.
Kulturno-prosvetna delatnost arhiva je propisana i Zakonom o kulturnim dobrima
6
.
Ova delatnost arhiva zasniva se na karakteru arhivskih dokumenata kao izvora
informacija i nezamenljivih svedoanstava istorijskih procesa, kao i na drutvenoj
potrebi da se u procesu demokratizacije kulture izvri adekvatna valorizacija arhivske
3 Isto.
4 Isto.
5 Predrag Cvetianin, Marijana Milankov, Kulturna praksa graana Srbije - preliminarni rezultati,
Beograd, 2011, str. 10,13.; <http://www.zaprokul.org.rs/Download/Default.aspx (27.6.2012.)
6 Slubeni glasnik Republike Srbije, 71/94. U lanu 65. se izmeu ostalog kao jedna od oblasti
zatite kultrunih dobara propisuje obaveza izlaganje kulturnih dobara, organizovanje predavanja i
drugih prigodnihoblika kulturno-obrazovne delatnosti .
Iskorak u javnost izlobena delatnost arhiva
409
grae kao vanog segmenta kulturnog naslea.
7
U Memorandumu koji objanjava
Preporuku Odbora Ministara Saveta Evrope navodi se da nijedna zemlja ne pripada
u potpunosti demokratskom svetu sve dok svi njeni graani nemaju mogunost da se
upoznaju, na objektivan nain, sa elementima njene istorije.
8

Kulturno-prosvetna delatnost u arhivima se sprovodi kroz razliite
vidove komunikacije sa javnou, kroz predavanja, tribine, radio emisije, preko
web prezentacija, kroz razliite publikacije i sl. J edno od najvanijih sredstava, i
najee korienih u komunikaciji sa javnou su izlobe arhivskih dokumenata.
One predstavljaju jedan od najstarijih i najatraktivnijih oblika kulturno-prosvetne
delatnosti arhiva. Stav da dokument moe biti od interesa i za iroku javnost van
naunih krugova doveo je do pojave prvih arhivskih izlobi koje se prvi put javljaju
u Francuskoj, gde su sredinom 19. veka izlagani peati.
9

Izlobe arhivske grae predstavljaju masovni oblik korienja arhivske grae
u kulturno-prosvetne i propagandne svrhe sa ciljem da se prikau najinteresantnija i
najznaajnija dokumenta jednog arhiva. U skladu sa tim, tematika izlobi uglavnom
je uslovljena pitanjem aktuelnosti pojedinih istorijskih tema, politikim strujanjima,
jubilejima i propagandom arhivske slube.
10
Postoje razliite vrste arhivskih izlobi.
Bogdan Leki
11
ih deli na naune, nauno-popularne i pedagoko-edukativne. Prema
tematici mogu se podeliti na izlobe o odreenim temama, dogaajima i zbivanjima
ili istorijskim linostima. Prema vrsti eksponata izlobe se dele na ue dokumentarne
i multidokumentarne, zatim, prema mestu odravanja na pokretne i nepokretne,
prema vremenskom trajanju postavke na privremene i stalne. Razlikuju se i opte,
tematske i pedagoke izlobe. Podela se moe praviti i na one koje se ogranizuju
samostalno, od strane jedne ustanove ili u saradnji sa drugom arhivskom, ili pak u
saradnji sa drugim ustanovama kulture. One mogu biti i najee i jesu jubilarne,
povodom odreenih godinjica i propagandne u cilju predstavljanja odreene
ustanove ili institucije.
12
O znaaju koji je posveivan izlobama svedoi i uputstvo
doneto od strane Arhivskog vea SR Srbije 1985. godine
13
kojim su propisane vrste,
tehnika pripreme, izrada izlobenog kataloga i albuma izlobe.
Prvu izlobu arhivskih dokumenta u Srbiji priredio je Arhiv Srbije decembra
1948. godine povodom 50-te godinjice donoenja Zakona o Dravnoj arhivi.
Izloeno je preko 900 eksponata, uglavnom arhivskih dokumenata, koji su izuzev
pojedinih rariteta iz ranijih perioda, obuhvatali razdoblje od 1804-1918. godine,
7 Izet aboti, Neke karakteristike odnosa drave i drutva prema arhivskoj djelatnosti u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla, 2010., str. 52.
8 Preporuka Odbora Saveta Evrope br. R (2000) 13.
<http://arhivistika.les.wordpress.com/2011/02/preporuka-br-r-2000-13.pdf (21.5.2012.)
9 U Francuskoj se od 1845. godine javljaju tri oblika arhivskih izlobi: nacionalne izlobe u
Nacionalnom arhivu u Parizu, izlobe veeg ili srednjeg znaaja u departmanskim arhivima i manje
izlobe prosvetnih arhivskih slubi. Prirunik iz arhivistike, Beograd 1982., str. 144.
10 L. A. Nikiforov, G. A. Belov, Teorija i praksa arhivske slube SSSR, Beograd 1976., str. 307.
11 B. Leki, Arhivistika, Beograd 2006., str. 246.-249.
12 K. Krajinovi, Izlobe arhivskih dokumenata, Arhivski pregled, Beograd 1981., str. 63.-71.
13 Uputstvo o pripremanju izlobi arhivske grae i izradi kataloga za izlobu, Arhivski pregled, br.
1-2, Beograd 1985., str. 184.-186.
410
odnosno od poetka Prvog srpskog ustanka do kraja Prvog svetskog rata.
14
Izloeni
su dokumenti iz ivota srpskog naroda koji su predstavljali vano svedoanstvo o
oslobodilakim ratovima, stvaranju srpske drave i dravnosti poetkom 19. veka,
stvaranju vojske, administracije, zanata, trgovine, nansija, tampe, nauke, kao i o
znamenitim pojedincima. Tokom dvonedeljnog trajanja, izlobu je posetilo vie od
2.000 osoba
15
, a izlobi je bio posveen i znaajan prostor u pojedinim medijima,
poput Politike i Borbe.
Iako se verovalo da e prva izloba arhivske grae u Srbiji oznaiti
dinamian poetak izlobene delatnosti arhiva u Srbiji, posebno zbog poveanog
interesovanja publike, narednih godina dolo je do zatija u ovom sektoru. Tek
1954. godine, u okviru Nedelje arhiva lokalni arhivi krenuli su sa izlobama u cilju
popularizacije arhiva i prikupljanja arhivske grae. Do tada je kulturno-prosvetna
delatnost smatrana za sekundarnu, jer je akcenat bio na prikupljanju i sreivanju
arhivske grae. Vanost kulturno-prosvetne delatnosti je ubrzo shvaena, pa je na
treoj godinjoj skuptini Saveza drutva arhivskih radnika FNR J ugoslavije 1958.
godine zakljueno da su arhivi kulturne ustanove kompleksnog karaktera, koje u
prvom redu obavljaju svoj struni-arhivistiki posao za potrebe istorijskih nauka,
ali u kojima treba istovremeno, pored upravne, jo vie razvijati kulturno-prosvetnu
i naunu delatnost.
16

Arhiv Srbije je ponovo oiveo svoju izlobenu delatnost od 1956. godine
i to uglavnom kampanjski, povodom akcije Nedelje arhiva.
17
Te godine odrao
je est izlobi od kojih je veina bila pedagokog karaktera, odravale su se u
osnovnim kolama i bile posveene patronu kole po kome je ona nosila ime (u
istoimenim kolama odrane su izlobe posveene Svetozaru Markoviu, Vasi
Pelagiu, Ljubomiru Nenadoviu, J ovanu Steriji Popoviu). Za ove izlobe bilo je
zabeleeno da su naile na veliki odziv i interesovanje publike, odnosno uenika.
Suprotan sluaj bio je sa izlobama koje su organizovane po preduzeima i visokim
kolama koje su imale mali broj posetilaca. Izloba Osnivanje Dravne tamparije,
odrana u Beogradskom grakom zavodu iako je bila praena predavanjem i
dokumentarnim kratkometranim lmom imala je mali broj posetilaca. Slina
sudbinu podelila je i izloba Razvoj sanitetske slube u Srbiji od najstarijih vremena
do danas odrana na Medicinskom fakultetu 1957. godine, iako je bila najavljena
14 Ivanka J ana, Izlobe Dravnog Arhiva Srbije, Arhivski almanah, br. 2-3, 1960, str. 182.
15 A. oki, Dravna arhiva NR Srbije 1900.-1950., Beograd 1951.
16 Izlobe arhivske grae su uvek bile na prvom mestu kulturno-prosvetnog delovanja arhiva. ak su
krajem 70-ih postojali i planovi za izradu Preporuka o kulturno-prosvetnoj delatnosti arhiva, pa je radi
toga obrazovana komisija strunjaka radi razrade metodologije rada i teza za preporuke. M. Todorovi,
Analiza kulturno-prosvetne delatnosti arhivskih ustanova u SR Srbiji, Arhivski pregled, Beograd 1981.,
str. 72.-73.
17 Od 1954. godine poele su se prireivati Nedelje arhiva to je dovelo do pojaanog interesovanja
za arhivsku grau. 1957. godine prireene su 64 izlobe dokumenata od kojih su 11 bile pokretne, a 5
didaktike. Njih je razgledalo oko 70.000 posetilaca.
O izlobi Istorijskog arhiva Poarevac povodom Nedelje arhiva, Miroslava Andri, Izloba arhivskih
dokumenata i arhivske grae, Branievo 3/55, izloba je odrana 1954.
Edib Hasanagi, Istoriski arhivi u Srbiji, Arhivski almanah, br. 1, 1958., str. 7.-27.; I. Jana, n.d., str. 180.
411
preko medija.
18
Otvaranjem izlobe Licej, Velika kola i Beogradski univerzitet kroz
arhivsku grau Rektorata (1838.-1941.), 9. novembra 1959. godine poela je praksa
prireivanja godinjih izlobi optijeg karaktera. Tematika ove izlobe izazvala je i ire
interesovanje, pa je 1962. godine gostovala u Zagrebu.
Tokom ezdesetih godina razvija se praksa pripreme izlobi opteg karaktera u
Arhivu Srbije, koje se potom u kopijama prosleuju lokalnim arhivima koji takve izlobe
prezentuju uz dopunu dokumentima lokalnog karaktera. Takva praksa primenjena je
kod izlobi Poetak Prvog svetskog rata koju je 1964. godine priredio Arhiv Srbije,
a zatim 1969. godine povodom izlobe 50 godina KPJ.
19
Izloba je bila prireena u
saradnji sa Institutom za radniki pokret Srbije i imala je naglaenu ideoloku i partijsku
koncepciju. Pored stalne izlobe koja je u prostorijama Arhiva Srbije trajala skoro
godinu dana pod nazivom Radniki pokret i Komunistika partija u Srbiji od 1919. do
1941. godine, bilo je izraeno deset kompleta reprodukcija najznaajnijeg izlobenog
materijala koji je gostovao po mnogim mestima u Srbiji. Pojedini regionalni arhivi su
osnovni materijal dopunjavali lokalnim arhivskim materijalom, pa je tako Istorijski
arhiv Kragujevca dopunio izlobu sa 35 svojih dokumenta.
20
Izloba je na taj nain
odrana u preko dvadeset mesta u Srbiji. U istom periodu u velikom broju arhiva
gostovala je izloba Istorijskog arhiva Valjevo O ivotu i radu Milovana Gliia, kao
i izloba Zbirke graka iz Arhiva Hrvatske. Istorijski arhiv Beograda 1970. godine
priredio je izlobu Vladimir Ili Lenjin koju je videlo preko 20.000 posetilaca.
21
U periodu od 1972. do 1974. godine 16 lokalnih arhiva u Srbiji bez pokrajina
organizovalo je 111 izlobi koje je posetilo 172.779 osoba. Od toga dva arhiva (u
Uicu i Vranju) nisu uopte pripremali izlobe, dok je Istorijski arhiv Ni priredio 27,
a Istorijski arhiv Poarevac 19 izlobi. Najvei broj izlobi bio je i dalje prireivan u
kolama, a zatim u pojedinim radnim organizacijama. U tematskom pogledu izlobe
su se veinom bavile problematikom narodnooslobodilake borbe, a zatim manjim
delom regionalnom istorijom i pojedinim linostima. Simptomatino je i to da je
veina postavki imala slinu tematiku, ali uprkos moguoj racionalizaciji prilikom
njihove pripreme arhivi su meusobno malo saraivali.
22
Na ponavljanje tema ukazuje
i injenica da su etiri arhiva imali izlobe posveene tridesetogodinjici drugog
zasedanja AVNOJ-a. Mnogi arhivi prireivali su izlobe koje nisu imale mnogo osnova
i uporita u arhivskoj grai koju su uvali ve su predstavljale uoptene istorijske teme,
pa se moe postaviti i pitanje kvaliteta izloenog materijala. Pripreme pojedinih izlobi
predstavljale su i znaajan izvor nansiranja za arhiv poto su sklapali ugovore sa
naruiocima za njihovo pripremanje.
18 I. J ana, n.d, str. 181.
19 Analiza sprovoenja sedmogodinjeg plana razvoja arhivske slube u Srbiji u periodu 1964.-70.,
Beograd 1970. , str. 51.
20 K. Dambazovski, Izloba50 godina KPJ po gradovima Srbije, Arhivski pregled, br. 2, Beograd
1969., str. 140.-141.
21 G. Laevi, Dvadeset pet godina rada Istorijskog arhiva Beograda 1945-1970, Arhivski pregled, br.
1-2, Beograd 1970., str. 169.
22 Kulturno-prosvetna i propagandna funkcija meuoptinskih arhiva, Beograd, 1974., str. 11.-13. (za
period januar 1972. - maj 1974).
412
Masovna poseenost arhivskih izlobi u ovom periodu prikazivana u
statistikim podacima o arhivskoj delatnosti ostvarivana je putem organizovanih
poseta uenika i zaposlenih u preduzeima i razliitim ustanovama. Iako je na ovaj
nain obezbeivan zavidan broj posetilaca, pitanje je koliko je izloeni materijal
ostavljao trag i utisak prilikom ovakih vrsta poseta, a koliko su one bile sraunate
na ispunjavanje forme. U kojoj meri bi izlobe bile poseene da njihov obilazak nije
bio planski organizovan i dirigovan? Tek na pojedinim mestima evidentirano je i
nedovoljno postizanje uspeha. Takav sluaj bio je sa Istorijskim arhivom Titovog
Uica koji zbog neadekvatnog prostora nakon 1962. godine nije tokom naredne
decenije prireivao izlobe poto je zakljuio da je poslednja izloba pokazala da
izlaganje u skuenom i nepogodnom prostoru ima vrlo male svrhe.
23
Posmatrane dananjim standardima arhivske izlobe prireivane tokom
socijalistikog perioda imale su stereotipne i nedovoljno vizuelno primamljive
osobenosti. U tom smislu one predstavljaju osobenost jednog istorijskog perioda. I
pored njihove nedovoljne atraktivnosti, vladajua ideologija i politika svest delovala
je u pravcu prosveivanja na taj nain to je mobilisala stanovnitvo i usmeravala
ga ka masovnom poseivanju izlobi, ali su one ostavljale malo traga i nedovoljan
utisak na publiku.
Druga polovina sedamdesetih godina obeleila je planski i masovni razvoj
izlobene delatnosti u Srbiji. Arhivskim izlobama tokom ovog perioda uinjen je
iskorak ka zajednikoj saradnji i istupanju, kao i meunarodnom prezentovanju.
Izloba Arhiva Srbije Svetozar Markovi - ivot i delo bila je izloena u skoro svim
arhivima u Srbiji, u dva republika centra, a gostovala je i u Moskvi, Berlinu i Soji.
Prireeno je i vie izlobi koje su bile plod saradnje vie arhiva ili saradnje arhiva
sa pojedinim ustanovama i organizacijama. Izloba Omladina s Titom u radne
pobede nastala je kao rezultat saradnje Arhiva Srbije, Istorijskog arhiva Beograda
i Republike konferencije Socijalistikog saveza omladine Srbije (RK SSOS), a
izloba Revolucionarna delatnost i oslobodilake akcije naroda jugoistone Srbije
protiv Turaka u 19. veku nastala je saradnjom Istorijskog arhiva Ni sa muzejima
na jugu Srbije i bila je izloena tokom 1978. i 1979. godine. Izloba povodom 60
godina postojanja Saveza Komunista J ugoslavije, Sindikata i Saveza Komunistike
Omaldine J ugoslavije koju je priredio Arhiv Srbije 60-godinjica SKJ, SKOJ i
revolucionarnih sindikata umnoena je i koriena od strane svih arhiva u Srbiji
uz dodatak lokalnih arhivskih izvora. Znaajni inicijatori ovakve saradnje bile su
Zajednica arhiva Srbije, Zajednica arhiva Kosova i Zajednica arhiva Vojvodine.
24

Pojedini arhivi tokom sedamdesetih godina prireivali su po tri, pa ak i vie
od deset izlobi tokom godine. Ova praksa je nastavljena, pa je u periodu od 1981.
do 1985. godine bilo prireeno 139 izlobi od strane arhiva u Srbiji bez pokrajina
za koje je procenjeno da su imale 310.561 posetioca. Brojnost prireenih izlobi
23 Plan petogodinjeg razvoja 1970-1975, Istorijski arhiv Titovo Uice, Titovo Uice, 1970., str. 36.
24 Ostvarivanje petogodinjeg programa razvoja arhivske delatnosti u SR Srbiji (bez SAP) 1976-
1980; Osnove srednjoronog razvoja arhivske delatnosti u SR Srbiji (bez SAP) 1981.-1985, (materijal
za javnu diskusiju), Beograd 1979., str. 41.-42.
413
svakako je imala uticaja na njihov kvalitet, a i na kvalitet rada samih arhiva s obzirom
na mali broj zaposlenih radnika. U razmatranom periodu arhivi u Srbiji bez pokrajina
imali su ukupno 237 zaposlenih, a sa Arhivom Srbije (82) ukupno 319, od toga najvie
zasposlenih bilo je u Istorijskom arhivu Beograda (60) i Istorijskom arhivu Ni (24).
25

Izlobe su i dalje postavljane u arhivima, radnim organizacijama, kolama, mesnim
zajednicama, domovima kulture i organizovane povodom pojedinih jubileja i proslava
uz saradnju sa drugim kulturnim institucijama.
Praksa pripreme jedne opte izlobe koja je u lokalnim arhivima dopunjavana
dokumentima lokalnog karaktera nastavljena je i poetkom 80-ih godina prilikom
obeleavanja 40 godina od ustanka 1941. godine. Tim povodom Arhiv Srbije je
zajedno sa Istorijskim muzejom Srbije priredio izlobu Ustanak u Srbiji 1941. godine
koja je u modikovanom obliku izloena u vie gradova u Srbiji (Beograd u ustanku
1941.; Ustanak u valjevskom kraju 1941.; 40 godina ustanka u Timokoj krajini;
Revolucionari 1941. u umadiji; etrdeset godina narodnog ustanka u Niu i okolini
1941.-1981.; etrdesetogodinjica ustanka u Podrinju 1941.-1981.).
26
U periodu od 1981. do 1983. godine arhivi u Srbiji bez pokrajina priredili
su 96 izlobi koje je posetilo 163.905 posetilaca, a jedino arhivi u Titovom Uicu
i apcu nisu imali ni jednu odranu izlobu u posmatranom periodu.
27
Za 1984.
godinu konstatovan je smanjen broj odranih izlobi (24) i predavanja, dok je najvei
broj izlobi bio posveen 40-toj godinjici osloboenja zemlje u Drugom svetskom
ratu.
28
Tokom 1985. i 1986. u arhivima u Srbiji bez pokrajina bilo je organizovano
28 izlobi godinje, dok su 1987. bile prireene 32 izlobe. Od 1988. poinje da
opada broj prireenih izlobi, pa je ove godine bilo postavljeno samo 16, a tokom
1989. postavljena je 21 izloba. Istovremeno dolazi i do porasta broja arhiva koji nisu
prireivali godinje ni jednu izlobu. Znaajan uspeh u ovom periodu predstavljala je
izloba Arhiva Srbije Francuzi i Jugosloveni 1838-1988 prireena 1989. godine koja
je gostovala u Parizu.
Prekretnicu u izlobenoj delatnosti arhiva u Srbiji bez pokrajina predstavljala
je 1990. godina tokom koje je postavljeno samo 14 izlobi koje je posetilo 8.010
posetilaca. Ovi podaci ukazuju da je politika kriza u zemlji viestruko uticala na
arhive i njihovu delatnost i nametala kao neophodnu promenu naina rada, poto je
brojnost poseta koja je bila garantovana intervencijom dravnih i politikih ustanova
sada poela da izostaje. Gubitak perspektive, nesnalaenje i konfuzija u kojoj su se
arhivi nali, kao i sveopta drutvena i politika kriza i anarhija uticali su da od 1990.
prestaju da se vode iscrpni statistiki podaci o delatnosti arhiva u Srbiji. Istovremeno,
suavanjem dravnih granica, suavaju se i tematski istorijski okviri sagledavanja
arhivske grae. Izlobe se i ree organizuju, ali dobijaju promiljeniji vid i izgraeniju
koncepciju poto gube izraziti ideoloki karakter, a interesovanje se postepeno
usmerava ka drutvenoj i kulturnoj istoriji.
25 Ocena izvrenja petogodinjeg programa razvoja arhivske delatnosti Srbije (van SAP) 1981-1985;
Petogodinji program razvoja arhivske delatnosti Srbije (van SAP) 1986-1990, Beograd 1985.
26 Program razvoja arhivske delatnosti u SR Srbiji (bez SAP) 1981.-1985., Beograd 1980.
27 Analiza izvrenja programa rada arhiva u Srbiji (bez SAP) za 1981.-1983. godinu.
28 Analiza izvrenja programa rada arhiva u Srbiji (bez SAP) za 1984. godinu.
414
Nakon petooktobarskih promena arhivi su donekle promenili i tematiku i koncepciju
izlobi. Ve 2000-te godine veliki broj arhiva u Srbiji je uestvovao u organizovanju
zajednike izlobe sa Arhivom Srbije Arhivsko blago arhiva Srbije. Istorijski arhiv
Beograda se posebno izdvojio svojim kompleksnim izlobama i intrigantnim temama.
Izmeu ostalih, pomenuemo izlobe: Beogradski auto vremeplov (2002.), Moderna u
Beogradu (2003.), zatim Interaktivni Beograd (2004.), Nova godina i Boi u Beogradu
(2004.), ovek u vremenu (2005.), Jedan obian dan (2006.), zatim izlobe posleene
jubilejima iz nae istorije kakva je izloba Studentski protest 1968 (2008.), Logor Banjica-
Logorai (2009.)
29
ili najskorija Tajne novog Beograda (2012.). Istorijski arhiv u Niu se
tokom perioda 2000-2008. bavio retrospektivnim izlobama koje su prikazivale pojedine
teme u hronoloki irim okvirima, kakva je bila npr. Nika Banja kroz arhivsku grau
(2001.) zatim Izborni plakat od osloboenja Turaka 1878. do danas (2002.), Ni kroz
istoriju i vreme (2007.) ili Od kasabe do modernog grada (2008.).
30
Istorijski arhiv Uice je
nekoliko izlobi posvetio plakatu kao istorijskom izvoru, kao i dve izlobe koje su skretale
panju javnosti na tada goruih problem u vezi sa arhivskom zgradom Pedeset pet godina
Istorijskog arhiva Uice 1948-2003 i 27. septembar 2. oktobar 2004. Smetaj arhivske
ustanove u prolosti, sadanjosti, a da li u budunosti (2004.). U nekoliko izlobi ovog
arhiva ostvarena je i saradnja sa drugim ustanovama kulture i obrazovnim ustanovama,
a bilo je i nekoliko gostujuih izlobi domaih arhiva.
31
U periodu posle 2000. godine
Meuoptinski istorijski arhiv aak se kroz izlobe orijentisao na prezentaciju arhivske
grae svoga arhiva i razvoja svoga grada i okoline. Takve su izlobe Prie moga grada
iz porodine riznice Krenovih (2001.), aansko bankarstvo 1872-1948 (2002.), zatim
izlobu posveenu Narodnom pozoritu u aku, stotridesetogodinjici Odbora Drutva
Crvenog krsta u aku, a pored Narodnog muzeja u aku saraivali su i sa Arhivom Srbije,
Arhivom Srbije i Crne Gore i Narodnim muzejem iz Valjeva
32
. Slinu izlobenu politiku
imao je i Istorijski arhiv Kikinda koji je 2008. priredio izlobu Kikindska eleznica kroz
arhivska dokumenta (1857.-2007.), zatim Kikindska gimnazija kroz arhivska dokumenta,
1858.-2008. povodom stopedesetogodinjice ove ustanove, ali i vrlo zanimljivu i pomalo
muzejsko-galerijsku izlobu Vrata - umetnost koja ne stari (2005.),
33
dok je Istorijski arhiv
Poarevac svojim izlobama prezentovao bogatstvo arhivske grae arhiva izlobama
Sloga poarevakih zanatlija i radnika 1893.-1950. (2000.), Darovi prolih vremena
iz Zbirke otkupa i poklona (2002.), Vek bankarskog poslovanja u Branievskom okrugu
(2003.), Skica kroz vreme - neka bude grad (2005.), Poarevako pozorite izmeu dva
svetska rata (2006.), Okrug Poarevaki u privredi srpske buroaske drave (2007.). Iz
itave koncepcije odskae izloba prireena u aprilu 2000. Seanje na Pavela J. afarika.
Iako nepotpun i sainjen na osnovu podataka datih na zvaninim web prezentacijama i
monograjama, ilustrativan je sledei pregled izlobene aktivnosti nekih od arhiva u Srbiji
u periodu posle 2000. godine.
34

29 <http://www.arhiv-beograda.org/ (27.6.2012.)
30 <http://www.arhivnis.co.rs/cirilica/izbdel/cizlbdel.htm (27.6.2012.)
31 <http://www.arhivue.org.rs/izlozbe-i-promocije ( 27.6.2012.)
32 <http://www.arhivcacak.org.rs/galerija.htm (7.6.2012.)
33 <http://www.kiarhiv.org.rs/index_les/Page866.htm (27.6.2012.)
34 Podaci su preuzeti sa internet prezentacija arhiva. Neki od arhiva na svojim internet prezentacijama
nemaju dostupne podatke o izlobama, dok skoro polovina arhiva u okviru mree arhiva u Srbiji nema
415
35

36

37

38

39
ARHIV PERIOD BROJ
IZLOBI
Istorijski arhiv Beograd 2002-2012. 24
Arhiv Vojvodine
35
2000-2003. 25
Istorijski arhiv Timocke krajine Zajecar
36
2000-2010. 27
Arhiv Jugoslavije
37
2000-2012. 17
Istorijski arhiv Kikinda 2001-2009. 10
Istorijski arhiv Kraljevo
38
2000-2010. 17
Istorijski arhiv Ni 2001-2008. 9
Istorijski arhiv Poarevac
39
2000-2007. 31
Istorijski arhiv Uice 2000-2008. 14
Meduoptinski istorijski arhiv Cacak 2000-2008. 14
Dakle, iz priloenog se vidi da je Arhiv Vojvodine imao bogatu kulturnu
ponudu, u samo tri godine rada 25 izlobenih aktivnosti, dok je gledano na dui,
sedmogodinji period Istorijski arhiv Poarevac bio najaktivniji sa ukupno 31
izlobom. Neto manje izlobi imali su arhiv u Zajearu i Istorijski arhiv Beograda.
Interesantni su i rezultati Zavoda za prouavanje kulturnog razvitka Srbije
40
,
gde je u etiri godine (2006-2009) posmatrana izlobena aktivnost srpskih arhiva.
ARHIV 2006. 2007. 2008. 2009.
Zajecar 2 2 3 4
Poarevac 6 6 1 2
Uice 1 2 1 /
S. Mitrovica 1 1 1 /
Novi Pazar 1 1 1 /
Vranje 1 / 1 1
Valjevo 1 1 2 /
Sombor 1 / / /
Smederevo 3 3 12 /
Cacak 2 2 1 3
Kraljevo / / / 1
abac / / 2 9
Pancevo 13 14 10 14
Kruevac / 1 / 1
Zrenjanin / 3 6 /
Subotica 1 2 3 1
Kragujevac 1 / / /
Ni 1 2 2 2
svoju internet prezentaciju. Za arhive koji su ve pomenuti linkovi ka podacima o izlobenoj aktivnosti
dati su u u okviru osvrta na izlobe.
35 <http://www.arhivvojvodine.org.rs/1972-2003.html (26.5.2010.)
36 <http://arhivzajecar.org/izlozbe.htm/ (27.6.2012.)
37 <http://www.arhivyu.rs/active/sr-cyrillic/home/glavna_navigacija/izlozbe/izlozbe_arhiva.html/
(27.6.2012.)
38 50 godina Istorijskog arhiva Kraljevo, Kraljevo 2010., str. 106.-108.
39 60 godina Istorijskog arhiva Poarevac, Poarevac 2008., str. 117.-179.
40 <http://www.zaprokul.org.rs/LKP/gradovi/007_Arhivi_web.pdf (20.6.2019).
Pregled stanja u arhivima u Srbiji 2008. i 2009.
416
U navedenom periodu najbogatiji izlobeni rad imao je arhiv u Panevu,
dok je najmanje prireenih izlobi tokom celog perioda imao arhiv u Somboru i
arhivi u Kraljevu i Kragujevcu, u kojima je u navednom periodu prireena samo
po jedna izloba. Ohrabruje podatak da je Arhiv Kraljeva tu jednu izlobu priredio
poslednje posmatrane godine, dok su Sombor i Kragujevac izlobe imali samo 2006.
godine. Izbalansiran i kontinuiran rad sa pozitivnom tendencijom na polju izlobene
delatnosti imali su Arhivi u Zajearu i aku, dok je Arhiv Poarevac smanjivao
obim svojih izlobenih aktivnosti. Neujednanost se vidi i kod smederevskog arhiva,
gde je dve godine pripremano po tri, 2008. godine, ak 12 izlobi, da bi se 2009.
godine dolo u situaciju da se ne priredi ni jedna. Ohrabruje i injenica da Arhiv u
apcu koji u 2006. i 2007. godini nije imao ni jednu izlobu, od 2008. je aktivniji, a
nakon reavanja pitanja i smetajnog i izlobenog prostora.
Arhivske izlobe svojom tematikom, brojem, poseenou i trajnou
utiska koji su ostavljale predstavljaju odraz i svojevrsnu projekciju stanja u
drutvu, pozicije arhiva u njemu, kao i odnosa prema istoriji i njenom tumaenju.
injenica da u arhivima postoji tradicija organizovanja izlobi, kao i interesovanje
javnosti, ali i interes samih arhiva za ovakvu vrstu delatnosti, govori o nunosti
njihovog prireivanja i odravanja koja kontinuirano opstaje, ali sa promenjivim
interesovanjem i brojnou poseta. U odnosu na broj do sada organizovanih izlobi,
blizu 100, Arhiv Srbije spada u red angaovanijih arhiva, a primetno je da je izlobena
aktivnost poslednjih godina intenzivirana kao i da je pristup samim postavkama
znatno izmenjen.
41

Arhivi dananjice i budunosti suoeni su sa velikim izazovima. Prolost je
imala dilemu ta i kako prikazati, a danas je dilema kako i na koji nain da to bude
privlano dananjem posetiocu. Koliko arhivi mogu danas, u moru lako dostupnih
informacija i sadraja da privuku posetioce da dou na arhivsku izlobu? Da li
arhivi mogu kod korisnika da stvore i izazovu potrebu, a zatim i naviku poseta
arhivu? Da li arhivi mogu kao ustanove kulture da ive i preive u dananjoj trinoj
trci i obezbede sebi poziciju jednog od kreatora kulturnog ivota sredine? Da li
je zavisnost od dravnih ulaganja neminovnost? Koliko arhivi mogu biti kreatori
samostalne kulturne politike, a koliko su zavisni od trenutne politike i ideoloke
situacije? Koliko arhiv mora i da li treba da bude prilagodljiv zahtevima publike,
odnosno nansijera kulturne delatnosti? ta su preduslovi za uspenu kulturno-
prosvetnu, tj. izlobenu delatnost? Kakve izlobe treba da budu, koliko provokativne
svojom temom ili koncepcijom? Kako se na najbolji nain mogu iskoristiti potencijali
arhivske izlobe? ta u celoj prii mogu da urade arhivi, a ta to od njih ne zavisi,
samo su neka od pitanja koja nam se nameu.
J edan od prvih koraka u pravcu modelovanja budue izlobene, a samim tim
i kulturno-prosvetne delatnosti arhiva, jeste pre svega, postojanje strategije razvoja
kulture na nivou drave. Strategija bi denisala ciljeve, zadatke i nosioce kulturne
delatnosti u jednom duem periodu. Za sada je Srbija jo uvek nema. Sledei korak
41 <http://www.archives.org.rs/41043a44244343543b43d43e441442438/41843743b43e436431435
(27.6.2012.)
417
bilo bi denisanje arhiva kao ustanove. Da li je arhiv samo kulturna, ili nauna,
ili obrazovna institucija ili spoj svih navedenih? Prolisanje arhiva kao ustanove,
pronalaenje pripadajueg mesta u sistemu kreatora kulture umnogome e stvoriti
jasniju sliku o tome ta initi dalje. U prethodnih skoro sedamdeset godina stie se
utisak da nije bilo jasno denisane kulturne strategije i misije arhiva. Pokuaja za to
je bilo, ali oni nisu privedeni do kraja. J edan od naina koji vidimo kao moguost za
kreiranje strategije arhiva u kulturno-prosvetnoj delatnosti jeste formiranje strunog
tela na nivou arhivske mree Srbije koje bi izmeu ostalog, imalo zadatak izradu
strategije i densanje ciljeva kulturno-prosvetne aktivnosti arhiva u Srbiji. Nekada
je tu funkciju vrilo Arhivsko vee, meutim, danas takvog tela nema. Novim
Predlogom zakona o arhivima i arhivskoj grai nije iz nekog razloga predvieno
njegovo ponovno postojanje, niti bilo kakvog drugog strunog tela koje bi odluivalo
o zajednikoj strategiji arhiva u Srbiji.
42
Dosadanje stihijsko kulturno delovanje
trebalo bi zameniti jasno denisanim ciljevima kojima bi se teilo, a od kreativnosti i
uspenosti rukovodstava i kadrova u svakom od arhiva zavisila bi njihova realizacija.
Za denisanje strategije neophodno je uraditi presek dosadanjeg i trenutnog
stanja, utvrditi kakva je i kolika pozicija arhiva meu ustanovama kulture. Tako
bi se utvrdilo u kom pravcu treba delovati i na koje kategorije stanovnitva kao
ciljnu grupu. S obzirom da je dostupnost kulture postalo pitanje demokratinosti
jednog drutva neophodno je i sii u te najire slojeve, a najbolji nain za to
je delovanjem meu kolskom omladinom. Ilustracije radi posluie nam malo
istraivanje kolege J ugoslava Veljkovskog iz Istorijskog arhiva Novog Sada uraeno
za potrebe ispitivanja znanja o arhivu kod srednjokolske omladine. Zakljuak
tog ispitivanja je da srednjokolci imaju odbojan stav prema arhivu kao mranom,
dosadnom i pranjavom mestu i da im vie prija virtuelni obilazak, da se u kolama
nedovoljno prouava lokalna istorija, pa su i deca i nastavnici nezainteresovani za
arhive kao uvare znanja o lokalnoj istoriji.
43
Ovakvo istraivanje treba da bude
putokaz i ostalima, da na isti nain saznaju interesovanja publike i time deniu
svoje budue angaovanje. Sa druge strane ovaj podatak nam govori da arhivi jo
uvek nisu pozicionirali svoje mesto u drutvu uopte, a posebno u okviru kulturne
ponude zajednice. Do slinih zakljuaka dola je anketom sprovedenom 2005.
godine Ljiljana Radoevi iz Arhiva Republike Srpske, u kojoj od 170 ispitanika,
sluajno uzorkovanih, njih 35% shvatalo znaaj arhiva kao institucije, 55% je imalo
stereotipne predstave o arhivu kao memljivom, sumornom mestu, dok 10% nije
42 Predlog Zakona usvojen od Vlade Republike Srbije:
<http://www.zakon.co.rs/predlog-zakona-o-arhivskoj-gradji-i-arhivskoj-sluzbi.html (20.6.2012.)
Uporediti sa Nacrtom zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi:
<http://arhivistika.les.wordpress.com/2011/02/nacrt_zakona_o_arhivskoj_gradji_i_arhivskoj_sluzbi.
pdf (20.6.2012.)
43 J . Veljkovski, Percepcija arhiva kod kolske omladine - Iz kulturno-prosvetne delatnosti Istorijskog
arhiva Grada Novog Sada, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja,
Radenci 2012., str. 182.
<http://www.pokarh-mb.si/fileadmin/www.pokarh-mb.si/pdf_datoteke/Radenci2012/20_
Veljkovski_2012.pdf (20.06.2012.)
418
imalo nikakvu predstavu o arhivu.
44
Situacija se sigurno nije promenila ni danas,
niti je znaajno drugaija u Srbiji. Dakle, arhivi kao ustanove zatite jo uvek u
potpunosti nisu izali iz anonimnosti i postali uobiajeno mesto kulturnog napajanja
konzumenata kulture. Pravilnim percipiranjem uloge i znaaja arhiva kao uvara
vremenske linije jednog drutva, kao monog oruja u kreiranju istorijskog seanja,
ali i istorijske stvarnosti, kao pomonog sredstva u denisanju budunosti, odredie
se i njegova uloga u ostvarivanju kulturne politike. U svemu tome veliku ulogu igra i
sam arhiv koji treba da se potrudi da profesionalnim marketingom javnosti pokae u
emu je njegov kvalitet i po emu se razlikuje od drugih. Ustanova koja eli da ispuni
svoju obrazovnu ulogu, odnosno da prenosi znanje, ne sme da postane zatvorena
kula, ve mora da se upusti u borbu za osvajanje dostojnog mesta u javnosti za svoje
programe i stavove, da programe uini popularnim.
45
Naravno, to ipak ne treba da
bude imperativ radi kojeg e arhivisti izgubiti kriterijume za nauno i profesionalno.
Reenje je u dobroj izbalansiranosti izmeu kvaliteta i sadrajnosti izlobe, odnosno
sadraja koji se nudi i prikazivanja na nain koji e biti prijemiv i razumljiv irokim
slojevima. Vieslojnim prilazom i obradom same teme i kompozicijom izlobi
arhivske grae moe se postii da jedna izloba, ili drugi sadraj istovremeno
zadovolje kulturne potrebe obinog graanina, ali i naunih radnika.
U jednom broju arhiva u Srbiji postoji problem nedostatka nansijskih
sredstava za relizaciju programa, ime je donekle sputana i kretivnost strunjaka.
To dovodi neke od arhiva u situaciju zavisnosti od aktuelne konstelacije politikih
snaga i njihovog razumevanja znaaja arhiva i njegovih projekata. Tako je na primer
za realizaciju programa u arhivima Srbije u 2008. godini raspon ulaganja od strane
lokalnih jedinica vlasti bio od 0% u arhivima u Leskovcu, Kruevcu, apcu i Vranju
do 34% u Panevu u 2009. godini. Od ukupno 15 arhiva koji izdvajaju sredstva za
realizaciju programa i projekata, u 2008. godini est arhiva je izdvojilo manje od
10% od svog budeta, osam je izdvojilo izmeu 10 i 20%, dok je samo poarevaki
arhiv na programe potroio vie od 20% od ukupnog budeta, tanije 32,9%. U
2009. godini svi arhivi izdvojili su sredstva za programe, a raspon sredstava za te
namene kree se od 1% u apcu do 34% u Panevu. Od ukupno 17 arhiva za koje
su u toj godini dostavljeni podaci, 13 arhiva odvajalo je manje od 10% za programe,
tri arhiva su izdvojila izmeu 10 i 20%, a jedino panevaki arhiv vie od 20%,
tanije 34%. Udeo sopstvenih prihoda u nasiranju arhiva je 2008. godini bio 9,7
%, a u 2009. 7,3 %. U svim arhivima, osim poarevakog, vie od polovine budeta
odlazilo je tih godina na plate zaposlenih, a najvei procenat izdvajanja za plate
44 Lj. Radoevi, Kulturno-prosvjetna dimenzija arhivske delatnosti, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Zbornik referatov z dopolninega izobraevanja s podroja
arhivistike, dokumentalistike i informatike v Radencih 2005., Maribor 4/2005., st. 1, str. 394.-397.
<http://www.pokarh-mb.si/fileadmin/www.pokarh-mb.si/pdf_datoteke/Radenci2005/R-2005-
RADOSEVIC.pdf (26.06.2012.)
45 J . Nikoli, Arhivi i marketing, primer Istorijskog arhiva Poarevac, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Radenci 2012., str. 140.; <http://mail.pokarh-mb.si/leadmin/
www.pokarh-mb.si/pdf_datoteke/Radenci2012/15_Nikolic_2012.pdf (20.6.2012.)
419
imao je arhiv u Leskovcu, ak 93,3% u 2008. godini.
46
Iluzorno je ipak i pomiljati
da se arhivi mogu upustiti u trinu trku u smislu obezbeivanja veeg budeta
putem samonansiranja, ali uz dobro osmiljenu kulturnu politiku samih arhiva oni
mogu doprinositi boljoj kulturnoj ponudi svoje lokalne zajednice, odnosno drave, te
samim tim obezbediti sebi veu podrku za odreene projekte i aktivnosti.
47
U probleme nansijske prirode koji onemoguuju ili usporavaju kulturno-
prosvetnu i izlobenu aktivnost arhiva, spadaju i problemi nedostatka prostora, kako
za smetaj arhivske grae, tako i za obavljanje kultrurno-prosvetnih manifestacija,
izlobenih i kongresnih sala, biblioteka, itaonice. U periodu 2008.-2009. godine
pratei prostor za manifestacije imala je samo polovina od ukupnog broja arhiva,
dok ih 45% nisu imali prostor za takve aktivnosti.
48

Pitanje kvaliteta programa svakako zavisi i od kadrovska strukture
zaposlenih. Arhivi u Srbiji u proseku imaju od 15 do 25 zaposlenih. Prosean radnik
u arhivu 2008. odnosno 2009. godine bio je star izmeu 44 i 53 godine, a neto vie
od polovine, 53,2 % su viosoko obrazovani, dok su 60,4 % zaposlenih ene. Starosna
struktura u srpskim arhivima prema navednom pogoduje kriterijumu iskustva i
strunosti, ali svakako ne pogoduje u pogledu inventivnosti, smelosti, kreativnosti
i modernijeg pristupa kulturno-prosvetnim aktivnostima.
49
J edan od problema koji
se mora pomenuti, a tie se zaposlenih i njihovog angamana u kulturno-prosvetnoj
delatnosti arhiva, jesu jo uvek u naoj sredini neprimenjivani propisi o autorskim
46 Isto, str. 80-81.
47 B. Dokni smatra da s obzirom na to da u javnom sistemu kulture, koji podstie drava, rastu pritisci
vezani za ekonomsku isplativost svakog projekta, normalno je oekivati da dugotrajan i skup posao u
okviru institucija kulturne batine mora da bude nansijski isplativ. U doba ispranjenih kasa u javnim
delatnostima, posebno u kulturi, menadment u kulturi se vie sagledava kao instrument koji treba da
osigura sredstva i ekasnost poslovanja. Arhiv, kao insitucija neprotne delatnosti, mora da menja
takvu politiku poslovanja i da se prilagoava trendu trine utakmice.... Organizacija izlobi mora biti
smiljenije pravljena, izlobe moraju biti i tematski i umetniki reavane, mnogo intrigantnije. Branka
Dokni, Uloga arhiviste u institucijama kulturne batine, 8. zbornik referatov s podroja arhivistike,
dokumentalistike in informatike, Radenci, 2009., str. 137; <http://www.pokarh-mb.si/leadmin/www.
pokarh-mb.si/pdf_datoteke/Radenci2009/12_Doknic_2009.pdf (20.06.2012.)
48 Za 5% nedostaju podaci; <http://www.zaprokul.org.rs/LKP/gradovi/007_Arhivi_web.pdf
(20.6.2012.); Pregled stanja u arhivima u Srbiji 2008. i 2009., str. 76. O problemu nansiranja govori
i podataka da su se budeti arhiva u 2009. godini znatno smanjili u odnosu na 2008. godinu. Porast
je zabeleen jedino u IA Panevo i IA Uice. Isto, str. 77.-78.; Istorijski arhiv grada Novog Sada
ne raspolae izlobenim prostorom zbog ega, u ranijem periodu, nije prireivao izlobe kao jedan
od vidova prikazivanja arhivske grae. Izlaganje su zapoeli 2004. u godini jubileja, 50 godina rada
arhiva, a nastavili sa tradicijom povodom dana arhiva 21. maja u tuim prostorima; J . Veljkovski,
Percepcija arhiva kod kolske omladine iz kulturno-prosvetne delatnosti Istorijskog arhiva Grada
Novog Sada, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Radenci 2012.,
str. 182.; <http://www.pokarh-mb.si/leadmin/www.pokarh-mb.si/pdf_datoteke/Radenci2012/20_
Veljkovski_2012.pdf (20.06.2012.);
Slian problem ima i Istorijski arhiv Poarevac koji je u nedostatku sopstvenog prostora koristio lokalni
Dom vojske, sveani salon Skuptine Grada, odnosno druge sale pogodne za izlobene aktivnosti. Od
kako je u gradu otvorena Gradska galerija, Arhiv najee koristi taj prostor.
49 <http://www.zaprokul.org.rs/LKP/gradovi/007_Arhivi_web.pdf>20.6.2019; Pregled stanja u
arhivima u Srbiji 2008. i 2009., str. 85.-87.
420
pravima, iako su oni jasno denisani Zakonom o autorskim i srodnim pravima.
50

Zaposlenima se najee osporavaju autorska prava nad delom koje je stvoreno u
radnom odnosu, ime se zaposleni demotiviu za dalje angaovanje. Zaposlene treba
dodatno motivisati, podsticati, davati im ansu. Time se u kolektivu stvara zdrava
klima koja mora dati dobre rezultate. Takoe, od bitnog uticaja je i to da li kulturno-
prosvetnom delatnou rukovodi jedan ovek, ili je to pitanje cele ustanove, odnosno
svih zaposlenih.
Arhivske izlobe kao budui brend arhiva
Izlobe su ekspolatisan, ali nedovoljno iskorien resurs arhiva. One se
mogu organizovati samostalno, ili biti pratee manifestacije u okviru drugih vrsta
kulturno-prosvetnog delovanja.
51
Izlobe arivske grae u dananje vreme nose sa
sobom veliki izazov za arhiviste. Izlobama arhiv ima mogunost da utie i kreira
javno miljenje, da ga koriguje. Tu se ogleda velika uloga, ali i velika odgovornost
arhiva kao ustanove i pre svih arhivista. Vrlo je tanka linija kojom arhivista mora
ii u svom putu do istine putem prezentovanja dokumenata, da bi injenice kojima
raspolae preneo i na posmatraa, a da ne pree u populizam i povoenje za ukusom
publike, odnosno stereotipima koji postoje o pojedinim temama i linostima. U
tom pogledu, arhiv mora u planiranju izlobene delatnosti da oslukuje aktuelna
interesovanja publike, ali da ih obrauje na nauno valorizovan nain. To znai da
odgovor temom na ukus publike ne mora da znai i odgovor sadrajem. Naime,
sadraj mora biti takav da neselektivno prikae injenice i istinu, da razbije
eventualne tabue o aktuelnoj temi, da provocira, da pomogne da se odreeno pitanje
sagleda iz razliitih uglova, da osvesti, da ne dozvoli ukorenjivanje mitova umesto
istorijskih znanja.
Uspeh izlobe uslovljen je nizom faktora od izbora odgovarajue teme,
studioznosti plana izlobe, angaovanja odgovarajuih strunjaka za postavku
izlobe, ukljuivanja i druge vrste eksponata izuzev arhivske grae, odabira mesta
i vremena odravanja izlobe, izrada odgovarajueg kataloga, kao i postojanje
adekvatne propagande.
52
U dananje vreme arhivske izlobe tematski i umetniki
moraju biti intrigantnije, kadre da privuku publiku, da odgovore njenim potrebama,
ali da izbegnu trivijalne sadraje i povlaivanje ukusu mase.
53
Izloba zato, bez
obzira na namenu i cilj, treba da bude pripremljena na nunom nivou, da njeni
eksponati budu prikazani u najizraenijem obliku i da to kompleksnije prikae temu
50 Slubeni list Srbije i Crne Gore, br. 61/04.
51 M. Dragievi-ei, Branimir Stojkovi, Kultura, menadment, animacija, marketing, Beograd,
2003, str. 155, 152;
52 B. Radovanovi, Izlobe arhivskih dokumenata, u Ogledi iz arhivistike, Kragujevac 2010., str.
133.-143.
53 Paradigma sve sa kulturom mora zameniti populistiku krilaticu kultura za sve; Branka Dokni,
Uloga arhiviste u institucijama kulturne batine, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, Zbornik referatov z dopolninega izobraevanja, Maribor 8/2009., str. 133.-139.
421
koja je predmet obrade.
54
Takve izlobe zahtevaju znaajna budetska sredstva, kao
i intelektulano angaovanje velikog broja zaposlenih.
Priprema izlobe prolazi kroz dve faze. Prva predstavlja naunu pripremu
koja obuhvata izuavanje literature i arhivske grae o temi izlobe, kao i istraivanje
i izbor eksponata i izradu tematskog plana. Izlobom, strukturom, rasporedom i
odabirom dokumenata denie se stav posmatraa o jednom pitanju, zato je velika
odgovornost arhiviste kao naunog radnika u izboru dokumenata i nainu njihovog
prezentovanja. Arhivista ne sme da zakljuuje u ime posmatraa, ve da mu omogui
da to sam uradi. Izloba mora biti koncepcijski jasna, pregledna, neoptereujua za
posmatraa velikim brojem eksponata, sadrajna u smislu ukljuivanja i muzejskih
eksponata, bibliotekog materijala, web i drugih elektronskih mogunosti. U tom
smislu treba da ide drugi deo pripreme izlobe koji predstavlja obradu pojedinih
eksponata i pripremu za prezentovanje izlobe. Pored sadrajnog u dananje vreme
veoma je bitan i estetski efekat. Zato se preporuuje angaovanje profesionalaca u toj
oblasti, arhitekti i dizajnera.
55
Pozitivan pomak je i korienje usluga i resursa drugih
srodnih ustanova, kao i saradnja sa strunjacima iz drugih oblasti, muzeolozima,
bibliotekarima, strunjacima za elektronske medije, usluge i iskustva komunikologa,
marketing menadera...
Mesta na kojima se izlobe organizuju moraju biti podjednako interesantna.
To ne mora uvek biti izlobeni prostor koji arhiv poseduje, ili uobiajeni, koji koristi.
Dobro bi bilo birati i prostore koji su dostupni irem krugu ljudi, prostorije koje se
od irokih masa ne doivljavaju kao svete i u koje nee imati psiholoku prepreku
da uu.
56
Takoe, jedna od greaka koju arhivi ponavljaju, jeste injenica da su u
realizaciji svojih programa najee, ako ne i iskljuivo usmereni na svoje sedite,
zanemarjui kulturne potrebe itavnog prostora nad kom su teritorijalno nadleni.
57

U sprovoenju izlobene delatnosti u dananje vreme nikako se ne sme
zanemariti uloga masovnih medija, televizije, radija, ali pre svega Interneta i
socijalnih mrea u okviru njega. Taj najvei neprijatelj klasinih izlobi Internet,
treba i moe da postane glavno oruje arhiva za pridobijanje publike i korisnika
arhivskih usluga. Arhivi u svetu, a sve vie i u Srbiji koriste mogunosti modernih
tehnologija. Kroz svoje web prezentacije, kroz virtuelne izlobe, Power Point
prezentacije i sline vidove savremene komunikacije, arhivi promoviu svoje
ustanove, arhivsku grau i odreene teme. Svojevrstan primer internet izlobi u
tom smislu ine popularne Facebook fun pages Istorijskog arhiva grada Novog
Sada
58
i Istorijskog ariva Bela Crkva
59
koji na svojim stranicama redovno prikazuju
54 B. Leki, Arhivistika, Beograd 2006., str. 246.-249.
55 M. Dragievi-ei, B. Stojkovi, n.d., str. 159.
56 K. Krajinovi, Izlobe arhivskih dokumenata, Arhivski pregled, Beograd 1981., str. 63.-71.
57 Interesantno bi bilo videti i uporediti koliki je broj izlobi svaki od arhiva u Srbiji priredio u drugim
optinama za koje je nadlean, osim u matinoj.
58 <http://www.facebook.com/Historical.Archives.of.Novi.Sad (19.5.2012.)
59 <http://www.facebook.com/istorijskiarhiv.belacrkva?sk=wall. (20.6.2012.)
Pored njih svoje Facebook stranice imaju:
i IA Subotica <http://www.facebook.com/istorijskiarhiv.subotica?ref=ts; (20.6.2012.)
422
svojim posetiocima fotograje, dokumenta, injenice i podatke iz istorije svojih
gradova. Iako ove koncepcije odstupaju od klasinog poimanja izlobi, dobro je
pomenuti ih, jer svaki od ovih angamana lokalnih arhiva ima svoju teinu i igra
ulogu u upotpunjavanju, odnosno obogaivanju kulturne ponude svoga grada, ali
pre svega u edukaciji irih drutvenih slojeva. Moda ak u ovom vremenu, takvi
pristupi popularisanja ustanova, odnosno prezentovanja pojedinih tema i segmenata
rada arhiva, ili arhivske grae, imaju mnogo vei odjek nego to bi to imale klasine
izlobene postavke u pojedinim mestima. Oni koji nikada nee ui u neku arhivsku
galeriju, niti posetiti izlobu, vrlo je verovatno da e posetiti Facebook stranicu
koja govori o prolosti njihovog mesta. Neformalnost takvog kontakta oputa
korisnika i on samostalno odluuje o nainu, vrsti i koliini informacija koje eli.
U tom pravcu Arhiv J ugoslavije u okviru svoje web prezentacijentacije nudi opciju
internet izlobe,
60
gde su prezentovani pojedini dokumenti po odreenim temama,
sa vrlo iscrpnim obavetenjima. Treba navesti i pozitivan primer Istorijskog arhiva
Poarevac u okviru ije web prezentacije postoji mogunost prisustvovanja internet
izlobi. U formi Power Point prezentacije posetilac sajta moe, dodue ogranieno u
pogledu preglednosti, pogledati sadraj izlobe koja ga interesuje.
61

Dakle, ono to postaje ne samo trend, ve nunost savremenog sveta, jeste
prilagoavanje arhivske delatnosti ukusu i potrebama konzumenata, to opet znai
stalno transformisanje arhiva iz ustanova zatvorenog tipa, daleko od javnosti, u
ustanove otvorene i dostupne koje nude svoje sadraje, informacije i obrazovanje
savremnom oveku. Suprotno jo uvek duboko ukorenjenoj praksi, arhivske izlobe
ne treba da budu samo manifestacije ograniene na dan otvaranja i za ogranien
krug ljudi, ve kontinuirano upoznavanje javnosti sa prolou, sa postojanjem i
znaajem arhiva kao institucije.
62
Iako, jo uvek arhive i arhivske izlobe najee
poseuje mala grupa zaljubljenika u istoriju, situacija se postepeno menja. U tom
IA Negotin <http://www.facebook.com/istorijskiarhiv.negotin?ref=ts; (20.6.2012.)
IA Ras <http://www.facebook.com/arhiv11?sk=wall; (20.6.2012.)
IA J agodina <http://www.facebook.com/istorijski.jagodina?sk=info ; (20.6.2012.)
IA Beograda:
<http://www.facebook.com/pages/Istorijski-arhiv-beograda/180908415273554?ref=ts; (20.6.2012.)
Arhiv J ugoslavije <http://www.facebook.com/arhiv.jugoslavije?ref=ts ; (20.6.2012.)
MIA abac <http://www.facebook.com/arhivsabac?ref=ts ; (20.6.2012.)
IA Kikinda <http://www.facebook.com/pages/Istorijski-arhiv-Kikinda%D0%98%D1%81%D1%
82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8-D0%B0%D1%80%D1%
85%D0%B8%D0%B2-%D0%9A%D0%B8%D0%BA%D0%B8%D0%BD%D0%B4%D0%B0/
132853273503560?ref=ts; (20.6.2012.)
Arhiv Vojvodine: <http://www.facebook.com/pages/Arhiv-Vojvodine-Novi-Sad/128817273
860760?ref=ts; (20.6.2012.)
O facebook prezentacijama arhiva u svetu videti na stranici Arhivistika :
<http://www.facebook.com/pages/Arhivistika/213350848695936 (20.6.2012.), opcija Likes
60 <http://www.arhivyu.rs/active/sr-cyrillic/home/glavna_navigacija/izlozbe/internet_izlozbe.html>
(21.6.2012.)
61 <http://www.arhivpozarevac.org.rs/Izlozbe.html (21.6.2012.)
62 Slobodanka Cvetkovi, Pogled na kulturno-prosvetnu delatnost arhiva,
<http://arhivistika.wordpress.com/2011/02/15/272/>(20.5.2012.)
423
pravcu, arhiv mora ui u kole, domove, ali ne samo deklarativno, ve sutinski,
kroz sticanje znanja. Cilj kulturno-prosvetne delatnosti i izlobene delatnosti mora
biti povezivanje sa zajednicom.
Spomenka Nedi
63
je jo davne 1972. godine primetila da znaaj arhiva
ne treba isticati, ve ga dokazati, a to se najbolje moe postii kroz kulturno-
propagandnu delatnost arhiva, na prvom mestu izlobama arhivske grae. Arhiv kao
ustanova i njegov rad moraju biti otvoreni ka javnosti i demistikovani. Na taj nain
e se najbolje privui iri krug korisnika usluga i proizvoda arhiva, kako stvarnih
tako i virtuelnih. Time e i osnovni ciljevi kulturno-prosvetne delatnosti arhiva koji
se ogledaju u rasvetljavanju istorije, razbijanju lane slike o sopstvenoj prolosti,
uruavanju mitova i demokratizaciji drutva, biti ispunjeni. Razumevanje istorije i
njenih dogaaja kao zbira uspona i padova jedne zajednice ili naroda, izgradie jasan
pogled na prolost i sadanjost, i postaviti realne ciljeve za budunost, a to nam je
nakon decenija mitomanije i sterotipnih tumaenja istorije vie nego neophodno.
Rezime
Kulturno-prosvetna delatnost arhiva je sloeno polje rada koje doputa
veliku kreativnost, ali ne dozvoljava propuste. J edan od najeih vidova kulturno
- prosvetne delatnosti arhiva i promocije arhivske grae u javnosti jesu arhivske
izlobe. Uloga i znaaj arhivskih izlobi su mnogostruki. Izlobama arhivi skreu
panju na svoje postojanje, na vanost i znaaj arhivske grae i njenog ouvanja.
Kroz izlobenu delatnost arhiva neguju se znanja o arhivu, ali i saznanja o prolosti.
Obrazovanjem iroke populacije kroz izlobe arhivske grae, arhivi rue ustaljene
stereotipe i istorijske mitove, a pojedinac i drutvo stiu pozitivan stav o istoriji kao
zbiru uspona i padova jednog naroda, zajednice i drave. Izlobe su najee jubilarne,
povodom znaajnih datuma, ali mogu biti i promotivne, sa ciljem upoznavanja sa
radom i istorijatom pojedinih ustanova, dogaaja i linosti.
Propagandna uloga izlobi moe dovesti do toga da se kroz odabir ili
favorizovanje odreenih tema podstie odreeni politiki ili ideoloki stav. Izlobe
arhivske grae su i slika vremena u kome nastaju, te se kroz njih mogu nazreti i
politike, odnosno ideoloke potrebe jednog drutva.
Vie od est decenija duga tradicija izlobi arhivske grae u Srbiji, svedoi o
uloenim naporima, arenolikom kvalitetu, raznovrsnim tendencijama, ali i upornim
pokuajima da se skrene panja javnosti i obezbedi publicitet arhivskoj delatnosti.
Arhivi se danas nose sa jo veim izazovima. Dostupnost informacija
preko raunarskih tehnologija odvlai posetioca od klasinog odlaska na izlobu.
Zato arhivi u svetu, pa i u Srbiji, pribegavaju novim mogunostima koje upravo te
savremene tehnologije pruaju. Kroz svoje web prezentacije, kroz virtuelne izlobe,
PPT prezentacije i sline vidove komunikacije promoviu svoje ustanove, grau i
63 S. Nedi, Kulturno-prosvetna delatnost arhiva, Arhivski pregled, 1-2, Beograd 1972., str. 37-57.
424
teme koje obrauju kroz izlobenu delatnost. Ono to postaje ne samo trend, ve
nunost savremenog sveta jeste prilagoavanje arhivske delatnosti ukusu i potrebama
konzumenata, to opet znai stalno transformisanje arhiva iz ustanova zatvorenog
tipa, nepristupanih javnosti, u ustanove koje su otvorene, dostupne, koje nude svoje
sadraje, nude obrazovanje i informacije savremenom oveku.
Summary
Cultural and educational activity of the archive is a complex eld of
work that allows great creativity but it does not allow omissions. One of the most
common aspects of cultural/educational activity of the archive and promotion of the
archival materials to the public are archival exhibitions. The role and importance of
archival exhibitions are manifold. With exhibitions the archives bring attention to
their existence, to the importance of the archival materials and their preservation.
Through exhibitions the archives cultivate the knowledge about the archive, but also
the knowledge about the past. By educating a large number of population through
exhibitions of the archival materials, the archives destroy stereotypes and historical
myths, and both the individual and the society acquire a positive attitude towards
history as of an amount of the rise and fall of one people, community and state.
The exhibitions are mostly jubilees, celebrating important dates but they can also
be promotional with the objective of presenting the work and history of certain
institutions, events and persons.
The promotional role of the exhibitions can, through a selection or favor of
certain themes, support certain political of ideological attitude. Exhibitions of the
archival materials are the image of time in which they originated, so though them
political or ideological needs of one society can be perceived.
More than six decades long tradition of the exhibitions of the archival
materials in Serbia, testies about the efforts put in, varied quality, various tendencies,
but also about the constant tries to draw public attention and to secure good publicity
to the archival activity.
The archives today are dealing with greater challenges. The accessibility of
information through a computer technology draws away visitors from coming to
classical exhibition. That is why the archives in the world, and in Serbia, are using
new possibilities of those new technologies. Through their web presentations, virtual
exhibitions, PPT presentations and similar forms of communication promote their
institutions, materials and themes which are processed through exhibitions. What
is becoming not only a trend but a necessity of contemporary world is adapting of
the archival activity to the liking and needs of the consumers, which means constant
transforming of the archives from institutions of close type, unavailable to the public,
to open institution, that are available and that offer their materials, education and
information to contemporary man.
425
Amela BEDAKOVI

NAJVANIJA SPOREDNA DJELATNOST ARHIVA
- RAD SA STRANKAMA -
Abstrakt: Ovaj rad ima za cilj pokazati vrijednost i potrebu za Arhivom
i onim dijelom njegove djelatnosti kojem se manje panje posveuje u strunim
krugovima. To je rad sa strankama. Arhiv kao uvar historije ujedno je i ustanova
koja prua pomo zainteresiranim u rjeavanju njihovih potreba i prava, odnosno
izdaje isprave o injenicama koje su sadrane u arhivskoj grai.
U radu su izneseni neki pokazatelji iz Historijskog arhiva Sarajevo koji se
odnose na istraivanje arhivske grae po zahtjevima stranaka, a u svrhu rjeavanja
njihovih radno-pravnih, statusnih, imovinsko-pravnih, i slinih pitanja kao i u
naune svrhe i slino.
Kljune rijei: Arhiv, arhivska graa, stranka, zahtjev, uvjerenja, obrasci.
Uvodne naznake
Na pomen Arhiva kod neupuenih to je asocijacija na zaguljive, polutamne
podrume pretrpane starim papirom. Meutim kada ti neupueni dou u situaciju da
rjeavaju svoje probleme, svoja statusna, imovinsko-pravna, radno-pravna i slina
pitanja, miljenja se mijenjaju i dobivaju jasniju sliku Arhiva.
Zadatak i obaveza svakog Arhiva je da prikuplja, uva, sreuje, obrauje
arhivsku grau i uini je dostupnom javnosti. Pored ovih poslova, Arhiv obavlja i
poslove nadzora, evidencije i zatitu arhivske grae van Arhiva, izdavanje uvjerenja
po zahtjevima stranaka, kao i kulturno-prosvjetnu i izdavaku djelatnost. Arhivska
graa Historijskog arhiva Sarajevo dostupna je svim zainteresiranim licima, a uslovi
i nain koritenja propisani su Zakonom
1
, te aktima Arhiva.
Korisnika funkcija Historijskog arhiva Sarajevo
Historijski arhiv Sarajevo je od svog osnivanja arhivsku grau, odnosno
fondove i zbirke smjetao u depo i 1978. godine posjedovao 357 fondova i zbirki,
u ukupnoj koliini od 1.700 metara dunih.
2
Godine 2003. broj fondova i zbirki u
1 Zakon o arhivskoj djelatnosti (Slubene novine Kantona Sarajevo br.2/00 i br .3/05);
2 Podatak uzet iz Vodia Istorijski arhiv Sarajevo, 1948.-1978. , Sarajevo 1978. godina;
426
Amela BEDAKOVI
posjedu Arhiva se poveava i on iznosi 603, to je 5936 dunih metara
3
arhivske
grae. Primopredaje se nastavljaju i 2008. godine Arhiv ima 640 fondova i zbirki,
to je 9.000 dunih metara.
4
Trenutno Arhiv posjeduje 651 fond i zbirku, cca
10.000 dunih metara. Ovaj priliv arhivske grae u Arhiv odrazio se na broj ljudi
koji su imali potrebu da dou u Arhiv da bi ostvarili neko od svojih graanskih
prava, i na broj podneenih i obraenih zahtjeva. Od 2.000. godine, Arhiv poinje
preuzimati arhivsku grau sarajevskih optina i tada poinje drastino poveanje
broja podneenih zahtjeva stranaka za koritenjem arhivske grae. Broj zahtjeva
se iz godine u godinu poveava naroito preuzimanjem arhivske grae gruntovnice
Optinskog suda u Sarajevu 2006. godine, to je vidljivo iz pregleda po godinama
podneenih i obraenih zahtjeva.
Pregled po godinama podnesenih i obraenih zahtjeva
5
- 1989. godina - 393 zahtjeva
- 1991. godina 189 zahtjeva
- 1992. godina (do 03.04.1992. godine) 94 zahtjeva
- 1996. godina (od 23.12.1996. godine) 31 zahtjev
- 2003. godina 651 zahtjev
- 2004. godine 908 zahtjeva
Stranke da bi ostrvarile neko od svojih prava ili izvrile uvid u arhivsku grau
obraaju se Arhiv pismenim zahtjevom. U ranijem periodu zahtjev su podnosile na
protokol, odnosno, ostvarivale kontakt sa radnikom na protokolu i njemu predavale
svoj zahtjev. Meutim preuzimanjem fondova uprave (optine, gruntovnica) znatno
se poveava broj zahtjeva.
3 Podatak uzet iz Vodia kroz fondove i zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo, Sarajevo 2003. godina;
4 Podatak uzet iz Monograje Istorijski arhiv Sarajevo 1948-2008. Pria o nama, Sarajevo 2008.
godina;
5 Evidencija Slube depoa Historijskog arhiva Sarajevo;
Najvanija sporedna djelatnost Arhiva - rad sa strankama
427
Da bi Arhiv mogao kvalitetno obraditi zahtjev i ispotovati rokove
predviene za odgovor stranci, 2005. godine odvojio je jednog arhivskog tehniara
II vrste da radi sa strankama. Taj radnik u periodu od 10,00 -13,00 sati svakog
radnog dana radi sa strankama na prijemu zahtjeva za izdavanje uvjerenja, odnosno
isprava o injenicama koje su sadrane u arhivskoj grai, kao i da stranci izda gotova
uvjerenja i istovremeno daje sve informacije vezane za arhivsku grau u posjedu
Arhiva. U praksi se pokazalo da je ovo dobar nain rada sa strankama, jer osoba
koja radi sa strankama je struna, poznaje dobro fondove i zbirke koje se nalaze u
Arhivu i moe stranci odmah dati informacije, odnosno uputiti je gdje i na koji nain
da rjeava svoj zahtjev.
Radi ekasnijeg rada, kao i radi jednosatavnijeg i sigurnijeg naina upisa
podataka prilikom istraivanja istih iz dokumentacije pohranjene u Arhivu, izradili
smo i obrasce za podnoenje zahtjeva, koje je mogue, osim u Arhivu, pronai i
na web stranice Historijskog arhiva Sarajevo
6
i stranke i na taj nain mogu uputiti
zahtjev ali i dobiti druge informacije radi rjeavanja svojih problema.
Obrasci su uraeni po oblastima koje se najvie trae, a to su:

- Obrazac 1-zahtjev za istraivanje podataka - zemljino-knjini ured Optinskog
suda I Sarajevo
- Obrazac 2 - zahtjev za istraivanje podataka radni sta, kolovanje, imovinsko-
pravni poslovi (preduzea, kole, opine)
- Obrazac 3 zahtjev za istraivae za koritenje biblioteke i arhivske grae (knjige,
asopisi, novine, fondovi, zbirke).
Zahtjev se Arhivu moe uputiti direktno u Arhivu u periodu predvienom za
rad sa strankama, ili putem faxa i e-maila.
Rjeavanjem po zahtjevu stranaka, Arhiv izdaje uvjernja o injenicama
koje su sadrane u arhivskoj grai, koju on uva, na osnovu lana 169. Zakona o
upravnom postupku.
7
Prilikom izdavanja uvjerenja Arhiv potuje odredbe Zakona
o slobodnom pristupu informacijama,
8
ali isto tako i odredbe Zakona o zatiti linih
podataka.
9
Imajui u vidu sve navedeno, prilikom podnoenja zahtjeva od stranke
se trai identikacija, a u koliko stranka podnosi zahtjev za tree lice mora imati
punomo tog lica. Usluge istraivanja i izadavanja isprava o injenicama sadranim
u arhivskoj grai, Arhiv naplauje na osnovu Cjenovnika usluga,
10
i to je znaajan
izvor prihoda Arhivu.
6 www.arhivsa.ba;
7 Slubene novine FBiH broj 2/98, 48/99;
8 Slubeni glasnik BiH broj 28/00 i 45/06 i Slubene novine FBiH broj 32/01 i 48/11;
9 Slubeni glasnik BiH broj 49/06 i 76/11;
10 Pravilnik o uslugama i cijenama usluga J U Historijski arhiv Sarajevo broj 02-417-7/10 od
18.02.2012. godine:
428
Amela BEDAKOVI
Zakljuak
Segmentu rada sa strankama, u strunim krugovima pridaje se najmanje
panje. A uvidom u podatke je evidentno da je to jedna vrlo vana djelatnost Arhiva.
Arhiv se trudi da javnost upozna sa svojim djelovanjem kroz medije, izlobe,
kulturo-prosvjetni rad, izdavaku djelatnost, ali najvei broj posjeta Arhivu, kao i
svijest o njegovom postojanju ostvari se kada se rjeavaju line potrebe i problemi
(statusna, imovinsko-pravna, radno-pravna i slina pitanja).
Na osnovu izneenih podataka moe se zakljuiti, odnosno vidljivo je koliko je
Arhiv istitucija koja stoji na usluzi graanima naroito kad im treba pronai podatke
koji im slue za ostvarivanje njihovih prava.
Svi izneeni podaci govore u prilog tome da se ovom segmentu djelatnosti
treba posvetiti vie panje, odnosno da ona osnovna djelatnost sreivanja i obrade
primljenih fondova nije bitna samo za naunike i istraivae nego zbog javnosti
uope.
U ovom radu je pokazan onaj dio djelatnosti Arhiva o kome se najmanje
govori, a pokazuje se da je veoma potreban javnosti pokazuje da je rad sa strankama
i po zahtjevima stranaka najvanija sporedna djelatnost Arhiva.
Summary
In professional circuits, the least possible amount of attention is given to the
segment of working with clients. But, examination of the data shows that work with
clients is one of the most important activities of the Archive.
The Archive is trying to inform the public about their activities through
media, exhibitions, cultural and educational work and publishing, but the highest
number of visits to the Archive is made when people need to solve personal needs
and problems (status, property law, work law and similar questions).
Based on the presented data it can be concluded, and seen that Archive is an
institution which serves to the citizens, especially when they need help with nding
the data which serve them for the exercise of rights.
All presented data argue that the activities of this segment should be given
more attention, and that the main activity, sorting and processing of received funds,
is not only important for scientists and researchers but to the general public as well.
This paper describes the activities of the Archives that is the least talked
about, but it is seen that it is needed for public it shows that the work with clients and
according to clients needs is the most important secondary activity of the Archive.
429
Danijela BRANKOVI

ISTORIJSKI I LINGVISTIKI ASPEKTI ARHIVSKE GRAE
NA NEMAKOM JEZIKU IZ 18. I PRVE POLOVINE 19. VEKA
Abstrakt: Autor obrauje problematiku prevoenja arhivskih spisa pisanih
na nemakom jeziku, koji obuhvataju veliki deo grae arhivskih fondova u Vojvodini.
Rad ni u kom sluaju ne predstavlja normu za obradu dokumenata na nemakom
jeziku, nego jedan od priloga vezanih za probleme sa kojima se susreu arhivisti u
radu sa arhivskom graom pisanom nemakim gotikim pismom.
Kljune rei: Gotica, ortograja, nemaka paleograja, transkripcija,
Prirunik iz nemake paleograje novovekovnog perioda.
Uvodne napomene
Arhivska graa pisana na nemakom jeziku (tj. arhivska graa pisana
goticom ili nemakim gotikim pismom
1
) koja datira sa poetka 18. veka pa sve
do 1918. godine i raspada Austro-Ugarske monarhije, obuhvata veliki deo arhivskih
fondova arhiva u Vojvodini. Fondovi i zbirke ranog 18. veka pa sve do 1918. godine
nezaobilazan su izvor za prouavanje istorije i kulture na dananjoj teritoriji AP
Vojvodine.
Veliki broj arhivskih spisa iz starijeg perioda pisan je na nemakom jeziku,
koji je na teritoriji dananje Vojvodine bio neko vreme jedan od administrativnih
jezika. Iako je znaaj itanja i prevoenja ovih spisa od velikog znaaja, moe se
rei da je malo strunjaka u arhivima koji bi bili u stanju da se uhvate u kotac sa
nemakim pisanim izvorima, a prirunika koji bi omoguili sistematsko uvoenje u
novovekovnu nemaku paleograju na naim terenima uopte nema.
1 Gotica ili gotiko pismo je naziv za oblik latinice koji je nastao u gotikom periodu. Bila je
karakteristina za Evropu od 1150. do oko 1500. godine. Nakon toga je njena upotreba bila uglavnom
ograniena na zemlje nemakog govornog podruja, odnosno Nemaku gde se zadrala sve do 1942.
godine kada su je, tokom Drugog svetskog rata, iz slubene upotrebe izbacili nacisti. Gotica se razvila
iz tzv. karolinke miniskule. Prednost tog pisma je bila u izduenim slovima koje je bilo relativno lako
smestiti na stranicu papira. Izraz gotsko pismo se prvi put pojavilo u renesansnoj Italiji u 15. veku, gde
je gotski imao isto znaenje kao barbarski. U istom periodu su karolinku minuskulu nazvali littera
antiqua =staro pismo (tvrdei kako je to stil koji su koristili drevni Rimljani).
Na nemakom prostoru gotica se odrala dosta dugo, pre svega zahvaljujui Habsburkoj monarhiji, ija
je administracija pisala goticom na nemakom jeziku. Lepota gotice kao zvaninog pisma Monarhije i
nemakog jezika bila je impresivna, da se moe rei da i danas natpisi na njoj izgledaju najlepe, ali i
peati i diplome ispisani na ovom pismu.
430
Danijela BRANKOVI
Rad ni u kom sluaju ne predstavlja normu za obradu dokumenata na
nemakom jeziku, nego jedan od priloga vezanih za probleme sa kojima se susreu
arhivisti u radu sa arhivskom graom pisanom nemakim gotikim pismom.
Publikovanje dokumenata iz navedenog perioda takoe povlai neke specinosti
vezane za nemaku ortograju i transkripciju dokumenata, tanije za osobenosti
austrijsko nemakog jezika.
2
Nemako srpski jeziki kontakt
U toku vekova su nai preci dolazili u dodir sa mnogim narodima. Trgovake,
kulturne, politike, verske i sline veze bili su konci koji su ih povezivali sa ostalim
balkanskim i evropskim narodima. Sasvim je prirodno to su ti dodiri ostavili traga
i u jeziku. Nemake rei se esto sreu u govorima severnih delova naeg jezikog
podruja, koji su oduvek bili u bliskom kontaktu sa Nemcima, a znatan deo svoje
prolosti proveli su u istoj dravi s njima. U krajeve koji su krajem 17. veka pripali
Austriji, poto su Osmanlije bile prisiljene da se povuku juno od Save, doseljavali
su se Nemci i Austrijanci, grupno ili pojedinano, sa potporom austrijske vlasti ili bez
nje. Tehnologija kojom su raspolagali bila je mnogo naprednija od one u osmanskim
vremenima. Uveli su u jezik naeg naroda tih krajeva mnogo svojih rei, najvie
naziva za razne alate, sprave, tehniku i tehnologiju koju su doneli sa sobom, a koja
nije bila poznata naim ljudima. Osim u reniku narodnih govora uticaj nemakog
jezika osetio se i u frazeologiji i sintaksi, naroito na rekciji glagola, prideva i imenica
(Trivunac 1937: 20-37). Kao jezik naroda sa razvijenom civilizacijom i kulturom
nemaki jezik
3
je postao drugi jezik naih obrazovanih slojeva u Habsburkoj
carevini, preko kojega su oni dolazili u dodir sa tekovinama kulture i civilizacije
svih ostalih naroda, ivih i iezlih. itajui, govorei i mislei na tom jeziku, ljudi
su unosili u srpski mnoge modele reenica i fraza iz nemakog jezika.
Uslovljeni kulturnim i politikim vezama austrijski nemaki, sa jedne strane
i srpski jezik sa druge strane nalazili su se u viejezinom kontaktu. Podruje koje je
najvie pogoeno ovim kontaktom je leksika. Nemaki jezik je postao saobraajni
jezik (Rammelmeyer 1977: 291-304) u svim situacijama javnog ivota. Graanstvo
se sluilo nemakim jezikom u svim situacijama koje prelaze granice iskljuivo
2 Austrijski nemaki jezik je pojam koji u sebi podrazumeva neke specinosti nemakog jezika
uslovljene regionalnim narejima u Austriji koje poinju jo iz perioda Habsburke monarhije. Rei
koje se u standardnom nemakom jezku podrazumevaju kao standardne, u nemakom jeziku su
karakteristika dijalekatskih izraza i usko su povezani sa odreenim jezikim prostorom. Poznavati jedan
jezik znai ovladati njegovim teorijskim, jeziko-politikim i socijalno psiholokim aspektima, u ovom
sluaju austrijsko-nemakog jezika. Sledee navedene rei su austrijski varijeteti nemakog slubenog
jezika 18. i 19. veka: austr. Spital (nem. Krankenhaus), Wirtshaus (Gasthof), Jnner (J anuar), Stiege
(Treppe), Greiler, Greilersterben (Gemischtwarenhndler,) Leich(e) (Begrbnis), die Kontumaz
(lat. Contumacia, nem. Quarantne), der rar (lat. Aerarium, nem. Staatseigentum oder vermgen);
3 Misli se na austrijski nemaki jezik
Istorijski i lingvistiki aspekti arhivske grae na nemakom jeziku iz 18. i prve polovine 19. veka
431
praktinih potreba svakodnevnog ivota. J aanjem austrijskog kulturnog i politikog
uticaja u jugoistonoj Evropi od 18. pa do poetka 20. veka u vokabular srpskog
jezika (ali i u bosanski i hrvatski jezik) preuzeto je mnotvo nemakog leksikog
materijala, koji je adaptiran u njihov fonoloki, morfoloki i semantiki sistem.
4
ADAPTACIJA
GRAFEMA
NEMAKA RE
(model)
GRAFIKI ADAPTIRANA
RE U SRSKOM JEZIKU
nemaki
grafem
s r p s k i
grafem
pf f Pfarre fara
z(tz) c
Exerzierplatz,
Kreuzer
Pelz
egzercirplac, krajcar, pelc
st t Kost, Arrest, kota, ret,
sp p Spange panga
ch h Richter rihtar
Primeri nemakih rukopisnih tekstova iz 18. i 19. veka
Istorija dananje Vojvodine usko je povezana sa istorijom Habsburke
monarhije. Njena administracija je pisana goticom na nemakom jeziku, koja je
predstavljala i zvanino pismo Monarhije. Zbog toga je neophodno da arhivisti koji
rade na prevodu tekstova stare arhivske grae, pored poznavanja istorijskog konteksta
u kome je graa nastala i kancelarijskog poslovanja odreenog istorijskog perioda,
poznaju veoma dobro i nemaki jezik, istoriju nemakog jezika, austrijske varijetete
nemakog jezika i naposletku i nemaku leksiku i sintaksu. Povrno poznavanje
jezika dovodi do jezikih nedoumica kako u prevodu, tako i u razumevanju loe
prevedenog teksta.
Stav je dobrog dela naih arhivista, kad je u pitanju prevoenje tekstova sa
drugog jezika, da je neophodno poznavati samo povrno njenu leksiku, to je potpuno
pogreno. Prevod tekstova sa jednog jezika na drugi zahteva poznavanje jezika sa
kog se prevodi i istorije na zavidnom nivou. Posebno je ovaj oblik znanja neophodan
u radu na izdavanju publikacija dokumenata koji potiu iz ranijih perioda. Kolika
4 fara <Pfarre (parohija, crkvena upa), egzercirplac <Exerzierplatz (vojno vebalite), krajcar
<Kreuzer (krajcar, sitan novac u Austro-Ugarskoj), pelc <Pelz (1. preraeno ivotinjsko krzno 2.
bunda od tog krzna), kota <Kost (hrana), ret <Arrest (zatvor), panga, pangla <Spange (1. kopa,
grivna), rihtar, rihter <Richter (sudija)
432
Danijela BRANKOVI
je kompleksnost posla kojeg se prihvatamo govori i injenica da ak i u zemljama
u kojima je nemaki jezik maternji jezik, postoje arhivisti specijalizovani samo
za prevod arhivske grae koja se odnosi na odreeni vremenski period nastanka
grae. Vetina itanja dokumenata se iz veka u vek razlikuje, to zbog razliite
terminologije, stila pisanja, vetine pisanja, tako i zbog drugog tipa ustanova i obiaja
ili pak drugog naina ivota.
5
Bitno je napomenuti da se u tekstovima susreemo sa
nemakom pisanom goticom
6
, koja u zavisnosti od toga kako su slova ispisana
moe predstavljati dodatan problem za transkripciju i transliteraciju dokumenata.
Kancelarijski pisari koji su upotrebljavali nemaku pisanu goticu dolazili su esto
iz raznih krajeva austrijske carevine, te je i pored toga to je jezik kancelarije sluio
kao norma i uzor, njihovo poznavanje nemakog pisma ili pak stepen obrazovanja
bio razliit. Razliitom pisanju istih rei doprinosi i injenica da nemaki jezik do
polovine 18. veka nije bio standardizovan.
Slika 1. Tekst sa poetka
18. veka
1723. avgust, Petrovaradin
Brani ugovor zakljuen izmeu Jakoba ilaufa
(Jakob Schilauf), stanovnika Petrovaradina i
njegove verenice Tereze Baum (Theresia Baum)
pred svedokom Majster Filipom (Meyster Philip)
i gradskim sudijom Johanom Mozerom (Johannes
Moser) u Petrovaradinu 1723. godine. Brani
ugovor je bio zakljuen u pismenoj formi i potpisan
od strane obe ugovorne strane. Ugovorne strane
sporazumno dele zajedniku imovinu koju unose
u brak i koju stiu za vreme trajanja braka. U
branom ugovoru ilauf potvruje da poseduje
kuu u sopstvenom vlasnitvu, 300 forinti gotovog
novca, kao i da je bez bilo kakvih ostalih dugovanja.
Brani ugovor je zakljuen u odnosu na nekretnine
i gotov novac u zato zakonski propisanom obliku.
Jezik - nemaki
5 Primer dva teksta, jedan sa poetka 18. veka i drugi iz polovine 19. veka, najoitije ukazuje na
gore navedene razlike (sl.1 i sl.2.)
6 Nemaka pisana gotica
433
Slika 2. Tekst iz druge polovine 19. veka
1858. avgust 21, Temivar
Vii zemaljski sud SVTB izvetava Namesnitvo SVTB da je na mesto
preminulog posluitelja pri Zemaljskom sudu u Temivaru Jozefa Telteija (Josef
Tltesy) postavljen nadzornik zatvorenika Karl Gertl (Karl Gerstl).
Jezik - nemaki
Fonoloke, morfoloke i sintaksike karakteristike dokumenata iz 18. i 19.
veka esto su bile uslovljene i nedovoljnom pismenou pisara, tj. nedovoljnim
poznavanjem ortografskih pravila nemakog jezika, ali i nedostatkom vrstih
ortografskih i gramatikih normi u tom jeziku. Velike se nedoslednosti mogu primetiti
posebno u dokumentima iz 18. veka, kao npr. pisanje rei Meister
7
(ponekad i
prezimena), koje je imalo razne ortografske varijetete: Meyster, Mayster i Maister.
7 Meis|ter, der; -s, - [mhd. meister, ahd. meistar <lat. magister, Magister] kvalikovani zanatlija,
majstor
434
Danijela BRANKOVI
Arhivi Vojvodine u svojim bogatim fondovima uvaju i znaajan broj dokumenata
vezan za zanate u 18. i 19. veku, bez kojih je nemogue sagledavanje istorije zanata,
ali i ekonomskog i sociolokog sagledavanja razvoja drutva. Najbolji primerci
majstorskih i kalfenskih pisama 18. i 19. veka pisani su najee kombinacijom
tampane i rukom pisane gotice.
8
Slika 3.
1825. april 13, Novi Sad (Neusatz)
Stolarski i bavarski esnaf u Novom Sadu izdaje kalfensko pismo Kristofu
Brajeru (Christoph Breier) iz Gotloba (Gottlob) u Banatu, dananja Rumunija.
Jezik nemaki
Zakljuna razmatranja
Kulturno-istorijskom i lingvistikom analizom dokazano je da su
junoslovenski jezici uspostavljali kontakt sa varijetetima nemakog jezika koji su se
govorili u Austriji, najintenzivnije od 18. veka pa sve do kraja Prvog svetskog rata. U
18. veku kada se Habsburka monarhija, nakon osmanskih ratova, iri u Podunavlju
u mnogim gradovima dananje Vojvodine stvara se bilingvalan sloj stanovnitva.
8 Videti sl. 3
435
Slubenici i ociri Habsburke monarhije, koji su uglavnom bili Austrijanci, pisali
su i govorili tadanjim austrijskim varijetetom nemakog jezika, koji se izmeu
ostalog negovao i na Bekom dvoru.
U arhivima Vojvodine, kao i u arhivima susednih zemalja velika koliina
dokumenata iz 18. i 19. veka, posebno znaajnih za istoriju i kulturu dotine
kulturne zajednice, pisana je nemakim jezikom i nemakim gotikim pismom,.
U Srbiji je sve manje arhivskih strunjaka koji su u poziciji da vladaju itanjem
i prevoenjem nemake gotice s poetka 18. i polovine 19. veka. Specina
terminologija, razliit administrativan i politiki ivot, razliita frazeoloka
terminologija, esto predstavljaju problem za pronalaenje ekvivalenata u procesu
prevoenja sa nemakog jezika na srpski jezik. Kada se uzme u obzir injenica
da na Katedrama nemakog jezika u Srbiji nije predvieno planom i programom
ovladavanje transkripcijom i transliteracijom nemakog gotikog pisma, kao i da
se u arhivima malo radi na edukaciji arhivskih resursa u ovom domenu, jasno je sa
kakvim potekoama se susreu arhivisti koji imaju prilike da se upuste u zahtevan
posao prevoenja ove arhivske vrste grae.
Cilj pisanja rada bio je da se skrene panja arhivistike javnosti na ovaj
segment arhivistike delatnosti, koji je bar na naem terenu dugo vremena
zanemarivan, a moe se posmatrati i kao uvod u nastajanje Prirunika iz nemake
paleograje novovekovnog perioda, kojeg do danas nije bilo na naem terenu.
Prirunik bi bio prilagoen potrebama rada sa nemakim pisanim izvorima, pre
svega za istoriju i kulturu Vojvodine i pouzdana pomo u radu sa takvim tekstovima.
Koristio bi se u arhivima, nauno-istraivakim ustanovama i muzejima i bio bi
jedinstven primerak prirunika na srpskom jezinom podruju. Delo bi predstavljalo
zbirku neobjavljenog arhivskog materijala transkribovanih na srspkom jeziku, ali i
zbirku gramatikih i leksikih osobenosti grae tog perioda.

Zusammenfassung
Die ltesten Dokumente in den Archiven in Vojvodina sind vorwiegend auf
Lateinisch, Deutsch,, Ungarisch und auf Serbisch geschrieben. Die lateinische Schrift
herrschte vor, aber die alten Dokumente waren auch in verschiedenen Varianten der
gotischen (altdeutschen) Schrift geschrieben d. h. in der handgeschriebener gotischer
Schrift. Diese Schrift wurde in Vojvodina im Zeitraum um 1700 bis Anfang des 20.
J ahrhunderts benutzt.
Heutzutage wird in den serbischen Fakultten und Archiven noch nicht
gotische Schreibschrift behandelt und gelehrt. Vielen bereitet es Mhe, die
verschnrkelten Buchstaben zu entziffern, insbesondere wenn man die Buchstaben
nicht aus dem inhaltlichen Kontext heraus entschlsseln kann, wie bei Eigennamen,
Abkrzungen usw.
436
Danijela BRANKOVI
Deutsch-serbische Kontakte bestehen seit J ahrhunderten sowohl im
soziokulturellen als auch im sprachlichen Bereich. Die deutsche gotische
Kurrentschrift war lange Zeit die bliche Verkehrsschrift im gesamten deutschen
Sprachraum. Im Kaisertum sterreich und in der sterreichisch-ungarische
Monarchie (auch k. u. k. K .Doppelmonarchie oder Donaumonarchie genannt)
etablierte sich Kurrentschrift auch als Amts- und Protokollschrift.
Die Archive sammeln und bewahren das ursprngliche Archivgut auf,
welches von unschtzbaren Wert fr die Erforschung der Vergangenheit des Staates
und seiner Institutionen, Einrichtungen, Wirtschaft und des alltglichen Leben
der Menschen ist. In diesem Beitrag wird die Rede vor allem von der historischen
und linguistischen Aspekte der Archivbestnde der deutschen Sprache (d.h. im
sterreichischen Deutsch) im 18. und 19. J ahrhundert.
437
Nenad PREDOJEVI
DOPRINOS IZDAVAKO - IZLOBENE DELATNOSTI
POPULARIZACIJI ARHIVSKIH USTANOVA I STRUKOVNOG
UDRUENJA (DARV) U VOJVODINI
Abstrakt: Rad je zamiljen kao prezentacija rada arhivskih ustanova na
teritoriji Vojvodine: meuoptinskih arhiva i matinog arhiva, Arhiva Vojvodine, na
popularizaciji arhivske delatnosti, kroz organizovanje tematskih izlobi, izdavanju
publikacija i organizaciju radionica i savetovanja. Na pripremi i organizovanju
navedenih manifestacija pored meuoptinskih arhiva, uestvuje i Arhiv Vojvodine,
u funkciji matinog arhiva za arhivske ustanove u Vojvodini i Drutvo arhivskih
radnika Vojvodine, kao reprezentativno strukovno udruenje. Drutvo arhivskih
radnika putem svog asopisa Arhivski anali, u kome se objavljuju radovi sa
odranih savetovanja i radionica, aktivno komunicira sa svojim lanovima, i otvoren
je, kako za publikovanje njihovih radova, tako i radova svih ostalih zainteresovanih
saradnika sa strane.
Posebno poglavlje posveeno je radu Malog istorijskog drutva Novi Sad,
koje svojim delovanjem uveliko doprinosi prezentaciji rada arhivskih ustanova, jer
sva njihova izdanja su zasnovana na prouavanju arhivske grae i dokumentacije
koja se odnosi na istoriju Vojvodine.
Kljune rei: Meuoptinski arhivi, Arhiv Vojvodine, izlobe, izdavaka
delatnost, struna savetovanja i radionice, asopis Arhivski anali, izdavaka
delatnost Malog istorijskog drutva Novi Sad.
Uvod
Arhivska delatnost na teritoriji Vojvodine nesumljivo datira od osnivanja
Dravne arhive u Novom Sadu, koja je svoj rad zapoela 1926. godine. Sve do
okonanja Drugog svetskog rata Dravna arhiva u Novom Sadu (dananji Arhiv
Vojvodine) je bio jedini reprezent, odnosno jedina ustanova koja se bavila zatitom,
uvanjem i obradom arhivske grae, nastale radom organa i institucija na teritoriji
Vojvodine.
Punih dvadeset godina, od osnivanja, ova ustanova pored tekoa oko
prikupljanja grae imala je i problem oko obezbeenja prostora za smetaj grae i
obezbeenje adekvatnih kadrova za sreivanje iste. Skoro punu deceniju jedini stalno
zaposleni u ovoj ustanovi su bili dravni arhivar i kasnije upravnik (dr Dimitrije
Kirilovi) i pomoni radnik (posluitelj).
438
Nenad PREDOJ EVI
Dr. Dimitrije Kirilovi, reenjem pomonika ministra Ministarstva prosvete
(P. br. 1566 od 5. avgusta 1926.), postavljen je za arhivara Dravne arhive u
Novom Sadu. Za upravnika Dravne arhive, postavljen je tek nakon vie od pet
godina, 31.12.1931. godine (Ukaz Ministarstva prosvete P. br. 84/32 ), to se vidi
iz dokumenata koji se nalaze u njegovom personalno dosijeu koji se uva u Arhivu
Srbije. Tek od njegovog postavljanja za upravnika Dravne arhive, dr Kirilovi
je kako - tako imao neki uticaj na izbor i formiranje kadrova u Dravnoj arhivi.
Zakljuno sa 1941. godinom, evidentno je da je pored upravnika Dravne arhive, u
Arhivu bilo zaposleno ukupno 6 radnika, to je mora se priznati, malo za sve obaveze
koje je Arhiv imao u periodu od osnivanja do 1941. godine. Samo zahvaljujui
izuzetnoj angaovanosti dr Dimitrija Kirilovia, dananji depoi Arhiva Vojvodine su
popunjeni fondovima od izuzetno velikog znaaja, i u dobrom delu sauvani.
Tek nakon Drugog svetskog rata u novoformiranoj dravi, pristupilo se
formiranju mree arhivskih ustanova, kako na nivou celokupne drave tako i na
teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine. Na teritoriji Vojvodine od 1947.-1954.
godine konstituisano je, odnosno osnovano je 8 sredita (meuoptinskih arhiva),
koji su inili arhivsku mreu Vojvodine, sa Arhivom Vojvodine, kao Matinim
arhivom.
Odmah nakon konstituisanja meuoptinskih arhiva i zavretkom posla na
organizaciji rada istih, Arhiv Vojvodine, tek nakon 1956. godine, od svog preseljenja
u prve adekvatne prostorije, koje su bile u Sremskim Karlovcima (Patrijarijski
dvor i zgrada biveg Magistrata), u novim uslovima i nakon kadrovskog proirenja,
stvoreni su uslovi za adekvatan rad na zatiti i obradi arhivske grae i inteziviran
je rad na prijemu nove grae. Tih godina od strane osnivaa Arhiva Vojvodine i
meuoptinskih arhiva, odnosno ire drutvene zajednice, koja je ulagala sredstva
u organizovanje i rad arhiva u Vojvodini, nainjeni su ozbiljniji koraci na njihovom
organizovanju i permanentnom nansiranju rada, to je rezultiralo unapreenjem
rada na zatiti i obradi arhivske grae i inteziviranjem prijema nove grae, kako
postupkom restitucije, prijemom iz inostranstva (Maarska i Austrija), tako i
prijemom od imalaca arhivske grae u zemlji.
Ve krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina prolog veka Arhiv
Vojvodine, kroz rad svog Strunog vea, upuuje i usmerava meuoptinske arhive
u Vojvodini na znaaj rada na prezentaciji arhivske delatnosti. Istovremeno, Arhiv
Vojvodine poinje sa objavljivanjem svojih edicija o analitikim inventarima i
katalozima obraenih arhivskih fondova (nauno-informativna sredstva), koji su
kasnije postali praksa i u meuoptinskim arhivima.
Uporedo sa objavljivanjem analitikih inventara i kataloga dokumenata,
arhivi u Vojvodini organizuju i izlobe sa prezentacijom reprezentativnih dokumenata,
izradom kataloga i monograja (odnosno hronologija mesta), koje su sainjene na
osnovu prouavanja arhivskih fondova starije i novije provenijencije, a koji su po
pravilu vezani za prouavanje lokalne istorije.
Ovakav trend prezentacija u arhivima Vojvodine, zadrao se sve do kraja
devedesetih godina. Poetkom novog milenijuma mnogi arhivi u Vojvodini se
Doprinos izdavako-izlobene delatnosti popularizaciji arhivskih ustanova i strukovnog udruenja
439
odluuju da prezentaciju svog rada obelee izdavanjem svog asopisa. Tako Istorijski
arhiv Srem u Sremskoj Mitrovici pokree godinjak Spomenica istorijskog arhiva
Srem, Istorijski arhiv u Subotici godinjak Ex Pannonija, Istorijski arhiv u Kikindi
godinjak Attendite i Istorijski arhiv Grada Novog Sada svoj asopis Godinjak
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada.
Deset godina ranije, a pre osnivanja navedenih asopisa i godinjaka,
Drutvo arhivskih radnika Vojvodine, pokree izdavanje svog asopisa, odnosno
organa Drutva, pod nazivom Arhivski anali, iji prvi broj je objavljen 1991. godine.
Drugi broj i pored nastupajue krize je objavljen 1992. godine, a u 1993. godini
je pripremano objavljivanje tree sveske. Naalost, na predlog kolega iz Matinog
arhiva, Arhiva Srbije, da treba ukinuti pokrajinska i regionalna drutva, koja su
do tada funkcionisala u okviru Zajednice drutava arhivskih radnika Srbije, zbog
neinventivnosti i oportunizma predstavnika lanova pokrajinskih i regionalnih
drutava, ovakva odluka je doneta. Obrazloenje za ovakvu odluku je bilo da treba
konstituisati jedinstveno Drutvo, Drutvo arhivskih radnika Srbije (DARS), bez
pokrajinskih i regionalnih udruenja, s ciljem da se obezbedi jedinstveno delovanja
struke na celokupnoj teritoriji Srbije. Samim tim, po automatizmu je i Redakcija
Arhivskih anala prestala sa radom, jer nije imala koga da predstavlja. Moratorijum u
radu DARV traje sve do 2005. godine, kada se posle 12 godina, na inicijativu Arhiva
Vojvodine, obnavlja rad DARV-a i samim tim stvaraju uslovi za nastavak izdavanja
asopisa, koji od tada manje vie redovno izlazi.
Period nakon demokratskih promena u Srbiji, posle 5. oktobra 2000. godine,
za arhivsku struku i arhivske ustanove, predstavlja znaajan pomak u razvoju i
armaciji ustanova i struke u celini. Arhivski radnici su u sprovoenju promena,
prepoznali vreme kad treba da ponu da deluju, i svojim aktivnim angaovanjem,
uspeli da svoje ideje pretoe u armativne projekte, i za iste se kod svojih osnivaa i
izbore, kako bi obezbedili adekvatna sredstva. Sva ova nastojanja arhivskih radnika
su rezultovala da osnivai izdvoje znaajna sredstva za adaptaciju i rekonstrukciju
objekata u kojima egzistiraju arhivi, kao i nabavci opreme i poboanju tehnikih
uslova za rad arhivskih ustanova. Mnogi arhivi su dobili znaajna sredstva od
Pokrajine i lokalne samouprave za poboljanje uslova za svoj rad. Postupak Gradske
uprave Novog Sada, koja je obezbedila invensticiona sredstva za izgradnju namenske
zgrade za Istorijski arhiv Grada Novog Sada, je za posebnu pohvalu i primer koji
bi trebalo da slede i ostale lokalne samouprave, u kojima su sedita meuoptinskih
arhiva na teritoriji Vojvodine.
Izdavaka delatnost vojvoanskih arhiva
Prevagu (primat) u izdavakoj delatnosti vojvoanskih arhiva nesumljivo
ima Istorijski arhiv Paneva. Zahvaljujui dugogodinjem rukovodiocu ove
institucije, gospodinu J aki Milanu, koji uspeno obezbeuje sredstva za izdavaku
440
Nenad PREDOJ EVI
delatnost, ovaj Arhiv je u prethodnih deset godina objavio 120 naslova, to znai
da je u proseku godinje objavljeno dvanaest publikacija vezanih za prezentaciju
arhivske grae, koja se uva u Arhivu u Panevu, ili u nekom od arhiva, a koji su
znaajni za prouavanje regionalne i lokalne istorije. Ovako neto do sada nije
zabeleeno u analima meuoptinskih arhiva, a mislim ni u matinim arhivima
(Arhiv Srbije i Arhiv Vojvodine). Ovim se posebno obogauju biblioteki fondovi
arhiva i potencijalnim korisnicima omoguava ekasniji nain korienja arhivske
grae.
Godinjaci koje izdaju istorijski arhivi u: Sremskoj Mitrovici, Subotici,
Kikindi i Novom Sadu, predstavljaju esencijalan doprinos prezentaciji rada ovih
arhiva. Prilozi koji se objavljuju u ovim publikacijama (arhivistiki i istoriografski
radovi) sigurno doprinose prezentaciji ovih ustanova. Posebno je vano da se spisak
autora, odnosno saradnika ovih asopisa iz godine u godinu poveava i proiruje, i
da je sve vei broj saradnika iz naunih i obrazovnih institucija (instituti i fakulteti).
Istorijski arhiv Srema u Sremskoj Mitrovici, svoj godinjak Spomenica
Istorijskog arhiva Srem, izdaje ve deset godina, uz nansijsku podrku Pokrajinskog
sekretarijata za kulturu IV AP Vojvodine i strunu Redakciju koju ine eminentni
strunjaci sa Filozofskog fakulteta Novog Sada (dr. Nenad Lemai) i Beograda (dr.
Ljubodrag Dimi), kao i lan Redakcije, sa Istorijskog instituta Slovake akademije
nauka iz Bratislave, dr. oltes Peter.
Programska koncepcija Spomenice je unapred utvrena i svodi se na sledea
poglavlja:
lanci i rasprave, Prilozi i graa, Istoriograja, Arhivistika i Prikazi i beleke.
asopis ima pretenzije da postane ozbiljan asopis, sa SSI indeksom, i samim
tim razumljivo je, da dosta mlaih naunih saradnika, koji rade na fakultetima i
naunim institutima, objavljuju svoje radove u navedenom asopisu, to je pohvalno
i za asopis i za saradnike.
Istorijski arhiv Subotice, svoj godinjak Ex Panonija, izdaje oko desetak
godina, uz svesrdnu podrku SO Subotica i Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje
i kulturu. asopis po svojoj koncepciji je orjentisan na prezentaciju radova iz
arhivistike i istoriograje, kao i prikaze rada kolega arhivista i istoriara iz okruenja
(Hrvatska, Maarska i dr.). Ovakvo opredelenje je doprinelo da se ostvari izuzetno
dobra saradnja sa arhivskim ustanovama iz okruenja, to je rezultiralo izuzetno
dobrim organizovanjem zajednikih savetovanja i radionica. Takoe uz podrku i
preporuku, direktora Istorijskog arhiva Sente (Itvan Fodor), koji ima izuzetno dobru
saradnju sa kolegama iz maarskih arhiva, meuoptinski arhivi iz Vojvodine su
realizovali niz zajednikih projekata (prezentacija izlobi i objavljivanje dvojezinih
publikacija), to je doprinelo unapreenju ove meunarodne saradnje.
Istorijski arhiv Kikinda izdaje svoj asopis Attendite oko desetak godina.
asopis je u svojoj osnovnoj koncepciji zamiljen kao glasnik, sa osnovnim
rubrikama koje se odnose na prezentaciju rada arhivskih delatnika u oblasti
arhivistike i istoriograje. Pored toga, objavljivani su i specijalni brojevi (tematski)
441
posveeni odreenim tematskim celinama, sa ciljem prezentacije i unapreenja rada
tih tematskih celina i oblasti. Osnovna koncepcija asopisa zasniva se u sutini
na tri osnovna poglavlja I Graa arhivistika, II Istraivanja lanci i III Prikazi
i beleke. U prvom poglavlju asopis objavljuje radove iz oblasti arhivistike; u
drugom, istraivake radove na osnovu prouavanja arhivskih dokumenata, a koji
su u sutini istoriografski radovi. U treem poglavlju objavljuju se prikazi o izdatim
knjigama i radovima iz arhivistike i istoriograje, kao i beleke o objavljenim
knjigama i odranim izlobama.
Istorijski arhiv Grada Novog Sada, 2004. godine, a povodom 50-te godinjice
od osnivanja, pokree i izdaje svoj Godinjak. Osnovna koncepcija Godinjaka je
osmiljena na zamisli tadanjeg rukovodstva, da strunim radnicima Arhiva Grada,
treba pruiti ansu, da objavljivanjem svojih strunih radova iz oblasti arhivistike
i istoriograje, svoja iskustva i miljenja razmene sa kolegama iz ostalih arhiva u
Srbiji. U to vreme nije bilo pravih reprenzenata arhivske slube na nivou Srbije
(Arhivski pregled godinama nije objavljivan), tako da je Godinjak Istorijskog
arhiva Grada, u sutini samo popunio prazninu u prezentaciji arhivske delatnosti u
Srbiji, i pored ostalih publikacija koje su objavljivali meuoptinski arhivi u Srbiji
(godinjaci, monograje, katalozi sa izlobi, analitiki inventari i dr.). Sadanja
koncepcija Godinjaka Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, u sutini ne odstupa u
osnovi od osnovne koncepcije iz 2004. godine, samo je u zadnjim godinama vidno
poboljana brojem saradnika sa strane, a samim tim i kvalitetom radova, koji se
po pravilu recenziraju i nakon pozitivne recenzije i objavljuju. Ovako koncipiran i
osmiljen asopis sa puno opravdanja, u budunosti reektuje, da postane referentni
asopis i samim tim dobije podrku u nansiranju od strane Sekretarijata za kulturu
IV APV i Ministarstva kulture Srbije.
Pored asopisa vojvoanski arhivi i dalje rade na publikovanju analitikih
inventara i kataloga dokumenata, koje sada, pored klasinih oblika (izdavanje u
obliku knjiga svesaka), objavljuju i u digitalnoj formi (na CD-u i DVD-u). I pored
toga to sam zagovornik primene novih tehnologija u prezentaciji rada arhivske
struke, moram da priznam da se klasini oblik (knjiga sveska) vie koristi i zbog
toga podravam dalji rad i na ovoj vrsti prezentacije.
Arhiv Vojvodine je od 1981. godine, od kada intezivno radi na publikovanju
svojih nauno-informativnih sredstava, objavio preko 45 svesaka analitikih inventara
i kataloga dokumenata. U novije vreme pored objavljivanja navedenih publikacija u
klasinom obliku, Arhiv Vojvodine svoje publikacije objavljuje i u analognom obliku
(CD, DVD i druge). Sa neskrivenim zadovoljstvom i bez imalo skromnosti kolege
iz Arhiva Vojvodine mogu da konstatuju, da su obradili preko 600.000 analitikih
opisa dokumenata iz raznih fondova i objavili oko 60.000 istih, kroz tampanje
preko 45 svesaka, koja su prezentovana iroj naunoj javnosti. Kolegama iz Arhiva
Vojvodine svesrdno su se pridruile i kolege iz ostalih meuoptinskih arhiva, u
radu na obradi arhivske grae i izdavanju analitikih inventara i kataloga. U ovom
poslu, od meuoptinskih arhiva, najvie se istie Istorijski arhiv Grada Novog
442
Nenad PREDOJ EVI
Sada, sa objavljenih preko 20 publikacija, dok su ostali vojvoanski arhivi objavili
po nekoliko ovakvih publikacija, jer obradu svojih fondova, starije provenijencije,
nisu mogli da zavre, zbog nedostatka adekvatnog kadara (prevodioce sa starih
srednjevekovnih jezika: latinski, nemaki gotica i maarski). Do danas jedino
Arhiv Vojvodine i Istorijski arhiv Grada Novog Sada imaju verikovane kadrove
za prevoenje sa navedenih jezika, dok se ostali dovijaju angaovanjem honorarnih
saradnika ili na neki drugi nain, pa je samim tim njihova izdavaka delatnost na
ovom planu sporadino zastupljena.
Posebno zadovoljstvo mi je da iz obilja publikacija nauno-informativnih
sredstava, koje su izdali arhivi u Vojvodini, izdvojim izdanja koja su objavili Arhiv
Vojvodine i Istorijski arhiv Grada Novog Sada, koji su u sutini osnovni reprezenti
ovih izdanja.
Ovom prilikom bih kao reprezentativne publikacije izdvojio izdanja nauno-
informativnih sredstava koja je objavio Arhiv Vojvodine, a koji se odnose na sledee
fondove: Ilirska dvorska kancelarija Be, Ilirska dvorska komisija, deputacija
Be, Bako-bodroka upanija Sombor, Torontalska upanija i Tamika upanija.
Istorijski arhiv Grada Novog Sada je kao svoja reprezentativna izdanja objavio
analitike inventare fonda F.1 Magistrat slobodnog i kraljevskog grada Novog
Sada, analitiku fondova poglavarstava, i analitiku koja se odnosi na obradu fondova
drutveno-politikih organizacija u socijalistikom periodu (dokumenta SKJ , SSRN,
Sindikata i omladine).
Izlobena delatnost
Pod izdavakom delatnou, podrazumeva se i organizovanje i priprema
izlobi arhivskih dokumenata, koje su propraene objavljivanjem adekvatnih
kataloga, koji se publikuju povodom organizovanja navedenih izlobi.U novije
vreme prilikom organizovanja izlobi, praksa je da se pored standardnog kataloga
izradi i proireni katalog. Navedeni katalog, se radi u CD ili DVD verziji, i sadri
analitiki opis svih izloenih dokumenata i eksponata, i pored propratnog teksta i
registara koji se tom prilikom izrauju, predstavljaju svojevrsnu pomo pri izradi
radova ili monograja na neku temu. Ovakav nain prezentacije arhivske grae i
rada nekog arhiva, prava je potvrda tenje, nastojanja i delanja arhivskih radnika u
smislu prihvatanja novih tehnologija, a u cilju istinske i adekvatne prezentacije rada
arhivskih ustanova.
Primat u pripremi i realizaciji izlobi arhivskih dokumenata je do danas
imao Arhiv Vojvodine, koji je u sutini i inicirao i motivisao meuoptinske arhive
u Vojvodini, da pristupe izradi i prezentaciji izlobi. U periodu od 1986.-2011.
godine Arhiv Vojvodine je uradio preko 100 izlobi, to arhivskih, to slikarskih
ili pak vajarskih izlobi. Realizacijom navedenih izlobi Arhiv Vojvodine, svojom
delatnou, nesumljivo dokazuje opravdanost svoje matine funkcije i svojim
443
primerom upuuje meuoptinske arhive na teritoriji Vojvodine, kako treba da
prezentuju rad svojih arhiva.
Od reprezentativnih izlobi Arhiva Vojvodine spomenuo bih sledee:
1. Vojvodina u dokumentima Arhiva Vojvodine, 1986., grupa autora,
2. Ustaki genocid u Sremu akcija Viktora Tomia, 1992., autor Mita Sekuli,
3. Majska skuptina 1948. godine u Sremskim Karlovcima, 1994., grupa autora,
4. Dr. Jovan Pau- narodni tribun (1847.- 1997.), 1996., autor Zoran Veljanovi,
5. Naseljavanje Srba u Ukrajini u XVIII veku, 1997., grupa autora, izloba je
realizovana u saradnji sa Centralnim arhivom Ukrajine,
6. Ekslibris od XVIII do XX veka iz kolekcije Bogdana T. Stanojeva, 1999.,
autor Vesna Bai,
7. Blago Arhiva Srbije, kolektivna izloba povodom 1000-te godinjice arhiva
u Srbiji,
8. Nova Serbija i Slavenoserbija, 2003., autori mr. Aleksije Raunica i Vesna
Bai,
9. Kroz fondove i zbirke Arhiva Vojvodine (stalna postavka), 2005., grupa
autora,
10. Izgradnja Banske palate u Novom Sadu, 2010., autor Ljilja Doi.
Vezano za promociju izlobenih delatnosti meuoptinskih arhiva, posebno
treba istai delatnost Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, koji je od 2003. godine
aktivno pristupio izradi i postavljanju izlobi, znaajnih za prezentovanje istorije
Grada Novog Sada i Petrovaradina (Izloba o elibertaciji, Pogled sa Petrovaradinske
stene, Razvoj kancelarijskog poslovanja ... i druge).
Naravno ovde ne treba zanemariti ni uee ostalih meuoptinskih arhiva,
koji su svojom izlobenom delatnou, dali doprinos u armisanju i prezentaciji
arhivske delatnosti u Vojvodini. Ovom prilikom posebno istiem angaovanje kolega
iz arhiva: Zrenjanina, Paneva, Bele Crkve, Subotice, Sente, Kikinde i Sremske
Mitrovice, koji su organizovanjem svojih tematskih izlobi i stalnih postavki,
doprineli potpunoj prezentaciji arhivske delatnosti u Vojvodini i Srbiji.
Malo istorijsko drutvo Novi Sad
Posebno poglavlje u prezentaciji arhivske grae i znaaja arhivskih
institucija, predstavlja delatnost Malog Istorijskog drutva Novi Sad.
Malo istorijsko drutvo Novi Sad, osnovano je 01.02.2008. godine, na inicijativu
akademika prof. dr. Slavka Gavrilovia, i programski sledi tradiciju Istorijskog
drutva u Novom Sadu, koje je delovalo izmeu dva svetska rata od 1927.-1941.
godine. Ciljevi i zadaci Malog Istorijskog drutva su po Statutu sledei:
- da armie rezultate Istorijskog drutva Novi Sad, koje je delovalo izmeu
dva svetska rata;
444
Nenad PREDOJ EVI
- da organizuje strune, naune i popularne rasprave o vitalnim pitanjima
istorijskog naslea srpskog naroda i naroda u Srbiji, a posebno u Novom
Sadu, Sremskim Karlovcima, itd.;
- da rezultate svojih lanova i saradnika publikuje u vidu naunih monograja
i drugih posebnih izdanja;
- da organizuje, podstie i podri rad na osvetljavanju rada pojedinih istorijskih
linosti u naoj sredini, koje su nedovoljno prouene ili koje su iz ideolokih
razloga do sada bile zapostavljene;
- da informie integralni pristup istorijskim zbivanjima, obuhvatajui
politiku, privrednu, vojnu, kulturnu, umetniku i druge dimenzije
odreenog istorijskog perioda, zbivanja ili linosti;
- da uspostavlja saradnju sa slinim drutvima, fakultetima, institutima,
arhivima, muzejima, zavodima za zatitu spomenika kulture u zemlji i
inostranstvu.
Nadalje, u Statutu se navode i ciljevi i zadaci Drutva, u kojima se decidno
navode aktivnosti kojima e Drutvo ostvariti te svoje zadatke i ciljeve (lanovi 8.-
36.). U ostalim poglavljima koji su obraeni (lanovi 37.-43.), na uobiajen nain
se reguliu ostala pitanja iz rada Drutva (javnost rada, prekid rada, nansiranje i
zavrne odredbe).
Malo istorijsko drutvo u Novom Sadu, po svojoj programskoj koncepciji,
obeleava znaajne istorijske datume i inicira podizanje spomenika znaajnim
istorijskim linostima i dogaajima. Svoju delatnost aktivira kroz organizovanje
javnih tribina i predavanja, promociju knjiga i slino, to se u potpunosti poklapa sa
koncepcijom rada biveg Istorijskog drutva.
U relativno kratkom periodu postojanja (etiri godine), Drutvo je zahvaljujui
podrci Sekretarijata za kulturu Izvrnog vea Vojvodine i saradnji sa eminentnom
Izdavakom kuom Prometej iz Novog Sada, svoj rad artikulisalo na prezentaciji
dokumenata o istorijskom razvoju Vojvodine kao regije, odnosno o istorijskim
dogaajima koji neminovno i argumentovano svedoe o prolosti Vojvodine kao
regije i autonomne pokrajine, koja je egzistirala u Kraljevini SHS, Kraljevini
J ugoslaviji i kasnije u novoformiranim dravama sa suksom J ugoslavija (DFNRJ ,
SFNRJ , SRJ , Republika Srbija i Crna Gora).
Od osnivanja do danas Malo istorijsko drutvo je objavilo znaajan broj publikacija,
koje zbog znaaja navodim sa potpunim bibliografskim podacima:
1. Dr. Drago Njegovan Dvadeset znamenitih Srba iz Baranje od poetka XVI do
sredine XX veka, 2008. godina, Malo istorijsko drutvo Novi Sad i Kulturni
centar Karlovaka umetnika radionica Sr. Karlovci,
2. arko Dimi, Sremski Karlovci od NASELJA do GRADA, 2008. godine,
Kulturni centar Karlovaka umetnika radionica Sremski Karlovci i Malo
istorijsko drutvo Novi Sad,
3. Dr. Drago Njegovan, prireiva: Edicija Zloini okupatora i njihovih
pomagaa u Vojvodini, Akcija Viktora Tomia i pokretni preki sud u Sremu
1942.godine (V grupa masovnih zloina), 2009. godina, Novi Sad, Izdavaka
kua Prometej i Malo istorijsko drutvo Novi Sad,
445
4. Dr. Drago Njegovan, prireiva: Edicija Zloini okupatora i njihovih
pomagaa u Vojvodini; Racija (III grupa masovnih zloina), 2009. godine,
Novi Sad, Izdavaka kua Prometej i Malo istorijsko drutvo Novi Sad,
5. arko Dimi i Suzana Maravi, Novine, listovi i asopisi koji su izlazili u
Sremskim Karlovcima od 1848. do 2010. (katalog izlobe za No muzeja
2010), 2010. godina, Novi Sad, Gradska biblioteka, Kulturni centar
Karlovaka umetnika radionica Sremski Karlovci i Malo istorijsko
drutvo Novi Sad,
6. Duan V. Salati, Krstovi Novog Sada i Petrovaradina, 2010. godine, Novi
Sad, Izdavaka kua Prometej, Ekslibris drutvo Vojvodine i Malo istorijsko
drutvo Novi Sad,
7. Zoran Veljanovi, Bombardovanje Subotice 1944., 2010. godine, Novi Sad,
Malo istorijsko drutvo Novi Sad i Klub ljubitelja lepih umetnosti Alijas
Subotica,
8. Dr. Saa Kicoev i dr. Drago Njegovan, Razvoj etnike i verske strukture
Vojvodine, 2010. godine, Novi Sad, Izdavaka kua Prometej i Malo
istorijsko drutvo Novi Sad,
9. arko Dimi, Pregled istorijata Arhiva SANU u Sremskim Karlovcima
(1949.-2009.), 2010. godine, Sremski Karlovci, Kulturni centar Karlovaka
umetnika radionica, DNS LOGOS i Malo istorijsko drutvo Novi Sad,
10. arko Dimi i Ljiljana J eremi, Opisanije ivota patrijarha Josifa Rajaia,
2011. godina, Beograd, igoja tampa Beograd, Kulturni centar
Karlovaka umetnika radionica i Malo istorijsko drutvo Novi Sad,
11. Dr. Drago Njegovan, prireiva, Zloini okupatora i njihovih pomagaa u
Vojvodini protiv Jevreja (poseban elaborat Komisije GIO NS APV), 2011.
godine, Novi Sad, Izdavaka kua Prometej i Malo istorijsko drutvo Novi
Sad,
12. Dr. Drago Njegovan, prireiva, Ulazak maarske vojske u Baku i Baranju
1941., 2011. godine, Novi Sad, Izdavaka kua Prometej i Malo istorijsko
drutvo Novi Sad,
13. Zoran Veljanovi, Ustavi i Pravila Srpske itaonice u Subotici u XIX i XX
veku, 2012. godine, Malo istorijsko drutvo Novi Sad i Klub ljubitelja lepih
umetnosti Alijas Subotica
14. Dr. Drago Njegovan, ivot, rad i ponaanje domaih Nemaca (Folksdojera)
pre rata, za vreme rata i za vreme okupacije (poseban elaborat Komisije
GIO NS APV), Izdavaka kua Prometej i Malo istorijsko drutvo Novi Sad.
Od navedenih izdanja posebno bih istakao publikacije, koje su objavili
istaknuti lanovi Drutva i to: arko Dimi, dr. Drago Njegovan i Zoran Veljanovi.
arko Dimi, trenutno na funkciji direktora Arhiva SANU u Sremskim
Karlovcima, je jedan od osnivaa Malog istorijskog drutva Novi Sad i zasigurno
najplodniji pisac publikacija koje su objavljene u izdanju Drutva. Istoriar po struci
i pesnik po vokaciji . Dimi je do sada objavio bezbroj knjiga, studija i strunih
446
Nenad PREDOJ EVI
radova iz istorije, ali nije zapostavio ni svoju veliku ljubav prema poeziji u kojoj
se iskazao kao autor ljubavne poezije. Objavio je nekoliko knjiga poezije i knjigu
proznih sastava Anegdote karlovake i stare razglednice antologija, koje su
objavljivane u periodu od 1988.-2009. godine. Izbor njegovih pesama prevoen je i
na italijanski jezik.
U izdanju Malog istorijskog drutva Novi Sad objavljena su tri gore navedena izdanja
izuzetno znaajna kao istoriografski radovi, a sadre i sve elemente monografskih
radova, to ih posebno preporuuje u naunim krugovima, i svrstava u radove koji e
se u budunosti sigurno citirati i biti osnova za pisanje ozbiljnih radova na ovu temu.
Dr. Drago Njegovan, muzejski savetnik u Muzeju Vojvodine i vii nauni
saradnik, tokom svog tridesetogodinjeg strunog rada, napisao je i objavio nekoliko
desetina lanaka i 15 knjiga, zasnovanih na prouavanju arhivske grae. Za svoj
rad do sada je nagraivan mnogim priznanjima (povelje i medalje), a kao istaknuti
nauni i struni radnik bio je i na funkciji pomonika direktora Muzeja Vojvodine u
Novom Sadu i direktor Muzeja Grada Novog Sada. Takoe je i lan saradnik, vie
odbora i komisija naunih institucija (Matice srpske, SANU, Nauno memorijalni
centar Patrijarh J osif Rajai i dr).
U izdanju Malog istorijskog drutva do sada je priredio i objavio tri knjige,
u kojima je predstavio dokumenta, odnosno elaborate Pokrajinske komisije za
utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Vojvodini. Anketna komisija
navedene Pokrajinske komisije je sainila 20 elaborata koji ine osam grupa (I
VIII) masovnih zloina poinjenih u Sremu, Banatu, Bakoj i Baranji, za vreme
Drugog svetskog rata. Elaborati (tri od 20) su kompletno objavljeni uz obilje priloga
i njegove strune komentare, koje je imao kao prireiva ovih publikacija.
Pored ovih 20 elaborata iz grupa masovnih zloina postoje i posebni
elaborati, koje je kolega Njegovan pripremio za objavljivanje: Zloini okupatora
i njihovih pomagaa u Vojvodini protiv Jevreja (Istrebljenje, deportacija, muenje,
hapenje, pljaka), to je ve objavljeno, a u pripremi je elaborat pod nazivom ivot,
rad i dranje domaih Nemaca (Folksdojera) pre rata, za vreme rata i za vreme
okupacije. Naravno, posao na objavljivanju ove znaajne arhivske grae nee stati,
jer kolega Njegovan eli da objavi i ostale elaborate iz grupe masovnih zloina.
Ovakav njegov rad ga na najbolji nain raprezentuje, kao jednog ozbiljnog
naunog radnika i istraivaa, nepristrasnog i nadasve odmerenog, koji se trudi da
priredi i prezentuje rezultate svojih istraivanja i o tome obavesti iru javnost.
Zoran Veljanovi, istoriar po struci i arhivista po vokaciji, zaposlen je u
Istorijskom arhivu Subotice. Svoj radni vek je zapoeo kao profesor istorije, a od
1993. godine radi u Istorijskom arhivu, gde je bio i direktor od 1993.-2001. godine.
Do sada je objavio dvadesetak strunih radova i desetak knjiga mahom monografskog
karaktera (monograje i prilozi za monograje). Saradnik je Matice srpske za Srpski
biografski renik i Srpske enciklopedije, Vukove zadubine u Beogradu.
lan je Malog istorijskog drutva Novi Sad i u izdanju Drutva i Kluba
ljubitelja lepih umetnosti Alijas iz Subotice objavljene su dve njegove gore navedene
knjige. Iste su zasnovane na prouavanju arhivske grae i drugih izvora, i potvruju
447
njegovu spremnost i istrajnost da detaljno istrai arhivsku grau i istu na najbolji
nain prezentuje iroj javnosti. Njegove knjige i publikacije su primereno i sa ukusom
obogaene prilozima originalnih dokumenata i mogu posluiti nama arhivskim
radnicima, kao primer, kako i na koji nain se piu i pripremaju publikacije za
objavljivanje.
Na kraju sa najveim zadovoljstvom mogu da konstatujem da izdavaka
delatnost Malog istorijskog drutva Novi Sad, potpomognuta Izdavakom kuom
Prometej, ako ovako nastavi da se razvija, u budunosti, ima uslova da postigne
veliki uspeh i da postane prvi reprezent podataka o istorijskom razvoju Vojvodine,
pogotovu u prikupljanju podataka vezanih za lokalnu istoriju regija, optina i gradova.
Naravno za ovakvu delatnost Drutvo mora da ima i razumevanje Sekretarijata
za kulturu IV AP Vojvodine i Ministarstva kulture Republike Srbije, koji e ove
aktivnosti i nansijki podrati.
Rezime
U uvodnom delu dat je kratak istorijat o osnivanju arhiva u Vojvodini i
uslovima u kojima su isti zapoeli svoj rad na razvoju arhivske struke u Vojvodini.
Naravno posao na obezbeenju uslova za rad, formiranju struke i obuavanju
strunog kadra, nije proao bez tekoa. Ovde se prevashodno misli na obezbeenje
adekvatnog prostora za smetaj arhive i prijem i obuku strunih arhivskih radnika, za
koje nisu stvoreni uslovi sve do pred kraj 40-tih godina prolog veka, kada poinju da
se osnivaju i meuoptinski arhivi. Prvi arhiv pod nazivom Dravna arhiva u Novom
Sadu (pretea Arhiva Vojvodine) osnovan je 1926. godine, to znai da je prolo
punih 20 godina od kada su poeli da se osnivaju meuoptinski arhivi u Vojvodini,
i kada je od strane izvrne vlasti poelo ozbiljno da se razmilja o arhivskoj struci.
Zato je razumljivo to je i rad na popularizaciji ove delatnosti kasnio i to
prava prezentacija rada arhiva u Vojvodini poinje tek krajem 60-tih i poetkom
70-tih godina prolog veka, u vreme kada su arhivi ve bili solidno obezbeeni
adekvatnim prostorom i obuenim kadrom za rad na strunim poslovima sreivanja
i obrade.
U radu je predstavljen rad Arhiva Vojvodine, meuoptinskih arhiva u
Vojvodini i Drutva arhivskih radnika Vojvodine, koji svojom bogatom izdavakom
delatnou i izlobenim aktivnostima doprinose prezentaciji rada svojih ustanova.
Posebno je istaknut znaaj rada Malog istorijskog drutva Novi Sad, iji su
lanovi: istoriari, muzejski i arhivski radnici, uveliko dali doprinos na prezentaciji
arhivskih dokumenata koji se uvaju u muzejima i arhivima, piui i pripremajui
svoje publikacije, koje je Drutvo objavilo.
448
Nenad PREDOJ EVI
Summary
Im Einfhrungsteil ist die kurze Geschichte ber die Grndung der Archive in
der Vojvodina und den Bedingungen, unter welchen sie ihre Arbeit bei der Entwicklung
des archivarischen Fachwissens in der Vojvodina angefangen haben, dargestellt.
Natrlich verlief die Arbeit bei der Schaffung der Arbeitsbedingungen, Gestaltung
des archivarischen Faches und der Ausbildung nicht ohne Schwierigkeiten. Vor allem
wird hier an die Sicherstellung adquater Rumlichkeiten fr die Archivbestnde
und der Aufnahme und Ausbildung der Archivare und Archivarinnen, fr die erst
Ende der 40er-J ahre des letzten J ahrhunderts Rahmenbedingungen geschaffen
wurden, als die ersten Gemeindearchive gegrndet wurden. Das erste Archiv
unter den Namen Staatsarchiv in Novi Sad (Vorlufer des Archivs der Vojvodina)
wurde 1926. gegrndet, was bedeutet, dass noch 20 J ahre vergingen bis die ersten
Gemeindearchive in der Vojvodina gegrndet wurden und bis die ausfhrenden
Behrden anngen, ernst ber den archivarischen Beruf nachzudenken.
Deswegen ist es verstndlich, dass die Arbeit an der Popularisierung dieser
Ttigkeit sich versptet hat und dass die richtige Darstellung der Arbeit der Vojvodina
Archive erst Ende der 60er und Anfang der 70er J ahre des letzten J ahrhunderts
anfngt. Zu dieser Zeit waren die Archive schon gut mit adquaten Rumlichkeiten,
wie auch mit den Personal, dass fr die Arbeit an der Anordnung und Verarbeitung
ausgebildet wurde, versorgt.
In der Arbeit wurde die Ttigkeit des Vojvodina Archivs dargestellt, der
Gemeindearchive der Vojvodina und des Vereins der archivarischen Mitarbeiter der
Vojvodina, der mit seinen reichen Verlagsttigkeiten und Ausstellungsaktivitten zur
Veranschaulichung der Arbeit seiner Einrichtungen beitrgt.
Besonders wird die Arbeit der Kleinen historischen Gesellschaft von Novi
Sad hervorgehoben, dessen Mitglieder als Historiker, Mitarbeiter in Museen und
Archiven einen groen Beitrag an der Prsentierung der archivarischen Dokumente
geleistet haben, die in Museen und Archiven aufbewahrt wurden, indem sie ihre
Publikationen geschrieben und vorbereitet haben, welche diese Gesellschaft
verffentlicht hat.
II IZ DRUGIH ASOPISA
451
Mr. sci. Zdenka SEMLI RAJH, arhivski savjetnik
ARHIVSKO ZAKONODAVSTVO KAO PREDUVJET ZA
USPJENO OBAVLJANJE ARHIVSKE DJELATNOS TI
Primjer arhivskog zakonodavstva u Republici Sloveniji
Abstrakt: U radu je prikazan razvoj arhivskog zakonodavstva u Republici
Sloveniji, a rad osobito obrauje promjene koje se odnose na prijedlog izmjena i
dopuna arhivskog zakona, koje se odnose na pitanje reorganizacije javne arhivske
slube i pitanje pristupa arhivskoj grai. Predloene izmjene i dopune predstavljene
u izvornom obliku nisu podnesene u odluivanje u parlament, jer je bilo potrebno,
da se prethodno rijei pitanje zakonskih odredbi koje se odnose na pitanje pristupa
arhivama i zatite osjetljive arhivske grae. Usvajanje predloenog zakona u
parlamentu, dovelo je do zakonskog referenduma, koji je bio odran 2011. godine.
Kljune rijei: Arhivi, zakonodavstvo, Republika Slovenija, reorganizacija,
pristup arhivskoj grai, referendum.
Uvod
1
Slovenija je u posljednjih neto vie od etrdeset godina imala nekoliko
zakona o arhivima, sve od prvog slovenskog Zakona o arhivskoj grai i arhivima,
2

koji je usvojen 1966. godine (Ur. l. RS, 4 -24/1966), pa do dananjeg dana.
3
Zakon
o zatiti prirodne i kulturne batine iz 1981. godine (Ur. l. RS, 1/1981), smatrao je
arhivsku grau iskljuivo kao spomenik kulture.
4
Arhivsko podruje inae je bilo
tretirano u posebnom poglavlju II (Posebne odredbe o zatiti arhivske grae), a
arhivske slube u poglavlju III c (Arhivi), ali jasno je, da je zakon slijedio koncept
jedinstvene zatite kulturne batine i osiguravao je zatitu arhivske grae, zajedno
sa svim ostalim kulturnim spomenicima i batinom. Valja napomenuti da je Zakon
denirao kao arhivsku grau samo one dokumente i zapise, koji su od trajnog
znaaja za nauku i kulturu. Za vrijeme primjene ovoga Zakona arhivska mrea bila
je organizirana slino muzejima - Arhiv Republike Slovenije kao sredinja arhivska
ustanova i tijelo u okviru dravne uprave, zadueno za dokumente, stvorene na
* Rad je objavljen u asopisu Glasnik arhiva i arhivistikog udruenja u BiH, br. 41, Sarajevo, 2011.
1 Rad predstavlja opis razvoja arhivskog zakonodavstva i saetke razliitih strunih miljenja o
predloenim izmjenama i dopunama arhivskog zakona. Ne favorizira bilo koje izmeu predloeno
rjeenje, nego predstavlja samo razloge za i protiv predloenih odredbi.
2 Zakon o arhivskem gradivu in arhivih, Uradni list SRS, 4 -24/1966.
3 ontar, J . (2007). Pravno urejanje varstva arhivskega gradiva za slovensko ozemlje do zadnje
spremembe zakona. V: Arhivski predpisi v Republiki Sloveniji (str. 16). Ljubljana: Arhiv Republike
Slovenije.
4 Zakon o naravni in kulturni dediini, Uradni list SRS, t. 1/1981.
452
Mr. sci. Zdenka SEMLI-RAJ H
najvioj razini na jednoj strani, a s druge regionalni arhivi, koji su bili zadueni za
arhivsku grau javne i dravne uprave, privrede i drutveno-politikih organizacija
osnovanih na podruju njihova djelovanja. Njihov osniva i nansijer bile su opine.
5
Nakon neovisnosti Slovenije u 1991. godini, bilo je jasno, da e politike
promjene u sustavu takoer donijeti neke promjene u arhivskom zakonodavstvu.
Ustav Republike Slovenije, koji je usvojen 26. prosinca 1991. godine, eliminirao je
drutvenu imovinu i uveo novu trinu ekonomiju. Novi Ustav osigurao je potivanje
temeljnih ljudskih prava, uz osiguranje neovisnosti pravosua, a posebno neovisnost
i autonomiju sveuilita i drugih visokokolskih ustanova, kao i lokalne samouprave.
Zakon o ustrojstvu i radnim zadatcima republike uprave od 12. lipanj 1991. godine,
promijenio je status Arhiva Socijalistike Republike Slovenije, koji je postao tijelo
u nadlenosti Ministarstva kulture, te je preimenovan, a taj naziv nosi i danas, Arhiv
Republike Slovenije.
6
Zbog drutvenih promjena, promjenio se i status regionalnih
(povijesnih) arhiva, koja su na osnovu Zakona o ustanovama i provedbi javnog
interesa u oblasti kulture, koji je donesen 1991. i 1994. godine, postali nezavisne
javne ustanove.
7
Od samog poetka uvoenja velikih drutvenih promjena arhivisti su
naglaavali potrebu usklaivanja postojeeg arhivskog zakonodavstva s novim
upravnim sustavom i razvojem nezavisne Slovenije, naglaavajui vanost
pripreme posebnog zakona, koji bi pokrivao cijelo podruje arhivskih aktivnosti,
ukljuujui elemente moderne arhivske teorije i prakse.
8
Doista je injenica da
stanje u slovenskoj arhivskoj teoriji i praksi nije bilo zadovoljavajue, osobito kao
rezultat znaajne promjene u organizaciji i radu socijalnih, kulturnih, obrazovnih
i drugih institucija i organizacija, koje su prepoznate kao veliki stvaratelji
zapisa i arhivske grae, a posebno promjene u privredi, koja se privatizirala.
9
Stoga je bilo potrebno u najkraem moguem roku izraditi novi, neovisni
zakon, koji bi ureivao podruje arhiva. To je bilo posebno potrebno, jer mnogi
stvaratelji registraturne i arhivske grae nisu potivali prethodne arhivske propise,
to je dovelo do nedopustivog stradanja arhivske i registraturne grae, osobito tamo,
gdje arhivi (te arhivisti) nisu dovoljno profesionalno obavljali svoj posao. To je
dovelo do izrade i usvajanja novog Zakona o arhivskoj grai i arhivima
10
, koji je
5 Mati, D. (2010). Novela ZVDAGA, izkunje iz postopka sprejemanja in priakovanja pred
izvajanjem. V: Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja: 9. Zbornik
referatov dopolnilnega izobraevanja s podroji arhivistike, dokumentalistike in informatike v Radencih
17.19. Marec 2010 (pp.5160).
6 ontar, J ., 2007, str. 2527.
7 umer, V. (1990). Predlogi organiziranosti arhivske slube v sistemu dravne uprave Republike
Slovenije. V: Arhivi 13, t. 12(str. 137139). Ljubljana: Arhivsko drutvo Slovenije.
8 ontar, J . (1991). Strokovne osnove . V: Obvestila Arhiva Republike Slovenije 7 (str. 720).
Ljubljana: Arhiv Republike Slovenije.
9 Klasinc, P. P. (1991). Razmiljanja ob priakovanju nove arhivske zakonodaje. V: Arhivi 14, t.
12 (pp. 12, pp. 5458). Ljubljana: Arhivsko drutvo Slovenije; Klasinc, P. P. (1991). Spremembe
arhivske zakonodaje. V: Sodobni arhivi 13 (str. 712). Maribor: Pokrajinski arhiv.
10 Zakon o arhivskem gradivu in arhivih, Uradni list RS, t. 20- 1149/1997, popravek t. 32/1997.
453
donesen 27. oujka 1997.
11
Zakon o arhivskoj grai i arhivima donio je ozbiljne novosti. Arhiv su bili
time iskljueni iz Zakona o zatiti prirodne i kulturne batine. U prvom lanku
Zakona o arhivskoj grai i arhivima pisalo je: Ovim se Zakonom ureuje se zatita
arhivske grae, uvjeti za koritenje, kao i nadlenosti i obveze arhiva. U isto vrijeme,
meutim, jo uvijek odrava istu deniciju, naime, da se arhivskom graom smatraju
zapisi trajnog znaaja za nauku i kulturu, koji su zatieni kao spomenik kulture. Na
novi nain Zakona je denirao nanciranje javne arhivske slube: osniva regionalnih
arhiva postala je drava (umjesto dosadanjih opina). To je donjelo veliko olakanje
u radu arhiva. Osim toga, sustav javne arhivske slube ostao je nepromijenjen.
Zakon je deniro i osnovne dunosti regionalnih arhiva. Dakle, primarni zadatak je
postalo ouvanje arhivske grae, stvorene od strane dravnih organa, organizacijskih
jedinica dravne vlasti i tijela javne vlasti ili javnih usluga koje prua drava, a koje
djeluju na podruju jedne ili vie jedinica lokalne samoupravne zajednice. Arhivska
graa privrede, uvanje koje je do usvajanja Zakona bilo u nadlenosti arhiva, zbog
privatizacije tim zakonom postaje privatna graa i arhivi vie nemaju nadlenost nad
arhivskom graom, koja se stvara na podruju privrede, osim u onim poduzeima,
koja su javnog znaaja. Zakonom je takoe predvieno, da samoupravna lokalna
zajednica moe uspostaviti vlastite arhive kako bi zatitili svoje dokument. U sluaju
da jih nisu stvorili, arhivska graa opina uva se u regionalnim arhivima.
12
J o vee razlike o deniciji arhivske grae i zadataka arhivske slube donio
je Zakon o zatiti registraturne i arhivske grae i arhivima,
13
koji je donesen u
2006. godini.
14
Iz naslova Zakona moe se vidjeti ambicije, da se pored arhivske
grae, takoer regulira podruje registraturne grae, to je impresivan posao. Ve
prvi lanak pokazuje na obim poslova, koji su tim zakonom povjereni arhivskoj
profesiji: Ovaj Zakon ureuje nain, organizaciju, infrastrukturu i provedbu
zahvatanja i pohrane dokumenata u zikom i elektronikom obliku, uinkovitost i
dokaznu vrijednost takve grae, zatitu arhivske grae i uvjete za koritenje, zadatke
arhiva i javnost arhivske slube, kao i povezanih usluga, te nadzor nad provedbom.
Novi zakon proirio je aktivnosti arhiva na podruje upravljanja registraturnom
graom i dopunio je deniciju arhivske grae. U novoj deniciji arhivska graa su
dokumenti stalnog znaaja za nauku i kulturu ili za pravnu sigurnost osoba, u skladu
s profesionalnim uputama od strane nadlenih arhiva (2 lanak, 11 alineja).
U tom Zakonu dolazi do izraaja potreba kako bi zatitili grau u digitalnom
obliku. Zbog specinosti ove vrste grae jasno je da se ona nee sauvati zauvijek,
11 Vidjeti Predpisi s podroja arhivske dejavnosti v Sloveniji = Regulations governing archival
activity in Slovenia (2001), 143 str. Ljubljana: Arhiv Republike Slovenije.
12 Vidjeti op. 5.
13 Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva in arhivih, Uradni list RS, 30/2006.
Dobiveno sa spletne stranice http://www.arhiv.gov.si/leadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/zakonodaja/
zvdaga.pdf 20. 12. 2011.
14 Vidjeti: Arhivski predpisi v Republiki Sloveniji (2007), 366 str. Ljubljana: Arhiv Republike
Slovenije.
454
ako se ve na poetku poslovnih procesa ne vodi rauna o koritenju prikladne
mainske i programske opreme, kao i o tome, da je graa zapisana u formatu za
dugotrajnu pohranu, da su postupci pretvaranja grae izvreni prema propisanim
procedurama, itd.. Vano je naime, da se odri upotrebljivost grae (ne samo pristup
zapisima, nego i mogunost itanja i razumijevanja), autentinost i pravna valjanost
grae. Time arhivska javna sluba kroz zakon nastoji utjecati na oblik i svojstva
grae ne samo u vrijeme njezinog nastanka,ve i tijekom aktivnog koritenja. Time
arhivi zakonom preuzimaju proaktivnu ulogu.
15

Zakon, koji je donesen 2006. godine, opredjelio je i pitanje nedostupnosti
arhivske grae i donio veliku novost. Prve dvije odredbe su gotovo identine s
propisima, koje nalazimo i u drugim zemljama, a vezane su za pristup. Arhivska
graa, koje se odnosi na pitanje dravne i javne sigurnosti, odbranu, vanjske poslove
ili obavjetajnu i sigurnosno djelatnost drave, te objavljivanje koje moe imati
tetne posljedice za sigurnost drave ili pojedinaca, postaje dostupno najkasnije 40.
godina nakon nastanka. J avna arhivska graa, koja sadri osjetljive osobne podatke,
postaje dostupna za upotrebu 75 godina nakon svog nastanka ili 10 godina nakon
smrti (ako je datum poznat), ako ne postoje neki drugi propisi.
A trea odredba 65. lana Zakona donosi propis, koji je proizveo mnoge
diskusije i primjedbe strune javnosti, koja se time nije slagala, i ak je predloila,
da se taj propis promjeni. Meutim, nije bilo snaga da bi moglo sprijeiti usvajanje
tog propisa, kojeg je u zakon stavila politika. Ta trea odredba 65. lana naime
propisuje, da je arhivska graa, koje je nastala prije konstituiranja Skuptine
Republike Slovenije 17. maja 1990, i koja se odnosi na nekadanje drutveno-
politike organizacije, organe unutranjih poslova, pravosudne organe i obavjetajno-
sigurnosne slube, jednostavno dostupna bez ogranienja, osim arhivske grae, koje
sadri osjetljive osobne podatke, koji se odnose na krenje ljudskih prava i temeljnih
sloboda i odnose se na osobe, koje nisu bile nosilac javnih funkcija.
I ba je ovaj 65. lan Zakona proizveo brjne probleme, te je doveo do prvog
zakonodavnog referenduma o pitanju pristupa arhivskoj grai, koji je u Sloveniji
odran 5. juna 2011. godine.
Prijedlog novog zakona
Prema predlagaima amandmana, ciljevi predloenog amandmana Zakona
16

su bili reorganizacija javnog arhivskog sustava, konsolidaciju svih javnih arhiva u
novom Nacionalnom arhivu, otklanjanje nejasnoa i isprava probleme u provedbi
zakona, bolja zatita arhivske grae i kulturne batine, dopuna postojeeg sustava
zatite registraturne i arhivske grae u digitalnom obliku u skladu s tehnolokim
15 Vidi op. 5.
16 Vidjeti Predlog Zakona o spremembah in dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in
arhivskega gradiva ter arhivih predlog za obravnavo. Dobiveno 20. decembra 2011 godine sa spletne
stranice http://www.arhiv.gov.si/leadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/zakonodaja/ZVDAGA_predlog.pdf.
455
razvojem, poveanjem uinkovitosti, ekonomsko upravljanje i smanjenje trokova
za javni arhivski sustav. Glavna rjeenja koja daje prijedlog novog Zakona su
ujedinjenje svih javnih arhiva u jednom dravnom arhivu, propisi kojima se ureuje
zatita arhivskoga gradiva politikih stranaka i pravnih osoba koje djeluju u javnom
interesu, vjerskim zajednicama i odreivanja prava vlasnika privatne arhivske
grae.
17
Prva inicijativa za amandmanima Zakona o zatiti registraturne i arhivske
grae i arhivima, nastala je zbog tehnolokog napretka i novih saznanja na podruju
uvanja dokumenata u digitalnom obliku. Dakle, broj lanova u amandmanu Zakona
je povean u skladu s dostignuima u informacijskoj struci i na osnovu iskustva
steenih tijekom provedbe Zakona iz 2006. godine. Novi zakon trebao bi nadopuniti
postojee propise za zatitu registraturne i arhivske grae u digitalnom obliku, to
je posljedica tehnolokog razvoja i razvoja arhivistike. U oblast kojoja se odnosi na
ouvanje registraturne i arhivske grae u zikom obliku, zakon ne donosi znaajne
nove promjene, nego samo poboljava ve postojei sustav.
Velika promjena koju donosi novi Zakon odnosi se na arhivsku grau
parlamentarnih stranaka i udruga, odnosno zikih osoba koje djeluju u javnom
interesu. Graa parlamentarnih stranaka i udruga, odnosno zikih osoba koje
djeluju u javnom interesu e, u skladu s izmjenama i dopunama imati status arhivske
grae. Budui da ova graa ima vanu povijesnu vrijednost, promjena e omoguiti
pravilnu zatitu grae kod stvaratelja. Pri tome, ovi stvaratelji e imati mogunost
suraivati s nadlenim arhivima. Mogao bi se istaki i lan u amandmanu, koji
omoguava vjerskim zajednicama zatitu svoje arhive. Ta graa e biti sauvana u
skladu s odredbama ovoga amandmana, kojim se regulira zatita privatne arhivske
grae. Na kraju valja spomenuti i dopunu Zakona u lanovima, kojima se ureuje
zatita privatne arhivske grae. Prema trenutnom zakonu, vlasnik je imao samo
obveze bez prava - to se u praksi pokazalo vrlo kontraproduktivno - ali nakon
izmjena i dopuna, vlasnik e sada imati odreena prava - prije svega pravo na strunu
pomo nadlenog arhiva.
Najvanija promjena u odnosu na prethodnu organizaciju javne arhivske
slube, koju donosi novi zakon, predvia ujedinjenje svih javnih arhiva u jedan javni
arhiv, Dravni arhiv. Trenutano u Sloveniji ne postoji jedinstvena organizacija javne
arhivske slube. Arhiv Republike Slovenije djeluju kao dio dravne uprave, kao tijelo
17 Vidjeti ibej, N. (2010). Arhivska javna sluba kot skupna sluba organa v sestavi ministrstva za
kulturo. V: Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja: 9. Zbornik referatov
dopolnilnega izobraevanja s podroji arhivistike, dokumentalistike in informatike v Radencih 17.19.
Marec 2010 (pp. 6172). Maribor: Pokrajinski arhiv; Mati, D. (2010). Novela ZVDAGA, izkunje iz
postopka sprejemanja in priakovanja pred izvajanjem. V: Tehnini in vsebinski problemi klasinega
in elektronskega arhiviranja: 9. Zbornik referatov dopolnilnega izobraevanja s podroji arhivistike,
dokumentalistike in informatike v Radencih 17.19. Marec 2010 (pp. 5160). Maribor: Pokrajinski
arhiv; Klasinc, P. P. (2010). Slovenska arhivska zakonodaja med leti 2000 in 2010. V: Tehnini in
vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja: 9. Zbornik referatov dopolnilnega
izobraevanja s podroji arhivistike, dokumentalistike in informatike v Radencih 17.19. Marec 2010
(pp. 7390). Maribor: Pokrajinski arhiv.
456
unutar Ministarstva kulture, a regionalni arhivi djeluju kao javne ustanove, iji je
osniva drava. Prema predlagaima reorganizacije javne arhivske slube, spajanje
postojeih arhiva u jedan Dravni arhiv je potrebno iz vie razloga: ujedinjenja i
standardizacije arhivske prakse, irenja znanja i najbolje prakse, jednostavnije i
transparentnije organizacije, gospodarskog upravljanja i uinkovitog koritenje
javnih sredstava za rad arhivske slube, i usporedivost organizacija s organizacijom
arhiva u drugim zemljama lanicama Europske unije. To e, po predlagaima,
takoer eliminirati trenutnu situaciju, u kojoj se arhivska graa centralnih ureda
dravne uprave uva u Arhivu Republike Slovenije, koji je tijelo unutar Ministarstva,
kada se arhivska graa lokalnih grana dravne vlasti - upravnih jedinica, uva u
javnim ustanovama - regionalnim arhivima. J er je Arhiv Republike Slovenije tijelo
unutar Ministarstva kulture, a regionalni arhivi su organizirani kao samostalne javne
ustanove, udruenje e pojednostaviti organizaciju cjelokupnog Dravnog arhiva,
ije usluge e predstavljati mnogo transparentniju organizacija, a odgovornost za
funkcioniranje dravne arhivske slube jasno e se podijeliti izmeu ministra kulture
i direktora Dravnog arhiva. Status svih zaposlenih u dravnoj arhivskoj slubi, koji
su danas djelomino dunosnici dravne vlasti, a dijelom zaposlenici javnih ustanova,
bit e jedinstven. Takoer, biti e pojednostavljeno, a time i vie transparentno,
nanciranje nekih zajednikih projekata koji su ve dijelom sunancirani od strane
pokrajinskih i nacionalnog arhiva.
Reorganizacija nee, kao to predvia prijedlog amandmana, zahtijevati
dodatna sredstva u proraunu, nego e odravati stvarnu vrijednost sadanjeg
prorauna pojedinih arhiva. Znatno vie racionalno i transparentno e biti ope
upravljanje i nanciranje, budui da e se neke od zajednikih funkcije ujediniti.
Uzimajui u obzir sve injenice, nee se smanjiti kvaliteta ili zemljopisna disperzija
dravne arhivske slube, budui da e nova organizacija ujediniti i preuzeti u
potpunosti ljudske i druge resurse. Reorganizacija je u skladu s ciljevima vladnih
mjera tednje, kojima je cilj smanjiti broj pravnih osoba javnog prava.
Prema predlagaima novog Zakona, ona nee zahtijevati poveanje sredstava
iz prorauna. Reorganizacija javne arhivske slube i spajanjem postojeih arhiva u
Dravni arhiv nee imati veih nancijskih posljedica za dravni proraun.
Ova izvorne izmjene i dopune Zakona, koje su data u diskusiju strunoj
arhivskoj javnosti u 2010. godini, i sa kojom su se u poetku sloila rukovodstva
pojedinih slovenskih arhiva, ne donosi rjeenja po pitanju pristupa arhivskoj
grai, to je kasnije dovelo do velikih problema, koji su rezultirali i zakonodavnom
referendumom.
Komentar na predloene izmjene i dopune izvorne novele
Predloeni amandman sigurno ima neka pozitivna rjeenja, koja bi doprinijela
poboljanju zatite arhivske grae. Kao vrlo pozitivno rjeenje moemo uzeti u obzir
odredbe o arhivima parlamentarnih stranaka i udruga, odnosno zikih osoba koje
djeluju u javnom interesu, kao i odredbe o privatnim arhivama.
457
Kako je Zakon iz 2006. godine proirio djelatnost arhiva na zatitu i
upravljanje registraturnom graom, novim amandmanom jo je proirena ta
djelatnost. Oito je, da e takav zakon zahtijevati obvezno poveanje broja zaposlenih
i bez smanjenja kroz racionalizaciju, jer arhivi uvode nove obaveze, za koje danas
nema osposobljeno osoblje. To se posebno odnosi na stvaranje slovenskog e-arhiva
i zadatke povezane s njegovom radom. Koliko e to kotati, nabavka opreme,
ureivanje objekata, informatike opreme i programa, obrazovanje i osposobljavanje
arhivista za pristupanje i ouvanje e-zapisa i slino? Ove funkcije e nesumnjivo
zahtijevati struno osoblje sa znanjem arhivista, dobrog IT strunjaka, pa ak i
pravnika. To su znanja, koja veina dananjih arhivista nema. Koliko novih ljudi e
se morat zaposliti u arhivima, da bi mogli zadovoljiti zahtjeve, postoje li planovi za
obrazovanje postojeih arhivista?
Predloena izmjena i dopuna Zakona, kao to je vidljivo iz samog poetka,
donosi kao najvaniju promjena, reorganizaciju javne arhivske slube, te ujedinjenje
svih javnih arhiva u jednom dravnom arhivu, na elu sa generalnim direktorom.
Svi trenutni regionalni i povijesni arhivi postaju, u sluaju da je Zakon proao u
predloenom obliku, odjeljenja Dravnog arhiva.
Pitanje koje se postavlja jeste, dali je razumno razbiti tradiciju postojee
mree arhiva, pogotovo jer autori amandmana ne opravdavaju reorganizaciju s
tvrdim argumentima, a pogotovo ne sa stvarnim analizama, nancijskom procjenom
i procjenom nove strune situacije. Specikum razliitosti regionalnih arhiva,
nesporno je dokazana.
Izmjene i dopune Zakona osiguravaju da reorganizacija javne arhivske slube
i spajanje postojeih arhiva u Dravni arhiv ima smisla iz vie razloga: ujedinjenja
i standardizacije arhivske prakse, irenje znanja i najbolje prakse, jednostavnije i
transparentnije organizacije, gospodarskog upravljanja i uinkovitog koritenje
javnih sredstava za rad arhiva, i usporedivost naih organizacija s organizacijom
arhiva u drugim zemljama lanicama Europske unije. Predloena reorganizacija
je u suprotnosti s osnovnim funkcijama, koje imaju arhivi kao institucije sa
administrativnim, kulturnim, naunim, obrazovnim i slinim funkcijama, u
institucionalnom ugledu, kojeg imaju u odreenom dijelu zemlje. Arhivskoj slubi
u Sloveniji ne treba pojednostavljenje ili transparentnija organizacija, barem ne, dok
tvrdi da je reorganizacija potrebna, a da nema konkretnih analiza.
Reorganizacija u bilo kojem smislu, nee doprinijeti kvaliteti usluga koje
arhivi nude svojim korisnicima, jer su usluge ve na vrlo visokoj razini, osobito
u pogledu rada s korisnicima. Takoer, struna javnost vjeruje da reorganizacija
nee doprinijeti naunom napredak u ujedinjenju i standardizaciji arhivske struke
u Sloveniji zbog nedostatka interesa. Meu strunim radnicima postoje mnogi koji
vjeruju da je najjednostavniji nain da se neto napravi, da se to uini na stari nain
(uz pomo odgovarajueg obrazovanja), a oni koji bi trebali provoditi promjene
i ujedinjenje, oito nemaju dovoljno znanja za uspjeno obavljanje strunog
ujedinjenja, koje bi bilo potrebno.
458
Predloeni zakon ne bi trebao zahtijevati poveanje sredstava iz prorauna,
kao to tvrde predlagai. Reorganizacija javne arhivske slube i spajanje postojeih
arhiva u Dravni arhiv nee imati veih nancijske posljedice za dravni proraun,
kao to je navedeno od strane predlagaa. Takve tvrdnje moraju biti dokazane putem
kalkulacije i strunih obrazloenja. Treba naime shvatiti da reorganizacija kota
ve sama po sebi, i teko je vjerovati, da bi trokovi provoenja ove reorganizacije
trebali iznositi samo 40.000 eura, kao to se oekuje prema predlagaima.
U ovom trenutku treba napomenuti, da najvei dio slovenske strune javnosti
nije podravao takvu reorganizaciju arhivske slube. Slovenski arhivski radnici, koji
su organizirani u Arhivskom drutvu Slovenije, na vanrednoj su sjednici Arhivskog
drutva usvojili odluku, da se suprostavljaju predloenom modelu reorganizacije
slovenske javne arhivske slube, kao to je bila predloena u dopunama i izmjenama
Zakona.
18
Prijedlog, koji predstavlja alternativu predloene reorganizacije i usvojen
je od strane veine regionalnih arhiva, predlagao je uspostavu mree slovenskih
javnih arhiva. Arhiv Republike Slovenije trebao bi prestati, prema tom alternativnom
prijedlogu, biti tijelo u nadlenosti Ministarstva kulture, te se pretvoriti u samostalnu
javnu ustanovu s nazivom Arhiv Republike Slovenije. Postojei regionalni arhiva
ostali bi organizirani, kao to su do sada, kao javne ustanove. Svi arhivi trebali bi
raditi kao javne ustanove izvan Ministarstva kulture kao samostalne javne ustanove.
Kao tijelo unutar Ministarstva trebala bi se osnivati arhivska uprava, koja bi umjesto
Arhiva Republike Slovenije izvravala administrativne i organizacijske poslove u
podruju javne arhivske slube u Sloveniji i koordinirala strune arhivske poslove.
U tom kontekstu, mora se naglasiti, da bi bilo prihvatljivo da javni arhivi
djeluju kao javne ustanove, a ne kao tijela u nadlenosti Ministarstva kulture, jer se
do sada vidjelo, da je politika imala previe utjecaja na rad arhiva. Arhivi su tako
vaan segment zatite kulturne batine, kao i osiguranje ljudskih prava, da se moraju
potovati iskljuivo profesionalni principi i standardi struke, a ne trenutne politike
situacije, to je naalost esta injenica. Dakle, voa arhivske uprave trebala bi biti
nesporno struna osoba, priznati strunjak u podruju arhivistike, koji bi vodio i
koordinirao rad arhivske uprave i bio odgovoran za razvoj struke i prouavanje
strunih pitanja. Njegovo imenovanje trebalo bi biti odraz njegove strune kvalitete,
ni na koji nain to ne bi smjela biti politika odluka.
Pristup arhivskoj grai i zakonodavni referendum
Prije nego to je nakon zavretka javne rasprave o predloenim izmjenama
i dopunama Zakon o zatiti registraturne i arhivske grae i arhivima (u daljnjem
tekstu ZVDAGA) podnesen u postupku u parlament, dolo je u Arhivu Republike
Slovenije do problema pristupa arhivskoj grai bive slube dravne sigurnosti (u
daljnjem tekstu: SDV), koji je za cjelokupnu arhivsku struku bio od tolike vanosti,
18 Vidjeti Sklepi izrednega obnega zbora Arhivskega drutva Slovenije sprejeti dne 18. novembra
2010. Dobiveno 20. 12. 2011 sa spletne stranicehttp://www.arhivsko-drustvo.si/zapisniki/.
459
da je trebalo hitno da se rijei. To je meutim, dovelo do injenice da su predlagai
slali u parlamentarnu raspravu izmijenjeni Zakon, koji se vie nije bavio pitanjem
reorganizacije slovenska javne arhivske slube, ve je uglavnom obraao panju
pitanjima pristupa arhivskoj grai i donosio samo neke manje korekcije na druge
odredbe.
Sa ovom novinom zakonodavac je nastojao ispraviti situaciju, koja se pojavila
poetkom 2006. godine s donoenjem Zakona o zatiti registraturne i arhivske grae
i arhivima. Taj je unato neslaganju i jakom protivljenju arhivske struke u svom 65.
lanu odluio, da je arhivska graa represivnih, sudskih i bivih drutveno-politikih
tijela, koja je nastala prije 17. 5. 1990, slobodno dostupna bez ogranienja.
19
Odredba treeg poglavlja lana 65. ZVDAGA ne sadri ogranienja ili
kvalikacija, kao to su one sadrane u prvoj stavki lana 65. Zakona, kojom je
propisano da javna arhivska graa, koja sadri informacije koje se odnose na
obavjetajno-sigurnosne aktivnosti u zemlji i privredne interese i ije bi neovlateno
otkrivanje moglo dovesti do tetnih posljedica za nacionalnu sigurnost i sigurnost
drugih osoba i njihovih interesa, postaje dostupan za koritenje u roku nakon 40
godina od stvaranja istih.
Zakonodavno tijelo, dakle, u prvoj stavki lana utvruje, da mogu biti ranije
objavljivane odreene informacije tetne za nacionalnu i javnu sigurnost, obranu,
vanjske poslove ili obavjetajne aktivnosti i sigurnosne aktivnosti zemlje. Slinu
sigurnost ne sadri i ne navodi nikakva ogranienja ni tree poglavlje, kada je rije o
arhivskoj grai bivih drutveno-politikih organizacija, organa unutarnjih poslova,
pravosua i obavjetajnih i sigurnosnih slubi. U tom smislu sigurnost je stavljena
pod znakom pitanja.
Neogranien pristup arhivskoj grai SDV, koja se odnosi na obavjetajne
i protuobavjetajne aktivnosti SDV, mogao bi biti problem u smislu Ustavom
zajamenih prava i suprotan interesima Republike Slovenije, jer bi to moglo dovesti
do krenja ljudskih prava osoba, iji su podaci sadrani u toj grai, ozbiljno tetiti
sigurnosnim, privrednim i vanjsko politikim interesima Republike Slovenije,
dovesti do oteenja vjerodostojnosti, ugleda i poloaja Republike Slovenije u
meunarodnoj zajednici, te u odnosu na druge zemlje i meunarodne institucije.
Ovaj put Vlada Republike Slovenije uzela je u obzir upozorenja struke i
napravila prijedlog za izmjene i dopune Zakona o zatiti registraturne i arhivske grae
i arhivima (ZVDAGA-A), kojeg je skuptina Republike Slovenije donijela i potvrdila
4.2.2011. godine.
20
Predloene izmjene i dopune Zakona o zatiti registraturne
i arhivske grae i arhivima (Ur. l. RS, br. 30/06), jako su osjetljive za ureenje
pravnih osnova za pristup arhivskoj grai, koja sadri informacije o obavjetajno-
sigurnosnim slubama. Prijevremeno objavljivanje odreenih informacija moglo bi
19 Vidjeti Stajalite Arhiva republike Slovenije i regionalnih arhiva vezi novele zakona ZVDAGA-A.
Dobiveno 20. 12. 2011 sa spletne stranice http://www.arhiv.gov.si/nc/si/medijsko_sredisce/novica/
article/1244/5465/.
20 Zakonu o spremembah in dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter
arhivih. Dobiveno 20. 12. 2011 sa spletne stranice http://www2.gov.si/zak/Pre_Zak.nsf/938d6de81845d6
ccc1256616002a1e89/691d094861a70c52c125782b004f7089?OpenDocument&ExpandSection=1.
460
ugroziti ne samo vane interese drave, nego izravno podvrgnut kaznenom progonu
ili drugim pritiscima pojedince. A rezultat predloenih propisa mora biti takav, kako
bi arhivska graa bive SDV i njenih prethodnika, koja se odnosi na sigurnost
politikog sustava bive drave, znai arhivska graa politike policije jo uvijek
bila dostupna javnosti prema opim odredbama arhivskog zakona. Meutim,
zatvoren mora biti pristup arhivskoj grai, koja se odnosi na klasine obavjetajne
i protuobavjetajne aktivnosti uvanja drave i njezinog ustavnog poredaka, pod
uvjetom da objavljivanje tog materijala jo uvijek moe biti tetno za nacionalnu
sigurnost.
Trenutna praksa u provoenju Zakona pokazala je, da postojee odredbe o
dostupnosti omoguuju previe otkrivanje informacija, koje su steene ili su nastale
obavljanjem obavjetajne i protuobavjetajne djelatnosti dravnih organa, a njihovo
objavljivanje moe uzrokovati tetu interesima Republike Slovenije, odnosno
nacionalnoj sigurnosti, kao i sigurnosti stranih graana i organizacija koji su bili
ukljueni u ovu obavjetajnu i protuobavjetajnu djelatnost.
Sukladno tome, bilo je potrebno razumno ograniiti pristup toj grai i
zatititi Ustavom zajamena ljudska prava i nacionalne interese zemlje. Na taj nain,
reguliraju ovo pitanje i druge europske zemlje, znajui vanost takve arhivske grae.
Zatita takvih informacija, naravno, onih ije objavljivanje moe izazvati tetu,
nuna i opravdana je, kako za dravu, tako i za pojedince koji su radili u korist
njezinih interesa.
Amandman ZVDAGA predvia stvaranje radne grupe, koja je sastavljena
od pet lanova: predstavnik Arhiva Republike Slovenije, predstavnik povjerenika
za pristup javnim informacijama, predstavnik SOVA (Slovenska obavjetajno-
sigurnosna agencija) i dva predstavnika koje e predloiti Komisija za nadzor
obavjetajnih i sigurnosnih slubi dravne skuptine. Ova Radna grupa e pregledati
u roku od jedne godine arhivsku grau bive SDV koja se odnosi na obavjetajne i
protuobavjetajne aktivnosti, te da dijelu arhivske grae, ije otkrivanje bi ugrozilo
nacionalne interese ili sigurnost pojedinaca, koji su radili u nacionalnom interesu,
odredi stupanj tajnosti u skladu s arhivskim standardima i europskom praksom.
Prijem novog Zakona izazvao je politiki konikt, budui da je politika
ponovno, kao i 2006. godine, kada je zatraila donoenje takvog zakona, intervenirala
u ovom sluaju. Vie to nije bilo pitanje primjena profesionalno-opravdane i potrebne
zakonske odredbe, koju je takoer poduprla cjelokupna slovenska arhivska javna
sluba, nego politiki sukob izmeu vladajue koalicije i opozicije. Grupa poslanika,
koji su u predloenom amandmanu vidjeli krenje prava na pristup arhivskoj grai,
u skladu s vaeim zakonom o referendumu, podnijela je zahtjev za zakonodavni
referendum, koji se odrao 5. juna 2011. i na kojem su birai odluivali hoe li stupiti
na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti registraturne i arhivske
grae i arhivima. Naalost, to nije bilo odluivanje o odredbama Zakona, nego zbog
politike krize u zemlji, odluivanje za ili protiv vlade.
Zakon je referendumom velikom veinom odbaen,
21
to znai da je unato
21 Dravna volilna komisija je na podlagi este alinee 39. lena Zakona o referendumu in o ljudski
461
protivljenja arhivske struke, arhivska graa represivnih, sudskih i bivih drutveno-
politikih organa, koja je nastala prije 17.5.1990, jo uvijek je slobodno dostupan
bez ogranienja.
Zakljuak
Arhivi u razliitim zemljama imaju razliit status i razliite odgovornosti,
koje se odnose na zatitu dokumenata. Propisima nije utvreno da arhivi trebaju biti
dio dravne ili javne uprave. Ne moemo govoriti o tipinoj nacionalnoj arhivskoj
slubi koja je prisutna u veini zemalja Evropske Unije. Organizacija arhivske
slube je odraz vremena u kojem je osnivana, dravne organizacije, itd. Organizacija
i funkcioniranje arhivske slube u razliitim zemljama razlikuje se, a njezino
djelovanje uvjetuju razliita povijesna, pravna i kulturna porijekla.
Bez tanih analiza i procjena nemogue je u ovom trenutku procijeniti ima li
reorganizacija javne arhivske slube smisla ili ne. Ako nemamo nikakve relevantne
analize, koje bi pokazala, da bi reorganizacija zapravo donijela znaajna poboljanja
arhivske struke u Sloveniji, a ne samo promjenu organizacijske strukture i mree,
zbog ega se opravdano moemo zapitati je li takav preustroj uopte potreban. ak
i vie, ako se uzme u obzir da e biti u arhivskoj slubi posebno teko uvesti mjere
tednje, jer daljnje smanjivanje sredstava namijenjenih za javne usluge arhiva u isto
vrijeme znai i nemogunost da se provodi zakon, posebno u dijelu koji se odnosi na
elektronike arhive i stvaranje slovenskog elektronskog arhiva.
Na kraju valja jo jednom naglasiti, da bi bilo poeljno, da javni arhivi djeluju
kao javne ustanove, a ne kao tijela u nadlenosti Ministarstva, jer se pokazalo, da je
politika imala i jo uvijek ima, previe utjecaja na rad arhiva. Arhivi su tako vaan
segment zatite kulturne batine, kao i garancija osiguravanja ljudskih i graanskih
prava, da se moraju pridravati iskljuivo profesionalnih principa i standarda struke,
a ne trenutne politike situacije, to je naalost esto prisutna injenica.
Summary
Archives in different countries have different status and different
responsibilities concerning the protection of documents. There is no regulation to
follow, that the archives should be a part of government or public administration. We
can not speak of a typical national archival service that would be present in most EU
countries. The organisation of archival service is a reection of the time in which
that service was established, of the federal or unitary state government organizations,
iniciativi (Uradni list RS, t. 26/07 ZRLI-UPB2), skladno z dolobami 23. lena istega zakona
ugotovila, da je veina volivcev, ki so veljavno glasovali, proti uveljavitvi Zakona o spremembah in
dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih (ZVDAGA-A), ki ga
je sprejel Dravni zbor na seji dne 4. februarja 2011.
Vidjeti http://zakonodaja.gov.si/rpsi/r04/predpis_ZAKO6144.html.
462
etc.. The organization and functioning of the archives services in different countries
varies as its development is conditioned by different historical, legal and cultural
backgrounds.
Without exact analysis and evaluation it is impossible at present to assess
whether the reorganization of public archive service and the merging of the existing
archives in the National Archives makes sense or not. If we do not have any relevant
analysis showing that reorganization would actually bring a signicant improvement
of the archival profession in Slovenia and not just the change in organizational
structure and the network and if a public archive services will remain such as now
(only to change the name of the institution), then we can reasonably ask whether
such a reorganization is necessary at all. Even more, if we take into consideration
that the archive service will be particularly difcult to introduce savings measures,
since any further contraction of funding earmarked for public archives services at the
same time means the ability not to carry out the law, especially in the part relating to
Electronic archives and the creation of Slovenian electronic archive.
In this context, it must be stressed, that it would be very welcome for public archives
to act as public institutions and not as a body under the responsibility of the Ministry,
since it has been seen so far, that the politics had too much inuence on the work of
archives services. The archives are such an important segment of both the protection
of cultural heritage as well as in ensuring the rights of individuals, that they have to
follow exclusively the current professional principles and standards established by
profession, and not the current political situation, which unfortunately is often a fact.
III GRAA
465
Dr. Safet BANDOVI, nauni savjetnik
Institut za istoriju u Sarajevu
RATOVI I DEOSMANIZACIJA BALKANA (1912.-1913.)
Abstrakt: Dramatina zbivanja 1875.-1878., deosmanizacijski procesi koji
su im prethodili, kao i pratea teritorijalna razgranienja, umnogome su izmjenili
vjersku i etniku sliku Balkana. Nastala, tzv. turska ostrva na Balkanu, nakon
1878. su sve vie suavana, ili su nestajala zbog progona muslimana. Protjerivanja
i masovni egzodusi itavih muslimanskih populacija vrhunac su doivjeli u
balkanskim ratovima 1912.-1913. koji spadaju meu najreprezentativnije ilustracije
eksploatacije neznanja, predrasuda, fatalizma, politike zaostalosti nerazvijenih
drutava. Sa tim ratovima okonan je proces eliminiranja osmanske uprave,
zapoet 1877.-1878., na veem dijelu Balkana, transformirajui pritom muslimane,
od dominantne zajednice u Osmanskom carstvu, u nezatiene manjine unutar
balkanskih drava. Ukupan broj muslimana koji se sa Krima, Kavkaza i Balkana
uselio u Osmansko carstvo 1860.-1914. bio je, prema nekim podacima, izmeu pet i
sedam miliona. Iako je zapadni svijet tradicionalno iskazivao zabrinutost za sudbinu
hriana u osmanskom dijelu Balkana, tek je neznatna manjina pokazivala interes za
tragini sudbinu tamonjih muslimana. Prelomne dogaaje u historiji Balkana treba
prikazivati sa pozicija svih aktera, kao i svih njegovih naroda.
Kljune rijei: Osmansko carstvo, Balkan, ratovi, muslimani, deosmanizacija,
iseljavanje.
Prostor Osmanskog carstva se od kraja XVII stoljea poeo sve vie suavati,
postajui pribjeite muhadira razliitog etnikog i lingvistikog porijekla sa
izgubljenih evropskih teritorija. U XIX stoljeu, pod unutarnjim i kontinuiranim,
poniavajuim spoljnim udarcima, nagrizano bujanjem raznih nacionalizama, vjetrom
razdora i brojnih ustanaka, ovo carstvo je upadalo iz krize u krizu, preputajui se
vrtlozima tzv. Istonog pitanja.
1
Ukoliko postoji zakon u migriranju, onda on
glasi da, kad jednom tok migriranja krene, on dalje potie vlastiti tok.
2
Dramatina
zbivanja 1875.-1878., deosmanizacijski procesi koji su im prethodili, kao i pratea
1 F. Brodel, Turska veliina: od Male Azije do Balkana, Knjievne novine, br. 870, Beograd 15.
septembar 1993.; J . J ovanovi, Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938, knj. I, Beograd 1938.,
81. Samo su Rusi 1770.-1850. to silom, to zakonima, protjerali oko 400.000 tatarskih muslimana sa
Krimskog poluostrva. Na podruju Kavkaza (Zakavkazja) ubijeno je ili protjerano vie od 1,2 miliona
muslimana vidi: S. Abedpour, Masovno stradanje Ermena 1915. godine, Znakovi vremena, br. 37,
Sarajevo 2007., 155.
2 S. P. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb 1998., 246.
466
Dr. Safet BANDOVI
teritorijalna razgranienja, umnogome su izmjenili vjersku i etniku sliku Balkana,
nekada jedinstvenom prostoru. Sedamdesetih godina XIX stoljea muslimani
su sainjavali polovinu osmanskog dijela stanovnitva Balkana. Uz velika ratna
pustoenja, znatan dio je 1870.-1890. ubijen ili je prognan u Anadoliju. Pristizanje
muhadira sa Krima, Kavkaza i Balkana uticalo je da ona promijeni etniki i vjerski
karakter. Nastala, tzv. turska ostrva na Balkanu, nakon 1878. su, sve vie suavana,
ili su iezavala zbog masovnih progona i iseljavanja muslimana. Masovni priliv
stanovnitva stvorio je Porti viegodinje probleme, obaveze prehrane, smjetaja i
zdravstvene zatite stotina hiljada ljudi to su naroito nagrnuli u velike gradove.
3
Vatra isto gori, kazao je Aristotel, u Grkoj i Persiji, ali se ideje o dobru i zlu
razlikuju od mjesta do mjesta. Osmansko carstvo je bila islamska, teokratska, pri
tome multietnika i multireligijska zajednica. Historija nije upoznala neku drugu
vodeu islamsku dravu s tako brojnim nemuslimanskim podanicima.
4
Stav
prema kojem su muslimani stranci na evropskom prostoru, s druge strane, dio je
mentaliteta poznatog pod imenom Istono pitanje, koje je u Evropi bilo aktuelno od
posljednjih decenija XVII stoljea do 1923., perioda kada su muslimani protjerivani
iz njenih dijelova izuzetih od osmanske uprave. Iz te perspektive, oni su, bez obzira
na njihovu etniku i lingvistiku pripadnosti, smatrani strancima od kojih je
trebalo oistiti evropsku teritoriju.
5
Svetska nauka je, pak, po sudu dr. Milorada
Ekmeia, odavno zauzela stanovite da je do progona muslimana iz Evrope u
ratovima koje je Osmansko carstvo do 1878. gubilo, dolazilo zbog nepostojanja
odredbi u meunarodnom pravu da se muslimanska manjina u osloboenom
teritoriju mora zatititi. Gvozdeni zakon prisiljavanja muslimana na iseljenje bio
je, po njemu, na snazi sve dok interesi Habsburkog carstva iz 1878. nisu dobili
novi smisao.
6
Od velikih sila poteklo je prvo nametanje nekih mjera zatite manjina
3 K. Beydilli, Od Kuuk Kajnarde do propasti, u: Historija Osmanske drave i civilizacije,
priredio E. Ihsanoglu, Sarajevo 2004., 122; opir. S. Bandovi, Demografska deosmanizacija Balkana
i odluke Berlinskog kongresa 1878. godine, Almanah, br. 41-42, Podgorica 2008., 143-185.
4 Nav. prema: N. Samardi, Stvarnost institucionalizovanog ranog osmanskog multikulturalizma:
pravo i sudovi u imperijalnoj strukturi i svakodnevici, Novopazarski zbornik, br. 32, Novi Pazar 2006., 59.
5 Upor. D. Kicikis, Osmanlijsko Carstvo, Beograd 1999., 6. S. Bakr-F. Kari, Zapad i muslimanski
svijet: uzajamne predodbe, Muallim, br. 36, Sarajevo 29. decembar 2008., 39. Islam je za Evropu ostao
trajna trauma. U brojnim knjigama i u glavama duboko je usaeno, ukazuje niz autora, miljenje o
tetnosti i izopaenosti muslimanskog svijeta, a posebno onog turskog. Ako je Osmansko carstvo do
grkog ustanka 1821. bilo terra incognita, znanja o njemu vie se zasnivalo na priama iz 1001 noi,
nego na historijskim faktima. Veina djela, pisanih u XIX i poetkom XX stoljea o ovom carstvu,
obiljeena je evropocentrinom vizijom historije. Djela su nastajala na osnovu zapadnih izvora, a ne
onih istonog porijekla. Iako tada osmanski, odnosno turski arhivi nisu bili dostupni, to svakako ne bi
izmijenilo koncepciju politiko-kulturne premoi Evrope i ostraenu preradu prolosti.
6 M. Ekmei, Predgovor, u: Jasenovac. Zbornik radova etvrte meunarodne konferencije o
Jasenovcu, Banjaluka 2007., 10; Isti, Opaanje o Srbima u turskom asopisu Perceptions za februar
2000., Radovi, br. 3, Banjaluka 2000., 181. Beki kongres 1815. je, po njegovom sudu, pravdao progon
muslimana prirodom islamskih ratova koji se po raznim odredbama ne zavravaju mirom, nego
samo primirjem. Svi zarobljenici, ukoliko kao muslimani ele ostati na osloboenoj strani moraju
promijeniti vjeru, kao i hriani na turskoj strani vidi: M. Ekmei, Srpski narod u borbi za
nezavisnu dravu, NIN, br. 2772, spec. dodatak, Beograd 12. februar 2004.
Ratovi i deosmanizacija Balkana (1912.-1913.)
467
u novim balkanskim dravama, poto se u XIX stoljeu, kako istie C. A. Macartney,
poelo osjeati da ovjek nema samo temeljno pravo na slobodu ispovijedanja vjere,
nego, takoer, i na malo ovozemaljske sree.
7
Uvezeni model nacionalne drave,
tekovine Francuske revolucije, na Balkanu je razorno djelovao.
Svaki znaajniji proces na Balkanu u XIX stoljeu nastajao je uz izrazitu asistenciju
strane diplomacije, koja je malo znala i drala do njegove sloene demografske stvarnosti,
kao i evropskog duhovnog uticaja, ostavljajui za sobom osnove za nove krize. U balkansko
bure baruta i Evropa je neosporno postavila veliki dio eksploziva (R. Ristelherber). Za
dranje svake sile, bili su odluujui njihovi pojedinani interesi, to je uticalo da se i na
Balkan prenesu njihove meusobne napetosti i sporovi.
8
Na Berlinskom kongresu 1878.
tzv. Istono pitanje revizijom odredaba Sanstefanskog ugovora regulirano je izvjesnim
uravnoteenjem interesa evropskih sila na tom prostoru. Stvorene su nacionalne drave
na Balkanu, zasnovane na principima etike homogenizacije i etnikog suvereniteta,
ali ujedno i kvasac za budue ratove.
9
Berlinski kongres je bio apotekarski izlog
diplomatije kao zanata. On e osnaiti diplomatski modalitet sporazumijevanja velesila,
to e omoguiti da se opasnost od opteg evropskog rata, ili velikih ratova, izbjegne u
nekoliko narednih decenija. Diplomatija poiva na pravu ovjeka na pregovore (ius
negoitiandi), dok sile izviru iz prava ovjeka da iskoriava svoje prirodne mogunosti.
10

Jedan od glavnih motiva u politici velikih sila je odvajkada sopstveni interes, bez obzira
na njihove tugaljive sukobe oko monopola na meunarodnu moralnost i na vlasnitvo
licence za pavdu. Nisu sporne rijei an-Pol Sartra da nema drave ni drutvenog
poretka koji u XX veku nije primjenjivao genocidne radnje, mada ovu tvrdnju poriu
na sve etiri strane svijeta.
11
Momenat vezan za evropsku kolonijalnu ekspanziju u XIX i
XX stoljeu tumaen je kao evropeizacija svijeta, proizvodei duboko osjeanje kulturne
etnocentrinosti. Civilizatorska misija pod kojom su se opravdavale dominacija i rasne
privilegije bijelih hriana, kolonijalno nasilje, degradacija i istrebljenje pokorenog
stanovnitva, teie da obavije barbarstva, koje su evropske sile poinile van granica,
etikim vrijednostima.
12
Moderna civilizacija ima itekako mrlja na svojoj savjesti.
7 Prema: V. Degan, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana sa osvrtom na
ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju J ugoslavije (u daljem tekstu:
Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana), Prilozi, br. 8, Sarajevo, 1972., 61.
8 A. Mitrovi, Devet teza o osnovama meunarodnog poloaja Balkanskog poluostrva u novijoj
istoriji, u: Balkan krajem 80-tih godina, Beograd 1987., 51-52; . Obradovi, Manjine na Balkanu,
Beograd 2002., 99.
9 Opir. War and Diplomacy: the Russo-Turkish War of 1877-1878 and the Treaty of Berlin, Salt
Lake City: The University of Utah Press 2011.
10 To je njen najvei trijumf, pie dr. M. Ekmei, moda u celoj istoriji, jer nikada se nije desilo
da je bez ratovanja Austro-Ugarska dobila Bosnu i Hercegovinu, Britanija Kipar i otvorena vrata
Egipta za penetraciju iza 1882., Francuska Tunis prema: M. Ekmei, Ogledi iz istorije, Beograd
2002., 402-403.
11 Prema: S. Kljaki, Spomenik zloinu, Politika, Beograd 24. seprembar 2010., 17.
12 Akt iz Berlina iz 1885., kojim su Evropljani podijelili afriki kontinent, ukazivao je da su
evropske sile morale poduavati domoroce i uiniti da oni shvate i cijene prednosti civilizacije.
Kada oni postanu tvrdoglavi, nastojei ouvati svoju zemlju ili status, bie opravdano kanjeni i
desetkovani; opir. G. Martin Muoz, Odnosi izmeu muslimanskog svijeta i Zapada vie politika
nego kultura, u: Budunost je ve poela, Sarajevo 2002., 37-42.
468
Dr. Safet BANDOVI
Kulture poricanja podstiu kolektivno murenje, neistraivanje zloina i njihovo
normaliziranje kao neega to pripada ritmu svakodnevnog ivota.
13
Engleska
kolonijalna psihijatrija i psihoanaliza u Indiji, kao i francuska u sjevernoj Africi
tretirali su kolonijalni prostor ludim, a domorodce ludacima koje treba izlijeiti od
bolesti njihovog prostora. To je, iznosi sociolog Duan Bjeli, bio tek povod da se
kontrolira svijest i buntovna podsvijest domorodaca. ovjek Osmanskog carstva se
nije bez razloga zvao bolesnim ovjekom Evrope. Problematini princip evropskog
identiteta zasnovao se na nehistorijskoj injenici da osmanska imperija i islam nisu
dio evropske civilizacije, niti njenog identiteta, koji je morao imati drugorazredni
prostor da bi on bio prvorazredni.
14
Osjeanje posebnosti, superiornosti, pa i mrnje
prema drugim vjerskim i etnikim zajednicama je neka vrsta arhetipa, nastalog jo
na poecima nastanka ljudskog drutva.
15
Ratovi hriana na Balkanu za neovisnost bili su voeni prije da bi se izmijenila
etniko-vjerska struktura nego politika mapa neke teritorije. Objekat te operacije
hrianske reconquiste mahom su bili turci muslimani, identicirani kao
vlasnici materijalnih dobara, posebno zemlje, kao i onih nematerijalnih vezanih za
status dominacije.
16
Semantiki sadraj izraza Turin artikuliran je momentom
religioznosti a ne etnike identikacije. Nazivanje svih muslimana Turcima
nije bila posljedica neupuenosti, ve snanog predubjeenja i konkretnog stava.
17

Tokom XIX stoljea u balkanskim dravama koje su nastajale Grkoj, Srbiji, Crnoj
Gori, Bugarskoj, gdje su mnogi muslimani bili istog jezika i etnikog porijekla kao
veina, na njih se gledalo kao na strano tijelo za koje je najbolje da napusti nacionalnu
teritoriju.
18
Borbu protiv erijatske imperije (M. Kovi) i potiskivanje muslimana
pratili su snovi o obnovi srednjeg vijeka. Sastavni dio integracione ideologije su
13 S. Koen, Stanje poricanja: znati za zlodela i patnje, Beograd 2003., 156-159.
14 J o prije Frojda, navodi D. Bjeli, njemaka i austrijska psihologija smatrali su istok Evrope
patogenom teritorijom. Slaveni, J evreji i Turci, su, po toj nauci, naklonjeni mentalnim poremeajima,
jer ive na istoku, a ive tamo jer su patogeni - prema: R. Selimovi, Da li je Balkan podsvest Evrope,
Politika, Beograd 10. mart 2012.
15 B. Prpa, Izabrani narodi - strah i samoa, u: Rasizam i ksenofobija, Beograd 1998., 109-115.
16 M. Dogo, Neka zapaanja o osmanlijskom nasleu i seobama muslimana, Knjievne novine, br.
908, Beograd 15. maj 1995; A. Gagula, Osmanlijski ceh balkanskih muslimana, Strogo pov., br. 23,
Sarajevo mart 2007., 20-23.
17 Upor. N. Filipovi, O problemima drutvenog i etnikog razvitka u doba osmanske vlasti, diskusija:
Problemi etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 11-12, god. XI-XII, Sarajevo 1975.-
1976., 278. V. Karadi je, pak, pisao: U carstvu turskome ko go vjeruje u svjeca Muhameda, on se
zove i jest Turin vidi: V. Stanisavljevi, Srpska nacionalna revolucija u delima Vuka Stefanovia
Karadia, Gornji Milanovac 1987., 8; D. Tanaskovi, Srbi turskog zakona ili Turci srpskog jezika,
u: Serbia i komentari, Beograd 1991., 215.
18 Cit. prema: V. Degan, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana, 70. Vladimir Dedijer
pie o udesu muslimana u krajevima koji su 1878. pripali Srbiji: predstavnik Osmanskog carstva
na Berlinskom kongresu zahtevao je da se na ovim teritorijama koje treba da se ustupe Srbiji izvri
plebiscit, kako bi se stanovnitvo odluilo eli li da dalje ostane pod osmanlijskom vlau. im se
saznalo o ovom predlogu, vlada Kneevine Srbije hitno je naredila svojoj vojnoj komandi da nekoliko
divizija razvije u lanac, naroito u Toplici i prebaci sve albansko stanovnitvo, dajui tim ljudima
samo petnaest minuta da povedu stoku i uzmu najnunije stvari - nav. prema: V. Dedijer - A. Mileti,
Genocid nad Muslimanima, Sarajevo 1990., XIX.
469
mitovi o srednjovjekovnoj historiji i slavnoj prolosti temeljenim na ogranienom
broju historijskih injenica, podlonih mitologiziranju.
19
Antiorijentalizam je bio
rastegljivi ideoloki okvir izmiljanja prolosti, a graniarstvo njen misionarski
segment. Do okonanja balkanskih ratova to je odbrambena ideologija hrianskih
naroda protiv Osmanskog carstva. Brojni su naunici, zamjenjujui uloge rtve i
poinioca, uz pruanje implicitnog opravdavanja za sve to je snalo muslimane,
doprinosili delegitimiziranju i same egzistencije muslimana kao zajednice, te ih
dehumanizirajui, delegitimirali, takoer, kao ljudska bia. Patoloka mrnja prema
muslimanima je sline prirode kao antisemitizam.
20

Porta je od polovine XIX stoljea, sve vie ovisna od stranog kapitala, bila pod
pritiskom evropskih sila da izvri reforme svog sistema. One su sprovoene uz velike
otpore. Osmanski poredak se uruavao ne zato to je poivao na multietninosti,
ve to je bio povezan sa drugim nesposobnim ustanovama drave.
21
Sve izraeniji
unutarnji i vanjski problemi doveli su do stvaranja mladoturskog pokreta koji je
uspio da u ljeto 1908. prisili sultana Abdul Hamida da donese novi ustav kojim su bila
zajamena demokratska prava kao i ravnopravnost muslimana i nemuslimana.
22
Nova
vlast je pokuavala da osnai dravu, nastojei pritom da rijei i akutno muhadirsko
pitanje, te ujedno uvrsti granice prema Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Grkoj.
Na putevima i prilazima varoi, podizala je naselja, vjerujui da u naseobinama
muhadirskim lei uslov za miran razvitak Turske. Osmanske vlasti su, prema
srpskim izvorima, za dvije godine realiziranja tog plana potroile 300.000 lira.
23
Uzet
je i dravni zajam za kupovinu zemlje i novanu pomo muhadirima. Formirani su
19 Upor. S. irkovi, Rabotnici, vojnici, duhovnici: drutva srednjovekovnog Balkana, Beograd
1997., 184; M. Pijovi, Pristupi prouavanju identiteta u prolosti, Historijska traganja, br. 8, Sarajevo
2011., 46-47.
20 Upor. B. Deni, Etniki nacionalizam, Beograd 1996., 197; N. Cigar, Uloga srpskih orijentalista
u opravdavanju genocida nad muslimanima Balkana, Sarajevo 2000., 36. Pojedini savremeni turski
politiari (R. Erdoan) upozoravaju da je islamofobija zloin protiv ovjenosti, upravo kao to je
antisemitizam.
21 . Ingrao, Deset nenauenih lekcija o Srednjoj Evropi pogled istoriara, Helsinke sveske,
br. 10, Beograd 2001., 14. Fransoa oron navodi da je na prelazu u XX stoljee Carstvo postajalo
polukolonija. Ono to je sprijeilo da doivi jo goru sudbinu, bile su suprotstavljene ambicije velesila,
ali i injenica da se u okviru drave odrala centralistika vlast i birokracija kojom je vladao duh
otpora evropskim pretenzijama. Iako pritisak sa Zapada nije zavrio politikom dominacijom, on nije
bio bez posljedica po razvoj osmanskog drutva. Pokuaji osmanski vlasti da ukinu ili ogranie efekte
kapitulacija - sporazuma o meusobnim trgovinskim olakicama i pravima stranih trgovaca u dravi,
nailazili su na nepokolebljivu volju velikih sila da ouvaju privilegije u ovom carstvu.
22 Mladoturci su u poetku mnogo govorili o ljudskim pravima, rasnoj i vjerskoj ravnopravnosti,
obeavajui da e dravu i njene brojne etnike zajednice, uz vojni oslonac na Njemaku, uvesti u
moderno doba. Bilo da se molimo u sinagogi, crkvi ili damiji, govorio je Enver-paa, jedan od voa
Mladoturaka, svi ivimo pod istim plavim nebom, ponosno se nazivajui Osmanlijama. Mladoturci
e ubrzo prigrliti panturanizam, smatrajui da je prijanja okrenutost Porte ka Evropi i Bliskom
istoku pogrena, da se treba posvetiti ujedinjenju turanskih naroda u Centralnoj Aziji - prema: T. Rajs,
Orijentalista: reavanje misterije jednog neobinog i opasnog ivota, Beograd 2006., 120.
23 Upor. I. Kosani, Novo-Pazarski Sandak i njegov etniki problem, Beograd 1912., 61; .
oo, (1906-1911), ,
. 2-3, 1982., 214.
470
Dr. Safet BANDOVI
i posebni komiteti za njihovo zbrinjavanje. Uvedene su i tzv. muhadirske marke,
naplaivane prilikom podnoenja sudskih tubi, kao takse, u iznosu od jednog groa
i deset para (muhader-pul).
24
Nemona pred evropskim silama, Porta je prisiljavana na politiku stalnih
ustupaka. Takvo stanje koristi Austro-Ugarska da 1908. anektira Bosnu i
Hercegovinu.
25
Italija je, uz prevlast na moru, ratom 1911.-1912. otrgla Tripolis i
Kirenaiku. Upotrebom avijacije Italijani su izvrili prvo bombardiranje u historiji
ratovanja. Zato se taj rat uzima kao prvi primjer rata koji je jedna civilizirana
drava vodila unitavajui stanovnitvo Libije tada najsavremenijim orujem.
26

Italijani su nastavili dalje svoje operacije bombardiranjem nekih osmanskih
gradova na obali Sredozemnog mora i napadom na Dardanele.
27
Porta je naspram
tih dogaaja pokazala mnogo slabosti, to je uvjeravalo njene balkanske susjede
da e ona morati brzo odustati i od svojih preostalih evropskih teritorija.
28
Aneksija
Bosne i Hercegovine podstakla je, takoer, pretenzije ratobornih balkanskih drava
da ostvare dobit na drugoj strani. Zlatni vijek nacionalne dravnosti na Balkanu od
1878. do 1914. kada zapoinje period velikih evropskih katastrofa, bio je razdoblje
krajnjih nacionalnih napetosti i pokuaja da se povijest ispravi ne samo perom
ve i militantnom dravnom politikom.
29
Povlaenjem austrougarskih snaga iz
24 N. Rakoevi, Bune u Pljevaljskom Sandaku i Donjokolainskoj kazi 1905-1906, Tokovi, br.
10-11, Ivangrad 1975., 107; . oo, o
() , , . 2-3,
1982., 139-140.
25 Vidi: V. Popovi, Istono pitanje, III izdanje, Beograd 1996., 220. U Beu je zavladao strah
od oporavka i mogueg ponovnog uzdizanja osmanske drave. Odluujue za aneksiju BiH bilo je
uvoenje ustava u Osmanskom carstvu i egzistiranje pokreta za odvajanje BiH od Austro-Ugarske.
26 M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, 456. Beogradska Politika je pisala 20.
septembra 1911. da Porta ovaj rat nije oekivala. Intervencije kod velesila nisu dale efekta, ostala je
sama. Izjave da ne priznaje italijanska osvajanja, da ona nemaju vanosti ni sa pravnog, ni sa faktikog
gledita, nisu imale teinu, kao ni podsjeanje da se Italija, prethodno, ugovorima u Parizu i Berlinu,
obavezala da e uvati teritorijalni integritet Osmanskog carstva.
27 Porta je, plaei se sukoba na Balkanu, bila prisiljena da okona rat sa Italijom i prihvati sve
gubitke. Tripoli i Bengazi preputeni su Italiji. Okupacija Rodosa i ostrva Dodekaneza nastavljena je
pod izlikom rata sa Grkom. Osmanska drava je time izgubila i posljednje teritorije u sjevernoj
Africi.
28 Predstavnici Srbije i Crne Gore potpisali su u junu 1876. u Veneciji tajni ugovor i vojnu
konvenciju, mada jo uvijek dvije nesamostalne kneevine, po kojoj: obe visoke ugovarajue strane
zakljuuju savez kome je opti cilj osloboenje hriana a blii i neposredni cilj osloboenje srpskog
naroda u evropskoj Turskoj vidi: J . J ovanovi, Stvaranje crnogorske drave i razvoj crnogorske
nacionalnosti, Cetinje 1948., 314-316.
29 I. Banac, Cijena Bosne, Sarajevo 1996., 303. Srpski general Petar Bojovi 1907. u knjizi
Vaspitavanje vojnika pie: Ima dosta nae brae Srba muhamedanske (turske) vere. Oni su, kao i oni
katolike vere, bili prisiljeni da prime muhamedansku veru. Ali ipak su pravi Srbi i govore pravim
srpskim jezikom. Takve nae brae muhamedanske vere ima najvie u Bosni, Hercegovini, Staroj Srbiji
i Makedoniji. Oni siromasi, iako se po svom neznanju, nazivaju Turcima, nisu Turci nego pravi Srbi
ije su pretke Turci naterali silom da prime muhamedansku veru. Oni sada i sami poinju uviavati
da su Srbi, i poinju se priznavati i nazivati Srbima muhamedanske vere, kao to priznaju da su Srbi i
oni katolike vere nazivajui se Srbima katolicima. Zbog ovoga mi treba uvek da imamo na umu onu
pametnu srpsku izreku: Brat je mio, koje vere bio. Bog prata njima, jer im je silom naturena tua
471
Sandaka, nakon proglaenja aneksije Bosne i Hercegovine, on je postao prazan
prostor, ali u politici nema vakuuma.
30
Srbija i Crna Gora, usmjeravaju jo snanije
svoje teritorijalne ambicije ka jugu, prema Sandaku, Kosovu, Makedoniji, Skadru
i sjevernoalbanskim krajevima.
31
Srbi su ukazivali da je Sandak za osmansku
dravu slijepo crijevo, a za Srbiju pupak. Austrijanci su, pak, smatrali da je on za
Bosnu isto to i posjedovanje Bosfora za Crno more.
32
U srpskoj politikoj misli
i nacionalno-kulturnom djelovanju bilo je uoljivo slabo poznavanje krajeva juno
i jugozapadno od granica kneevine, pa onda kraljevine Srbije. To je proisticalo i iz
oscilacija u istraivanju i politikoj panji u srpskoj sredini, ali je bila i posljedica
nerazvijenosti drutva u cjelini.
33
Akcije paravojnih formacija su bile jedan od naina
da se izmijeni ili ubrza tok historije. Srbija je pomagala komitske pokrete Srba u
Osmanskom carstvu, ubacivala ljudstvo i oruje, pomagala i organizirala tamonje
Srbe u borbi protiv organa vlasti ali da se to radi organizovano i oprezno. U tome
su se naroito aktivno, pored politiara, isticale i srpske pogranine vlasti. Crna Gora
je, s druge strane, pokazivala interes za sline akcije u beranskom, bjelopoljskom i
vera, koju e oni ostaviti i primiti svoju pradedovsku pravoslavnu veru i slavu, kad ih, ako Bog da,
oslobodimo i s nama sjedinimo u veliku i silnu srpsku dravu, kao to je to bilo pod carem Duanom
Silnim - prema: T. Gavri-D. Simovi, Vojvoda Petar Bojovi, Beograd 1990., 40-41.
30 U Sandaku je in aneksije izazvao meu stanovnitvom uznemirenje i bojkot austrougarske
robe. Bonjaci i Srbi su, voeni svojim interesima, imali vie zajednikih skupova, od kojih je najvei
odran 19. oktobra 1908. u Sjenici. Tu je usvojena rezolucija kojom je traeno od Porte 30.000 puaka
sa municijom za naoruanje vojske Sandaka u koju bi stupili muslimani i hriani da se bore kako bi
BiH vratila pod osmanski suverenitet. Nakon aneksije BiH, Austro-Ugarska je, pak, sa Portom sklopila
26. februara 1909. Protokol o Bosni i Hercegovini i Novopazarskom sandaku. Njime se odrekla ranijih
prava u odnosu na Sandak, a za uzvrat je od Porte dobila pristanak na ukidanje Carigradske konvencije
iz 1879., te priznanje aneksije; opir. . Miki, Austro-Ugarska i Novopazarski sandak u aneksionoj
krizi, Novopazarski zbornik, br. 4, Novi Pazar 1980., 29; M. Ekmei, Aneksija Bosne i Hercegovine
1908. i istorijske posledice, u: Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine,
Sarajevo 1991., 21.
31 Zbog ive zainteresiranosti za Sandak, gdje su, nakon 1878. poeli dolaziti i naseljavati se
brojni muhadiri iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine, srpska vlada je jo 1909. pravila planove za
stvaranje organizacije srpskog naroda u Sandaku. Do realizacije ovog projekta zbog splanjavanja
aneksione krize 1909. i pritisaka evropskih sila nije dolo, ali su pojaane obavjetajno-informativne i
druge aktivnosti vidi: Arhiv Srbije u Beogradu (dalje: AS), Fond arhive Ministarstva inostranih dela
(dalje: MID), Prosvetno-politiko odeljenje (dalje: PPO), 1909., br. 122; opir. D. Pejatovi, Osvrt
na nekoliko pitanja iz projekta za stvaranje organizacije srpskog naroda u Novopazarskom Sandaku
1909. godine, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, XVI, Prijepolje 1995., 349-359.
32 Upor. . J elini, Novopazarski Sandak, Beograd 1910, 1; K. Isovi, Austro-ugarsko zaposjedanje
Novopazarskog sandaka 1879. godine, Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, god. IX,
Sarajevo 1958., 111; B. Hrabak, Novopazarski Sandak izmeu Austro-Ugarske i Arbanasa, Uiki
zbornik, br. 21, Uice 1992., 35; P. Bartl, Albanci, Beograd 2001., 94.
33 S. Terzi, Stara Srbija nastanak imena i znanja o njoj, Istorijski asopis, knj. XLII-XLIII
(1995-1996), Beograd 1997, 109. Od 1827. nazivom Stara Srbija Srbi oznaavaju teritoriju Kosova,
Sandaka, junog Pomoravlja i sjevernog Povadarja. Termin Juna Srbija uveden je nakon 1912.
kada su u sastav Srbije ule Makedonija, Kosovo, dio Metohije i Sandak. Pod Sjevernom Srbijom
podrazumijevala se dotadanja teritorija drave Srbije vidi: D. Petrovi, Sandak: (prema) Raka
oblast, Has, br. 70, Novi Pazar 17. februar 1999.
472
Dr. Safet BANDOVI
pljevaljskom kraju.
34
Srpske, grke i bugarske komitske jedinice su u Makedoniji
izvodile razne oruane akcije. Meu ovim komitama su esto djelovali i ociri iz
njihovih matinih drava.
35

Meu dravnicima Crne Gore i Srbije se ve 1910. poelo govoriti o savezu za
rat protiv osmanske drave. Inicijativa je dola od Crne Gore, koja je uvijek bila
spremna za izazov i podsticanje nemira u osmanskom susjedstvu.
36
Stvaranjem
saveza Srbije, Crne Gore, Bugarske i Grke 1912. bile su, pod pokroviteljstvom
Rusije, okonane pripreme za rat. Formiranje saveza poivalo je na sistemu ugovora
koji su sadravali i tajne klauzule.
37
Ovom savezu je bilo najvanije da vojniki slomi
Osmansko carstvo i denitivno ga eliminira kao evropsku dravu. Balkanske drave
su uviale da udruivanjem svojih snaga raspolau vojnim potencijalima sposobnim
da osmansku dravu poraze i potisnu sa Balkana, kao i politikim mogunostima da
Evropu brzo suoe sa situacijom svrenog ina.
38
Crna Gora je, u odnosu na ostale
saveznike, bila na znatno niem ekonomskom, drutvenom, vojnom i politikom
stepenu. Balkanske drave su bie svoje nacije obrazovale na konzervativnoj
politikoj ideji i nacionalnoj homogenizaciji. Bugarska je imala najjau vojsku, a
Grka najvee meunarodne simpatije. Ofanzivne namjere balkanskih saveznika
bile su skrivane od velikih sila. J edino je Rusija upoznata sa njihovim planovima.
39

Nijedna koalicija do tada, poput ove koalicije pravoslavnih naroda i drava, nije
povela rat na temelju nejasnijeg meusobnog dogovora o tome za to se, doista, bori
nego to su to uinili sudionici ove akcije protiv Porte. Veina stanovnitva Grke,
Srbije, Bugarske i Crne Gore pruala je otvorenu podrku ciljevima antiosmanskog
saveza i potonjeg balkanskog rata. Srbija se budi, ona se sprema za krvavi rat i
sveti in Narodnog Osloboenja i Ujedinjenja, pisao je Pijemont, list organizacije
Ujedinjenje ili smrt.
40
tampa u Srbiji i Bugarskoj bie odluujui faktor u
34 V. alipurovi, Kulturno-prosvetne i politike organizacije u Polimlju i Rakoj 1903-1912,
Nova Varo 1972., 360; . Lui, Previranja u Rakoj oblasti krajem 19. i poetkom 20. vijeka,
Istorijski zapisi, br. 3, Podgorica 1997., 100-102.
35 Opir. Prvi balkanski rat, Beograd 1959; Prvi balkanski rat 1912. i kraj Osmanskog carstva na
Balkanu, Zbornik radova, Beograd 2007.
36 N. Rakoevi, Odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918, Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1984., 95.
37 Predstavnici Srbije i Crne Gore na Cetinju su 23. septembra 1912. sklopili politiku i vojnu
konvenciju kojom su se ove dvije drave, konstatirajui kako su stanje u Osmanskom carstvu i opte
prilike u J evropi vrlo povoljne za akciju u cilju osloboenja Srba ispod turskog jarma, obavezale na
saveznitvo u ratu protiv Porte koji treba objaviti najdalje do 1. oktobra, da e karakter rata njihovih
armija bti strategijska ofanziva.
38 Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, Beograd 1998., 22.
39 Upor. . , (1900-1914),
, . 2-3, 1970., 61-62; D. orevi, Na poetku razdoblja ratova, u: Istorija srpskog
naroda, VI knjiga, I tom, Beograd 1983., 188; Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, 22; L. Vrkati, Istorijsko
naslee konzervativne politike ideje, Helsinke sveske, br. 10, Beograd 2001., 94.
40 Dok je srpska vojska u politikom ivotu pod Obrenoviima stajala pod kraljem, dolaskom
Petra Karaorevia 1903. na presto, postalo je obrnuto. Ona e politike ciljeve ostvarivati preko
institucija reima, koristei se autoritetom sile koja je stvorila novi reim, pa ga je mogla i osporiti.
Pobjedom velikodravnog nacionalizma stekla je ulogu kreatora i vrhovnog arbitra vanjske, a posredno
i unutarnje politike. Srpski ociri su bili pioniri modernog srpskog nacionalizma govorio je Nikola
473
stvaranju psiholokih preduslova za rat (L. Trocki). Rat je u dvadesetom stoljeu
prestao biti, kako je to bilo u prolosti, sukob izmeu oruanih snaga ili ak izmeu
blagajni zaraenih strana. Postao je rat izmeu snage volje i morala drutava koja
su se nala u sukobu.
41
Albanci u Kosovskom i Skadarskom vilajetu su svojim ustancima 1909.-1912.
najneposrednije postavili na tapet opstanak osmanske drave u Evropi. Ustanici su
u ljeto 1912. zauzeli Skoplje, Pritinu, Pe, akovicu i Prizren.
42
U balkanskim
historiograjama je nerijetko zanemarivana injenica da su se 1912. Kosovo i dio
Makedonije, pred izbijanje Prvog balkanskog rata, ve nalazili u rukama albanskih
ustanika. Na smiljeni nagovor nekih uglednijih Srba Albanci u Skoplju, gdje je
bilo prisutno dosta konzula i stranih novinara, oslobaaju iz zatvora preko 1.500
lica koja potom pljakaju i izazivaju nered u ovom gradu. To se sa srpske strane,
koja se pripremala za rat i traila povoda za njegovo izbijanje, i prieljkivalo jer
kad se to moglo desiti u Skoplju kod toliko evropskog sveta, ta je tek po ostalim
palankama. Evropska tampa potom pie: U Turskoj je rasulo, a balkanska Naa
braa izgiboe u Turskoj.
43
Mladoturci su pristali na pregovore sa Albanskim
komitetom nacionalnog ujedinjenja o uspostavljanju autonomne Albanije, koja je
trebala obuhvatiti vilajete Skadar, Kosovo, Monastir (Bitolj) i J anjinu. U avgustu
1912. grof Berthold, ministar inostranih poslova Austro-Ugarske, predoio je
vladama velikih sila novi program reformi u Osmanskom carstvu, ali je sve ve
bilo kasno. Dr. Milorad Ekmei pie da je do Prvog balkanskog rata dolo zapravo
zbog reavanja albanskog pitanja, bez balkanskih drava.
44
Balkanske drave nisu
bile spremne da prihvate uspostavljanje Albanije u njenim etnikim granicama.
Ratni mehanizam je postao zato operativan ranije nego to je bilo planirano. Porta
se bezuspjeno obraala velikim silama sa zahtjevom da izvre dodatni pritisak na
balkanske drave kako bi one odustale od svog udruenog ratnog pohoda. Velike sile
su negirale postojanje saveza balkanskih drava. Za njega je Porta saznala kasno, tek
krajem septembra 1912. godine.
45
Balkanski saveznici su imali oko 700.000 vojnika
Stojanovi. Osnovna sadrina snanog nacionalizma podrazumijevala je rat. Srbija je, rukovoena
politikom ujedinjenja srpskog naroda i irenja dravne teritorije, razdoblje 1903.-1914. provela ili u
stanju rata ili pripremajui se za rat. J ovan Cviji je 1907. zalaui se za novi srpski patriotizam,
pisao: Svet treba da zna i da se uveri da Srbija moe da operie sa mnogo veom celinom, no to je
njena teritorija. Od Srbije mogu da pou najvee teritorijalne transformacije Balkanskog poluostrva
mi moramo biti zemlja koja je za rat spremna. Formirana je i paravojna organizacija Narodna
odbrana, sa zadatkom da pripremi gerilu u Bosni i Hercegovini, pokrenuti su novi listovi koji su
propagirali militarizaciju drutva, a 1911. stvorena je tajna ocirska organizacija Ujedinjenje ili
smrt koja je preko lista Pijemont obznanjivala vrednosti i ciljeve na kojima e raditi; opir. O.
Popovi-Obradovi, Kakva ili kolika drava: ogledi o politikoj i drutvenoj istoriji Srbije XIX-XXI
veka, Beograd 2009., 243-245.
41 M. Howard, Rat u europskoj povijesti, Zagreb 2002., 144-145.
42 S. J ovi-. Atanackovi, Bitke i bojevi, Ni 1983., 78; . Miki, Albansko pitanje i albansko-
srpske veze u XX veku (do 1912), Marksistika misao, br. 3, Beograd 1985., 154-155.
43 J . Popovi, ivot Srba na Kosovu 1812-1912, Beograd 1987., 201, 386.
44 M. Ekmei, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja: Istorija Srba u Novom Veku (1492-1992),
Beograd 2008., 344.
45 Upor. M. Imamovi, Historija Bonjaka, 457; D. orevi, Kako su velike sile saznale za
474
Dr. Safet BANDOVI
nasuprot 320.000, koliko su brojale osmanske snage. U predveerje rata sa granice su
u Beograd slati izvjetaji o pripremama za rat, kao i instrukcije ovlaenim ocirima
da se napadnu muhadiri u selima na Kopaoniku prema turskoj strani i da ih unite,
a narod preko granice da odmah pone oruati.
46
Odreivana su i posebna lica sa
zadatkom da pale muhadirske kue u prijepoljskom kraju, za ta su i nagraivana.
47

Tokom avgusta i septembra 1912. Crna Gora je inscenirala incidente na svojoj
junoj granici, a Srbija je jaala aktivnosti svojih komita. Snaen je i propagandni
rat: sredinom septembra zapadnim konzulima predat je novi spisak albanskih
zvjerstava.
48
Poetkom oktobra 1912. velike sile su preko Austro-Ugarske i Rusije
uinile tek demar kod balkanskih drava i Porte, osuujui svako naruavanje mira,
naglaavajui da, sile, ako doe do rata nee dozvoliti nikakve teritorijalne promjene.
Balkanski saveznici su, grubo se mijeajui u unutarnje stvari osmanske drave, s
druge strane ispostavljali ultimativne zahtjeve Porti, formulirane tako da ih ova nije
mogla prihvatiti. Zdruene balkanske drave su, da bi preduhitrile nagovijetenu
demokratizaciju Osmanskog carstva, to bi pred Evropom ponitilo motive za ratni
pohod i diobu osmanskih zemalja, zapoele 1912. rat, u kome je, pored krenja
meunarodnog prava i postojeih sklopljenih sporazuma, aktueliziran, do svireposti,
termin - osveta.
49
Tradicionalna antiosmanska osjeanja i tvrdi, atavistiki stavovi bili
su velika pokretaka snaga.
50
Taj rat je u Srbiji, pie Borislav Ratkovi, decenijama
i vekovima pripreman preko narodnog predanja, kola, knjiga, srpskih narodnih
pesama, rodoljubive umetnike poezije.
51

Rat je, prema prethodnom dogovoru, uzimajui kao argument pogranine arke,
zapoela poetkom oktobra Crna Gora prodorom u sjevernu Albaniju i Sandak. To
to je ona prva krenula u rat bilo je proba reakcije velikih sila, posebno Austro-
Ugarske. U sluaju nepovoljnog razvoja dogaaja smatralo se da bi se za Crnu Goru
zaloile Rusija i Italija. U crnogorskoj objavi rata navedeno je da se prekidaju svi
odnosi sa Portom, preputajui srei oruja Crnogoraca priznanje njihovih prava
sklapanje Balkanskog saveza 1912. godine, Istorijski glasnik, br. 4, Beograd 1954, 142; V. orovi,
Nae pobede, reprint izdanje iz 1929., Beograd 1990, 28.
46 AS, MID, Politiko odeljenje (dalje: PO), 1912, dosije 8, pov. br. 1684.
47 AS, MID, PPO, 1912, f. 1, br. 4062.
48 Britanski vicekonzul u Skoplju istraio je 12 sluajeva sa tog spiska i ustvrdio: Neki od
navedenih sluajeva nisu tani, a za ostale su... odgovorni bili Srbi prema: N. Malcolm, Kosovo:
Kratka povijest, Sarajevo 2000., 295. Srbija je 28. septembra isticala kako se osmanska vojska
mobilizira, iako se ona tada zapravo povlaila sa Kosova.
49 Izet-Fuad paa, generalni inspektor osmanske konjice i bivi komandant Tree armije Trakije,
govorio je da osmanska strana nije oekivala rat, ali da je ve dugo vremena bilo oito da male balkanske
zemlje, zajedno sa Rusijom i Austro-Ugarskom, nisu smjele da nam daju vremena da jednog dana
postanemo veoma moni. Da je reim Abdula Hamida opstao, do rata ne bi dolo jer su politiari tih
malih i velikih sila dobro znali da bi nas taj reim vrlo brzo doveo do rezultata koji su oni sanjali
prema: Balkanski ratovi, Istorijska itanka 3, Beograd 2005., 57.
50 D. Radojevi, Odumiranje mita, Monitor, br. 403, Podgorica 10. jul 1998. Crnogorci su
strahovali da e popravljanje Osmanskog carstva biti jedino na tetu i pravu propast nas Balkanaca -
cit. prema: H. Batovski, Crna Gora i Balkanski savez 1912. g., Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1957., 51.
51 B. Ratkovi, Oslobaanje Kosova i Metohije 1912. godine, feljton, Politika, Beograd 2. maj 1999.
475
i vekovno nepriznatih prava njihove brae u Otomanskom Carstvu.
52
Crnogorska
vojska, veliine 35.600 vojnika, podijeljena je u tri operativna odreda: Zetski,
Primorski i Istoni. Zadatak prva dva odreda bio je da zauzmu Skadar, dok je trei
upuen prema Sandaku i Metohiji. Druge balkanske zemlje-saveznice su ubrzo, 13.
oktobra uputile ultimatume Porti, kojim su, izmeu ostalog, formalno zatraile nove
reforme pod hrianskim nadzorom i hitnu demobilizaciju osmanske vojske. Porta na
sve zahtjeve, jasno, nije mogla dati pristanak i uslijedile su, nakon pet dana, objave
rata sa svih strana. U taj rat Srbija i Crna Gora su krenule sa borbenim pokliem:
Za krst asni i slobodu zlatnu.
53
U Proglasu kralja Crne Gore Nikole Petrovia
povodom objave rata Osmanskom carstvu se istie: Nijesmo sami. S nama je Bog,
s nama su balkanske hrianske kraljevine, sa kojiema smo udrueni u zajednicu, za
im sam vazda eznuo i koju su sve do navale azijatskog osvajaa eljno oekivali
toliki pasovi balkanskih naroda.
54
Vrhovna komanda crnogorske vojske u ovom ratu
bila je puka improvizacija. Skoro sve njene poslove obavljao je kralj Nikola, ijom su
aktivnou dominirale dvije tenje: prigrabiti to vie teritorija i to efektnije osigurati
presti dinastije Petrovia. Crna Gora je svojim ponaanjem i postupcima predstavljala
remetilaki inilac u meunarodnoj politici.
55
Njoj je bilo najvie stalo do rata, poto
se mogla teritorijalno proiriti jedino osvajanjem teritorija pod osmanskom upravom,
naroito sjevernoalbanskih krajeva, Medove i Skadra koji je za nju bio ivotno
pitanje, davnanji san mnogih generacija Crnogoraca.
56
Ratni motivi Crne Gore
imali su snanu ekonomsku osnovu, jer su Limska dolina, bogata Metohija i plodna
ravnica oko Skadarskog jezera pruali velike mogunosti da se obezbijedi materijalna
egzistencija Crnogoraca. Veinu stanovnitva Crne Gore inila je agrarna sirotinja -
siromani zemljaci i bezemljai. Sa 19.436 hektara plodnog zemljita, koliko je ova
drava imala pred rat, ona nije mogla da ishrani 240.000 stanovnika.
57
U proklamaciji
srpskog kralja Petra I rat je okarakteriziran kao sveti boj za slobodu porobljene brae,
za bolji ivot i napredak Kraljevine Srbije.
58
Ovom proklamacijom, koju su potpisali
52 Balkanski ugovorni odnosi, I, 1876.-1918., Beograd 1998., 314.
53 Medalja koja je dodjeljivana srpskim vojnicima povodom pobjede u Prvom balkanskom ratu
zvala se Osveeno Kosovo, u znak osvete za izgubljenu bitku na Kosovu 1389. godine.
54 AS, MID, PO, 1912, P/31-VI.
55 D. ivojinovi, Nevoljni saveznici: Rusija, Francuska, Velika Britanija, SAD 1914-1918,
Beograd 2000., 19.
56 M. urii, Uloga kralja Nikole u Prvom balkanskom ratu, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd
1960., 69; I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1995., 229-230. Skadar je bio glavni cilj
operacija crnogorske vojske. Za akcije u tom pravcu bile su koncentrirane dvije treine vojske, a ostatak
je odreen za operacije prema Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama, Pei i Gusinju; opir. M. Vojvodi,
Skadarska kriza 1913. godine, Beograd 1970., 23; N. Rakoevi, Odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918,
Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1984., 96.
57 . Rastoder, ivotna pitanja Crne Gore 1918-1929, knj. I, Bar 1995., 61.
58 U proglasu, tampanom na albanskom jeziku etiri dana prije izbijanja rata, srpski general Boa
J ankovi, komandant III armije, upozorava: Mi nosimo u jednoj ruci pravdu, istinu, potenje i ast, a u
drugoj barut i olovo. Ko nam izae na susret kao brat, zagrliemo ga bratski - prema: V. Kazimirovi,
Crna ruka, Kragujevac 1997., 536. Ratne ciljeve Srbije je 1912. obrazloio J ovan Cviji u lanku
Balkanski rat i Srbija, objavljenom i na engleskom jeziku. On je objanjavao kako je glavni cilj izlaz
na more za Srbiju, preko Stare Srbije dolinom Drima, da je to pitanje od ivotnog znaaja: Tek sa
476
Dr. Safet BANDOVI
svi lanovi vlade na elu sa Nikolom Paiem, kralj Petar je skrenuo panju svojoj
vojsci da e ona u Staroj Srbiji pored hriana zatei i Srbe muslimane koji su
nam isto tako dragi, a s njima i Arbanase, hriane i muslimane, s kojima na narod
ivi zajedno 1300 godina obino delei s njima i sreu i nesreu. Mi im svima nosimo
slobodu, bratstvo, jednakost u svemu sa Srbima.
59
Crnogorska i srpska vojska su
teile da odvojeno, bez obzira na prethodne dogovore, zaposjednu to vie teritorija,
da bi im to bio jedan od argumenata, da ih docnije zadre u okviru svoje drave.
Kralj Nikola je naredio serdaru Vukotiu, komandantu Istonog odreda, da se u Pei
ne zadrava ni asa no naprijed i kai vojsci da je to moja elja, pa ta bog da.
Naprijed to bre, ako boga zna. Srpska vrhovna komanda je, na drugoj strani,
pourivala komandanta Tree armije da to pre zauzme Prizren i akovicu, dokle
tamo nisu stigli Crnogorci.
60
Bonjaci u Sandaku su sa zebnjom doekali poetak rata, pogotovo u
krajevima gdje su bili u manjini. Centralna osmanska vlast Bonjake nije mogla
zatiti, preputeni su svojoj sudbini i stanju strepnje pred neizvjesnostima.
61
Neki
srpski izvori za njih su 1912. navodili kako su to fanatizovane pristalice islama,
konzervativni, ratoborni i smatraju ovaj ugao Balkana poslednjim pribeitem
pod skiptar padiaha kome su neogranieno odani.
62
U dijelovima Sandaka, po
nekim mjestima gdje je bilo u izrazitoj veini, pak, ovo stanovnitvo se spremalo da
prui otpor. On je posebno doao do izraaja u Novom Pazaru ija je odbrana, pred
nadmonim srpskim topovima, na kraju, ipak bila prisiljena na predaju. U napadu na
ovaj grad uestvovao je i etniki odred od 700 ljudi, formiran u Raki od srpskih
iseljenika iz Sandaka.
63
Osmanski izvori su biljeili stradanja naroda u sjenikom
izlazom na J adransko more Srbija bi imala uslova za ekonomsku samostalnost i bila bi zadovoljena. To
je jedna od glavnih tenji rata koji je zapoeo.
59 Upor. V. Kazimirovi, Crna ruka, 529; Novi Pazar i okolina, Beograd 1968., 279; E. Muovi,
Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, Beograd 1979., 44.
60 M. F. Petrovi, Od osloboenja do ujedinjenja Srbije i Crne Gore, feljton, Politika, Beograd
4. decembar 1998.
61 Aleksa Borisavljevi, pribojski trgovac, pie: U poetku oktobra 1912. po objavi rata od
hrianskih drava balkanskog saveza Turskoj, nae komite bile su gotove na zbornim mestima, a Turci
uplaeni, i spremali se da bee u Bosnu vabi na sklonite. U to vreme bio sam i od ranije predsednik
crkvene optine... Muslimani poturice ovoga sreza (nahije) dolazili su ee na razgovor uplaeni da e
biti pokolja od komita i seljaka... Govorio sam im ne bojte se nita, to biti ravo nee. Pri tom, kaem
im, a eto i vae dematlije prvaci iz arije a poneki i iz sela, doneli su svoj devair i vrednosti pokustva
u denkovima te ostavili u mojim magazama i kui za sigurnu ostavu... Potom odlaze blagosiljajui
cit. prema: V. Suboti, Prvi balkanski rat u Staroj Srbiji prema kazivanju Borisavljevia i dopisnika, u:
Oblasti Stare Rake krajem XIX i poetkom XX veka, Prijepolje 1995., 248.
62 Cit. prema: M. Petrovi, Istorijski izvori o Prijepolju i Srednjem Polimlju krajem XIX i
poetkom XX veka, Mileevski zapisi, br. 2, Prijepolje 1996., 233. Dr. Slavenko Terzi u Politici od 6.
septembra 1993. pie o Sandaku pri kraju osmanske uprave: Poslednjih godina turske vlasti usledilo
je masovno proterivanje ifija - Srba zavisnih seljaka sa imanja koja su obraivali. Ima vie primera
nasilne islamizacije, posebno ena, silovanja i drugih oblika svakodnevnog poniavanja. Logino bi
bilo, po takvom sudu, da se svi ti nasilno islamizovani nakon 1912. masovno vrate pravoj vjeri, ali
o tome nema nikakvih potvrda.
63 B. Bievac, Deevski i taviki srez u pismima Tihomira arkovia 1941. godine, Novopazarski
zbornik, br. 25, Novi Pazar 2001., 259. U pokuaju odbrane Novog Pazara, pred napadima srpske
477
i novovarokom kraju od srpskih komitskih eta.
64
J avorska brigada srpske vojske
je zauzela 25. oktobra Sjenicu nakon velikih borbi, gdje se susrela sa crnogorskim
jedinicama, zatim 27. oktobra Prijepolje. Nova Varo je zauzeta 1. novembra, a pet
dana kasnije Priboj. Srpske dobrovoljake i komitske grupe vrile su napade na
naoruane muslimanske grupe u Kratovu i Bistrici, kao i na muhadire u Manguri,
Osoju, Drugliima, Vilovima, J ovcu i Meugorju u novovarokom kraju.
65

Osmansku vojsku je rat zatekao usred sporog procesa obnove. Vodei
odbrambeni rat, ona trpi poraze kod Skadra, J edrena, Kirk-Kilise, atalde, Lile
Burgasa, Soluna. U osmanskim vojnim skladitima na hiljade novih topova i puaka
lealo je beskorisno jer vojnici nisu znali s njima rukovati. Velike mase muhadira
sa sjevera hrlile su ka Istanbulu, jad i nesree su preplavile ulice.
66
Damije i
kole su bile prepune ranjenika i muhadira. U Istanbulu se krajem 1912. pojavila
kolera. Nakon njene pojave vlasti u BiH su naredile zatvaranje granice prema Srbiji,
Sandaku i Crnoj Gori. Brojni muhadiri su ipak nalazili naina da ovu granicu
preu. Ve krajem oktobra 1912. u BiH se, osim njih, nalazilo i 1.600 izbjeglih
osmanskih vojnika.
67

Velike sile su se pretvarale da ih dogaaji na Balkanu prevazilaze. U Berlinu,
kao i u Londonu, smatrali su da je bolje neutralno saekati rasplet balkanske ratne
drame. Za Osmanlije su stvari ubrzo poprimile obrise katastrofe. Bugari su osvojili
istonu Trakiju, izvrili opsadu J edrena, doli do rovova atalde, posljednje
osmanske linije odbrane pred Istanbulom. Grci su, nakon proglaanja pripajanja
Kipra, zauzeli brojna druga ostrva. Zauzeli su Epir i junu Makedoniju, pretekavi
Bugare u osvajanju Soluna. Srpska vojska je zauzela Kosovo i sjevernu Makedoniju,
dok su Crnogorci doli do Skadra. Za svega nekoliko nedjelja, Osmansko carstvo je
vojske, bilo je u njemu, prema srpskim izvorima, preko 300 mrtvih i 700 ranjenih boraca: Koliko
je pak dobrovoljna i borbena gotovost da se Novi Pazar uporno brani pokazuje i ta okolnost, to i do
sada, meu mrtvima i ranjenima, koje Turci nisu uspeli da sa bojita uklone i odnesu, to uvek veoma
revnosno ine, moglo videti i mladia od 17 i 18 godina, kao i staraca od preko 60 godina cit. prema:
M. Radovi, Osloboenje Novog Pazara u Prvom balkanskom ratu, Novopazarski zbornik, br. 13, Novi
Pazar 1989., 127; Ratna memoarska i dnevnika proza, priredio S. ori, Beograd 1988., 18. Srpska
vojska je 23. oktobra 1912. ula u Novi Pazar: Komandant Ibarske vojske uao je u Novi Pazar na elu
srednje kolone, u pratnji konjikog eskadrona i bataljona peadije. Ispred kolone ili su izaslanici i taoci
- turske age i begovi. Omer Konianin opisao je ulazak i doek srpske vojske: Srpske ene su bile
obuene u sveane haljine sa niskama dukata oko glave i vrata. U razgovoru sa njima komandant mesta
ih je kroz alu pitao: J e li to onaj turski zulum, to ste ga trpeli, pokazujui na zlatne niske. Istoga
dana srpska vojska je rasporeena po svim ulicama grada. Srpska vojska se ponaala korektno prema
muslimanskom stanovnitvu to je na veinu ostavilo povoljan utisak opir. S. Bandovi, Iseljavanje
Muslimana iz Sandaka, Sarajevo 1991., 14; M. Imamovi, Historija Bonjaka, 458.
64 R. krijelj, Enklave bonjakih muhadira na Kosovu, Tutinski zbornik, br. 2, Tutin 2001., 154.
65 Novovaroki kraj kroz istoriju, Nova Varo 1991., 206.
66 J . Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III, Zagreb 1979., 525.
67 Upor. M. Ekmei, Uticaj balkanskih ratova 1912-1913. na drutvo u Bosni i Hercegovini,
Marksistika misao, br. 4, Beograd 1985, 139; D. J uzbai, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini
pod austrougarskom upravom, Sarajevo 2002., 464. Meu narodima i strankama u BiH, shodno stavu
prema zaraenim stranama, ishod ovog rata imao je razliit odjek i uticao je na zaotravanje politikih
prilika i meunacionalnih odnosa.
478
Dr. Safet BANDOVI
izgubilo skoro sve svoje evropske teritorije.
68
Njemaki car Vilhelm biljei da su
se Turci pokazali potpuno nesposobnim da zadre zemlje i moraju napolje.
69

Zbog niza osmanskih poraza, u novembru 1912. Porta e biti prisiljena da prvo
zatrai posredovanje velikih sila, a potom i pregovore o primirju, do kojeg e
doi u decembru. Istaknuti francuski intelektualac Pjer Loti je branei Osmanlije
naputene, prevarene od svih, pokradene, kritizirao ponaanje Zapada: napredak,
civilizacija, hrianstvo, sve je to ekstra-brzo ubijanje, ubijanje poput maine,
napadajui balkansku gramzivost koja se nije zadovoljavala samo sa ve osvojenim
teritorijama, nego je teila zauzimanju Istanbula, optuujui Evropu za sauesnitvo
u tom komadanju Osmanskog carstva: Bruka, bruka za Evropu, bruka za njeno
lano hrianstvo.
70

Prvi balkanski rat je bio izuzetno svirep. Proklamirani ideali s kojima su
balkanski saveznici krenuli u rat 1912. pretvorili su se brzo u pljaku i razbojnitvo,
u masakre naroda Polumjeseca u interesu kulture Krsta.
71
Najsnaniji
pokretaki inilac u ovom ratu, uz mentalni povratak u srednji vijek, bio je agresivni
nacionalizam. Nacional-ovinistike strasti i vjerska netrpeljivost nali su izraz u
ubijanju, protjerivanju, pljaki i paljenju kua muslimana. U tome nije zaostajala
nijedna od vojski balkanskih drava.
72
Za politiku etnikog nacionalizma zloini su
68 P. Dimon-F. oron, Umiranje jednog carstva (1908-1923), u: Istorija Osmanskog carstva,
Beograd 2002., 732.
69 A. Mitrovi, Prodor na Balkan. Srbija u planovima Austro-Ugarske i Nemake 1908-1918,
Beograd 1981., 113; . Miki, Austro-Ugarska i Mladoturci 1908-1912, Banjaluka 1983, 332. Profesor
J ozef Redlih je 28. oktobra 1912. zapisao: J asno je da je turskoj vladavini u Evropi doao kraj... a
time i neukusnoj novinarskoj frazi o nepoeljnom bolesniku. Osmansko carstvo je bolesnikom
neumjesno prozvao ruski car Nikolaj I u jednom razgovoru 9. januara 1853. sa Seymourom, britanskim
poslanikom u Petrogradu.
70 A. Vilee, Pjer Loti i balkanska Evropa, Stvaranje, br. 8-10, Podgorica 1995., 938-939. Turska
je u tekom poloaju, pie Loti, jer su jednoduno odbaeni i prezreni ugovori... ta Turska kojoj su tri
nedjelje ranije sva ministarstva pravde sveano obnovile data obeanja o teritorijalnom integritetu bila
je naputena a Evropa prvenstveno zaokupljena podjelom onoga to je od nje ostalo.
71 Ratni izvjetaji Lava Trockog - balkanski ratovi 1912-1913, Znakovi vremena, br. 11, Sarajevo
2001., 174; Genocid je, prema nekim nalazima, sistematsko masovno ubijanje etnikog kolektiviteta,
ili posredno unitenje etnike zajednice namjernim eliminiranjem uvjeta koji omoguavaju njenu
bioloku i socijalnu reprodukciju. Prvi korak genocida sastoji se upravo u dehumanizaciji obiljeenih
grupa kojima se oduzimaju sva prava, ukljuujui i pravo na ivot. Ezar Fatah, viktimolog, iznosi
da najokrutniji zloini i divljatva postaju mogui kada se rtva vidi kao bezvrijedno bie lieno
ljudskosti, kao pogodna meta za pranjenje neprijateljstva i agresije ili kao autsajder koji zasluuje lo
tretman. Genocid je sam po sebi politika. To su zloini sistema, a ne pojedinaca, uprkos tome to je
za ostvarivanje ciljeva neophodno uee brojnih pojedinaca. Uska je granica izmeu individualne
krivine odgovornosti i odgovornosti drave za zloine protiv ovjenosti i, posebno, za zloin
genocida.
72 Opir. S. Bandovi, Muslimani u Makedoniji i Prvi balkanski rat, Znakovi vremena, br.
13-14, Sarajevo 2001.-2002., 206-221. Zloini poinjeni u ovom ratu zaprepastili su meunarodnu
javnost. Bio je to jedan od prvih, medijski praenih ratova, poto su, nakon Burskog rata u junoj
Africi, novinari prvi put ili sa vojskom i izvjetavali o stanju na frontovima. Izvjetaji o masakrima
civila brzo su poslati u svijet. Pratili su ih i sline informacije diplomatskih predstavnika zapadnih
zemalja. Karnegijeva fondacija za meunarodni mir, osnovana 1911., reagirajui na takve vijesti,
uputila je posebnu meunarodnu komisiju sa zadatkom da na licu mjesta sprovede istraivanja o
479
bili legitimno sredstvo. Dragia Vasi je pisao da su balkanski narodi u tim ratovima
otkrili svoje karaktere.
73
Gdje god su jedinice balkanskih vojski vidjeli priliku
da ugrabe dodatne teritorije, one su to i radile, pa i onda kada nije bilo nikakvog
historijskog ili demografskog razloga za taj korak.
74
Etnonacionalistiki ideali o
etniki homogenim dravama bili su u sukobu sa realnou, etnikom i vjerskom
heterogenou na osvojenim teritorijama, gdje veinu stanovnitva nisu inili Bugari,
Srbi i Grci, ve pripadnici drugih etnikih i vjerskih zajednica.
75
Tokom 1912.-1913.
dolo je do prvih etnikih ienja velikog stila u evropskoj historiji XX stoljea.
ok zbog masovnih zloina bio je utoliko vei to su se zbili samo pet godina nakon
usvajanja Hake ratne konvencije.
76
Zloini nisu bili rezultat zastranjivanja, ve bitni
dio strategije. Rat 1912. karakterizirali su izuzetna svirepost i bezobzirnost prema
civilnom stanovnitvu koje je imalo nesreu da ivi na podrujima zahvaenim
oruanim sukobima. Balkanski saveznici su novoosvojene teritorije shvatali kao
ratni plijen i nastojali su silom da nametnu svoje interese i zadovolje narasle apetite.
77

Ono to je balkanskim ratovima, koji e docnije u pojedinim nacionalnim
mitologijama biti obiljeavani kao najpopularniji, ostvarenje zavetne misli,
doba velikog obrauna, udarilo peat najbarbarskijih ratova, iznosio je Dimitrije
Tucovi, to su bile reke krvi poubijanoga neborakog stanovnitva, nevine dece,
uzrocima i nainu voenja ratova na Balkanu 1912.-1913., nakon ega je ona 1914. objavila izvjetaj
na vie stotina stranica. DEsturnel de Konstant, francuski senator i predsjedavajui ove meunarodne
komisije, u uvodu ovog izvjetaja navodi kako nikada nee zaboraviti utisak tuge i uenja koje je
sa sobom ponio nakon posjete balkanskim dravama. On je postavljao pitanje: Da li smemo da
dozvolimo da ovi balkanski ratovi prou, a da bar ne pokuamo da izvuemo neke pouke iz njih,
ne znajui da li su oni bili dobro ili zlo, kao ni da li e sutra ponovo da izbiju i da zauvek nastave da
se ire?; opir. Report of the International Commission to Inquire into the Causes and Conduct of
the Balcan Wars, Carnegie Endowment for International Peace, Washington D.C. 1914; . Rupnik,
Evropa u balkanskom ogledalu, Republika, br. 196, Beograd 1-15. septembar 1998., 23. Nedovreni
mir: Izvetaj Meunarodne komisije za Balkan, Beograd 1998., XIX; V. Ortakovski, Minorities in the
Balkans, Skopje 1998., 92-93; D. Stojanovi, U spirali zloina: sluaj Balkanskih ratova, Helsinka
povelja, br. 129-130, Beograd mart-april 2009., 13-15.
73 O. Milosavljevi, U tradiciji nacionalizma, Beograd 2002., 47.
74 M. Gleni, Balkan 1804-1999. (Nacionalizam, rat i velike sile), I, Beograd 2001., 255.
75 Kosovo je za Srbe imalo kvazimistini status. O. Zirojevi navodi da su se osveta Kosova i
kosovski mit krajem XIX i prvih decenija XX stoljea postepeno preinaili u vidovdanski kult i Vidovdan
postaje simbol krvave, bespotedne osvete nad svim to je tursko, muslimansko uopte. itave su
generacije dovoene u iracionalno stanje zbog izgraenog osjeaja potrebe za kolektivnom osvetom.
Osvajanje Kosova poistoveivano je sa obnavljanjem stare srpske drave, povratkom na silom uzetu
zemlju. Meutim, kada se srpska vojska 1912. nala na Kosovu, veinu nisu u toj oblasti imali Srbi ve
Albanci, koji se nisu smatrali osloboenim ve pokorenim; upor. O. Zirojevi, Kosovo u kolektivnom
pamenju, u: Srpska strana rata, Beograd 1996., 218; R. Samardi, Za carstvo nebesko, u: Kosovska
bitka i posledice, Beograd 1991., 12; D. Bogdanovi, Knjiga o Kosovu, Beograd 1990., 207.
76 Cilj konvencije iz 1907. bio je da se svaka forma rata uklopi u neka pravila, pa je jasno povuena
razlika izmeu boraca i civilnog stanovnitva. Ta su pravila na Balkanu, meutim, brzo prekrena;
opir. H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, Beograd 2008., 238-239.
77 Upor. J . Marjanovi, Reforma ili revolucija na Balkanu, Jugoslovenski istorijski asopis, br.
3-4, Beograd 1975, 7; L. Vrkati, Istorijsko naslee konzervativne politike ideje, 92; A. Bokovi,
Etnologija svakodnevnog ivota, Beograd 2005., 96.
480
Dr. Safet BANDOVI
ena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Arbanije, Makedonije i Trakije, ija je
jedina krivica to se drukije bogu moli, to drugim jezikom govori, drugo ime nosi
i to je na svom vekovnom ognjitu naivno saekao etiri divlje najezde.
78
Ubijanje
muslimanskog i neslavenskog stanovnitva nije smatrano za zloin, ve, prije svega,
za nunu neugodnost. U britanskom parlamentu uli su se glasni protesti protiv
zloina i lanih nosilaca kulture i slobode, kao i iskazi da je saglasnost da se sa
muhadirima postupa kao i sa onima iz 1878. godine uasna sramota i blamaa za
civilizirane drave.
79
Neki izvjetai su navodili da za sto godina osmanske uprave
u Makedoniji nije naneeno hrianima toliko nepravdi, koliko su hrianski osvajai
napravili muslimanima samo za jedan mjesec. Vojnici su upadali u muslimanska sela,
palili kue, odvajali mukarce od ene i djece, pa ih u grupama ubijali. Muslimansko
stanovnitvo bilo je prisiljeno da bjei, iako se, pogotovo ono poljoprivredno, teko
odvajalo od svoje zemlje. Bugarski i grki vojnici su se utrkivali u zauzimanju nekih
damija, da bi na njihovim ulazima postavljali svoje krstove. Damije sravnjene
dinamitom ili zapaljene, bile su uobiajen prizor koji su Bugari ostavljali za sobom.
Gradovi Voden, Negu, Ber, Enide Vardar pretvoreni su u ruevine. Bugari su u
nekim isto muslimanskim selima izvrili velika krvoprolia. Bilo je sela u blizini
Sereza, Drame, Kavale, koje su oni potpuno unitili, ne ostavljajui u njima ive
due. Amerika tampa je pisala da i zloini i vandalizmi koje su Grci poinili nisu
od one vrste koju ljudski um moe opisati.
80

Historiari se esto suoavaju sa dogaajima koji su upravo po prirodi
nedokumentirani. Kada su masovna ubistva u pitanju, interes poinilaca je da
ti zloini ostaju bez dokaza. Bez svjedoenja oevidaca, neki dogaaji ne bi
se uopte mogli dokumentirati i nestali bi iz ljudske memorije (N. Beyrak).
Strani novinari su pisali o zarobljenim osmanskim vojnicima kojima su nosevi i
gornje usne bili odrezani. Edith Durham je vidjela devet rtava koje su preivjele
odsijecanje noseva. Nosna kost im je bila odsjeena i odstranjena zajedno sa cijelom
gornjom usnom. Crnogorci su, kako su se hvalisali, nakon svake bitke ili naokolo
i oskaivali ranjene: nijedan nos nisu ostavili na truplu izmeu Berana i Pei. U
veini sluajeva su preivjele rtve umirale od dodatnog krvarenja.
81
Kada su dva
78 On je ocijenio da zloini nisu bila djela pojedinaca ni linog raspoloenja, ve sastavni dio
nacionalne politike balkanskih drava, ije su vojske ubijale neduno muslimansko stanovnitvo sa
zloinakim uverenjem da time vre jedno nacionalno delo, da, skidajui taj nevini svet s lica zemlje,
skidaju s vrata neprijatelja sa kojim e u budunosti biti teko izai na kraj; opir. Radnike novine,
br. 223, Beograd 22. oktobar 1913.; D. Tucovi, Sabrana dela, knj. 7, Beograd 1980., 160-164. Holm
Zundhausen prenosi iskaz historiara Vladimira Dedijera - kako je godinama prouavao sva dokumenta
iz 1913. i da zato mirne savijesti moe rei kako je Tucovi dogaaje opisao upravo onako kako su se
zbili prema: H. Zundausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 240, nap. 320.
79 S. Korkut, Dvije preuzete rezolucije, Socijaldemokrat, br. 5, Sarajevo 2001., 150.
80 H. Silajdi, Albanija i SAD kroz arhive Vaingtona, Sarajevo 1991, 83.
81 B. J ezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, Sarajevo 2000., 187. Neki podgoriki gimnazijski
profesor Kovaevi najavljivao je prije rata da nee ostati mnogo Turaka sa nosevima, tumaei to
injenicom da oni i nisu ljudi, da je rezanje noseva stari crnogorski obiaj: Kako da vojnik dokae
svoje junatvo svom komandantu, ako ne donese noseve? Naravno da emo rezati noseve, uvijek smo ih
rezali; takoer vidi: P. Stojanovi, Obiaji sjee glava i kidanja nosa u crnogorsko-turskom ratovanju
(osvrti na stanje u XVIII, XIX i na poetak XX vijeka), Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1979, 72, 91.
481
crnogorska vojnika ubijena u blizini sela Punoevca na Kosovu, to selo je spaljeno
do temelja. Stanovnitvo je pobijeno, a djecu, koja su bjeala, nabijali su na bajonete
i bacali u kue u plamenu.
82
Radnike novine su pisale da su varvarski podvizi
nekulturnih crnogorskih plemena i besne srpske soldateske izvrili za godinu dana
snaniju propagandu za Austro-Ugarsku nego njeni konzuli i frateri za itav vek.
83
Osvojeni gradovi i sela su bili izloeni bezobzirnim pustoenjima. akovica
je opljakana do poslednjeg duana. Nije bilo obzira ni prema radnjama iji su
vlasnici bili Srbi: zaprepaenje je ovladalo i kod hriana i kod muslimana.
84
U
Ferizaju (Uroevcu) su izbjegli Albanci bili pozvani da se vrate svojim kuama, da
bi potom, 300-400 onih koji su to uradili, bili pobijeni. Srpski tab je izdao naredbu
da svako naselje, u kojem je ispaljen metak iz albanske puke na srpske vojnike,
bude uniteno. Nakon toga je dolo do masakra albanskog stanovnitva. Samo oko
Prizrena ubijeno je vie od pet hiljada ljudi, a izmeu dvanaest do petnaest hiljada
je nestalo.
85
Od 32 damije u Prizrenu, 30 je vojska pretvorila u kasarne, skladita
municije i spremita za sijeno.
86
Vatre zapaljenih sela bile su jedini signal kojim su se
pojedine kolone srpske vojske meusobno obavijetavale o svom napredovanju i
pravcima kretanja. Sa padom Kumanova u srpske ruke u Skoplju se slegao ceo onaj
svet arnautskog stanovnitva koje je srpska vojska, nadirui sa severa, gurala pred
sobom i koje je tu, traei utoita, velikim delom nalo smrt.
87
Pojava srpskih
jedinica u blizini Skoplja izazvala je pravi haos u ovom gradu. U bolnicama je lealo
preko 900 osmanskih ranjenih vojnika kada se proulo da srpske jedinice ulaze u
82 V. Dedijer, Veliki buntovnik Milovan ilas, Beograd 1991., 113; upor. Dokumenti o spoljnoj
politici Kraljevine Srbije, knj. VI, sv. 1, Beograd 1981., 418-419.
83 D. Tucovi, Crnogorski bes, Radnike novine, br. 239, Beograd 9. novembar 1913. On je
pisao: Kao izgladneli vuci Crnogorci su juriali na sve to se zgrabiti moe: popljakali su kue,
duane, torove, ambare, sve gde se god ta imalo da zapljaka... Ako spomenete nekome Arnautinu re
Karadag on se strese od bola, prstom pokazuje da je Crnogorac go i gladan, a dlanom see sve, ne
tedei ni decu.
84 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. V, sv. 3, Beograd 1986., 308.
Tokom ratnih operacija i makedonske komite su napadale muslimansko stanovnitvo. Lav Trocki je
izvjetavao 1912. o poinjenim komitskim divljatvima i okrutnostima nedaleko od Prilepa, zbog kojih
je regularna srpska vojska prigovarala: da su Turci uli u nau zemlju, oni se ne bi ovako ponaali;
opir. Lj. Doklesti, Kroz historiju Makedonije. Izabrani izvori, Zagreb 1964., 209; L. Trocki, Srbija,
jesen 1912, feljton, Danas, Beograd 15. jun 1998.
85 J . Udoviki, Spone i sukobi, Republika, br. 188, Beograd 1-15. maj 1998.
86 N. Malcolm, Kosovo: Kratka povijest, 298-302. Dimitrije Tucovi e 1914. u knjizi Srbija
i Arbanija pozdraviti prirodnu, neizbenu borbu Albanaca za drugaiji politiki ivot u odnosu na
onaj pod Turcima, i drugaiji u odnosu na onaj koji mu nameu njegovi surovi susedi Srbija, Grka
i Crna Gora. Slobodarski srpski narod tu borbu mora da ceni i potuje, kako zbog slobode Albanaca,
tako i zbog sopstvene slobode i zbog toga to se nijednoj vladi ne smiju odobriti sredstva za osvajaku
politiku. Milovan ilas e 1945. napisati kako je ova Tucovieva knjiga historijsko svjedoanstvo
od neprocjenjivog znaaja koje potvruje da savest srpskog naroda nije umrla ak ni tada, kada su
vladajue strukture i sve stranke odobravale osvajaku politiku Paieve vlade i trovali narodne mase
ovinizmom i neprijateljstvom prema malom albanskom narodu.
87 Radnike novine, br. 223, Beograd 22. oktobar 1913. D. Tucovi je pisao da e se poinjeni
zloini pamtiti s kolena na koleno, kao to se pamte Vartolomejska no, Sicijalijansko veernje,
Kinjevo, i kao to e se pamtiti Demir-hisar i Doksat.
482
Dr. Safet BANDOVI
grad. Bolnicu su prvo napustili ljekari a potom i bolniarke. Na ulicama je vladala
graja i uasna panika. Ranjenici su se, preplaeni i ostavljeni, dizali jedan po jedan
puzei i zapomagajui na putu do kasarni ili do ulice, pokuavajui da se probiju do
eljeznike stanice i vozova koji su odvozili sretnike: Tu su tako, kao mravi, leali
iznemogli, polumrtvi, onesveeni... Nisu mogli dalje. Slabosti i rane ne dadoe
im da se spasu, i da se odvuku do voza. Poskapavala je tu veina njih na ulici.
88

Muslimanska imanja u Skoplju su bila prosto razgrabljena od strane seljaka Srba i
Egzarhista. Izvreni su veliki pogromi nad muslimanima u bitoljskom i koanskom
kraju. Brojne damije su poruene.
89
U tipu su bugarske komite opljakale kue i
radnje muslimanskog i jevrejskog stanovnitva. Pola grada je bilo ispranjeno. U
Strumici su jedan srpski major i trojica bugarskih ocira ili od kue do kue u pratni
jednog svjedoka koji je potvrivao krivicu buduih rtava. Rauna se da je
ubijeno izmeu 3.000 i 4.000 ljudi u irem regionu Strumice. U toku ratnih operacija
i Makedonci su dali eruptivnog oduka svom gnjevu prema muslimanima.
90
Veliki
je broj muslimana prebjegao u Malu Aziju. Novinari su izvjetavali o masovnom
unitavanju muslimanskih sela. U koanskom kraju uniteno je selo Vito u kome je
bilo 100 muslimanskih kua, i od koga su ostale tek gomile kamenja. Mjetani su se
razbjeali na sve strane. Slina sudbina je zadesila i selo Kalimance od koga su ostale
samo ruevine. Preivjelo stanovnitvo se rasulo. J ugoistono od Koana nalazilo se
veliko selo Gradec koje je imalo oko 500 kua sa 2.500 do 3.000 stanovnika. Nakon
rata vie nije bilo nijedne kue. Neki preivjeli mjetani napravili su zemunice u
kojima su ivjeli.
91
U jesen 1912. godine, dok paljba topova jo nije utihnula, u Kumanovo i Skoplje,
kao i druga mjesta, poeo je, s druge strane, pristizati veliki broj Srba iz Srbije i
Austro-Ugarske da izvidi mogunosti za naseljavanje u osloboenim krajevima.
92

Blizu 2.000 turskih izbjeglica, mahom ena i djece, izmeu Radovita i tipa, s
druge strane, umrlo je od gladi - doslovno od gladi - pisao je jedan inovnik poslat
u tip da organizira lijalu nacionalne banke.
93
Razoruavanje muslimanskih sela
pretvorilo se ne samo u sakupljanje oruja, ve i u otvorena razbojnitva. Za vojnim
kolonama su se vukla brojna stada opljakane stoke. Srpska i crnogorska vojska su
88 Cit. prema: S. uri, Dnevnik pobeda. Srbija u balkanskim ratovima 1912-1913, Beograd 1988.,
244. Milorad Markovi, srpski vojnik je svjedoio o zbivanjima u blizini Prilepa i sudbini muhadira
koji su bili izloeni napadima srpske vojske. Ociri su nagovarali vojnike da pljakaju zbegove. Oni su
uzimali zlato a vojnici ostatak. Takoer su neki ociri silovali ene: Iz varoi vodi divan drum preko
Belasice uz brdo. Proosmo selo Kosturino. S obe strane puta jo svee humke. Tu su sahranjeni pomrli
iz zbega. Putem - masa spavaa i stvari, mahom jorgani. Oko jedne uprije leevi jo nesahranjeni,
staro, mlado; izgladneli psi. J edno dete i posle 5-6 dana ostalo je jo lepo, ispod buna lei a opruilo
ruice vidi: S. uri, Dnevnik pobeda. Srbija u balkanskim ratovima 1912-1913, 139, 246.
89 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. V, sv. 3, 245;
1912-1914, 1979., 248.
90 Upor. B. Horvat, Kosovsko pitanje, Zagreb 1988., 34; D. Stojanovi, U spirali zloina: sluaj
Balkanskih ratova, 14; Lj. Doklesti, Kroz historiju Makedonje. Izabrani izvori, 209.
91 . , , . II, 1976., 820.
92 J. Tomi, Seoba u Srbiju i ija da bude zemlja u osloboenim srpskim krajevima, Beograd 1914, 6.
93 Ratni izvjetaji Lava Trockog - balkanski ratovi 1912-1913, 172.
483
1912. u sjevernoj Albaniji itava sela pretvarale u krematorijume.
94
Dvije kolone
srpske vojske krenule su poetkom novembra 1912. preko albanskih planina do
J adranskog mora. U proglasu komandanta albanskog odreda je stajalo: To je naa
neodoljiva tenja. Zbog toga i rat vodimo da naoj otadbini otvorimo slobodan
put i za ceo svet. U Beograd su iz Albanije slate informacije da kuda god je naa
vojska prola, tuda treba drugi narod da se seli, a prvi je uniten i sve njihovo to
se nazivalo.
95
Nasuprot srpskim donosiocima kulture, stajali su, prema Vladanu
oreviu, Albanci - varvarski crvenokoci Evrope, to je ukazivalo na namjeru
da se prema njima ponaa na nain, kako je svojedobno bijelo stanovnitvo Amerike
postupalo sa Indijancima.
96

Izlazak srpske vojske, preko sjevernih albanskih krajeva, kod Ljea, na
J adransko more, to je bio primarni ratni cilj Srbije, oznaio je pobjedu radikalnog
nacionalizma koji je sve manje traio opravdanje za razvitak srpske drave u
ciljevima nacionalnog programa i principa Balkan-balkanskim narodima.
97
Dra
(Durres) je u budunosti trebao postati glavna srpska pomorska luka. Povodom
upada srpske vojske u albanske krajeve s ciljem izlaska Srbije na more, J ovan Cviji
e podrati ideju o aneksiji kao antietnografsku nunost.
98
Srpska vanjska politika
je ovim imperijalnim inom i ubijanjem sa rezonom izgubila i posljednji argument
u isticanju principa narodnosti kao ideoloke osnove svog nacionalnog programa.
Tu osvajaku politiku su podravale gotovo sve graanske partije, najvei dio
drutva, a naroito vojska.
99
Srpska vojska je silom svog oruja izala na more, ali
je pred zapoetim koncentriranjem 200.000 austrougarskih vojnika i pripremljenom
proklamacijom o objavi rata nevoljno morala da se povue. Politika svrenog ina
94 P. J . Cohen, Srpski tajni rat: Propaganda i manipulacija historijom, Sarajevo 1998., 30-31. Dr.
Hakif Bajrami ustvruje, na osnovu britanskih izvora, da je u Kosovskom, Skadarskom, Bitoljskom i
J aninskom vilajetu 1912.-1913. ubijeno oko 150.000 ljudi, po kratkom postupku i bez ikakvog povoda.
Srpska vojska e 1913.-1914. zapaliti ili do zemlje unititi 133, a crnogorska 102 albanska sela; opir.
H. Bajrami, Orijentacija Srbije za kolonizaciju i srbizaciju Kosova, u: B. Cana-C. Milivojevi, Kosmet
ili Kosova, Beograd 1996., 156-165.
95 P. Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd 2000., 201. Ironija je, pie Petrit Imami, da
su istodobno, zbog pomanjakanja radnika u Srbiji, poto su mnogi bili mobilizirani, po rudnicima i
fabrikama hitno upoljavani brojni Albanci sa Kosova. Radnike novine e tim povodom krajem
marta 1913. objaviti: Tako su Arbanasi, o kojima ovinistika tampa trubi da su divljaci, postali
industrijski radnici u preduzeima srpskih kapitalista.
96 H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 241-242.
97 Dr. edomir Anti ukazuje kako su jo 1853. Ilija Garaanin, koji je stajao na elu najmonijeg
srpskog ministarstva Popeiteljstva vnutrenjih dela i Tomas de Fonblank, britanski konzul u Beogradu,
sporazumijeli o stvaranju Potkraljevine Srbije, koja je, shodno ovom dogovoru, trebala biti proirena
na Kosovo, Metohiju, Crnu Goru, Brda, staru Hercegovinu i zapadnu Bugarsku (ukljuujui Soju), a
dobila bi izlaz na more preko Ljea i Ulcinja, ustvrujui da je Srbija jo 1912. imala one tenje koje
je izrazio ovaj plan cit. prema: . Anti, Garaaninova dvestagodinjica, Politika, Beograd 15-16.
februar 2012.
98 Upor. D. Bogdanovi, Knjiga o Kosovu, 203-205; O. Popovi-Obradovi, Kakva ili kolika
drava: ogledi o politikoj i drutvenoj istoriji Srbije XIX-XXI veka, 250-251.
99 Upor. D. Tucovi, Srbija i Arbanija, u: Sabrana dela, knj. 8, Beograd 1980., 99-101; .
Stankovi, Nikola Pai i jugoslovensko pitanje, I, Beograd 1985., 107; . Miki, Albanci i Srbija u
balkanskim ratovima 1912-1913. godine, Istorijski glasnik, br. 1-2, Beograd 1985, 63-64.
484
Dr. Safet BANDOVI
ipak nije potpuno rezultirala prieljkivanim ishodom.
100
Uprkos snane ruske podrke
Srbija nije mogla da zadri sve to je osvojila njena prema muslimanima uasno
bezobzirna vojska. Ostvarenje plana o komadanju albanskih teritorija sprijeie i
sami Albanci proglaenjem svoje drave 12. novembra 1912. u Valoni (Vlori). Njeno
stvaranje e podrati Njemaka, Austro-Ugarska i Italija koje su time nastojale da
spree prodor ruskog uticaja na centralni Mediteran. U decembru je Konferencija
ambasadora priznala nezavisnost Albanije ime je posredno i bez rasprave reeno
da se srpske trupe povuku sa mora.
101
Crnogorska vojska je 1912. zauzela beransku, bjelopoljsku, pljevaljsku, roajsku,
plavsko-gusinjsku i akovaku oblast, kao i Bojansku i Skadarsku krajinu.
102
Mustafa
Memi je pisao o nezavidnoj sudbini muslimanskog stanovnitva u krajevima koje je
1912. osvojila Crna Gora. U ovim nastupima bilo je svega: pokrtavanja u Plavskom
jezeru, silovanja ena i djevojaka, kidanja noseva mukarcima i urezivanja krsta na
elu.
103
J ovan S. Plamenac, crnogorski ministar unutranjih djela, u svojim spisima o
zbivanjima iz 1912.-1913. prosto pie kao o kosovskoj osveti.
104
Kada su crnogorske
jedinice ule u Bijelo Polje, nakon manjih sukoba, zatekli su prazan grad. Lokalno
muslimansko stanovnitvo, koje je brzo izbjeglo, ostavilo je za sobom otvorene kue
s trpezom na vidljivom mjestu, na kojoj je stajao hljeb sa britvom u njemu i pokraj
100 U Beogradu je ideja o stvaranju autonomne Albanije tretirana iskljuivo kao antisrpska radnja.
Srbija e se 1913., nakon stvaranja albanske drave, diplomatski angairati irom Evrope tvrdei da
Albanci nisu civilizacijski dorasli da imaju dravu. Nikola Pai, koji je mislio da e Srbija zadrati ono
to je njena vojska osvojila, lamentirao je kako je Srbiji stvaranjem Albanije zatvoren jedan od njenih
najvanijih ivotnih pravaca razvoja. Podrka Srbiji stizae i od Srba iz Bosne i Hercegovine. Svi
srpski lanovi Sabora, osim sarajevskog mitropolita E. Letice, daju izjavu, kojom otro osuuju stav
austrougarske diplomatije prema Srbiji: Dranja austrougarske monarhije, govorilo se tu, koja za
antikulturne Arnaute trai autonomna prava iako ih J unim Slovenima u svojoj dravi osporava, koja
svojim ponaanjem kua da zabrani Srbiji da uiva plodove svojih sjajnih pobjeda, izazivlje najvea
ogorenja u svim slojevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Revoltirana srbijanska tampa je
obilovala negativnim natpisima o Albancima. Pojavile su se i knjige koje su to trebale i dokumentirati.
Stojan Proti je 1913. objavio Albanski problem i Srbija i Austro-Ugarska, a Vladan orevi iste
godine knjigu Arnauti i velike sile gdje navodi da je jedino meu Arnautima izgleda kao da je i u XIX
veku iveo po koji repat ovek, podmeui itaocima legendu o repatim ljudima, koju je u Albaniji,
sredinom XIX stoljea navodno zabiljeio njemaki naunik J . G. Han; upor. V. orevi, Arnauti
i veliki sile, Beograd 1913., 100-104; J . Budovi, Antialbanska istoriograja, Knjievne novine,
br. 753, Beograd 1. maj 1988; O. Milosavljevi, Nacionalni stereotipi u istorijskoj perspektivi, Nova
srpska politika misao, br. 1-2, Beograd 1999, 20-21.
101 D. orevi, Izlazak Srbije na Jadransko more i konferencija ambasadora u Londonu 1912,
Beograd 1956., 84-85; M. Vojvodi, Razgranienje Srbije i Crne Gore sa Albanijom 1912-1913,
Istorijski asopis, XXXVI, Beograd 1989., 149-161; B. Komatina, Jugoslovensko-albanski odnosi
1979-1983, Beograd 1995., 12-13; Istorija srpskog naroda, VI-I, Beograd 1983., 191.
102 Opir. S. Bandovi, Sandak u balkanskim ratovima (1912.-1913.), Tutinski zbornik, br. 4,
Tutin 2003., 51-102.
103 Upor N. Rakoevi, Crnogorsko-albanski odnosi 1878-1914. godine, u: Srbija i Albanci u XIX i
poetkom XX veka, Beograd 1990., 154-156; J . Brkovi, Svako o svojim zloinima, Monitor, br. 492,
Podgorica 24. mart 2000.; P. Bartl, Albanci, 140; B. J ezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, 154-155.
104 S. Burzanovi, Nekoliko neobjavljenih dokumenata iz line arhive Jovana S. Plamenca o
nasiljima, zloinima i pokrtavanju muslimana 1912-1913. godine, Almanah, br. 25-26, Podgorica
2004, 288.
485
njega so, to je tradicionalno u ovim krajevima imalo za cilj da umilostivi vojsku
da ne popali kue. Kue nisu popaljene ali su totalno opustoene. Pljakanje grada je
trajalo punih 20 asova, dok konano nije organizirana nova vlast. U pljakanju su
uestvovale i crnogorske ene koje su ile iza vojske. Komandant Istonog odreda
crnogorske vojske general-serdar J anko Vukoti izrazio je zahvalnost svojoj vojsci
na ulasku u Bijelo Polje, izuzimajui od toga one vojnike koji su kroz varo pljake
i zulume inili.
105
Pripadnici crnogorskih dobrovoljakih jedinica su smatrali da su
zauzimanjem sandakih krajeva nastupili dani osvete. Njihovo ponaanje je ilo
dotle da su iznosili da muslimane treba pretvoriti u raju.
106
Gavro Vukovi je pisao
kako Crnogorac nije mogao zamisliti da moe biti iskreni prijatelj sa Turinom, jer
je neprijateljstvo usaeno u njihove kosti od tolikih vijekova.
107
Crnogorci su doli
i u peterska sela, gdje su izvreni brutalni obrauni sa tamonjim muslimanima,
praeni pljakom i paljevinom njihovih kua. Srpski izvori su svjedoili da crnogorska
vojska u Sjenici i Pljevljima nije potovala ivot i imanja pokorenih ljudi, a naroito
Turaka.
108
Srpski izvori su ukazivali da se u vladinim krugovima u Crnoj Gori sa
apatom govorilo o glasovima i izvjetajima koji su dolazili o pljakama i ucjenama
koje su vrili Crnogorci u osvojenim krajevima.
109
Crnogorci e, s druge strane,
nakon estomjesene opsade konano uspjeti da osvoje Skadar. Na crnogorski poziv,
srpska vlada je u februaru 1913. odluila da pod ovaj grad uputi jednu diviziju kao
pomo. Srpske trupe su tako po drugi put ule u Albaniju. Skadar je bio mrtav grad
kada su ga Crnogorci zauzeli. Civili su gladovali a estomjeseno bombardiranje
i opsada uinili su da se u velikom dijelu grada nije moglo ni ivjeti. Veliki dio
grada je bio u ruevinama. To nije sprijeilo crnogorske trupe da krenu u uobiajenu,
estoku pljaku. Pod pritiskom velikih sila, bie ipak prinueni da ga napuste.
110
Stanje za muslimansko stanovnitvo bilo je teko u svim krajevima koji su
1912. izuzeti od osmanske uprave. Opti glas javnog miljenja u Evropi je bio da
balkanske drave ne treba liavati plodova njihovih brzih pobjeda.
111
Ugovorom u
Londonu u maju 1913. okonan je Prvi balkanski rat. Ve na prvoj sjednice Londonske
konferencije od 17. decembra 1912. odlueno je da Albanija postane nezavisna
105 . epanovi, Osloboenje Bijelog Polja 1912. godine i organizacija vlasti, Istorijski zapisi,
br. 1-2, Titograd 1986., 67-68; M. Memi, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo 1996.,
234-235.
106 . epanovi, Drutveno-politike prilike u Bijelom Polju i okolini poetkom XX vijeka,
Odzivi, br. 6, Bijelo Polje 1973, 110.
107 Prema: B. Vukovi, Etiki odnos kralja Nikole prema protivniku, u: Kralj Nikola - linost,
djelo i vrijeme, II, Podgorica 1998., 46. Kralj Nikola je, pak, pisao da je ratovanje sa Turcima uljeglo
junaku krv Crnogoraca: ratujui s Turcima namirivali su svoje potrebe za ivot, jer ih je ratovanje
uzdravalo od svakog rada.
108 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije, knj. V, sv. 3, 416.
109 AS, MID, PO, 1912, f. XIII, d. 2.
110 Crnogorski kralj Nikola je kao izgovor za osvajanje ovog grada tvrdio da je u njemu sahranjen
neki od njegovih predaka. Velike sile su ga, radi crnogorskog naputanja Skadra, pridobile zajmom od
est miliona franaka, koji je on iskoristio da umiri nezadovoljstvo njegovim reimom unutar Crne Gore
vidi: M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 252.
111 V. orovi, Istorija Srba, III, Beograd 1989., 200.
486
Dr. Safet BANDOVI
drava, mada je skoro polovina Albanaca ostalo izvan njenih granica (Srbija, Crna
Gora, Grka).
112
Meunarodnom arbitraom podijeljene su pobjednicima teritorije
oduzete silom od osmanske drave.
113
Na Londonskoj konferenciji, ustvruje Anton
Bebler, evropske kolonijalne velesile su Srbiji i Crnoj Gori dvoma ruskim vazalima
dodelile tue teritorije u suprotnosti sa voljom njihovog veinskog stanovnitva u
Sandaku, na Kosovu i u Makedoniji. Ser Edward Grey, britanski ministar spoljnih
poslova, domain ove konferencije velesila, tu injenicu prostoduno e priznati u
Donjem domu britanskog parlamenta.
114
Srbija i Crna Gora su u Londonu odbacile
narodnosni princip kao praktino neupotrebljiv zbog velike izmijeanosti srpskog
i crnogorskog stanovnitva sa albanskim, dajui naizmjenino prednost historijskom
pravu, tendencioznim geografskim, ekonomskim ili stratekim argumentima, da bi
potom odustale i od historijskog principa, dok su u pogledu Makedonije prevagnuli
vojno-politiki razlozi.
115
Velike sile su upuivali srpskoj vladi formalne predstavke
sa zahtjevom o neophodnosti poduzimanja hitnih mjera da bi se osigurala istinska
zatita katolikog, muslimanskog i albanskog stanovnitva u oblastima ustupljenim
Crnoj Gori i Srbiji.
116
Nijedna formalna odredba i nikakve izriite meunarodne
obaveze u formi ugovorne odredbe u pogledu zatite nacionalnih i vjerskih manjina
nisu nametnute. Velesile su se u Londonu mogle samo sloiti da informiraju zaraene
strane kako smatraju apsolutno neophodnim da Srbija i Crna Gora poduzmu potrebne
mjere da osiguraju ekasnu zatitu muslimanskog i katolikog stanovnitva na
teritorijama koje su im dodijeljene. Srbija i Crna Gora su velesilama korektno
odgovorile na ovu kompromisnu obavijest istiui da njihovi ustavi pruaju garancije
svim moguim pravima manjina.
117

112 P. Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, feljton, Danas, Beograd 8. septembar 1998. Srbija
e pokuavati da Albanija bude pod njenim protektoratom. U Drau je maja 1913. obrazovan ak i
Srpsko-albanski crveni krst. Srpske vojne pote radile su u Ljeu, Elbasanu i Drau od novembra do
aprila 1913. kada se odatle povukla srpska vojska. Svaka pota imala je svoj ig na kome je ime grada
bilo ispisano na srpskom (irilicom) i na francuskom.
113 Na ovom skupu bili su ponajprije odbijeni zahtjevi pobjednika u pogledu Sandaka i nekih
drugih teritorija, pa je Porta, ohrabrena tim stavom, prekinula pregovore. Veinu prijedloga balkanskih
drava ona je, nevoljno, prihvatila tek nakon ruskih prijetnji. Sandak je podijeljen izmeu Srbije i
Crne Gore; opir. R. Pavi, Sandak u jugoslavenskom politikom ratu, Vjesnik, Zagreb 17. jul 1991.;
Z. Laki, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Sandaka, u: AVNOJ i NOB u Bosni i
Hercegovini, Beograd 1974., 679.
114 A. Bebler, Proputena prilika za istorijski sporazum, Helsinka povelja, br. 119-120, Beograd
maj-jun 2008., 16.
115 Lj. Aleksi-Pejakovi, Balkan balkanskim narodima - izmeu legitimistikog i nacionalnog
principa, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd 1997., 152; upor. D. orevi, Izlazak
Srbije na Jadransko more i konferencija ambasadora u Londonu 1912, Beograd 1956., 84-85; D.
J ankovi, Stavovi sila Trojnog sporazuma prema nacionalnom pitanju Srbije i jugoslovenskih naroda
uoi Prvog svetskog rata, u: Velike sile i Srbija pred Prvi svetski rat, Beograd 1976, 308-309.
116 . ,
(1912-1915), , . 3, 1968., 199.
117 Novi rasistiki tonovi kojima je obrazlagana civilizatorska misija bili su, pie H. Zundahusen,
izraz evopskog duha vremena. On se sve vie udaljavao od svojih prosvjetiteljskih korijena, i od kraja
XIX stoljea bio je nabijen rasistikim idejama i predstavama o sopstvenoj nadmoi. Zato nije bilo
nikakvo udo to su u Londonu vlade balkanskih drava grubo odbile da se prihvati klauzula o zatiti
487
Osmansko carstvo je 1912. izgubilo sve posjede u Evropi, sem uskog pojasa
zemljita ispred Istanbula, na liniji Enos-Midija. Balkanske hrianske drave nisu
imale za cilj samo da ga potpuno istisnu sa Balkana, ve zajedno sa njim i muslimane
kao njegove vidljive historijske tragove, za njih stran i nepouzdan element.
118
Sa
porazom Osmanskog carstva eliminiran je zajedniki protivnik i nastala je nova
borba za ratni plijen. U otvorenom grabeu balkanske drave se nisu mnogo
obazirale na historijske ili demografske injenice.
119
Raspaljeni nacionalizmi,
velikoimperijalni snovi, militarizmi opijeni ratnim uspjesima, mijeanja sa strane -
samo su sipali ulje na vatru na kojoj su brzo sagorjevali ostaci saveznitva u Prvom
i uticali na izbijanje Drugog balkanskog rata.
120
Rat koji je izbio u junu 1913. nije
nikoga iznenadio. Mnogi su poznavaoci prilika na Zapadu lako, u naletu ushienja
zbog pobjeda saveznika u ratu 1912., zaboravili da su neprijateljstva u tom ratu
zapoeli upravo balkanske drave, i to krenjem ne samo meunarodnoga prava,
ve i postojeih, vaeih sporazuma.
121
Papa je za narode koji su se borili protiv
Bugarske u Drugom balkanskom ratu izjavljivao da su svi od reda bili varvari dok
je sam rat okarakteriziran kao razbojniki.
122
M. Gleni je uoio da je najpounija
lakoa s kojom su oni koji su vodili ovaj rat manipulirali predstavom o neprijatelju
u glavama svojih vojnika: Manje od mesec dana pre izbijanja ovog rata, Srbi i Grci
su se borili na istoj strani sa Bugarima. Sada su Grci i Srbi pozvali lokalne Turke da
im se pridrue u zverstvima nad bugarskim seljacima. Grka i srpska vojska harale
su zaleem Makedonije i Trakije i ubijale bespomoni ivalj.
123
Drugi Balkanski rat
okonan je 10. avgusta 1913. potpisivanjem Bukuretanskog ugovora. Osmansko
carstvo, kome je amputirana veina njegovih evropskih teritorija, bilo je najvei
gubitnik ratova 1912.-1913., ali je ipak uspjelo da vrati J edrene i istonu Trakiju pod
svoju kontrolu.
manjina; upor. H. Zundausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 242-243; V. Degan, Meunarodnopravno
ureenje poloaja muslimana, 79; opir. C. A. Macartney, National States and National Minorities,
Oxford 1934., 170-174.
118 Upor. . Rupnik, Evropa u balkanskom ogledalu, Republika, br. 196, Beograd 1-15.
septembar 1998. Savremenik tih zbivanja, H. Halid, pie: Da, muslimani - prodavi u bescijenje sav
svoj imetak - ostavljaju zemlje svojih djedova i kao najvea sirotinja i golotinja sele u druge, tue
im krajeve, ali to nije rezultat njihove bezrazlone mrnje prema hrianskim vladama; to muslimani
ine samo zato, da se izbave ispod nasilne uprave, koja se meu njima uvodi, da im uniti ili ogranii
narodne obiaje, porodine principe i svete religiozne osjeaje - prema: H. Halid, Borba polumjeseca
i krsta, knj. I, Mostar 1913, 187-189.
119 Deoba zauzetih teritorija, Srpski knjievni glasnik, knj. XXX, br. 12, Beograd 16. jun 1913.,
950-954; D. orevi, Ogledi iz balkanske istorije, Beograd 1989., 37; M. Gleni, Balkan 1804-1999, I,
255; S. Pavlovi, Istorija Balkana, Beograd 2001., 293.
120 Istorija srpskog naroda, knj. VI, tom I, 193.
121 Srbija je nakon Prvog balkanskog rata, krenjem prethodnog dogovora oko zauzimanja
odreenih teritorija, zaista prevarila Bugarsku i nikakvo navoenje olaavajuih objektivnih okolnosti
ne moe da ublai tu ocenu. Tako je mislilo i evropsko javno mnenje, tako misli i svetska istoriograja
danas. cit. prema: L. Vrkati, Istorijsko naslee konzervativne politike ideje, 94.
122 J . Baki, Stereotipi o Srbima u javnostima pojedinih zapadnih nacija, Nova srpska politika
misao, br. 1-2, Beograd 1999., 38.
123 M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 255-260.
488
Dr. Safet BANDOVI
Prije navedenih ratova nijedna balkanska drava nije htjela priznati da postoji
brojno stanovnitvo koje ne bi prihvatilo njihovu vladavinu na podrujima koja
su htjele zauzeti.
124
Mnogi od onih koji su procjenjivali balkansko stanovnitvo
bili su incirani rasizmom. Uporedo je trajao davno zapoeti rat statistika.
Evropske statistike o stanovnitvu osmanske Evrope su problematine kao procjena
ukupnog broja stanovnika. Evropski pisci nikada nisu konzultirali primarne izvore
populacione statistike stanovnitva osmanske Evrope - osmansku dravnu statistiku,
ne uvaavajui temeljni princip demograje koji pokazuje da samo oni koji broje
stanovnitvo mogu stvarno znati i njegov broj. Osmanlije su bile jedini koji su
doista brojali stanovnitvo Carstva. Zato su samo oni mogli dati tanu procjenu svog
vlastitog stanovnitva. Balkanski nacionalisti bili su esto klasini rasisti koji su
vjerovali da su narod ili nacija odreeni krvlju ili narodnim obiljejima due.
125

Grupe stanovnika bez nacionalne pripadnosti su zbunjujue i nepoeljne. Ljudi bez
nacije vae kao relikti prolosti, zaostali, element nereda i otpora.
126
Ratni pobjednici
su se na osvojenim teritorijama suoili sa zadatkom asimilacije raznorodnog
stanovnitva, ukljuujui muslimane i brojne hriane, koji nisu posjedovali jasnu
nacionalnu svijest. Identitet pripadnika tog dijela stanovnitva zavisio je od vremena,
mjesta, obrazovanja, porodinih veza, linih sklonosti i djelovanja susjednih drava.
Ponaanje balkanskih saveznika u ratu 1912. govorilo je da njihov cilj u Makedoniji
nije bilo samo sticanje teritorija ve i eliminiranje suprotnih zajednica, makar u
kulturnom i statistikom smislu. Predratne koncepcije o tome da e Makedonci
prihvatiti nacionalnu svijest one slavenske balkanske drave koja ih bude prva
anektirala bile su praktino reaktuelizirane. U dijelu Makedonije koji je pripao Srbiji
nejasno denisana populacija trebala je da postane srpska.
127
Cincari e takoer
biti veliki gubitnici balkanskih ratova, izloeni asimilaciji okolnih, veinskih
pravoslavnih naroda.
Multietniki kolorit Balkana je remetio planove prostim kategorizacijama. Ako
se kultura i geograja ne poklope, onda se poklapanje moe nametnuti genocidom
ili prisilnim migracijama.
128
Balkanske drave su nakon ratova 1912.-1913. pokuale
da raspletu smjesu etnikih i vjerskih grupa. Zato je dolo do prisilnih pomjeranja,
124 J . McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II), Glasnik, Rijaset
IZ u BiH, br. 9-10, Sarajevo 1999, 977-978.
125 J . McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (I), 745. McCarthy
navodi: Kada branilac jedne ili druge balkanske nacije procjenjuje broj pripadnika svoje nacije on u
to esto ukljuuje sve one koji posjeduju zahtjevani tip due. Na to nema utjecaja injenica da te osobe
ne govore njegov jezik, pripadaju drugoj religiji ili su se ak zakleli da se bore protiv njega i njegovih
istonarodnika do smrti. Oni su Bugari (ili Grci ili Srbi) voljeli to ili ne. Prirodni zakljuak je bio da svi
ti ljudi pripadaju istoj dravi u kojoj se nalaze njihova rasna braa.
126 H. Sundhaussen, Od mita regije do drave na silu: metamorfoze u Bosni i Hercegovini,
Prilozi, br. 38, Sarajevo 2009, 16.
127 Upor. . , (1912-
1918), 1969, 130-131; V. ubrilovi, Istorija politike misli u Srbiji XIX veka, Beograd 1982,
308; S. Turlakov, Vodi za Srbe poetnike (1804-1941), Beograd 1999, 109; S. Pavlovi, Istorija
Balkana, 215, 293.
128 S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 173.
489
protjerivanja i izbjeglikih kretanja.
129
Balkanski ratovi su ozvaniili preseljavanje
stanovnitva kao tekovinu u cilju da se postignu etniki sigurne granice i zemljita.
To je prvobitno formulirano u bugarsko-osmanskom ugovoru od 19. septembra
1913. godine. Ove drave su se sporazumijele da razmjene stanovnitvo na granici
u dubini od 15 kilometara. U decembru 1913. Porta je i Grcima predloila slian
sporazum. Bugarsko-osmanski ugovor je meunarodno-pravno legalizirao sistem
denacionalizacije teritorija kao posljedice ratova.
130
Do izbijanja Prvog svjetskog
rata iz Osmanskog carstva je u Makedoniju doseljeno 130.000 Grka, a iz Grke
je u maloazijske krajeve otilo 122.000 muslimana.
131
Meudravna razmjena
stanovnitva je eufemizam za kolektivna protjerivanja ljudi koji su de jure i de facto
postali stranci, uz pravdanja unutarnjom stabilnou, buduim prijateljskim odnosima,
mirom u regionu. Drave su smatrale da u skladu sa klasinim meunarodnim
pravom mogu odluivati o sudbini svojih podanika. Uredne, dogovorene razmjene
stanovnitva sa sobom su nosile ogromne ljudske patnje. Psiholoke traume ratova
bile su dugotrajne. Decenijama su ih prenosile izbjeglike porodice. Razmjene
stanovnitva, takoer, bez obzira na poetna oekivanja, nisu dovele do stabilnog
mira i smirivanja napetosti.
Kolone muhadira iz nekadanjih osmanskih provincija na Balkanu krenue
put maloazijskih i drugih krajeva Osmanskog carstva ve krajem 1912. godine.
Prema navodima beke tampe, samo do marta 1914. iz oblasti koje su pripale
Grkoj iselilo se 24.296 muslimana, iz oblasti pripojenih Bugarskoj 45.900 i iz
novoosloboenih krajeva Srbije oko 60.000 muslimana.
132
Srpska vlada nije htjela
da vanost Ustava Kraljevine Srbije proiri i na novopripojene oblasti, ve je u njima
vladala pomou uredaba. Funkcionirala je vojna uprava sa imenovanim sreskim i
okrunim naelstvima kao ispostavama graanske vlasti iz Srbije, sa inovnicima i
policijskim osobljem, koji se nije mogao nai gori.
133
U literaturi se mogu nai,
kao i o onima iz ranijih perioda, razliita obrazloenja odlaska muslimanskog
stanovnitva. Petar . Petrovi je tako tumaio da se to stanovnitvo u Sandaku
nije moglo lako privii na drugaije dravno ureenje i drutvene prilike, upravo na
jednaka graanska prava, dunosti i obaveze, da su zato imali samo dva izlaza: da
129 U. Altermatt, Etnonacionalizam u Evropi. Svjetionik Sarajevo, Sarajevo 1997., 52. Po nekim
podacima, samo se sa Kosova 1912.-1914. iselilo 302.907 Turaka; opir. Manjine u Srbiji, Beograd
2000., 173.
130 Srbija je u mirovnom (Carigradskom) ugovoru sa Portom u martu 1914. priznala odreena
prava muslimanskom stanovnitvu. Ona je ovaj ugovor raticirala, ali ga nije ozakonila. Nakon to je
1914. izbio rat, Srbija je objavila da Carigradski ugovor prestaje da vai vidi: V. Degan, Meunarodno
ureenje poloaja muslimana, 80.
131 M. Ekmei, Stvaranje Jugoslavije, II, Beograd 1989., 664.
132 V. J ovanovi, Iseljavanje muslimana iz Vardarske banovine izmeu stihije i dravne akcije, u:
Pisati istoriju Jugoslavije: vienje srpskog faktora, Beograd 2007., 81.
133 Radikali su u Staroj Srbiji i Makedoniji izveli veliku pljaku, mada legalnim transakcijama,
najvie i najprije time to su zabranili prenos tapija prodatih muslimanskih imanja, zbog ega su ona
pala u bescijenje. Kada su radikalski prvaci, N. Pai i ostali, pokupovali itava sela, zabrana je dignuta;
opir. S. Turlakov, Vodi za Srbe poetnike (1804-1941), Beograd 1999., 109-111.
490
Dr. Safet BANDOVI
se pokore i prilagode novoj drutvenoj sredini ili da tu sredinu napuste.
134
Iseljeniki
povodi su bili znatno sloeniji. Iz Makedonije su ka anadolskim krajevima osmanske
drave krenule, meu prvima, i brojne muhadirske porodice iz BiH koje su tu dole
nakon 1878. godine, nastavljajui dalje svoja traganja za mirom i sigurnou. U
Skopskoj kotlini muhadiri su 1912. panino napustili sela Mrevac, Didimirce i
Deljadrovce. U Mrevcu je bilo oko sto bonjakih domainstava. Njihov odlazak
je bio iznenadan. Govorilo se da su u nekim njihovim kuama tada ostale i trpeze
postavljene sa hranom. Selo Didimirce, gdje je bilo oko sto kua bonjakih
muhadira i oko 50 albanskih kua - muhadira iz Vranja, takoer je opustjelo. Selo
Deljadrovce, u kome je 1908. bilo naseljeno izmeu 40 i 50 bonjakih porodica
doivjelo je istu sudbinu. Iseljavanje Bonjaka iz sela J asenova 1912. bilo je
iznenadno. J edna majka je ostavila (u kolijevci). Iseljavanje je
zahvatilo i Vladilovce i Umin Dol. Selo Umin Dol je bilo pusto do 1921. kada je
naseljeno srpskim kolonistima iz Banije, BiH i Crne Gore. Bonjaci iz Kadinog
Sela su se 1912. razbjeali u razliitim smjerovima: ka Skoplju, BiH i Anadoliji.
Oni Bonjaci koji su uestvovali u borbama kod Kumanova, su ubrzo nakon poraza
osmanske vojske pobjegli. Drugi su stradali u odmazdama hrianskog stanovnitva
iz okolnih sela.
135
Muhadirske porodice, iseljene u vilajete Skoplje, Solun i Bitolj,
te u Sandak, po austrougarskim izvjetajima, liene usljed ratnih nemira posjeda
i sve imovine, bjeale su pred pobjedniki nastupajuim armijama. Dio muhadira
vratie se u BiH odakle je bio doao nakon 1878. godine.
136
Bonjaci u BiH su,
134 P. Petrovi, Raka: Antropogeografska prouavanja, Beograd 1984, 219. E. Muovi je odlazak
muslimanskog stanovnitva iz Novog Pazara 1912. ovako interpretirao: J edan deo, onaj koji je bio
najvie fanatizovan, koji i pored svega nije mogao da shvati dolazak srpske vojske drugaije nego
kao okupaciju; koji nije mogao da se pomiri sa nastalim promenama i koji je, moda, snosio odreenu
krivicu za ranija nedela, nije se vraao ve je produio za Tursku. Teko bi sada bilo rei koliko je bilo
takvih porodica koje se nisu vratile u Novi Pazar 1912. godine, jer o tome nema pisanih podataka, a
predanja nisu pouzdana, ali je sigurno da ih je bilo dosta - cit. prema: E. Muovi, Etniki procesi i
etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, 106.
135 Opir. o sudbini tih muhadira vidi: M. Filipovi, Bonjaci u okolini Skoplja, Pregled, sv.
94-95, knj. VII, Sarajevo 1931., 263; J . Trifunovski, O bosanskohercegovakim muhadirima,
Geografski pregled, VII, Sarajevo 1963, 148; Isti, Novi podaci o bosanskim muhadirima naseljavanim
u Makedoniji, Geografski pregled, XI-XII, Sarajevo 1967.-1968., 168; . ,
1876-1881, 1993, 143.
136 Prvi masovniji zahtjevi za povratak bonjakih muhadira u BiH javljaju se sredinom novembra
1912. kada su upuene njihove molbe austrougarskom generalnom konzulatu u Skoplju. Ovaj konzulat
je izvjetavao o velikoj bijedi u kojoj su se nalazili muhadiri sakupljeni u Solunu. Oni su bili smjeteni
u nekoliko damija i konjunica, a njihova je bijeda neopisiva i neuvena. Bosanskohercegovaka
uprava je zahtjeve za povratak, koji su upuivani preko brojnih konzulata u evropskom dijelu
Osmanskog carstva, prihvatala, tumaei to politikim i humanitarnim razlozima. Odlueno je da
pravo na povratak imaju samo bosanskohercegovaki iseljenici koji su zadrali zemaljsku pripadnost,
ili su je imali prije, a da se toga prava lie osmanski podanici. Zemaljska vlada je smatrala da broj onih
koji ele da se vrate iznosi oko 50.000, dok su bosanskohercegovaki prvaci procjenjivali njihov broj
ak na 100.000 lica. Po dr. T. Kraljaiu, bilo je sasvim mogue da je Austro-Ugarska, dozvoljavajui
povratak muhadirima, u njima vidjela i potencijalne dobrovoljce u eventualnom ratu protiv Srbije i Crne
Gore u kojima su vidjeli glavne krivce njihovih nevolja; opir. T. Kraljai, Povratak muslimanskih
iseljenika iz Bosne i Hercegovine u toku Prvog balkanskog rata, u: Migracije i Bosna i Hercegovina ,
Sarajevo 1990., 153.
491
napisao je Austrijanac Franz Weinwur, videi masovno stradanje muslimana na
Balkanu 1912.-1913. poeli strahovati za svoju propast u srpskome moru i moda
po prvi put okrenuli svoje simpatije Monarhiji, od koje su oekivali zatitu za sebe
i revan protiv balkanskih zemalja. Sada je postalo posve jasno da njihovoj religiji i
individualitetu ne prijeti stvarna opasnost od strane Austro-Ugarske, nego od strane
Srbije i njenih saveznika.
137

Meunarodne anketne komisije su u solunskom kraju nailazile na desetine
hiljade oajnih muhadira, smjetenih po improviziranim logorima, prinuenih da
prodaju sve to imaju da bi se prehranili. Engleski izvori su ukazivali na krajnje
nehumano ponaanje prema muslimanima u Makedoniji.
138
Do poetka Drugog
balkanskog rata, prema podacima Islamskog komiteta, zaduenog za transport
muhadira iz Makedonije preko Soluna u Osmansko carstvo, bilo je registrirano
135.000 lica koja su brodovima bila upuena u Anadoliju. Drugi podaci govore
da je preko Soluna u osmansku dravu od novembra 1912. do jula 1914. iseljeno
320.907 lica. Ova brojka ne ukljuuje i djecu ispod est godina ivota koja su ila sa
roditeljima.
139
Nakon balkanskih ratova, i brojne muhadirske porodice, porijeklom
iz BiH, napustie i Sandak, i uputiti se, sa kolonama novih, sandakih muhadira
prema Anadoliji. Iz Sandaka, Kosovske Mitrovice, Skoplja i drugih mjesta 500
porodica bosanskih muhadira, naseljenih prije i poslije 1908., dobilo je poetkom
1914. pasoe za iseljenje, a prevoeni su prugom Uice-Ni-Soja.
140
Krajem septembra i poetkom oktobra 1913. otpoeo je proces iseljavanja
iz novopripojenih krajeva Crne Gore, uz angairanje predstavnitava Njemake u
Skadru i na Cetinju. Pravci iseljavanja ili su preko Podgorice, Bara, kao i preko
Skoplja. Muslimani su u krajevima koji su pripali Crnoj Gori od veinskog brzo
postajali manjinsko stanovnitvo. Prema izvjetaju austrougarskog vojnog ataea
na Cetinju, napravljenom nakon njegovog obilaska Plava, Rugove, Pei, akovice,
Roaja, Berana, Bijelog Polja i Pljevalja - krajeva koje je osvojila Crna Gora, u
njima nisu primjenjivani opti graanski zakoni, te da su provizorna obiajna prava
i propisi bive turske uprave veem dijelu stanovnitva miliji od iznenadnog (naglog)
137 Cit. prema: H. Kamberovi, Sjaj i bijeda bosanskih begova, Strogo pov., br. 10, Sarajevo
februar 2005, 47.
138 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. VII, sv. 2, Beograd 1980., 197.
139 Upor. . , 1912/13-1915, 1995., 86; Dr.
Hakif Bajrami iznosi podatke, pozivajui se na srpske izvore, da je samo preko Soluna u Osmansko
carstvo iseljeno oko 320.000 lica od novembra 1912. do jula 1914. godine i to: u novembru 1912.
iseljeno je 8.866 lica; u decembru iste godine 11.493; u januaru 1913. iseljeno je 12.087 lica; u februaru
12.088; martu 7.553; aprilu 6.725; maju 12.813; junu 9.386; julu 21.045; avgustu 29.312; septembru
13.380; oktobru 14.764; novembru 17.313; decembru 15.502; u januaru 1914. iseljeno je 10.l82 lica;
februaru 25.060; martu 12.346; aprilu 6.520, maju 15.414; junu 14.821; u julu 26.237 lica vidi: H.
Bajrami, Orijentacija Srbije za kolonizaciju i srbizaciju Kosova, 155-156.
140 B. Hrabak, Arbanaki upadi i pobune na Kosovu i u Makedoniji od kraja 1912. do kraja 1915.
godine, Vranje 1988., 80; opir. S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz novopripojenih
krajeva Srbije i Crne Gore u Tursku nakon Prvog balkanskog rata, Almanah, br. 11-12, Podgorica
2000., 87-117.
492
Dr. Safet BANDOVI
novog poretka.
141
On je izvjetavao o masovnom iseljavanju muslimanskih
porodica iz Nove Crne Gore u Malu Aziju i Siriju: Broj ovih emigranata nezvanino
je trenutno oko 20.000 i jo se poveava: jednog jedinog dana sreo sam otpr. 20
karavana sa ukupno 200 osoba svih starosnih dobi. Najjae iseljavanje je iz okruga
Plava, Gusinja, zatim sa podruja Kolaina (izmeu Pljevalja i Bijelog Polja), kao i
samih Pljevalja.
142
Glavni uzrok migracionog pokreta bila su nastojanja crnogorske
drave da po svaku cijenu udrave i smire novozauzete krajeve. Imanja odbjeglih
su konscirana i dodjeljivana mjetanima pod arendu ili doseljenim Crnogorcima.
143

Otra politika Crne Gore u odnosu na muslimane novopripojenih krajeva imala je za
posljedicu da je ovo stanovnitvo bilo nepripremljeno za ivot u novim prilikama.
Pravoslavno stanovnitvo koje je nakon mladoturske revolucije, posebno 1911. i
prvih mjeseci 1912. izbjeglo u Crnu Goru nije eljelo ivot u zajednitvu. Prosta
logika pojedinca ila je dotle da su smatrali kako stvari treba mijenjati tako da
preanji vlasnik zemlje postane napoliar, a prijanji napoliar - vlasnik posjeda.
U protivnom, teilo se iseljavanju, to su prieljkivala i pogranina crnogorska
plemena, decenijama u sukobu sa muslimanskim stanovnitvom iz kolainskog i
bjelopoljskog kraja.
144

Balkanski ratovi okonali su proces koji je zapoeo 1877.-1878. eliminirajui
osmansku upravu na veem dijelu Balkana i transformirajui muslimane od
dominantne zajednice, u manjine kojim e vladati raniji sultanovi hrianski
podanici.
145
Neki muhadiri iz Crne Gore su kazivali da ono to je jedno vrijeme
stvorilo, drugo je razorilo, i crnim velom zaogrnulo.
146
Izloen razliitim pritiscima,
statusu drugog, preostali muslimanski svijet je doao u poziciju zatvorenosti,
neizvjesne borbe za opstanak. Osmanska drava je, pie I. Andri, kao neka
fantastina morska oseka odjednom otplasnula i povukla se negde u nedogled, a oni
ostali ovde, kao vodeno bilje na kopnu, prevareni i ugroeni, preputeni sebi i svojoj
zloj sudbini.
147
Muslimani su bili neosporni gubitnici u formiranju novih dravnih
141 Po tim navodima Crna Gora nije u novosteenim podrujima do sada skoro nita uradila, jer
ne nedostaju samo sposobni organi Vlade nego prije svega novac. Prosjak ne moe pomoi drugom
(prosjaku) u nevolji cit. prema: . Rastoder, Nekoliko dokumenata iz bekih arhiva o pokrtavanjima
i iseljavanju muslimanskog stanovnitva iz oblasti koje je Crna Gora oslobodila u balkanskim ratovima
1912/1914, Almanah, br. 41-42, Podgorica 2008., 289-290.
142 . Rastoder, Nekoliko dokumenata iz bekih arhiva o pokrtavanjima i iseljavanju muslimanskog
stanovnitva iz oblasti koje je Crna Gora oslobodila u balkanskim ratovima 1912/1914, 280, 283-285.
143 Upor. B. Babi, Migracije u novoosloboenim krajevima Crne Gore 1912-1915, Jugoslovenski
istorijski asopis, br. 3-4, Beograd 1973., 165; H. Bajrami, Orijentacija Srbije za kolonizaciju i
srbizaciju Kosova, 153-156.
144 . epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979., 255-256.
145 B. Prpa, Slom istorije i kraj dvadesetog veka, Danas, Beograd 7-8. avgust 1999; K. Karpat,
Graanska prava muslimana Balkana, u: Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX. vijeku, priredio F.
Kari, Tuzla 2001., 99; . , (1913-1995),
2000., 30-31; . ,
:
, 2001., 19-20.
146 . Baovi, O merhametu i gaziluku, Podgorica 2002., 208.
147 I. Andri, Na Drini uprija, Sarajevo 1967., 312. M. Radovi u Hronici o Novom Pazaru,
493
granica. Njihova prava su potpuno zanemarivana. Od 1,445.179 muslimana koji
nisu vie ivjeli u osvojenom podruju osmanske Evrope, njih 413,992 se iselilo
u Osmansko carstvo u toku i nakon balkanskih ratova.
148
Do 1923. izbjeglo je jo
1,200.000 muslimana. Od muslimanskog balkanskog stanovnitva iz 1911. ostalo
je 1923. svega 38 odsto. Ostatak je izbjegao, umro u muhadirluku ili je ubijen.
Muslimani su tako postali jedno od vidljivih nasljea Osmanskog carstva na
Balkanu. Svoje muslimanske manjine stekla je, nevoljno, svaka balkanska drava.
Na poetku XX stoljea vodee evropske drave razvijale su tezu o narodima
legitimnim nasljednicima na Balkanu, priznajui im rezultate osvajakih ratova.
Ratovima 1912.-1913. to je denitivno potvreno, uz pretpostavku velikih sila
da se balkanskim dravama daju novoosvojene teritorije kao put u modernizaciju
ovih nerazvijenih osmanskih provincija. im je Osmansko carstvo silom potisnuto
sa Balkana, evropeizacija je poprimila zamah. Gradovi su mijenjali svoju
zionomiju. Stvarno sjeanje njihovog novog stanovnitva na komije kojih vie
nema poelo se ubrzano gubiti.
149
U mnogim dijelovima Balkana danas nema
nikakvih materijalnih tragova od viestoljetnog prisustva muslimana, iako su
ostale historija, demografske i historijske injenice da su nekada tu bili veina.
150

prenosi kazivanje Rasima Halilovia o nekim nadanjima koje su jo meu pojedincima tada bile
prisutne: Age i begovi bi po kuama i kahvama, raznim posecima i skupovima priali o tome kako
Porta jo vodi borbe i kako e ona opet pobediti. Da bi tu priu potkrepili, jalove nade podgrejali i druge
u to uverili, izlazili bi iz kahve uvee nekoliko njih, polegali bi na travu ili zemlju, prislanjali uvo na
zemlju i oslukivali da li se negde u daljini uju turski topovi. Posle paljivog oslukivanja, koje im nije
ispunilo nade, vraali bi se u kahve i svojim ahbapima objanjavali da se uju turski topovi i kako e se
turska vlast ovamo ponovo vratiti; opir. S. Bandovi, Kameni svjedok, Novi Pazar 1999., 99-100.
148 Upor. J . McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II), 983;
A. Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva na Balkanu od kraja XIX
veka do zakljuenja jugoslovensko-turske konvencije (11. juli 1938. godine), Novopazarski zbornik,
br. 9, Novi Pazar 1985., 155. Mehmet Ali Kilibaj, turski politolog, ustvrdie 1997. da je savremena
Turska u veoj mjeri proizvod Balkana, nego Srednje Azije: Danas u naoj zemlji ive, naravno,
ljudi iji su preci doli iz Srednje Azije, ali ima i onih kojima su preci prispeli s Balkana. Kojih li je
vie? Nesumnjivo ovih drugih. To predstavlja neizbean i neporeciv drugi oslonac evropske Turske.
Balkan je ostavio duboke tragove u turskom etnikom, kulturnom i drutvenom biu cit. prema: D.
Tanaskovi, Neoosmanizam: doktrina i spoljnopolitika praksa, Beograd 2010., 88.
149 Fanatine akcije deosmanizacije bile su posebice uspjene u materijalnoj sferi. Najdrastinije,
tektonske promjene izvrene su u optem izgledu gradova, arhitekturi, odijevanju. Novonastale balkanske
drave su, u razliitom stepenu, pokuavale da proiste svoje jezike i toponime od turcizama. Bilingvizam
i multilingvizam iezli su zajedno sa generacijama koje su bile direktno ukljuene u ivot Osmanskog
carstva. Proces evropeizacije nije dopirao svuda podjednako. U svojim srcima, smatraju neki autori,
navodei, izmeu ostalog, primjer rituala tradicionalno dugog ispijanja kahve, balkanski ljudi su cijenili
obiaje koje su imali korjena u starim osmanskim vremenima upor. B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve
naopako, 329-330, K. Kaser, Sukob religija i kultura na Balkanu: prolost i perspektive, Almanah, br.
15-16, Podgorica 2001., 82-83; F. Longvort, Stvaranje Istone Evrope, Beograd 2002., 432.
150 S. Lavi, Pusti krajolici: bonjaka prezimena (rodovi) u povijesnom i prostornom kontekstu
istone Bosne i Hercegovine, Godinjak, BZK Preporod, Sarajevo 2008., 43. Ivo Andri je 1931.
da su osmanska naselja kao pregrt praine koju vetar sluajno snese na jedno mesto; kao neto bez
korena i temelja, to e opet neki sluajni vetar omesti i razneti; kao liaj na jednom delu zemlje da
ne moe trajati to to je nastalo sluajno, mimo zakona i protiv smisla ivota cit. prema: I. Andri,
Mrak nad Sarajevom, Politika, Beograd 6. januar 1931.
494
Dr. Safet BANDOVI
Balkanske drave su, u razliitom stepenu, pored sustavnog memoricida islamske
civilizacije, nastojale da hitro proiste svoje jezike i toponime od turcizama. J edna
petina srpskog jezika bila je turskog porijekla.
151
Orijentalno iskustvo Balkana nije
manjkavost historije, ve dar, kulturni kapital (D. Bjeli). Nakon balkanskih
ratova, kada je Balkan denitivno poprimio negativne karakteristike, nastao je
termin balkanizacija. Od tada on simbolizira parcelizaciju veih politikih cjelina
na manje i meusobno konfrontirane oblasti, kao i povratak primitivizmu, zaostalosti
i plemenskom promiljanju.
152
Granice drava nastalih na ruevinama Osmanskog
carstva esto e biti osporavane, dokazujui da dioba ovog carstva nije samo po
sebi vodila u mir i stabilnost. Nijedan historijski poraz ili pobjeda, piu knjievnici,
nisu konani u vremenu ljudskog bivstvovanja.
153
Balkanski ratovi oznaie i
poetak perioda stalne agitacije u graninim podrujima Bosne i Hercegovine iz
Srbije i Crne Gore. Austrijska granina straa zaustavljae inltratore koji su nosili
bombe, puke i propagandni materijal. Policija e presretati dobro naoruana lica sa
materijalom i uniformama iz Srbije i Crne Gore. Bande razbojnika su se sukobljavale
sa austrijskim pograninim patrolama, nakon ega bi nakanjeno bjeale u planinska
sklonita u tim susjednim dravama.
154
Na Balkanu je 1912.-1913. dola do izraaja doktrina krvi i tla, zajedno sa svim
segmentima ili instrumentima koji je neizbjeno prate: upotrebom i zloupotrebom
moi, rivalitetom, ustrim koniktima. Sve u slubi diktata krvi, sadranog u
tenji da svaki etnikum ivi u jednoj dravi i sve u slubi diktata tla. Krvi je bilo
previe, a tla premalo da bi nacionalne aspiracije svima mogle biti ispunjene.
155

Izbijanje svjetskog rata 1914. privremeno je zaustavilo proces intezivnog
iseljavanja muslimana sa Balkana, ali e po njegovom okonanju, djelovanjem niza
politikih, drutvenih i ekonomskih faktora, ubrzo doi do novog muhadirskog
talasa, masovnog iseljavanja etniki raznorodnog muslimanskog stanovnitva iz
novostvorene Kraljevine SHS, Bugarske, Rumunije i Grke u Republiku Tursku,
151 Upor. M. Ekmei, Istorijska opomena, Knjievnost, br. 10, Beograd 2000, 1229; H. Vajzovi,
Jezik i nacionalni identitet, Sarajevo 2008., 324. Abdulah kalji je sabrao i obradio 8.742 turcizma sa
6.878 raznih pojmova; opir. vidi: A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965.
152 Balkanizam je, shodno stereotipni matricama, postao sinonim za nered, nasilje i nesreu,
a balkanska krvolonost... oekivani prirodni ishod ratnikog etosa, duboko ukorenjena u psihi
balkanskog stanovnitva - vidi: M. Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd 1999., 207.
153 D. osi, Bosanski rat, Beograd 2012., 220. Trijumf uvijek, pie dr. Todor Kulji,
sputava kritiko suoavanje sa vlastitom prolou: Moralizacija svakog osloboenja drugaije
kontekstaualizuje nedela pobednika nego to ini poraz u kom se na bolno iskustvo gleda kritiki
Svaki poraeni je lien moralnog kredita koji osigurava pobeda. Ali je zato pobeda slepa. Trijumf
pobjede raa samozadovoljstvo koje je kontraproduktivno kod suoavanja sa prolou. Trijumf stvara
utu mrlju sjeanja, a pobeda gui samoreeksiju, bez koje nema suoavanja s neslavnom prolou
nav. prema: T. Kulji, Slepi trijumf pobednika, Politika, Beograd 7. oktobar 2011; takoer vidi: Isti,
Bolje ita nego nita, Politika, Beograd 17. januar 2012.
154 R. Donia-J . Fine, Bosna i Hercegovina: iznevjerena tradicija, Sarajevo 2011., 102.
155 R. Petkovi, XX vek na Balkanu, Beograd 1996., 11. DEsturnel de Konstant, francuski plemi,
koji e, zajedno sa jo sedam uglednika razliite struke, ispred Karnegijeve fondacije, istraivati zloine
poinjene tokom balkanskih ratova, zabiljeie da je, nakon svega to se tu dogodilo, Balkan udaljeniji
od Evrope, nego Evropa od Amerike.
495
nastalu na razvalinama Osmanskog carstva, koju e zapadni svijet decenijama
cinino uporeivati sa ovjekom jakih miica, praznog stomaka, malog mozga i
slabog srca. Turci e, u poreenju sa Balkanom, biti posljednja zajednica koja e
razviti sopstveni nacionalizam. Raspadom Osmanskog carstva 1912.-1923. trend
demografske deosmanizacije ulio se u modernu problematiku manjina u cjelini, u
kojima drave, u tada, jo nestabiliziranom meunarodnom kontekstu, u manjinama
uoavaju prijetnje za sigurnost.
156
Brojni muhadiri sa balkanskog prostora, u
decenijama koje e uslijediti, ii e novim ali i starim stazama svojih prethodnika.
I istraivanje te viestoljetne, viegeneracijske muhadirske drame ostae trajan
napor, uvijek napor u toku kojem se ne nazire kraj. S vremenom mnoge stvari
nestaju iz sjeanja, a zaborav omoguava i iskrivljena tumaenja.
Prelomne dogaaje u historiji Balkana treba prikazivati sa stanovita svih aktera,
svih njegovih naroda. Opasno je svoenje historijskog totaliteta samo na jednu
dimenziju. Historija ratova 1912.-1913. sa mnogobrojnim reljefnim dionicama,
u krajnjoj liniji, kako je uoeno, postavlja pred historiare sloene i kontroverzne
probleme, iziskuje vieslojne ocjene, bez obzira na njihova ideoloka i politika
uvjerenja, naklonosti i metodologije. Sudbina muslimana nije bila odreena samo
time kako su se ponaali, i ta su mislili o sebi, ve i onim ta su drugi mislili o
njima. Antimuslimanske tendencije su dio svih modernih ideologija (I. Banac).
Legitimnu sliku prolosti Balkana ini i ono to o njoj misle i muslimani. Zato
postoji u irim naunim krugovima i otpor prema propitivanju odreenih tema, poto
im odgovara postojea, konzervirana slika. Muslimani nisu miljenici balkanske i
evropske historiograje. Fragmentarno istraivanje sudbina muslimanskih zajednica
na Balkanu sputavalo je identiciranje irih procesa i zajednikih imenitelja njihove
isparcelizirane historije. Muslimansko stanovnitvo na Balkanu smatrano je jednim
od nepoeljnih segmenata osmanskog nasljea. Turski jaram je tu, poput neke vrste
historijske indulgencije, neto to unaprijed daje opravdanje za bilo koji postupak
nacije, neto to je apriorna amnestija. ini se, pie dr. Dubravka Stojanovi, da
kada bi nam neko uzeo Turke, bili bismo prinueni da se suoimo sa samima
sobom i sa sopstvenim propustima.
157
Mitologizirana historija je, pak, duboko utkana
u balkansku zbilju. Turci su izdrljivi kostur balkanskih oslobodilakih mitova
i kolektivnog pamenja koje je uticalo i na niz tih nacionalnih historiograja. One
se inae teko oslobaaju gvozdenih zagrljaja, gdje mit ima moniju snagu optubi
nego istorijska istina (M. Ekmei). Imaginarni Turin je kljuni evropski
156 M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi izmeu dva svetska
rata, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), 455; takoer vidi: V. J ovanovi, In search of homeland?
Muslim migration from Yugoslavia to Turkey 1918-1941, Tokovi istorije, br. 1-2, Beograd 2008.; 58-59;
. , /
1918-1941. ,
, 2009., 305-315.
157 D. Stojanovi, U ogledalu drugih, u: Novosti iz prolosti: znanje, neznanje, upotreba i
zloupotreba istorije, Beograd 2010., 27-28; opir. vidi: K. Rot, Kako izai na kraj s prolou, u: Slike
u glavama. Ogledi o narodnoj kulturi u jugoistonoj Evropi, Beograd 2000., 195-197.
496
Dr. Safet BANDOVI
Drugi, budi razliite asocijacije.
158
Politika i ideologija nemaju obiaj da stvarnost
predstavljaju onakvom kakva ona uistinu ili priblino jeste, ve onakvom kakva
njima odgovara i kakva bi eljeli da bude.
159
Posebno je nelegitimno, iznosi Marija
Todorova, to to balkanski politiari i intelektualci koriste Osmansko carstvo i Tursku
kao deurne krivce za sve svoje nesree i pogreke, to pokuavaju da sebe odrede u
odnosu na demoniziranog drugog.
160
Tradicionalne historiograje funkcioniraju kao
osnovni faktori oblikovanja nacionalnih i politikih ideologija. Nuno je suoavanje
sa bilo kojim fenomenom nacionalne batine, ma koliko on bio kontroverzan,
posebno onim iz perspektive odnosa prema drugim narodima.
161

Prvi zadatak nauke je permanentno otkrivanje zaboravljenih ili nepoznatih
dijelova prolosti, pa samim tim, i stalno preispitivanje prethodnih znanja. Zanimanje
za prolost ne poiva samo na arhivskom, nego i na linom i kolektivnom
iskustvu. Svaka epohalna svijest trai i nove simbole. Pamenje djeluje
na nauno prouavanje prolosti, ne samo kao istraivaki prioritet, nego i kao
pozadina osjeajnih mjesta sjeanja. Izmiljena monolitna prolost zna nadvladavati
diferencirane i vieslojne historijske slike.
162
Historiari, ne bez razloga, ponavljaju
da je prolost mnogo tajanstvenija nego to to veina ljudi pretpostavlja. Svaki rad
historiara, pa i najopsenija monograja, tek je siuan kameni u golemom
mozaiku nastojanja da se to bolje upozna prolost (M. Pijovi). Nuno je
distanciranje od epskih i instrumentaliziranih interpretacija koje hronino optereuju
balkanske historiograje kao i dekonstruiranje mitske prolosti. Funkcija ubice
mitova smatra se jednim od kljunih zadataka svakog historiara.
163
Kreativne
rasprave o ratovima i pravdi su politiki i moralno nune. Ratovi u ljudima izazivaju
duboke promjene, mijenjaju poimanje i vienje njih samih, ali i naine na koji oni
doivljavaju druge. Preutkivanje tragedije bilo koje vjerske ili etnike zajednice,
ukazuje niz autora, jednako je samoj toj tragediji.
158 Opir. Imaginarni Turin, ured. B. J ezernik, Beograd 2010.
159 Cit. prema: . Andrijaevi, Politika crnogorske drave prema nepravoslavnim podanicima
poslije 1878. godine, Prilozi, br. 40, Sarajevo 2011, 95.
160 Vreme je da se trezveno preispitaju posledice izvoenja modela nacionalnih drava u drutva
koja predstavljaju etniki i verski mozaik, odnosno stvaranje mozaika nacionalnih drava umesto
mozaika nacija cit. prema: M. Todorova, Imaginarni Balkan, 321-322.
161 D. Roksandi, Srpska i hrvatska povijest i nova historija, Zagreb 1991., 7-10.
162 Upor. T. Kulji, Mit i istorija na tritu, Helsinka povelja, br. 85-86, Beograd jul-avgust
2005, 32; D. Stojanovi, Tumaenja istorije, sistem vrednosti i kulturni obrazac, Republika, br. 466-
467, Beograd 1-31. decembar 2009. Dubravka Stojanovi ukazuje da je nemogue oekivati da se
bugarski i srpski historiari sloe oko ocjene njihovih meusobnih ratova, ili da se turski historiari
sloe sa ostalima oko ocjena Osmanskog carstva. Tu konsenzus nije mogu, ali u historiji nema ni
preglasavanja. J edino to je mogue to je prikazivanje stavova svih aktera i zainteresiranih strana,
ukazivanje kako se historija na razliite naine doivljava, da su zato legitimna i drugaija miljenja;
opir. emu nas ue iz istorije, Kragujevac 2006., 53, 56.
163 E. Hobsbaum, Istorija identiteta nije dovoljna, u: O istoriji, Beograd 2003., 292. On smatra da
historija nije sjeanje predaka ili kolektivna tradicija: Ona je ono to su ljudi nauili od svetenika,
uitelja, pisaca istorijskih knjiga i kompilatora lanaka iz novina i televizijskih programa. Za istoriara
je veoma znaajno da se sete svoje odgovornosti, koja se sastoji u tome da, iznad svega, stoje po strani
od strasti politike identiteta ak i kada ih sami oseaju. Na kraju krajeva, i mi smo ljudska bia.
497
Zakljuak
Historija muslimana Balkana tokom XIX i prvih decenija XX stoljea, protekla
je u znaku masovnih egzodusa, nasilnih deportacija, kontinuiranih asimilatorskih
pritisaka, nedeniranog manjinskog statusa u okviru novonastalih balkanskih
drava, latentne ili otvorene diskriminacije, represije i neizvjesnosti. Ishod rusko-
osmanskog rata 1877.-1878. oznaio je kraj osmanske dominacije na Balkanu.
On e, uz niz docnijih vojnih poraza, imati goleme posljedice za onemoguavanje
sprovoenja liberalnih reformi i projekta modernizacije osmanske drave zapoetih
sredinom XIX stoljea. Dramatina zbivanja 1875.-1878., snani deosmanizacijski
procesi koji su im prethodili, kao i pratea teritorijalna razgranienja, umnogome su
izmjenili vjersku i etniku sliku Balkana. Ukupan broj muslimana koji se sa Krima,
Kavkaza i Balkana uselio u Osmansko carstvo 1860.-1914. bio je, prema nekim
podacima, izmeu pet i sedam miliona. Iako je zapadni svijet tradicionalno iskazivao
zabrinutost za sudbinu hriana u osmanskom dijelu Balkana, tek je neznatna
manjina pokazivala interes za stradanja tamonjih muslimana i njihov fatum. Zbog
takvog ignorantskog odnosa, jedna od najveih evropskih demografskih katastrofa
nikada nije detaljnije otkrivena niti analizirana.
Protjerivanja i masovni egzodusi itavih muslimanskih populacija svoj
su vrhunac doivjeli u balkanskim ratovima 1912.-1913. koji spadaju meu
najreprezentativnije ilustracije eksploatacije neznanja, predrasuda, fatalizma,
politike zaostalosti nerazvijenih drutava. Sa tim ratovima okonan je proces
eliminiranja osmanske uprave, zapoet 1877.-1878., na veem dijelu Balkana,
transformirajui pritom muslimane, od dominantne zajednice u Osmanskom carstvu,
u nezatiene, besperspektivne manjine unutar balkanskih drava. Muslimani su
bili neosporni gubitnici u formiranju novih dravnih granica. Njihova prava su
potpuno zanemarivana. Za njih nije vaio princip samoodreenja. Balkanski ratovi
su ozvaniili preseljavanje stanovnitva kao tekovinu u cilju da se postignu etniki
sigurne granice. Ti ratovi se mogu promatrati iz bilo koje perspektive, ali ta historija,
sa mnogobrojnim reljefnim dionicama, u krajnjoj liniji, kako je uoeno, postavlja
pred historiare sloene i kontroverzne probleme, iziskuje vieslojne ocjene, bez
obzira na njihova ideoloka i politika uvjerenja, naklonosti i metodologije. Opasno
je jednoznano svoenje historijskog totaliteta samo na jednu dimenziju. Prelomne
dogaaje u historiji Balkana treba prikazivati sa pozicija svih aktera, iz perspektive
svih njegovih naroda.
Summary
History of Balkan Muslims during the nineteenth and early decades of the
twentieth century was marked by the mass exodus, forced deportations, continuous
asimilatorskih pressures undened minority status within the emerging Balkan
498
Dr. Safet BANDOVI
states, latent or blatant discrimination, repression and uncertainty. The outcome of
the Russo-Ottoman War 1877. to 1878. marked the end of Ottoman domination in
the Balkans. He will, along with a number of later military defeats, have immense
consequences for preventing the implementation of liberal reforms and modernization
of the Ottoman state project started in mid-nineteenth century. The dramatic events
1875. to 1878., powerful deosmanizacijski processes that preceded them, as well as
supporting the territorial boundaries, greatly changed the religious and ethnic picture
of the Balkans. The total number of Muslims from the Crimea, the Caucasus and
the Balkans moved into the Ottoman empire 1860. to 1914. was, according to some
estimates, between ve and seven million. While the Western world has traditionally
expressed concern for the fate of Christians in the Ottoman Balkans, only a small
minority of people showed interest in the suffering of the local Muslims and their
fate. Due to such an ignorant relationship, one of the largest European demographic
disaster never discovered any detailed analysis.
Expulsion and mass departures of the entire Muslim population of the
culmination of his experience in the Balkan wars of 1912.-1913. which are among
the most representative illustrations exploitation of ignorance, prejudice, fatalism,
political backwardness of the underdeveloped countries. With these wars ended in
the process of eliminating the Ottoman rule, which began in 1877.-1878., in most of
the Balkan countries, thereby transforming the Muslims, the dominant community in
the Ottoman Empire, the defenseless, hopeless minority in the Balkan states. Muslims
were the undisputed losers in the formation of new state borders. Their rights are
completely ignored. For them was applied the principle of self-determination. The
Balkan wars were made ofcial Resettlement as an acquisition in order to achieve
an ethnically safe limits. These wars can be viewed from any perspective, but that
history, with plenty of relief stocks, ultimately, as noted, faces historians complex
and controversial problems, requiring multilayered score, regardless of their
ideological and political beliefs, affection and methodology. Severe reduction is
uniquely historical totality only in one dimension. Crucial event in the history of the
Balkans should appear to the positions of all stakeholders, from the perspective of
all its peoples.
499
Mina KUJOVI
Arhiv Bosne i Hercegovine
INCIDENT PRED DAMIJOM U GORNJOJ TUZLI
DECEMBRA 1880. GODINE
Abstrakt: U radu se govori o incidentu u Gornjoj Tuzli, koji se desio u
decembru 1880. godine. Incident je izazvao andar David poljari.
Kljune rijei: Austro-Ugarska monarhija, Bosna i Hercegovina, Gornja
Tuzla, andar David poljari.
Uvod
Austro-Ugarska monarhija je na Berlinskom kongresu odranom u ljeto
1878. godine od evropskih zemalja dobila mandat da okupira podruje Bosne i
Hercegovine, a vojno zaposjedne podruje Novopazarskog sandaka. Okupacija
je izvrena u jesen iste godine, a zaposjedanje Novopazarskog sandaka do kraja
sljedee, 1879. godine. U lanu XXV Berlinskog mirovnog ugovora kojim je ovo
odobreno jo je navedeno da e se meusobni odnosi izmeu dvije carevine, Austro-
Ugarske i Osmanske urediti posebnim dogovorom. To je i uraeno zakljuivanjem
Novopazarske konvencije potpisane u Istanbulu 21. aprila 1879. godine.
Konvencijom je, izmeu ostalog, utvreno da okupacija ne zadire u suverena prava
otomanskog sultana nad Bosnom i Hercegovinom. Sultanov suverenitet je osiguran,
a stanovnicima islamske vjere, prema ovoj konvenciji, ostavljeno je pravo da u
svojim javnim molitvama spominju njegovo ime i na munarama damija istiu
vjersku zastavu gdje je to i do tada injeno. Omogueno im je i pravo odravanja
duhovne veze sa vjerskim poglavarom (halifom u Istanbulu).
1

Meutim, i pored ovakvih odredbi okupacija je za bosanskohercegovake
muslimane predstavljala pravi ok, jer je to bio prelazak iz islamskog u drugi,
kranski, civilizacijski krug. To je bio stres od kojeg se nisu dugo oporavili.
Zbog straha od nove kranske uprave, paljivo su pratili svaki postupak njenih
predstavnika.
Ubrzo nakon okupacije, predstavnici Austro-Ugarske monarhije su pristupili
organiziranju drave i uprave
2
, a ve krajem godine uspostavili su andarmerijske
1 Konvencijom je jo utvreno: prava i slobode linosti i imovine, obaveza austrougarskih vlasti
da e prikupljene prihode u Bosni i Hercegovini troiti, te pravo austrougarske vojske da dri svoje
garnizone u Novopazarskom sandaku. (Hamdija Kapidi, Hercegovaki ustanak 1882. godine,
Sarajevo 1973., str. 15)
2 Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine i uspostava austrougarske vlasti u prvo vrijeme je
500
Mina KUJ OVI
postaje i zaposlili andare, koji su bili zadueni da paze na javni red i mir. Kako je u
djelokrug andarmerijske slube spadalo i komuniciranje sa domaim stanovnitvom
u slubu su, naroito prvih godina, uglavnom primani ljudi iz susjedne Hrvatske
zbog poznavanja jezika. J edan od njih bio je i David poljari, Srbin iz Hrvatske, koji
je zbog jednog nesmotrenog postupka prema muslimanima u Gornjoj Tuzli morao
napustiti okupirana podruja, odnosno podruje Bosne i Hercegovine. Zabranjen
mu je bio povratak u tu zemlju, a nakon to je protjeran austrugarske vlasti su pratile
njegove aktivnosti i rad.
Terdmani Hakikat pie o incidentu u Gornjoj Tuzli
Vjerska politika austrougarskog reima u okupiranoj Bosni i Hercegovini,
s obzirom na prilike u zemlji, predstavljala je jednu od bitnih komponenti ukupne
politike uprave. Nova uprava je nastojala da se domaem stanovnitvu preko njenih
podinjenih inovnika pokae da svi imaju ista vjerska prava i slobode. U praksi to
nije uvijek tako bilo, ali je trebalo i domaim zemaljskim pripadnicima, i naroito
van zemlje, pokazivati i dokazivati kako svi stanovnici imaju iste vjerske slobode.
Ovakvim stavom drava je nastojala da bosanskohercegovake podanike, islamske i
pravoslavne vjere, pridobije za svoje ciljeve, odnosno da muslimane to vie odvoji
od Osmanskog carstva, a pravoslavne od Srbije, dok su bosanskohercegovaki
katolici bili sasvim naklonjeni novoj okupatorskoj upravi.
3
Zbog nastojanja nove austrougarske uprave da muslimanski dio
bosanskohercegovakog stanovnitva pridobije i da ga to vie odvoji od Osmanske
carevine
4
jedan je novinski lanak objavljen u Istanbulu u kojem se kritizira odnos
jednog predstavnika nove uprave u Gornjoj Tuzli prema muslimanima pokrenuo
diplomatsku prepisku izmeu Istanbula, Bea, Beograda i Sarajeva. Povod za ovu
prepisku bio je lanak objavljen u istanbulskim novinama Terdmani Hakikat od 9.
marta/oujka 1881. godine.
nagovjetavala promjene u politikom sistemu BiH. Teko su se u tim prvim mjesecima nakon okupacije
mogle naslutiti mnogo vanije promjene koje su oekivale bosanskohercegovako drutvo. Radilo se
o promjenama koje su se nuno odrazile na strukturu stanovnitva, promijenile sistem vrijednosti, to
je nastupilo kao rezultat sudara dva razliita civilizacijska kruga, jednog orijentalnog, istonjakog, te
drugog zapadnjakog, evropskog.
3 Tomislav, Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Sarajevo 1988.
4 Austrougarska uprava je izvrila krupne promjene u strukturi vjerske organizacije muslimana
u nastojanju da ih podvrgne svome utjecaju kako bi bili neovisni od Meihata Osmanskog carstva u
Istanbulu. Time su se htjela postii dva cilja: prvo, osmanskom sultanu postupno poeti osporavati
suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom i drugi, to vre uza se vezati muslimane i time dokazati
njenu brigu za njihove vjerske osjeaje i potrebe. Carskim ukazom od 17. listopada/oktobra 1882. godine,
obrazovan je Ulema-medlis/bos. Savjet uleme za Bosnu i Hercegovinu/Vrhovno starjeinstvo Islamske
vjerske zajednice, postavljena etiri njegova lana, a sarajevski muftija izabran i od austrougaskog
cara i kralja potvren za prvog vrhovnog poglavara pripadnika Islamske vjerske zajednice u Bosni i
Hercegovini, s naslovom reis-ulema. Time je pravno prestala ovisnost Islamske vjerske zajednice u
Bosni i Hercegovini od Meihata i ejhul-islama Osmanskog carstva.
Incident pred damijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine
501
U Istanbulu su paljivo pratili kako se predstavnici nove uprave odnose
prema pripadnicima islamske vjere u Novopazarskom sandaku i naroito u
Bosni i Hercegovini, jer je Novopazarskom konvencijom, izmeu ostalih odluka,
bosanskohercegovakim muslimanima bila zagarantirana sloboda izvravanja
vjerskih propisa i javnog prakticiranja vjere. Istanbulske novine su objavljivale lanke
koji su se odnosili na prilike u ovim krajevima, pa su esto objavljivali i pisma koja
su ovdanji graani pisali svojim poznanicima, jer je u njima bilo vijesti o raznim
promjenama koje su nastupile nakon odlaska Osmanlija. Negativne i zauujue
vijesti bolje prodaju novine pa one lake nau mjesto u tampi, nego neke lijepe.
Upravo tako e gore navedeni novinski lanak u kojem je opisano runo ponaanje
jednog andara u Gornjoj Tuzli izazvati veliku panju. Iz Austrougarskog konzulata u
Istanbula je taj lanak preveden na njemaki jezik, dostavljen Ministarstvu vanjskih
poslova u Be. Ministarstvo vanjskih poslova je prepis lanka dostavilo 26. marta/
oujka Ministarstvu nancija - Odjeljenju za Bosnu i Hercegovinu. Ministar je
lanak proslijedio u Sarajevo, efu Zemaljske vlade sa zahtjevom da mu se podnese
detaljan izvjetaj u vezi sa informacijom, koja je u njemu objavljena.
U lanku objavljenom u Terdmani Hakikat-u, izmeu ostalog je pisalo
kako u Bosni
5
, za razliku od Albanije,
6
sudei prema privatnim pismima koja
otuda stiu, stanje nije povoljno. Tamo muslimani ale za prethodnom dravom, jer
im je ivot sasvim poremeen pa zbog toga mnogi ele seliti u Tursku, dok mnogi ve
vre pripreme za iseljenje. Ovakvom stanju doprinosi i grubo ponaanje dravnih
slubenika prema muslimanima dok drava protiv njih nita ne poduzima. Moda
drava misli da kazne nisu potrebne i da je Bosna sasvim njena.
7

Ministar vanjskih poslova u Beu je 5. oktobra/listopada 1881. godine
uputilo Zajednikom ministarstvu nancija dopis sljedeeg sadraja: Ministarstvo
vanjskih poslova je iz Konzulata u Istanbulu dobilo u martu/oujku lanak objavljen
u tamonjim novinama Terdmani Hakikat u kojem se govori i o Bosni. elim
znati kakav je to sluaj bio povod ovakvom pisanju i ta je poduzeto u vezi sa
izgrednikom. Obavijeten sam da je jedan naroit dogaaj bio povod za ovaj lanak,
a desio se u Gornjoj Tuzli. Trai se objanjenje.
8

U vezi sa traenjem Ministra vanjskih poslova i informacijama objavljenim
u navedenom lanku, ef Zemaljske vlade, J ohan von Appel je 1. decembra/prosinca
1881. godine u jednom izvjetaju pokuao objasniti cijeli dogaaj. Naveo je kako
je povod za sporni lanak bio jedan dogaaj koji se desio u decembru/prosincu
5 U lanku se Hercegovina ne spominje.
6 U lanku objavljenom u Terdmani Hakikat-u je navedeno kako u posljednje vrijeme iz Albanije
stiu povoljne glasine o dobrom raspoloenju u narodu. Tamonji glavari koji su bili zavedeni od
nekih stranaca sada nisu vie aktivni i svoj patriotizam umanjeno iskazuju. Oni ponekad od Visoke
Porte trae i prijedloge i odobrenja za svoja djelovanje, a i sukobi sa Grkom su znatno umanjeni.
injenica je da granice sa srpskom dravom nisu utvrene pa nema nikakvih smetnji u kretanju
stanovnika i robe.
7 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), fond Zajedniko ministarstvo nancija (ZMF), prez. br.
284/1881.
8 ABH, fond ZMF, prez. br. 949/1881.
502
Mina KUJ OVI
1880. godine u Gornjoj Tuzli. Desilo se da je deurni andar David poljari u petak
oko podne, vrei redovni obilazak u Gornjoj Tuzli proao ispred damije u vrijeme
molitve. Tamo je zatekao ljude koji su se molili ispred damije pa im je naredio da
uu u damiju.
9
Ti ljudi su bili muhamedanci iz Gornje Tuzle koji nisu imali mjesta
u damiji ili su zakasnili na odreeno vrijeme molitve pa su se molili ispred damije.
Meu njima je bio i jedan Turin koji je, takoer, pozvan da ue u damiju. On je o
ovom postupku deurnog andara pisao poznaniku u Istanbulu i ovaj je to objavio u
novinama, a sam in je i u novinama, kao i u pismu opisao kao neuven. Smatramo
da je nain na koji je andar poljari postupio nedolian i 1. aprila/travnja 1881.
godine on je udaljen iz slube.
10
Vijesti o Davidu poljariu
Sedam godina kasnije, 1888. godine ovaj sluaj je bio ponovo aktualiziran,
jer su vijesti o bivem andaru Davidu poljariu, koji se isticao kao gorljivi
propagator srpske politike iz Beograda poele pristizati u Be i Sarajevo.
11

Iz Ministarstva vanjskih poslova u Beu, Zemaljskoj vladi u Sarajevo je
30. aprila/travnja 1888. godine dostavljena informacija kako je iz austrougarskog
konzulata u Beogradu javljeno da je David poljari, koji je svojevremeno bio u
dravnoj slubi kao straar u Bosni, ve nekoliko godina nastanjen u Beogradu.
Tamo je sa Ristiem redovno agitirao protiv austrougarske uprave i saradnik je u
novinama Velika Srbija u kojima redovno objavljuje lanke, koji se odnose na period
kad je bio u slubi u Bosni.
12
Uskoro je sa iste adrese stigla nova informacija o bivem andaru. Iz
Beograda je javljeno da se poljari 10. maja/svibnja uputio prema Solunu, gdje ga
je pozvao neki poznanik u jedno veliko preduzee. Iz Bea je traena informacija
zbog ega je ovaj poznati srpski agitator udaljen iz okupiranog podruja.
13

9 U austrougarsku dravnu slubu su nakon 1878. godine primani, uglavnom, stranci. Mnogi od njih
nisu znali domai jezik, a naroito nisu poznavali domae obiaje, pa ni to da je obavljanje pet dnevnih
namaza u propisano vrijeme jedan od temelja islamske vjere. Osim toga, muslimani mukarci su
obavezni da petkom nakon podne namaza u damiji klanjaju duma namaz. esto u damijama nema
dovoljno mjesta za sve koji ele klanjati, pa je postojala praksa (i danas je tako) da oni koji nemaju
mjesta u damiji klanjaju ispred na trijemu ili na so, otvornom molitvenom prostoru.
10 ABH, fond ZMF, prez. Br. 1174/1881.
11 David poljari je otiao u Beograd ali se i nakon protjerivanja iz Bosne isticao kao gorljivi
propagator srpske politike. Zemaljska vlada i austrougarski dounici u Srbiji su pratili njegove aktivnosti
i o njima su redovno izvjetavali Ministarstvo vanjskih poslova u Beu. Ministarstvo je te informacije
proslijeivalo u Sarajevo, gdje su zavoene u povjerljivu (prezidijarnu) arhivu.
13 ABH, fond ZMF, prez. Br. 418/1888. Uz ovu obavijest dostavljeni su i biografski podaci o
poljareviu. Navedeno je da je roen 1851. godine u Hrvatskoj gdje je i zavrio etvero-razrednu vojnu
kolu u Otocu 1869. godine. U Otocu je sluio u 2. otokoj regimenti do1875. kad je unaprijeen u
viu klasu, a 1878. je u istoj regimenti dobio in ocira i stupio je u austrougarsku slubu u Bosnu. U
ovoj kratkoj biograji se jo navodi kako je, dok je bio u austrougarskoj slubi, bio dobar ocir, ali da
sada njegov personalni list moe zakljuiti, jer je otiao u Solun.
Incident pred damijom u Gornjoj Tuzli decembra 1880. godine
503
Na ovaj upit ef Zemaljske vlade, J ohan von Appel je 23. maja/svibnja u Be
dostavio izvjetaj u kojem je jo jednom objasnio zbog ega je David poljari udaljen
iz dravne slube i protjeran sa okupiranog podruja. Appel je u obrazloenju naveo
kako je poljari primljen u dravnu slubu odmah nakon 1879. godine i rasporeen
u oruniku strau na podruju Okrune uprave Donja Tuzla kao andar. Prilikom
jedne deure naao se u Gornjoj Tuzli u vrijeme duma namaza (podnevna molitva
petkom)
14
kad su se ljudi molili i ispred damije pa ih je potjerao da uu unutra, te
da napuste mjesto ispred damije. Nakon utjerivanja ljudi u damiju poljari je 1.
aprila/travnja 1881. godine udaljen iz slube. Nareeno mu je da napusti okupirano
podruje i on se uskoro nastanio u Beogradu.
15

Okruni komesar u Donjoj Tuzli je poljaria evidentirao kao nepoeljnu
osobu pa ako bi ponovo traio slubu u okupiranom podruju trebalo ga je odmah
protjerati.
U augustu 1888. godine iz Bea je u Sarajevo stiglo jo jedno obavjetenje o
poljariu. J avljeno je da je ef jedne bande u Makedoniji i da sabira ljude za borbu
protiv Bugara. Po istom poslu je boravio i u Loznici.
16

Polovinom augusta iz Bea je Zemaljskoj vladi u Sarajevo dostavljen
opiran policijski izvjetaj koji je napisan u Policijskoj upravi u Agramu (Zagrebu) 8.
augusta/kolovoza 1888. godine. U izvjetaju se navodi kako se u posljednje vrijeme
pojavilo mnogo novih srpskih listova
17
koji prenose vijesti o posjeti princa Rudolfa
Banjoj Luci. esti su i lanci o poloaju andara u okupiranom podruju, te o looj
upravi, pa zbog toga mnogi naputaju zemlju. U izvjetaju je popis autora i naslovi
lanaka i novina.
18
Meu autorima je i David poljari za kojeg je navedeno da je
poznati dopisnik Velike Srbije o ijoj je djelatnosti sve poznato.
19
U dostupnim arhivskih izvorima nisu pronaeni podaci o poljarievom
djelovanju u kasnijim godinama. Svoju djelatnost je zavrio negdje u Solunu, a u
Bosni je zbog neznanja i nesmotrenog ponaanja prema muslimanima ostao bez
posla i mogunosti da trai bilo kakvu slubu na okupiranom podruju.
Zakljuak
U decembru mjesecu 1880. godine desio se incident isped damije u Gornjoj
Tuzli. Incident je izazvao andar David poljari. On je ljude koji su klanjali duma
namaz ipred damije natjerao da uu unutra, iako nije bilo dovoljno mjesta. Taj
14 U izvjetaju iz 1888. godine koji je, kao i svi ostali dokumenti iz ovog perioda, na njemakom
jeziku, navedeno je duma namaz, a u zagradi ovjanjenje da je to molitva petkom.
17 Srpska nezavisnost, Odjek, Velika Srbija, Zastava, Branik i Srbobran
19 Nav. izvor u Makedoniji je sabirao istomiljenike za borbu protiv Bugara. Ove je mladie doveo
u Beograd, gdje je poljari za novine Mali vojnik sve opisao. Prole je godine otiao u abac pa
onda u Loznicu, gdje je obuavao mladie iz Bosne.
504
Mina KUJ OVI
dogaaj je objavljen u novinama Terdmani Hakikat u Istanbulu to je izazvalo
diplomatsku prepisku. Zbog postupka u Gornjoj Tuzli, andar je bio otputen iz
dravne slube i protjeran iz Bosne.
Summary
In December 1880. the incident happened in front of a mosque in Gornja
Tuzla. The incident was caused by a police constable David Spoljaric. He forced
people, who worshiped outside the mosque during Friday prayers, to enter the
mosque, despite the fact there was not enough room. This event was mentioned
in the newspapers Terdmani Haqiqat in Istanbul which has caused a diplomatic
correspondence. Due process in Gornja Tuzla, police constable was dismissed from
the civil service and expelled from Bosnia.
505
KOLSTVO U BIJELJINI ZA VRIJEME KRALJEVINE SRBA,
HRVATA I SLOVENACA (1918.-1929. GODINE)
Abstrakt: Za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kolstvo se u
Bosni i Hercegovini susretalo sa mnogobrojnim problemima: nedostatkom strunih
nastavnika, kolskih zgrada, nastavnih sredstava, odsustvom djece sa nastave,
pokuajem unikacije nastavnih planova i programa, udbenika, nacionalistikim
djelovanjem u kolama itd. U ovome periodu radile su osnovne i srednje kole koje
su bile u istom poloaju kao ostale kole u Bosni i Hercegovini.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca,
Bijeljina, kolstvo, uenici, nastavnici, multietninost, multikonfesionalnost,
muslimani, pravoslavci, rimokatolici, evangelisti, jevreji, ostali.
Uvod

Zavretak Prvog svjetskog rata i raspad Austro-Ugarske monarhije izazvao
je velike promjene ne samo na balkanskom prostoru nego i znatno ire. Bosna i
Hercegovina kao specina geopolitika cjelina sa svojim naglaenim ekonomsko
- socijalnim karakteristikama, kulturno - vjerskim razlikama i sl. predstavljala je,
u tom kontekstu, jedan od vanih segmenata ukupnih procesa. Paralelno sa ratnim
operacijama privodilo se kraju i djelo ujedinjenja junoslavenskih prostora i
naroda, odnosno stvaranje zajednike drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
(Kraljevina SHS, od 1929. godine Kraljevina J ugoslavija). Prva zajednika drava
junoslavenskih naroda proglaena je 1. decembra 1918. godine u Beogradu, a u nju
je ula i Bosna i Hercegovina.
Vijest o proglaenju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Bosni i Hercegovini
je kod jednog dijela njezinog stanovnitva, prije svih pravoslavaca, primljena s
oduevljenjem, dok je kod drugog dijela stanovnitva, prvenstveno kod muslimana
i katolika, primljena s rezervom. Narodna vijea Srba, Hrvata i Slovenaca, koja su
uglavnom sainjavali Srbi, u mnogim opinama Bosne i Hercegovine organizirali
su okupljanja naroda i izrazili bezrezervnu podrku novoj dravi. Telegrami podrke
novoj dravi dolazili su od pristalica nove drave iz Tuzle, Bosanskog amca,
Gradaca, Trebinja, Varcar Vakufa i drugih mjesta.
1

1 Povodom proglaenja Kraljevstva SHS, Narodno jedinstvo, br. 38, ponedeljak, 9. decembra
1918., str. 2.
506
Tako u telegramu podrke Uiteljskog zbora Narodne osnovne kole
u Gradacu pie: Punim oduevljenjem i radosti najsrdanije pozdravljamo
jedinstvenu dravu Srba, Hrvata i Slovenaca. ivilo Njegovo Velianstvo na
premilostivi vladar kralj Petar I. ivilo Njegovo visoanstvo regent Aleksandar.
ivila narodna vlada.
2

Pozdravi kralju Petru I. i regentu Aleksandru Karaoreviu upueni su i od
graana muslimanske vjeroispovijesti iz Osmaka i Kalesije.
3

Etnika i konfesionalna struktura stanovnitva Bijeljine
Ujedinjenje i stvaranje nove drave izvreno je na nedemokratski nain
i na osnovama koje nisu bile izraz slobodnog i demokratskog opredjeljenja
junoslavenskih naroda. Ulaskom u sastav jedinstvene drave Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, Bosna i Hercegovina je izvjesno vrijeme zadrala neke elemente
i oblike svoje dravnosti i autonomnosti. To je potvreno Vidovdanskim ustavom
Kraljevine koji je prihvaen u Ustavotvornoj skuptini 28. juna 1921. godine. Njime
je odreeno da se drava slubeno naziva Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, da je
ona ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija (l. 1), slubeni jezik Kraljevine
je srpsko-hrvatsko-slovenaki (l. 3), grb je dvoglavi bijeli orao u letu, na crvenom
titu, a na vrhu obje glave bijelog orla stoji kruna Kraljevine, na prsima orla je tit,
na kome su grbovi, srpski: bijeli krst na crvenom titu sa po jednim ognjilom u
svakom kraku; hrvatski: tit sa dvadeset pet polja crvenih i srebrnastih naizmjenice;
slovenaki: na plavom titu tri zlatne estokrake zvijezde. Ispod toga je bijeli
polumjesec. Dravna je zastava plava, bijela, crvena u vodoravnom poloaju prema
uspravnom koplju (l. 2). Dravljanstvo je u itavoj Kraljevini jedno, svi su graani
pred zakonom jednaki, ne priznaje se plemstvo ni titule, niti ikakva preimustva po
roenju (l. 4).
4
Svi narodi nisu bili nacionalno ravnopravni (Crnogorci, Bonjaci,
Makedonci, Albanci, J evreji i drugi), a osim Srba, Hrvata i Slovenaca nisu bili ni
nacionalno priznati. Dominirala je srpska vladajua buroazija na elu sa dinastijom
Karaorevia. Nacionalna i socijalna obespravljenost najvie je bila izraena prema
Bonjacima. Njihovo stradanje predstavljalo je osnovnu karakteristiku ivota i stanja
u Bosni i Hercegovini prvih desetak godina poslije ujedinjenja, to je svakako uticalo
na demografske promjene u Bosni i Hercegovini, te Tuzli i njenoj okolini. Uprkos
2 Povodom proglaenja Kraljevstva SHS, Narodno jedinstvo, br. 39, utorak, 10. decembra 1918., str. 1.
3 U pozdravu iz Kalesije koji je potpisao Hrustan Tubi pie: Muslimani opine Kalesija alju bratske
pozdrave mladoj Jugoslaviji i Kliu Njegovom Velianstvu Kralju Petru I.: ivio! Povodom prokllamacije
estitku su, u ime Narodnog vijea Kalesija, uputili predsjednik Petar Mitrovi i tajnik Milan Beli.
Pozdravi kralju Petru i regentu, Narodno jedinstvo, br. 34, etvrtak, 5. decembra 1918., str. 2.
4 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb 1921., str. 3-4; Tekst Ustava Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca vidi u: Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918 1988, Tematska
zbirka dokumenata, Beograd 1988., str. 191-196.
kolstvo u Bijeljini za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929. godine)
507
datim obeanjima da e tititi Bonjake, vlasti su masovno pored njihove privatne,
uzurpirale i vakufsku imovinu, a mnoge damije proglaavane su dotrajalim, pa su
ruene ili ustupane vojsci za magacine i sportske dvorane.
5

Kada je u pitanju administrativno-teritorijalno ustrojstvo Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, lanom 135 Ustava je, izmeu ostaloga, odreen i poloaj Bosne
i Hercegovine:
(...) Zakonom o razgranienju oblasti, Bosna i Hercegovina e se razdeliti u
oblasti u svojim sadanjim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, Okruzi u Bosni i
Hercegovini vae kao oblasti. Spajanje tih oblasti vri se odlukom oblasnih skuptina
dotinih oblasti donetom veinom od dvije treine glasova u granicama odreenim
treim stavom lana 95 Ustava. Pojedine optine ili srezovi mogu se iz svojih oblasti
izluiti i pripojiti drugoj oblasti u sadanjim granicama Bosne i Hercegovine ili izvan
njih, ako na to pristanu njihova samoupravna predstavnitva odlukom od tri petine
glasova i tu odluku odobri Narodna Skuptina. Okruzi (upanije, okruja) ostaju
kao jedinice dravne uprave dok se ne ukinu zakonom. Njihov krug rada regulisae
zakon. Likvidacija samouprave okruga provee se u korist oblasti i srezova im
budu organizovane oblasti (...).
6

Ovim lanom, koji je u tampi nazvan turski paragraf, odreeno je da
Bosna i Hercegovina ostaje u svojim sadanjim granicama, te da postojei okruzi u
njoj vae kao oblasti. Time je garantirana i potvrena teritorijalna cjelovitost Bosne
i Hercegovine, odnosno, uvaena je injenica o postojanju dravno-teritorijalnoga
kontinuiteta Bosne i Hercegovine jo od srednjega vijeka. No i pored toga,
vladajui krugovi nastojali su likvidirati sve poslove Pokrajinske uprave za Bosnu i
Hercegovinu, to je i uinjeno do kraja februara 1924. godine.
7
J edini trag viestoljetne bosanske dravnosti i autonomnosti je sadran u
injenici da je Bosna i Hercegovina podjelom na oblasti, u strogo centraliziranoj
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ostala jo jedno vrijeme teritorijalno kompaktna.
Podruje Bijeljine ulo je u sastav jugoslavenske drave administrativno-
teritorijalno ustrojeno kao srez (kotar), u okviru Okruga Tuzla u Bosni i Hercegovini
(tabela br. 1.). Prema popisu stanovnitva 1921. godine u Bosni i Hercegovini
je ivjelo 1.890.440 stanovnika (pravoslavaca 829.360, muslimana 588.173,
rimokatolika 444.309, grkokatolika 9.308, evangelika 6.627, jevreja 12.031, ostalih
5 Vie o tome vidi: Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja, Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad
Bosanskim Muslimanima, Sarajevo 1993.; Samo do septembra 1920. godine u Kraljevini SHS je, pored
ostalih oblika nasilja, ubijeno oko 2.000 Muslimana, zapaljeno oko 500 muslimanskih seoskih zadruga,
a nekoliko hiljada porodica se, da bi spasilo ivote, iselilo u Tursku. Mustafa Imamovi, Historija
Bonjaka, Sarajevo 1997., str. 490. (dalje: M. Imamovi, Historija Bonjaka).
6 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb 1921., str. 48-49.
7 Arhiv J ugoslavije u Beogradu (dalje: AJ ), fond 66, fascikl broj 121, jedinica opisa 394. Likvidacija
Pokrajinskih uprava i prenos njihove nadlenosti na Velike upane. Beograd, 23. januara 1925.; Arhiv
Tuzlanskog kantona u Tuzli (dalje: A TK), fond Dravne gimnazije Tuzla, kutija 19. Likvidacija
Pokrajinskih uprava i prenos njihove nadlenosti na Velike upane. Tuzla, 28. januara 1925.
508
538, bez konfesije i nepoznato 94.),
8
dok je u Okrugu Tuzla ivjelo 416.460
stanovnika, to se vidi iz tabele broj 1.
9

Tabela br. 1.

Red.
broj

Srezovi (kotari)
Okrug (upanija)
P
o
v
r
i
n
a

k
m
2

B
r
o
j

d
o
m
a
c
i
n
s
t
a
v
a

Prisutno stanovnitvo 31.
januara 1921. godine

M
u
k
i
h

e
n
s
k
i
h

U
k
u
p
n
o

1. Tuzla, grad (Tuzla grad sa
opcinama Lukavac, Simin Han)
18 2491 7457 6585 14042
2. Bijeljina 848 11163 29241 28911 58152
3. Brcko 928 10488 28942 28055 56997
4. Vlasenica 1175 5081 15017 13848 28865
5. Gradacac 886 10278 28923 27923 56846
6. Gracanica 619 6264 16546 15359 31905
7. Zvornik 858 9411 24306 22927 47233
8. Kladanj 715 2125 5709 5222 10931
9. Maglaj 780 5214 14556 13482 28038
10. Srebrenica 843 4800 13892 13486 27378
11. Tuzla 1248 11092 29035 26991 56026
Okrug Tuzla 8918 78857 213624 202789 416413
Okrug je prema popisu stanovnitva 1921. godine, imao povrinu 8.918
km
2
to iznosi 17,42% ukupne povrine Bosne i Hercegovine. Na ovom prostoru
ivjelo je 416.460 stanovnika to ini 22,03% ukupnog stanovnitva Bosne i
Hercegovine. Od navedenog broja na prostoru Okruga Tuzla ivjelo je 213.624
mukoga (51,29%) i 202.789 enskoga stanovnitva (48,71%). Najveu povrinu
imao je srez Tuzla, zatim srez Vlasenica, srez Brko, te srezovi Gradaac, Zvornik,
Bijeljina, Srebrenica, Maglaj, Kladanj, Graanica. Najmanju povrinu imala je
Tuzla-grad.
10

Konfesionalni sastav stanovnitva Okruga Tuzla po popisu 1921. godine
moe se vidjeti u tabeli broj 2:
11

8 Denitivni rezultati popisa stanovnitva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 31. januara
1921. godine, Sarajevo 1932., str. 2. (dalje: Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 1921. godine).
9 Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 1921., str. 221.
10 Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 1921., str. 221.
11 Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 1921., str. 220-421.
509
Tabela br. 2.

Red.
broj

Srezovi (kotari)
Okrug
(upanija)
Konfesionalni sastav stanovnitva Okruga Tuzla
po popisu 1921.
Vjeroispov jest

P
r
a
v
o
s
l
a
v
n
i

R
i
m
o
k
a
t
o
l
i
c
i

G
r
k
o
k
a
t
o
l
i
c
i

E
v
a
n
g
e
l
i
c
i

M
u
s
l
i
m
a
n
i

J
e
v
r
e
j
i

O
s
t
a
l
i

U
k
u
p
n
o

1. Tuzla, grad 2800 3954 39 202 6566 470 5 14036
2. Bijeljina 40915 1805 34 1843 13068 400 77 58142
3. Brcko 18439 22865 51 58 15454 139 1 57007
4. Vlasenica 19154 209 3 6 9443 49 1 28865
5. Gradacac 20441 17988 21 6 18266 124 --- 56846
6. Gracanica 13155 298 15 3 18406 27 1 31905
7. Zvornik 26249 287 7 243 20312 134 1 47233
8. Kladanj 3390 848 --- 1 6631 61 --- 10931
9. Maglaj 15153 1903 2 2 10947 11 29 28047
10. Srebrenica 13459 123 2 1 13801 6 30 27422
11. Tuzla 7369 10038 2 4 38587 25 1 56026
Okrug Tuzla 180524 60318 176 2369 171481 1446 146 416460
i
Iz tabele se moe vidjeti konfesionalni sastav stanovnitva Okruga
Tuzla. Najbrojniji su bili pravoslavci kojih je bilo 180.524 ili 43,35%, zatim
slijede muslimani 171481 ili 41,17%, te rimokatolici 60.318 ili 14,48%. Ostale
vjeroispovjesti (evangelisti, jevreji, grkokatolici i drugi) inile su 1,00% ukupnog
stanovnitva Tuzlanskog okruga. Najvei broj stanovnika ivio je u srezu Bijeljina
58.142 (13,93%), zatim Brko 57.007 (13,69%), Gradaac 56.846 (13,65%), Tuzla
56.026 (13,45%), Zvornik 47.233 (11,34%), Graanica 31.905 (7,66%), Vlasenica
28.865 (6,93%), Maglaj 28.047 (6,73%) i Srebrenica 27.402 ili 6,58% ukupnoga
stanovnitva Tuzlanskog okruga.
Po popisu stanovnitva iz 1921. godine, Srez Bijeljina je imao povrinu 848
km
2
, a u njegov sastav ulazilo je 8 opina to se vidi iz tabele br. 3. Iz iste tabele
moe se vidjeti i konfesionalna i etnika struktura stanovnitva Sreza Bijeljina po
opinama.
12

12 Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 1921., str. 228-232.

12 Denitivni rezultati popisa stanovnitva od 1921., str. 220-421
510
Tabela br. 3.

Red
broj

Opcina
Konfesionalni sastav stanovnitva Sreza Bijeljina
po popisu 1921.
Vjeroispov jest

P
r
a
v
o
s
l
a
v
c
i

R
i
m
o
k
a
t
o
l
i
c
i

G
r
k
o
k
a
t
o
l
i
c
i

E
v
a
n
g
e
l
i
c
i

M
u
s
l
i
m
a
n
i

J
e
v
r
e
j
i

O
s
t
a
l
i

U
k
u
p
n
o

1. Bijeljina - grad 2714 1478 30 380 5992 393 26 11013
2. Bijeljina -
seoska op.
8459 46 - 26 1731 - 2 10264
3. Brodac 8197 61 - 24 1 - - 8283
4. Dragaljevac 11197 127 - 37 28 - 6 11395
5. Zabrde 5681 33 - 9 4 - - 5727
6. Janja 2412 31 1 2 3331 6 - 6783
7. Koraj 1217 8 - 267 1981 - 14 3487
8. Petrovo Polje 38 21 3 1098 - 1 29 1190
Srez Bijeljina 40915 1805 34 1843 13068 400 77 58142

i
U Srezu Bijeljina ivjelo je 58.142 stanovnika. Najbrojniji su bili pravoslavci
koji su inili 70,37%, zatim slijede muslimani sa 22,47%, evangelici sa 3,16%,
rimokatolici sa 3,10%, itd. Muslimani su su bili najbrojniji u gradu Bijeljina gdje su
inili 54,41% ukupnog broja stanovnitva.
Podaci u tabeli pokazuju da je na podruju Bijeljine ivjelo stanovnitvo
svih konfesija koje je naseljavalo i Bosnu i Hercegovinu. U gotovo svim opinama
jedni pored drugih ivjeli su muslimani, pravoslavci, katolici, evangelici i drugi.
kolstvo na podruju Bijeljine

Osnovne kole
Bosna i Hercegovina je ulaskom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca
imala nerazvijenu i neravnomjernu mreu osnovnih kola, te visok procenat
nepismenoga stanovnitva.
13
Uzroci takvoga stanja su mnogobrojni: naslijeeno
13 Po podacima koje su u novinama iznosili predstavnici Vlade, u Bosni i Hercegovini je na dan
ujedinjenja, 1. decembra 1918. godine, bilo 320 osnovnih kola. Njih je pohaala jedna desetina
za kolu dorasle djece. Od ukupnoga broja stanovnitva bilo je 87% nepismih iznad sedme godine
ivota. Osnovne kole u Bosni i Hercegovini, Narodno jedinstvo, br. 255, Sarajevo, ponedjeljak 12.
decembra 1921., str. 1; Narodno jedinstvo, br. 256, Sarajevo, utorak 13. decembra 1921., str. 1. Na
osnovu historijskih izvora prvoga reda utvrdili smo da je kolske 1918/19. godine u Bosni i Hercegovini
511
stanje iz prethodnoga perioda, nedovoljno ulaganje u kolstvo, nerazvijena privreda,
nedostatak svijesti o znaaju kolstva itd.

Vlasti Kraljevine SHS nastojale su da, izmeu ostaloga, i kolstvo stave pod svoju
punu kontrolu. Meutim, to nije ilo onom dinamikom kako su to vladjue strukture
eljele. Osnovno kolstvo u Bosni i Hercegovini bilo u nadlenosti Zemaljske vlade
u Sarajevu u ijem je sastavu bilo odjeljenje za prosvjetu. U kotarevima (srezovima)
su radili referenti za prosvjetu koji su po nareenjima pretpostavljenih organa
prikupljali i obraivali razne podatke koji su se ticali kolstva.
Koliki je znaaj zauzimalo kolstvo najbolje pokazuje injenica da je ono imalo
svoje mjesto i u prvome ustavu Kraljevine SHS. lan 16 Vidovdanskog ustava
odredio je pitanje kolstva na slijedei nain:
(...) Nastava je dravna. U celoj zemlji nastava poiva na jednoj istoj
osnovi, prilagoavajui se sredini kojoj se namenjuje. Sve kole moraju davati
moralno vaspitanje i razvijati dravljansku svest u duhu narodnog jedinstva i verske
trpeljivosti. Osnovna je nastava, dravna opta i obavezna. Verska nastava daje se
po elji roditelja, odnosno staralaca, podvojeno po veroispovestima, a u saglasnosti
sa njihovim verskim naelima (...) Dravna se nastava daje bez upisnine, kolarine i
drugih taksa (...).
14

U cilju centralizacije drave ukinuta je 1921. godine Zemaljska vlada za
Bosnu i Hercegovinu, a formirana Pokrajinska uprava. Tako je nadlenost nad
osnovnim kolstvom bilo u rukama ove institucije koja je u svome okviru imala
Prosvjetno odjeljenje Ministarstva prosvjete za Bosnu i Hercegovinu. Prosvjetno
odjeljenje imalo je zadatak koordiniranja poslova sa oblastima, dok je Ministarstvo
prosvjete zadralo centralnu slubu obrazovanja za cijelu zemlju. Od 1925. godine
nadlenosti Ministarstva prosvjete Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu su se
proirile, tako da se ono od toga vremena staralo o kadrovskim pitanjima osnovnih
kola, nastavnim planovima i programima itd.
15

U Bosni i Hercegovini je bilo i primjera da roditelji nisu kolovali djecu zato
to nastavno lice nije pripadalo njihovoj vjeroispovjesti. Vrlo esto su i politike
stranke traile od Ministarstva prosvjete da postavlja uitelje i upravinke kola iz
reda vlastitog naroda.
16
bilo 426 osnovnih kola. Arhiv J ugoslavije Beograd (dalje: AJ ), fond Ministarstva prosvete Kraljevine
SHS (dalje: fond 66), fascikl broj 2528, jedinica opisa broj 2326. Statistiki podaci o nastavi u Bosni i
Hercegovini za kolsku godinu 1918/1919. i 1919/1920. Sarajevo, 21. maja 1921. godine; Arhiv Bosne
i Hercegovine Sarajevo (dalje: A BiH), fond Zemaljske vlade Sarajevo 2 (dalje: fond ZVS2), kutija
46, ifra 67/120/29. Izvjetaj Zemaljske vlade o kolstvu u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 4. 6. 1919.
godine.
14 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prihvaen na Ustavotvornoj skuptini na Vidovdan
dne 28. lipnja 1921, Zagreb 1921., str. 8-9.
15 Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Sarajevo 1984., str. 38. (dalje: M.
Papi, kolstvo u BiH).
16 Tako je ogranak J ugoslovenske muslimanske organizacije (J MO) iz Kladnja traio da u tome
mjestu upravitelj kole bude musliman. To je pravdano injenicom da je Kladanj mjesto u kome
imaju samo etiri pravoslavne porodice i da je kolsko podruje preteno nastanjeno muslimanskim
stanovnitvom. U koli je bilo ukupno 117 uenika, od toga 84 uenika islamske vjeroispovjesti, 21
512
Razlozi neravnomjernoga rasporeda uitelja u kolama Bosne i Hercegovine
su mnogobrojni. Meutim, Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je takvo
stanje pravdala injenicom da u ovoj zemlji ima 825.418 stanovnika pravoslavne,
612.137 muslimanske i 434.061 katolike vjeroispovjesti, te da s obzirom na to ima
1.126 uitelja narodnih osnovnih kola koji pripadaju spomenutim konfesijama i
da bi trebalo srazmjerno broju stanovnika da bude 497 uitelja pravoslavne, 368
muslimanske i 261 katolike vjere. U praksi je bila sasvim drugaija situacija,
tako da je bilo 464 uitelja pravoslavne, 148 muslimanske i 514 uitelja katolike
vjeroispovjesti. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je smatrala da kod
takvoga stanja nije bilo mogue potovati konfesionalni klju prilikom postavljanja
uitelja. Takoer, Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je smatrala da je
stanovnito Bosne i Hercegovine po gradovima veinom muslimanske i katolike
vjeroispovjesti dok je pravoslavno stanovnitvo tek na treem mjestu, jer je ono
veinom bilo naseljeno po selima. Tako bi, kod postavljanja uitelja, ukoliko bi se
ispotovao vjerski kriterij, pravoslavni uitelji po miljenju Pokrajinske uprave za
Bosnu i Hercegovinu, bili osueni da provode sav svoj radni vijek u kolama koje
su bile na selu, dok bi oni ostalih konfesija uivali sve blagodati veih mjesta.
Ali ipak Pokrajinska uprava se obavezala da e nastojati, ukoliko to okolnosti
budu dozvoljavale, da postavlja uitelje iste konfesije koje je bila i veina njihovih
uenika.
17

Meutim, pravi razlozi vika uitelja pravoslavne vjere u gradovima lee
u injenici da su ti uitelji imali zadatak da provode politiku irenja ideje integralnog
jugoslavenstva i da rade na slabljenju i eliminiranju nacionalnih, vjerskih, kulturnih,
politikih i drugih identiteta koji su uneeni u zajedniku jugoslavensku dravu.
Narodni poslanici iz Bosne i Hercegovine u skuptini Kraljevine SHS, vrlo
esto su traili da se stanje u oblasti osnovnoga kolstva popravi. Tako je narodni
poslanik Dafer Kulenovi 24. maja 1921. godine uputio dopis ministru prosvjete
Kraljevine SHS u kome je traio da se u Bihaki okrug poalje vie nastavnika jer se
neke kole zbog njihovog nedostatka zatvaraju.
18
pravoslavne i 12 uenika drugih konfesija. AJ , fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Telegram
J ugoslovenske muslimanske organizacije Kladanj Ministarstvu za prosvetu i vere Beograd. Beograd,
11. 10. 1921. godine.
17 AJ , fond 66, fascikl broj 1304, jedinica opisa 1546. Postavljanje uitelja-ca narodnih osnovnih
kola u Bosni i Hercegovini s obzirom na konfesiju njihovu i ueniku. Beograd 9. juli 1923. godine.
18 On je istakao: (...) Uslijed pomanjkanja nastavnika zatvoreno je u okrugu bihakom vie pukih
kola, tako npr. u kotaru petrovakom etiri, a u nekim mjestima, kao npr. u Kulen Vakufu, predaje
samo jedan uitelj, koji radi preoptereenosti poslom nije u stanju sva etiri razreda svaki dan
pouavati, nego jednoga dana pohaaju kolu prva dva razreda, a drugoga dana druga dva razreda i
tako djeca, mjesto da idu u kolu godinje po 10 mjeseci, pohaaju istu samo po 5 mjeseci. Naprotiv u
samome gradu Bihau nalazi se u koliko mi je poznato 17 pukih uitelja, koji vrlo lako svoju slubu
obavljaju predavajui neki od njih tek po 2 3 sata. Osim toga kod okrune oblasti u Bihau zaposlena
su u kolskom odelenju 3 uitelja, a u koliko sam obavjeten, do sada je taj posao obavljala samo
jedna sila. Pitam stoga Gospodina Ministra: 1./ Kako opravdava, da se neke kole uslijed pomanjkanja
nastavnika zatvaraju, u nekim opet, da se nalazi samo po jedan nastavnik, dok u nekima ima ih i
previe? 2./ Misli li Gospodin Ministar shodno odrediti, da se takovim zloporabama stane ve jednom
513
Ministar prosvjete je, nakon to je od Zemaljske vlade u Sarajevu dobio
relevantne podatke o kolstvu u Bihakome okrugu, odgovorio na pitanje narodnoga
poslanika Dafera Kulenovia 23. juna 1921. godine. U odgovoru je ministar
istakao kako su uitelji u Bosni i Hercegovini pravilno rasporeeni i da se o optim
interesima vodi rauna na prvom mestu.
19

Osim Dafera Kulenovia, i drugi narodni poslanici upuivali su poslanika
pitanja ministru prosvjete vezana za kolske prilike u Bosni i Hercegovini.
U toku 1922. godine svoje pismene zahtjeve ministru Svetozaru Pribieviu
uputili su Fehim Kurbegovi
20
, Hamzalija Ajanovi
21
, Toa Lazarevi
22
, Halid-beg
na put, uvaujui pri tome, da su interesi opi jai od interesa i udobnosti pojedinaca? (...). AJ , fond
66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Interpelacija narodnog poslanika Dafera Kulenovia o
zatvorenim kolama u okrugu bihakom. Sarajevo, 11. juna 1921. godine.
19 AJ , fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Interpelacija narodnog poslanika Dafera
Kulenovia o zatvorenim kolama u okrugu bihakom. Sarajevo, 11. juna 1921. godine.
20 Poslanik u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Fehim Kurbegovi uputio
je, 29. marta 1922. godine, pitanje ministru prosvjete koje se odnosi na gradnju kolskih zgrada u
selima Rakovani (Prijedorski srez), Lukavica (Graaniki srez), Suhaa (Bosanskonovski srez), Krea
(Foanski srez) i Turija (Tuzlanski srez). Na postavljeno pitanje narodni poslanik je dobio odgovor
u kome se istie da mjetani sela Rakovana, Suhae i Kree nisu traili gradnju kolskih zgrada, pa
zbog toga ta sela nisu ni uvrena u program gradnje kolskih zgrada u Bosni i Hercegovini. to se
tie kolskih zgrada Lukavici i Turiji, tu je stanje neto drugaije. Za gradnju kolskih zgrada u ovim
mjestima dat je plan i predraun, a mjetanima je bilo preporueno da obezbijede materijal. Grau za
kolsku zgradu mjetani su mogli odsjei u dravnoj umi bez plaanja takse. AJ , fond 66, fascikl broj
114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Fehima Kurbegovia. Beograd, 29. marta 1922. godine.
21 Narodni poslanik Hamzalija Ajanovi uputio je 3. maja 1922. godine poslaniko pitanje u
pisanoj formi ministru prosvjete i traio da se otvori kola u selu Linji u Prnjavorskome srezu koja
je zatvorena 1916. godine u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Pokrajinska uprava je, na zahtjev ministra
prosvjete, navela razloge zbog kojih ta kola nije radila. To su: mali broj djece i neuvjetna kolska
zgrada. Po miljenju Pokrajinske uprave, kolsku zgradu je trebalo da grade mjetani toga sela, a
ako nisu u mogunosti, treba da trae pomo od dravnih institucija. AJ , fond 66, fascikl broj 114,
jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Hamzalije Ajanovia. Beograd, 3. maja 1922. godine; Hamzalija
Ajanovi je, kroz poslaniko pitanje 26. maja 1922. godine, traio od ministra prosvjete da se popravi
ili sagradi nova kolska zgrada u Miljanovcima u Teanjskome srezu. Meutim, ni ovoga puta nije
udovoljeno njegovome zahtjevu. U odgovoru na poslaniko pitanje pie da je zgrada osnovne kole u
Miljanovcima sagraena 1895. godine od slabijeg materijala, ali da je 1921. godine popravljena, tako
da se nastava moe nesmetano izvoditi. AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko
pitanje Hamzalije Ajanovia. Beograd, 26. maja 1922. godine.
22 Toa Lazarevi je traio gradnju kolskih zgrada u Bosanskonovskome srezu. Poslanik je dobio
odgovor da e se pristupiti gradnji kada se za to steknu uvjeti. AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica
opisa 368. Poslaniko pitanje Toe Lazarevia. Beograd, 15. juna 1922. godine.
514
Hrasnica
23
, Hamid Kurbegovi
24
, Risto oki
25
i Husejn Ali
26
. Oni su traili da
se otvore ranije zatvorene osnovne kole, da se sagrade nove ili poprave postojee
kolske zgrade i da se u osnovne kole, posebno seoske, imenuju stalni uitelji.
Meutim, iz nadlenih dravnih institucija je gotovo redovno dolazio odgovor
kako drava nema dovoljno sredstava za gradnju kolskih zgrada ili adaptaciju
postojeih, kako nema dovoljno uitelja itd. Vrlo esto je isticano i kako mjetani
pojedinih sela treba da grade kolske zgrade linim sredstvima. injenicu da u Bosni
i Hecegovini nema dovoljno uitelja vlasti su opravdavale na vie naina, posebno
istiui naslijeeno stanje. Tako su odgovorni u dravnim institucijama opravdavali
postojee stanje u oblasti osnovnoga kolstva i umanjivali svoju odgovornost.
U Bosni i Hercegovini su se okrune ili sreske politike vlasti mijeale
u struni rad uitelja. To je izazivalo otre reakcije uitelja. Oni su reagirali i
protestirali preko svojih strukovnih udruenja i od Pokrajinske uprave traili zatitu
svoga digniteta.
27

23 Halid-beg Hrasnica je 19. oktobra 1922. zatraio da se u Turskim J anjarima (Bijeljinski srez)
otvori kola i imenuje uitelj. Narodni poslanik je dobio odgovor da je kola otvorena i da je za rad
u njoj imenovan uitelj Uzeir Berberovi. Dekret kojim je on imenovan stalnim uiteljem u Turskim
J anjarima potpisan je 7. oktobra 1922. godine. AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368.
Poslaniko pitanje Halid-bega Hrasnice. Beograd, 19. oktobra 1922. godine.
24 Narodni poslanik Hamid Kurbegovi traio je 8. novembra 1922. godine da se otvori kola u
Pruscu (Bugojanski srez). Meutim, njegovome zahtjevu nije udovoljeno. Razlog za to je nedostatak
materijalnih sredstava. AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Hamida
Kurbegovia. Beograd, 8. novembra 1922. godine.
25 Risto oki je 17. novembra zatraio od ministra prosvjete da mu odgovori ta je stvarni uzrok
da se po seoskim osnovnim kolama u Bosni i Hercegovini ne imenuju uitelji. Kao primjer, narodni
poslanik je naveo sela u Bosanskopetrovakome srezu. U odgovoru na postavljeno pitanje istaknuto
je da u Bosni i Hercegovini nema dovoljno uitelja i da su kolske zgrade neuvjetne za izvoenje
nastave. AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Riste okia. Beograd,
17. novembra 1922. godine.
26 Narodni poslanik Husejn Ali je 27. novembra 1922. godine u svome poslanikome pitanju
traio da se otvori osnovna kola u selu Hripavac (Kljuki srez). Za potrebe te kole traio je da se kupi
gotova zgrada. U odgovoru na postavljeno pitanje istaknuto je da Sresko naelstvo u Kljuu treba da
podnese izvjetaj o zgradi koja je namijenjena za kolu. U izvjetaju, prije svega, treba da bude plan
kue i nsijski plan utroka sredstava za adaptaciju i namjetaj. Takoer je neophodno da i mjetani
Hripavca uestvuju sa odreenim sredstvima kako bi kola bila to prije otvorena. AJ , fond 66, fascikl
broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Husejna Alia. Beograd, 27. novembra 1922. godine.
27 Tako je naelstvo Tuzlanskoga okruga 28. februara 1922. godine uputilo akt svim sreskim
naelstvima u kome se od njih trai da kontroliu rad uitelja u narodnim osnovnim kolama. Na ovaj
akt reagiralo je Uiteljsko drutvo Branskog sreza i preko Povjerenitva Uiteljskoga drutva za
Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu zatrailo od Pokrajinske uprave da sprijei naredbe sreskih i okrunih
politikih vlasti koje nisu u njihovoj nadlenosti. Uitelji su istakli da pojedine naredbe vrijeaju
osjeaje, ponituju autoritet i poniuju uiteljstvo do obinog nevjernog sluge. Iz Uiteljskog drutva
su, takoer, istakli da uitelji ne mogu da dozvole da pojedini lokalni politiari utvruju da li uitelj
vri tano i savjesno svoju dunost. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je reagirala na
zahtjeve uitelja i naelstvu Tuzlanskog okruga uputila dopis u kome se, izmeu ostaloga, istie da
nadzor nad podrunim kolama u strunom pravcu spada jedino u kompetenciju kolskih nadzornih
strunih organa. ABiH, fond Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu (dalje: fond PU BiH), Kutija
77, ifra 67/43/1. Nadzor politikih vlasti nad strunim radom nastavnika. Sarajevo, 24. 7. 1922. godine.
515
Narodni poslanici iz Bosne i Hercegovine su kroz poslanika pitanja negodovali
zbog, po njihovome miljenju, odnosa pojedinaca zaposlenih u dravnim institucijama
prema narodu iz kojega su oni potjecali. Tako je profesor Juraj Pulji 31. marta 1922.
godine uputio ministru prosvjete pismo u kojem je istakao nebratsko raspoloenje
prema Hrvatima u opte, a katolicima napose.
28

U odgovoru na upit profesora Juraja Puljia ministar prosvjete je vrlo kratko
odgovorio kako njegovi navodi jednostavno nisu tani. Meutim, bez obzira na to
ovo pismo izazvalo je razliite reakcije. Kod jednoga broja uitelja bila je stvorena
predstava o neobjektivnosti dr. Koste Krsmanovia i neprijateljskome raspoleenju
prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Sam dr. Krsmanovi je isticao kako u spornome izvjetaju nema apsolutno
niega to bi ukazalo na njegovo klevetniko dranje prema Hrvatima niti ima tvrdnji
da su katolici najnepouzdaniji element, na koji se dravna uprava ne moe osloniti.
29

U okolnostima nerijeenih politikih, socijalnih i drugih pitanja radile su kole
u Bosni i Hercegovini i u toku 1922. godine. Broj kola se vrlo sporo poveavao, pa je
krajem navedene godine radila 571 osnovna kola.
30

Na ovakvo stanje u oblasti kolstva reagirali su mnogi narodni poslanici, meu
kojima je posebno bio agilan Husejn Ali.
31
28 Pismo je slijedeeg sadraja: (...) Kod kolskog odelenja u Bosni i Hercegovini vidi se od dolaska
g. epana Gria i njegova naslednika g. dr. Koste Krsmanovia u pravom smislu rijei nebratsko
raspoloenje u najmanju ruku prema Hrvatima u opte, a katolicima napose. Ovo dranje naelnika
i prijanjega, a osobito sadanjega upravo je neprijateljsko raspoloenje i klevetniko dranje prema
Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Dnevna tampa donosi neko povjerljivo pismo kojega je upravio
povjerljivo g. dr. Kosta Krsmanovi pod broj 40 u Beograd i naziva Hrvate-katolike: 1. da su Marijine
kongregacije klerikalna politika udruenja, koja moraju ostati svakako zabranjena; 2. da su katolici
najnepouzdaniji elemenat, na koji se dravna uprava ne moe nikako osloniti, premda uivaju iroku
autonomiju i premda ih vlada pomae. Ovako Vami podreeni naelnik kolskog odelenja g. dr. Kosta
Krsmanovi klevee Hrvate-katolike u Bosni i Hercegovini. Imajui ovo pred oima i smatrajui ovo
klevetanjem hrvatskog katolikog elementa u Bosni i Hercegovini, slobodan sam na Vas, Gospodine
Ministre staviti ovo pitanje: 1. Je li Vam poznat ovaj klevetnik povjerljivi akt g. dr. Koste Krsmanovia,
kojim se kleveu Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini. 2. Ako Vam je poznat ovaj akt, pitam Vas,
Gospodine Ministre, kakovu ste kaznu odredili za g. dr. Kostu Krsmanovia radi nanesenih uvreda
Hrvatima-katolicima Bosne i Hercegovine. AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko
pitanje profesora Juraja Puljia. Beograd, 31. marta 1922. godine.
29 AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Pokrajinska uprava Ministarstvu prosvjete
Kraljevine SHS. Pulji Juraj, narodni poslanik, interpelacija. Sarajevo, 10. 4. 1922. godine.
30 AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Husejna Alia. Beograd, 27.
novembra 1922. godine.
31 On je istakao slijedee: (...) U cijeloj Bosni i Hercegovini iza naeg narodnog ujedinjenja
najmanje se je uinilo od strane kraljevske vlade na prosvjetnom polju, i ako ovde ivi najnepismeniji
svijet u cijeloj naoj dravi. Koliko mi je poznato, ak su se neke kole i zatvorile, dok ste Gospodine
Ministre u svom ekspozeu prilikom specijalne debate o budetu Ministarstva Prosvete izjavili u
Narodnoj Skuptini, da se je u Srbiji i Crnoj Gori broj od 4000 predratnih uitelja povisio danas
na 10.000 to znai, da se je u Srbiji i Crnoj Gori otvorilo od prilike 2000 kola, dok su se u Bosni
i Hercegovini na alost zatvorile 32 osnovne kole iza naega ujedinjenja. Mene veseli da se je na
prosveti izilazilo u susret naem nastradalom narodu u Srbiji i Crnoj Gori, ali me alosti da se je prema
Bosni i Hercegovini loe postupalo, i ako se od strane cijelog bosanskohercegovakog puanstva vapi
za kolom, i ako je ovo u prosvjeti najzaostaliji kraj (...). AJ , fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa
368. Poslaniko pitanje Husejna Alia. Beograd, 27. novembra 1922. godine.
516
Meutim, na njegove primjedbe niko se nije obazirao. Tvrdilo se da je stanje
u Bosni i Hercegovini daleko bolje nego to ga narodni poslanik prikazuje, te da je
broj osnovnih kola od ujedinjenja do kraja 1922. godine povean sa 320 na 571,
a broj uitelja sa 900 na 1.232. Iz Pokrajinske uprave su, takoer, tvrdili da zbog
nedostatka uitelja ne mogu da otvore jo etiri kole koje su bile potpuno spremne
za nastavu.
U Bijeljinskom srezu kolske 1919/20. godine bilo je 20 osnovnih kola.
Postojale su u slijedeim mjestima: Amajlije, Batkovii, Bijeljina-djeaka,
Bijeljina-djevojaka, Brodac, Crnjelovo, Dragaljevac, Dvorovi, J anja, J ohovac,
Koraj, Korenita, Obarska Velika, Petrovo Polje, Svinjarevac, Trnjaci, Ugljevik,
Vrani, Zabre, Zagoni.
Nedostatak kolskih zgrada predstavljao je veliki problem za normalno
organiziranje nastave. Narodni poslanici iz Bosne i Hercegovine uporno su traili
od centralne vlasti u Beogradu da pristupi gradnji kolskih objekata jer veliki broj
djece, zbog nedostatka kolskih prostorija, nije pohaao osnovnu kolu. Tako je
ministar prosvjete 27. septembra 1924. godine donio odluku da se iz dravnoga
budeta izdvoje sredstva u visini od 3,950.000 dinara radi gradnje kolskih zgrada
za osnovne kole u 58 kolskih opina u Bosni i Hercegovini. Tako je za kolu u
Velinom Selu u Srezu Bijeljina izdvojeno 60.000 dinara.
32

Uviajui injenicu da djeca u Bosni i Hercegovini u velikome broju ne
pohaaju osnovnu kolu, intelektualci su, izmeu ostaloga, i putem novina ukazivali
na znaaj obrazovanja i pozivali djecu da redovno pohaaju nastavu. Tako je 15.
avgusta 1927. godine Novi behar donio tekst vezan za poetak kolske 1927/28.
32 Ministarstvo prosvjete je odobrilo sredstva za gradnju kolskih zgrada u slijedeim mjestima:
Kosijerevu-srez Bosanska Gradika 25.000 dinara, Kramu-srez Vlasenica 50.000, Kalenderovcima-
srez Derventa 50.000, Trstencima-srez Derventa 20.000, Dubacu-srez Derventa 20.000, Majevcu-
srez Derventa 60.000, Kladarima-srez Derventa 30.000, Kulini-srez Derventa 30.000, Dragotinji-srez
Prijedor 50.000, ipragu-srez Kotor Varo 50.000, Milkovcu-srez Teanj 50.000, Podgracima-srez
Bosanska Gradika 20.000, Grbovcima-srez Bosanska Gradika 50.000, Bronzanom Majdanu-srez
Banja Luka 50.000, Srednjem-srez Sarajevo 70.000, etiima-srez Rogatica 50.000, Okruglici-srez
Visoko 50.000, ediima-srez Trebinje 80.000, Zagori-srez Trebinje 50.000, Konjskom-srez Trebinje
80.000, Zaplaniku-srez Trebinje 80.000, Blizancima-srez Mostar 40.000, Medni-srez Varcar Vakuf
100.000, Gerzovu-srez Varcar Vakuf 20.000, Volarima-srez J ajce 50.000, Eminovcima-srez Sanski
Most 100.000, Bueviu-srez Bosanska Krupa 100.000, Previji-srez Klju 180.00, Gorancima-srez
Mostar 15.000, Mamiima-srez Mostar 15.000, Brezianima-srez Prijedor 60.000, Dumi-srez Trebinje
10.000, Han Kumpaniji-srez Travnik 20.000, ardak Gostoviu-srez epe 100.000, Solunu-srez
Kladanj 60.000, Hrgama-srez Maglaj 100.000, Bou-srez Brko 20.000, Kakmuu-srez Graanica
80.000, Rogolji-srez Bosanska Gradika 80.000, uljevici-srez Bosanski Novi 80.000, Gorici-srez
Brko 80.000, Velinom Selu-srez Bijeljina 60.000, Gorini-srez Konjic 100.000, Poitelju-srez Stolac
100.000, Zauju-srez Bilea 100.000, Odaku-srez Bugojno 100.000, Herama-srez Prozor 100.000,
Rudanki-srez Teanj 100.000, Podstupari-srez Kladanj 100.000, evarlijama-srez Maglaj 100.000,
Krivaji-srez Maglaj 100.000, Klotijevcu-srez Srebrenica 100.000, Teoaku-srez Zvornik 100.000,
Novoj Kasabi-srez Vlasenica 100.000, Vraniima-srez Foa 100.000, Vikou-srez Foa 100.000,
Ustibaru-srez Viegrad 100.000 i upi-srez Konjic 65.000 dinara. A SCG, fond 66, fascikl 1304,
jedinica opisa 1546. Pomo za podizanje zgrada za osnovne kole u Bosni i Hercegovini. Beograd, 29.
septembra 1924. godine.
517
godine. U tekstu se govori o znaaju nauke i kole, posebno osnovne, za koju se kae
da je ona temelj svih kola. Istaknuto je da se odrasli mogu dijeliti na politike partije
i staleke interese, da mogu imati razliita miljenja o pojedinim opim, drutvenim
i dravnim pitanjima, ali da svi znaju i istiu da je kola temelj prosvjeti, a prosvjeta
da je temelj graanskoj svijesti i narodnoj kulturi.
33

Autor teksta se posebno obratio Muslimanima u Bosni i Hercegovini, koji
su po njegovome miljenju usljed raznih uzroka najvie zaostali u obrazovanju, i
pozvao ih da redovno pohaaju kolu. Dalje u tekstu autor istie:
(...) Ova nepismenost, ova kulturna zaostalost, koi sav na napredak,
bremza sav na javni rad na svim poljima znanja i umijenja; ona nam pometa u
obrtu, trgovini i saobraaju, u drutvenosti, meusobnom dodiru i razumjevanju.
Ukratko nepismenost je bacila nas muslimane na zadnje mjesto, iako smo mi
u pogledu imetka, potenja i solidnosti pred drugim sugraanima (...). Brao
muslimani! Cijelom tome naem zastoju i napretku lei uzrok u tome, to ne teimo -
kao drugi - za prosvjetom i kolom, koju nam naa uzviena vjera i na poloaj toliko
diktira, pa zato ovijem apeliramo na svakog roditelja (koji ima svoje muke i enske
djece) i na svakog lana nae zajednice, da poradi na tome, da se naa djeca upisuju
u kole, jer djeca bez kola - siroad su gola (...). Brao muslimani, bili vi u selima
ili gradovima, bili vi teaci ili radnici, trgovci ili posjednici, bogati ili siromasi,
upamtite i ne zaboravite na ovu priliku pa na 1. septembra povedite svoju dragu
djeicu u kole, koje e ih spremiti za ivot u vremenu, kada prosvjeta gospodari
svijetom. To je vaa islamska i roditeljska dunost i znajte, da svako dijete, koje od
kole odbijete, bacate hotimino u ivotnu provaliju, u kojoj dan-danas na hiljade
naih ljudi gine i trune od neznanja, nevolje i bijede.
34

Deavalo se i to da uenici krenu u kolu, a da iz niza razloga nemaju svih
adekvatnih udbenika. Tako je bilo na poetku kolske 1923/24. godine kada ni do
kraja oktobra nisu bili gotovi svi udbenici za osnovnu kolu. I udbenici koji su se
pojavili bili su skupi i puni greaka. U pojedinim novinama poput Pravde izraavan
je al za prolim (austrougarskim) vremenom:
(...) Prije prevrata u naim se kolama radilo kao u amerikim fabrikama.
Ono kola, to smo ih imali, bile su ureene i na vrijeme opskrbljene sa svim potrebnim
knjigama, bez pogreaka, a naa su djeca u tom ropstvu dobivala knjige i sav potrebni
pribor ban-badava! Uitelji su savjesno vrili svoju dunost i u najzabitijim selima,
kao da im je uvijek nadzornik nad leima. Nae su se kole brojile meu najbolje
u bivoj monarhiji. Sve je ilo glatko i tono kao najtoniji sat. Sad u naoj dravi
naa sirotinja mora da skupo plaa loe knjige sa stotinama pogreaka. Pa da nijesu
divni ti nai zakupnici drave, pedagozi, knjievnici i rodoljubi! No glavno je da
su oni za svoj rad dobili pare, a ne pita se, da li taj lo rad vrijedi toliko para. (...)
kole nemaju knjiga, naroito u provinciji. (...) Zar ne, kako nam je lijepo ureeno
kolstvo, kako u prosvjeti napredujemo? (...).
35

33 Na pragu nove kolske godine, Novi behar, br. 8, Sarajevo, 15. avgusta 1927., str. 113.
34 Na pragu nove kolske godine, Novi behar, br. 8, Sarajevo, 15. avgusta 1927., str. 114.
35 Knjige za nae osnovne kole, Pravda, br. 230, Sarajevo, subota 20. oktobra 1923., str. 3.
518
U tabeli br. 4 prikazana je mrea osnovnih kola u Bosni i Hercegovini
kolske 1928/29. godine:
36
Tabela br. 4.
Osnovne kole u Bosni i Hercegovini kolske 1928/29. godine

Oblast
Broj
kola
Broj
odjeljenja
Broj ucenika Broj ucitelja
Mukih enskih Svega Mukih enskih Svega
Vrbaska 152 274 11.171 3.099 14.270 126 155 281
Bihacka 64 128 5.256 893 6.149 66 62 128
Mostarska 125 194 7.648 1.742 9.390 190 106 296
Sarajevska 104 258 9.945 2.780 12.725 235 189 424
Travnicka 78 154 5.346 1.733 7.079 150 97 247
Tuzlanska 131 237 9.508 2.371 11.879 124 130 254
Svega 654 1.245 48.874 12.518 61.392 891 739 1.630
Podaci prezentirani u tabeli pokazuju da je najvie osnovnih kola bilo u
Vrbaskoj oblasti (23,24% ukupnoga broja kola), zatim u Tuzlanskoj (20.03%) i
Mostarskoj (19,11%). U Sarajevskoj oblasti bilo je 15,90% ukupnoga broja osnovnih
kola u Bosni i Hercegovini, Travnikoj 11,93%, a u Bihakoj 9,79%.
Iz podataka u tabeli moe se vidjeti da je najvie uenika bilo u Vrbaskoj
oblasti (23,25% ukupnoga broja uenika u Bosni i Hercegovini), zatim Sarajevskoj
(20,74%) i Tuzlanskoj (19,36%). U Mostarskoj oblasti bilo je 15,30%, Travnikoj
11,53%, a u Bihakoj 10,02% ukupnoga broja uenika u Bosni i Hercegovini. Iz
tabele se, takoer, vidi da su i dalje muka djeca u znatno veem broju (79,61%)
pohaala kolu, nego enska (20,49%).
Broj uitelja se u Bosni i Hercegovini kontinuirano poveavao. Tako je
kolske 1928/29. godine njihov broj iznosio 1.630. Najvie ih je bilo u Sarajevskoj
oblasti (26,01% ukupnoga broja uitelja u Bosni i Hercegovini), zatim Mostarskoj
(18,16%) i Vrbaskoj (17,24%). U Tuzlanskoj je oblasti bilo 15,58%, Travnikoj
15,16%, a u Bihakoj 7,85% ukupnoga broja uitelja u Bosni i Hercegovini. Uitelja
mukoga spola bilo je vie (54,66%) nego enskoga (45,34%).
Srednje kole
U periodu 1918-1929. godine na podruju Bijeljine radile su slijedee srednje
kole: gimnazija, graanska kola, enska zanatska kola, egrtska kola i medresa.
36 U rubrici broj enskih uenika u osnovnim kolama u Bosni i Hercegovini (po oblastima) Mitar
Papi navodi cifru 12.621. Meutim, provjeravajui navedene statistike podatke utvrdili smo da se
radi o broju 12.518. Vjerovatno se radi o tamparskoj greci. Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini
(1918-1941), Sarajevo 1984., str. 25.
519
Gimnazija u Bijeljini
Broj gimnazija se u Bosni i Hercegovini nakon njenoga ulaska u Kraljevinu
SHS postepeno poveavao. kolske 1919/20. godine zatvorena je Mala realna
gimnazija u Sarajevu, ali su otvorene nie gimnazije u Livnu, Brkom, Bijeljini,
Prijedoru i Derventi. Nie gimnazije u Gacku, Foi i Trebinju osnovane su 1921.
godine.
37
kolske 1921/22. godine u Bosni i Hercegovini je bilo 14 dravnih
gimnazija to se vidi iz tabele br. 5:
38

Tabela br. 5.
Dravne gimnazije u Bosni i Hercegovini 1. oktobra 1921. godine
Red.
broj
Naziv i mjesto kole Broj
Razreda Odjeljenja Nastavnika Ucenika
1. Velika gimnazija u Sarajevu 8 19 31 918
2. Velika realka u Sarajevu 8 20 28 871
3. Velika gimnazija u Mostaru 8 17 22 798
4. Velika realna gimnazija u Banjoj Luci 8 11 20 600
5. Velika gimnazija u Bihacu 8 9 13 276
6. Velika realna gimnazija u Tuzli 8 11 20 450
7. Nia gimnazija u Livnu 3 4 10 252
8. Nia gimnazija u Brckom 3 5 10 166
9. Nia gimnazija u Bijeljini 3 5 6 225
10. Nia gimnazija u Prijedoru 3 3 4 141
11. Nia gimnazija u Derventi 3 4 8 155
12. Nia gimnazija u Gacku 1 1 2 67
13. Nia gimnazija u Foci 2 2 5 80
14. Nia gimnazija u Trebinju 1 2 3 80
Svega 67 113 182 5.079
U periodu 1918-1921. godine broj gimnazija u Bosni i Hercegovini se
poveao za 7 ili 100%, broj razreda za 28 ili 36,73%, odjeljenja za 55 ili 94,83%, a
broj nastavnika za 8 ili 4,60%.
Najvie uenika bilo je u Velikoj gimnaziji u Sarajevu (18,07% ukupnoga
broja uenika svih gimnazija u Bosni i Hercegovini) i Velikoj realci u Sarajevu
(17,15%), a najmanje u novootvorenim niim gimnazijama u Gacku (1,32%), Foi
(1,57%) i Trebinju (1,57%).
Broj nastavnika u bosanskohercegovakim gimnazijama nije se poveavao
srazmjerno broju uenika. Tako je na jednoga nastavnika kolske 1921/22. godine
dolazilo 28 uenika, za razliku od kolske 1918/19. godine kada je na jednoga
nastavnika dolazilo 13 uenika. Takvo stanje uvjetovalo je vie faktora meu kojima
posebno treba istai nedostatak strunih nastavnika. U Bosni i Hercegovini nije bilo
visokih kola i fakulteta, pa su nastavnici svoja zvanja sticali uglavnom u susjednim
zemljama.
37 AJ , fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Popis kola u Bosni i Hercegovini 1. decembra
1918. i 1. oktobra 1921. godine. Sarajevo, 7. oktobra 1921. godine.
38 AJ , fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Popis kola u Bosni i Hercegovini 1.
decembra 1918. i 1. oktobra 1921. godine. Sarajevo, 7. oktobra 1921. godine.
520
Vjerska struktura uenika bosanskohercegovakih dravnih gimnazija
kolske 1922/23. godine moe se vidjeti iz tabele br. 6:
39

Tabela br. 6.
Ucenici dravnih gimnazija u Bosni i Hercegovini po vjeroispovijesti kolske 1922/23. godine

Red.
broj

Naziv kole

Mjesto
Vjeroispovijest
Pravo
slavci
Rimo
Katolici
Grko
katolic
i
Prote
stanti
Musl
i
mani
Jevre
ji
Sve
ga
1. Prva gimnazija Sarajevo 371 228 3 4 89 136 831
2. Druga gimnazija Sarajevo 303 376 - 11 43 96 829
3. Gimnazija Mostar 320 194 - - 213 8 735
4. Gimnazija Banja Luka 289 153 - 3 117 42 604
5. Gimnazija Tuzla 223 109 - 3 88 39 462
6. Gimnazija Bihac 84 64 1 - 84 10 243
7. Nia gimnazija Bijeljina 176 34 - 7 25 27 269
8. Nia gimnazija Brcko 107 44 - 2 34 5 192
9. Nia gimnazija Derventa 59 53 1 4 31 7 155
10. Nia gimnazija Prijedor 118 34 - - 11 5 168
11. Nia gimnazija Livno 65 67 - - 27 - 159
12. Nia gimnazija Foca 75 7 - - 28 - 110
13. Nia gimnazija Gacko 58 3 - - 22 - 83
14. Nia gimnazija Trebinje 82 10 - - 38 1 131
15. Nia gimnazija B. Gradika 55 19 - - 7 - 81
Svega 2.385 1.395 5 34 857 376 5.052
Iz podataka u tabeli moe se vidjeti da je najvei broj uenika gimnazija u
Bosni i Hercegovini bio pravoslavne (47,21% ukupnoga broja uenika gimnazija) i
katolike vjeroispovijesti (27,61%). Uenika muslimanske vjeroispovijesti bilo je
16,96%, jevrejske 7,44%, protestantske 0,67%, a grkokatolike 0,09% ukupnoga broja
uenika bosanskohercegovakih dravnih gimnazija. Najvie uenika pravoslavne
vjeroispovijesti bilo je u Prvoj gimnaziji u Sarajevu (371 ili 44,64% ukupnoga
broja uenika te kole), Gimnaziji u Mostaru (320 ili 43,54%) i Drugoj gimnaziji u
Sarajevu (303 ili 36,55%), dok je najvie uenika katolike vjeroispovijesti bilo u
Drugoj (376 ili 45,35%) i Prvoj (228 ili 27,43%) gimnaziji u Sarajevu. Procentualno
je najvie pravoslavaca bilo u gimnazijama u Prijedoru (70,24% ukupnoga broja
uenika te kole), Gacku (69,88%), Bosanskoj Gradici (67,90%) itd.
Razlozi ovakve vjerske strukture uenika u bosanskohercegovakim dravnim
gimnazijama su mnogobrojni. Prije svega treba istai injenicu da su pravoslavci vie
pohaali dravne kole od drugih jer nisu imali dovoljan broj konfesionalnih kola,
kao naprimjer katolici i muslimani, ali i to da su se oni vie kolovali od drugih,
posebno muslimana koji su bili nepovjerljivi prema dravnim kolama. Muslimani
su se radije odluivali za vjerske kole koje su im, po njihovome miljenju, davale
vie mogunosti za sticanje znanja, prije svega vjerskoga, te za zaposlenje. Veliki
39 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Uenici dravnih i privatnih srednjih kolskih
zavoda u Bosni i Hercegovini na kraju kolske 1922/23. godine. Sarajevo, 17. aprila 1924. godine.
521
broj muslimana nije nastavljao kolovanje poslije zavrene osnovne kole, pa je i to
jedan od razloga njihove slabe zastupljenosti u dravnim gimnazijama.
U Bosni i Hercegovini je nastavljeno sa otvaranjem gimnazija i u narednome
periodu. kolske 1923/24. godine otvorena je Nia gimnazija u Stocu,
40
a kolske
1924/25. godine enska gimnazija u Sarajevu,
41
tako da ih je navedene kolske
godine bilo 17. Gimnazije je kolske 1924/25. godine pohaalo je 6.323 uenika,
koji su bili rasporeeni u 158 odjeljenja. Najvie odjeljenja (21 ili 13,29% ukupnoga
broja odjeljenja u gimnazijama u Bosni i Hercegovini) bilo je u Prvoj gimnaziji
u Sarajevu, a najmanje (2 ili 1,26%) u Nioj gimnaziji u Stocu. Prva gimnazija u
Sarajevu imala je i najvie uenika (844 ili 13,35% ukupnoga broja uenika gimnazija
u Bosni i Hercegovini), a Nia gimnazija u Stocu najmanje (89 ili 1,40%).
42

Ali bez obzira na to Bosna i Hercegovina je i dalje zaostajala po broju
gimnazija za ostalim dijelovima Kraljevine SHS, posebno za Srbijom i Hrvatskom.
Broj uenika u gimazijama se vrlo sporo poveavao, takoer, i broj nastavnika, a
dravne vlasti su vrlo malo inile da stanje u tome pogledu poprave.
Podatke o dravnim gimnazijama u Bosni i Hercegovini s ukupnim brojem
nastavnika i uenika u kolskoj 1927/28. godini donosimo u tabeli br. 7:
43

Tabela br. 7.
Dravne gimnazije u Bosni i Hercegovini kolske 1927/28. godine
Red.
broj

Naziv kole

Mjesto

Osnovana
Broj
nastavnika ucenika
1. Dravna gimnazija Banja Luka 1895. 24 750
2. Dravna gimnazija Bihac 1911. 21 356
3. Dravna gimnazija Bijeljina 1919. 21 520
4. Dravna nia gimnazija Bos. Gradika 1922. 8 163
5. Dravna nia gimnazija Brcko 1919. 14 274
6. Dravna gimnazija Derventa 1912. 12 30
7. Dravna nia gimnazija Foca 1921. 9 162
8. Dravna nia gimnazija Gacko 1921. 4 139
9. Dravna gimnazija Livno 1919. 7 244
10. Dravna gimnazija Mostar 1893. 22 508
11. Dravna gimnazija Prijedor 1919. 12 316
12. Dravna prva gimnazija Sarajevo 1879. 32 860
13. Dravna druga gimnazija Sarajevo 1905. 28 607
14. Dravna enska gimnazija Sarajevo 1924. 23 550
15. Dravna nia gimnazija Stolac 1923. 4 126
16. Dravna gimnazija Trebinje 1921. 6 299
17. Dravna realna gimnazija Tuzla 1899. 17 476
Svega - - 264 6.655
40 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Statistiki podaci o gimnazijama u Bosni i
Hercegovini na poetku kolske 1924/25. godine. Sarajevo, 12. decembra 1924. godine.
43 Narodno jedinstvo za 1929. godinu, str. 89.
522
Iz podataka u tabeli moe se vidjeti da je broj uenika u gimnazijama u Bosni
i Hercegovini u kolskoj 1927/28. godini povean u odnosu na kolsku 1924/25.
godinu za 332 ili 5,25%. Broj nastavnika je povean u odnosu na kolsku 1926/27.
godinu za 51 ili 23.94%. Meutim, to nije bilo dovoljno s obzirom na injenicu da
se u ostalim dijelovima Kraljevine SHS broj uenika i nastavnika gimnazija bre
poveavao.
Nia gimnazija u Bijeljini poela je sa radom kolske 1919/20. godine kada
je upisan jedan razred i jedno odjeljenje.
44
Narednih kolskih godina kontinuirano
su upisivani uenici u ovu kolu. kolske 1921/22. godine kolu je pohaalo 225
uenika koji su bili rasporeeni u 5 odjeljenja i 3 razreda. Nastavu je navedene
kolske godine realiziralo 6 nastavnika.
45

J edan broj uenika bijeljinske gimnazije primao je stipendije Zemaljske
vlade za Bosnu i Hercegovinu. Tako su kolske 1920/21. godine stipendiju u iznosu
od 1.200 kruna primala 2 uenika, a 600 kruna 3 uenika.
46

Gimnaziju u Bijeljini pohaala su djeca svih vjeroispovijesti i oba spola, a
podatke za kolsku 1922/23. godinu donosimo u tabeli br. 8.
47
Tabela br. 8.
Ucenici Nie gimnazije u Bijeljini na kraju kolske 1922/23. godine po vjeroispovijesti
Vjeroispovijest Spol ucenika
Muki enski Svega
Pravoslavci 111 65 176
Katolici 23 11 34
Muslimani 21 4 25
Jevreji 14 13 27
Ostali 5 2 7
Svega 174 95 269
injenice navedene u tabeli pokazuju da su kolu u najveem broju pohaala
djeca pravoslavne vjeroispovijesti (65,43% ukupnoga broja uenika), zatim katolike
(12,64%) i jevrejske (10,04%). Uenika muslimanske vjeroispovijesti bilo je 9,29%,
a ostalih 2,60% u ukupnome broju uenika bijeljinske gimanzije. I u ovoj koli, kao i
44 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu
Ministartvu prosvjete Kraljevine SHS u Beogradu. Pretvaranje niih gimnazija u Derventi i Bijeljini u
potpune srednje kole. Sarajevo, 11. jula 1923. godine.
45 AJ , fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Popis dravnih srednjih kola u Bosni i
Hercegovini, sa brojem razreda, odjeljenja, nastavnika i uenika 1. decembra 1918. i 1. oktobra 1921.
godine. Sarajevo, 7. oktobra 1921. godine.
46 Popis stipendista, Narodno jedinstvo, br. 181, Sarajevo, subota 4. septembra 1920., str. 3-4.
47 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Ministarstvo prosvjete, Odjeljenje za Bosnu
i Hercegovinu Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS u Beogradu. Broj uenika po vjeroispovijesti u
srednjim kolama u Bosni i Hercegovini na kraju kolske 1922/23. godine. Sarajevo, 17. aprila 1924.
godine.
523
u ostalim gimanzijama u Bosni i Hercegovini, uenici mukoga spola su bili brojniji
u odnosu na ueenike enskoga spola (64,68% : 35,32%).
Roditelji uenika pripadali su razliitim socijalnim slojevima. Tako su 8
roditelja uenika ili 2,97% bili sveenici, 16 ili 5,95% nastavnici, 32 ili 11,89%
dravni inovnici, 7 ili 2,60% advokati, opinski i privatni inovnici, 93 ili 34,57%
trgovci, 13 ili 4,83% gostioniari i kafedije, 39 ili 14,49% zanatlije, 39 ili 14,49%
zemljoradnici, 2 ili 0,74% sluitelji, 2 ili 0,74% nadniari i 18 ili 6,69% ostalih
zanimanja.
48

Gradska opina Bijeljina je preko Pokrajinske uprave za Bosnu i
Hercegovinu 11. jula 1923. godine traila odobrenje od Ministarstva prosvjete u
Beogradu da se Nia gimnazija u Bijeljini pretvori u potpunu gimnaziju, pravdajui
to nizom injenica: postojanje kolske zgrade i dogradnja nove, veliki broj uenika,
zapostavljenost Bijeljine od prijanje uprave itd. Nakon razmatranja zahtjeva
Pokrajinske uprave Ministarstvo prosvjete je 31. jula 1923. godine donijelo odluku
o pretvaranju Nie gimnazije u Bijeljini u potpunu gimnaziju.
49

kolske 1924/25. godine Gimnaziju u Bijeljini pohaala su 452 uenika
rasporeena u 6 razreda i 12 odjeljenja.
50
Nastavu je navedene kolske godine
realiziralo 13 nastavnika: 4 profesora (Valter Ljubibrati, koji je bio i direktor kole,
Duan Konstatinovi, J osip Milan Lajnert i Ivan Matijevi), 2 suplenta (Daniel
Kabiljo i Dimitrije Kosti) 1 privremeni predmetni uitelj (Salamon Kalderon), 1
uitelj vjetina (Miljenko Atanackovi), 1 dodijeljen uitelj viih narodnih kola
(J ovan Suvajdi) 1 kontraktualni privremeni predmetni uitelj (Feodot Hmelj), 1
honorarni uitelj vjetina (Georgije Kanjukov), 1 honorarna predmetna uiteljica
(Valentina Kanjukova) i 1 honorarni uitelj vjetina (Vuk Lacmanovi).
51

Vremenom se broj uenika Gimnazije u Bijeljini poveavao to je zahtijevalo
i vei broj izvrilaca, pa su kolske 1928/29. godine nastavu realizirala 23 nastavnika.
Direktor kole bio je profesor Dragutin Perc.
52
48 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Ministarstvo prosvjete, Odjeljenje za Bosnu i
Hercegovinu Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS u Beogradu. Broj uenika po zanimanju roditelja
u srednjim kolama u Bosni i Hercegovini na kraju kolske 1922/23. godine. Sarajevo, 17. aprila 1924.
godine.
49 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu
Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS u Beogradu. Pretvaranje niih gimnazija u Derventi i Bijeljini u
potpune srednje kole. Sarajevo, 11. jula 1923. godine.
50 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Ministarstvo prosvjete, Odjeljenje za Bosnu i
Hercegovinu Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS u Beogradu. Statistiki podaci o srednjim kolama
u Bosni i Hercegovini na poetku kolske godine 1924/25. Sarajevo, 12. decembra 1924. godine.
51 AJ , fond 66, fascikl broj 1243, jedinica opisa 1492. Ministarstvo prosvjete, Odjeljenje za Bosnu
i Hercegovinu Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS u Beogradu. Spisak nastavnika srednjih i
uiteljskih kola u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 21. januara 1925. godine.
52 Narodno jedinstvo za 1929. godinu, 223.
524
Trgovaka (Graanska) kola u Bijeljini
U Bosni i Hercegovini je kolske 1918/19. i 1919/20. godine postojalo osam
trgovakih kola koje su radile prema nastavnome planu i programu graanskih kola
u bivoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Podatke o njima donosimo u tabeli br. 9.
53

Tabela br. 9.
be b . 9.
Trgovacke kole u Bosni i Hercegovini
Red.
broj
Mjesto u
kojem je kola
kolska 1918/19. godina kolska 1919/20. godina
Razreda Nastavnika Ucenika Razreda Nastavnika Ucenika
1. Bijeljina 4 12 134 4 11 174
2. Brcko 4 10 114 4 10 108
3. Livno 4 9 169 4 8 186
4. Mostar 4 14 184 4 13 230
5. Sarajevo 4 25 369 4 28 530
6. Travnik 4 10 159 4 11 159
7. Trebinje 4 10 142 4 10 167
8. Tuzla 4 14 165 4 13 144
Svega 32 104 1.436 32 104 1.698
Iz podataka u tabeli moe se vidjeti da su kolske 1918/19. godine u
svim trgovakim kolama u Bosni i Hercegovini postojala po etiri razreda, a da
je najvie nastavnika bilo u Trgovakoj koli u Sarajevu (24,04% ukupnoga broja
nastavnika trgovakih kola). U trgovakim kolama u Mostaru i Tuzli bilo je po
13,46%, Bijeljini 11,54%, Brkom, Travniku i Trebinju po 9,61% i Livnu 8,65%
ukupnoga broja nastavnika trgovakih kola u Bosni i Hercegovini. Najvie uenika
bilo je u Trgovakoj koli u Sarajevu (25,69% ukupnoga broja uenika u trgovakim
kolama), zatim Mostaru (12,81%), Livnu (11,76%) i Tuzli (11,49%). U Trgovakoj
koli u Travniku bilo je 11,07%, Trebinju 9,89%, Bijeljini 9,33% i Brkom 7,94%
ukupnoga broja uenika trgovakih kola u Bosni i Hercegovini.
injenice navedene u tabeli pokazuju da se stanje u pogledu, broja razreda,
nastavnika i uenika trgovakih kola nije bitnije promijenilo ni u kolskoj 1919/20.
godini. Sve trgovake kole imale su po 4 upisana razreda, a nastavu su realizirala
104 nastavnika, dakle isti broj kao i kolskoj 1918/19. godini. Najvie nastavnika bilo
je u Trgovakoj koli u Sarajevu (26,92% ukupnoga broja nastavnika), zatim Tuzli
i Mostaru (po 12,50%), te Travniku i Bijeljini (po 10,57%). U trgovakim kolama
u Brkom i Trebinju bilo je po 9,61%, a u Livnu 7,69% ukupnoga broja nastavnika
trgovakih kola u Bosni i Hercegovini. Najvie uenika (31,21% ukupnoga broja
uenika trgovakih kola) imala Trgovaka kola u Sarajevu, zatim trgovake
kole u Mostaru (13,54%), Livnu (10,95%) i Bijeljini (10,24%). Trgovaka kola u
Trebinju imala je 9,83%, Travniku 9,36%, Tuzli 8,48% i Brkom 6,36% ukupnoga
broja uenika trgovakih kola u Bosni i Hercegovini.
53 AJ , fond 66, fascikl broj 2528, jedinica opisa 2326. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu
Ministarstvu prosvjete Kraljevine, Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu. Statistiki podaci o nastavi u
Bosni i Hercegovini za kolsku godinu 1918/19. i 1919/20. Sarajevo, 21. maja 1921. godine.
525
enska zanatska kola
Zadatak je enskih zanatskih kola bio da obrazuju osobe enskoga spola za
razne zanate, te da unapreuju kunu radinost. enske zanatske kole mogle su biti
dravne koje su se mogle osnovati u veim gradovima, poludravne koje su se mogle
osnovati kao ustanove Ministarstva trgovine i industrije ili enskih korporacija i privatne,
koje su se mogle otvoriti samo tamo gdje se ukae opa potreba.
54

enske zanatske kole dijelile su se na nie produne i vie. Zadatak niih
zanatskih kola bio je da obrazuje dobre radnice u svim vrstama enskoga rada. Nia
zanatska kola imala je tri razreda. Produne enske kole mogle su se otvarati samo
tamo gdje su ve postojale nie enske zanatske kole. Njihov je zadatak bio da spremi
uenice za samostalne i obrazovane majstore. Produna enska zanatska kola imala je
dva razreda. Vie zanatske kole otvarane su u veim gradovima, a njihov je zadatak bio
da daju svojim uenicama struno i ope obrazovanje. Osim toga njihov je zadatak bio i
da obrazuju uiteljice za enski runi rad.
55

Nastava je u enskim zanatskim kolama bila besplatna, a u njima su se, pored
strunih predmeta, koji su se predavali teorijski i praktino, uili i opeobrazovni
predmeti.
enske zanatske kole u Bosni i Hercegovini bile su brojne. U Vrbaskoj oblasti
je 1928. godine bilo 9 zanatskih kola (Kotor Varo, Bosanska Gradika, Derventa, Banja
Luka, Bosanski Novi, Doboj, Prijedor i Bosanski Brod), koje je pohaala 201 uenica (76
muslimanske vjeroispovijesti, 68 katolike, 56 pravoslavne i 1 jevrejske),
56
u Tuzlanskoj
7 (Bijeljina, Vlasenica, Srebrenica, Graanica, Bosanski amac, Brko i Modria), koje
je pohaalo 157 uenica (112 pravoslavne vjeroispovijesti, 21 katolike, 18 muslimanske
i 6 jevrejske) itd.
57
Bilo je primjera da su pojedine enske zanatske kole prestajale sa radom zbog
nedostatka novanih sredstava. Tako je enska zanatska kola u Zvorniku prestala sa
radom 1926. godine zbog nedostatka novca za odravanje kole i plau uiteljice, a
slina sudbina prijetila je da zadesi i kole u Brkom i Modrii.
Na osnovu Uredbe o prenosu poslova na Oblasne samouprave Ministar trgovine
i industrije je svojim rjeenjem od 17. marta 1928. godine odluio da se na oblasne
samouprave prenesu nie i produne enske zanatske kole zajedno sa uiteljicama u
cijeloj Kraljevini SHS, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Tako su u nadlenosti Tuzlanske
oblasti bile enske zanatske kole u Bijeljini (uiteljica Marija Ceri), Vlasenici (uiteljica
Draga Trubaji), Srebrenici (uiteljica Natalija Mran), Graanici (uiteljica Marija
Tadi), Bosanskom amcu (uiteljica Zorka ivkovi) i Zvornik (prazno mjesto).
58

54 Zakon o enskim zanatskim kolama, Narodno jedinstvo, br. 129, Sarajevo, 26. juna 1922., str. 1.
55 Zakon o enskim zanatskim kolama, Narodno jedinstvo, br. 129, Sarajevo, 26. juna 1922., str. 1.
56 AJ , fond 65, fascikl broj 1671, jedinica opisa 2729. Oblasni odbor Vrbaske oblasti u Banjoj Luci
Ministarstvu trgovine i industrije u Beograd. Podaci o enskim zanatskim kolama Vrbaske oblasti.
Banja Luka, 2. avgusta 1928. godine.
57 AJ, fond 65, fascikl broj 1674, jedinica opisa 2734. Oblasni odbor Tuzlanske oblasti u Tuzli Ministarstvu
trgovine i industrije u Beograd. Podaci o enskim zanatskim kolama. Tuzla, 31. jula 1928. godine.
58 AJ, fond 65, fascikl broj 1674, jedinica opisa 2734. Oblasni odbor Tuzlanske oblasti u Tuzli Ministarstvu
trgovine i industrije u Beograd. Podaci o enskim zanatskim kolama. Tuzla, 20. marta 1928. godine.
526
U nadlenosti Travnike oblasti bile su kole u Travniku, Zenici i Donjem
Vakufu;
59
Bihake oblasti kole u Bihau, Bosanskom Petrovcu, Sanskom Mostu i
Drvaru;
60
Mostarske oblasti kole u Nevesinju, Konjicu i Gacku;
61
Sarajevske oblasti
kole u Sarajevu, Foi, Viegradu i ajniu;
62
Vrbaske oblasti kole u Kotor Varoi,
Derventi, Bosanskom Novom, Bosanskoj Dubici, Prijedoru, Bosanskoj Gradici i
Prnjavoru.
63
Postavljanje uiteljica u enske zanatske kole bilo je, takoer, od 1928. godine
u kompetenciji oblasnih samouprava, kao i davanje odsustva istima. Od oblasnih
samouprava je traeno da kod postavljanja novih uiteljica obavezno potuju Zakon
o enskim zanatskim kolama koji je predviao da uiteljice moraju biti potpuno
kvalikovane.
egrtska kola
U periodu 1918.-1929. godine u Bosni i Hercegovini su radile i veernje egrtske
(zanatske) kole. Nastava je u ovim kolama trajala 7 mjeseci, poinjala je najee 1.
oktobra a zavravala krajem aprila mjeseca. U ovim kolama bilo je i polaznika koji nisu
imali potpuno zavrenu osnovnu kolu, pa i onih koji su bili potpuno nepismeni. Za takve
polaznike organizirani su pripravni razredi u kojima je sticano osnovno znanje.
64

Za upravitelje egrtskih kola u Bosni i Hercegovini najee su postavljani
upravitelji mjesnih osnovnih kola, a nastavu su, takoer, uglavnom realizirali uitelji
osnovnih kola. Meutim, bilo je sluajeva da su nastavu u egrtskim kolama izvodili
nastavnici trgovakih kola (u Zvorniku i Bosanskom Novom) i gimnazija (Bijeljina)
jer su one bile smjetene uz te srednje kole. Nastava je uglavnom izvoena etiri puta u
sedmici u vremenu od 18 do 20 sati. Honorar je nastavnicima egrtskih kola isplaivan
iz sredstava dravnoga budeta, dok je poslove posluge i osvjetljenje plaala gradska
opina. Pribor za crtanje i pisanje uenicima egrtskih kola nekada su obezbjeivali
poslodavci svojim dobrovoljnim prilozima. Oni su kolske 1922/23. godine dali za
svakoga egrta po 20 dinara.
65
59 AJ , fond 65, fascikl broj 1674, jedinica opisa 2734. Ministarstvo Trgovine i Industrije Kraljevine
SHS. Prenos nadlenosti. Beograd, 19. marta 1928. godine.
64 A BiH, fond MTI, kutija 32. Ministarstvo Trgovine i Industrije, Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu
Ministarstvu Trgovine i Industrije u Beogradu. Veernje zanatske (egrtske) kole u Bosni i Hercegovini,
izvjetaj o stanju poetkom kolske godine 1922/23. Sarajevo, 5. marta 1922. godine.
527
egrtske kole u Bosni i Hercegovini nadzirao je inspektor trgovake i zanatske
nastave, ali se deavalo da, zbog nedostatka novca za putovanje, kole u udaljenijim
mjestima ne budu pregledane.
66

kolske 1922/23. godine u Bosni i Hercegovini je radilo 26 egrtskih kola sa
80 odjeljenja, 102 nastavnika i 2.444 uenika. egrtske kole nalazile su se u Banjoj
Luci, Bihau, Bijeljini, Brkom, Bosanskome Brodu, Derventi, Bosanskoj Gradici,
Graanici, Gradacu, Bosanskoj Krupi, Mostaru, Bosanskome Novom, Prijedoru,
Prnjavoru, Sanskome Mostu, Sarajevu 3 kole, Bosanskome amcu, Travniku,
Tuzli 2 kole, Visokom, Vlasenici, Zenici i Zvorniku. Nastavnicima ovih kola je
za mjesec januar 1923. godine isplaen ukupni honorar u iznosu od 39.322 dinara.
67

Za rad i dobru organizaciju egrtskih kola posebno su bili zainteresirani privrednici
kojima je bilo u interesu da dobijaju to kvalitetnije egrte. Vremenom se broj egrtskih
kola poveavao, pa je kolske 1925/26. godine bila 41 ova kola. egrtske kole u
Bosni i Hercegovini je navdene kolske godine pohaalo 3.126 uenika.
68

Broj egrtskih kola, uenika i nastavnika se kontinuirano poveavao, a
podatke o tome za kolsku 1927/28. godinu donosimo u tabeli br. 10.
69
Tabela br. 10.
Ministarstvu Trgovine i Industrije u Beogradu. egrtske kole u Bosni i Hercegovini, stanje na poetku
kolske godine 1925/26. Sarajevo, 16. marta 1926. godine.
69 AJ , fond: 65, fascikl broj 1614, jedinica opisa 2653. Statistiki pregled zanatsko-trgovakih kola
u Bosni i Hercegovini u kolskoj godini 1927/28. Sarajevo, 6. novembra 1928.
528
injenice prezentirane u tabeli pokazuju da se broj egrtskih kola u Bosni
i Hercegovini u odnosu na kolsku 1925/26. godinu poveao za 5 (12,19%), a broj
uenika (egrta) za 405 (12,95%). Iz podataka u tabeli se, takoer, moe vidjeti da
su egrtske kole najvie pohaali uenici muslimanske vjeroispovijesti (40,16%
ukupnoga broja uenika egrtskih kola), pa tek onda pravoslavne (26,59%) i
katolike (26,45%). Uenici jevrejske vjeroispovijesti inili su 4,73%, a ostali 1,58%
ukupnoga broja egrtskih kola.
Medresa u Janji
U Bosni i Hercegovini je 1918. godine bilo 25 medresa o kojima donosimo
osnovne podatke u tabeli br. 17.
70

70 AJ , fond 66, fascikl broj 2528, jedinica opisa 2326. Konfesijske i privatne osnovne kole u Bosni
i Hercegovini, statistika za 1919/20. i 1920/21. lolsku godinu. Sarajevo, 19. aprila 1922. godine.
529
Tabela br. 17.
Medrese u Bosni i Hercegovini
R.
br.

Naziv medrese

Mjesto
Broj nastavnika
kolske godine
Broj ucenika
kolske godine
1918/19. 1919/20. 1918/19. 1919/20.
1. Fejzija i ibic Banja Luka 2 2 35 10
2. Odacka Odak 1 1 10 4
3. Dervi hanum Gradika 1 1 2 -
4. Gazi Ferhad - begova Teanj 2 2 15 13
5. Behrambegova Tuzla 1 1 zatvorena -
6. Cacak medresa Brcko 1 1 17 11
7. Svirac i Muradija Gradacac 1 1 12 13
8. Osman kapetanova Gracanica 1 1 25 20
9. Nadim Alipaina Kladanj 1 1 4 4
10. Janja Bijeljina 1 1 8 7
11. Zvornicka Zvornik - - - -
12. Fejzija i Nadalibeg Travnik 2 2 25 26
13. Loncarica Travnik 1 1 15 15
14. Sultan Ahmedova Zenica 1 1 26 24
15. Kurumlija i Hanikah Sarajevo 10 3 40 12
16. Okruna medresa Sarajevo 12 15 50 77
17. Atmejdan Sarajevo 1 1 20 12
18. Merhemica i Careva Sarajevo 3 1 28 7
19. Fojnicka Fojnica 1 1 21 15
20. Kukavica Mehmed-paina Foca 1 1 13 10
21. ejh-ul-islam Rogatica 1 1 - 8
22. Ahmed-efendijna Visoko 1 1 27 59
23. Cazinska Cazin 1 1 20 7
24. Koski Mehmed-paina Mostar 2 1 30 28
25. Prohina Konjic 1 1 15 19
injenice prezentirane u tabeli pokazuju da su u kolskoj 1918/19. godini
radile 22. medrese, dok tri medrese, u Tuzli, Zvorniku i Foi nisu radile, najvjerovatnije
zbog nedovoljnoga broja uenika. Navedene kolske godine medrese je pohaalo
458 uenika, a nastavu realiziralo 50 nastavnika, dok je kolske 1919/20. godine
medrese pohaao 401 uenik, a nastavu izvodilo 43 nastavnika. Najvie uenika
i nastavnika bilo je u sarajevskim medresama (Okruna medresa i Kurumlija i
Hanikah), a najmanje u medresama u Bosanskoj Gradici, Kladnju i J anji.
Zakljuak
Za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kolstvo se u Bijeljini
susretalo sa mnogobrojnim problemima: nedostatkom strunih nastavnika, kolskih
zgrada, nastavnih sredstava, odsustvom djece sa nastave, pokuajem unikacije
nastavnih planova i programa, udbenika, nacionalistikim djelovanjem u kolama
itd. U ovome periodu radile su osnovne i srednje kole koje su bile u istom poloaju
530
kao ostale kole u Bosni i Hercegovini. Na podruju Bijeljine radilo je pet srednjih
kola: gimnazija, graanska kola, enska zanatska kola, egrtska kola i medresa.
Conclusion
For the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes Education in Bijeljina
encountered many problems: lack of professional teachers, school buildings, teaching
aids, childrens absence from school, attempted unication of curricula, textbooks,
nationalist activities in schools, etc. In this period worked in primary and secondary
schools that were in the same position as other schools in Bosnia and Herzegovina.
In Bijeljina were ve high schools: High school, comprehensive school, womens
vocational schools, apprentice schools and madrassas.
531
Mr. sc. Salkan UIANIN
Dr. sc. Adnan VELAGI, doc.
Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru
DJELATNOST HRVATSKE NACIONAONALNE OMLADINE NA
PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE U VRIJEME
KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA
Abstrakt: Prouavanjem djelatnosti nacionalistikih organizacija na podruju
Bosne i Hercegovine, bavilo se veoma malo historiara bosanskohercegovake
provenijencije. U dosadanjoj historiograji ne postoji niti jedan rad o djelovanju
Hrvatske nacionalne omladine (HANAO) na prostoru Bosne i Hercegovine.
Autori su na osnovu izvorne grae predstavili osnivanje i djelovanje HANAO,
kao jednog od faktora u kreiranju politikog i drutvenog ivota na podruju Bosne
i Hercegovine u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (K SHS). Organizacija
je u svom djelovanju pokazivala povezanost sa hrvatskim politikim strankama koje
su djelovale na politikoj sceni K SHS. Njeno teroristiko djelovanje i sukobi sa
proreimskim nacionalistikim organizacijama na podruju Bosne i Hercegovine
bili su intenzivni.
Kljune rijei: Hrvatska nacionalna omladina (HANAO), Bosna i
Hercegovina, ORJUNA, SRNAO, Hrvatski blok, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca,
reim, nacionalisti, HRSS, centralizam, hegemonija.
Uvod
U procesu kreiranja drutvenog ivota Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
(K SHS) kljunu ulogu imale su, ne samo aktuelne politike stranke i dravnika
elita, nego i organizacije koje su svojim djelovanjem bitno utjecale na realizaciju
politikih prilika. Upravo takva su bile HANAO, Organizacija jugoslavenskih
nacionalista (ORJ UNA), Muslimanska nacionalna omladina (MUNAO), Slovenska
nacionalna omladina (SLONAO) i Srpska nacionalna omladina (SRNAO), koje su
predstavljale pravi izraz ekstremnog nacional-ovinizma na politikoj sceni K SHS.
Iako su nacionalistike organizacije u periodu K SHS imale zapaenu
politiku ulogu na prostoru zajednike drave, a naroito u heterogenim nacionalnim
sredinama kakva je bila Bosna i Hercegovina, ovome se segmentu historije do
sada posveivalo veoma malo panje. Historiograja koja je obraivala meuratni
period,
1
nacionalistikim i omladinskim politikim organizacijama, njihovom
osnivanju, razvoju i djelatnosti nije pridavala potrebnu panju. Izuzetak u tome
1 U historiograji se vrijeme od osnivanja Kraljevine SHS 1.12.1918. do sloma Kraljevine J ugoslavije
6.4.1941. godine naziva meuratni period ili period izmeu dva svjetska rata.
532
je Savez komunistike omladine J ugoslavije (SKOJ ), o kojem postoji veliki broj
radova.
2
J edino je dva rada o ORJ UNA i SRNAO napisao historiar Branislav
Gligorijevi,
3
ezdesetih godina prolog stoljea. Naime, njegova studija o
ORJ UNA i njenoj djelatnosti na prostoru K SHS je najobimniji rad u historiografskoj
produkciji o ovom pitanju, kao i autorova rasprava o SRNAO. O ostalim omladinskim
nacionalistikim organizacijama u K SHS nigdje se nije posebno pisalo. Meutim,
u svim historijskim sintezama o tom vremenu, neosporno je da se one spominju, ali
samo fragmentarno. Odreeni iskorak na tom polju predstavlja djelo hrvatskog pisca
Ivana J . Bokovia.
4
Takoer, su u skorije vrijeme objavljeni radovi hrvatskog
historiara eljka Karaule o HANAO,
5
te srbijanskog autora Mladena orevia
o ORJ UNA.
6

O djelatnosti nacionalistikih organizacija na podruju Bosne i Hercegovine,
kako je ve spomenuto objavljeno je veoma malo historiografskih radova, ali nijedan
bosanskohercegovake provenijencije. Veoma rijetki su autori iz Bosne i Hercegovine
iju su panju privlaila pitanja o djelatnosti nacionalistikih organizacija. Meu
njima je najvei doprinos u istraivanju navedene problematike dao Nusret ehi.
7

2 Miroljub Vasi, Revolucionarni omladinski pokret u Jugoslaviji 1929-1941. godine, Beograd
1977.; Petar Kaavenda, SKOJ i omladina u ratu i revoluciji, Beograd 1979.; Slobodan Petrovi, Sedam
sekretara SKOJ-a, Beograd 1961.; Vojo Rajevi, Studentski pokret na Zagrebakom sveuilitu izmeu
dva rata 1918-1941, Zagreb 1959.; Vojo Peki, Savez komunistike omladine Jugoslavije izmeu dva
rata 1919-1941, Beograd 1959.; ivomir Stankovi, Borbeni put SKOJ-a, Beograd 1959.; Slavoljub
Cvetkovi, Napredni omladinski pokret u Jugoslaviji (1918-1928), Beograd 1966.
3 Branislav Gligorijevi, Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), Istorija XX veka,
Zbornik radova, br. V, Beograd 1963., 315.-396. (Dalje: B. Gligorijevi, Orjuna); Isti, Srpska nacionalna
omladina, Istorijski glasnik, br. 3.-4., Beograd 1964., 3.-38. (Dalje: B. Gligorijevi, Srpska nacionalna
omladina).
4 Ivan J . Bokovi, ORJUNA Ideologija i knjievnost, Zagreb 2006. (Dalje: I. Bokovia, Orjuna).
Ovo je u stvari autorova doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2006.
godine. Radi se o autoru koji po profesiji nije historiar, a u knjizi se bavi kulturnom i knjievnom
historijom grada Splita u prvoj polovini 20. stoljea, te utjecaju orjunake ideologije na knjievnost
splitskog knjievnog kruga. Autor je ovim djelom progovorio nakon dugogodinje praznine o radu
ORJ UNA i njenom odnosu prema hrvatskim i jugoslavenskim politikim prilikama izmeu dva rata.
Zbog svog interdisciplinarnog pristupa knjiga je zanimljiva, ali je treba itati s odreenom dozom kritike,
jer postoje pogrene procjene i propusti nastali kao rezultat autorovog nehistorijskog obrazovanja.
5 eljko Karaula, Hrvatska nacionalna omladina (HANAO). Prilog prouavanju djelovanja i
rada hrvatskih omladinskih organizacija u Kraljevini SHS, Historijski zbornik, god. LXI (2008.), br. 2,
Zagreb 2008., 289.-322. (Dalje: . Karaula, Hrvatska nacionalna omladina).
6 Mladen orevi, Organizacija jugoslovenskih nacionalista (ORJ UNA) istorijat, ideologija,
uticaji, Nova srpska politika misao, vol. 12, br. 1-4, Beograd 2006., 187.-219.
7 Nusret ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941). Politika uloga i oblici djelovanja
etnikih udruenja, Sarajevo 1971. (Dalje: N. ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini). Isti, Bosna i
Hercegovina 1918-1925. Privredni i politiki razvoj, Sarajevo 1991. (Dalje: N. ehi, Bosna i Hercegovina
1918-1925); Isti, Nacionalistike organizacije u predratnoj Jugoslaviji u ulozi privatne vojske buroazije
(1918-1929), Opredjeljenja, asopis za teoriju i praksu samoupravnog drutva, br. 5, Sarajevo 1974.,
77.-95. (Dalje: N. ehi, Nacionalistike organizacije u predratnoj Jugoslaviji). Isti, etnike i sline
nacionalistike organizacije u borbi protiv radnikog pokreta i Komunistike partije Jugoslavije u
razdoblju izmeu dva rata, Prilozi instituta za istoriju radnikog pokreta, br. 5, Sarajevo 1969., 27.-60.
(N. ehi, etnike i sline nacionalistike organizacije u borbi protiv radnikog pokreta i KPJ).
Djelatnost hrvatske nacionalne omladine na podruju Bosne i Hercegovine u vrijeme Kraljevine...
533
Zbog svega navedenog prilikom izrade ovog rada morali smo se preteno
orijentirati na arhivska istraivanja. U obradi ove teme, koristili smo i druge
historijske izvore, a radi se o glasilima pomenutih organizacija i politikih stranaka
i to: Srpska rije, Pravda, Narodno jedinstvo, Narod, Pobeda, Novi Behar, Naa pravda,
Jugoslavenski list, Hrvatska Sloga, Hrvatska omladina, Srbadija, Srpska Otadbina,
Borba itd.
Ovim radom nije dat odgovor na sva pitanja obuhvaena temom, nasuprot
smatramo da je on otvorio vie pitanja i da predstavlja dobru polaznu osnovu daljih
istraivanja, posebno ako se ima na umu historiografska neobraenost ove teme.
Karakter dravnog okvira za politiko djelovanje
Cijelo vrijeme svoga postojanja (1918.-1941.) Kraljevina SHS je predstavljala
nestabilan dravno-pravni subjekt.
8
Nastala kao produkt kompromisa nosilaca
jugoslavenske ideje, pri ijoj je realizaciji predominirala velikosrpska interpretacija,
ona se odmah na poetku susrela sa nizom otvorenih problema, od kojih su
najkompleksniji bili potekoe u rjeavanju nacionalnog pitanja i nezadovoljavajue
dravno ureenje za nesrpske narode.
9
Donoenjem prvog Ustava 1921. godine
u K SHS je nametnuto centralistiko ureenje drave. Ovakvo ustavno rjeenje je
doekano razliito. Centralistiki orijentirani krugovi time su dobili ustavnopravnu
osnovu i legitimitet za dalji rad. Federalistiki krugovi, naroito u Hrvatskoj zbog
toga su pokazivali veliko ogorenje. Ono je naroito poraslo od momenta kada
je vlada objavila 5.11.1921. godine Uredbu o administarivnoj podjeli zemlje na
oblasti. Prema ovoj Uredbi centralisti su dravu razdijelili na 33 oblasti, pri emu ni
jedna oblast nije smjela imati vie od 800.000 stanovnika.
10
Ovim je centralistiki
reim udario na historijske, tradicionalne, dravnopravne jedinice, to je opet
izazvalo najvie revolta u Hrvatskoj.
11
Najjaa snaga protiv stanja uspostavljenog
Vidovdanskim ustavom bio je Hrvatski blok (HB) koji je osnovan poetkom augusta
1921. godine.
12

8 Adnan Velagi, Hercegovina od 1945. do 1952. Drutveno-politike i privredne prilike, Mostar
2008., 12.
9 Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavenski federalizam: ideje i stvarnost, Prvi tom
(1914-1943), Tematskazbirka dokumenata, Beograd 1987., 76.-78. (Dalje: B. Petranovi, M. Zeevi,
Jugoslovenski federalizam).
10 Podela zemlje na oblasti, Srpska rije, Sarajevo, 10. 05. 1922., 2.
11 Ferdo ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajednike drave do danas,
Zagreb, 1968., 231. (Dalje: F. ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji).
12 Dragutin Pavlievi, Povijest Hrvatske, Zagreb 1994., 330. (Dalje: D. Pavlievi, Povijest
Hrvatske). Nosioc hrvatskog nacionalnog pokreta bila je Hrvatska republikanska seljaka stranka
(HRSS) i njen voa Stjepan Radi, koji je nastojao okupiti sve hrvatske politike snage u borbi protiv
nametnutog centralizma. Pokret se borio za priznavanje Hrvatske kao drave, nacionalno priznavanje
Hrvata kao naroda, te za federalistiko ureenje K SHS. U tom cilju formiran je i Hrvatski blok od
HRSS, Hrvatske zajednice (HZ) i Hrvatske stranke prava (HSP) na ijem elu se nalazio Stjepan Radi.
Ovaj blok je poetkom 1922. godine objavio memorandum koji je bio upuen delegatima enovske
534
Gruba politika sila bila je glavno sredstvo vladanja velikosrpske politike u K
SHS. Ovakva politika je dovela do otuenja ostalih junoslavenskih naroda od reima
u K SHS, a ono je vremenom sve vie raslo. Nepriznavanje nacionalnih posebnosti
Makedonaca, Muslimana i Crnogoraca ne samo od vladajueg reima nego i od
hrvatskih i slovenakih graanskih stranaka tenja za njihovom asimilacijom
itd., davalo je legitimnu osnovu Komunistikoj partiji J ugoslavije (KPJ ) da takvu
dravu okvalicira tamnicom naroda. Ovakvi odnosi su poticali irenje nacionalne
mrnje u svim sredinama, a naroito u nacionalno heterogenim, kakva je bila Bosna i
Hercegovina. Krajem 30-ih godina 20. stoljea brojna otvorena pitanja poprimila su
eskalatoran oblik i bitno doprinijela dravno-politikoj disoluciji, koja je svoj epilog
dobila u tzv. Aprilskom ratu od 6. do 18. aprila 1941. godine.
Osnivanje i nain djelovanja HANAO na podruju Bosne i Hercegovine
Teroristika djelatnost ORJ UNA na podruju Bosne i Hercegovine
13
odvijala
se na istim programskim naelima i ideolokim usmjerenjima, kao i u ostalim
dijelovima K SHS. Znaajnije aktivnosti centralnih organa ORJ UNA, imale su
odjeka i kod nacionalista na podruju Bosne i Hercegovine od samog poetka njenog
postojanja. Tako su u povodu Memoranduma HB, koji je bio upuen meunarodnoj
konferenciji u enovi 1922. godine,
14
sve reimske nacionalistike organizacije
sa ORJ UNA na elu razvile svoju aktivnost. Ove aktivnosti bile se usmjerene u
cilju dokazivanja, da HB ugroava autoritet drave u svijetu i onemoguava njenu
konsolidaciju.
15
Prije preduzimanja akcija protiv HB odrana je, na inicijativu J NNO
Dubrovnika, javna skuptina ORJ UNA (21.02.1922.) u Dubrovniku. Ova skuptina
konferencije. Ovo je bila meunarodna konferencija velikih saveznikih drava, koja se bavila obnovom
svijeta poslije Prvog svjetskog rata, a posebno Evrope. U memorandumu su iznijeli poloaj Hrvatske
u novoj dravi (K SHS), i traili priznavanje hrvatske drave u zajednikim granicama meunarodne
zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca. Uporedi sa: Vladimir orovi, Istorija srpskog naroda, Beograd
1996., 626.
13 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Fond Pokrajinska uprava (dalje: FPU), ifra 18/77/1/1923,
Glavni upravni odbor J ugoslovenske napredno-nacionalne omladine u Sarajevu Kraljevskoj Pokrajin-
skoj Upravi, Poverenitvu ministarstva unutranjih dela, Sarajevo 25.1.1922. godine. Prva organizacija
J NNO sa sjeditem u Sarajevu (oblasni odbor) osnovana je na pouzdanikom sastanku 8.12.1921. go-
dine, a konstituirana na Glavnoj skuptini dana 18.12.1921. godine. Na osnivakoj skuptini u organi-
zaciju je primljeno oko 100 lanova, da bi se taj broj u toku mjesec dana popeo na 200. Na Skuptini su
takoer, jednoglasno usvojena Pravila rada Organizacije. Predsjednik sarajevske J NNO bio je Sreten
Kaikovi. Osnivanje ORJ UNA zbiljeeno je u Tuzli, Trebinju, Travniku, Brkom, Bosanskom Brodu,
Doboju, Zenici, Ljubukom, Foi, Graanici, J ajcu, Banjoj Luci, Mostaru i Viegradu.
14 Unaokolo, Srpska rije, Sarajevo, 19.04.1922., 2. U Memorandumu je bilo izraeno stanovite o
tri posebna naroda na prostoru K SHS, te otar protest protiv centralistikog ureenja drave. Opirnije
o Memorandumu vidi takoe u: B. Petranovi, M. Zeevi, Jugoslovenski federalizam, 215.-216.
15 Hrvoje Matkovi, Hrvatska zajednica. Prilog prouavanja politikih stranaka u staroj J ugoslaviji,
Istorija XX veka, knj. V, Beograd 1963., 86. (Dalje: H. Matkovi, Hrvatska zejednica). Meunarodna
konferencija u enovi je bila sazvana na inicijativu britanske vlade, a na istoj su mogli ravnopravno
uestvovati predstavnici svih drava.
535
je jednoglasno osudila akciju HB i dala podstreka za preduzimanje konkretnih
akcija.
16
Nakon toga organizirane su brojne demonstracije nacionalista, koje su
zavravale tunjavom i krvavim obraunima sa hrvatskim nacionalistima. Sarajevska
ORJ UNA je u zajednici sa Narodnom odbranom (NO) i Udruenjem etnika (U)
u martu 1922. godine organizirala veu politiku akciju u obliku demonstracija.
Na tom skupu nacionalista zahtjevano je da (...) Sarajevo treba da digne svoj glas
protiv nastojanja koja idu za cijepanjem nae jedinstvene drave (...), da se brani od
svih vanjskih i unutranjih neprijatelja, i da se (...) protiv fronta svih neprijatelja
mora (se) stvoriti jedinstven front rodoljuba.
17
Ove demonstracije nacionalista
zavrile su napadom na redakciju lista Hrvatska Sloga, koji je intervencijom
policije bio razbijen.
18
Za ovaj napad Hrvatska Sloga je optuila J ulija Urlepa
predsjednika sarajevske ORJ UNA.
19
Vijesti sa enovske konferencije su dovele
do nereda i u Livnu. Naime, u jednoj kafani jedan omladinac Hrvat u polupijanom
stanju provocirao je goste kafane sa rijeima zna Engleska ta radi u Genovi; dok
se svri Radievo pitanje vidjeemo, ta e biti od J ugoslavije!. Zbog ovoga je
dolo do protesta ORJ UNA, ali bez ozbiljnijih trvenja, tunjave ili nemira.
20
Akcije
ORJ UNA protiv HB i njegovog Memoranduma, bile su organizirane i u Banjoj Luci
i Trebinju.
21
Kao protuteu akcijama orjunaa na podruju Bosne i Hercegovine, HB je
pokrenuo akciju osnivanja HANAO. Tako je u Sarajevu 12.10.1922. godine osnovana
centralna organizacija HANAO, a ne njenom elu se nalazio J osip Kriti.
22

Obrazovana je sa ciljem da teroristikim akcijama parira agresivnom jugoslavenskom
nacionalizmu, koji je proteirala ORJ UNA, a kasnije, od 1923., i velikosrpskom
16 Omladina u Dubrovniku, Srpska rije, Sarajevo, 3.03.1922., 3. U izjavi koja je data nakon
skuptine, J NNO je pozivala merodavne faktore da odluno istupe protiv ove izdajnike rabote i da ne
dopusti diskusiju o narodnom i dravnom jedinstvu, koje je sazidano krvlju naih najboljih sinova (...).
Omladina e u protivnom sluaju uzeti reenje u svoje ruke.
17 N. ehi, Nacionalistike organizacije u predratnoj Jugoslaviji, 86.
18 J NNO protestvuje, Srpska rije, Sarajevo, 15.03.1922, 2. U protestnom pismu koje je Centralni
odbor ORJ UNA uputio Ministru unutranjih poslova K SHS, Voji Marinkoviu, navodeno je da je
Pokrajinska uprava u Sarajevu zabranila sveanu povorku, koja je protestirala protiv izdajnikog
Memoranduma HB. U protestu je iznijeto da je J NNO manifestirala za dravno i narodno jedinstvo,
te da su Prvokacije sa strane sarajevskih veleizdajnika dole (su) dotle, da je u nedelju 5. o. m. pred
redakcijom Hrvatske Sloge voa izdajica, advokat dr. J uraj utej na poklike nekoliko omladinaca
nacionalista ivio Kralj Aleksandar! odgovorio zajedno sa dvadesetoricom plaenika ivio
Radi!, dok je stotine policista i andara njih branilo. (...) Nacionaliste jugoslovenski smatraju
ovjeijom i patriotskom dunosti organizovano istupati bilo gde i bilo kada proti svima, koji hoe da
nau Dravu srue. Ako e vlast da veleizdajnike titi kao i u Sarajevu, pa bilo to i na intervenciju g.
ministra Vilovia, - znamo to nam je raditi.
19 Hrvatska Sloga o omladini, Srpska rije, Sarajevo, 15.03.1922., 1-2.
20 Arhiv J ugoslavije (dalje: AJ ), Fond Ministarstvo unutranjih dela Kraljevine Jugoslavije (dalje:
14), 179.-661., Sresko naelstvo Livno Ministarstvu unutranjih dela Odjeljenju za javnu bezbednost u
Beogradu, Situacioni izvjetaj za mjesec april 1922. god., pov. br. 317., Livno, 2.5.1922.
21 N. ehi, Nacionalistike organizacije u predratnoj Jugoslaviji, 86.
22 ABH, Fond Velikog upana Sarajevske oblasti (dalje: FVSO), pov. br. 99/1924, Veliki upan
sarajevske oblasti Policijskoj direkciji u Sarajevu. Pravila HANAO su odobrena od strane Pokrajinske
uprave za Bosnu i Hercegovinu 12.10.1922., pod brojem 11532 prez./PU, ime je legaliziran njen rad.
536
hegemonizmu ispoljavanom od strane SRNAO. Ubrzo nakon osnivanja sarajevska
HANAO je poela sa izdavanjem svog glasila Hrvatska omladina.
23
U prvom
broju Hrvatske omladine, HANAO je pozivala na osnivanje njenih podrunica
irom Bosne i Hercegovine. U pozivu je naglaavala da vrijeme ne stoji (...) ono
kao vjetar nosi sve to je slabo i nejako (...) samo jaki mogu da se odupru. Biti
emo progonjeni, ali ne klonimo (...) jer bez borbe i rtava nema pobjede.
24
Nakon
ovog poziva, ubrzo su osnovane organizacije u Tuzli, Bugojnu, Mostaru, Kraljevoj
Sutjesci, Busovai i Travniku.
25
Zbog malog broja gradskog stanovnitva hrvatske
nacionalnosti i njegovog oportunizma, HANAO je uglavnom nastojala da u svoje
redove okupi hrvatsko i muslimansko seosko stanovnitvo. U tom cilju u Hrvatskoj
omladini su iznoene optube na anacionalni gradski olo kakav je po njihovom
miljenju bio Prvislav Grisogono i Oskar Tartaglija u Splitu (lideri i pristalice
ORJ UNA, op. a.), jer se oni po njihovom miljenu stide hrvatstva, te da ga za novac
rue i gaze. Za razliku od njih isticali su primjer Ante Trumbia, koji se, iako je bio
sin seljaka, svim snagama borio za hrvatstvo. Prema tome oni su u javnost iznosili
miljenje, da samo sinovi seljaka imaju hrvatsku svijest.
26
Hrvatska omladina
je bila pokreta niza broura i knjiga, a osnovala je i itaonicu u Sarajevu. U povodu
stogodinjice roenja Ante Starevia izdala je brouru pod naslovom Stoeri
hrvatske politike, a predgovor je uradila hrvatska omladina.
27
Potrebno je napomenuti da su organizacije HANAO osnivane uz izdanu
pomo Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS). Tako je pored navedenih,
HANAO uspjela da razvije svoje organizacije i u Donjem Vakufu, Tesliu
28
i
Banjoj Luci.
29
U cilju pruanja strune pomoi i usmjerenja u radu kao centralna
organizacija, sarajevska HANAO je mnogo radila na vrstini svojih organizacija
irom Bosne i Hercegovine.
30
Tako je poetkom 1923. godine upuivala svoje
23 ABH, FVSO, prez. br. 1019/1926, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Pokrajinskoj
upravi Sarajevo, Hrvatska omladina organ Hrv. narodne omladine, Sarajevo, 4.11.1922. Prema
navodima policijske direkcije za Bosnu i Hercegovinu, tampano je izmeu 500-800 primjeraka lista,
i to za Sarajevo 200-300, a za ostale dijelove Bosne i Hercegovine 200-500 primjeraka. Glavni i
odgovorni urednik lista bio je Pavao Brnievi, a odgovorni urednik Anto Perkui. Vlasnici lista bili
su J osip Kriti, Pavao Brnievi, Anto Perkui i Vrai.
24 Naim povjerenicima i rodoljubima u provinciji, Hrvatska omladina, br. 1, Sarajevo, 15.10.1922., 1.
25 Pokret Hrvatske narodne omladine, Hrvatska omladina, br. 3, Sarajevo, 12.11.1922., 2.
26 Hrvatska omladina, br. 3, Sarajevo, 12.11.1922., 2.
27 . Karaula, Hrvatska nacionalna omladina, 310. Na prvoj redovnoj skuptini HANAO u Sarajevu
izabrano je novo rukovodstvo na elu sa novim predsjednikom Nikolom Harkaom.
28 Isto. Orjunai su noevima pokuali sprijeiti odravanje osnivake skuptine HANAO u Tesliu.
29 Isto, 300.-301. Predsjednici organizacija HANAO u Bosni i Hercegovini bili su: tuzlanske Ivo
J osi, donjovakufske Mehmed Dautbegovi, teslike Slavko Pileti, Dragan Tomljenovi, mostarske
Marko Suton.
30 ABH, FVSO, pov. br. 99/1924, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu
sarajevske oblasti, Hrvatska Omladina Sarajevo, Glavna godinja skuptina, Sarajevo, 14.01.1924.
Prema navodima Policijske direkcija, sarajevska HANAO je u 1923. godini upisala u svoje redove 150
novih lanova.
537
predstavnike u one lokalne organizacije koje su nailazile na potekoe pri osnivanju
ili su se nalazile u raspadanju.
31

Kao evidentno privatna vojska HRSS, koja je bila opoziciona vladajuem
dravnom i politikom reimu, HANAO se esto nalazila na udaru dravnog aparata,
policije i andarmerije. Zbog slabe aktivnosti pojedinih organizacija, te stalnih
sukoba sa proreimskim nacionalistikim organizacijama (ORJ UNA i SRNAO), te
uslijed protjerivanja od strane reima, HANAO je u nekoliko navrata bila prisiljena
na obnavljanje svojih organizacija. Tako je sarajevska HANAO, 13. 01. 1924. godine
na godinjoj skuptini, kojoj je prisustvovalo 45 osoba, od ega je bilo 15 enskih,
izabrala novo rukovodstvo i izvrila upis novih 100 lanova. Za novog predsjednika
organizacije bio je izabran Rudolf Zaplata.
32
Idejnu podlogu u svom djelovanju HANAO je imala u ekstremnom
nacionalizmu. Od samog poetka svog postojanja, HANAO je koristila teroristika
sredstva, protiv nosioca centralistikog reima, pristalica integralanog jugoslavenstva,
te orjunaa i srnaovaca. Osnovana kao protutea ORJ UNA, HANAO je teila da
ujedini sve hrvatske zemlje Banovinu, Dalmaciju, Herceg-Bosnu i Slavoniju,
kako bi stvorila vrst otpor protivnicima njenih namjera. Stoga je u svojim javnim
nastupima pozivala na obraun, osvetu i dunost, protiv svojih neprijatelja. Tako
je i HANAO kao i druge nacionalistike organizacije, kao glavno sredstvo svog
djelovanja usvojila teror, odnosno njeno djelovanje se svodilo na golo nasilje nad
neistomiljenicima. Stoga je HANAO, kao i druge nacionalistike organizacije bila
osuivana od javnosti kao faistika organizacija. Ti optueni pripadnici HANAO
se nikada nisu branili, mada su odgovarali da su faisti na njihovoj protivnikoj
strani.
33
Za razliku od ORJ UNA i SRNAO, HANAO nije proslavljala svoje
nacionalne praznike, niti je liturgijski osvjetavala svoje zastave. Takoer, pripadnici
HANAO nisu imali unicirane uniforme. Posebno je u svojoj ideologiji HANAO
na podruju Bosne i Hercegovine isticao mit o hrvatskom kralju Tomislavu i
njegovom krunisanju na duvanjskom polju. Time je ona nastojala dati do znanja
da Bosna i Hercegovina spada meu hrvatske zemlje. To je temeljila injenicom
da je na hiljade pobjedonosnih barjaka veselo lepralo zrakom (...) dok je kralj
zamahnuo maem na sve etiri strane svijeta, u znak, da e braniti kraljevstvo od
svih neprijatelja.
34
HANAO je naroito napadala radikale, koji su K SHS zvali
Kraljevina Srbija, drava Srba, Hrvata i Slovenaca (Velika Srbija).
35
Oni su pri
31 . Karaula, Hrvatska nacionalna omladina, 306. Tako je predstavnik HANAO iz Sarajeva, Ivica
M., doao u Tuzlu da ponovo ustroji tuzlansku organizaciju. U dvorani Majevica, izabran je novi
upravni odbor i usvojena nova pravila rada. Takoer su ubrzo nakon toga, dva predstavnika HANAO iz
Sarajeva stigla u selo Doce kod Travnika, kako bi provjerili rad lokalne organizacije.
sarajevske oblasti, Hrvatska Omladina Sarajevo, Glavna godinja skuptina, Sarajevo, 14.1.1924. U
novi odbor sarajevske HANAO uli su: Rudolf Zaplata, Ivan Ljolja, Hamdija uak, Teobold Orel,
J ulija Hruban, Ivica Klajn, Ivo Marjanovi, Oto Potocki, Anto Babi, Pepo Kolak. Nadzorni obor inili
su J ozo Stilinovi, Mato Tomi i Daniel Gudelj.
33 . Karaula, Hrvatska nacionalna omladina, 306.
34 Krunisanje kralja Tomislava, Hrvatska omladina, br. 1, Sarajevo, 15.10.1922., 2.
35 Veliki srpski zbor, Srpska rije, Sarajevo, 12.5.1921., 1. Srpski zbor u Banja Luci odran 3.5.1921.
538
tome pitali, koje je ime pravo Srbija, Kraljevina SHS, Velika Srbija ili J ugoslavija
(...) sve etvoro ne moe da bude (...) ili ja ta naa mlada drava kopile koje svatko
naziva kako mu se svidi.
36
Hanaovci su osnivanje K SHS smatrali kao katastrofu za hrvatski narod,
jer se on u njenim okvirima naao zarobljen i potlaen prijevarom. Takoer je
i Vidovdanski ustav za njih bio nelegalno i nitavno pare papira, jer je donijet
bez hrvatskih predstavnika. Negiranje hrvatske posebnosti i potiskivanje hrvatskog
pitanja za hanavoce je bilo zloinako bezumlje. Oni su se zalagali za pravednu
podjelu drave tako da Srbija, Crna Gora, Albanija i Macedonija u jednu dravu, a
Hrvatska sa Slavonijom, Dalmacijom, Bosnom, Hercegovinom i Slovenijom skupa
u drugu dravu.
37
Stoga je HANAO teila za prikljuenjem Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj.
Na osnovu dostupne izvorne grae veoma je teko ustanoviti nansiranje
HANAO, jer o tome ima veoma malo sauvanih i zabiljeenih podataka.
Organizacija je preko svog glasila esto upuivala pozive svojim pristalicama da joj
doniraju novane priloge. Tako je novana sredstva HANAO dobijala od pojedinaca,
hrvatskih zadruga i banaka, koje su ponajprije podravale Hrvatski blok ili bile
bliske sa pojedinim hrvatskim strankama. Dobar primjer za potvrdu ovih navoda su
donacije od po 1.000 kruna, datih HANAO u Sarajevu od strane Hrvatske trgovake
i obrtnike banke, kao i Hrvatske cipelarske zadruge.
38
Sukobi HANAO sa pripadnicima ORJUNA i SRNAO
Provodei svoja programska i ideoloka naela HANAO se u odbrani
hrvatstva od velikosrpstva i lanog jugoslavenstva od samog poetka sukobljavala
sa pristalicama ORJ UNA i SRNAO. Sukobi hanovaca sa orjunaima i srnaovcima
zabiljeeni su irom Bosne i Hercegovine, neposredno nakon osnivanja HANAO.
Najintenzivnije teroristike aktivnosti i meusobni sukobi nacionalistikih
organizacija provoeni su u vrijeme, pred i tokom parlamentarnih izbora. Podstrek
i blagoslov akcijama nacionalista davale su politike stranke, koje su bile u
vladajuim strukturama drave.
39
Tada su oni kao instrumenti odreenih politikih
stranaka provodile teror nad politikim protivnicima.
40
Napad orjunaa na Ivana
Radia nosioca liste HRSS za sarajevski okrug i pristalice HRSS, te njihov sukob
sa hanaovcima, zabiljeen je u Vareu 10.03.1923. godine. Oni su, vraajui se
u Sarajevo, bili napadnuti na eljeznikoj stanici i tom prilikom su zadobili tee
godine donio je Rezoluciju u kojoj je traeno da se drava onako kako je najpotenije, po njihovom
miljenju, nazove Kraljevina Srbija, drava Srba, Hrvata i Slovenaca.
36 Tko ima pravo, Hrvatska omladina, br. 2, Sarajevo, 29.11.1922., 2.
37 . Karaula, Hrvatska nacionalna omladina, 311.-312.
38 Za hrvatsku omladinu, Hrvatska omladina, br. 1, Sarajevo, 15.10.1922., 3.
39 Ko i kako agitira za radikale? Na adresu Ministra unutranjih djela, Pravda, Sarajevo, 23.2.1923., 2.
40 N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925, 216.-217.
539
tjelesne povrede.
41
Na predizbornom skupu HRSS koji se odravao u prostorijama
pjevakog drutva Majevica 12.03.1923, dolo je do estokog obrauna izmeu
orjunaa i pristalica HRSS. Naime, tokom mirnog odravanja ovog skupa u
prostorije Drutva uli su naoruani orjunai. Odmah po ulasku izvadili su oruje i
poeli nasumino pucati po okupljenim pristalicama stranke. Ovo je izazvalo sukob
hrvatskih nacionalista sa orjunaima, to je rezultiralo velikim brojem ranjenih na obje
strane.
42
Ovom prilikom bio je ranjen i predsjednik mjesne organizacije ORJ UNA
u Tuzli Ostoja Palji.
43
Ovakvi i slini obrauni orjunaa i etnika sa hanaovcima
deavali su se u Sarajevu, Travniku i Mostaru. U Sarajevu je u Kranjevievoj ulici
dolo do estokog obrauna izmeu orjunaa i hanaovaca, a na intervenciju policije
sukob je bio okonan. Povodom katolikog praznika Srce Isusovo 1923. godine,
HRSS je organizirala politiki skup u Sarajevu, ali su njegovo odravanje sprijeili
orjunai pucanjem u okupljenu masu.
44
Do jo krvavijih sukoba izmeu hanaovaca
i orjunaa dolo je prilikom odravanja osnivake skuptine ORJ UNA na Kolodvoru
u Mostaru.
45
Tom prilikom bilo je vie ranjenih na obje strane, a policija se pojavila
poto je sukob bio okonan.
46
Sukobi i nemiri u Banjoj Luci u ovo vrijeme, bili
su rezultat obrauna izmeu pristalica ORJ UNA i HANAO. Provoenje terora
ORJ UNA, zabiljeeno je i na podruju Kotor Varoi.
47
U sukobu hanaovaca i
orjunaa, koji se dogodio 18.03.1923. kod hotela Pota u Sarajevu, orjunai su
iz revolvera ranili direktora zemljoradnike banke J ure Sou i Nikolu Stojakovia
trgovakog pomonika. Oba ranjena su bila hospitalizirana u dravnoj bolnici.
48

Za ovaj sukob policija je otpuila hanaovce Mirka Buzolia, J uru Sou i orjunaa
41 Radikalsko nasilje u Vareu, Naa pravda, Sarajevo, 14.3.1923., 3. Napad je izvelo oko 20
orjunaa naoruanih kamenjem, noevima i palicama, a predvodio ih je Risto Vukovi iz Podlugova.
42 Poglavar tuzlanskog okruga je u svom izvjetaju, koji je dostavio Pokrajinskoj upravi naveo da
je do sukoba dolo, jer su pristalice HRSS prilikom zavretka skupa uzvikivali ivio Radi, ivjela
republika to je izazvalo veliki revolt i napad orjunaa. (ABH, FPU, prez. br. 3929/23, Poglavar grad-
skog sreza tuzlanskog u Tuzli Pokrajinskoj upravi u Sarajevu, br. 338 prez. 1923, Tuzla, 4.4.1923.).
Organi vlasti umjesto da kazne krivce i (...) da se pohapse Orjunai, pohapeni su seljaci, te najugled-
niji tuzlanski graani, a Orjunai su puteni na potpunu slobodu. (Podivljali jugoslavenski hajduci u
Tuzli, Naa pravda, Sarajevo, 13.3.1923., 2; Jugoslavenski list, br. 59, Sarajevo, 13.3.1923., 2).
43 ABH, FVSO, prez. br. 3929/23, Poglavar gradskog sreza tuzlanskog u Tuzli Pokrajinskoj upravi
u Sarajevu, br. 338 prez. 1923, Tuzla, 4.4.1923.
44 Jugoslavenski list, br. 127, Sarajevo, 30.3.1923., 1.
45 Jugoslavenski list, br. 133, Sarajevo, 12.6.1923., 2.
46 Optunica u stvari orjunakog izgreda na mostarskom kolodvoru, Pravda, Sarajevo, 7.2.1924., 3.
Prema pisanju Pravde dravni odvjetnik je tek nakon osam mjeseci podigao optunicu protiv graana
Mostara, koje su ustvari napali orjunai. Vlasti uope nisu ni provodile istragu u vezi ovih deavanja. U
optunici koja je podignuta u povodu ovih deavanja, nije bilo pripadnika ORJ UNA.
47 Arhiv Republike Srpske (dalje: ARS), Fond Velikog upana Vrbaske oblasti (dalje: FVVO), ifra
658/23. Ovdje se radi o prepisu lanka iz lista Teaki pokret, Saveza zemljoradnika u Bosni i Her-
cegovini od 12. juna 1923. godine. Naslov prepisanog lanka je rtva radikalskog progona. U njemu
je izmeu ostalog zabiljeeno i ovo: (...) U nas u Kotor Varoi zavladala je strahovlada, koju su zavele
radikalske perjanice u drutvu svojih nerazdruivih prijatelja tzv. Orjunaa. itav probisvet naeg grada
organizovao se je ili u Orjunu ili u radikalsku stranku.
48 Krvava no u Sarajevu, Srpska rije, Sarajevo, 19.4.1923., 3.
540
Sreka Buolia. Isto vee orjuna Sreko Buoli je bio puten iz pritvora.
49

Optueni J ure Soa je podlegao od zadobijenih rana 22.04.1923. godine.
50
Zbog
ubistva J ure Soe, reagirala je sarajevska HANAO, koja je Hrvate pozivala na
bojkot protiv srpskih trgovina i radnji.
51
Nakon provedene istrage, policijske vlasti
su podigle optunicu protiv orjunaa, zaetnika atentata, Uroa Stojanovia, J ulija
Urlepa, ivka Obretkovia, Sreka Buolia, te orjunaa igrila hotelskog portira.
52

Maja 1923. u kafani Marijin Dvor u Sarajevu, grupa orjunaa je ziki i psihiki
maltretirala dvojicu hanaovaca.
53
U cilju osvete za ovaj napad na pristalice HANAO,
sakupilo se dvadesetak hanaovaca. Oni su naoruani revolverima u Kranjevievoj
ulici u Sarajevu izvrili napad na etvoricu orjunaa, nakon ega se razvila estoka
borba. Meutim, blagovremenom intervencijom policije sprijeeno je krvoprolie.
54

Potrebno je napomenuti da je HANAO kao privatni odred HRSS esto bila u ulozi
zatitnika stranakih skupova HRSS. Tom prilikom dolazilo je do raznih sukoba sa
provokatorima i organima vlasti.
55
Sukob ORJ UNA i pripadnika HANAO, bio je
naroito izraen u Travniku. Stranaki skup HRSS u Travniku 10.6.1923. na kojem
se bilo okupilo oko 3.000 pristalica, rastjerali su orjunai pucnjima iz oruja.
56

U nasuminoj pucnjavi orjunaa u okupljene graane, dolo je do ubistva jednog
hrvatskog seljaka.
57
Istog dana orjunai su likujui zbog toga, manifestirali kroz grad,
protestujui protiv Radia i njegove politike.
58
Kao odmazdu za ovaj teroristiki
napad orjunaa, hanovci su napali i teko ranili mjesnog sreskog naelnika, koji je
bio poznati pristalica radikala.
59
Dana 24.6.1923. godine prilikom odravanja javnog
skupa HRSS u Podmilaju kod J ajca, koji je bio uprilien u ast sv. Ive, zabiljeen
je, takoer napad orjunaa. Ovaj napad i sukob sa hanovcima je zahvaljujui
49 O krvavom sukobu neko vee, Srpska rije, Sarajevo, 21.4.1923., 3.
50 J ure Soo umro, Srpska rije, Sarajevo, 23.4.1923., 3.
52 Epilog atentata na Hotel Potu, Srpska rije, Sarajevo, 11.7.1923., 3; Postupanje sa Orjunaima,
Srpska rije, Sarajevo, 11.7.1923., 3. U lanku o hapenju orjunaa ovaj proreimski i orjunaima
naklonjeni list je izvjestio sljedee: Prekjue su, kako smo jue javili, predani dravnom odvjetnitvu
orjunai Urlep, Stojanovi, Obretkovi i Buoli. Isledni sudija okrunog suda dao je nareenje da se
moraju vezani oterati u okruni zatvor, koji je u istoj zgradi. Ne znamo kakav su to veliki delikt poinili
ovi omladinci, pa se na njih primenjuju iste mere kao i 1914. na Srbe. Pa ako su uinili kakvo kanjivo
delo mislim da nisu trebali biti vezani, jer su to ljudi inteligentni, koji znadu ta je zakon i koga oni
bez sumnje i potivaju. Tu e biti po sredi kakva frankovaka duica. Zasada ovo donosimo bez jaeg
komentara naglaavajui, da nas takav postupak od strane vlasti udi.
53 Opet sukob Orjune s frankovcima, Srpska rije, Sarajevo, 2.6.1923., 3.
54 Frankovci diu glavu, Srpska rije, Sarajevo, 2.6.1923., 3. U lanku se navodi da je na poziv
Srbodera Nike Popovia-okca islednog sudije u veleizdajnikom procesu u Banja Luci (misli se
na sudske procese Srbima koji su voeni 1914., op. a.), izvren napad na orjunae i da su u njemu
uestvovala oba brata Arnauta Preke.
55 Vojo Rajevi, Studentski pokret na Zagrebakom sveuilitu izmeu dva rata 1918-1941, Zagreb
1959., 124.
56 Radievi zeevi u Travniku, Srpska rije, Sarajevo, 11.6.1923., 3. Autor lanka je ovaj dogaaj
opisao na sljedei ironian nain: Seljaci su beali kao zeevi, a enama ukuri popucali (...).
58 Radievi zeevi u Travniku, Srpska rije, Sarajevo, 11.6.1923., 3.
541
pravovremenoj intervenciji organa javnog reda i mira bio bez povrijeenih, ali je za
posljedicu imao prekid odravanja skupa.
60
Na uestale teroristike napade orjunaa
na pristalice HRSS u Travniku, reagirala je Hrvatska Sloga. Ona je iznijela optube
protiv radikala pristalica ORJUNA. Na to je reagirala proreimska radikalska Srpska
rije, optuujui Hrvatsku Slogu, da je to notorna la, jer celom graanstvu je
poznato, da provociraju neka gospoda, koja se oseaju Hrvatima i pristaama HRSS.
Tako pre dva dana doe u hotel Travnik rulja razjularene i naoruane omladine, koja je
organizovana u antidravno drutvo HANAO. Mirne goste radikale i potene Hrvate
izazivali su na razne naine. Sa strane provociranih nije niko reagirao, jer bi nam bilo
ao da prolevamo bratsku krv.
61
Ovo se desilo 6.8.1923. kada su naoruani hanovci
predvoeni Ivanom Androeviem provocirali nekoliko orjunaa, koji su bili u hotelu.
Fizikog obrauna tom prilikom nije bilo. Razlog ovog napada bila je odmazda na
prethodne provokacije orjunaa.
62
Novi sukob orjunaa i hanaovaca u Travniku desio
se 22.8.1923. godine, kada je dolo do meusobnog obrauna sa orujem. Prekid je
uslijedio nakon intervencije policije. Prilikom intervencije jedan policijski slubenik
lake je ranjen. Povrijeenih na strani orjunaa i hanaovaca nije bilo.
63
U prvoj polovini 1924. godine nastavljene su odreene teroristike aktivnosti
orjunaa i sukobi sa hanovcima u Sarajevu. Naime, u noi izmeu 12. i 13.4.1924.
godine, grupa orjunaa je izvrila demoliranja prostorija Hrvatske Omladine.
Poinioci ovog krivinog djela nisu uhvaeni, iako se u neposrednoj blizini objekta
nalazio rejonski straar.
64
Tokom 1924, pred parlamentarne izbore u februaru 1925, aktivnosti
nacionalistikih organizacija oivjele su u cijeloj K SHS, pa i na podruju Bosne
i Hercegovine. J edna vea grupa orjunaa pokuala je 9.11.1924. godine izvriti
napad na prostorije Hrvatskog Sokola, u Novom Sarajevu, gdje je drutvo
odravalo sjednicu. Meutim, uslijed preduzetih sigurnosnih mjera od strane policije
do incidenata nije dolo.
65
Istog dana grupa orjunaa 8-10 omladinaca je, u ul. Mis
Irbijevoj, izvrila napad na itaonicu Hrvatske Omladine. Nakon toga, dolo je do
sukoba izmeu orjunaa i hanaovaca koji su se nalazili u itaonici. Tom prilikom
nainjena je materijalna teta na objektu itaonice. Na intervenciju policije orjunai
60 ABH, FPU, prez. br. 6236/23, Poglavar sreza J ajakog Velikom upanu Travnike oblasti Travnik,
Izvjetaj o namjerama odravanja politikog zbora HRSS, J ajce, 24.6.1924.
61 Provociranje antidravnih elemenata. Lai Hrvatske Sloge. Napadaj na mesnu Orjunu, Srpska
rije, Sarajevo, 11.8.1923., 3.
62 Provociranje antidravnih elemenata. Lai Hrvatske Sloge. Napadaj na mesnu Orjunu, Srpska
rije, Sarajevo, 11.8.1923., 3. Travniki radikali su od organa vlasti, a u interesu dravog autoriteta i
narodnog jedinstva zahtijevali sljedee: 1. Da se u nae mesto izaalje jedan objektivan zvaninik,
da proveri i da se uveri kakav duh kod nae zavedene brae provejava; 2. Da se pri izazivanjima, koja
uvek uslede sa strane antidravnih elemenata odmah na licu mesta konstatuje ko je kriv. Zakljuujui
ovaj lanak napominjemo da emo, ako usled labavosti vlasti budu dravni interesi poljuljani, stupiti u
akciju, bez ikakvih obzira na ivote nas i naih protivnika, antidravnih elemenata.
63 Obest Hanaovaca. Prosuta krv. Veita izazivanja, Srpska rije, Sarajevo, 30.8.1923., 2.
64 Izazovi poimaju!, Pravda, Sarajevo, 15.4.1924., 9.
65 ABH, FVSO, prez. br. 30992/1924, Veliki upan Sarajevske oblasti Ministarstvu Unutranjih
Dela, Odelenju za J avnu Bezbednost.
542
su se udaljili sa mjesta dogaaja. Predsjednik itaonice ininjer eli je podnio
prijavu zbog napada orjunaa Policijskoj direkciji u Sarajevu. U prijavi je izjavio
da su meu napadaima prepoznati neki Matii iz Travnika i Alajbegovi, navodno
ak Prvog razreda trgovake kole.
66
Nakon formiranja SRNAO,
67
ona se posvetila razvijanju mree svojih
organizacija na podruju Bosne i Hercegovine.
68
Ove aktivnosti bile su produkt
nastojanja ove organizacije da sprijei separatistiko djelovanje HRSS
69
i
jugoslavenski prozelitizam J MO.
70
U cilju odranja postojeeg reima, SRNAO je
nastojala da parira svim politikim akcijama koje su dolazile od hrvatskih politikih
stranaka. Zbog toga su sa osnivakih skupova organizacije esto upuivane
uvredljive poruke i otre prijetnje hrvatskom narodu. Tako je na mitingu protiv
Radia, koji je organizirala SRNAO 19.7.1923. godine u Beogradu bilo prisutno
i nekoliko narodnih poslanika radikalne stranke. Govornici su estoko napadali
antidravne elemente i Radia. Na kraju mitinga donijeta je Rezolucija, kojom
su traene energine mjere protiv Radia, pa i njegovo hapenje.
71
Takoer je na
zboru odranom marta 1924. u Beogradu Aca Stanojevi poslanik Srpske stranke
u svom govoru poruivao Hrvatima: Ako nee uz brata a ti e biti rob tom bratu.
ef etnikih odreda SRNAO M. Stanisavljevi je, pri svom obraanju, na ovom
skupu poruio prisutnima: Pripaite sablje, otrate bombe, ukrstite redenike, kamu
u zube pa da granice postavljamo.
72
Na ovom skupu je donijeta rezolucija kojom
66 ABH, FVSO, prez. br. 30992/1924, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu
Sarajevske oblasti.
67 B. Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, 4-5. Organizacija SRNAO je osnovana na
Beogradskom univerzitetu meu studentima, kao protivtea ORJ UNA. J edna grupa velikosrpski
orjentiranih studenata, nakon niza sukoba sa studentima organiziranim u ORJ UNA, odrala je
13.12.1922. godine sastanak na kojem je konstituirana organizacija Srpske nacionalne omladine. Kao
pokretai ove organizacije pominju se Srpko Vukanovi, student medicine i R. Dobrota, student prava.
68 Prema dostupnim izvorima prva organizacija SRNAO na podruju Bosne i Hercegovine osnovana
je u Bijeljini, u aprilu 1923. godine. (Srpska nacionalna omladina Knez Ivo od Semberije u Bijeljini,
Srpska rije, Sarajevo, 12. 4.1924., 3). U Sarajevu je 19.08.1923. godine odrana osnivaka skuptina
SRNAO na kojoj je bilo oko 150 pristalica. Nakon odrane konstituirajue skuptine sarajevska
SRNAO je uputila pozdravni telegram kralju Aleksandru I. (AJ , Fond Kraljev dvor (dalje: 74), 14-26,
Dvorska brzojavka); ABH, FVSO, opta br. 1121/1923, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu
Velikom upanu Sarajevske oblasti u Sarajevu, Izvjetaj sa skuptine Srpske Nacionalne Omladine
Petar Koi u Sarajevu. dok. br. 1777/prez., Sarajevo, 20.8.1923.; ABH, FVSO, pov. br. 893/1923,
Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu Sarajevske oblasti u Sarajevu, Izvjetaj
o politikom dogaajima i o politikoj situaciji, dok. br. 1876/1923. prez., Sarajevo, 4.9.1923. Na
podruju Bosne i Hercegovine djelovalo je preko 80 mjesnih organizacija SRNAO.
69 Veliki miting Sr-Na-O, Srpska rije, Sarajevo, 10.3.1924., 1.
Sarajevske oblasti u Sarajevu, Izvetaj o eksploziji bombe u Elkameru, br. 1806 pov./23, Sarajevo,
27.8.1923.
71 Energine mjere protiv Radia. Miting Srp. Nac. Omladine u Beogradu. Otra rezolucija. Za
uhapenje Radia, Srpska rije, Sarajevo, 19.7.1923., 1.
72 B. Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, 22. Ovi govori izazvali su rekaciju predstavnika
HRSS. Nakon predaje punomoja poslanika HRSS i njihovog povratka u Skuptinu, njen poslanik
Predavac je izjavio: Miting koji sutra saziva Srnao nezdrava je pojava. To nas nee spreiti da
nastavimo politiku koju smo zapoeli. Oni koji misle da na taj nain spreavaju razvoj stvari, a to su
543
se otro protestira, to Kraljevska Vlada jo uvek pokazuje miroljubivost prema
izdajnicima, a najodlunije osuuje izdajniki rad Radievaca, traei energino da
se i na njih primjeni Zakon o zatiti drave.
73
Protestni zbor sa kojeg su upuivana
otre prijetnje HRSS, odran je i u Brkom.
74
Ovakvi nastupi srpskih nacionalista
dodatno su podgrijavali ionako vrue odnose sa hrvatskim nacionalistima.
Bili su veoma intenzivni sukobi tokom parlamentarnih izbora 1925. godine,
izmeu srnaovaca i hanaovaca, u mjestima gdje su obje organizacije bile razvijene.
Teroristike akcije SRNAO i etnika posebno su bile izraene u Banjoj Luci i
banjalukom izbornom okrugu.
75
Veliku ulogu u djelatnosti ovih organizacija u
banjalukom okrugu imao je radikal Kosta Majki, narodni poslanik.
76
On je prilikom
zbora HRSS odranog 29.9.1924. godine u Banjoj Luci, organizirao kontraagitaciju
sa srpskim nacionalistima. Tom prilikom dolo je do zikih obrauna izmeu
srnaovaca i hanaovaca pristalica HRSS.
77
Do estokih sukoba izmeu srnaovaca
i hrvatskih nacionalista dolo je, takoer, 15. i 16. novembra 1924. godine. U
sukobima je uestvovalo preko 150 srnaovaca i 50-60 hanaovaca, a do prekida borbe
je dolo na intervenciju organa vlasti. Prilikom ovih borbi vie lica je povreeno na
obje strane, a napravljena je vea materijalna teta na objektu Hrvatskog pjevakog
drutva Nada.
78

Teroristike akcije srnaovaca i etnika u Banjoj Luci kulminirale su na sam
dan izbora. Poticaj tome zasigurno je bio dolazak uoi izbora kuma srnaovske zastave
Petar Mrkonji pukovnika Milana Gavrilovia. Njegov dolazak je kao posljedicu
radikali, nose preveliku odgovornost, koju nee moi podneti ni u Srbiji ni pred Evropom. (...) To su
slabi pokuaji dravnika ove vlade da se spase ono to se da spasti. Pravi dravnici ne govore tako.
73 Veliki miting Sr-Na-O, Srpska rije, Sarajevo, 10. 03. 1924, 1; Bruka s radikalskim mitingom,
Pravda, Sarajevo, 11.3.1924., 1. Na ovom mitingu je prema pisanju Pravde bilo prisutno svega 400
osoba. Poslanici HRSS su tokom ovog mitinga bili vrijeani na najnedostojniji nain.
74 B. Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, 22.
75 AJ -14-76-267, Pregled bosanske tampe, Hapenje narodnog poslanika. J o u junu 1924. godine
reim je preko SRNAO poeo sa progonom opozicionih stranka. Policija je u Banjoj Luci bez ikakvog
razloga po nareenju velikog upana Vrbaske oblasti Paunovia, uhapsila narodnog poslanika ZS
St. Miletia. Nedugo nakon toga u blizini zatvora bilo se okupilo nekoliko srnaovaca, koji su doli
u namjeri da dijele pravdu, tj. da tuku Miletia. Uz veliku hrabrost i portvovanje gospodina dr.
ubrilovia jednog od elnika ZS, srnaovci su se razili.
76 N. ehi, Prilog prouavanju februarskih izbora, 238. Prema miljenju Koste Majkia odanost
prema reimu najbolje se postizalo strahom, tj. terorom. U jednom svom govoru u Narodnoj skuptini
rekao je da su se Muslimani koji su se prije stvaranja K SHS deklarirali kao Srbi na 15 koraka javljali
svakom Srbinu i isticali da je Bosna srpska i da su oni silom preli na islam. Prema Majkiu promjena
kod Muslimana prema Srbima nastupila je jer: Nestalo je straha pa je nestalo i njihove ljubavi prema
Srbima.
77 ARS, FVVO, ifra 387/24, Poglavar gradskog sreza banjolukog Velikom upanu Vrbaske
oblasti u Banjoj Luci, Hrvatska Republikanska Seljaka stranka u Banjoj Luci prigodom odravanja
ovog zbora dolo je do sukoba u gradu sa pristalicama Radikalne Stranke. Javlja se, pov. br. 387/24,
Banja Luka, 30.9.1924.
78 ARS, FVVO, ifra 17843/24, Poglavar gradskog sreza banjolukog Velikom upanu Vrbaske
oblasti u Banjoj Luci, Sukob izmeu Srnaovaca i Hanaovaca, br. 80, Banja Luka, 17.11.1924. Zbog ovih
sukoba bio je uhapen i osuen hrvatski nacionalista Viktor Guti. Niko od srnaovaca nije odgovarao
zbog ovih sukoba.
544
imao to, da su srnaovci istu vee obilazili kue po gradu i upuivali prijetnje
graanima. Tog istog dana bili su napadnuti uvari kutija HRSS, a na dan izbora su
otjerani sa birakih mjesta.
79
Takoer su i u travnikom izbornom okrugu zabiljeene
teroristike aktivnosti SRNAO. U Sarajevu je na glasakom mjestu ul. obanija u
zgradi erijatske kole, dolo do otvorenog sukoba i tunjave nacionalista koje su
izazvali srnaovci. Naime, predsjednik birakog odbora na ovom glasakom mjestu
bio je J ovan Nikolinovi, koji je oteavao glasanje Hrvatima i Muslimana, zbog ega
su ovi negodovali.
80
Potrebno je napomenuti da je isti Nikolinovi bio predsjednik
Glavnog odbora udruenja etnika za Bosnu i Hercegovinu.
81
Negodovanje Hrvata
i Muslimana je navodno isprovociralo srnaovce, zbog ega je dolo do sukoba sa
okupljenim biraima. Tom prilikom nekoliko lica je zadobilo povrede glave uslijed
kamenovanja od strane srnaovaca.
82
Sukob je dolaskom policije bio prekinut, ali
je nakon toga prerastao u demostracije oko 200 srnaovaca i etnika kroz grad.
Demonstrantima se pridruio i Nikolinovi.
83
Prilikom demonstracija oni su nainili
velike materijalne tete na objektima J ugoslavenskog lista, Hrvatske omladine
i Hotela Pote. Za ove izgrede bio je optuen hanaovac Ferdo Kulier koji je, kako
se navodi, izazvao sukob i isprovocirao oko 200 srnaovaca i etnika.
84
O ovim
deavanjima veliki upan je izvjestio i Ministra unutarnjih poslova.
85

79 N. ehi, Prilog prouavanju februarskih izbora, 238.
80 ABH, FVSO, pov. br. 378/1925, Komand. dr. strae sigurnosti u Sarajevu Policijskoj direkciji u
Sarajevu, Izvetaj o manifestacijama dana 8. februara 1925, br. 22/25. U izvjetaju komandira dravne
strae govori se da je on bio obavjeten da neka grupa omladinaca, navodno hanaovaca, protestira
pred biralitem. Meutim, dolaskom na lice mjesta sa odredom od 10 ljudi on nije zatekao nikoga. U
povratku je opazio grupu od 30-40 srnaovaca i etnika koji su drali Kuliera Ferdu navodnog hanaovca.
Srnavci su imali namjeru da ga bace u Miljacku. On je Kuliera od srnaovaca oslobodio i uz oruanu
pratnju odveo u policijsku direkciju, jer mu je zemjenik Dubaji prijavio, da se je Kulier u obaniji
sa kamenjem bacao.
Sarajevske oblasti, Prijava radi nepravilnosti nekih dr. namjetenika, br. 679/925, Sarajevo, 20.5.1925.
Sarajevske oblasti u Sarajevu, br. 4314/25, Sarajevo, 10.2.1925.
83 ABH, FVSO, pov. br. 378/1925, Komand. dr. strae sigurnosti u Sarajevu Policijskoj direkciji
u Sarajevu, Izvetaj o manifestacijama dana 8. februara 1925., br. 22/25. Poticaj za divljanje srnaovaca
i etnika dao je govor koji je demonstrantima nakon napada na J ugoslavenski list odrao dr. Andri,
dravni podsekretar i jedan od organizatora SRNAO na podruju Bosne i Hercegovine. Nakon njegovog
govora sranaovci su nastavili sa demostracijama po gradu i tom prilikom razbili nekoliko prozora na
zgradi Hrvatske omladine i Hotela Pota.
Sarajevske oblasti u Sarajevu, Dogaaji od 8. do 9./II. 1925, br. 4211/25, Sarajevo, 9.2.1925. Policijska
direkcija za Bosnu i Hercegovinu je ovim aktom upoznala velikog upana u Sarajevo da je Ferdo Kulier
zadran u pritvoru i da e biti kanjen zbog izgreda.
85 ABH, FVSO, pov. br. 387/1925, Veliki upan Sarajevske oblasti Ministarstvu unutranjih dela
Beograd, br. 367/25. U njegovom izvjetaju pisalo je: Prilikom izbora u Sarajevu dolo je na svretku
glasanja do manifestacije nacionalne omladine pred jednim biralitem usled lansirane vijesti, da neki
Hanaovci smjeraju napad na predsjednika toga birakog mjesta. Policija je sprijeila sve sukobe, te je
nacionalna omladina u povorci manifestirala kroz neke ulice varoi, kojom je zgodom razbijeno jedno
staklo na prozoru J ugosl. lista. Inae nije dolo nige do incidenata. Oito je da je veliki upan
nastojao frizirati stanje i sakriti divljanje srnaovaca i etnika.
545
Odreene aktivnosti HANAO je pokazivala i tokom opinskih izbora odranih
oktobra 1928. u Bosni i Hercegovini. Naime, nakon obavljenih izbora u Sarajevu i
objavljenih izbornih rezultata, jedna grupa od oko 150 hrvatskih omladinaca i graana
Hrvata izala je na ulice u etnju, radi proslave ostvarenih rezultata. Tom prilikom
iz mase su upuivani uzvici dolje Punia Rai, dolje ubice, to je izazvalo revolt
kod srpskih nacionalista.
86
Zbog ovoga je uslijedila reakcija SRNAO Petar Koi
u Sarajevu. Oni su traili da Veliki upan preduzme mjere zbog ovoga, a u protivnom
su upozoravali da e sami biti prinueni da zatrae satisfakciju.
87
Ipak do sukoba
nacionalista ovom prilikom nije dolo.
Slabljenje HANAO i njeno rasputanje
Nacionalistike organizacije su sudbinski bile vezane uz stranke koje su im
bile pokrovitelji. Takav sluaj bio je i sa HANAO. HANAO je, to je vidljivo
iz njihovog ideolokog usmjerenja akceptirala najeveim dijelom pravaku i
mladohrvatsku ideologiju. To e je vremenom distancirati od HRSS, najjae
hrvatske stranke pod ijim je pokroviteljstvom osnovana i nansirana. Tendencija
skretanja HANAO sa politike linije i taktike HRSS mogue je pratiti od 1923.
godine. Naime, kako je HRSS zastupala ideju mirnog rjeenja hrvatskog pitanja
kroz legalne institucije vlasti, stoga je ona vremenom poela gubiti povjerenje
hanaovaca. Zbog toga su se one meusobno udaljile. Hanaovci su izjavljivali
da ukoliko HRSS ne moe da oivotvori ono to Hrvatski narod hoe, sam e
ga narod osuditi a onda su tu druge dvije strane (ovdje se misli na pravae i
zajedniare, koji su traili radikalno rjeenje hrvatskog pitanja op. a.) da pokuaju
sreu.
88
Hrvatski nacionalisti su otro zamjerili HRSS na njenom politikom
oslancu na seljake mase, jer je po njihovom miljenju ta politika bila preuska
i nedjelotvorna, bez intelektualne i graanske komponente. Takoer su isticali
da Imati itavu dravu, a nemati gradove, znai nemati ni dravu (...) jer sve se
revolucije prave u gradovima, a ostala mjesta se samo pokoravaju.
89
U vodstvu
organizacije, takoer, je dolo do raskola, jer je radikalno krilo unutar vodstva
HANAO trailo pribliavanje rada organizacije sa stavovima Hrvatske stranke
prava (HSP), istiui da je politika HRSS bila previe mirotvorna. Takoer su
Sarajevske oblasti u Sarajevu, Manifestacije povodom rezultata za gradsku optinu u Sarajevu, pov. br.
1803/28, Sarajevo, 29.10.1928.
87 ABH, FVSO, pov. br. 1292/29, Srpska nacionalna omladina Petar Koi Sarajevo Velikom
upanu Sarajevske oblasti Sarajevo, Sarajevo, 29.10.1928. U dopisu koji je upuen na adresu Velikog
upana, SRNAO ga je upoznala kako ima saznanja da su na manifestacijama poslije opinskih izbora
od strane hanaovaca izvikivane parole tipa: Dole Srbi! Dole Beograd! Dole Opanari!, a da ih je
izmeu ostalog izvikivao i sarajevski upnik Mato Bekavac. To je izazvalo veliko ogorenje meu
srnaovcima te su mnogi hteli, da odmah odu i od G. Bekavca zatrae satisfakciju. Meutim, prema
njihovim navodima na intervenciju uprave organizacije to je sprijeeno. Stoga su traili od Velikog
upana da stvar ispita i krivce kazni, kako oni ne bi morali intervenirati.
89 Isto, 315.
546
prigovarali pojedinim voama HANAO kako napadaju pravatvo i frnakovluk, te
da su novana sredstva namjenjena za borbene akcije organizacije usmjeravali za
druge potrebe. Stoga su radikalne voe upozoravale na svoj izlazak iz organizacije
i povlaenje mnogih lanova za sobom. Ovaj razdor unutar organizacije i skretanje
ka pravatvu, HRSS nije mogla dopustiti. Zbog toga se je vodstvo stranke jednim
komunikeom pozvalo hrvatske omladince koji su pristae HRSS da se imaju u svom
politikom radom i svakom politikom inu pokoravati predsjedniku svoje mjesne
organizacije HRSS.
90
Na ovaj poziv HRSS uslijedile su rekacije HANAO. Ona
je pozivala svoje lanstvo da se ne povinuje ovim zahtjevima HRSS. Banjaluka
HANAO je u svom dopisu regirala sljedeom izjavom: Hanao nije nikakva
frankovaka klika (...) jer da svaki njen lan bio on u bilo kojoj politikoj stranci (...)
mora biti najradikalniji Hrvat omladinac, koji e rtvovati sve svoje, pa i ivot za
slobodu hrvatskog naroda.
91
Nakon gubitka podrke HRSS najjae hrvatske politike stranke i njene
nansijske pomoi, aktivnosti HANAO opadaju. Doda li se ovome i injenica, da je
ova organizacija zbog unutranjih antagonizama bila dodatno oslabljena, poelo je
naglo osipanje njenog lanstva u drugoj polovini 1924. godine.
Neprekidne borbe voene pomou nacionalistikih organizacija, izmeu
vodstva politikih stranaka oko unutarnjo-politikog ureenja zemlje slabile su
snagu i politiki znaaj ovih partija. Meustranaka trvenja, voena u Parlamentu,
kompromitirale su ih u irokim narodnim slojevima, a istovremeno su pothranjivale
ambicije kralja i najkonzervativnijih pristalica zavoenja reda i prelaska na sistem
vrste ruke.
92
Politika kriza u zemlji naroito je pojaana nakon atentata u
90 Isto, 316. U pozivu je izmeu ostalog istaknuto da koji god omladinac ili tko drugi doe u koje
selo radi bilo kakve politike akcije, a ne prijavi se i ne podredi predsjedniku mjesne organizacije
HRSS, taj je neprijatelj hrvatskom seljatvu, a po tom i svemu hrvatskom narodu.
91 Isto.
92 AJ -74-13-24, Organizacija Jugoslovenskih nacionalista Njegovom Velianstvu Kralju Srba,
Hrvata i Slovenaca Aleksandru I. U Proglasu koji je uputila kralju, ORJ UNA navodi se: Pri ovakvim
prilikama, Organizacija J ugosovenskih Nacionalista smatra, da se denitivno reenje Ministarskih kriza
nee postii sastavljanjem novih kabineta na parlamentarnoj osnovi niti pak kakvim izborima, dokle
god postoje ovakvi politiko partiski odnosi, to jest, dokle god na pozornicu naeg politikog ivota
ne stupi jedan novi politiki pokret sa estitim ljudima irokog horizonta, koji imaju razumevanja i
ljubavi za itavu nau Dravu i Naciju i to na bazi jedne isto J ugoslovenske unitaristike koncepcije,
a ni poto sa uzanim plemenskim shvatanjima.
Da bi se omoguio ovakav pokret koji e se bazirati na modernim savremenim koncepcijama
Drave i nacionalne politike a Organizacija J ugoslovenskih Nacionalista svoju budunost upravlja
u tome smislu mislimo da je neophodan jedan prelazan period, period vanparlamentarne, to jest bez
zavisnosti od parlamenta i partiskih efova, snane diktatorske vlade, koja e da radi najnunije narodne
poslove, da primeni zakone, da povrati ugled Drave i veru u potenje, pravdu i pravinost.
Iznosei Vaem Velianstvu u najkrupnijim potezima, gledite i tenje Organizacije J ugoslovenskih
Nacionalista, slobodni smo da najtoplije umolimo Vae Velianstvo da ovo uzme u obzir i da bude
uvereno u gotovost i odanost svih lanova Organizacije J ugoslovenskih Nacionalista, ija je deviza
uvek samo: ZA KRALJ A I NACIJ U !.
547
Skuptini 1928. godine,
93
kada je vodstvo Seljako-demokratske koalicije
94
odbijalo
bilo kakav sporazum sa predstavnicima glavnih politikih stranaka u Srbiji. U takvoj
situaciji, kada je politika kriza oko pitanja dravnog ureenja dostigla svoj vrhunac,
kralj Aleksandar je imao dvije mogue alternative rjeenja tog problema. Prva, po
kojoj je trebalo ukinuti centralizam i provesti demokratske reforme. I druga, silom
potisnuti, bar privremeno, sve faktore koji su krizu izazvali. Kao to je u historiji
poznato, Kralj se odluio za ovu drugu, uvoenjem diktature.
Nakon proglaenja Proklamacije kralja Aleksandra 6. januara 1929.
godine,
95
uslijedile su rekacije podrke nekih nacionalistikih organizacija.
96
Iako
je Kralj proglasio diktaturu, ipak su u februaru 1929. slubeno obavjetene sve
nacionalistike organizacije da je od nadlenih organa vlasti odobreno produenje
njihovog djelovanja, a izmeu ostalih i HANAO.
97
Meutim, nedugo nakon toga
uslijedilo je rasputenje svih nacionalistikih organizacija. Rjeenje o rasputanju
nacionalistikih organizacija donijela je Uprava grada Beograda 8. marta 1929.
godine. Kao razlog rasputanja navodilo se njihovo mijeanje u politike poslove i
bavljenje politikom.
98
93 ABH, FVSO, pov. br. 1274/28, Telegram velikom upanu Sarajevo. Vrhunac akcija SRNAO
prema HSS bio je atentat na njene lanove u Narodnoj skuptini 20. juna 1928. godine. Tom prilikom
je Punia Rai, izvrilac atentata, jedan od voa SRNAO ubio hrvatske zastupnike u parlamentu Pavla
Radia i uru Basarieka, a ranio Ivana Pernera, Ivana Granu i Stjepana Radia.
94 Tomislav Iek, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja diktature,
Sarajevo, 1981., 296. Seljako-demokratska koalicija formirana je 10.11.1927. godine. J ezgro koalicije
je predstavljao savez HSS i Pribievieve SDS.
95 Kraljev proglas narodu, Pobeda, IX/1929, br. 2, Split, 1929, 1. U proglasu Mome dragome
narodu, svima Srbima, Hrvatima i Slovencima, izmeu ostalog staji: Moja je sveta dunost da svim
sredstvima uvam dravno i narodno jedinstvo i J a sam rijeen, da ovu dunost bez kolebanja ispunim
do kraja (...) Radi toga sam rijeio Sam i rijeavam da Ustav kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od
28. juna 1921. godine prestane vaiti. Svi zemaljski zakoni ostaju u vanosti dok se prema potrebi
mojim ukazom ne ukinu. Na isti nain donosit e se u budue novi zakoni. Narodna Skuptina izabrana
11. novembra 1927. godine rasputa se. Opirnije o estojanuarskoj diktaturi vidi u: Nedim arac,
Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine, sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu,
Sarajevo 1975.
96 Pozdravljajui kraljev Proglas orjunai su izjavljivali: Sada imamo i DIREKTNU, NAJ VIU
KRALJ EVU IZJ AVU O TOME. Velike i mudre su to rei, to ih citiramo na elu. NEMA RAZLOGA
DA SE BOJ I NI HRVATSTVO, NI SRPSTVO. Sve to je na ponos. Ali svi skupa treba da se
ponosimo, to smo J ugosloveni. (...) Treba opet da se digne jednoglasni pozdrav svih dobrih Hrvata
i Srba; te da svi opet, kao pred donaanje vidovdanskog ustava, IZRAZIMO NAE ALJ ENJ E
ZA J UGOSLAVIJ OM; samo to ovoga puta nema partizanskih razloga, da preko svojih elja
prodju, ve samo Kralj, koji hoe to to je narodu dobro i koji je sam ve krstio J ugoslaviju, im je
engleskom novinaru kazao sav ponos, to smo J ugosloveni. (J ugoslavija!, Pobeda, IX/1929, br. 6,
Split, 1929, 1). Vrhovni odbor SRNAO je povodom Kraljeve proklamacije 6.1.1929. godine, izdao
Proglas kojim je pozdravio zavoenje diktature, istiui da je nju diktovao kosovski zavet, i stavljajui
tom prilikom kralju na raspoloenje svojih 120.000 lanova. (B. Gligorijevi, Srpska nacionalna
omladina, 34).
97 ABH, FVSO, pov. br. 676/1929, Ministarstvo unutranjih dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Odjeljenje javne bezbednosti Velikom upanu Sarajevo, br. 1071, Beograd, 17. 01. 1929.
98 ABH, FVSO, pov. br. 676/1929, Telegram Velikom upanu Sarajevo, pov. br. 5972. U naredbi je
stajalo da se sve nacionalistike organizacije istovremeno rasture 9.3.1929. godine, u prijepodnevnim
satima.
548
Po dobijanju rjeenja uslijedila su rasturanja nacionalistikih organizacija.
Tako je Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu u izvjetaju od 9.3.1929. godine
izvjestila Velikog upana Sarajevske oblasti da je u vremenu od 10 do 12 sati, zabranila
i raspustila HANAO u Sarajevu.
99
Prilikom rasturanja HANAO, zaplijenjena je arhiva,
koja se sastojala od korespodencije, dvije blagajnike knjige u kojima je bilo jo uvijek
nerijeenih i nereguliranih dugovanja potraivanja, zapisnici odborskih sjednica, imenik
i protokol lanova, pet tambilja, te gotovog novca 1.500 dinara. Takoer su bile
zaplijenjene ulona knjiica Ljubljanske kreditne banke vinkulirana i pohranjena kod
Antona Volframa na 7.200 dinara, u Potanskoj tedionici na kontokorentu 187.50 dinara,
te garancija za elektrinu energiju, a radilo se o potvrdi na plaenih 500 dinara. Takoer je
zaplijenjen i veliki broj inventara.
100
Inventar je uz revers predat na uvanje uri Lukiu
u sporazumu sa predsjednikom Josipom Gerdoviem i blagajnikom Nikolom ebiem.
Prostorije u kojima je bilo sjedite HANAO u ul. Prestolonasljednika Petra nakon toga,
bile su zapeaene i stavljene na raspolaganje vlasniku Antonu Volframu.
101
Zakljuak
Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1.12.1918. godine, uslijedila
su previranja u politikom ivotu zemlje. Politiku scenu su inile graanske politike
stranke i nacionalistike organizacije. Svrha osnivanja nacionalistikih organizacija bila
je guenje graanskih pokreta, u cilju odranja postojeeg reima. Pojava nacionalistikih
i teroristikih organizacija, koje su zbog etnike podvojenosti i suprotnosti formirane na
nacionalnoj osnovi, predstavljalo je uvod u destabilizaciju drave.
Velokosrpski politiki krugovi su, u nastojanju da obezbjede hegemoniju na
cijelom prostoru Kraljevine, stvorili teroristike organizacije ORJUNA i SRNAO,
koje su predstavljele ne samo dopunsku snagu nego i udarnu pesnicu za ostvarivanje
njihovih ambicija. Stvaranje ovih organizacija sprovoeno je uz pomo svih velikosrpskih
politikih grupa, koje su u svom programu imale duboko utkanu ideju Velike Srbije.
Ove politike grupe su u procesu unikacije jugoslavenske drave, vidjele gubljenje
srpske nacionalne individualnosti, pa su srpsku naciju identicirali sa novoformiranom
dravom, a sve ostale narode gledali kao na njima podreene. Stoga je jedan od vanijih
Sarajevske oblasti, Rasturanje organizacija koje su se bavile politikom, br. 588, Sarajevo, 9.3.1929.
Sarajevske oblasti, pov. br. 588/29 ad., Sarajevo, 14. 03. 1929. Od inventara je bilo zapljeno: jedan
ameriki ormar, jedan obini ormar, dva stola od 2,5 metra duine, jedan sto od 1,6 metara duine,
jedan mali sto, jedno veliko ogledalo, 30 obinih stolica, tri slike, jedan mali ormari, etiri bisernice,
dva braa (jedan zborni), tri bugarije, jedno berde (i jedno Ane), 269 komada raznih knjiga, dvije
tintarnice, jedno ravnalo, tri posuala, jedan jelenski rog, jedna vjealica za odijelo, jedna tabla za
oglase, tri table sa drutvenim oglasima, jedna boca za vodu od 2 litra, 26 vinskih aa, sedam sijalica,
osam malih slika, jedna korpa za papir, jedna etka za haljine, jedan stalak za tintarnicu, jedna vuija
glava, est stolica (boljih), jedan vijenac bez vrpce, jedno stolno zvonce, jedna lisnica, jedan sto od tri
metra duine, est komada drala i jedan jastui.
101 ABH, FVSO, opta br. 2628/1929, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu
Sarajevske oblasti, Zapeaene prostorije bivih partijskih i drugih organizacija koje su rasputene u
gradu Sarajevu, pov. br. 807/29, Sarajevo, 12.4.1929.
549
zadataka ovih organizacija bila borba protiv ambicija hrvatskog nacionalnog bloka. Da
bi akcije protiv njih poprimile izraz legalne borbe, nacionalistike organizacije ORJUNA
i SRNAO su opehrvatsku politiku okarakterizirale kao izdajniku, a sebi dale epitet
najpobornijeg branioca dravotvornog identiteta.
U ovakvim uvjetima su, krajem 1922. godine na podruju Bosne i Hercegovine,
hrvatske politike stranke, okupljene u HB, zapoele sa formiranjem HANAO.
Organizacija se brzo proirila na podruju Bosne i Hercegovine i krenula u borbu protiv
reima i njegovih pomagaa. U toj borbi HANAO je koristila sva raspoloiva sredstva,
pa i ona koja su imala teroristiki karakter, tj. koja su podrazumjevala upotrebu hladnog
i vatrenog oruja. Smatrajui novoformiranu dravu tamnicom hrvatskog naroda,
HANAO je od samoga poetka napadala njene zatitinike, a prije svih pripadnike
ORJUNA, SRNAO i slubenike vlasti.
U ideolokom smislu HANAO je dobrim dijelom akceptirala pravaku i
mladohrvatsku ideologiju. Ovakvo ideoloko usmjerenje Organizacija nije imala
od samog poetka. Do preokreta je dolo nakon njenog razmimoilaenja sa HRSS.
Teroristiko djelovanje HANAO koristilo je radikalnoj hrvatskoj opciji kao sredstvo
pritiska ne samo na aktuelni reim nego i na one Hrvate, koji nisu imali ista politika
promiljanja. Meutim, i pored evidentnog ideolokog koncepta, koji se sam po sebi
nametao velikohrvatskoj politikoj opciji, HANAO nikada nije uspjela da se prolira
u jednu homogeniziranu i vrsto ustrojenu nacionalnu organizaciju. Iako se u idejama
i metodama djelovanja HANAO uoavaju i elementi faizma, ipak je prema miljenju
hrvatskih politikih prozelita ova Organizacija predstavljala jedini mogui odgovor na
nasilje reima.
Raspirivanjem nacionalne mrnje, nacionalistike organizacija HANAO, SRNAO
i ORJUNA su producirale mrnju i stvarale dubok razdor meu narodima na podruju
Bosne i Hercegovine. Sprovoenjem teroristikih akcija one su doprinosile realizaciji
velikonacionalnih projekata i na odreeni nain prikrivale potpunu odgovornost
politikih stranaka za uvoenje vanrednog stanja u zemlji.
Zbog injenice da su izgubili kontrolu nad HANAO, radievci su se javno odrekli
ove organizacije, uskrativi joj nansijsku podrku i zabranivi dolazak njenih pripadnika
u hrvatska sela. S druge strane, u rukovodstvu organizacije, dolo je do razmimoilaenja u
nainu njenog rada i djelovanja. Optereena unutranjim frakcijama i spoljnim pritiscima
HANAO je od 1925. samo prividno djelovala, sprovodei blijede i neuinkovite akcije
na prostoru Bosne i Hercegovine. Konaan rezime ove dekadencije desio se 8. marta
1929. godine kada je Uprava grada Beograda donijela Rjeenje o rasputanju svih
nacionalistikih organizacija u K SHS, a samim tim i HANAO.
Summary
After the creation of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, 1.12.1918. there
were signicant turmoils in the political life of the country. Political scene consisted of
bourgeois political parties and nationalist organizations. The purpose of the nationalist
organization was stiing social movements, in order to maintain the existing regime. The
emergence of nationalist and terrorist organizations, which are due to ethnic divisiveness
550
and opposition formed a national basis, was a prelude to destabilize the country.
Serbian political circles, in an effort to provide hegemony throughout the
Kingdom, created a terrorist organization ORJUNA and SRNA, which are not only
complementary force but also striking force to realize their ambitions. The creation
of these organizations has been carried through all Greater political groups that are in
my program had a deeply permeated the idea of a Greater Serbia. These political
groups are in the process of unication of the Yugoslav state, see losing Serbian national
individuality, and the Serbian nation identied with the newly formed state, and all
other nations seen as subordinate. Thus one of the major tasks of these organizations
was to ght the Croatian national ambitions block. To action against them assumed
an expression of legal struggle, nationalist organizations ORJUNA and SRNA are all-
Croatian politics described as treacherous, and gave himself called nation-building
counsel najpobornijeg identity.
In these conditions are, at the end of the 1922. on the territory of Bosnia and
Herzegovina, Croatian political party gathered in HB, started with the formation of
HANA. The organization quickly spread to the territory of Bosnia and Herzegovina
and went into battle against the regime and its supporters. In this struggle, HANA used
all available resources, including those who had a terrorist character, that allude to the
use of cold steel and rearms. Considering the newly formed state prison-house of the
Croatian people, Hana is attacked from the start of its patron, and before all the members
ORJUNA, SRNA and government ofcials.
In ideological terms HANA is largely acceptors and upholders of Croatian
nationalist ideology. The breakthrough came after her differences with HRSS. Terrorist
actions of HANA used the radical Croatian option as a means of pressure not only on the
current regime but also to those Croats who did not have the same political considerations.
However, despite the evident ideological concept, which itself imposed nationalist
political option, HANA never managed to be proled in a homogeneous and strongly
structured national organization. Although the ideas and methods of action recognize the
elements of fascism, it is the opinion of the Croatian political proselytes this Organization
represented the only possible response to the violence of the regime.
Fomenting ethnic hatred, nationalist organization HANA, SRNA and ORJUNA
produced by hatred and created deep divisions among peoples in Bosnia and Herzegovina.
By conducting terrorist actions they had contributed to the realization of greater national
projects and in some ways obscure the full responsibility of political parties to introduce
a state of emergency.
Due to the fact that they have lost control of the HANA, followers of Radi have
publicly renounced this organization, denying her nancial support and banning its
members from coming in Croatian villages. On the other hand, in the leadership of the
organization, there was a divergence in the way of her work and action. Beset by internal
factions and external pressures HANA since 1925. only apparently worked, conveying
pale and ineffective actions in Bosnia and Herzegovina. Final summary of decadence
took place on 8 March 1929. when the Belgrade City Administration adopted the decision
to dissolve all the nationalist organizations in the Kingdom, including HANA as well.
551
Esaf LEVI
RAD SRESKOG ERIJATSKOG SUDA TUZLA 1938. GODINE
Abstrakt: Tema rada je sagledavanje aktivnosti Sreskog erijatskog suda u
Tuzli kroz dokumenta samog Suda. S obzirom da je na temu erijatskih sudova, njihove
nadlenosti i samog procesa rada u Bosni i Hercegovini, kako sa arhivistike, tako i
sa historiografske strane, napisano veoma malo radova, to su opravdana nastojanja
ka pokazivanju aktivnosti ovih pravosudnih institucija iznutra. Na najbolji nain to
se moe uiniti kroz prezentaciju redovnih godinjih izvjetaja, dokumenata kakvi su
Diari i Poslovni godinji izvjetaj, a koji su se vodili unutar Suda te se dostavljali
Vrhovnom erijatskom sudu u Sarajevu. Predstavljena dokumentacija uva se
u Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli, u fondu Sreski erijatski sud Tuzla, koji je
proglaen nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.
Kljune rijei: Sreski erijatski sud u Tuzli, Vrhovni erijatski sud u Sarajevu,
sudski spisi, Diari, Poslovni godinji izvjetaj.
Uvod
U periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1929. godine donesen je Zakon
o ureenju redovnih sudova za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca,
1
na osnovu
kojeg su kotarski sudovi promijenili naziv u sreske sudove, te je Kotarski erijatski
sud postao odjeljenje Sreskog suda i dobio naziv Sreski erijatski sud.
Donesen je i Zakon o ureenju erijatskih sudova i o erijatskim sudijama,
2
a
u njihovu nadlenost spadali su slijedei predmeti:
predmeti branog prava, ako su mu i ena islamske vjere ili ako je brak sklopljen
pred erijatskim sudom, odnosno pred licem ovlaenim od erijatskog suda, i to
bez razlike da li se tiu imovinsko-pravnih ili drugih pitanja iz branog odnosa;
u istom opsegu svi predmeti, koji se odnose na prava i dunosti izmeu roditelja
i djece (ovdje se broje i sporovi o tome da li je dete roeno u zakonitom braku;
raspravljanje i dioba zaostavtina muslimana;
tube, koje se tiu zaostavtina, ukoliko su po srijedi pitanja prava naslijea i
valjanosti odredbe uinjene za sluaj smrti;
postavljanje staratelja maloljetnim muslimanima i stavljanje punoljetnih
muslimana pod starateljstvo, kao i ukidanje starateljstva i proglaavanje
maloljetnih muslimana punoljetnim;
proglaavanje muslimanskih lica umrlim;
1 Slubene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, br. ILXII, prvo polugoe, 1929.
2 Isto.
552
Esaf LEVI
svi sporovi koji se odnose na prava i dunosti, to se osnivaju na vakufskom
svojstvu jednog imanja, koliko nije vakufsko svojstvo samo sporno, kao i sporovi
o tome, da li je po erijatsko-pravnim propisima naredbom posljednje volje ili
pravnim poslom meu ivima zasnovan vakuf.
Sreski erijatski sudovi ovlaeni su i na to, da ovjeravaju potpise muslimanskih
lica.
Tako je u Tuzli poeo sa radom Sreski erijatski sud Tuzla.
Sudsku vlast u Sreskom erijatskom sudu vrio je erijatski sudac pojedinac.
Starjeina Sreskog suda je, pored voenja prepiske u administrativnim predmetima
za Sreski erijatski sud, vodio i nadzor nad cjelokupnim radom i osobljem ovog
posebnog odjeljenja. Starjeina Sreskog suda mogao je ovom odjeljenju narediti
obavljanje poslova koji nisu u nadlenosti Sreskog erijatskog suda.
Mjesna nadlenost Vrhovnog erijatskog suda u Sarajevu obuhvatala je
podruja okrunih sudova u Banjaluci, Bihau, Mostaru, Sarajevu, Travniku i Tuzli.
Do promjene u ureenju sudskog sistema dolo je donoenjem Zakonske
odredbe o izricanju osuda, o nazivima sudova i sudaca i o upotrebi istog hrvatskog
jezika kod sudova,
3
kada dotadanji nazivi redovnih sudova sreski, okruni i
apelacioni sud mijenjaju se i glase: kotarski sud, sudbeni stol i banski stol, svi suci i
stranke moraju usmeno i u svojim pismenim sastavcima upotrebljavati isti hrvatski
jezik, bez obzira na zakonske strune izraze, a tuice svugdje izbjegavati i gdje god
je to mogue zamijeniti hrvatskim narodnim izrazima.
Na prijedlog Ministarstva pravosua i bogotovlja proglaena je Zakonska
odredba o izmjeni Zakona o ureenju erijatskih sudova i o erijatskim sucima od
31. oujka 1929. godine
4
po kojoj ovo Ministarstvo svojom naredbom, kod svakog
kotarskog suda, kod koga se, s obzirom na broj muslimana, za to ukae potreba,
osniva kotarski erijatski sud kao posebno odjeljenje kotarskog suda. Za podruja
kod kojih ovo posebno odjeljenje ne bude osnovano, Ministarstvo e svojom
naredbom odrediti kojim kotarskim erijatskim sudovima e ta podruja pripadati.
Donoenjem ove zakonske odredbe prestao je sa radom Sreski erijatski sud
Tuzla.
Rad Sreskog erijatskog suda Tuzla u 1938. godini
O radu Sreskog erijatskog suda u Tuzli u 1938. godini na najbolji nain
govore dva dokumenta: Dijari za godinu 1938.
5
i Poslovni godinji iskaz za 1938.
godinu
6
, a koji su dostavljani Vrhovnom erijatskom sudu u Sarajevu.
3 Zbornik zakona i naredaba Nezavisne Drave Hrvatske, 1941. godina, svezak I.XII, br. 1.-
1258., godite I.
4 Isto.
5 R 2/1939 Dijari za godinu 1938., fond: Sreski erijatski sud u Tuzli, K 649, F 1, god. 1939/40.
6 R 3/1939 Poslovni godinji iskaz za 1938 god., fond: Sreski erijatski sud u Tuzli, K 649, F 1,
god. 1939/40.
Rad Sreskog erijatskog suda Tuzla 1938. godine
553
Dijari za godinu 1938. registrovan je pod oznakom R 2/1939, a u Sarajevo je
poslan 02. januara 1939. godine. To je, ustvari, tabela iji podaci govore o kretanju
osoblja erijatskog suda izvan zgrade Suda, odnosno o radu na terenu. Najei, a u
ovom sluaju i jedini, razlog izlaska na lice mjesta po slubenoj dunosti erijatskih
sudija i erijatskih pripravnika jeste ovjerovljenje potpisa (prstoznaka). U toku 1938.
godine bilo je deset takvih, povjerenih, putovanja.
Dijari sadri slijedee kolone:
1. Redni broj;
2. Predmet povjerenog putovanja (ovih deset sluajeva u toku 1938. godine to
je bilo ovjerovljenje potpisa);
3. Datum i broj odluke kojom je nareeno povjerenstveno putovanje (za
odluke, kao sudske spise, koristila se oznaka R);
4. Mjesto opine u kome se ima preduzeti uredovanje;
5. Datum na kojeg je odraeno dotino putovanje;
6. Naznaka stranke koja je poloila predujam, te broj dnev. novane knjige
ureda pod kojim je isti deponovan;
7. Ime i in opredijeljenog upravitelja povjerenstva i ostalih lanova;
8. Naznaenje upotrijebljenog vremena po datumu;
9. Udaljenost jedinstvena po kilometrima jahaeg puta;
10. Prerentatum i broj povjerenstvenog zapisnika odnosno putnog rauna;
11. Datum i broj odluke kojom su obraeni povjerenstveni trokovi; i
12. Cjelokupni iznos odreenih povjerenstvenih trokova (sa dvije podkolone:
1. Din.; 2. para).
Ve je reeno da je povjerenih putovanja u toku 1938. godine bilo deset, a
sprovoena su u toku januara, februara, marta (dva), maja (dva), juna, jula i decembra
(dva), na podruju slijedeih opina: Kikai (dva), Lipnica (dva), urevik,
Odorovii, Petrovice G., Modrac, Dobonica i Gnojnica. Putovanja su, u veini
sluajeva, odraena na dan kada su i nareena. Kolona 7 je osobito zanimljiva, jer
daje podatke o zaposlenicima erijatskog suda u Tuzli. Tako kroz Dijari saznajemo
da su u Sudu bili zaposleni: a) erijatske sudije: Ibrahim Imirovi, Sinan J ahi,
Mustafa Berbi, i b) erijatski pripravnici: Abdurahman Pai i Mustafa Husi.
Obavljajui svoje aktivnosti na terenu sudije i pripravnici Sreskog erijatskog suda
Tuzla 1938. godine preli su ukupno 270 km (kolona 9). Dijari je, 31. decembra
1938. godine, potpisao erijatski sudija Berbi. Dostavljen je Vrhovnom erijatskom
sudu u Sarajevu, a povratne informacije nisu pronaene u sauvanoj dokumantaciji
Sreskog erijatskog suda Tuzla.
Poslovni godinji iskaz za 1938. godinu registrovan je pod oznakom R 3/1939,
a u Sarajevo je poslan 02. januara 1939. godine. Ovaj je Iskaz, takoer, u formi
tabele, te radi lake preglednosti prezentujemo je vizuelno kako bi se dobio uvid u
nadlenosti i realizaciju poslova iz domena nadlenosti Sreskog erijatskog suda u
Tuzli:
554
Esaf LEVI
Poslovni godinji iskaz za 1938. godinu

Vrsta

I. Ostavine
Ostatak prologodinji a) sa imetkom 1622
b) bez imetka 47
Prirast a) sa imetkom 497
b) bez imetka 795
Koliko je rijeeno Obustavljeno zbog pomanjkanja
imetka
842
Urueno 130
Drugim nainom 22
Ukupni broj komada rijeenih 994
Zaostatak a) sa imetkom *1967
b) bez imetka

II. Parnice
Ostatak prologodinji 20
Prirast 36
Rijeeno Oglunom osudom %
Kontradiktornom 15
Nagodbom 1
Drugim nainom 21
Ukupni broj komada rijeenih 37
Zaostatak 19

III. Vjenanja
Ostatak prologodinji /
Prirast 716
Rijeeno 716
Zaostatak /

IV. Razvjenanja
Ostatak prologodinji /
Prirast 132
Rijeeno 132
Zaostatak /

V. Razno
Ostatak prologodinji 73
Prirast 684
Rijeeno 698
Zaostatak 59
VI. Ovjerovljenja Ovjerovljenja 550

VII. Rijeenja
Vrhovnog eriat.
suda
a) u parnicama Potvrujua 1
Preinaujua %
Ukidajua %
b) u drugim stvarima Potvrujua 2
Preinaujua 1
Ukidajua 2
Ukupni broj svih rijeenja 6
VIII. Tokom godine 1938 ustupljeno poreskoj upravi na odmjerenje pristojbe 280
* U ovom zaostatku nalazi se neuruenih, jer nije stigla obavijest o uplati pristojbe 1482
Osoblje:
eriatski sudija: Berbi Mustafa
- // - - // - Imirovi Ibrahim
- // - - // - Jahi Sinan
- // - pripravnik: Pai Abdurahman
- // - - // - Husi Mustafa
Sreski eriatski sud
Tuzla 31. decembra 1938.
555
eriatski sudija:
Berbi
(potpis i peat Suda)
Pratei tekst, koji objanjava i sam Poslovni godinji iskaz za 1938. godinu,
glasi:
Vrhovnom eriatskom sudu u Sarajevu
alje se glavni godinji iskaz o poslovanju ovog suda u 1938 god. sa izvjetajem,
da se meu iskazanim nerijeenim ostavinama nalazi:
1 ostavina koja eka na dokonanje drabe kod zamoljenog sreskog er. suda
u Trebinju.
2 ostavine preko kojih se vodi draba kod ovog suda.
84 ostavine koje su prispjele u zadnja tri mjeseca, pa e se po njima ost.
postupak povesti im budu pribavljeni zem. knji. izvadci.
221 smrtovnica ostale nerijeene radi toga na roita odazivale nisu.
17 ostavina za koje su izvadci skoro pribavljeni pa se nisu mogle stranke
pozvati.
Ostatak nerijeenih ostavina su preko kojih su rasprave obavljene u zadnjem
mjesecu pa se nije dospjelo iste rijeiti.
to se tie nerijeenih parnica 11 ih je koje jo nisu zrele za rijeenje a ostatak
ih je koje su prispjele u zadnje vrijeme.
Uzrok da je veliki broj onih preko kojih se stranke nisu odazvale je taj to su
bila roita zakazana te su iznenada raspisani dravni izbori, pa su roita morala
biti odgaana a na novo zakazana su se stranke vrlo slabo odazivale.
Osim toga za prepisivanje i voenje manipulacija potrebna je jo jedna sila, pa
to bila er. pripravnik ili obini pisar.
Moli se p. n. da u tom pogledu da kod pretpostavljenih vlasti ishodi jo jednu
silu.
Potpisano 3/I 39
Otp. 3/I 39
Berbi
Vrhovni erijatski sud Sarajevo je Sreskom erijatskom sudu u Tuzli poslao
svoj dopis br. 18/93, od 21. februara 1939. godine, u kojem stoji:
Sreskom erijatskom sudu u Tuzli
Izvjeem od 3/I 1939 R 3/39 ovamo podneeni poslovni iskaz za 1938 godinu
povraa se sa nareenjem, da taj sud u rubrici Razno cifru zaostataka iz prole
556
Esaf LEVI
godine ispravi, jer u godini 1937 bio je zaostatak 73 a ne 54 kako je to u iskazu
navedeno, pa prema tome treba ove cifre u sklad dovesti.
Nakon toga neka se iskaz hitno kretom pote ovamo povrati.
Vrhovni erijatski sudija:
Mujagi
Na dobijenu naredbu Sreski erijatski sud u Tuzli je odgovorio Vrhovnom
erijatskom sudu u Sarajevu 28. februara 1939. svojim dopisom broj R 3/2 1939,
slijedeim rijeima:
Vrhovnom eriat. sudu u Sarajevu
Povraa se iskaz nakon udovoljenja sa izvjeem da je greka nastala u iskazu
1937 koja je takoer ovom prilikom ispravljena.
Tuzla, 28/II. 939
Prepisao i otp. 28/II 39
eriat. sudija:
Berbi
Zakljuak
Sreski erijatski sud u Tuzli, u okviru Sreskog suda u Tuzli, funkcionisao je od
1929. do 1941. godine. Uopte, o radu erijatskih sudova u Bosni i Hercegovini u
periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Kraljevine J ugoslavije je malo pisano,
i sa arhivistike i sa historiografske strane. O radu Sreskog erijatskog suda, i uopte
sudova, najbolje govori sudska dokumentacija, koja je u sudskoj praksi oznaavana
slovom R.
Takvi bogati izvori informacija o aktivnostima ove institucije su ovdje
predstavljeni Diari i Poslovni godinji izvjetaj Sreskog erijatskog suda u Tuzli za
1938. godinu.
Radi se o dokumentima koji su dostavljani Vrhovnom erijatskom sudu u
Sarajevu, kao nadlenoj sudskoj instanci te, kao takvi, predstavljaju izvor za detaljnu
spoznaju cjelokupnih aktivnosti ovog Suda u toku jedne kalendarske godine.
Summary
County Sharia Court in Tuzla, within the District Court in Tuzla, has been
functioning since 1929. until 1941. Generally, the work of sharia courts in Bosnia
and Herzegovina in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes /Kingdom of
557
Yugoslavia was not studied in detail, from the archival and historiographical side.
The work of the District Sharia Court and courts in general, is best explained by the
court documents, which in the case law was designated with the letter R. Such a rich
source of information about the activities of these institutions are represented here in
Diari and Business annual report to the District Sharia Court in Tuzla for 1938. These
are documents that were delivered to the Supreme Sharia Court in Sarajevo, as the
competent judicial instances and, as such, represent a source of detailed knowledge
of the overall activity of this Court induring one calendar year.
559
Nermana HODI
Analitiki inventar:
SRPSKO PJEVAKO DRUTVO NJEGU TUZLA
(1886. 1937.)
Fond Srpskog pjevakog drutva Njegu sadri 109 dokumenata
smjetenih u dvije kutije. Fond nije kompletan, a ovaj sauvani dio preuzet je
od advokata Steve Milia, koji je bio lan Drutva. Pored dokumenata u fondu
se nalaze i fotograje (19) koje su razliitog formata i raene raznom tehnikom.
Veina su grupne fotograje lanova Drutva, ali ima i fotograja istaknutih
lanova i njihovih porodica. Ovo Drutvo je 1936. godine navrilo 50 godina
rada i postojanja, a proslava je zbog nansijskih potekoa odrana 1937.
godine. Da bi sveanost bila potpuna pojedini lanovi Drutva su bili zadueni
da rekonstruiu dotadanje dogaaje i djelovanje Drutva. Tako je napisana i
nastala Spomenica u povodu 50-godinjice ovog Drutva, koja je u nedostatku
grae koritena za izradu prikaza fonda.
Pod austrougarskom upravom u Bosni i Hercegovini pjevaka drutva
su imala znaajnu ulogu, jer su u svojim sredinama redovno uestvovala
u obiljeavanju znaajnih dogaaja njegujui brojne kulturne aktivnosti. Ova
drutva su obino formirana na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi i u
svojim redovima okupljala lanove koji su imali uslove, u skladu sa svojim
glasovnim mogunostima, uestvovati u horu kao glavnom obliku djelovanja.
U Tuzli su Srbi 1875. godine na temeljima stare zapoeli gradnju nove crkve,
koja je zavrena i osveena 1882. godine, zahvaljujui prilozima samih graana
i tuzlanskih trgovaca. Srbi iz Tuzle su 1879. godine priredili Prvu Sveto-
Savsku besjedu koja se kasnije odravala svake godine. Na ovim besjedama
omladina je godinama pjevala razne pjesme, tako da se osjetila potreba za
osnivanjem stalnog drutva. Inicijator ovoga bio je Risto J . J ovanovi, trgovac
iz Tuzle, te je 1. marta 1886. godine sazvao graane na konferenciju na kojoj
je jednoglasno odlueno da se osnuje pjevako drutvo pod imenom Donjo-
Tuzlansko srpsko crkveno pjevako drutvo, a usvojena Pravila su poslana na
odobrenje Zemaljskoj vladi u Sarajevo. Toga dana kao utemeljivai Drutva
upisali su se: Srpska pravoslavna crkvenokolska optina u Tuzli, Mitropolit
Zvorniko-tuzlanski Dionisije, uro Spasojevi, trgovac i Risto J . J ovanovi. Kao
potpomaui lanovi upisali su se: Niko Risti, Perko Tadi, Gavro Pecikovi,
apotekar, oro ori, Lazo R. J ovanovi, J ovo Popovi, sinovi Riste J ovanovia,
Risto J . Petrovi, Aleksa M. Blagojevi, Pavle Stokanovi, J evto Odavi, J evto
560
Nermana HODI
Tani i Odisej Mavrakis. Nakon odobrenih Pravila 8. marta 1886. godine odrana je
Prva redovna skuptina na kojoj je za predsjednika izabran je Risto J. Jovanovi.
Takoer, je izabran Upravni odbor Drutva koji se prema Pravilima sastojao od 9
lanova i to: horoupravitelja, etiri sudjelujua i etiri potpomaua lana.
Odbor je prihvatio molbu Jovanke Jovanovi, supruge predsjednika Drutva
da im pokloni zastavu, a Skuptina je odluila da se na zastavi sa jedne strane
izradi lik vladike Rada Njegua, srpskog pjesnika, a sa druge strane lira kao simbol
pjesme. Meutim, tadanje vlasti nisu odobrile zastavu dok se od strane Zemaljske
vlade ne odobre predloene dopune Pravila drutva. Nakon vie konsultacija
voenih na relaciji Tuzla Sarajevo Be Vlada se nije protivila usvajanju
prijedloga u vezi sa drutvenom zastavom, ali je bila protiv da se Njeguev lik
nalazi na drutvenoj zastavi, jer je isti bio crnogorski vladar. Prema podacima
iz Spomenice dopuna drutvenih Pravila u pogledu upotrebe drutvene zastave
je potvrena 1900. godine. Drutvo je, pored godinjih odravanja Sveto-Savskih
besjeda, prireivalo drutvene zabave i besjede, drutvena sijela, izlete, pjevanje
u crkvi na vjenanjima, pogrebima, parastosima i drugim prigodama. U periodu
Prvog svjetskog rata Drutvo nije radilo jer su vlasti zabranile rad svim srpskim
udruenjima i organizacijama. Prva Skuptina poslije rata odrana je 1919. godine
i tada je izabran novi Odbor i predsjednik, a 1920. godine odrana je Skuptina
na kojoj su primljena nova Pravila, pa je Drutvo tada uzelo ime Srpsko pjevako
drutvo Njegu jer austrijske vlasti nisu dozvoljavale ovakav naziv. Drutvo
je prireivalo mnoge predstave, zabave i sijela doekujui goste iz Sarajeva,
Dervente, Bijeljine, Brkog, Doboja, Graanice, Teslia, Banjaluke. Takoer su ili na
ekskurzije i na turneje u mnoga mjesta (Sarajevo, Herceg-Novi, Kotor, Dubrovnik,
Tesli, Derventu, Loznica, Banja Koviljaa itd.) i odrali niz koncerata zajedno sa
mjesnim drutvima. Godine 1936. Drutvo je navrilo 50 godina od svog osnivanja,
ali u nedostatku nansijskih sredstava pripremilo je skroman program. Drutvo
je 1937. godine pripremilo program obiljeavanja 50-godinjice postojanja i rada,
a pored dobrovoljnih priloga pojedinaca za proslavu su priloili: Jugoslovenska
Solvaj tvornica dd u Lukavcu, Eparhijski savjet u Tuzli, Gradska optina u Tuzli i
Kraljevska Banska uprava. Proslava je odrana uz uee velikog broja zvanica i
pjevakih drutava i uz prisustvo graanstva.
Analitiki inventar: Srpsko pjevako drutvo NJ EGU Tuzla
561
SRPSKO PJEVAKO DRUTVO NJEGU TUZLA
(SPDNJ DT)
(1886.-1937.)
Kutija: 1
Fascikla: 1
Dokumenata: 1 5
1. Knjiga zapisnika sa sjednica Srpskog crkveno-pjevakog drutva u
D. Tuzli odranih u periodu od 5. XII 1893. godine do 11. X 1898.
godine
2. Izvjetaj o radu i stanju Panevake srpske pravoslavne crkvene
optine za 1893. godinu podnesen od strane Crkvenog odbora na
Glavnoj skuptini sazvanoj za 10. IV 1894. godine
3. Sveska (tevter) popisa naroda koji su zrelih godina od 20 pa do
starosti (popis itelja Tuzlanskih), 1895. godine
4. Knjiga zapisnika sa sjednica Odbora Donjotuzlanskog srpsko-crkvenog
pjevakog drutva odranih u periodu od 17. X 1898. godine do 10.
IX 1911. godine
5. Sveska popisa lanova Donjotuzlanskog srpsko crkveno pjevakog
drutva, 1894. 1900. godine

Kutija: 2
Fascikla: 1
Dokumenata: 6 109
6. Fotograja Donjotuzlanskog srpsko crkveno pjevakog drutva iz 1901.
godine (imena lanova)
7. Fotograja Srpskog crkvenog pjevakog drutva Njegu iz 1914.
8. Fotograja Predsjednitva Drutva (isto kao broj 12)
10. Fotograja Srpskog crkvenog pjevakog drutva Njegu
11. Fotograja na stanici kod lokomotive Odlazak u Tesli (isto kao
broj 20)
562
Nermana HODI
12. Fotograja Predsjednitva Drutva (isto kao broj 8)
13. Fotograja Pere Stokanovia
14. Fotograja Milana J . Maksimovia
15. Fotograja Njegu u Derventi
16. Razglednica prikaz diplome Srpskog pjevakog drutva Njegu u
Tuzli koja se dodjeljivala najzaslunijim lanovima u znak priznanja
i zahvalnosti
17. Fotograja J ovanka, Risto i Mara J ovanovi
18. Fotograja Njegu na osveenju crkve u Tesliu
19. Fotograja Kolo u Dobonici pri povratku iz Prijedora
20. Fotograja na stanici kod lokomotive Odlazak u Tesli (isto kao
broj 11)
21. Fotograja - Njegu i I Beogradsko pjevako drutvo u Sunji na
povratku iz Prijedora
22. Fotograja Risto J . J ovanovi, prvi predsjednik Drutva
23. Fotograja - Lazo R. J ovanovi
25. Fotograja lanova Srpskog crkvenog pjevakog drutva Njegu u
Tuzli
26. Dopisnica na kojoj Predsjednik Glavnog odbora Srpskog prosvjetnog i
kulturnog drutva Prosveta u Sarajevu obavjetava dr. Stevu Milia,
advokata iz Tuzle, da mu je dr. Pero Ivanovi testamentom zavjetao
svotu od 115,33 dinara, 11. VII 1936. godine
27. U povodu 50 godina postojanja Tuzlanskog srpskog pjevakog drutva
Njegu potrebno je pojaati redove pjevaa, te Drutvo poziva sve
zainteresovane da se upiu kao novi lanovi pjevai, 23. IX 1936.
godine
28. Referat o istorijatu Drutva Njegu (ima dijelova kao pod brojem
32 ali je u rukopisu i slabo itak)
29. Fotograja lanova Drutva Njegu na nekom izletu
30. Spisak lanova pjevai, horovoe, predsjednici
31. Nacrt Programa sveane proslave 50-godinjice Drutva Njegu u
Tuzli maja 1937. godine (rukopis)
32. Dopis Gradskom poglavarstvu u Tuzli - neitak rukopis (u rukopisu
izgleda kao istorijat Drutva kao broj 28 ali neitko)
33. Spisak lanova hora Drutva Njegu
34. Biograja Emila Mue
35. Ministarstvo unutranjih poslova Kraljevine J ugoslavije Beograd - ef
kabineta u ime ministra dr. Koroca upuuje iskrene i srdane estitke
u povodu odravanja sveanosti, 3. V 1937. godine
563
36. Predsjednik Ruske kolonije u Tuzli pukovnik Milohov upuuje estitke
dr. Stevi Miliu u povodu obiljeavanja 50-godinjice rada Drutva
Njegu, 1. V 1937. godine
37. Ministar nansija se zahvaljuje na pozivu i obavjetava o nemogunosti
dolaska na obiljeavanje 50-godinjice Drutva, 29. IV 1937. godine
38. M. Fischla Sinovi Kreka obavjetava Drutvo Njegu o sredstvima
u iznosu 2000 dinara doznaenim putem Zemaljske banke za BiH
Filijala u Tuzli, 27. IV 1937. godine
39. Spisak onih koji su dali prilog za proslavu 50-godinjice Drutva
Njegu
40. Izvjetaj o proslavi 50-godinjice Drutva Njegu (rukopis) (isto
kao broj 44)
41. Pozdravni govor predsjednika Drutva Njegu pred poetak
koncerta, maj 1937. godine
42. Referat za proslavu jubileja 50 godina rada Drutva Njegu,
pozdravni govor predstavnika Srpskog pjevakog drutva Sloga iz
Sarajeva i dopisnica na kojoj Branko estita jubilej Drutvu Njegu
43. Plakat sa programom proslave 50-godinjice rada Drutva Njegu,
3. V 1937. godine
44. Izvjetaj o proslavi 50-godinjice Drutva Njegu (50 godina rada
Drutvo Njegu je navrilo 1. marta 1936. godine, a sveano je
proslavljena 3. maja 1937. godine) - kucani tekst (isto kao broj 40)
45. Spisak ivih poasnih lanova i dobrotvora Drutva Njegu kojima
se dodjeljuje diploma
46. Spisak horovoa Drutva Njegu od 1886. do 1914. godine (za
vrijeme rata nije bilo rada) i od 1919. do 1937. godine
47. Spisak predsjednika Drutva Njegu od 1886. do 1937. godine
48. Izvjetaj Drutva Njegu nakon 25 i 32 godine rada i postojanja
(koncepti)
49. Spiskovi lanova Odbora od 1. III 1887. do 21. IV 1935. godine
50. Spisak poasnih lanova, dobrotvora i utemeljivaa Drutva Njegu
51. Spisak lanova pomagaa Drutva Njegu
52. Spiskovi pjevaa bivih lanova i lanica Drutva Njegu od
1886. do 1937. godine
53. Program - Sveana proslava pedesetgodinjice koja se odrava 3. V
1937. godine drugi dan Uskrsa (isto kao boj 55)
54. U povodu 50 godina Drutva Njegu nastala je pjesma autora
Nikifora Todia pod naslovom Njeguev zasluan jubilej
55. Program - Sveana proslava pedesetgodinjice koja se odrava 3. V
1937. godine drugi dan Uskrsa (isto kao broj 53)
564
Nermana HODI
56. Nacrt Programa proslave (isto kao broj 59)
57. Molba upuena Direkciji eljeznice Sarajevo u kojoj se trai uvoenje
veeg broja putnikih vagona na vozovima Tuzla Doboj i promjena
reda vonje na dan proslave, 1937.
58. Zabiljeke o broju lica koja dolaze na proslavu Drutva Njegu iz
Sarajeva, Banjaluke, Brkog, Bijeljine i Graanice (koliko e ih biti na
hrani i spavanju i koliko e ih biti razmjetenih po privatnim kuama
ili u Hotelu)
59. Nacrt programa proslave (isto kao broj 56)
60. Obavijest Srpskog pjevakog drutva Njegu da je proireni Odbor
za proslavu 50-godinjice Drutva odrao konferenciju i podijelio rad
na sekcije, 15. II 1937. godine
61. Program za sveanu proslavu pedesetgodinjice, 2. V 1937. godine
62. Srpsko pjevako drutvo Njegu u Tuzli obavjetava ora Markovia
da e kod njega na stanu i hrani biti Nekovi Mica, lan Vijenca
iz Brkog
63. Srpsko pjevako drutvo Njegu u Tuzli dostavlja J ugoslovenskoj
poti Sarajevo dopis u kojem ukazuje na greku izvjetaa tampanog
dopisa o proslavi u Tuzli i trai ispravku dajui objanjenje, 6. V
1937. godine
64. Telegram u kojem lanovi J edinstva iz Banja Luke javljaju Drutvu
Njegu kada polaze autobusima za Tuzlu
65. Dopisnica upuena iz Sarajeva dr. Stevi Miliu, advokatu u Tuzli, s
molbom da se pobrine za smjetaj kasnije prijavljenih gostiju za
dolazak na proslavu
66. Odbor Drutva moli gospodu sa spiska da pomognu oko doeka
gostiju kao redari za odravanje reda naroito na Akademiji i u
povorci, 2. V 1937. godine
67. Spisak lanova za horske pjevae u Tuzli na II dan Vaskrsa
68. Raspored doeka gostiju sa strane i ostala zaduenja
69. Srpsko pjevako drutvo Njegu u Tuzli obavjetava Vladimira
Simotjuka da e kod njega na stanu i hrani biti Se ek, lan
Zmaja iz Dervente
70. Srpsko pjevako drutvo J edinstvo Banja Luka dostavlja Drutvu
Njegu Tuzla Spisak pjevaa koji e uestvovati na proslavi s
napomenom da e uestvovati na popodnevnom i veernjem koncertu
71. Srpsko pjevako drutvo J edinstvo Banja Luka dostavlja imena
lanova koji su se naknadno javili da dolaze u Tuzlu na proslavu,
20. IV 1937. godine
72. Spisak lanica i lanova Srbadije Bijeljina
565
73. Spisak lanica i lanova Srpskog pjevakog drutva Sloga iz
Sarajeva koji e uestvovati na proslavi 50-godinjice Drutva
Njegu u Tuzli i spisak onih koji e uestvovati na turneji
1936./37. godine
74. Srpsko pjevako drutvo Vijenac u Brkom dostavlja Srpskom
pjevakom drutvu Njegu Tuzla Spisak lanova koji e doi na
proslavu i uestvovati u programu i lica koja reektiraju na konake
i ele biti zajedno, 19. IV 1937. godine
75. Razmjetaj lanova Srpskog pjevakog drutva Vijenac iz Brkog
(spiskovi)
76. Razmjetaj lanova Srpskog pjevakog drutva Zmaj iz Dervente
(spiskovi)
77. Razmjetaj lanova Srpskog pjevakog drutva J edinstvo iz
Banjaluke (spiskovi)
78. Razmjetaj lanova Srpskog crkvenog pjevakog drutva iz Graanice
(spiskovi)
79. Razmjetaj lanova Srpskog pjevakog drutva Sloga iz Sarajeva
(spiskovi)
80. Srpsko pravoslavno crkveno pjevako drutvo u Graanici dostavlja
Njeguu Tuzla Spisak lanova pjevaa koji dolaze na proslavu
81. Novinski lanci o proslavi 50-godinjice rada Drutva Njegu
82. Spiskovi lanova Drutva (rukopis) i Poziv upuen lanovima Odbora
za sastanak na kojem e se izjasniti o izradi diplome i naslovnog lista
Spomenice kao i isplati honorara slikaru, 19. III 1937. godine
83. Dopis Odbora Srpskog pjevakog drutva Njegu u Tuzli upuen
graanstvu u kojem se pored moralne trai i materijalna pomo
(prilozi) za odravanje proslave u povodu 50-godinjice rada, 1. III
1937. godine
84. Pismo iz J ugoslovenske radikalne zajednice Kancelarija Beograd
upueno dr. Stevi Miliu iz Tuzle o nestanku dvije deke iz konaita
gdje su bili smjeteni lanovi Pjevakog drutva Srbadija Bijeljina
(dopis upuen Stevi o nestanku deke), 7. i 13. V 1937. godine (veza
pismo odgovor zavedeno pod brojem 106)
85. Dirigent pjevakog drutva Vila u Prijedoru pie gosp. Miliu,
sudiji i dirigentu Drutva Njegu i trai da ga obavijesti o tome
zato Prijedorska Vila nije pozvana na proslavu, 9. iV 1937. godine
86. Poziv Srpskom pjevakom drutvu Njegu Tuzla na prisustvovanje
proslavi koju organizuje Srpsko pjevako drutvo Gusle u Mostaru
87. Poziv za sastanak upuen lanovima ireg Odbora na kojem e se
nalizirati rauni sa proslave
566
Nermana HODI
88. Priznanica Gradske policijske strae Tuzla na prijem novca za odravanje
reda i mira prilikom proslave Drutva Njegu, 4. V 1937. godine
89. Pismo dr. Slavka Diklia, javnog biljenika iz Osijeka upueno Stevi i
porodici u kojem trai da mu detaljno opiu kako je prola sveanost
prilikom proslave Njegua, 26. V 1937. godine
90. Raun dostavljen Srpskom pjevakom drutvu Njegu Tuzla za
upotrebu svih prostorija i struje u Sokolskom domu u Tuzli, 7. V
1937. godine
91. Vizit-karta ivorada Popovia iz Kreke na kojoj obavjetava Drutvo
Njegu da je dao prilog od 100 dinara za proslavu
92. Program koncerta koji organizuje Njegu 3. V 1937. godine u
Sokolskom domu u Tuzli
93. Spiskovi lanova i bivih lanica, 1886. 1937.godine
94. Tabela (neidentikovana) imena (podsjea na raspored)
95. Spiskovi dobrovoljnih priloga pojedinaca i preduzea, prikazan prihod
i rauni - trokovi sa proslave, 1937. godine
96. Popis vlasnika stanova koji goste Njegua na Vaskrs primaju na
stan i hranu, ali i onih gosti koji e biti smjeteni u Hotel Bristol,
1938. godine
97. Pismo iz Zagreba upueno Stevi ( neitko - privatne sadrine)
98. Pismo koje Kosta iz Beograda upuuje Doktoru i obavjetava ga
o cijenama lovorovog vijenca, te da je pronaao juvelira koji e to
izraditi, 10. V 1938. godine
99. Dio referata u povodu 50 godina Drutva Njegu
100. Pribiljeke o zajednikom konaitu i odreivanju broja osoba za
izvrenje odreenih poslova
101. Pribiljeke koje se odnose na proslavu (neitko)
102. Telegrami estitke iz Sarajeva, Zemuna, Beograda, Osijeka, Dervente,
Skoplja, Modrie, Novog Sada upueni Drutvu u povodu proslave,
maj 1937. godine
103. Spisak uvaenih gosti koji e prisustvovati proslavi i pribiljeke o
tome koga treba pozvati i broj lanova drutava sa strane
104. Spiskovi lanova sekcija (nansijska, za konake, za prehranu, za
Spomenicu, za doek, banket i muzika) i broj lanova iz drugih
mjesta prijavljenih na hranu i prenoite
105. Razne zabiljeke broj gostiju, cijene muzikog programa
106. Pismo koje je Stevo Mili uputio poslaniku (kao odgovor na pismo
od 13. V 1937. godine) u vezi sa nestankom deka u dijelu gdje su
bili smjeteni lanovi Srbadije iz Bijeljine (veza pismo zavedeno
pod brojem 84)
107. Razne zabiljeke u vezi sa Programom proslave i prilozima
567
108. Poziv Pravoslavne crkvene optine u Ljubljani za Svetosavsku proslavu
u korist Fonda Svetog Save za gradnju Pravoslavne crkve Sv. irila
i Metodija u Ljubljani
109. Knjiga zapisnika sa Skuptinskih sjednica Srpskog crkvenog pjevakog
drutva u Donjoj Tuzli odranih u periodu od 8. III 1886. godine do
28. XI 1893. godine
569
Eefa BEGOVI,
Sumarni inventar: NARODNI ODBOR
OPTINE LUKAVICA (1952.-1958.)
U radu je prikazan fond Narodni odbor optine Lukavica (NOOL) za period
1952.-1958. godina. Fond je sreen i popisan prema Opoj meunarodnoj normi za
opis arhivske grae ISAD(g).
OPIS FONDA
1. Identikacija
1.1. Signatura BiH ATK
1.2. Naslov Narodni odbor optine Lukavica
1.3. Vrijeme nastanka grae 1952.-1958.
1.4. Nivo opisa Fond
1.5. Koliina jedinice opisa 9 knjiga, 13 kutija
2. Kontekst
2.1. Naziv stvaratelja Narodni odbor optine Lukavica
2.2. Upravna historija
Zakonom o podjeli teritorije Narodne Republike Bosne i Hercegovine na
srezove, gradove i optine iz 1952. godine
1
formira se Optina Lukavica, koja
pripada srezu Graanica. U sastav Optine Lukavica, sa sjeditem narodnog odbora
optine u Lukavici Prnjavor ulaze: Babii, Lukavica, Maleii, Palenica i
Skipovac.
Godine 1955. izvrena je reorganizacija narodnih odbora optina i srezova.
Na sastanku Sreske komisije doneena je odluka (7. jula 1955. godine) o formiranju
Komisije za komunalno ureenje, koja je po stupanju na snagu Opteg zakona o
ureenju optina i srezova prerasla u Inicijativni odbor sa zadatkom da pripremi
poslovne prostorije, inventar, prijedlog Statuta Optine i predraun prihoda i rashoda
za period septembar-decembar 1955. godine. Zakonom o podruju srezova i optina
u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini
2
ukida se srez Graanica a Optina
Lukavica pripada srezu Doboj. U sastav Narodnog odbora optine Lukavica ulaze:
Lukavica, Palenica, Sjenina i Skipovac. Naselja Babii i Maleii se pripajaju
Narodnom odboru optine Graanica. Narodni odbor optine Lukavica otpoeo je sa
radom 1. septembra 1955. godine.
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o podruju srezova i optina u
Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini
3
iz 1958. godine ukida se Narodni odbor
1 Slubeni list NR BiH, br 11/52 od 5. maja 1952. godine.
2 Slubeni list NR BiH, br. 17/55 od 12. jula 1955. godine.
3 Slubeni list NR BiH, br. 23/58 od 28. juna 1958. godine.
570
Eefa BEGOVI
optine Lukavica. Mjesta Lukavica, Palenica Gornja, Skipovac (Gornji i Donji)
pripajaju se Optini Graanica a naseljena mjesta Sjenina i Palenica Donja Optini
Doboj. Sa danom 15. juli 1958. godine prestao je sa radom Narodni odbor optine
Lukavica.
Narodni odbor optine Lukavica je na svom podruju predstavljao tijelo
optinske samouprave, te imao prava i dunosti prema djelokrugu propisanom
zakonom i drugim propisima. Optinskim Statutom
4
su propisani poslovi po
oblastima nadlenosti narodnog odbora optine. Narodni odbor vrio je poslove
iz svoje nadlenosti na sjednicama odbora, izvrne i upravne poslove preko svojih
savjeta (Savjet za plan i nansije; Savjet za privredu i komunalne poslove; Savjet
za kulturu i narodno prosvjeivanje; Savjet za zdravlje i socijalnu zatitu i Savjet za
optu upravu) a upravne poslove preko svojih organa uprave (Sekretarijat, uprava i
upravne komisije).
Na podruju Narodnog odbora optine Lukavica osnovani su mjesni odbori
za mjesna podruja:
1. Mjesni odbor u Skipovcu za podruje naseljenog mjesta Skipovac,
2. Mjesni odbor u Palenici za podruje naseljenog mjesta Palenica,
3. Mjesni odbor u Sjenini za podruje naseljenog mjesta Sjenina.
Mjesni odbori samostalno su vrili slijedee poslove: staranje o izgradnji i
odravanju komunalnih objekata u mjestu, upravljanje optenarodnom imovinom i
drugi poslovi predvieni Statutom.
2.3. Vrijeme djelovanja stvaratelja jedinice opisa 1952.-1958. godina
2.4. Historijat fonda
Grau fonda Narodni odbor optine Lukavica, Regionalnom istorijskom
arhivu Tuzla (Arhivu Tuzlanskog kantona Tuzla) predala je Skuptina optine
Graanica. Primopredaja je izvrena prema Zapisniku od 20.1.1995. godine i
to zajedno sa drugim fondovima koje je Optina Graanica uvala kao imatelj i
stvaratelj.
2.5. Nain preuzimanja Predaja grae po slubenoj dunosti
3. Sadraj i ustroj
3.1. Djelokrug i sadraj
Fond sadri grau nastalu kao rezultat djelatnosti Narodnog odbora optine
Lukavica, kao lokalnog organa vlasti u razdoblju od 1952.-1958. godine. U okviru
svojih prava i dunosti Optina Lukavica: se stara o usklaivanju pojedinanih
interesa graana i interesa i rada privrednih organizacija sa optim drutvenim
interesima, podstie razvitak privrednih organizacija i proizvodnost rada; obezbjeuje
uslove za razvitak proizvodnih snaga i za stalno poboljanje ivotnih i kulturnih
4 Statut optine Lukavica, Narodni odbor optine Lukavica, Opti poslovi, kut. 3t
Sumarni inventar: Narodni odbor optine Lukavica (1952.-1958.)
571
prilika u Optini; usmjerava privredni razvitak; upravlja optenarodnom imovinom;
utvruje ustrojstvo i poslovanje optinskih organa i ustanova; organizuje komunalne
i druge optinske slube; stara se o uvanju i podizanju zdravlja; stara se o optem
obrazovnom kolovanju i strunom obrazovanju i obezbjeuje uslove za razvitak
kulture; stara se o socijalnoj zatiti; stara se o ostvarivanju linih i politikih prava
graana i o zakonitosti rada optinskih organa uprave; stara se o javnom redu i miru.
Najznaajniji dio fonda ine zapisnici sa sjednica Narodnog odbora
optine Lukavica, djelovodni protokoli sa pripadajuim spisima, graa vezana za
imovinsko-pravne poslove, personalni spisi te graa koja se odnosi na privredna
pitanja (industrija i zanatstvo, komunalni poslovi).
3.2. Vrednovanje i izluivanje
U Arhivu TK je izvreno odabiranje arhivske grae i izluivanje bezvrijednog
registraturskog materijala.
3.3. Sistem sreivanja
Fond je sreen na nain da je graa grupisana po godinama. U okviru
godina graa je grupisana na serije: 1952. godina (Opta uprava); 1953. godina
(Opta uprava; Finansije imovinsko-pravni poslovi); 1954. godina (Opta uprava;
Finansije imovinsko-pravni poslovi; Zdravlje i socijalno staranje); 1955. godina
(Opti poslovi; Privreda i komunalni poslovi; Finansije i budet; Narodno zdravlje
i socijalno staranje); 1956. godina (Opti poslovi; Privreda i komunalni poslovi;
Budet i nansije; Prosvjeta i kultura; Narodno zdravlje i socijalno staranje); 1957.
godina (Sekretar; Opti poslovi; Finansije; Privreda i komunalni poslovi; Zdravstvo
i socijalno staranje); 1958. godina (Sekretar; Opta uprava; Finansije; Privreda i
komunalni poslovi; Prosvjeta i kultura; Zdravlje i socijalno staranje). Veina arhivske
grae sreena je hronoloki, po godinama i brojevima djelovodnog protokola. Dio
grae u okviru serija sreen je po tematskim grupama.
4. Uslovi dostupnosti korienja
4.1. Pravni poloaj
Graa je preuzeta u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti
5
i Uputstvom
o nainu primopredaje arhivske grae izmeu imalaca i nadlenog arhiva
6
.
4.2. Uslovi dostupnosti
Graa je dostupna u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti
7
Tuzlanskog
kantona.
4.3. J ezik/pismo arhivske grae J ezik: Bosanski, srpski, hrvatski
Pismo: latinica, irilica
5 Sl. list SR BiH, br. 21/87.
6 Sl. list SR BiH, br. 41/88.
7 Sl. novine TK, br. 15/2000.
572
Eefa BEGOVI
4.4. Informativna sredstva Sumarno-analitiki inventar

4.5. Napomena arhiviste Inventar je uradila Eefa Begovi
4.6. Datum vezan za inventar Inventar je izraen 2012. godine
Sumarni inventarni popis grae
KNJIGE
Inventarni Vrsta knjige Godina
br.
1. Povjerljivi djelovodni protokol (1-3) 1955.
(1-20) 1956.
2. Djelovodni protokol (1 1067) 1955.
(1 323) 1956.
5. Povjerljivi djelovodni protokol (1 13) 1957.
8. Registri izdatih rjeenja i uvjerenja 1957.
9. Komisija za prekraje, Evidencije o prekrajnim prijavama 1954.-1955.
SPISI
Inventarni Vrste spisa Godina
br. kutije
1. Opta uprava (Opti spisi, Zapisnici sjednica, Matina sluba) 1952.
Opta uprava (Personalni spisi, Matina sluba);
Finansije (Imovinsko-pravni poslovi); 1953.
Opta uprava (Zapisnici sjednica, Personalni spisi);
Finansije (Imovinsko-pravni poslovi: kupoprodaja nepokretnosti,
darovni ugovori, dioba nasledstva);
Zdravlje i socijalno staranje 1954.
2. Opti poslovi (Povjerljivi spisi, Zapisnici sjednica, Personalni
spisi); Privreda i komunalni poslovi; Finansije (Imovinsko-
pravni poslovi: dioba naslijea; Budet i nansije); Narodno
zdravlje i socijalno staranje 1955.
Sumarni inventar: Narodni odbor optine Lukavica (1952.-1958.)
573
3. Opti poslovi (Povjerljivi i tekui spisi, Zapisnici sjednica,
Personalni spisi) 1956.
4. Privreda i komunalni poslovi (Opti spisi, Komunalni poslovi,
Zemljoradnike zadruge);
Budet i nansije (Zapisnici sjednica Savjeta, Imovinsko-pravni
poslovi: uzurpacije, ostavine, budet);
Prosvjeta i kultura (Opti spisi, Izvjetaji); Narodno zdravlje i
socijalno staranje 1956.
5. Sekretar (Povjerljivi i tekui spisi, Zapisnici sjednica NOO,
Izbori, Zborovi biraa) 1957.
6. Opti poslovi (Opte-upravni poslovi, Personalni poslovi);
Finansije (Uprava prihoda, Zapisnici sjednica Savjeta,
Raunovodstvo) 1957.
7. Finansije (Propisi i uputstva, PZF, ONI, OOstavine) 1957.
8. Privreda i komunalni poslovi Privreda (Propisi i uputstva,
Sjednice Savjeta, Industrija i zanatstvo: prijava i odjava djelatnosti,
Trgovina i ugostiteljstvo, Zemljoradnike zadruge, Saobraaj,
Ratarstvo, Voarstvo i stoarstvo); Komunalni poslovi (Propisi i
Uputstva, Graevinske dozvole) 1957.
9. Zdravstvo i socijalno staranje (Propisi i uputstva, Sjednice Savjeta
za zdravstvo, Zarazne bolesti, Ambulante, Zdravstvena stanica
Lukavica, Starateljstva, Invalidska pitanja, Socijalna pomo) 1957.
10. Sekretar (Propisi i uputstva, Zapisnici sjednica NOO, Mjesni
odbori);
Opta uprava (Propisi i uputstva, Organizacija slube,
Personalni poslovi) 1958.
11. Finansije (Uprava prihoda, Raunovodstvo, Imovinsko-pravni
poslovi: O-ostavine, DN-uknjiba prava vlasnitva, Uzurpacije,
Kupoprodajni ugovori) 1958.
12. Privreda i komunalni poslovi Privreda (Propisi i uputstva, Sjednice
Savjeta za privredu, Industrija i zanatstvo, Trgovina i ugostiteljstvo,
Zemljoradnike zadruge); Komunalni poslovi (Graevinarstvo
Graevinske dozvole, lokacije)
574
Eefa BEGOVI
Prosvjeta i kultura (Materijali sa sjednica Savjeta za kulturu, Teajevi,
Stipendije, Izvjetaji, Biblioteke, Kulturno-prosvjetna drutva) 1958.
13. Zdravstvo i socijalno staranje (Propisi i uputstva, Materijali sa
Sjednica Savjeta za zdravlje, Zarazne bolesti, Rjeenja o dodjeli
Socijalne pomoi) 1958.

575
Elma DERVIBEGOVI
ASOPIS VATAN, KAO HISTORIJSKI IZVOR (1884.- 1897.)
Abstrakt: Danas se malo zna o novinama na osmanskom jeziku koje
su izlazile u Bosni i Hercegovini. Ovaj rad upravo tematizira novine tampane
na osmanskom jeziku u Sarajevu. Autorica e se zadrati se na asopisu Vatan i
pokuati dati njegov kratki prikaz. Rad pokuava odgovoriti na razloge pokretanja
ovog asopisa u vrijeme Austro-Ugarske u Bosni, predoava teme kojima se asopis
bavio i ukratko iznosi zike karakteristike asopisa.
Kljune rijei: Vatan, listovi, Bosna i Hercegovina, AustroUgarska,
tamparija, osmanski turski, publicistika.
Uvod
Danas se malo zna o novinama na osmanskom jeziku koje su izlazile u
Bosni i Hercegovini. Izdavanje novina na osmanskom jeziku poinje 1866. godine sa
novinom Bosna, Neretva, Vatan (Domovina/Otadbina), Gulen-i Saray (Sarajevski
cvjetnik) i Rehber (Vodi). Pobrojane novine su izlazile u periodu od 1866. do 1902.
godine. Bosna, Sarajevski cvjetnik i Neretva su izlazili za vrijeme Osmanskog
Carstva, a Vatan i Rehber za vrijeme Austro-Ugarske imperije. Ovo pokazuje i to da
je za vrijeme Austro-Ugarske imperije u Bosni i Hercegovini bilo onih koji su znali
turski jezik, koji su ga razumjeli, itali i pisali na njemu. Znai i to da su obrazovani
Bonjaci jo jedno vrijeme koristili turski jezik. Prema nekim istraivanjima, u Bosni
i Hercegovini se i u 1930-tim mogao sresti osmanski turski.
Godine 1725. se otvara prva tamparija u Istanbulu nakon ega poinje
tampanje na desetine razliitih novina. Vremenom se osjetila potreba za otvaranjem
tamparije i u Bosni i Hercegovini budui da su se svi naslovi donosili iz inostranstva
i da su se morale i knjige tampati izvan Bosne i Hercegovine.
erif Osman paa poziva u Sarajevo Nijemca Ignjata Soprona koji je ivio
u Zemunu u okolini Beograda i predlae mu da otvori tampariju. Sopron prihvata
poziv, te 1866.godine dolazi u Sarajevo i otvara tampariju Sopronova peatanja.
Drutvene prilike po okupaciji i poeci razvoja tampe
Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine i dolazak Austro-Ugarske u
Bosnu i Hercegovinu predstavlja jedan veliki historijski zaokret prelazak iz jednog
civilizacijskog kruga u drugi i u sasvim razliitu kulturu i nain ivota. Ovaj dogaaj
576
Elma DERVIBEGOVI
prouzrokovao je korjenite promjene koje su bitno izmijenile sliku zateenog.
1

Austrougarska vlast je u Bosni i Hercegovini zatekla sloenu politiku situaciju i
tada ve izraenu nacionalnu podijeljenost.
Smjena vlasti i prodor nove civilizacije i kulture izazvao je meu stanovnicima
Bosne i Hercegovine opi poremeaj, zbunjenost, ogorenje i nepomirljivost
prema okupatoru. Takvo stanje rezultiralo je oruanim otporom muslimanskog i
srpskog stanovnitva spram Austro-Ugarske, meutim, usljed nedovoljne politike
organiziranosti i podvojenosti stava stanovnitva prema novoj vlasti, otpor je bio
neuspjean. Bonjaci su morali ili prihvatiti novu vlast, ili se iseliti u Tursku.
2

Spomenuti otpor kasnije je poprimio politiki karakter i oitovao se u borbi za
vjersko-prosvjetnu autonomiju.
3

U novonastaloj politikoj situaciji veliki broj muslimanskih feudalaca
izgubio je razne privilegije. Kako se nisu snali u novim uvjetima, osjeali su se
ugroenim i smatrali da u katolikoj Austro-Ugarskoj nee moi ostvariti svoja
vjerska prava.
Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu nastao je novi period koji
je sa sobom donio i pozitivne i negativne posljedice. Austro-Ugarska bila je moderna
evropska kapitalistika drava koja je unijela bitne promjene. J edna od njih je i
veliki doprinos razvoju publicistike. Pojavili su se dnevni i nedjeljni listovi, tampa
se izdiferencirala po oblastima i strukturama, pa su se javili i listovi sa vjerskim i
nacionalnim obiljejima. Publicistika je postala znaajan faktor javnog ivota. Za 40
godina austrougarske vladavine pokrenuto je i izlazilo ukupno 125 listova, a od toga
je u Bosni tampano 118.
4
Ve u jesen prve okupacione godine (1878.) austrougarske vlasti pokrenule
su Bosansko-hercegovake novine i nekoliko slinih edicija (Glasnik zakona i
naredaba, Bosnische Correspondenz, Polizeiblat).
5
Publicistiki su interesantne
1 Na kulturnom planu, napravio se korak naprijed prema evropskom modelu u sferi naunih,
obrazovnih, kulturnih i opih civilizacijskih dostignua. Tu spada reforma kolstva, otvaranje tamparija,
osnivanje Zemaljskog muzeja, pokretanje listova, formiranje naunih drutava, prikazivanja pozorinih
predstava, organiziranje koncerata i izlobi, otvaranje biblioteka i itaonica itd. (vie u: Muhamed
ator, Jezik u BiH do 1914., Mostar 2004., str. 70 ).
2 Prema nekim procjenama, u razdoblju neposredno nakon austrougarske okupacije iselilo se oko
8 000 Bonjaka. Za one koji su se iselili, Austro-Ugarska je kao razlog navela otpor Vojnom zakonu
(prema kojem je vojno sposobnim mukarcima bilo zabranjeno iseljavanje), slabo snalaenje u pravnoj
dravi, prelazak sa naturalne na novanu privredu, strah od nemogunosti prakticiranja vjerskih obreda,
osjeaj nesigurnosti u novoj dravi i nepovjerenje prema austrougarskoj administraciji. (Vie u: Mustafa
Imamovi, Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo 1998., str. 367-372.).
3 Organizirana borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju kod Srba i Bonjaka muslimana poinje
polovinom devedesetih godina 19. stoljea, tanije, 1896. godine kod Srba i 1899. kod Bonjaka
muslimana. Borba se preko crkveno-kolskih opina, odnosno vjersko-socijalnih institucija kod
muslimana (vaku itd), vodila putem raznih memoranduma, delegacija, zborova i demonstracija.
Bosanski Srbi su autonomiju dobili 1905., a Bonjaci muslimani 1909. godine (Enciklopedija
Jugoslavije, 102.-103, F Slipievi, Bosna i Hercegovina, str. 55.-63.).
4 Mirjana Nadadin Defterdarevi, Pravo i sloboda informisanja dometi i ogranienja, Most
asopis za obrazovanje, nauku i kulturu, broj 105, Godina XXIV, Mostar 1998.
5 ore Pejanovi, Bibliograja tampe Bosne i Hercegovine 1850 -1941, Veselin Maslea,
Sarajevo 1961., str. 16.-20.
asopis Vatan, kao historijski izvor (1884.- 1897.)
577
bile jedino Bosansko-hercegovake novine (sredinom 1881. promijenile su naziv u
Sarajevski list). List je u prvom redu donosio zvanine obavijesti i objave, ali i krae
zapise o suvremenom zbivanju (dogaajima i ljudima), kao i o svemu znaajnijem
to je bilo vezano za okupacionu upravu. Vlast je zauzela stav kojim je upuivala
na usmjeravanje ka tekovinama zapadne kulture i civilizacije i ka svjetovnom
prosvjeivanju.
6

U tom prvom periodu izdavani su listovi na raznim jezicima. Tako je na
njemakom jeziku izlazio list Bosnische Post (izvjetavao je inostranstvo i inovnike
u zemlji o stanju u Bosni), zatim na turskom jeziku Vatan, a od srpskih listova
pojavili su se Prosvjeta, Napredak, Srpska tampa (ova tri lista su nedugo nakon
izlaska ugaena zbog neslaganja sa tenjama srpskog naroda) i Bosanska vila, koja
je vremenom postao najpoznatiji srpski nacionalni list (kontinuirano je izlazio sve do
juna 1914. godine). Hrvatski listovi Srce Isusovo, Vrhbosna i Istonik nisu izlazili u
Sarajevu, ve u Mostaru.
7

U periodu od 1903. do 1914. godine umnoio se broj listova, ukinuta je
cenzura Zakonom o tampi (1907.godine)
8
, to je publicistici omoguilo da postane
vaan instrument javnog miljenja i da utjee na njegovo formiranje. Sloboda tampe
doprinijela je lakem i vjerodostojnijem praenju turbulentne politike situacije toga
vremena, kao i nacionalnom osvjeivanju putem listova sa vjerskim obiljejima.
Listovi su postali vie nacionalno obojeni (ukoliko nisu bili pod okriljem same
Zemaljske vlade), a neki od njih su ak iskljuivo i pokretani u slubi odreene
nacionalne ideologije. Putem njih se u odreenim pravcima suprotstavljalo i
austrougarskoj politici. Openito se za periodiku toga vremena moe rei da je imala
znaajnu kulturno-historijsku ulogu jer, za razliku od knjiga (koje se pojavljuju
izdvojeno i ne dolaze do irokih narodnih masa), periodini listovi omoguavaju
stalan protok ideja i informacija i time utjeu na tokove drutva. Ljudi su se
pretplaivali na listove ili odlazili u itaonice da ih itaju i tako dolaze do aktuelnih
novosti na svjetskom i domaem terenu.
Austrougarska okupacija imala je krupne posljedice za muslimanski dio
stanovnitva.
9
Vijekovima vezani za osmansku vlast i vjersku tradiciju, muslimani
su se odjedanput nali pod utjecajem katolike civilizacije i kulture. Zastraeni
6 Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku, Veselin Maslea, Sarajevo 1978., str. 88.
7 Vie u ovim listovima u: Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1978., str. 137.-145., 149.-154., 162.-203., 225.-236., 305.-332.
8 Do 1907. godine tampa se nalazila pod pritiskom reima koji je doputao samo listove ureivane
iskljuivo prema instrukcijama vlasti. (Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku,
Veselin Maslea, Sarajevo 1978., str. 72., str. 55.).
9 Edhem Mulabdi svjedoi o politikoj i kulturnoj atmosferi koja je u poetku vladala meu
Bonjacima: Turska nas ostavila, Austrija pobijedila na oruani otpor a suzbijae i prve pokrete
opravdana otpora na polju vjersko-prosvjetnom, i mi se osjeamo osamljeni i kao drvo osjeeno. Nai
sugraani drugih dviju skupina snaoe se brzo i ve tada imaahu svoja glasila za podizanje narodne
svijesti i bez nade u kakvu budunost. (Edhem Mulabdi, Prva pojava Safvetbegova, Novi Behar,
8/1934.-35., 20.-23., 357.-358.)
578
Elma DERVIBEGOVI
okupacijom, muslimani su u prvim godinama nakon 1878. godine klonulo utjeli,
nosei u sebi negodovanje prema sultanu i duboki prezir prema novoj vlasti,
ogorenje prema novom poretku i osjeaj nemogunosti prihvatanja nove kulture i
civilizacije.
Sarajevo je postalo primjer grada u kome se sastaju dvije kulture, istono-
islamska i zapadno-kranska.
10
U ogorenju i nepomirljivosti prema okupatoru
najdue su dosljedni ostali nii i srednji muslimanski slojevi, dok je krupni feudalni
sloj sve vie prihvatao okupaciju i prilazio novoj vlasti. Vjerska i politika povezanost
muslimana sa Istanbulom nije se mogla tako naglo prekinuti, te je Austro-Ugarska,
s ciljem pribliavanja muslimanima, dozvolila neometane kontakte sa vjerskim
poglavarima u Istanbulu.
11

Austrougarska uprava nadalje je nastojala pridobiti Bonjake ukljuivanjem
u strukture vlasti i preko kulturnih ustanova. Rezultat takve politike je i dozvola za
pokretanje lista Vatan na turskom jeziku 1884. godine.
12
Cilj pokretanja lista bio je
da se njime unaprjeuju prosvjeta i javni interesi Bonjaka, te da bude veza izmeu
vlasti i naroda. Meutim, i pored toga to je svojim stavovima u odreenoj mjeri
izraavao ope tenje muslimanskog stanovnitva kao cjeline, Vatan nije odigrao
ulogu koja mu je namijenjena, sve iz razloga to je ovaj list izlazio na osmanskom
turskom jeziku, a u narodu je bilo malo onih koji su razumjeli turski.
13
Stoga je
Vatan imao efekta jedino u isto emocionalnom smislu, kao spona sa tradicijom.
List je izlazio do 1897. godine, a naslijedio ga je Rehber (koji je izlazio samo dvije
godine).
14
Pored Vatana izlazilo je jo niz publikacija na turskom i bosanskom jeziku.
J edna od njih bila je i kalendar pod nazivom Salname.
15
Ovaj kalendar predstavljao je
10 Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, Sarajevo 1937., str. 60.
11 Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku, Veselin Maslea, Sarajevo 1978., str. 232.
12 Koncept izvjetaja Zemaljske vlade zajednikom ministru o pokretanju lista Vatan, Arhiv BiH,
Zemaljska vlada, 583, ref /I od 14. maja 1884. godine.
13 Dio jednog lanka iz Bonjaka moe biti potvrda ovome:
Kao svake godine, tako i ove rasporegjene su hode, da uz ove mubare dane svjetini vaz kazuje u
naim damijama. Kako je poznato za vaz u podne u Begovoj damiji vazda je biran najbolji vaiz, poto
u spomenutoj damiji i najvie svijeta ima. Ove je godine u ovo vrijeme odabran u Begovu damiju
takoer dobar vaiz, ali na alost malo svijeta od njega koristi ima, jer ovaj kazuje vaz na turskom
jeziku. Stoga je uprav neugodno vidjeti u ovoj krasnoj damiji onu malu mnoinu svijeta to se skupilo
oko onog turkue, naprama mnoini svijeta, koji se prolih godina skupljao oko vaiza, koji je bosanski
kazivao. Mi imamo lijep broj domaih vaiza, kojima je na jezik jezik materin, pa za to jedan od
tih ne bi kazivao ovdje, a turkua neka kazuje u Carevoj damiji, gdje nema nijednoga da kazuje vaz u
podne. (III/1893., br.12, str. 2.)
14 Odravan uz podrku reima, najprije redovno, a zatim i sa izvjesnim zaostajanjem, Vatan je izlazio
do 16. aprila 1897., do kada su ukupno izdana 642 broja (Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki
listovi u XIX veku, Veselin Maslea, Sarajevo 1978., str. 186.)
15 Salname su poele izlaziti u Sarajevu 1866. godine pod nazivom Salname-i vilayet-i Bosna i
trajale do 1878. godine. Ponovo su se, nakon trogodinje pauze, pojavile pod naslovom Bosna ve
Herseg vilajeti salnamesi. (Bisera Nurudinovi, Bosanske salname (1866-1878 i 1882-1893), Prilozi
za orijentalnu lologiju, 10-11/1960.-61., str. 259.-262.)
579
neku vrstu zvaninog godinjaka jer je, pored kalendarskog dijela, redovno donosio
i ematizam pokrajinske uprave, zatim razne statistike, tabele, kulturnohistorijske
lanke i sl.
16

asopis Vatan
Muslimani, Bonjaci su bili u situaciji da uvijek brane svoju otadbinu od
komijske Srbije i Crne Gore koje su imale stalnu podrku Rusije i Austro-Ugarske.
Austro-Ugarska vladavina u Bosni i Hercegovini je trajala 40 godina,
od 1878. do 1918. godine. Nakon to je proglaen protektorat nad Bosnom i
Hercegovinom u nju dolazi i austrijska civilizacija i novi nain ivljenja. U Sarajevu,
Mostaru su najvie izgradili objekata, a naroito onih znaajnih za nauku, kulturu
i umjetnost i to sve u austrijskom stilu. U jednom lanku se spominje i to da je u
Sarajevu tramvaj krenuo prije nego u Beu (lanak iz 1884. godine). Naravno, ovo
je samo jedan od primjera koji jasno pokazuju da je za Sarajevo ovo bilo vrijeme
napretka i prosperiteta.
U ovo doba Pokrajinska tamparija se preimenovala u Cesarsko kraljevsku
tiskaru, a 1885. godine u Zemaljsku tampariju. U ovoj tampariju tampaju se i
muslimanske i hrianske novine. 1884. godine poinju izlaziti novine Vatan i to
je prvi primjer gdje je Austro-Ugarska dozvolila izlaenje lista na staroturskom
jeziku. Ovo su bile sedmine novine koje su se tampane na etiri strane i pisane su
iskljuivo na turskom jeziku. Papir novine je bio tanak i dimenzija 39X28 cm.
Da je Vatan stekao odmah veliku popularnost govori i injenica da je odmah
imao izmeu 600 i 700 pretplatnika. Treba istai da je imao podrku i austrijske
drave, jer je bio njena novina. Austro-Ugarska je eljela na ovaj nain da se priblii
bosanskim muslimanima i postane im blia.
Vatan su pokrenuli intelektualci tog doba. U prvom redu se spominju:
Mustafa Hilmi Hadiomerovi, reis-ul-ulema, Mehmed-beg Kapetanovi-Ljubuak,
Mustafa Hajrudin-beg Fadilpai, Mehmed Nezir, Ahmed Sabit, Sunullah Sokolovi.
U pregledanim lancima nalaze se ova imena.
Mehmed Hulusi, koji je ivio u vrijeme Osmanskog Carstva u Mostaru
i pisao za Neretvu, bio je i glavni odgovorni urednik Vatana. Vatan je sadravao
lanke koji su se ticali socijalnih tema, vojnih, kulturnih dogaanja, nauke, spoljne i
unutranje politike. Isti je sadravao slijedee rubrike: vanjska zbivanja, unutranja
zbivanja i tekstove zabavnog karaktera.
Vatan je izlazio u periodu od 12. septembra 1884. do 16. aprila 1897.
godine. Nakon Vatana poinje izlaziti Rehber. Oba ova lista su se do 1992. godine
mogla nai u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH sagraenoj upravo u
doba izlaenja lista, odnosno u Austro-Ugarskom periodu, Orijentalnom institutu,
Historijskom arhivu Sarajevo i Gazi Husrev-begovoj biblioteci, no, naalost, sada ih
je mogue proitati samo jo u Historijskom arhivu Sarajevo i Gazi Husrev-begovoj
16 Isto, str. 253.
580
Elma DERVIBEGOVI
biblioteci, obzirom da su u drugim institucijama spaljeni za vrijeme agresije na
Bosnu i Hercegovinu.
Austrougarski period ujedno je i vrijeme koje oznaava prestanak direktnih
jezikih kontakata sa osmanskim turskim jezikom i dolazak novog drutveno-
politikog poretka.
Novine iz osmanskog perioda u BiH i blago uvano na osmanskom jeziku
nije zanemarljivo i predstavljalo je produenu ruku Istanbula za oblikovanje javnog
mnijenja. Veina ove tampe danas je nepoznata kako javnosti i istraivaima Bosne
i Hercegovine, tako i Turske, a mogla bi biti interesantna i za jedne i za druge.
Razlozi pokretanja lista na turskom jeziku u okruju Austro-Ugarske lee
u injenici da se htjela pribliiti stanovnitvu nova vlast, novi zakoni, uprava i
nareenja iz centara. Stoga, reis-ul-ulema i predsjednik Ulema-medlisa Mustafa
Hilmi-efendija, alju 1884. godine Visokoj zemaljskoj vladi molbu za pokretanje
Vatana, obrazlaui pri tome razloge za pokretanje lista.
S druge strane, interes aktuelne vlasti je bio zainteresovan, takoer, za
pokretanje Lista na osmanskom turskom jeziku kako bi se nova vlast pribliila,
dopala i udomaila na bosanskom tlu kroz pridobijanje novih simpatizera meu
muslimanskim ivljem. Dakako, ovo je mogla samo na nain da postoji jedan medij
koji e odailjati novosti i informacije o njoj, a da e biti razumljiv i ovoj bitnoj
skupini ukupnog stanovnitva Bosne. Koristei se inicijativom za pokretanje ovog
lista, ona tu vidi i svoje interese jer eli mirnu Bosnu i cilj joj je izbjei eventualne
sukobe.
Prvi urednik ovog lista bio je Mehmed Hulusi-efendija, raniji turski redaktor
i publicist. On e ostati urednik sve vrijeme postojanja lista. Ranije je ureivao
list Neretva i radio kao nansijski slubenik i slubenik za vakufe. Bio je ugledni
musliman, obrazovan, te dobar poznavalac zemlje, naroda i drutvenih prilika.
Svakako, zavidno poznavanje istog istanbulskog turskog jezika postavlja ga na ovu
poziciju i otvara mogunosti da ureuje i kreira jedan ovakav list. Budui da je vei
dio svoje karijere posvetio urednitvu razliitih listova, prisvaja i nadimak paa.
Takoer, njegov oslonac je bio i Ibrahim-beg Baagi za kojeg se takoer, zna da je
bio jako dobar znalac osmanskog turskog jezika.
Prvi broj Vatana je izaao 12. septembra 1884.godine. Njegovo odlaganje i
usporavanje, prema slubenim zapisima i izvjetajima, lealo je u razlogu to je bilo
teko nabaviti pismo kojim se tada jo pisao turski jezik, odnosno arapsko pismo
sa neznatnim razlikama koje je imao u pisanju turskog jezika Osmanlija. Stoga,
otezanje pokretanja i izlaska prvog broja lista, isto je tehnike naravi.
Ovo interesovanje bosanskih muslimana za list na turskom jeziku nije,
meutim, dugo potrajalo. Sama misao o izlaenju jednog takvog lista u Sarajevu kao
bosanskom centru, vrlo dopadljiva isprva iz politikih razloga, gubila je postepeno
svoj smisao i znaaj i list je sve vie gubio teren kod domae italake publike.
Odravan je uz podrku reima, najprije redovno i zatim sa izvesnim zaostajanjem.
17
17 Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku, Biblioteka kulturno nasljee, Veselin
Maslea, Sarajevo 1978.
581
Poetni i krajnji dio Vatana
U uvodnom dijelu lista je stajalo slijedee: Zasad e list Vatan izlaziti petkom
i bit e nedeljnik u kojem e se pisati o temama koje se tiu pravnih i socijalnih
zbivanja.
U narednim brojevima se primjeuje obogaivanje ove konstrukcije
dodavanjem rijei politikih, pa e onda glasiti uvodnik: Zasad e list Vatan izlaziti
petkom i bit e nedeljnjnik u kojem e se pisati o temama koje se tiu politikih,
pravnih i socijalnih zbivanja.
Iznada teksta je pisalo: Godinja pretplata za Bosnu i Hercegovinu iznosi 5,
a za pola godine 3 forinte. Godinja pretplata sa dostavom iznosi 7, a polumjesena
pretplata sa dostavom 4 forinte.
Zatim su dolazili podaci o mjestu gdje su se novine tampale i gdje je bilo
sjedite lista pa je pisalo:
Sarajevo, Bendbaa broj 6.
Na kraju svakog broja je ispisivano:
Mehmed Hulusi
Potom je pisalo:
tampano u tampariji Sarajbosna.
Prelistavajui Vatan, moemo zakljuiti da je itateljstvo bilo obavjetavano
o dogaajima u zemlji i inostranstvu. Naime, tu su lanci koji govore o vanijim
i manje vanim posjetama dravnika i zvaninika Austro-Ugarske i prijateljskih
zemalja. Nailazimo na vijesti o pokretanju prvog tramvaja, o poetku svetog
mjeseca Ramazana, obiljeavanju Bajrama, o pokretanju novih fabrika, razliitim
premjetajima u slubi, novostima iz prosvjete.
Primjera radi, lanci su izgledali ovako:
Napulje, 8 septembar
Ovdje je od kolere umrlo dvije stotine i sedamdeset i pet ljudi, a razboljelo
se njih est stotina i trideset. Kralj Italije ih je u pratnji svojih ljudi posjetio i uputio
im rijei utjehe i potpore.
Vatan, broj 1, prva godina
22 Zilkede 1301
12 septembar 1884.godine
1.stranica
582
Elma DERVIBEGOVI
Zakljuak
Koliko god bio kratak period izlaenja i tampanja ovog lista, ne smije se
zaboraviti vanost koju je List imao u tadanjem okruenju. On je svojim tekstovima
opravdao ulogu koju je dobio, da se priblii narodu i da se pridobije javno mjenje
za aktuelnu vlast. Za tadanje prilike, tira od 700 primjeraka bio je ozbiljan
tira i umnogome je mogao oblikovati miljenje naroda i privrenost za aktuelne
strukture vlasti. U novinarskom i publicistikom smislu, predstavljao je izvjesno
premoenje i adaptaciju na jedan potpuno drugaiji kulturno-historijski poredak,
vrijednovanje dogaaja i nepoznati stil ivota. Ciljana skupina su bili pismeni ljudi
i inteligencija iz prethodnog reima. Vlast je, naravno, imala interes da pridobije
simpatizere iz tog sloja ljudi, jer je i ona relativno bila mlada na ovim prostorima
budui da je od Berlinskog ugovora prolo tek est godina.
No, iz vida ne smijemo gubiti jednu injenicu, koja se odnosila na nedovoljan
broj pismenog itateljstva na osmanskom turskom. Vjerovatno bi njegov odjek i
rezultat bio mnogo bolji da se tadanje urednitvo dosjetilo onoga ega e se sjetiti
urednici listov u modernoj Turskoj Republici i to moemo pronai u turskim
arhivim. Naime, jedno vrijeme u Turskoj su izlazili listovi na oba pisma. Paralelno
ottampani na latininom i arapskom pismu, oni su imali viestruku ulogu. Osim to
su obavjetavali itateljstvo o dnevnim i sedminim dogaajima, imali su efekat i
opismenjavanja stanovnitva koje je preko noi postalo nepismeno.
Summary
Very little is known today about the newspaper published in Bosnia and
Herzegovina in ottoman language. This paper is precisely about the newspaper printed
in ottoman language in Sarajevo. The author writes about the Vatan magazine and is
trying to give its short description. The paper answers the question about the reasons for
starting this magazine in time od Austro Hungarian reign in Bosnia, resents the themes
that magazine dealt with and it summarises the physical characteristics of the magazine.
Vatan magazine is the rst example od Austro Hungary allowing the newspaper to be
published in ancient turkish language.
These were weekly newspaper printed on four pages and writen exclusively in
turkish language. Vatan magazine contained of articles regarding social themes,
military, cultural events, science, internal and external politics. Vatan was published
in the period from 12th of september to 16th of april 1897. After Vatan magazine, the
next publication was Rehber.

IV PRIKAZI I OCJENE
585 585
Esaf LEVI
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
Zbornik radova TEHNINI IN VSEBINSKI PROBLEMI
KLASINEGA IN ELEKTRONSKEGA ARHIVIRANJA,
Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 2012., str. 661.
U izdanju Pokrajinskog arhiva Maribor 2012. godine publikovan je 11. broj
asopisa Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja.
U asopisu su objavljeni struni i nauni radovi pristigli po pozivu za odravanje
istoimene meunarodne konferencije, a koja se odrava u Radencima. Ove godine
konferencija je odrana u periodu od 28. do 30. marta, a kao rezultat uspjene
organizacije i plodnog rada kolega uesnika objavljen je ovaj broj zbornika.
asopis Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, br.
11, strukturiran je u pet cjelina.
U prvom dijelu, Uvodni govor (str. 15.-
30.), tampani su tekstovi autora: Ivan Fras
Uvodne rijei glavnog i odgovornog
urednika, Damijan Prelovek Arhivi uvari
sjeanja naroda, te Mitja ander Evropska
prijestolnica kulture Maribor 2012.:
Predstavljanje.
Drugi dio, Arhivska teorija (str. 31.-
242.), najobimnija je cjelina asopisa, a
unutar nje su tampani radovi slijedeih
autora: J elka Melik Vaee slovenako
arhivsko zakonodavstvo i njegove izmjene
i dopune, Peter Pavel Klasinc Slovenija na
putu ka novom zakonu o arhivskoj grai i
arhivima, Rik Opsommer Gradski arhiv
Ieper, nekad i sad, Dijana Petreska Arhivi
u savremenom informacijskom drutvu,
Antonio Monteduro Novosti u arhivima:
injenice i inicijative, Danijela Brankovi
Mjesto i uloga arhiva u savremenom informatikom drutvu strategije razvoja i
ljudski resursi, Lenka Pavlikova i Monika Pekova Arhivistika bez standarda, mogue
ili ne?, Bogdan Florin Popovici Predstavljanje opeprihvaenih naela uvanja
dokumenata (GARP), Grazia Tato Italijanski dravni arhivski sistem: novi portali,
Miroslav Dui Neki aspekti nansiranja arhivske djelatnosti u Srbiji, J asmina
Nikoli Arhiv i marketing, primjer Istorijskog arhiva Poarevac, Aleksandra Pijuk
586
Esaf LEVI
Peji Uloga i znaaj vanjske slube u ouvanju arhivske grae, Izet aboti
Kategorizacija registratura kao faktor zatite arhivske grae, Silvijana Lukini
i Ivana Posedi Vrednovanje grae gdje prestaju obaveze stvaralaca, a poinju
obaveze arhiva pri vrednovanju grae, Azem Koar Osobenosti postdejtonske
tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika Bosne i Hercegovine (1996.-2011.),
J ugoslav Veljkovski Percepcija arhiva kod kolske omladine iz kulturno-obrazovne
djelatnosti Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, Mirjana Kontestabile Rovis
Postdiplomski studij arhivistike u Sloveniji: Projekat Heritage live, Ludvik Toplak i
Peter Pavel Klasinc Drugostepeni magistarski studij arhivistike i dokumentologije,
Mateja J eraj Zatita arhivske grae u ustanovama kulture: za i protiv, J ovan P.
Popovi Pravna zatita kulturnih dobara, sa posebnim osvrtom na arhivsku grau
koja se nalazi u muzejima i bibliotekama, njena upotreba i normativno razgranienje
nadlenosti muzeja, arhiva i biblioteka te J ozef Hanus i Emilia Hanusova Arhivi i
biblioteke mogunosti i potrebe strune saradnje.
U cjelini Arhivska praksa (str. 243.-380.) objavljeni su slijedei radovi:
Rame Manaj Nezavisnost arhivske slube na Kosovu, Nikola Mokrovi i ivana
Hebeli Documenta: Sluaj zasnivanja arhiva u organizaciji civilnog drutva,
Muhamed Musa Ponude za izradu projekata arhiva u cilju obezbjeenja sredstava
i zatite arhivske grae, Milena Gai i Sejdalija Gui O sreivanju, obradi,
mikrolmovanju i koritenju fondova iz perioda Nezavisne Drave Hrvatske, J usuf
Osmani Problematika odabiranja arhivske grae i izluivanja registraturskog
materijala na Kosovu, Esaf Levi Stvaranje uslova za dostupnost arhivske grae kroz
saradnju u IPA projektima primjer aktivnosti Arhiva Tuzlanskog kantona, Gordana
Mojsoska Dogaaji i ljudi iz novije prolosti Republike Makedonije u svjetlu linih
fondova Dravnog arhiva Republike Makedonije, eljko Markovi Povodi dolazaka
slovenakih graana u grad Uice (1941.-2011.), Danilo Burna Sanja Androi i
Bojan Erker Klasino arhiviranje i tranzicija u e-arhiviranje u Javnom preduzeu
mariborski Vodovod primjer dobre prakse, Metka Bukoek Problemi pohranjivanja
sudskih spisa na sudovima, Lajos Kormendy Izgradnja automatskog sistema za
ocjenu depoa u Dravnom arhivu Maarske, Meta Kojc i J asna Malei Priprema
grae za izlobu Slike slovenakih mjesta, Alenka Starman i Vesna Gotovina
Priprema izlobe povodom 20-te godinjice referenduma 1990.: Problem analize i
Ljiljana Urlep Inkunabule u Nadkojskom arhivu Maribor: pregled i stanje.
U etvrtom dijelu asopisa, pod nazivom Informatizacija arhiva, elektronsko
arhiviranje i dugorono pohranjivanje (str. 381.-556.), tampani su: Tatjana Hajtnik
Metodologija za procjenu internih pravila po Zakonu o zatiti registraturne i arhivske
grae i arhivima (Republike Slovenije), J oe kojanec Dobri primjeri e-arhiviranja,
Hans Waalwijk Digitalni zapisi kao pouzdani originali. Poreenje zakonodavstava,
Wojciech Wozniak Od upravljanja dokumentima u javnom sektoru do upravljanja
arhivskom graom Primjer preuzimanja elektronskih zapisa u Poljskoj, arko
trumbl Dugorona zatita arhivske grae u klasinom i elektronskom obliku,
J ames Lowry Upravljanje i zatita digitalnih zapisa u Tanzaniji, J oachim Kemper
Zbornik radova Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja...
587
Otvoreni arhivi otvoreni arhivi? Studija sluaja, Ale Matijevi Evropski arhivski
portal APEnet, Selma Isi Znaaj odabira, pripreme i sreivanja arhivske grae za
procese digitalizacije, Branka Kerec Digitalizovani knjini katalog Univerzitetske
biblioteke Maribor izvor podataka o starijoj bibliotekoj grai, Maja Nikolova
Sjeanje na kolske dane digitalni zapis sjeanja, Bojan Kosi i Martin velc
Mediateka sluba za digitalizaciju i trajnu pohranu audio sadraja, Aleksander
Lavreni Zato mjesec mijenja oblik ili izmjena formata TV slike i posljedice u
audiovizuelnom arhivu, J oica Hafner i Rok Omahen Audiovizuelni arhivi na novim
medijskim portalima, Ciril Gale Dokumentalisti dijelom rade od kue, Ivan ijanec
Arhiviranje u iCloud-u, Luka Hojnik Zamke u zatiti linih podataka pri upravljanju
i uvanju dokumentarne i arhivske grae, Branko Godec Ne brinite, upravljanje
e-erhivom je jednostavno.
Peti dio asopisa, Arhivski informacijski sistemi (str. 557.-646.), sadri radove
slijedeih autora: Manuel Kehrli Scopearchiv i zatita naslijea, J ean-Marc Comment
Koritenje Scopearchiv programa u vicarskom Federalnom arhivu, Leopold Mikec
Avberek Evidencija upotrebe arhivske grae za naunoistraivake potrebe sa
Scopearchiv-om, Botjan Zajek Oblikovanje naslova popisnih jedinica s obzirom
na meunarodne arhivske standarde, nove informnacijske sisteme slovenakih
javnih arhiva i njihove korisnike, Miroslav Novak Signatura kao entitet arhivskih
informacijskih sistema, Zdenka Semli Rajh Arhivski zapisi i naini praenja u
arhivskom informacijskom sistemu.
Na kraju je tampan popis autora sa osnovnim bibliografskim podacima (str.
647.-661.).
Razlozi zato se ovaj Prikaz sastoji, najveim dijelom, od nabrajanja autora i
njihovih strunih i naunih radova sadrani su u dvije injenice:
Rije je o autorima koji su se dugogodinjim radom u arhivskoj slubi,
prolisali kao eminentni strunjaci u oblasti arhivistike kao struke i nauke;
Svaki od objavljenih radova bio je podvrgnut detaljnoj rezenziji prije
objavljivanja i istima je od strane recezenta utvren status.
Ova dva razloga, uz injenicu da je meunarodna konferencija u Radencima
tradicionalno mjesto susreta vodeih strunjaka na polju arhivistike na kojoj
se analiziraju aktuelna pitanja struke i nauke, dovoljni su elementi za preporuku
paljivog itanja asopisa Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja.
589
Selma ISI
JU Arhiv Tuzlanskoga kantona Tuzla
ATLANTI, 21,
Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, Meunarodni institut
arhivskih znanosti Trst-Maribor, Trst 2011., str. 429.
ATLANTI Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, 21. broj po redu,
objavljena je tokom 2011. godine u izdanju Meunarodnog instituta za arhivsku
znanost u Trstu i Mariboru
1
i Dravnog arhiva u Trstu. Glavni i odgovorni urednici
revije su Peter Pavel Klasinc (Slovenija) i Grazia Tat (Italija), a znanstveni
odbor ine jo i Antonio Dentoni Litta (Italija), David Leitch (kotska), Antonio
Monteduro (Italija), Luciano Scala (Italija), Zdenka Semli-Rajh (Slovenija), Aldo
Sparti (Italija).
U ovom broju revija donosi
39 referata predstavljenih na 21.
meunarodnom arhivskom danu
odranom 7. i 8. novembra 2011. godine
u NH Hotelu u Trstu. Konferencija se
kao i obino bavila aktuelnim temama
iz arhivske teorije i prakse, a u ovom
broju asopisa to su bile: Evropski
projekti u arhivima (iskustva, planovi,
budunost) i Arhivi u modernom drutvu
(uloga, razvoj, budunost). Izloeni su
razliiti pogledi na mjesto i ulogu arhiva
i arhivskih slubi u modernom drutvu,
u pojedinim dravama, a prikazana
su i odreena iskustva, osobenosti,
prednosti i problemi iskrsli u razliitim
arhivskim projektima. Revija je inae
meunarodnog karaktera i kao mnogo
puta do sada objavila je mnotvo
interesantnih i za struku korisnih radova
istaknutih svjetskih arhivista i drugih znanstvenih radnika iz Italije, Slovenije,
Austrije, Velika Britanije, Kanade, Rusije, Finske, Slovake, Njemake, Izraela,
Francuske, Malezije, Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Grke, Srbije,
panije, Kosova, Bugarske i Bjelorusije. Radovi su objavljeni u izvornom obliku, na
jeziku autora, ali su popraeni saetcima na sva tri slubena jezika revije: engleskom,
italijanskom i slovenakom.
1 IIAS International Institute for Archival Science of Trieste and Maribor
590
Selma ISI
Revija zapoinje uobiajenim pozdravnim rijeima koje su uputili Luciano
Scala - Generalni direktor za arhive pri Ministarstvu za kulturna dobra i aktivnosti
Italije; Franci Demar - direktor Agencije za istraivaku djelatnost R. Slovenije
iz Ljubljane; Franc Kangler - gradonaelnik Maribora; Antonio Dentoni Litta
- predsjednik Konference slubenih lanova Meunarodnog instituta arhivskih
zananosti, Aldo Sparti - i Marko Filli generalni direktor Radio televizije Slovenije.
Nakon uvodnih pozdrava, objavljeni su izvjetaji o radu Instituta, koje su podnijeli
direktor Meunarodnog instituta Peter Pavel Klasinc: Aktivnosti Meunarodnog
instituta za arhivske znanosti Trst-Maribor od oktobra 2010 do novembra 2011.
godine, i bivi Generalni direktor Meunarodnog arhivskog vijea (ICA) koji je
izvjestio o Pregledu radova prezentovanih na Konferenciji IIAS-a 2010. godine i
objavljenih u asopisu Atlanti 2010 godine.
Radovi su u 21. broju Revije podijeljeni su u tri cjeline. U okviru prve cjeline
objavljeni su radovi na temu: Evropski projekti u arhivima (iskustva, planovi,
budunost):
Grazia Tato
Tourism, Cheese and ...Archives!Which European Projects? (Turizam, sir i ... Arhivi!
Koji evropski projekti?),
Christine Marzinez Patricia Whatley
The European Competency Model Framwork: Shape your own Archivist (Evropski
model rada: oblikujte sami arhivistu),
Marie-Claude Delmas
The Scientic, Cultural and Educational Project of Franch National Archives
(Nauni, kulturni i obrazovni projekt Francuskog nacionalnog arhiva),
Jii Bernas Michal Wanner
Long-term preservation of digital records in the Chech Republic and National
Digital Archives project (Dugotrajna zatita digitalnih zapisa u ekoj Republici i
projekat Nacionalni digitalni arhiv),
Yolanda Cagigas Ocejo - Jos Mara Morell Oliver
The Electronic Records: Boosting the Efciency of the Institutions Government:
the Case of ARCHIVIUN (Elektronski zapisi: Unapreenje ekasnosti vladinih
institucija: primjer ARCHIVIUN-a),
Olivera Porubovi-Vidovi
Microlm Digitization: Lessons Learned From Ongoing Project (Mikrolmska
digitalizacija: lekcije nauene u projektu koji jo traje),
Josef Hanus - Emilia Hanusova
Some European Projects and International Cooperation in Preservation of Cultural
Heritage (Neki evropski projekti i meunarodna saradnja na zatiti kulturne batine),
Helina Tennasilm
Overview of the EU-Funded Digitization Projects in the National Archives of Estonia
(Pregled digitalizacijskih projekata Nacionalnog arhiva Estonije doniranih od strane
EU),
Atlanti, 21, Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, Meunarodni institut arhivskih znanosti...
591
Caroline Maximoff
ICARUS International Centre for Archival Research Cultural Projects and
Activities on a European Level (ICARUS- Meunarodni centar za arhivska
istraivanja Kulturni projekti i aktivnosti na evropskom nivou).
U okviru druge cjeline predstavljeni su radovi na temu: Arhivi u modernom
drutvu (uloga, razvoj i budunost):
Peter Pavel Klasinc
Curriculum of the Archives in States/Societies (Statusi arhiva u dravama/drutvu),
Anne Gilliland Sue Mckemmish
Pluralising the Archives in the Multiverse: A Report on Work in Progress (Pluralizam
arhiva u multiversi: Izvjetaj o radnom progresu),
Azem Koar
The Establishment of the Archives of International Criminal Tribunal in The Hague:
Aspects From the Viewpoint of Archival Science (Uspostava Arhiva meunarodnog
kriminalnog tribunala u Hagu: Aspekti sa gledita arhivske nauke),
Christian Kruse
The Useful Detail. Archives as Stores of Information in Present-day Society (Korisni
detalji. Arhivi kao spremita informacija u modernom drutvu),
Michail V. Larin
Archives in Modern Russia: Problems and Prospects (Arhivi u modernoj Rusiji:
Problemi i napredak),
Cristina Bianchi
Evolution of Archival Education in a Small But Complex Country Called Switzerland:
Multipurpose and Threefold Approach (Evolucija arhivskog obrazovanja u maloj, ali
kompleksnoj dravi vicarskoj: Viestruka korist i pristup razgranatosti)?,
Danijela Brankovi
Marketing in Archives Services: Term and Application (Marketing u arhivskim
slubama: Pojam i djelovanje),
Marijan Gerdej
Outline of the Archives and Records and their Evaluation in the Present Day Society
(Glavne crte arhiva i grae i njihovo vrednovanje u dananjem drutvu),
ivana Hebeli
Archives in the Country in Transition (Arhivi u zemljama trazicije),
Spyridoula Arathymou
A Better World is Possible The Social and Educational Role of Historical
Industrial Archives (Bolji svijet je mogu... Socijalna i obrazovna uloga Historijskih
industrijskih arhiva),
Magdalena Marosz
What the State Archives and the State Archivists in Poland are Today and Which
Role they Perform? (ta su Dravni arhivi i dravni arhivisti u Poljskoj danas i koju
ulogu imaju?),
592
Selma ISI
Francisco Javier Aguado Gonzlez - Ins Irurita Hernndez
The Role of Personal Archives as Support for the Research of the Recent History
(Uloga privatnih arhiva kao podrka istraivanju nedavne historije),
Antonio Ratti - Sonia Galasso
From the INA Historical Archives two intervention of social policy, the Mutual
Fund Pensions of Turin and the Plan of INA CASA (Iz INA Historijskog arhiva dvije
intervencije socijalne politike, Zajedniki fond mirovine Torinu i Plan INA HAZU)?
Ilana Budowski
Transition From the Analog to the Digital Era: Coping With Loss of Archival
Information in Israel (Tranzicija iz analogne u digitalnu eru: Umnoavanje sa
gubitkom arhivskih informacija u Izraelu),
Sneana Pejovi
Does a Modern Archivist Hold Archival Profession in its Hands? Opportunities
and Limitations (Da li moderni arhivisti dre arhivsku profesiju u svojim rukama?
Mogunosti i ogranienja),
Andrei Rybakou
Belarusian Archives in the Modern Society (Bjeloruski arhivi u modernom drutvu),
Jelka Melik - Mateja Jeraj
Archives in the Present-Day Society (Arhivi u sadanjem drutvu),
Elisabeth Schggl-Ernst
Archives in the Future: Considerations and Strategies (Arhivi u budonosti:
Razumjevanje i strategija),
Antonio Monteduro
Instruments of Democracy: Archives in the Present-Day European Society
(Instrumenti demokratije: Arhivi u modernom evropskom drutvu),
Milan Selan
The Role of the Civil Society Associations in the Development of the Archives Know-
How (Uloga civilnih drutvenih asocijacija u razvoju arhiva, znati kako),
Zdenka Semli Rajh
Higher Quality of Archival Information: Better Services for Users (Vei kvalitet
arhivskih informacija: Bolja usluga za korisnike),
Bogdan Florin Popovici
National Archives of Romania and Archival Strategies: A Brief Historical Analysis
(Nacionalni arhivi Rumunije i arhivska strategija: Kratka historijska analiza),
Jovan Popovi
Position, Impact and Role of Archival Legislation in the Society in all Segments of
its Development (Pozicija, utjecaj i uloga arhivskog zakonodavstva u drutvu u svim
segmentima razvoja),
Miroslav Novak
Opprtunites and Pitfalls af Communication Channels Between Archives and Modern
Society (Mogunosti i ogranienja u komunikaciji izmeu arhivista i modernog
drutva),
Atlanti, 21, Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu, Meunarodni institut arhivskih znanosti...
593
Majella Marjorie Tan Marquez
Archives Facelift: an Aeon Of Transformation (Arhivsko ureivanje: Eon
transformacije),
Leonor Calvo Borges
Democracy, governance, citizenship and archives in Portugal (Demokratija, vlada,
graani i arhivi u Portugalu).
U okviru cjeline Razno objavljena su etiri rada:
Jean Paul Ndayisaba
Burundi Archives in the Present Day Society (Arhivi Burundija u modernom
drutvu),
Izet aboti, Selma Isi
Modern Archives and Hybrid Archiving: Advantages, Importance and Protection.
(Moderni arhivi i hibridno arhiviranje: Prednosti, znaaj i zatita),
Alenka auperl
The Role of Controlled Vocabularies in Informatio Database (Uloga kontroliranog
vokabulara u informacijskim bazama podataka),
Massimo Colombo
Presentation of the Consorzio Humana Res (Prezentacija Konzorcija Humana
Res).
21. broj po redu Revije za savremenu arhivsku teoriju i praksu Atlanti
dosljedno kao i svake godine obrauje neka znaajna aktuelna struna i znanstvena
pitanja iz polja arhivistike, koja pobuuju veliku panju struke i nauke. U ovom broju
asopisa u ii interesovanja su moderni arhivi, tanije uloga, razvoj i budunost
arhiva u modernom drutvu, kao i iskustva, planovi i oblici predstavljanja arhiva
putem web stranica i uopte upotreba informacijskih tehnologija u arhivistici. Stoga,
kao i do sada, radovi objavljeni u 21 broju asopisa Atlanti predstavljaju znaajan
doprinos razvoju moderne arhivske teorije i prakse.
595
Nermana HODI
GLASNIK ARHIVA I ARHIVISTIKOG UDRUENJA BOSNE
I HERCEGOVINE, XLI/2011., Sarajevo 2011., str. 306
U izdanju Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine u 2011. godini
izaao je iz tampe 41. broj asopisa Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja
Bosne i Hercegovine. U ovom broju kao i u prethodnim radovi su razvrstani
i predstavljeni u etiri cjeline:
I Arhivistika i arhivska sluba,
II Iz grae,
III Prikazi,
IV Vijesti.
U prvoj cjelini Arhivistika i arhivska sluba objavljena su 23 rada
u kojima su otvorena mnoga pitanja iz oblasti arhivskog zakonodavstva
ukazujui na njegove prednosti i nedostatke, potivanje meunarodnih standarda
i normi i njihovog prilagoavanja
potrebama arhivske struke. Govori se o
donoenju propisa za arhivsku djelatnost,
informacijama i promjenama koje se
odnose na prijedloge izmjena i dopuna
arhivskih zakona, kao i iskustvima u vezi
s tim u Republici Sloveniji, Srbiji i Bosni
i Hercegovini.
Prvi rad predstavljen u ovoj cjelini je
Univerzalna Deklaracija o arhivima i
bosanskohercegovaka legislativa, autora
Sejdalije Guia u kome je predstavljen
dio Deklaracije koji se odnosi na obavezu
svake zemlje, lanice Meunarodnog
arhivskog vijea, da ima prihvaeno
i razraeno arhivsko zakonodavstvo i
odgovarajuu nacionalnu arhivsku politiku.
Mag. Zdenka Semli Rajh u radu pod
naslovom Arhivsko zakonodavstvo
kao preduvjet za uspjeno obavljanje arhivske djelatnosti (Primjer arhivskog
zakonodavstva u Republici Sloveniji), govori o razvoju arhivskog zakonodavstva
596
Nermana HODI
u Republici Sloveniji, a posebno promjenama koje se odnose na prijedloge
izmjena i dopuna arhivskog zakona, vezanih za pitanje reorganizacije javne
arhivske slube i pristupa arhivskoj grai. Miroslav Dui i eljko Markovi u
radu iji je naslov Pozitivni propisi za arhivsku delatnost u Republici Srbiji,
govore o vaeim propisima za arhivsku djelatnost u Republici Srbiji. Mr. Bojan
Stojni u svom radu pod naslovom Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike
Srpske, daje osnovne informacije o ovom Zakonu donesenom 2008. godine. O
upravnoj nadlenosti nad arhivima u razvijenim evropskim dravama i veini
drava sukcesora bive SFRJ i koritenju arhivske grae u Arhivu J ugoslavije
shodno odredbama Sporazuma o sukcesiji govori dr. Gojko Malovi u radu
pod naslovom Upravna nadlenost nad arhivima sa osvrtom na zajedniku
arhivsku batinu drava sukcesora bive SFRJ . Prof. dr. Azem Koar u radu pod
naslovom Harmonizacija arhivskih propisa Bosne i Hercegovine mogunost
ili utopija razmatra pitanja o arhivskom zakonodavstvu Dejtonske Bosne i
Hercegovine koga su nadlene vlasti donosile odvojeno na vie nivoa (dravni,
entitetski, kantonalni) bez koordinacije, i smatra da je na struci da podrava
pozitivna rjeenja i podstie njihovu primjenu po mogunosti ujednaeno na
cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. O harmonizaciji zakonodavstva u Bosni
i Hercegovini, pozitivnim iskustvima i nedostacima, primjeni meunarodnih
standarda i iskustvima zemalja regije u izradi propisa pri ukljuenju u EU pie
Demila eki u radu pod naslovom Arhivsko zakonodavstvo u susret EU
integracijama. Esaf Levi u radu pod naslovom Arhivsko zakonodavstvo i
status arhiva govori o razliitom statusu arhivskih ustanova, arhivskoj slubi
u Bosni i Hercegovini, njenom ureenju i specinostima, koje su naroito
izraene formiranjem entitetskih i kantonalnih arhiva. Milena Gai u radu
Arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini kvalitet ili kvantitet daje kratak
pregled arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini poredei ga sa prethodnim
periodom. Spomenka Peli u radu iji je naslov Kategorizacija stvaratelja
arhivske grae (jedno od rjeenja za prevazilaenje problema arhivske mree
u Bosni i Hercegovini) pie o pokrivenosti Bosne i Hercegovine arhivskom
djelatnou, razbijanju prijeratne arhivske mree i neadekvatnoj zakonskoj
regulativi. Zakonski tretman arhivske grae kao nacionalnog spomenika Bosne
i Hercegovine je naslov rada Almire Alibai u kojem pie o znaaju Odluke
o proglaenju kulturnih dobara nacionalnim spomenicima, potivanju donesenih
odluka, kao i o tome koliko su prepoznate od strane nadlenih organa i da
li je zakonski tretman grae zadovoljavajui. O uticaju politike na arhivsku
djelatnost u Bosni i Hercegovini i njenom odnosu prema arhivskoj djelatnosti
posebno u procesu donoenja arhivskog zakonodavstva pie dr. sc. Izet aboti
u radu Arhivska djelatnost izmeu politike i struke (bosanskohercegovako
iskustvo). O potrebi da se u arhivskoj slubi u Bosni i Hercegovini kao
obaveza uvedu jedinstveni administrativni, statistiki i nansijski obrasci za
Glasnik arhiva i arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, XLI/2011., Sarajevo 2011., Str. 306
597
izvjetaje govori Haris Zaimovi u radu Izrada statistikih i administrativnih
obrazaca za arhivsku djelatnost u Bosni i Hercegovini. Omer Zuli u radu
Ratna graa i arhivsko zakonodavstvo Bosne i Hercegovine daje analizu
vaeih arhivskih propisa u Bosni i Hercegovini koji tretiraju pitanje zatite
arhivske grae ratne provenijencije. Kratak pregled zakonskih propisa iz arhivske
djelatnosti koji tretiraju kaznene odredbe dala je Aleksandra PijukPeji u
radu Primjena kaznenih odredaba arhivskih propisa Bosne i Hercegovine
kao sredstvo za unapreenje spoljne slube. Hadija Hadiabdi u radu pod
nazivom Edukacija arhivskog kadra govori o ureenju zakonske regulative,
opremanju arhiva i kontinuiranoj edukaciji arhivskog kadra kako bi se ilo
ukorak sa meunarodnim razvojem arhivske struke. Verica J osipovi u radu
Propisi o preuzimanju javne arhivske grae u Republici Srpskoj pie
o propisima i odredbama koji reguliu preuzimanje arhivske grae. Selma
Isi u radu pod nazivom Standardizirana obrada i zatita arhivske grae u
arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ukazuje na probleme arhivske
struke u zemlji uzrokovane neadekvatnim zakonodavstvom i nepostojanjem
odgovarajuih provedbenih akata za pojedina pitanja arhivske djelatnosti koja
se posebno odnose na procese sreivanja i obrade arhivske grae. Hatida
Fetahagi je u radu iji je naslov Pristup informacijama kroz arhivsko
zakonodavstvo dala analizu postojeih arhivskih propisa u Bosni i Hercegovini
koji tretiraju pitanje pristupa informacijama iz arhivske grae i koje su
prednosti i nedostaci. Ljubica Eimovi u radu Zatita linih podataka pri
korienju arhivske grae govori o primjeni Zakona o zatiti linih podataka
pri koritenju arhivske grae u Arhivu Republike Srpske. O potrebi to bolje
informisanosti u procesu rada, ali i javnosti govori Ismeta DigalBerkovac u
radu pod nazivom Web stranica arhiva u slubi informacijsko-komunikacijskog
razvoja i prezentacije aktivnosti. Zastupljenost kulturno-obrazovne djelatnosti
u arhivskom zakonodavstvu na podruju Bosne i Hercegovine naslov je rada
Sanete Adrovi. O pitanju rokova uvanja dokumentacije koja nastaje kroz
primjenu Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine u svom radu
Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine kroz prizmu arhivistike
pie Elma Dervibegovi.
Drugo poglavlje asopisa Iz grae sadri etiri historiografska rada
pisana na osnovu historijskih izvora i jedan analitiki popis fonda koji predstavlja
struno-obavjetajno sredstvo u Arhivu. Objavljeni su slijedei radovi: Mr.
sci. Nermina Halilovi, Historiografski znaaj latinske isprave bosanskog bana
Prijezde o darivanju upe Zemljanik Hrvatskim Baboniima; Mr. sc. erim
Rastoder, Reeksije hatierifa iz novembra 1833. godine na Bosanski ejalet;
Mr. Bojan Stojni, Ortopedski zavod Marija Zvijezda (1915-1923); Dr. sc.
Sead Selimovi, kolstvo u politikoj djelatnosti Edhema Mulabdia (1923-
1929); Nermana Hodi, Analitiki popis Sreski komitet Saveza komunista
Bosne i Hercegovine Bratunac (SK SKBiH Br) 1952.-1954.
598
Nermana HODI
U treoj cjelini Prikazi predstavljene su publikacije iz oblasti historiograje
i arhivistike, a koje su objavljene u posljednje dvije godine. Ovo poglavlje sadri
slijedee radove: Eefa Begovi je predstavila asopis Arhivska praksa, br.
14., Tuzla 2011., str. 1-573; Esaf Levi je predstavio asopis za arhivsku teoriju
i praksu Arhivski zapisi, godina XVIII/2011., broj 1, Dravni arhiv Crne Gore,
Cetinje 2011.; Miroslav Dui je napisao prikaz knjige Arhivistika u teoriji i
praksi knjiga 3, Arhiv TK i Drutvo arhivskih zaposlenika TK, Tuzla 2011., str.
270, autora prof. dr. Azema Koara; Kerima Filan je dala prikaz knjige Katalog
arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Historijski arhiv Sarajevo,
svezak prvi, obradio Mustafa J ahi, Al-Furqn Fondacija za islamsko naslijee i
Historijski arhiv Sarajevo, London Sarajevo 1431/2010. pp. 649+prilozi; Dr. sci.
Adnan Busuladi je uradio prikaz Analitiki inventar Zbirke Varia (1829.
1963.) kojeg je priredio Admir Nezirovi, Sarajevo 2011.; Prof. dr. Ferid Muhi
je napisao prikaz knjige Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva,
autora Bakira Tanovia, Svjetlost, Sarajevo 2011., str. 567; Dr. Safet Bandovi
je predstavio Zbornik Suoavanje s jugoslovenskim kontraverzama: inicijativa
naunika: centralnoevropske studije kojeg su priredili Charles Ingrao i Thomas
a. Emmert, izd. Buybook, Sarajevo 2010., str. 435; Dr. sc. Izet aboti je predstavio
knjigu Srednjovjekovna Bosna u areni politike historiograje autora dr.
Kenana Dautovia, Biblioteka Divan, Travnik 2011., str. 182; Adnan Hadiabdi
je dao prikaz Zbornika radova Meunarodne konferencije Bosna i Hercegovina
u okviru Austro-Ugarske 1878. 1918., odrane u Sarajevu 30. i 31. marta 2009.
godine, Sarajevo: Filozofski fakultet, 2011., 602 str.
U etvrtom poglavlju Vijesti predstavljene su znaajne informacije
o strunim i naunim skupovima odranim u zemlji i inostranstvu. U ovom
poglavlju dati su slijedei izvjetaji: Adnan Tinji je pisao o Okruglom stolu
Zatita i znaaj linih i porodinih zbirki koji je odran 8. 12. 2011. godine
u Arhivu TK u povodu obiljeavanja Dana arhiva i arhivske slube u Bosni i
Hercegovini; Sinia Domazet i Selma Isi su napisali Izvjetaj o ueu na
J esenjoj arhivskoj koli u Trstu i Izvjetaj sa 21. Meunarodnog arhivskog
dana; Almira Alibai je napisala Zapisnik sa savjetovanja arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine odranog na Vlaiu 15. i 16. 12. 2011. godine u Hotelskom
kompleksu Eko-Fis Vlai, Travnik.
Svi autori koji su se pojavili sa svojim prilozima svakako su obogatili
sadraj i ovoga 41. po redu asopisa Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja
Bosne i Hercegovine i nesumnjivo doprinijeli njegovome kvalitetu, te se isti
preporuuje strunim i naunim radnicima, ali i iroj javnosti.
599
Omer ZULI,
JU Arhiv Tuzlanskog kantona u Tuzli
ARHIVSKI ZAPISI, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina
XVIII, broj 2, Dravni arhiv Crne Gore, Cetinje 2012., str. 273.
Znaajan doprinos razvoju arhivske djelatnosti u Crnoj Gori, te doprinos
istraivanju historijskih procesa, daje nam struni asopis pod nazivom, Arhivski
zapisi, koji sadri slijedea poglavlja:
-lanci i prilozi,
-Iz arhivske teorije i prakse,
-Dokumenti i sjeanja,
-Prikazi,
-Izvjetaj o radu i
-In memoriam
Prvo poglavlje asopisa Arhivski zapisi nosi naziv lanci i prilozi (str. 7.-
163.). U okviru ovoga poglavlja objavljeno je sedam radova, koji tretiraju odreena
historijska pitanja i teme. Prvi
objavljeni rad nosi naziv Njegoevo
Diplomatiesko djejanije, autora
ora Borozana (str. 7.-27.). Autor
na osnovu bogate dravnike
prepiske i pisama personalnog
obraanja savremenicima, donosi
korisne informacije o Njegoevom
diplomatskom djelovanju.
Sran Pejovi, autor je rada
pod nazivom Osnovne karakteristike
politike emitovanja novca u
Knjaevini/Kraljevini Crnoj Gori,
(str. 27.-57.). Autor u uvodnom
dijelu daje osvrt na historijat
kovanja novca u Crnoj Gori, od
poetka do usvajanja Zakona.
Izloena je i analizirana procedura
i tok skuptinskih rasprava, o sva
tri zakonska projekta. Izvrena
je uporedna analiza monetarne politike i njenih dometa u periodu prije i poslije
donoenja Zakona. Rad sadri i kritiki pogled na nain voenja politike kovanja
600
Omer ZULI
novca, do donoenja Zakona, kako u pogledu njene zakonitosti, tako i u pogledu
ostvarenih ciljeva. Naglaena je kritinost u pogledu uloge crnogorskog vladara i
Vlade u voenju monetarne politike, a posebno u odnosu na njene posljedice.
Neka razmiljanja o ubikaciji labeatskog Meteona, naziv je rada autora
Branislava Borozana (str. 57.-71.). Naime, identikacija labeatskog grada Meteona sa
ilirskom gradinom na Medunu u Kuima, donosi probleme u razgranienju teritorija
dvaju ilirskih plemena, Dokleata i Labeata. Problem nastaje zbog neposredne
bliskosti Meduna sa rimskim gradom Docleom, za koga se dri da je sagraen na
prostoru plemena Dokleata. Navedena identikacija se u nauci dri kao nepobitna
injenica, iako je prije svega oslonjena na glasovnoj bliskosti dvaju naziva:
Meteona i Meduna. Stoga autor u navedenom radu ukazuje na itav niz nesuglasica
koje ovakva identikacija donosi i ujedno pokuava da ponudi drugaije hipoteze i
mogunosti ubiciranja ovog labeatskog grada. Pri tome se on oslanja na saznanja do
kojih je doao koritenjem pisanih izvora, koji daju obavjetenja o egzistenciji ovog
grada, te ih povezuje sa arheolokim tragovima ilirskih gradina, koje se nalaze na
prostoru bliem Labeatskom-Skadarskom jezeru.
Sreten Zekovi, autor je zanimljivog rada pod nazivom Jedna spor(adi)
na arhivalija knjaza Danila, (str. 71.-81.). Autor se u predmetnom radu bavi
utvrivanjem autentinosti, originalnosti i provjerljivosti Danilove proklamacije
Kuima, 30.12.1852. godine. Naime, u isticanju crnogorskog naroda (nacije) u
arhivi knjaza Danila, javlja se i izuzetak, po kojem on crnogorski narod smjeta
unutar srpskog naroda. Rije je o pomenutoj proklamaciji Kuima, koja odudara od
svih ostalih deset proklamacija, u povodu Omer-painog napada na Crnu Goru.
Rad pod nazivom Mletaki pukovnik Ivan Krapovi iz Maina (prva polovica
18. stoljea), (str. 81.-107.) napisala je Lovorka orali, iz Hrvatskog instituta za
povijest. U navedenom, izvornom naunom radu, autorica na osnovu izvorne arhivske
grae iz Archivio di Stato di Venezia, istrauje vojniku karijeru Ivana Krapovia,
od prvih desetljea 18. stoljea, pa sve do razdoblja od 1737.-1743. godine. U radu
se velika panja poklanja i sastavu prekomorskih pjeakih eta, kojima je Krapovi
zapovijedao.
Ivan J ovovi, autor je rada pod nazivom upe barske nadbiskupije u
izvjetaju Vicka Zmajevia 1703. godine, (str. 107.-141.). Autor u pomenutom
izvornom naunom radu, donosi zanimljive informacije, na osnovu arhivske grae,
koja je u veoj mjeri nepoznata crnogorskoj strunoj i naunoj javnosti. Naime,
izvjetaji barskog nadbiskupa Vicka Zmajevia iz 1703. godine, daju sveobuhvatnu
sliku politikih i crkvenih prilika u Osmanskom carstvu, tj. odnosi se na prostor
dananje Crne Gore, Srbije, Albanije, Kosova i Makedonije. Ukazujui na znaaj
pomenutog izvjetaja, autor upozorava i na odreene netanosti kao i prevaziena
terminoloka odreenja.
Poetak hladnog rata u Evropi i prekid diplomatskih odnosa Svete Stolice
i istonoevropskih drava, naziv je rada autora Borisa Vukievia, (str. 141.-
163). U ovome radu autor predstavlja okolnosti u kojima je djelovala diplomatija
ARHIVSKI ZAPISI, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XVIII, broj 2...
601
Svete Stolice na poetku hladnog rata, a potom i objanjava kako je tekao prekid
diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i novonastalih narodnih demokratija.
Navedeni lanak je posljednji objavljeni lanak u prvom poglavlju asopisa Arhivski
zapisi.
Drugo poglavlje posveeno je pitanjima Iz arhivske teorije i prakse, (str.
211.-220). U ovome poglavlju, koje bi trebalo da predstavlja najznaajniji i po obimu
najzastupljeniji dio asopisa, objavljen je, samo jedan struni rad. J ovan P. Popovi,
autor je rada Neki od postulata kao preduslova zatite arhivske grae, (163-185.).
Autor se u pomenutom strunom radu bavi pitanjem arhivskog zakonodavstva i
ulogom istog u zatiti arhivske grae, pitanjem valorizacije arhivske grae, nadzora
nad primjenom propisa, te etikim pristupom u zatiti arhivske grae. Status i zatita
arhivske grae privatizovanih preduzea, vrlo je znaajno struno pitanje arhivskih
slubi zemalja u tranziciji, na koje i autor skree naroitu panju i ukazuje na potrebu
zatite iste.
Dokumenti i sjeanja, naziv je treeg poglavlja 2. broja Arhivskih zapisa (str.
185.-207.) u okviru kojega su objavljena dva rada. Ana Pejovi je autorica lanka
pod nazivom Uputstvo za sastav zavrnog likvidacionog bilansa privatnih kreditnih
preduzea u likvidaciji, a Goran . Komar, je objavio rad pod nazivom Nota od kuta
(oko 1728.).
etvrto poglavlje Arhivskih zapisa ine Prikazi (str. 207.-313.). U okviru
ovoga poglavlja objavljen je samo jedan prikaz Kotorskog statuta koji je pripremio
Boidar ekularac.
U okviru rubrike Izvjetaj objavljen je izvjetaj o radu Dravnog arhiva
Crne Gore za 2011. godinu (str. 213.-271.).
Rubrika In memoriam je posljednja rubrika drugog broja strunog asopisa
Arhivski zapisi, a posveena je akademiku prof. dr. Mijatu ukoviu.
Na kraju 2. broja asopisa Arhivski zapisi date su upute saradnicima.
Struna i nauna javnost Crne Gore, ali i zemalja u okruenju bogatija je
za jo jedan, broj asopisa Arhivski zapisi. asopis donosi zanimljive radove, od
znaaja za strunu, ali i naunu javnost. Meutim, jedna od manjkavosti asopisa
ogleda se u neznatnom broju strunih radova iz arhivistike (samo jedan rad) iako
je rije o asopisu za arhivsku teoriju i praksu. Stoga je neophodno u narednom
periodu animirati strune zaposlenike Dravnog arhiva Crne Gore, ali i arhivskih
strunjaka zemalja u okruenju, kako bi se na taj nain uticalo na kvantitet, a samim
time i kvalitet objavljenih radova.
Takoer, bih toplo sugerisao redakciji, urednitvu i izdavau, da slijedei
broj asopisa Arhivski zapisi, obogate Predgovorom, kojim e itaocu omoguiti
laki i jednostavniji uvid u strukturu asopisa, ciljeve i zadatke istog.
603
JU Arhiv TK-Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
Muhidin Pai, STARE TUZLANSKE PORODICE, BZK
Preporod Opinsko drutvo Tuzla, Tuzla 2012, str. 318
Historiografska tiva rodoslovnog karaktera predstavljaju pravu rijetkost
u naoj historiograji. Veoma esto spoznaje o naim precima su simboline,
nepotpune i historijski maglovite. To ukazuje da u prolosti ovom segmentu naeg
pamenja nismo poklanjali potrebnu panju, te stoga nismo sauvali znaajnija
historijska sjeanja o naim precima, ljudima koji su najee zasluni ne samo za
nau prolost, ve i za sadanjost. Nai pretci su nai korijeni, a ovjek je kao i biljka,
bez korijena kao da i ne postoji. Iz tog razloga, svaki pokuaj da se neto napie
o svojim precima, te da se na taj nain dio vanog sjeanja otrgne od zaborava,
predstavlja znaajan pomak i doprinos izuavanju rodoslovne, ali i lokalne prolosti.
Tema obraena u knjizi Stare
tuzlanske porodice (odabir), je vano
historijsko pitanje, koje zasluuje iri nauni
tretman, kako od strane historijske nauke,
tako i od drugih naunih disciplina. I ranije
su injeni manje ili vie uspjeni pokuaji na
izradi rodoslova nekih poznatih tuzlanskih
porodica. No, ovo je prvi puta da se na
jednom mjestu sagleda prolost ukupno
dvadesetidvije tuzlanske porodice. Stoga,
pokuaj Muhidina Paia, ovjeka koji
je itkako poznat iroj kulturnoj i naunoj
javnosti Tuzle, svakako je vrijedan panje
po mnogo emu. Prvo, ope je poznato
da Tuzla i njeno ire podruje, slove kao
bogato historijsko podruje, koji za svoju
prolost veu vane dogaaje i procese, ali
i istaknute porodice, pa i pojedince, koji su
ostavili dubokoga traga. O svemu tome je
malo napisano, uglavnom pisalo se o ovim temama sporadino, prouavajui druge
historijske teme i oblasti. Tako da s pravom moemo zakljuiti da je tuzlanska
geneoloka prolost neistraena i da se u tom pogledu osjea znatna praznina.
Muhidin Pai, ovom knjigom pokuao je nadomjestiti propuste ranijih
istraivaa na polju tuzlanske genealogije. To radi istraivaki neobino, ali
historiografski prihvatljivo. Svoje istraivanje vee za 22 (23) tuzlanske porodice,
odabrane dijelom po vlastitom ukusu autora, a dijelom po elji potomaka koji su
604
eljeli neto kazati o svojim precima, te i onih koji nisu bili spremni na saradnju, jer
da jesu, ovaj Rukopis bi bio i obimniji i sadrajniji. Upravo zbog toga je znaajan
broj poznatih tuzlanskih porodica ostao van domaaja ove publikacije.
No, svakako ono to je predstavljeno u ovj knjizi vrijedno je italake panje.
Rije je o 22 (23) zanimljiva historijska tiva, zasebne historijske prie o porodicama i
pojedincima, koji svoje djelovanje vezae za prolost Tuzle. Te historijske prie pune
su zanimljivosti i injenica, koje i ine tuzlansku prolost nekako posebnom, u stvari
onakvom kakva ona i jeste. Posebna karakteristika ove knjige sadrana je u injenici
da su ovako ispriane prie direktno predstavljene uglavnom od strane potomaka
i najbliih srodnika porodica i pojedinaca. Stoga je postojala realna bojaznost da
iste ne budu predstavljene u najobjektivnijem historiografskom svjetlu. Meutim,
iitavajui sadraje u knjizi, takvu sumlju smo odagnali, te se uvjerili u validnu
potvrdu poprilino objektivnog predstavljanja tuzlanskih porodica.
Stoga u pokuati za ovu priliku iznijeti svoje vienje ove knjige, neoptereen
niim osim objektivnim vrijednostima predstavljenim u istoj, kojih ima na pretek, te
u u ovom kazivanju pokuati istai one najvanije.
Knjiga poinje kao to i treba saetim i jasnim predgovorom, u kojem nas
autor upoznaje sa namjerom i drugim valjanim razlozima koji su ga natjerali na
ovako vaan i zahtjevan posao. Namjera i razlozi su opravdani, jer autor eli dati
doprinos u ouvanju tragova prolosti o vrijednim pojedincima i porodicama Tuzle,
ali i postaknuti druge da neto slino urade, jer kao potomci i ljudi od pera i imaju
obavezu da zapisuju, a nemaju pravo da zaboravljaju, jer nezapisano sjeanje je
iseznulo sjeanje.
Kazivanje o tuzlanskim porodicama autor u knjizi ini abecednim redom,
to je po historiografskoj metodologiji prihvatljivo. Poinje s uglednom ulemskom
starotuzlanskom porodicom Azabagi, s predstavljanjem tabelarnog rodoslova,
iji je rodonaelnik historijski poznata linost Topal Osman-paa, koji je ivio u
drugoj polovini 17. i prvim desetljeima 18. stoljea. Rodoslovno stablo Azabagia
je sloeno i kompleksno, te je u ovom Rukopisu dato u skraenom obliku. Poto je
veoma razgranato, podijeljeno je na nekoliko zasebnih rodoslovnih grana. Kako je
rije o brojnoj porodici, za njeno podrobnije historijsko razumijevanje neophodno
je dobro poznavati vane historijske injenice o istoj. Istih je puno, te one potvruju
da porodica Azabagi, zajedno s prodicama: Tuzli, J aaragi, Mulaosmanovi i
Muradbegovi imaju korijene od ve spomenutog Topal Osman-pae. Podaci govore
o nekoliko generacija iz ove porodice koje su obnaile kapetansku slubu u Tuzli.
U predstavljanju porodice Azabagi dato je nekoliko vanih karakteristika, posebno
o nekim predstavnicima ove porodice, poev od Topal Osman-pae, Dervi Hasan-
bega, Dervi Ahmed-bega, Mehmed ef. Teuka. O nekima su to kratka kazivanja,
dok je o Teuk ef. Azabagiu, kadiji, muftiji i Reis-ul-ulemi dato jedno podrobnije
historiografsko tivo, sa vie podataka o njegovom radu i ivotu.
U predstavljanju porodice Azabagi nisu zaboravljeni ni mlai potomci,
koji su zasluni za ouvanje ulemske asti i tradicije porodice, kao to su: Ferid-
beg, prim. dr. Sulejman, Haz ef. Abdulah, Salih-beg, Haz Hamdija, Suad, te ostali
Muhidin Pai, STARE TUZLANSKE PORODICE, BZK Preporod...
605
iz plejade mlaih potomaka ove ulemske porodice. Svaki od njih dao je doprinos
drutvu i zajednici, ali i uinio sve da se ouva ugled ove nadaleko uvene bosanske
ulemske i plemike porodice.
Zanimljivo rodoslovno tivo odnosi se i na ulemsku porodicu oki, iji
korijeni seu iz Temivara, odakle ih ivotni put prije tri stoljea dovodi u selo
Kovai, nedaleko od ivinica. O ovoj znamenitoj porodici napisana je zanimljiva
monograja Tri stoljea porodice oki, iji je autor Halid oki. Autor knjige
odluio se za ovu priliku dati neke najvanije karakteristike o porodici oki,
uradivi pregledno porodino stablo, te ukazavi na doprinos ove porodice, koja
je dala znaajan broj uglednika, poput dvojice muftija, erijetskih sudija, pravnika,
profesora, haza, efendija, a i mlai narataji su, takoer, poznati fakultetski
obrazovani ljudi. Predstavnici ove porodice ostavili su vanu zaostavtinu,
koja je dala doprinos obrazovnoj, kulturnoj i lozofskoj misli u Tuzli i Bosni i
Hercegovini. To se prije svega odnosi na asopis HIKJMET, koji je izlazio pod
pokroviteljstvom ove porodice od 1927. do 1936. godine. U ovoj publikaciji dato je
nekoliko zanimljivih pojedinosti o istaknutim predstavnicima ove porodice, kao to
su: Ibrahim Hakki oki, poznati uenjak i profesor islamske vjeronauke, arapskog i
turskog jezika i knjievnosti. Bio je urednik i vlasnik HIKJMETA. Objavio je vie
radova islamske vjerske provenijencije. Zanimljivi podaci dati su i o Abdurahmanu
Adilu okiu, istaknutom uenjaku i profesoru vjeronauke, ali i izuzetno moralnom
ovjeku, misliocu irokog obrazovanja i kulture, poslovne urednosti i marljivosti.
O ljudskim, moralnim i obrazovnim vrijednostima ovoga mualima zanimljive prie
dali su njegovi uenici: Sulejman Konjhodi i prof. dr. Mustafa ehovi, ija se
pria zavrava sa reenicom Bio je pravi profesor, misaon i drag.
Zanimljiva pria u knjizi ispriana je i o porodici vrsnih tuzlanskih muziara
Duek, koja je doselila u Tuzlu 1924. godine. Rodoslov ove porodice poinje s
Ferdinandom. Ova porodica u Tuzli razvija pet generacija. Sa historijskog aspekta
rije je o vremenski kratkom periodu, ali to nije bila prepreka da ova porodica ostavi
vaan historijski trag u prolosti Tuzle. Rije je o radnoj i marljivoj porodici iji se
predstavnici veoma brzo dokazuju, kao ugledni proizvoai slastiarskih proizvoda.
U kasnijem periodu oni e dati nemjerljiv doprinos razvoju muzike kulture, ne samo
u Tuzli, ve i ire. Ovo se posebno odnosi na porodicu estimira Dueka, koju ine,
supruga Zdenka osi-Duek i kerke Maja i Vera. Gospoa Zdenka osi-Duek
je bila istaknuti profesor, dekan i prodekan Tehnolokog fakulteta u Tuzli, dala je
veliki doprinos razvoju ovog fakulteta, ali ujedno imala i veliki uticaj na porodicu
Duek, posebno na svoje dvije keri. U porodici se posebna panja poklanjala glazbi,
zahvaljujui prije svega uroenom instiktu za ovu vrstu umjetnosti. estimir Duek je
u ovoj oblasti dosegao vrhunac i uinio Tuzlu prepoznatljivom muzikom sredinom,
obrazujui talente i stvarajui vrijedan kadar za Osnovnu i Srednju muziku kolu u
Tuzli. Ljubav prema muzici prenio je na kerke: Maju, profesora violine i Veru, ali i
na brojne tuzlanske muziare, koji zahvaljujui njemu pronijee slavu Tuzle diljem
zemaljske kugle.
606
U knjizi je nala mjesta i porodica uki, jedna od najstarijih trgovakih
tuzlanskih porodica. Ista je predstavljena kroz skromno porodino stablo, za ijeg
se rodonaelnika uzima Risto K. uki, roen oko 1832. godine, koji je imao pet
sinova, ali kroz ovaj rodoslov prati se potomstvo njegovog sina J ove, koji e dosei
jo tri generacije. Ovom prilikom predstavljeni su predstavnici ove porodice, kao to
su: Bogdan uki, praki i ljubljanski student, poznati arhitekta, koji je ostavio iza
sebe vane tragove, projektujui znaajne objekte u Tuzli, koji i danas prkose zubu
vremena, kao to su osnovne kole: Centar i Pazar, trnica, berza rada, izlobeni
paviljon u Trobegovom parku, te stara zgrada Opine.
U kratkim crtama predstavljena je i poznata tuzlanska porodica Hadiefendi,
koja je krajem 17. stoljea iz Budima dola u Tuzlu. Rodoslov ove porodice obuhvata
est generacija. Autor ovog priloga daje osnovne podatke o dvojici predstavnika
Mehmedu i Salih-agi, a ostali dio teksta vezan je za Muhameda Hadiefendia,
poznatog trgovca i ocira, komandanta Muslimanske legije, koja je imala zadatak
da zatiti muslimansko stanovnitvo na ovim prostorima od etnika. Muhamed
Hadiefendi je strijeljan presudom Vojnog suda, oktobra mjeseca 1943. godine,
nakon prvog ulaska partizana u Tuzlu. Njegovo ubistvo ostavie bolan trag, ne samo
na njegovu porodicu, ve i na tuzlansku ariju. Dugo vremena e se o stradanju
ovoga tuzlanskog uglednika utjeti, a u javnosti e postojati razliita miljenja.
Porodica je bila na udaru nove vlasti, koja im je konskovala imovinu. No, i pored
toga to je porodica u vremenu socijalizma bila na odreen nain oznaena, njegovo
etvero djece: Munevera, Mehmed (Kadro), Ahmed (Deko) i Amila zavrili su
visoke kole fakultete i bili uspjeni i poslovni graani Tuzle.
Porodica J aaragi je jedna od tuzlanskih porodica, koje vode porijeklo od
Topal Osman-pae. Rije je o plemikoj porodici koja je ivjela u Tuzli, a imala
posjede u selu Dragaljevac kod Bijeljine. Po rodoslovnom stablu ova porodica
ima est generacija. Rodonaelnik porodice je Hadi J aaraga, sin Mustajbega, a
njegov potomak je Ibrahim-beg Haijaaragi, znameniti Tuzlak, gradonaelnik,
osniva muslimanskog kulturnog drutva Zeman, a potom i Drutva za tjelesni
odgoj Muslimanski Sokol. Ibrahim-beg Hadijaaragi e ostaviti dubokoga traga
u javnom i drutvenom ivotu Tuzle. Iza njega ostae brojno potomstvo. Njegovi
sinovi Ahmed-beg, Osman-beg (poslije Drugog svjetskog rata iz Bea se preselio u
Ameriku) i J usuf-beg zavrili su visoke kole na prestinim evropskim fakultetima i
postali ugledni graani Tuzle i drugih gradova, kao i njihovi potomci, koji danas ive
u Americi, Beu, Ljubljani, Kairu, Sarajevu i Tuzli.
U knjizi mjesta je nala i znamenita tuzlanska porodica Huki, koja prema
kazivanju dananjih potomaka vodi porijeklo iz Ugarske, ili bolje reeno doseljava
u Tuzlu oko 1719. godine. Kao rodonaelnik porodice istie se izvjesni Bradara
Ibrahim, koji je imao tri sina, meu kojima i Hasan zvani Huka, od koga e kasnije
nastati potomstvo porodice Huki. Po predstavljenom rodoslovu ova porodica u
Tuzli biljei osam generacija. U priloenom tekstu dato je mnogo zanimljivosti
o precima ove porodice, poput pogibije Hasana Bradara, zvanog Huka, na Rai
607
u vojsci Hamza - bega Dumiia. Neto vie podataka u ovoj knjizi dato je o
Mehmedu Mehi Hukiu, koji je bio ogoren protivnik Austro-Ugarske, te posebno o
Mehmedaliji Hukiu, poznatom prijeratnom sindikalnom radniku, uesniku NOR-a,
komandantu nekoliko partizanskih jedinica. Nakon osloboenja Mehmedalija Huki
je obnaao visoke sindikalne i partijske funkcije, od nivoa sreza do saveznog nivoa.
Ovaj partijski rukovodilac imao je znaajnog uticaja na politika i ope - drutvena
kretanja u Tuzli i njenoj iroj okolini u prvim godinama nakon Drugog svjetskog
rata. Iza sebe ostavio je uspjeno potomstvo: kerku Eminu, te sinove Osmana i
Diku. Ono to karakterie ovu porodicu jeste revolucinalni i slobodarski duh koji se
generacijski njegovao.
Kratak pregled dat je i o porodici J ovanovi, jednoj od najznaajnijih srpskih
graanskih trgovakih porodica Tuzle. Meu najpoznatijim predstavnicima je Risto
J ovanovi, trgovac i jedan od inicijatora osnivanja prvog Dobrovoljnog vatrogasnog
drutva u Tuzli 1883. godine. On je dao veliki doprinos kulturnom ivotu Tuzle. Kino
Koloseum bilo je u vlasnitvu ove porodice. Osniva, te prvi predsjednik pjevakog
drutva Njego, bio je Risto J ovanovi. Ova porodica je iza sebe ostavila vrijednu
zaostavtinu: hram svetog velikomuenika Georgija, koji se nalazi na brdu Trnovac,
te pravoslavno groblje. Danas nema ivih potomaka porodice J ovanovi, ali ostali su
vidni tragovi njihovog stvaralakog i dobroinskog rada, ime su zaduili Tuzlu.
Mjesto u knjizi nala je i ugledna porodica arhitekata i muziara Kreitmajer,
koja je u Bosnu i Hercegovinu stigla iz Bavarske krajem 19. stoljea, kada je naa
zemlja bila jako primamljiva radna destinacija. Prema predstavljenoj rodoslovnoj
tabeli ova porodica doseljava u Tuzlu 1905. godine i ima est generacija, a njihov
predvodnik je Karlo, koji je bio otac Rudolfa najpoznatijeg predstavnika ove
porodice, koji je imao mnogobrojnu porodicu (sedmoro djece), koja je muzikom
i drugim vidovima obrazovanja posveivala veliku panju. Porodica je ivjela
skladno, njegujui dobrosusjedske odnose. Ova porodica iznjedrila je nekoliko
vrsnih arhitekata (Zoran, Gradimir, Tigran, Sreko), ali i poznate muzike strunjake
(Vinko, Tihomil, Ljerka). Sva Rudolfova djeca zavrila su bar niu muziku kolu,
a neka i muziku akademiju u Beu. Vinko je u muzikim vodama dosegao najvie,
biran je za lana Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Tako da s pravom moemo
rei da je porodica Kreitmajera u Tuzli ostavila duboke i prepoznatljive tragove u
oblasti arhitekture i muzike.
Zanimljivo je u knjizi predstavljena i porodica Kurt, porijeklom iz
Hercegovine (Mostar). Njihovo porodino stablo predstavljeno u knjizi sadri est
generacija. Porodica poinje sa Ahmedom, kao rodonaelnikom. Rije je o uglednoj
ulemskoj porodici koja je iznjedrila nekoliko uenjaka, muderisa, kao to su: Fadil ef.,
haz Kara Muhamed ef., Muhemed efket Kurt i dr. Svi su oni na svoj nain svojom
uevnou i pozivom obiljeili vrijeme u kojem su ivjeli. Neto vie prostora u ovoj
publikaciji dato je Muhamedu efket Kurtu, poznatom banjalukom i tuzlanskom
hatibu i muftiji. ovjeku koji je obnaao znaajne funkcije u organima i tijelima
IZ, velikom dobrotvoru, koji je bio omiljen kod naroda i poznat kao hrabri borac za
608
dostojanstvo i ljudska prava. Posebno vrijedan panje je njegov odlazak kod Ante
Pavelia, radi spaavanja tuzlanskih Srba, protivei se odluno njihovoj deportaciji u
J asenovac. Odluno se suprotstavljao i ruenju pravoslavnih vjerskih objekata. Zbog
svoje ljudske miroljubivosti dobio je brojna priznanja. Njegovo duboko islamsko
obrazovanje i duga porodina tradicija su bile karakteristike njegove linosti, koje
e dugo biti ljudski uzor mudrosti i dobroinstva. Muftija Kurt je imao brojno i
uspjeno potomstvo.
U kratkim crtama je predstavljena i porodica Latifagi, ije porodino stablo
poinje sa Ibrahimom Latifagiem s poetka 19. stoljea, i prema rodoslovnom stablu
ova porodica broji est generacija. U ovoj knjizi vie detalja dato je o prof. dr. Sadiku
Latifagiu, nekadanjem rektoru i uglednom profesoru Tuzlanskog univerziteta,
svakako jednom od najzaslunijih ljudi za osnivanje i razvoj Univerziteta u Tuzli,
emu je svakako doprinijela i njegova supruga dr. Nihada Latifagi. Porodica
Latifagi ima brojno i uspjeno potomstvo koje daje veliki doprinos akademskoj
zajednici Tuzle.
Porodica Lugavi potie iz Banovia i nala je mjesto u ovoj knjizi ponajvie
zahvaljujui hadi Muhamedu ef. Lugaviu, ovjeku koji je itav svoj radni vijek
proveo na raznim funkcijama u slubi IZ Tuzla i tako dao vidan doprinos razvoju IZ,
ali i dobrim meuljudskim odnosima u Tuzli meu razliitim konfesijama.
Svakako da e veliku panju izazvati kazivanje o porodici Mandi, odnosno
kazivanje o Paagi (Muratu) Mandiu, istaknutom prijeratnom komunisti,
revolucionaru i jednom od najznaajnijih politiara nakon Drugog svjetskog rata,
ne samo Tuzle, ve i Bosne i Hercegovine. U tuzlanskoj i bosanskohercegovakoj
javnosti prisutne su brojne kontraverze o Paagi Mandiu. Stoga smatram tekst
predstavljen za ovu priliku od strane njegove djece (dr. Seka Brkljaa i Braco
Mandi) veoma vanim. Upravo ovaj tekst treba podstaknuti na dalja istraivanja,
ove skoro 40 godina tuzlanske tabu teme, jer su jo uvijek prisutne brojne nedoumice
oko politikog loma Paage Mandia. Njegov naprasni odlazak bio je i ostao velika
nepoznanica za iru tuzlansku javnost. Najvei broj i danas ivih Tuzlaka, njegovih
savremenika, apatom e potvrditi da je Paaga Mandi ubijen, zbog razliitih
koncepcija i vienja razvoja Tuzle, ireg tuzlanskog podruja i Bosne i Hercegovine
od nekih drugih tadanjih politikih monika, koji su Paagino zagovaranje
okarakterisali nacionalistikim i antipartijskim. No, svakako za politiku i ljudsku
satanizaciju Paage Mandia, po kazivanju njegovih savremenika doprinijet e
ponajvie Rodoljub olakovi, ije vienje politikih, vojnih i drugih prilika u
Bosni i Hercegovini je bilo sasvim opreno od onoga koje je imao Paaga Mandi.
Ta neslaganja naroito e biti izraena oko pitanja saradnje etnika i partizana, te
posebno stradanja Bonjaka, na to je Paaga ukazivao u svojoj borbi za istinu, to
e ga na kraju kotati glave. Tragedija u svemu tome kako napisae autori ovoga
priloga, jeste, u injenici, to Paaga nije izgubio bitku sa svojim ideolokim i
politikim protivnicima, nego sa svojim suborcima, najbliim sradnicima, na kraju
svojom Partijom koja ga je kaznila u ime partijske istine.
609
Nadam se da je ovom priom o Paagi Mandiu, za historiograju samo
otvoreno jedno vano pitanje, pitanje satanizacije bonjakih prvaka (A. Humo, O.
Karabegovi, D. Bijedi, H. Pozderac i dr.), te da e sluaj Paaga Mandi biti
predmetom daljeg historijskog traganja za istinom, koja je prijeko potrebna ne samo
zbog prolosti i historijske spoznaje, ve i zbog nae sadanjosti i budunosti, jer
nedovoljno je pristati na konstataciju da je prirodno da Revolucija jede svoju djecu,
daleko vaniji je nain, uzrok i posljedice svega toga. Iz tog razloga za oekivati je
da ova tema bude sve aktualnija, te da e sve vie biti onih koji su spremni saoptiti
istinu o Paagi Mandiu. Na tom planu zanaajan doprinos treba dati i sakrivena
dokumenacija, od strane tada povjerljivih ljudi, koja nekoliko desetljea eka da
bude predmetom historiografskog tretmana, a kako bi istina o Paagi Mandiu
ugledala svjetlost dana i bila potpunija. U svakom sluaju ovaj tekst je otvorio jedno
novo poglavlje, koje je neophodno historijskoj nauci, ali i Tuzli i Tuzlacima.
Porodica Mulaosmanovi je jo jedna od tuzlanskih porodica koja za
rodonaelnika ima Topal Osman-pau i koja je vezana sa porodicama J aaragi,
Tuzli i Azabagi. O rodoslovlju ove porodice pisao je Hamdija Kreevljakovi u
knjizi Bosanske kapetanije, te Mehmed Salihspahi. Zahvaljujui njima znamo da je
Mula Osman elnik porodice Mulaosmanovi, a najistaknutiji predstavnik je Hadi
Osmanaga, koji je bio imuan i poslovan ovjek sa velikim imetkom u Tuzli. Imao je
mnogobrojnu porodicu (12 djece). Dio svoje imovine Hadi Osmanaga je uvakuo,
a znaajna imovina je nakon Drugog svjetskog rata oduzeta, prodana i sruena. Iza
Hadi Osmanage ostalo je brojno potomstvo, uglednih graana i dobrih privrednika.
Autor teksta potvrdio je da su Mulaosmanovii bili iznad prosjeka uspjenosti ivei
estito od svoga rada. Gradili su mnogo, ali i mnogo su uvakuli i tako u Tuzli
ostavili prepoznatljive i neizbrisive tragove.
I prodica Palji-Novak je zabiljeena u ovoj knjizi, najvie zahvaljujui
dvjema linostima: Ostoji Paljiu i njegovom unuku Zdravku Novaku. Rodoslov
ove porodice po jednoj liniji dosee do pete generacije. Ostoja Palji je uesnik
Prvog svjetskog rata, u poetku kao austrougarski vojnik, a kasnije kao pripadnik
J ugoslovenske dobrovoljake divizije. Za hrabrost i zalaganje dobio je vie razliitih
odlija poput: Karaoreve zvijezde, Ruskog krsta svetog ora, Britanskog odlija
ordena ora V i Francuskog Krsta reda Francuske legije asti i tako uao u brojne
vojne enciklopedije. Zahvaljujui tome nakon Prvog svjetskog rata on e dobiti 45
duluma zemlje u Tunju. Po mnogo emu zanimljiv je i njegov unuk Zdravko Novak,
o kojem e kao siroetu, poslije smrti roditelja, brigu voditi baka J ovanka. Zdravko
e izrasti u vrsnog sportistu (tenisera), ali i muziara (klarinet i saksafon) i umjetnika,
gdje je postigao zavidne rezultate. Zdravko Novak e se iskazati i kao dizajner pri
emu e se pojaviti kao autor brojnih znakova, plakata i slogana, pri emu e dobiti
znaajne nagrade. Uredio je etiri CD-a evergin i dez muzike i dobitnik je brojnih
nagrada i priznanja u oblasti slikarstva, primjenjene umjetosti i dez muzike. Imao je
30 samostalnih i 130 kolektivnih izlobi u zemlji i inozemstvu. O ovom priznatom i
poznatom tuzlanskom umjetniku 2006. godine napisana je monograja.
610
J edna od poznatih i priznatih porodica Tuzle je porodica Pai. Rije je
o porodici uglednih veleposjednika, trgovaca i poznatih dobrotvora. O samom
porijeklu ove porodice ima nekoliko razliitih verzija. Ova porodica ima veoma
sloen rodoslov koji poinje sa Mehinagom, a nastavlja sa Osmanagom, Paagom
i Himzagom. Rodoslovno stablo o ovoj mnogobrojnoj tuzlanskoj porodici dato je
veoma detaljno.
Neto vie sadraja u knjizi dato je o nekoliko istaknutih predstavnika ove
porodice, kao to su Hadi Hasanaga, ugledni tuzlanski trgovac, predsjednik J MO
za Tuzlanski srez, te Tuzlanski gradonaelnik od 1935.-1941. godine. To je period
kada se u Tuzli izgradilo vie znaajnih objekata. Rije je o ovjeku koji je svojim
djelima dao peat gradu Tuzli. U ovom djelu predstavjene su i druge poznate linosti
iz ove porodice, poput: Muharema Paia, prof. dr. Ibre Paia, Abdurahmana Paia
(erijetski sudija), prim dr. Fadila Paia, prof. dr. Fuada Paia, Ekrema Paia,
prof. dr. Zijada Paia, prof. dr. Husrefa Tahirovia, Nesima Tahirovia, prof. dr.
Dinke Paia, Asima Horozia, i dr. Rije je o porodici koja je dala nemjerljiv
doprinos privrednom, kulturnom, naunom i politikom ivotu Tuzle, prije, ali i
nakon Drugog svjtskog rata.
Porodica Rajner je predstavljena zahvaljujui istaknutom dr. med. Egonu
Rajneru, koji je u Tuzlu doao sredinom 20. stoljea. Egon Rajner je zaetnik
tuzlanske neuropsihijatrije, koju su graani Tuzle dugi niz godina izjednaavali
sa prezimenom Rajner. Zasluge dr. Rajnera za razvoj neuropsihijatrije u Tuzli su
ogromne. Potvrda tome jeste da je skoro 30 godina poslije njegove smrti, u Aleji
zaslunih ljekara UKC u Tuzli, izmeu sedam poprsja postavljeno i njegovo, ime je
odato priznanje ovom velikom ljekaru i humanom ovjeku.
Porodica Sui u Tuzlu dolazi iz Vlasenice u toku Drugog svjetskog rata i
po godinama provedenim u Tuzli ne moe se uvrstiti u stare tuzlanske porodice, ali
po onome to je ova porodica dala Tuzli, ona je svakako zasluila da se nae u ovoj
knjizi. Rodonaelnik ove porodice je Sulejman i prema predstavljenom rodoslovu
ova prodica broji devet generacija. U priloenom tekstu panja je posveena jednom
broju predstavnika ove porodice. Tuzlanske Suie predvodi Haz Mustafa Sui,
koji dolazi iz Vlasenice. Bio je imam Atik Behram-begove (arene) damije u Tuzli,
imao je brojno potomstvo od 11 djece, a neka od njih su rano preminula. Znaajan
trag na kulturni i javni ivot Tuzle i Bosne i Hercegovine ostavie Mustan sin
Dervi Sui, romansijer, pripovjeda, dramski pisac i pisac, novinar, uitelj, uesnik
NOR-a, direktor ustanova kulture u Tuzli. Svirao je saz, prim i bugariju. Za svog
realtivno kratkog ivota znaajno je obogatio bosanskohercegovaku i jugoslovensku
knjievnost, napisavi brojne romane, prie, dramska djela i dr.
Znaajan doprinos nauci dao je i Hasan Sui prof. na Filozofskom i Fakultetu
politikih nauka u Sarajevu. Bio je prevodilac i autor knjievnih djela iz oblasti
islamske lozoje. Dao je doprinos u oblasti orijentalistike i islamske logike na
Balkanu. Iz ove porodice zapaenu ulogu u naunom i kulturnom pogledu ostavie
Husein Sui, poznati i priznati tuzlanski ljekar nefrolog i endokrinolog, koji je dao
611
doprinos razvoju ovih medicinskih oblasti, ne samo u Bosni i Hercegovini ve i ire.
Osim nauci doprinos daje i u umjetnosti (likovne) i kulturi.
Kroz linost Dragie Trifkovia, vrsnog tuzlanskog kipara i slikara prikazana
je i porodica Trifkovi. Iza Dragie Trifkovia ostalo je vie umjetnikih djela, poput:
skulpture Sama, spomenika NOB-a u Srebreniku, spomen kopleksa u Modrii,
portret dr. Mustafe Mujbegovia, spomen obiljeja u Kalesiji i Petrovom Selu, mapa
crtea Stare Tuzle. Dragia Trifkovi je autor serijala od pet knjiga pod nazivom
Tuzlanski vremeplov, rije je o publikacijama u kojima je zabiljeio vie znaajnosti
iz prolosti Tuzle. Dragia Trifkovi je u istinu veliki kipar i slikar, ali i hroniar i
drutveno-politiki radnik, koji je za svoj rad i doprinos kulturnom i umjetnikom
ivotu Tuzle dobio brojna priznanja. Upravo iz tog razloga, smatram da je ovom
sadraju i mjesto u knjizi.
Prema kazivanju Hamdije Krevljakovia i porodica Tuzli vodi porijeklo
od Topal Topal Osman-pae, a Dervi Hasan-beg je njegov sin. U ovom radu date
su neke zanimljivosti o porijeklu ove poznate tuzlanske porodice. Rodoslov sadri
devet generacija ove porodice, a poseban znaaj dat je nekim od istaknutih prvaka
iz ove porodice, poput: Ahmed-bega, Sulejman-bega, Mahmud-bega, Osman-bega
posljednjeg tuzlanskog kapetana. Znaajno tivo odnosi se na Bakir-bega Tuzlia,
posljednjeg mukog potomka porodice Tuzli. Bakir-beg Tuzli je poznati tuzlanski
veleposjednik, aktivni sudionik politikog ivota u vremenu austrougarske uprave.
Iza Bakir-bega Tuzlia ostae brojni graditeljski objekti, izmeu ostalih i poznati
Tuzlia konak u kojem se poetkom 1830. godine odrao skup bosanskih plemia,
prvaka i ajana, kada je donesena odluka o pokretu za autonomiju Bosne. Naalost,
ova kua je poslije Drugog svjetskog rata poruena, tako da je nestao jedan vrijedan
spomenik kulture, koji je svjedoio o burnoj prolosti Tuzle i Bosne i Hercegovine. U
ovom prilogu dato je nekoliko zanimljivih podataka o potomstvu Bakir-bega Tuzlia,
njegovim kerima Faket-hanumi Salihagi i emsi-hanumi Tuzli-Mehmedbai.
Veoma zanimljiva je i prolost porodice Zaimovi, koja je ivjela u Zoviku
kod Brkog, prema kazivanju nekih istraivaa ista potie od srednjovjekovne
vladarske porodice Altomanovi. Poetkom 19. stoljea dio porodice Zaimovi iz
Zovika prelazi u Tuzlu. Rodoslov ove porodice poinje od Salih-bega, odnosno
Hadi Husein Tosun-bega, koji se smatra rodonaelnikom. Bio je to iskusan i
hrabar vojskovoa, a kao komandant bonjake vojske nosio je in generalisimusa.
Porodica Zaimovi je velikoposjednika porodica sa posjedima u Posavini i cijeloj
sjeveroistonoj Bosni. Ti posjedi su agrarnim reformama 1918.-1941. i 1945.-
1948. godine oduzeti porodici. U porodici Zaimovi bilo je jo nekoliko znaajnih
linosti, meu kojima je svakako Murad-beg Zaimovi, politiki aktivist Narodne
muslimanske organizacije. U vremenu od 1931.-1935. godine obnaao je funkciju
tuzlanskog gradonaelnika. Bio je dobrotvor, ali i graditelj u ovom periodu. Istakao
se i u kulturno-humanitarnom ivotu Tuzle, kao predsjednik tuzlanskog Gajreta.
Pomagao je darovite uenike, kao i udavae i enike. Odlikovao ga je njegov
merhamet i dobroinstvo. Od 1943. godin je uesnik NOP-a, a nakon rata sve do
penzionisanja bio je i politiki aktivan.
612
U ovom prilogu dati su podaci i o potomcima Mehmed-bega Zaimovia,
mlaeg brata Murat-bega. Rije je o uspjenim graanima Tuzle, Bosne i Hercegovine
i ireg okruenja.
U knjizi je predstavljena i porodica Zoranovi, zahvaljujui prije svega
Radoslavu Zoranoviu, znamenitom kulturnom i javnom radniku Tuzle, upravniku
Narodnog pozorita u Tuzli. On svoj doprinos tuzlanskoj kulturi daje kroz glumu
i reiju. Bio je organizator i pokreta brojnih manifestacija iz oblasti umjetnosti i
glume, koje i danas ive. Pored kulturnog rada znaajan doprinos dao je i u politikom
ivotu. Za svoj kulturni i politiki rad Radoslav Zoranovi je nagraivan vie puta.
Autor se odluio da jedno poglavlje u rukopisu posveti istaknutim sportaima
Tuzle. Tematski ovo poglavlje se ne uklapa u struktru knjige, meutim, autor je u
Uvodnom dijelu pojasnio razloge uvrtavanja ovog poglavlja i mislim da su oni
opravdani. U sportskoj rubrici predstavljeni su kroz sportsko drutvo Sloboda, i kroz
istoimeni fudbalski klub, vrhunski fudbaleri (Mustafa Huki, Mersed Kovaevi,
Devad eerbegovi i Fuad Mulahasanovi). Svi su oni pronijeli slavu NK
Slobode i Tuzle. Predstavljani su i najzasluniji predstavnici Koarkakog kluba
Sloboda (Damir Mri, Damir Mulaomerovi, Mirza Delibai, J asmin Huki i
Mirza Teletovi). Svi oni su zasluni za uspjeh sporta i koarke u Tuzli i ire. Meu
znamenitim sportistima su i predstavnici Atletskog kluba Sloboda (Zlatan Saraevi,
Marica Mri, Naa Avdibai, Vinko Galui i Kada Deli). I oni su se zahvaljujui
svojim sportskim rezultatima okitili najveim balkanskim i evropskim odlijima. Tu
su i predstavnici bokserskog kluba (Mihridan Turinovi, Kavgi, Marijan Bene,
Crnki i dr.). I njihovi rezultati su premaili granice Bosne i Hercegovine i nekadanje
zajednike drave. U porodici sportskih klubova je i Teniski klub, koji je postizao
izvanredne rezultate, a posebno su se isticali (J avor, ali, Raos i Novak). No, malo
je ko pronio slavu Tuzle kao to je to KK Jedinstvo, koji je u sportu dosegao
vrh Evrope, a na prostoru nekadanje J ugoslavije bie jedno vrijeme neprikosnoven.
Najzasluniji za takav uspjeh su tadanje igraice predvoene Razijom Mujanovi,
sportistkinjom svjetskoga glasa, a pored nje za uspjeh Jedinstva zaslune su i: Mara
Laki, Naida Hot, Zorica Dragievi, Smilja Raenovi, Vildana Zvizdi, Stojanka
Doi, Ilvana Zvizdi, Edina Ljubuni i dr. Ovaj tim je stasavao pod budnim okom
Mihail-Mikija Vukovia, trenera svjetskog glasa, koji je svojim znanjem i strpljivim
radom stvorio ekipu evropskog formata. Oni su na najbolji nain pronijeli slavu
Tuzle i Tuzlaka.
Meu sportskim velikanima Tuzle posebno mjesto svakako pripada
nenadmanoj Svjetlani Kiti, sportistkinji svjetskog glasa, najboljoj rukometaici
svijeta 1988. godine i najboljoj rukometaici svijeta svih vremena.

* * *
Knjiga Stare tuzlanske porodice, autora Muhidina Paia je bez sumlje
pobudila panju i interes, prije svega brojnih Tuzlaka, ali i ireg kruga italaca u
Bosni i Hercegovini. Iako ista nije pisana posve historijskom metodologijom
613
(nedostaju podnone napomene), rije je o sadrajima izuzetno bogatim historijskim
injenicama. injenicama koje predstavljaju pamenje Tuzle, onakve kakva je nekada
bila. Dio tog pamenja je sauvan u rijetkim sjeanjima ponekog starog Tuzlaka, te
tek na nekoj poutjeloj fotograji. Da bi se to sjeanje sauvalo i sakupilo, te ovako
objedinilo u jednu cjelinu, trebalo je puno odricanja, znanja i truda. Sve to je vrijedni
autor iskazao, rijeen ostaviti trag i sjeanje na one koji uinie da prolost Tuzle
bude bogata i burna, sa puno vanih dogaaja, procesa, ali i linosti, koje je uinie
onakvom kakva jeste.
Oito da ova knjiga nije pretendovala da bude jedna potpuna zaokruena
pria o prolosti Tuzle, to nije bila ni nakana autora, ve da podsjeti na neke istaknute
porodice (22) i pojedince, vane detalje i dogaaje iz tuzlanske prolosti. U tome je
autor i uspio! Probudio je neka zamagljena sjeanja, otrgao ih od zaborava, te uputio
poruku drugima da tragaju za svojim precima, za onima koji predstavljaju znaajan
dio prolosti Tuzle.
Zbog obilja vrijednih injenica predstavljenih u ovoj knjizi, istu smatram
itateljski zanimljivom i zasigurno vanim tivom o prolosti Tuzle. Iako u knjizi
ima prisustva odreene subjektivnosti, jer su uglavnom o svojim precima pisali
njihovi potomci, predstavljeni sadraji niti jednog trenutka nisu ugrozili sadrajnost i
injeninost ovoga bogatog teksta, koji na jednom mjestu predstavlja 22 (23) porodice
sa bezbroj vanih podataka o njima i njihovim najznaajnijim predstavnicima. Zbog
svega, ovu knjigu smatram znaajnim i zanimljivim tivom za tuzlansku prolost,
ali i dobrim urnekom i podstrekom za dalje izuavanje rodoslovne prolosti. Autoru,
izdavau i svima onima koji su radili na ovoj knjizi estitam na naporu i trudu koji
su uinili, a iroj kulturnoj javnosti knjigu preporuujem za iitavanje.

615
Eefa BEGOVI
VODI KROZ ARHIVSKE FONDOVE I ZBIRKE ARHIVA
TUZLANSKOG KANTONA, Izdava JU Arhiv Tuzlanskog
kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona,
Tuzla, 2012., 427 str.
U izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona izaao je iz tampe, u prvoj polovini 2012. godine, Vodi kroz
arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona. U skoro ezdesotogodinjoj
historiji svog djelovanja ovo je peti put da Arhiv Tuzlanskog kantona publikuje
popis arhivskih fondova i zbirki. Prvi pregled uraen je davne 1979. godine. Ostala
izdanja objavljena su 1981., 1989. i 2005. godine. Ovoga puta uloeni trud rezultirao
je izdanjem koje je na jednom mjestu okupilo 350 fondova i zbirki s rasponom
grae od 16. stoljea pa sve do danas, koliine oko 12.000 metara dunih. Vodi
sadri ukupno 427 stranica. Autori Vodia su doc. dr. Izet aboti, Nermana Hodi,
orijentalista i Selma Isi, prof. a glavni i odgovorni urednik je doc. dr. Izet aboti.
Vodi sadri slijedea poglavlja:
- Predgovor,
- Razvoj arhivske djelatnosti na
irem tuzlanskom podruju,
- Upotreba i dostupnost,
- Pravilnik o uslugama J avne
ustanove Arhiv Tuzlanskog
kantona,
- Pregled arhivskih fondova i
zbirki,
- Tabelarni pregled fondova i
zbirki,
- Abecedni registar fondova i
zbirki,
- Registar fondova i zbirki po
oblastima,
- Koritene skraenice,
- Izvodi iz recenzija.
Cijeli Predgovor i Uvodni tekst Vodia, kao i Uputa korisnicima (upotreba i
dostupnost) te Pravilnik o uslugama J avne ustanove Arhiv Tuzlanskog kantona
tampani su na bosanskom i engleskom jeziku.
616
Eefa BEGOVI
U poglavlju Razvoj arhivske djelatnosti na irem tuzlanskom podruju
sadrajno bogato i pregledno su dati podaci o osnivanju Arhiva, njegovom razvoju
i djelovanju, uvjetima i potekoama u radu. Arhiv u Tuzli je osnovan Odlukom
o osnivanju donijetom od strane Gradskog narodnog odbora u Tuzli 1. jula 1954.
godine kao Arhiv grada Tuzle. Vremenom Arhiv prerasta u regionalnu arhivsku
ustanovu (vri nadzor nad 19 optina) i kao takav funkcionie do 1992. godine.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma Arhiv u Tuzli je imao nadlenost nad
stvaraocima i imaocima na podruju 13 opina Tuzlansko-podrinjskog kantona,
kojem je do 1999. godine pripadao i dio opine Brko. Pored izraenih potekoa
(prije svega neadekvatan smjetajni prostor, nedovoljan broj strunih izvrilaca i
neadekvatan tretman od strane osnivaa) Arhiv Tuzlanskog kantona je rjeavao date
probleme uporno i istrajno te izrastao u respektabilnu ustanovu, prepoznatljivu ne
samo u Bosni i Hercegovini nego i u meunarodnim razmjerama. Pored namjenski
adaptiranog objekta Starog Graara danas je obezbijeeno dodatnih 1.000m
smjetajnog prostora u nekadanjoj kasarni Dubrave, opremljenog odgovarajuom
opremom za preuzimanje grae. Zahvaljujui tome, Arhiv je do kraja 2011. godine
posjedovao oko 350 arhivskih fondova i zbirki, u ukupnoj koliini oko 12.000
metara dunih. Arhivska graa pohranjena u Arhivu, od kojih su 34 fonda i zbirke
od strane Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika proglaena za nacionalne
spomenike Bosne i Hercegovne, prvorazredni su izvor za prouavanje drutvene,
politike, privredne, pravne, a dijelom i vjerske historije sjeveroistone Bosne.
U glavnom dijelu sadraja Vodia, koji zauzima i najvei prostor (332 stranice),
Pregled arhivskih fondova i zbirki, arhivska graa je sistematizirana po oblastima
djelatnosti na slijedei nain:
- Uprava i javne slube,
- Pravosue,
- Obrazovanje, nauka i kultura,
- Privreda,
- Drutveno-politike organizacije, drutva i udruenja,
- Vjerske organizacije,
- Zbirke,
- Line i porodine zbirke.
Koristei se iskustvima arhivista iz drugih arhiva u Vodiu su elementi opisa
fondova i zbirki uraeni jednoobrazno, na standardiziran nain, prema utvrenoj
metodologiji. Podaci za svaki arhivski fond ili zbirku imaju slijedee sastavne
elemente:
- Signatura fonda,
- Vremenski raspon grae,
- Koliina grae,
- Sadraj fonda,
- Serije u fondu,
- Valorizacija fonda,
Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona...
617
- J ezik u grai,
- Arhivistika i informativna pomagala,
- Stepen sreenosti,
- Dostupnost,
- Vremenski raspon djelovanja stvaraoca fonda,
- Historijat stvaraoca fonda.
U okviru naslova Uprava i javne slube fondovi su grupisani na slijedee
uprave: Okruna i oblasna uprava (obraena 23 fonda), Sreska uprava (obraena 3
fonda), Gradska uprava (obraena 3 fonda), Mjesna uprava (obraeno 6 fondova)
i Optinska uprava (obraena 23 fonda). Obraeno je ukupno 58 fondova. Iz
oblasti Pravosue obraeno je 15 fondova a u Obrazovanju, nauci, kulturi obraen
je 61 fond. Koliinski najbrojnija je oblast Privreda sa 99 prikazanih fondova a
Drutveno-politike organizacije, drutva i udruenja su zastupljene sa 42 fonda. U
oblasti Vjerske organizacije obraena su tri fonda a Zbirke i Line i porodine zbirke
sadre 43, odnosno 29 predstavljenih zbirki.
U Tabelarnom pregledu ndova i zbirki dat je pregled fondova i zbirki po
oblastima, sa podacima o koliini grae, izraene u knjigama, kutijama, fasciklama,
dokumentima, povezima, registratorima i ostalo (koverte, sveske, VHS, audio kasete,
DVD, CD, paketi, omoti, blokovi, fotograje).
U Vodiu su uraeni i Abecedni registar fondova i zbirki i Registar fondova i
zbirki po oblastima.
Na kraju Vodia date su Koritene skraenice, te Izvodi iz recenzija rukopisa
(Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona.)
U nastojanju da bogati arhivski fundus uine jo dostupnijim zaposlenici Arhiva
Tuzlanskog kantona objavili su Vodi kroz arhivske fondove i zbirke. Uraen u
skladu sa meunarodnim standardima, tampan u klasinom (tampanom, papirnom)
i digitalnom obliku, Vodi predstavlja znaajno struno dostignue, ne samo za
arhivsku djelatnost nego i za iru strunu i kulturnu javnost. Vodi na pregledan
nain daje informacije o arhivskoj grai svakog fonda i zbirke, te e korisnicima
omoguiti bolje razumijevanje i laki pristup arhivskoj batini Arhiva Tuzlanskog
kantona. Dvije godine predanog rada autora ovog Vodia zasluuju iskrene pohvale
i estitke.
619
Nijaz BRBUTOVI
Mr. Kemal Nurki i dr. sc. Izet aboti, TAPU ZABIT DEFTERI
GRADAAC DEFTER NEKRETNINA GRADAAC IZ 1875.
(1292.h.godine),
Izdavai: Arhiv Tuzlanskog kantona, Opina Gradaac,
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona,
Tuzla 2011, str. 125.
Objavljivanje publikacije Tapu zabit defter Gradaac defter nekretnina
Gradaac 1875. (1292. h. godine) je nastavak kontinuiranog rada J U Arhiva
Tuzlanskog kantona na planu objavljivanja arhivske grae orijentalne provenijencije.
Stoga se nadamo da e i ova publikacija kao i one prethodne, Tuzlanski, bijeljinski,
srebreniki sidil 1641.- 1833., autora dr. Tufan Gunduz, Tuzla, 2008. godine; i Beline
gazasini Birini emlek defteri Popis bijeljinskog kadiluka mulkovna dobra, autora
mr. Kemala Nurkia, Tuzla 2009. godine) pobuditi interes i panju naune, strune
i ire kulturne javnosti. Objavljivanjem i
na ovaj nain prezentovanjem historijskih
izvora orijentalne provenijencije stvaraju
se bolji uslovi za podrobnije istraivanje
i rekonstrukciju dogaaja vezanih za
gradaaki i amaki kraj iz vremena
posljednih godina osmanske uprave u Bosni.
Prireivai nam predstavljaju arhivsku
grau koja do sada nije bila predmet
historiografske obrade, a znaajna je za
izuavanje historije Gradaca i okoline
u drugoj polovini 19. stoljea. Defteri
su znaajni iz razloga to svjedoe o
jednom vremenu s aspekta kulturolokog,
sociolokog, etnolokog, geografskog i
svakog drugog aspekta i vrijednosti. Rije je
o veoma znaajanim historijskim izvorima
za izuavanje historije Bosne i Hercegovine pod osmanskom upravom. Naime,
pitanja pravnog, ekonomskog i svakog drugog poloaja stanovnitva ovih prostora
ne mogu se izuavati niti razumjeti bez uvida u sadraje koje nude defteri.
620
Nijaz BRBUTOVI
Defteri su knjige i akti carskog katastra, odnosno spisi koji sadre podatke o
svakom komadu zemljita, mulka, i mirije, u raznim oblastima Osmanskog carstva.
U njima se nalaze obiljeena mjesta sandaka, kadiluka, nahija, sela i mahala, kao
i granice koje govore o tome gdje se dotino zemljite nalazi. Takoer, u defterima
su poimenice navedeni poreski obveznici, raja, iznosi i vrste poreza, kao i kategorija
slubi onih koji su djelimino ili potpuno osloboeni od poreza. U deftere su unoeni
podaci o majdanima, solanama, mlinovima, i njihovim prihodima. Oni uz to daju
podatke o naseljima, konfesionalnom i nacionalnom sastvu stanovnitva podruja
na koji se odnose, s obzirom na injenicu da su poreski obveznici i njihova mjesta
boravka navedeni poimenice. Osim toga, defteri daju podatke o uivaocu zemljita
mutesarifu i promjenama do kojih je dolazilo u odreenim vremenima. Naime,
promjene su bile prisutne u smislu da je npr. mulk postao vakuf, timar postao zijamet,
dirlik, mukata i slino. U tom sluaju ef dravnog katastra niandi, vlastoruno je
izvrio promjene u defteru sa datumom kada je do promjena dolo i svojim potpisom.
Prireivai su se u uvodu osvrnuli na historijat Gradaca sa okolinom od
najstarijih vremena do savremenog doba, gdje je dato dosta zanimljivih i iscrpnih
injenica iz prolosti Gradaca.
Predoeni defteri, u publikaciji, sadre pojedinana mulkovna dobra, koja su
pripadala kako cijeloj zajednici, tako i pojedincima. U sadraju ovih deftera posebno
su popisane zemljine povrine, njihov iznos i vlasnitva nad njima. Veoma detaljno
izvren je popis raznih vrsta nekretnina (poput kua, okunica, koliba, konaka, tala,
hambara, vodenica, berbernica, sunica, ardaka, damija, mekteba, crkvi, grobalja,
kola, duana, mehana, magaza, njiva, uma, bati, vrtova i dr.).
Podaci koji se nalaze u defterima o nekretninama koje su popisivane po
mjestima i mahalama govore nam o veliini naselja, o njegovom etnikom i
socijalnom sastavu, daju nam predstavu o stepenu i nivou razvoja gradske i seoske
privrede ovog podruja i niza drugih za historijsku i druge nauke vanih podataka.
Strukturalni obrazac po kojem je sainjen ovaj popis deftera predstavlja
pokuaj Porte da izvri jednoobraznu klasikaciju nekretnina i poreza po osnovu
zakona iz oblasti nekretnina i agrara donesenih u drugoj polovini 19. stoljea, a
kojim je Porta eljela izvriti popis obradive zemlje i nekretnina u vilajetu Bosna.
Za eventualne istraivae ono to se moe smatrati vanim i izazovnim jeste
znaajan broj raznovrsnih statistikih podataka, vanih za bolju historijsku spoznaju
gradaakog kraja, krajem osmanske vladavine.
Prevod deftera nekretnina Gradaac dat je od 33. 66. stranice. Struktura
obrasca popisa je takva da sadri slijedee: redni broj, mjesto, mahala gdje se nalazi
posjed, odnosno nekretnina, vrsta posjeda (kua, tala, okunica i dr.), klasa, povrina,
s kim granii navedena nekretnina, posjed, vlasnik, odnosno vlasnici posjeda, datum
i iznos poreza izraen u parama, odnosno kuruama.
J o jedna bitna injenica za ovu publikaciju je predstavljanje samih izvora,
koji su dati na stranicama od 69 125.
Mr. Kemal Nurki i dr. sc. Izet aboti, TAPU ZABIT DEFTERI GRADAAC DEFTER...
621
U svakom sliaju pojavljivanje knjige Tapu zabit defteri Gradaac, autora
mr. Kemala Nurkia i dr.sc. Izeta abotia je znaajan iskorak u prezentovanju
historijskih izvora orijentalne provenijencije, koji se nalaze u Arhivu Tuzlanskog
kantona. Isti e biti od znaajne pomoi historiarima i drugim istraivaima koji se
bave ovim periodom nae prolosti. Nadamo se da e doprinijeti boljoj rekonstrukciji
i razumjevanju iste. Publikacija svojim informacijama i sadrajem zasluuje panju
naune i strune javnosti.
623
Hadija HADIABDI
Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine
Adnan Jahi, ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I
HERCEGOVINI ZA VRIJEME MONARHISTIKE
JUGOSLAVIJE (1918-1941),
Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaka
upanija, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice
Zagreb, Zagreb 2010., str.664.
Knjiga doc. dr. Adnana J ahia
1
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
za vrijeme monarhistike J ugoslavije (1918-1941.) nastala je kao dio istraivanja
za izradu doktorske disertacije pod nazivom Organizacija i rad Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata, koja je i odbranjena 2007. godine
na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Analizirajui radove objavljene o Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini
izmeu dva svjetska rata autor knjige doao je do zakljuka da je ova tema nedovoljno
istraena i sagledana u bosanskohercegovakoj historijskoj nauci. Da bi se dolo
do kompletne slike u sagledavanju Islamske zajednice u monarhistikoj J ugoslaviji,
autor je analizirao dostupnu arhivsku grau, slubenu dokumentaciju, ondanju
tampu, periodiku, knjige, fotograje i drugo.
Koriteni su fondovi i zbirke naobjavljene
arhivske grae iz: Arhiva J ugoslavije, Arhiva
Bosne i Hercegovine, Arhiva Rijaseta Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, Arhiva
Hercegovako-neretvanskog kantona, Arhiva
Tuzlanskog kantona, Historijskog arhiva u
Sarajevu, lina arhiva pojedinih znaajnih linosti
iji podaci su koriteni za razumijevanje i izradu
nacionalne, politike i kulturne historije Bosne i
Hercegovine.
Knjiga doc. dr. Adnana J ahia Islamska
zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme
monarhistike J ugoslavije (1918-1941) dobro je
hronoloki podijeljena u pet meusobno povezanih
poglavlja. Svako od tih zasebnih poglavlja sa
vie podnaslova obradilo je segmente hronoloke
djelatnosti Islamske zajednice izmeu dva svjetska rata. Svako poglavlje zavrava se
Zakljukom i Biljekama.
1 Doc. dr. Adnan J ahi zaposlen na Filozofskom fakultetu u Tuzli na grupi Historija
624
Hadija HADIABDI
U prvom poglavlju Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini posljednjih
godina austrougarske uprave, str. 23.-53., autor kroz deset hronolokih podnaslova
govori o Islamskoj zajednici koja se posljednjih godina austro-ugarske uprave
suoavala sa razliitim problemima kadrovske, organizacijske i nansijske prirode
uvjetovanih ratnim neprilikama, ali i novim konceptom njene djelatnosti nakon
proglaenja autonomnog statuta.
Centralna vakufska uprava (Vakufski sabor i Saborski odbor) koristili su
prednosti autonomije onako kako je smatrala da je najbolje za ope narodne interese,
bez mogunosti da u ratnim uslovima, sagleda ukupne potencijale zajednice.
U drugom poglavlju Bonjaci i nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca, str. 55.-85., autor kroz deset podnaslova, zakljukom i biljekama, govori
da se tokom Prvog svjetskog rata ponovo aktuelizira pitanje dravno-pravnog statusa
Bosne i Hercegovine. Tako su politiari, dravnici i stranke iz Austro-Ugarske, ali i
iz bosanskog susjedstva, nudili razliite opcije za rjeavanje bosanskog pitanja.
Bonjaki politiari nisu razvili vlastiti pristup spornom problemu ve su
bili za neko od prisutnih rjeenja, pri emu se veina izjanjavala za ugarsku ili
jugoslovensku opciju. Odsustvo artikulisane bonjake platforme u navedenoj oblasti
udaljilo je Bonjake od politikih i diplomatskih tokova koji su uticali na rjeavanje
junoslavenskog pitanja pod kraj Prvog svjetskog rata. U oblikovanju politike
sudbine Bosne i Hercegovine bonjaki predstavnici uestvovali su simbolino.
Novoformirana kraljevina obeala je Bonjacima sva vjerska prava i
slobode, ali obaveze u pogledu ekasne zatite bonjakih ivota, domova i posjeda,
nisu preuzete. to se tie prava na etnonacionalni (plemenski) identitet, ono je bilo
zagarantovano samo narodima istaknutim u nazivu nove dravne zajednice.
U treem poglavlju Izazovi autonomije: Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini do Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije
(1918-1930), str. 87.-340., autor kroz tri povezane teme i tridesetest meusobno
povezanih cjelina govori o Islamskoj zajednici u navedenom periodu.
Dravna vlast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije urila sa ujedinjenjem
vjerskih zajednica muslimana u Kraljevini. Vladajuim krugovima je smetalo
prisustvo J MO u autonomnim tijelima u Bosni i Hercegovini, najmanje im je trebala
slina armacija u Sandaku, Kosovu i Makedoniji.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ula je u Kraljevinu Srba, Hrvata
i Slovenaca bez vakufske uteevine. Akutna nansijska kriza centralne vakufsko-
mearifske zaklade onemoguila je muslimanske autonomne vlasti da nastave sa
reformom vjersko-prosvjetnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Drutveni, ekonomski i kulturni procesi u novoj dravi navodili su
Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini na opsene unutranje reforme, na novo
razumijevanje islama i vjerskog ivota muslimana.
U etvrtom poglavlju Izmeu kontrole i autonomije: Islamska zajednica
Bosne i Hercegovine u doba estojanuarskog zakonodavstva (1930-1936),
Adnan J ahi, ISLAMSKA ZAJ EDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJ EME ...
625
str. 342.-517., autor kroz tri teme i tridesetdvije meusobno povezane cjeline govori o
uspostavi estojanuarskog reima 1929. godine kada su stvorene bitne pretpostavke
za promjenu pravnog poloaja i organizacionog ustrojstva Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini.
Abolicijom Vidovdanskog ustava nestalo je pravnih i politikih smetnji za
ukidanje vjersko-prosvjetne autonomije drava je imala odrijeene ruke da uredi
muslimansko vjersko pitanje u skladu sa svojim optimalnim eljama i interesima.
Ambicije prisutne preko deset godina da se ujedine dvije zajednice dobila je svoj
konani epilog u uspostavi Islamske vjerske zajednice Kraljevine J ugoslavije, koja
je izmirivala dvije krajnje oprene orijentacije u organizacionom ureenju zajednice.
Rasputanjem politikih stranaka, u sluaju vjerske zajednice Bonjaka,
znailo je sistemsko potiskivanje lanova J MO iz njenih organa i tijela. Istovremeno
su vrata zajednice, diktatom ministra pravde, otvorena proreimskoj ulemi i
svjetovnoj inteligenciji, istaknutim oponentima Spahine partije tokom dvadesetih
godina, sa jasnom namjerom da se izgradi lojalni upravni aparat kojim bi drava
kontrolisala svako drutveno raspoloenje muslimana. Uspostavljena je nova
organizacijska struktura, gdje je ulema dobila uticaj u svim vjerskim i vakufsko-
mearifskim strukturama.
U petom pogllavju Autonomija po volji politike: Islamska zajednica u
Bosni i Hercegovini do kraha Jugoslavije (1936-1941), str. 521.-624., prof. J ahi
kroz tri meusobno povezane teme sa dvadesettri podnaslova, govori o oskudnim
politikim promjenama nastalim nakon petomajskih izbora 1935. godine u Kraljevini
J ugoslaviji.
Sporazumom Spaho-Stojadinovi, na osnovu lana 55. Finansijskog zakona
1935/1936., propisana je Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama
Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine J ugoslavije pravni akt kojim je
abolirano zakonodavstvo iz 1930. godine, razrijeena postojea vjerska i vakufsko-
mearifska uprava, a sjedite rejsul-uleme premjeteno iz Beograda u Sarajevo. Novim
zakonskim aktom obnovljena je autonomija Islamske vjerske zajednice, ali i udareni
temelji novom konceptu organizacije i uprave laicizmu. Laiki koncept se najprije
oitovao u ukidanju muftijstava, prevlasti svjetovnika u tijelu koje je biralo reisul
ulemu i lanove Ulemamedlisa, kao i zabrani kandidiranja zaposlenih vjerskih
slubenika za predstavnike organe zajednice. Eksponent novouspostavljenog
reima bio je Fehim ef. Spaho koji je, pored ostalog, uao u kandidaturu za reisul-
ulemu i u izbornoj proceduri porazio glavne kandidate.
Kraj prve jugoslavenske drave Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
je doekala kao kvalitetno ustrojena vjerska organizacija, ali bez programa koji bi
armirao islamske vrijednosti u okvirima savremenih drutvenih i civilizacijskih
vrijednosti.
U estom poglavlju Zakljuak, str. 627.-639., na bosanskom i engleskom
jeziku, autor doc. dr. Adnan J ahi dao je saetak knjige Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (1918-1941).
626
Hadija HADIABDI
Autor navodi da je period prve jugoslavenske drave bio turbulentno
vrijeme za vjersku zajednicu koja je s obzirom na veliku vlast drave, direktno
ovisila o politikim zbivanjima koja su uticala na ivot drutvenih grupa i institucija.
U takvim okolnostima glavni prioritet Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
bio je tek odravanje postojeih vjerskih, kulturnih i drutvenih realiteta. Ostali
ciljevi ovisili su najprije o incijativama odlunih pojedinaca, koji su bili svjesni
da je ponavljanje postojeeg nedovoljna garancija za dugoroni napredak naroda i
zajednice u uslovima politikih, socijalnih i kulturnih promjena u njihovom uem i
irem okruenju.
Na kraju ove veoma vrijedne knjige dati su Izvori i literatura, str. 64.-650.,
kao i Kazalo linih imena, str. 651.-663. Navedena je neobjavljena graa, koritena
iz osam razliitih ustanova (arhiva, instituta i medlisa) na dvije stranice, zatim
objavljena graa na tri stranice, novine, asopisi i ostala periodika na tri stranice, kao
i knjige i broure na pet stranica, to jasno govori da je autor konsultirao ogroman
broj arhivske grae i dostupne literature za pisanje ove vrijedne knjige.
Recenzenti ove veoma strune i naune knjige su dr. sc. Vjekoslav Perica i
dr. sc. Husnija Kamberovi.
Navedena knjiga na struan i nauan nain je obradila i popunila jo jednu
nedovoljno istraenu temu vezanu za nacionalnu historiju Bosne i Hercegovine, rad
Islamske vjerske zajednice, zbog ega e dobro doi svima koje interesuje historija
bive J ugoslavije pa je preporuujem iroj naunoj i kulturnoj javnosti.
627
Senad BEGOVI
Zavod za zatitu kulturnog i prirodnog naslijea Tuzla
Jan Kempenaers, Spomenik: The end of history, Roma
publications, Amsterdam 2010. str. 72.
Fotomonograja pod nazivom Spomenik: The end of history prezentira
spomenike podignute u znak sjeanja na rtve antifaistike borbe (1941.-1945.).
Izdavaka kua je Roma Publications, iz Amsterdama, a publikacija je objavljena
2010. godine. Autor J an Kempenaers je belgijski fotograf, saradnik Kraljevske
akademije u Gentu. Najvei dio materijala za nastanak ove publikacije Kempenaers
je prikupio terenskim istraivanjem u periodu izmeu 2006. i 2009. godine.
Tekst koji itaoca upoznaje sa osnovnim podacima o Drugom svjetskom
ratu na podruju J ugoslavije, pod naslovom Spomenik: The monuments of former
Yugoslavia potpisuje Willem J an Neutelings. Na 72 stranice je prikazano 26
spomenika koji su nastali kako bi obiljeili znaajne dogaaje iz Drugog svjetskog
rata. Spomenici prikazani u fotomonograji podignuti su u poslijeratnom periodu od
1961. do 1981. godine. Tekst koji prati fotograje je na engleskom jeziku.
Willem J an Neutelings smatra da postoji ogromna razlika izmeu
spomenika posveenih totalitarnim reimima personiciranim u linostima Staljina
i Sadama Huseina i onima na podruju J ugoslavije koji su apstraktni i univerzalni.
Kempenaersovi spomenici se nikako ne mogu svrstati u red spomenika podizanih u
dravama iza gvozdene zavjese.
Ovi spomenici su napravljeni od vrstih materijala, elika, betona i granita.
Prema Neutelingsu radi se o objektima zapanjujue ljepote.
Svi spomenici su djela znaajnih kipara i arhitekata kao to su: Duan
Damonja, Vojin Baki, Ivan Saboli, Vojin Stoji, Gradimir Medakovi, Miodrag
ivkovi, J ovan Grabulovski, J anez Lenassi, Bogdan Bogdanovi, Petar Krsti,
Vuko Bombardelli, Boko Kuanski, Marko Mui i Svetislav Liina. Od ukupno 26
spomenika, est se nalazi na podruju Bosne i Hercegovine i to:
- Makljen, monumentalna skulptura je djelo jednog od najveih
bosanskohercegovakih umjetnika Boka Kuanskog. Spomenik je sveano
otvoren za javnost 1978. godine. Odlukom Komisije za ouvanje nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine iz 2010. godine proglaen je nacionalnim
spomenikom,
- Memorijalni kompleks unjar u Sanskom Mostu, akademskog vajara
Petra Krstia iz Sarajeva, koji je sagraen 1970. godine. Odlukom Komisije
za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglaen je
nacionalnim spomenikom, 2003. godine,
- Memorijalni centar Koranica (planina Grme),
- Smetovi kod Zenice, spomenik Zenikom partizanskom odredu,
- Tjentite, u blizini Foe, djelo kipara Miodraga ivkovia, podignuto 1971. u
ast Bitke na Sutjesci.
628
Senad BEGOVI
- Kozara, spomenik u blizini Prijedora. Autor spomenika je Duan Damonja, a za
javnost je otvoren 1972. godine.
Ostali spomenici
smjeteni u Makedoniji,
Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori,
Hrvatskoj i na Kosovu nalaze
se na sljedeim lokalitetima:
Podgari, Kosmaj, Petrova
Gora, Kruevo, Ilirska Bistrica,
Jasenovac, Ni, Koute,
Korenica, Knin, Kolain,
Sisak, Mitrovica, Kadinjaa,
Brezovica, Kamenska, Otra,
Sisak, Niki i Sinj.
Prema podacima
Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, koja je uspostavljena
na osnovu Aneksa VIII Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sa
zadatkom proglaenja neke imovine nacionalnim spomenikom zbog njenog kulturnog,
historijskog, vjerskog i etnikog znaaja, veoma mali broj spomenika posveenih
narodnooslobodilakoj borbi je proglaen nacionalnim spomenikom. Na podruju
Tuzlanskog kantona nije zatien nijedan spomenik, graditeljska cjelina, skulptura,
memorijalni kompleks, historijsko podruje, kulturni pejza itd. koji se tematski i
hronoloki odnose na narodnooslobodilaku borbu i socijalistiki period. Broj takvih
spomenika na podruju Bosne i Hercegovine je zanemariv, jer se radi o ukupno 8 (osam)
nacionalnih spomenika, meu kojima se nalaze: jedno historijsko podruje Historijsko
memorijalni kompleks Bitka za ranjenike na Neretvi u Jablanici, graditeljske cjeline:
Spomenik na Makljenu, Partizansko spomen groblje u Mostaru, Memorijalni kompleks
unjari u Sanskom Mostu, Spomen park Vraca u Sarajevu, Spomen park Garavice u
Bihau, kao i Dom AVNOJ-a u Jajcu, sa pokretnom imovinom, te Muzej prvog zasjedanja
ZAVNOBIH-a u Mrkonji Gradu.
Kempenearseova fotomonograja postavlja pitanje opstanka spomenika iji
naruioci i izvrioci vie nisu meu ivima. Jan Kempenears koristei fotograju kao
medij, podsjea na najznaajniji period historije naroda na podruju bive Jugoslavije.
Pravilnim shvatanjem historijskih procesa koji su se deavali u toku Drugog svjetskog
rata moe se postii armativan odnos pojedinca i drutva prema kulturno-historijskom
naslijeu socijalistikog perioda. Rijetki su izvan drava bive Jugoslavije svjesni
njihovog postojanja, a oni koji ive na ovom podruju ne ele da se podsjeaju na njih.
Iako elja autora nije bila dokumentarna fotograja, osjeti se nedostatak biografskih
podataka o autorima spomenika, te faktografskih podataka o dogaajima, o kojima
spomenici svjedoe.
Jan Kempenaers je koristei fotografski objektiv, uspio probuditi interesovanje
za nau zaboravljenu historiju, te se navedena fotomonograja preporuuje kako
strunoj, tako i iroj italakoj publici.
629
Elvir SELIMOVI
Sarajevo
SUOAVANJE S JUGOSLAVENSKIM KONTROVERZAMA:
inicijativa naunika. (Priredili: Charles W. Ingrao i Thomas A.
Emmert), Baybook, Sarajevo: 2010, 435 str.

Brojnim historiografskim analizama i interpretacijama povijesnih fenomena
vezanih za raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (dalje SFRJ)
imanentan je relativizam, a dijelom i negacionizam, pogotovo kad se tretiraju pitanja
ratnih zloina i genocida. Rijetki su pokuaji objektivne, na znanstvenim temeljima
izgraene analize ovog pitanja. Ideoloko-politika revizija prolosti prisutna je i u
javnom diskursu, koja utie na suvremene drutvene i politike podjele unutar drutava
ili izmeu nacija na prostoru ex Jugoslavije i tako udaljavaju ex jugoslavenske narode
od nunog objektivnog suoavanja sa prolou. Takoer, Meunarodni krivini
tribunal za bivu Jugoslaviju (MKTJ), ponudio je svoju sliku povijesti ratova voenih
na prostoru bive Jugoslavije. Meutim, nalazi sudaca esto ne daju tano tumaenje
prolosti i njihove historiografske interpretacije imajui za posljedicu pojednostavljenje
povijesnog znanja, ali historiju raspada SFRJ svakako nee pisati sudovi, ve historiari.
Predstavljeni su nam do sada brojni historiografski radovi, od strane
bosanskohercegovakih, hrvatskih, srbijanskih i autora iz drugih zemalja, koji tretiraju
pitanje raspada, na raznorodne naine.
Djelo koje mi predstavljamo ovdje, proizvod je znanstvenika, meu kojima nisu
svi historiari, a koji nisu neobazrivo adherirali uz navode MKTJ, niti uz pojedinana
stajalita mnogih tumaa prolosti, ve su u tenji da razbiju nagomilane mitoloke
konstrukcije o raspadu SFRJ, multidisciplinarno i multiperspektivno analizirali, prema
osobnom miljenju, najvanije (sve) kontroverze; i u tom nastojanju perservirali
do konane artikulacije, koja je ispred nas. Koliko su autori uspjeli u krajnjoj
namjeri, procijenit e svaki italac zasebno. Meutim, mi smo uoili pojedinana
zastranjivanja autora i djelimina udaljavanja od nagovijetenih ciljeva (namjera). U
ovom historiografskom izrazu, pored ostalog, naziru se angairane, teorijom voene
historiografske metodologije, koje izazivaju kontroverze i dio su postmodernistikog
pristupa povijesti.
Knjiga, Suoavanje s jugoslavenskim kontroverzama, objavljena je u Sarajevu
2010. godine, kao revidirano i dopunjeno izdanje i predstavlja rezultate rada Inicijative
naunika (dalje IN), koju je inila grupa znanstvenika (historiara, sociologa i pravnika)
iz 32 drave, podijeljenih u 11 istraivakih timova, koji su kritiki na nivou tima i
projekta obradili neke kontroverze ispletene oko traginog raspada SFRJ, a koje po
miljenju IN ometaju konstruktivan dijalog izmeu bivih zaraenih strana.
U prvom poglavlju (str. 23.-54.) pod naslovom Raspad Jugoslavije, autori
Andrew Wachtel i Christopher Benet iznose rezultate istraivanja kritiki obraene
na nivou projekta, u kojim zakljuuju da je u prvih 40 godina svog ivota Jugoslavija
630
Elvir SELIMOVI
preivjela bez ozbiljnih, iako prisutnih hroninih politikih, privrednih i sistemskih
kulturnih prijetnji, zahvaljujui vjetini Josipa Broza Tita i njegovih nasljednika. U
periodu od 1985. do 1990. godine Jugoslavija iz hroninog biva gurnuta u akutno stanje,
da bi niz dogaaja u konanici doveo do njene smrti. Autori su izvrili rekonstrukciju
hroninih problema u oblasti politike, kulture i privrede, koji su Jugoslaviju potkraj
80-ih godina doveli u bezizlaznu situaciju, ukazujui na bitne geopolitike faktore koji
su podstakli ambicije lokalnih politikih i kulturnih inilaca. Kriza koja je zahvatila
Jugoslaviju sredinom 80-ih, mogla je biti prevaziena, da nisu koincidirali spoljni
faktori (slabljanje SSSR-a i ekspanzija Europske unije) sa ambicijama brojnih linosti na
unutranjopolitikoj sceni, kojima je raspad Jugoslavije bio u interesu, smatraju autori.
Drugo poglavlje (str. 57.-85.) nosi naslov Kosovo za vrijeme autonomije 1974.-
1990., u kojem autor Momilo Pavlovi ukazuje da su u proteklih 150 godina etniki
odnosi izmeu Albanaca i Srba bili krucijalni problem i da je simboliki znaaj Kosova
razliit za kosovske Albance i Srbe, koji nisu uspjeli da iznau dugorono politiko
rjeenje za zajedniko upravljanje Kosovom, jer su susjedne drave, Albanija i Srbija
emanirale nacionalistike ideologije i esto destabilizirale meunarodne odnose na
Kosovu. Sr autorovog istraivanja je srpska politika na Kosovu nakon Titove smrti
1980. godine.
U treem poglavlju (str. 87.-114.) pod nazivom Nezavisnost i sudbina manjina
1991.-1992., autor Gale Stokes, analitki fokus usmjerava na znaaj problema manjina
u periodu 1992.-1993. Koncept nacionalnih manjina nije bio poznat komunistikom
reimu, koji je priznavao postojanje est nacija. Svih est nacija smatrano je konstitutivnim
narodima, pa ak i ako ive izvan matine republike. Brojne druge nacije u Jugoslaviji
bile su klasikovane kao narodnosti i uivali su prava manjina u drugim dravama. U
Jugoslaviji niko nije bio manjina, bez obzira na stvarnu veliinu populacije ili teritorije
(str. 87.). Autor naznaava da je veliina populacije, koja u socijalizmu nije imala
vanost, u nacionalistikoj demokratiji, nakon raspada komunizma poprimila presudan
znaaj.
Marie-Janine ali, autorica je etvrtog poglavlja Etniko ienje i ratni zloini
1991.-1995. (str. 117.-150.) u kojem opisuje uzroke, mehanizme i posljedice etnikog
ienja u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata (1992.-1995.). Na osnovi izvora koji
nude razliite perspektive o istim dogaajima, autorica raspravlja o sadraju i znaenju
sintagme etniko ienje, pri emu navodi da je termin, iako je uao u vokabular
meunarodnih odnosa u ranoj fazi rata u Bosni i Hercegovini, i bio u irokoj upotrebi,
ipak do danas nije dobio precizno znaenje u javnom i akademskom diskursu. Autorica
dalje analizira glavne karakteristike etnikog ienja kao politike i raspravlja o dvije
najvanije kontroverze, o broju rtava i moguoj distinkciji izmeu pojma etniko
ienje i genocid, i, zakljuuje da etniko ienje per se, ne bi trebalo poistovjeivati
sa genocidom.
O odnosu meunarodne zajednice prema jugoslavenskoj krizi i kasnijem
traginom raspadu SFRJ pie Matja Klemeni u petom poglavlju pod naslovom
Meunarodna zajednica i SFRJ/zaraene strane 1989.-1997. (str. 153.-196.). Autor
u hronolokom nizu, kroz mnogobrojne relevantne izvore, minuciozno odgovara na
Suoavanje s jugoslavenskim kontroverzama: inicijativa naunika. (Priredili: Charles W. Ingrao...)
631
pitanja. Koju je ulogu odigrala meunarodna zajednica u jugoslavenskoj krizi tokom
prve polovine devedesetih? Da li je krvavi raspad Jugoslavije mogao biti sprijeen da
je meunarodna zajednica bre reagovala?
U zavrnim redovima autor konstatira, u vezi sa krizom u SFRJ, da: Stavovi EU [...] bili
su podijeljeni, a SAD su oklijevale da preduzmu bilo ta [...] Tako su Velika Britanija,
Francuska i [...] SAD, tri godine nastojale da izbjegnu vojnu intervenciju [...] Umjesto
toga, vrile su pritisak da se prihvati Vance-Owenov plan i Dejtonski sporazum, kojim
su preutno prihvaene teritorijalne promjene nastale vrenjem ratnih zloina [...] (str.
187.).
esto poglavlje nosi naslov Sigurne zone u kojem autor Charles Ingrao u suradnji
sa ostalim lanovima tima objanjava koncept, nastanak, ulogu i sudbinu sigurnih zona
Ujedinjenih nacija (dalje UN): Srebrenice, epe, Gorada, Bihaa, Sarajeva i Tuzle,
u ratu u BiH (1992.-1995.), od njihovog proglaenja (1993.) do okonanja rata 1995.
godine. Autor je svojim navodima potvrdio ve poznat stav, da su zatiene zone nastale
kao reakcija meunarodne zajednice na humanitarnu katastrofu, koja je eljela da neto
uini, a da pri tom ogranii sopstvene obaveze. Takav odnos je generirao konfuziju u
pogledu realizacije Rezolucija 819. i 824. i samo produbljivao meusobno nepovjerenje
meu svim stranama ukljuenim u ova deavanja. Mnoga autorova promiljanja
i konstatacije u vezi sa srebrenikim genocidom nisu historiografski kredibilne i
zasnovane su na pretpostavkama. Autor ove, proizvoljne zakljuke, navodno temelji
na izvjetajima pripadnika UNPROFORA, ali pri tom ne pominje (ne koristi) izvore
podataka koje nude suvremenici (bonjako stanovnitvo i vojno-politike strukture
Srebrenice u tom periodu). Zatim, da je autor pomenuo i (ponaanje) zloine Vojske
Republike Srpske (VRS) u ovom periodu, to bi u najmanju ruku predstavljalo potpuniju
i poteniju istinu. Ovakvo, monoperspektivno sagledavanje dogaaja, samo relativizira
odgovornost VRS za napad na Srebrenicu (1995.) i sam genocid koji je poinila, i u
krajnjoj liniji, vie udaljava nego to doprinosi objektivnom suoavanju naroda u Bosni
i Hercegovini sa prolou, a to je navodno i bila prva namjera IN-a kada su se prihvatili
ovog tekog zadatka.
Sedmi odjeljak knjige (str. 229.-265.) Rat u Hrvatskoj 1991.-1995., zanimljiv
i po metodolokom pristupu ovoj temi, u kojem autori Mile Bjelajac i Ozren unec,
izmeu ostalog navode metodoloka ogranienja sa kojima se historiari suoavaju
kada pristupe historiografskoj obradi ove i slinih tema. Zbog tih razloga znanstvenik
moe samo da na osnovu dostupne dokumentacije procijeni koje je tumaenje dogaaja
najvie istinito. Autori su kroz hrvatsko-hrvatske, srpsko-hrvatske i srpsko-srpske
kontroverze, ponudili multiperspektivna tumaenja dogaaja smjetajui ih u logian
niz, a koja nude, ako nita drugo, barem poteniju i potpuniju sliku rata u Hrvatskoj
(1991.-1995.).
U poglavlju osam Kosovo pod Miloevievim reimom, (str. 267.-293.)
autori Duan Janji, Ana Lalaj i Besnik Pula predstavili su meunacionalne, politike
i vojne okolnosti na Kosovu u periodu 1989. - 1999. Skrivajui se iza ideje o zatiti
Jugoslavije, Miloevi je od 1987. kada je postao autokrata zapoeo sprovoenje
etnike homogenizacije srpskih masa teei stvaranju jake Srbije koja e dominirati
632
Elvir SELIMOVI
Jugoslavijom. Prvi korak u tom cilju bio je potinjavanje Kosova, koje je sprovedeno
jednostranom i nasilnom reformom Ustava iz 1974. godine, kojom je ukinuta
legislativna, administrativna i sudska autonomija Kosovu i Vojvodini. Nametnute
ustavne promjene intenzivirale su i proirile otpor Albanaca, koji je 1989. zahvatio sve
segmente albanskog drutva koje se borilo za ouvanje ustavnih prava. Tokom 1998/99.
godine otpor Albanaca je prerastao nakon probnih pokuaja u pravu oruanu pobunu.
James Gow, autor je devetog poglavlja, iji je naziv Rat na Kosovu 1998.-1999.
(str. 295.-333.) u kojem je, veoma akribino i samodisciplinovano zaronio u probleme
savremenih historijskih momenata vezanih za naslovljenu temu i ponudio teko
uoljive, ali znaajne nijanse pojedinih kontroverzi. Autor je zapravo razjasnio nekoliko
odgovora na kontroverzna pitanja. ta je motivisalo SAD i njihove NATO saveznike,
u pokretanju zranih napada? ta bi se dogodilo na Kosovu da nije bilo intervencije
NATO-a? Da li je NATO prekrio meunarodni zakon? Koje su bile razmjere zloina
srpskih vojnih jedinica? Da li je iko bjeao od NATO bombi? Da li je jednostrano
nametanje sporazuma u Rambouilletu bilo opravdano?
Meunarodni tribunal za ratne zloine na podruju bive Jugoslavije, naziv
je desetog poglavlja (str. 335.-372.) iji je prireiva John B. Allcock. Prireiva je
sa ostalim lanovima tima preradio zajednike istraivake doprinose i u zaokruenoj
cjelini odgovorio na tri pitanja. U kojoj mjeri je Meunarodni tribunal za ratne zloine
na podruju bive Jugoslavije politiko tijelo? U kojoj mjeri je nepristrasan? U kojoj
mjeri je antisrpski? Na istraivaki zahtjevno i drutveno aktualno pitanje, o politikom
karakteru suda, autori su odgovorili: da su svi sudovi politika tijela, te se ne moe
oekivati da e se i MKTJ uspjeti izdii iznad politike u platonski domen idealne pravde.
Istraivaki tim je doao do zakljuka da nema dokaza o sistematinoj pristrasnosti od
strane MKTJ, usmjerenoj protiv bilo koje nacije u bivoj Jugoslaviji.
David McDonald, prireiva je jedanaestog poglavlja Suivot ili meusobna
mrnja? (str. 375.-406.) u koje su pretoeni istraivaki rezultati njegovog tima.
Istraivai ovog tima su, u cilju da ogole mitove o prolosti i iznau nain za
predstavljanje potpunije historijske slike meuetnikih odnosa u komunistikoj
Jugoslaviji i deavanja 90-ih godina, ustvrdili da je historija komunistike Jugoslavije
bila obiljeena saradnjom i vjerskom tolerancijom (str. 376.) i da rat nije bio neizbjean
ishod ivota u SFRJ. U tenji da doprinesu stabilizaciji meuetnikih odnosa, istraivai
su ponudili metod pozitivnog historijskog pristupa u tumaenju zajednike prolosti.
Rezultati istraivanja izloeni u knjizi predstavljaju pokuaj historiara i
humanista da ogole i diskredituju neke mitove i ospore nacionalistike narative vezane
za raspad SFRJ, te na taj nain priblie jugoslovenska drutva suoavanju sa prolou.
Jasno je da se injenice iznesene u knjizi mogu interpretirati i na druge naine, kao i to
da se svi ne moemo sloiti sa svim ponuenim interpretacijama, ali moramo prihvatiti
potvrene injenice. Toga su bili svjesni i istraivai, te su ukazali, i na postojanje dvaju
ili vie proturjenih tumaenja pojedinih pitanja koja iziskuju dalja istraivanja. Prema
tome, knjiga predstavlja znaajan korak ka buduim istraivakim procesima, a moe
biti korisna potencijalnim recipijentima razliitih vokacija, izmeu ostalog, i kao izvor
relevantnih (novih) podataka.
V IZVJETAJI
635
Adnan TINJI,
KULTURNO OBRAZOVNA DJELATNOST ARHIVA
TUZLANSKOG KANTONA U TOKU 2011. GODINE
Uvod
U tekstu koji slijedi hronoloki su prikazana najvanija deavanja i aktivnosti
koje je organizirao i u njima uee uzeo J U Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla. Da se
radi o jednoj reprezentativnoj, strunoj i kulturnoj ustanovi na podruju Tuzlanskog
kantona, jasno pokazuje nastojanje zaposlenih Arhiva da na odgovarajui nain
ispune svoju strunu i svaku drugu obavezu, te nastave tradiciju aktivnog kulturno-
obrazovnog rada po kome je ova ustanova poznata u Bosni i Hercegovini, ali i ire.
Hronoloki pregled aktivnosti
15. 07. 2011. godine
Preuzeta arhivska graa o ivotu i djelu knjievnika Dervia Suia
U zgradi Opine Tuzla odrana je primopredaja arhivske grae koja svjedoi
o ivotu i djelu istaknutog tuzlanskog knjievnika Dervia Suia. Porodica Dervia
Suia je ovu vrijednu dokumentaciju predala Opini Tuzla, koja je istu na uvanje
dala Arhivu Tuzlanskog kantona.
Primopredaji su prisustvovali uposlenici Arhiva: dr. sc. Izet aboti, Eefa
Begovi i Esaf Levi. Direktor Arhiva, Izet aboti, zahvalio se porodici Sui i
naelniku J asminu Imamoviu to su ovu vrijednu arhivsku grau povjerili Arhivu
Tuzlanskog kantona.
Uz dokumente, fotograje, rukopise i jednu od Suievih pisaih maina
predane su i brojne nagrade koje je stekao, te neki lini predmeti. Preuzeti materijal
ini arhivsku zbirku koja je formirana u Arhivu i nosi ime knjievnika.
Arhiv Tuzlanskog kantona, Opina Tuzla, i Dom mladih Tuzla su dio ove
dokumentacije iskoristiti i za stalnu postavku izlobe Dervi Sui u Domu
knjievnosti Tuzla.
19. 09. 2011. godine
Odrano arhivistiko savjetovanje u Zrenjaninu
U organizaciji Drutva arhivskih radnika Vojvodine u Zrenjaninu je odrano
Savjetovanje u periodu od 19.09.2011. do 20.09.2011. godine. Domain Savjetovanja
bio je Istorijski arhiv Zrenjanin. Ispred Arhiva Tuzlanskog kantona uee su uzeli
dr. sc. Izet aboti i Omer Zuli.
636
Adnan TINJ I
Na Savjetovanju je uspostavljena saradnja sa kolegama iz okruenja i
dogovorene aktivnosti oko zajednikih projekata (prekogranina saradnja na planu
zatite kulturnog naslijea). Savjetovanje je poluilo znaajne strune rezultate, a
uea su uzeli arhivisti iz Srbije, Slovenije, Maarske i Bosne i Hercegovine.
6. i 7.10.2011. godine
Odrano Savjetovanje Arhivska praksa 2011
24. meunarodno savjetovanje
ARHIVSKA PRAKSA 2011 odrano je 6. i 7.
oktobra 2011. godine u Hotelu Tuzla u Tuzli.
Aktivno uee u Savjetovanju je uzelo preko
250 uesnika iz Bosne i Hercegovine, Slovenije,
Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Prilikom otvaranja programa gostima su
se obratili dr. sc. Izet aboti (direktor Arhiva
TK), dr. Peter Pavel Klasinc (predsjednik
Meunarodnog instituta za arhivske znanosti
Maribor-Trst), Ivan Fras (direktor Pokrajinskog
arhiva Maribor), Stevan Radulovi (direktor
Dravnog arhiva Crne Gore), Ljubica Buda
(predsjednica Drutva arhivskih radnika
Vojvodine), Darko Rubi (direktor Dravnog
arhiva Zagreb) i J ovan Popovi (publicist iz
Beograda).
Savjetovanje je otvorila ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog
kantona, Naa Avdibai - Vukadinovi. U toku rada Savjetovanja prezentirano je 27
radova iz oblasti arhivistike i srodnih nauka od strane eminentnih domaih i stranih
strunjaka.
Sa savjetovanja Arhivska praksa 2011.
Osim toga, u toku samog
Savjetovanja promovirana su dva asopisa
(Arhivska praksa broj 14. i jubilarni
40. broj Glasnika arhiva i Arhivistikog
udruenja Bosne i Hercegovine) i jedna
knjiga (Arhivistika u teoriji i praksi br.
3 autora dr. Azema Koara).
Nekoliko informatikih kua
izvrilo je predstavljanje svojih proizvoda
i usluga na polju zatite i upravljanja
arhivskim i registraturnim materijalom:
Mikrograja d.o.o. Sarajevo, Kabas
d.o.o. Sarajevo, Gama system d.o.o. Ljubljana, Imel d.o.o. Lukavac, Scope
Solutions ag Basel (vicarska), Procom d.o.o. Graanica i Itineris d.o.o. Tuzla.
637
Uesnici Savjetovanja imali su priliku posjetiti RMU Banovii prvog dana
Savjetovanja, te uivati u vonji starim vozom, popularnim irom.
7.-9. 11. 2011. godine
Meunarodni arhivski dan u Trstu, Italija
Od sedmog do devetog novembra 2011. godine odrano je tradicionalno
Savjetovanje u Trstu, pod nazivom Meunarodni arhivski dan, koje organizira
Meunarodni institut za arhivske znanosti Maribor - Trst. U organizaciji navedenog
Instituta odrana je i peta po redu Arhivistika kola, koja je trajala od 7. do 14.
novembra. Ispred Arhiva TK uee na Savjetovanju uzeli su dr. sc. Izet aboti i
Selma Isi.
19.11. 2011. godine
Odran Nauni skup Pedagoki i nauni rad prof. ddr. Azema Koara
Devetnaestog novembra u sali motela Rudar u Tuzli odran je Nauni
skup pod naslovom Pedagoki i nauni rad prof. ddr.-a Azema Koara. Ddr.
Koar je bivi direktor Arhiva Tuzlanskog kantona koji je svoj radni vijek posvetio
historijskoj i arhivistikoj nauci, a o njegovom radu i objavljenim djelima govorili su
nauni radnici i kolege iz BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije.
Doktor historijskih i arhivistikih nauka Azem Koar, radio je kao uitelj,
nastavnik i direktor osnovne kole. Bio je kustos Muzeja istone Bosne. Razvoju
bosanskohercegovake arhivistike posebno je pomogao vodei Arhiv Tuzlanskog
kantona. Kazano je na skupu prireenom njemu u ast, da se opredijelio za posao
pedagoga i uitelja i da mu je najvea zasluga to to je historiju pribliio acima
i studentima. Zahvaljujui profesoru Koaru historija je kao predmet izuavanja
uvedena na sedam od deset odsjeka Filozofskog fakulteta u Tuzli. Bio je ef Odsjeka
za historiju i dekan Filozofskog fakulteta u Tuzli. lan je Odbora za historiju
Akademije nauka i umjetnosti BiH, te jedan od utemeljitelja asopisa Arhivska
praksa, koji izdaje Arhiv Tuzlanskog kantona.
22.11. 2011. godine
Promocija knjige Drina ne vjeruje suzama
U Arhivu Tuzlanskog kantona dana 22.11.2011. godine promovisana
je knjiga Drina ne vjeruje suzama, autora Mirsada Mustaa. Rije je o knjizi
koja je svoju prvu promociju imala u okviru zvaninog programa obiljeavanja 16.
godinjice genocida nad Bonjacima Srebrenice. Ovo je sedma Mustaeva knjiga,
i trea koja je promociju imala u prostorijama Arhiva TK.
638
Adnan TINJ I
23.11. 2011. godine
Izlobe u Tuzli, Graanici i Goradu povodom Dana dravnosti Bosne i
Hercegovine
Arhiv Tuzlanskog kantona povodom obiljeavanja 25. novembra, Dana
dravnosti Bosne i Hercegovine, odrao je nekoliko izlobi pod nazivom Grbovi i
karte o kontinuitetu bosanskohercegovake dravnosti i opstojnosti.
Bosanskohercegovaku
postojanost moemo pratiti
poev od polovine X vijeka
pa sve do dananjih dana. U
srednjovjekovnom periodu
Bosna je imala sve atribute
dravnosti te je u XII stoljeu
uspostavila svoju samostalnost
i postala teritorijalno i politiki
neovisna, njom vladaju
domai vladari, bosanski
banovi. Izloba je postavljena
u prostorijama Arhiva TK u
Tuzli, te u Graanici (otvorena 23.11. 2011.).
Kao dio programa obiljeavanja Dana dravnosti u Goradu, izloba
je postavljena i u Centru za kulturu Gorade. Istu je otvorio premijer Bosansko-
podrinjskog kantona, pred preko 100 posjetilaca.
8.12. 2011. godine
Odran Okrugli sto Zatita i znaaj linih i porodinih zbirki
Okrugli sto Zatita i
znaaj linih i porodinih zbirki
u organizaciji Drutva arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog
kantona i Arhiva TK odran je 8.
decembra, sa poetkom u 10 sati
u prostorijama Arhiva. Povod
odravanja jeste obiljeavanje
Dana arhiva i arhivske slube u
Bosni i Hercegovini.
Uee na Okruglom stolu su
uzeli dr. sc. Izet aboti, doc.,
Hatida Fetahagi, Sejfulah
Imamovi, Zlatko Duki, Esaf Levi, Atah Mahi, te Omer Zuli. Izlagai su prije
639
svega nastojali ukazati na znaaj linih i porodinih zbirki, koje predstavljaju
vrijednu arhivsku grau, odnosno kulturno-historijsko naslijee, te o potrebi da se
isto sauva za budue narataje.
Pored Okruglog stola, uprilieno je i predstavljanje slike umjetnika Fikreta
J ahia, te otvaranje izlobe starih razglednica pod nazivom Pozdrav iz Donje
Tuzle. Izloba predstavlja izbor digitaliziranih razglednica koje se uvaju kao dio
line zbirke Ataha Mahia iz Brkog.
15.12. 2011. godine
Odrano Dravno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
U periodu od 15. i
16. decembra, u hotelskom
kompleksu Eko - Fis
Vlai (Travnik), odrano je
Savjetovanje arhivskih radnika
Bosne i Hecegovine. Organizator
istog bilo je Arhivistiko drutvo
Bosne i Hercegovine, a domain
i suorganizator Kantonalni Arhiv
Travnik, te Arhivistiko udruenje
u Federaciji Bosne i Hercegovine
i Udruenje arhivskih radnika
Republike Srpske.
Na otvaranju Savjetovanja prisutnima su se, izmeu ostalih, obratili:
Spomenka Peli, direktorica Kantonalnog arhiva Travnik, Sejdalija Gui,
predsjednik Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, aban Zahirovi, direktor
Arhiva Bosne i Hercegovine i Duan Popovi, direktor Arhiva Republike Srpske.
Struna arhivistika pitanja kojima su se izlagai i gosti bavili fokusirala
su se na temu arhivskoga zakonodavstva u Bosni i Hercegovini. Izlaganja su se
bavila arhivskim zakonodavstvom u teoriji i praksi, primjenom zakonskih propisa,
te usklaivanjem istih sa evropskim smjernicama i meunarodnim standardima.
Program Savjetovanja, te ostale detalje, mogue je pronai na stranici
Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine.
21.12. 2011. godine
Otvorena izloba umjetnikih slika Likovnog udruenja Franjo Leder u
Arhivu TK
Povodom obiljeavanja 106 godina od roenja istaknutog tuzlanskog
umjetnika Franje Ledera u organizaciji istoimenog Likovnog udruenja u srijedu
uvee (21.12.2011.) u Arhivu TK uprilieno je otvaranje izlobe likovnih radova
640
Adnan TINJ I
pod nazivom Pramotivi poetskog realizma. U okviru ove postavke predstavljena
su djela 11 lanova ovog Udruenja. Zainteresirani graani su imali priliku pogledati
izlobu narednih sedam dana, koliko je bila postavljena u holu Arhiva.
29.2.2012.
Izloba Kontinuitet nezavisnosti BiH i druge aktivnosti Arhiva
Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Arhiv TK je
u saradnji sa J U Bosanskim kulturnim centrom TK u Tuzli i Evropskim pokretom
organizirao izlobu (29.2.2012.) u prostorijama J U Bosanskog kulturnog centra
Tuzlanskog kantona. Naziv izlobe bio je Kontinuitet nezavisnosti BiH. Izlobom
su na 40 panoa prikazani motivi bosanskohercegovake historije: historijski grbovi,
karte, novinski lanci o referendumu za nezavisnost BiH odranom 1992. godine
i drugi historijski izvori i arhivska graa. Nakon izlobe uslijedio je koncert pod
nazivom Sevdalinka - peat u dui svakog Bosanca.
Takoer, poetak 2012. godine Arhiv TK obiljeio je prije svega preuzimanjem
novih, znaajnih fondova, kao to je graa nekoliko optina Tuzlanskog kantona
i graa Univerziteta u Tuzli (odnosno njegovih najstarijih fakulteta). Oteavajua
okolnost i odgaanje nekih preuzimanja arhivske grae prouzroilo je nevrijeme i
velike snjene padavine. Zaposlenici Arhiva redovno su odravali zgradu i depoe
Arhiva ienjem dvorita, prilaza, te krovova objekata u Tuzli i na Dubravama.
2.4. 2012. godine
Objavljen Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona
U martu 2012. godine dovreno je tampanje Vodia kroz arhivske fondove i
zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona.
Vodii predstavljaju specikaciju arhivskih fondova i zbirki arhiva sa
najvanijim podacima i karakteristikama o svakom fondu i zbirci ponaosob, s ciljem
jednostavnijeg upoznavanja sa istim od strane korisnika. Iz tog razloga, arhivi dre
iznimno vanim izradu vodia arhivskih fondova i zbirki.
Kako je od posljednjeg popisivanja arhivskog blaga Arhiva u Tuzli proteklo
osam godina, a u meuvremenu Arhiv je preuzeo skoro dvije stotine novih arhivskih
fondova i zbirki i znaajne koliine arhivske grae, za koju je pokazan iznimno
veliki interes od strane korisnika, smatrali smo vanim uraditi novi Vodi kroz fondove
i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona. Takvu odgovornost na sebe je preuzela grupa
autora, arhivskih strunjaka koji su na navedenom poslu zajedno sa drugim saradnicima
kontinuirano radili vie od dvije godine.
Ono to ini posebno vanim ovako pripremljen Vodi jeste to da su
641
elementi opisa najvanijih karakteristika fondova i zbirki uraeni jednoobrazno, na
standardiziran nain, prema utvrenoj metodologiji, sluei se iskustvima kolega
arhivista iz okruenja. Vodi je uraen s presjekom stanja arhivskih fondova i zbirki sa
31.12.2011. godine i tretira oko 350 opisanih arhivskih fondova i zbirki, predstavljenih
po oblastima, na koje se odnose. Fondovi i zbirke su arhivistiki jasno oznaeni, sa
svojom jasnom legitimacijom.
Ovo izdanje Vodia tampano je vlastitim sredstvima Arhiva, u skromnih 100
primjeraka. Izraena je i elektronska verzija na odgovarajuem (CD/DVD) mediju.
28.4. 2012. godine
Promocija knjige ahovii 1924. - Kad su vakat kaljali insani
Arhiv Tuzlanskog kantona, zajedno sa BZK Preporod i Drutvom
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, organizirao je promociju knjige ahovii
1924. Kad su vakat kaljali insani, autora akademika dr. erbe Rastodera.
Promocija je odrana u Kongresnoj sali Hotela Tuzla u Tuzli, 28. aprila
2012. godine, sa poetkom u 19:00 sati.
Promotori su bili dr. Sead Selmovi, dr. Azem Koar, dr. Izet aboti i dr.
Novak Adi. Odlomke iz romana itala je J asmina Rastoder. Brojnim prisutnima
obratili su se i gosti iz publike, meu kojima i naelnik Opine Tuzla, J asmin
Imamovi.
Ulogu moderatorice programa imala je Azra Gazibegovi, profesor.
Prisutni su imali priliku podsjetiti se na sudbinu Bonjaka ahovia, nad
kojima je izvren zloin 1924. godine, u mirnodopskim uslovima. Stotine su stradale,
dok su hiljade raseljene u Tursku i Bosnu i Hercegovinu, gdje njihovi potomci
ive i danas (ukljuujui i tuzlanski kraj). Istaknuta je vanost ovog jedinstvenog,
historijskog djela kojim se dr. Rastoder dotakao ove, u historiograji zanemarene i
izbjegavane, teme.
3.5. 2012. godine
Otvorena izloba Arhiva TK u Brkom
Povodom obiljeavanja dvadesete godinjice formiranja 108/215 Viteke
motorizovane brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine 3. maja 2012. godine
postavljena je u prostorijama BZK Preporod Brko (zgrada Islahijeta) izloba
Arhiva Tuzlanskog kantona u Tuzli pod nazivom Kontinuitet opstojnosti Bosne i
Hercegovine u arhivskim dokumentima. Izlobu je otvorio Avdija Banda, predsjednik
Skuptine Udruge Da se ne zaboravi Distrikta Brko.
Ista je bila postavljena do 20. maja 2012. godine.
642
Adnan TINJ I
5.5. 2012. godine
Izloba Arhiva Tuzlanskog kantona o Srebrenici postavljena u Goradu
Petog maja 2012. godine u okviru obiljeavanja manifestacije Dani otpora
u Goradu (1992.-1995.) postavljena u je u Centru za kulturu u Goradu izloba
Arhiva Tuzlanskog kantona pod nazivom Srebrenica - da se ne zaboravi, autora
dr. sc. Izeta abotia i Eefe Begovi, prof. Izlobu je otvorio kantonalni ministar za
boraka pitanja Devad Adem. Ista ostaje otvorena za posjetu do 10.5.2012. godine.
10.5. 2012. godine
Odrana Meunarodna konferencija arhivista Bosne i Hercegovine, Hrvatske
i Slovenije u Bihau
U periodu od 10. i 11.
maja 2012. godine u Bihau
u organizaciji Arhivistikog
udruenja BiH i Arhiva
Unsko-sanskog kantona,
odrana je Meunarodna
konferencija arhivista u
kojoj su uee uzeli arhivski
strunjaci i gosti iz Hrvatske,
Slovenije, Crne Gore, Srbije i
Glavne teme
konferencije bile su
sukcesija arhivske grae bive J ugoslavije, te menadment i marketing u arhivskim
institucijama. Ispred Arhiva TK uee su uzeli dr. sc. Izet aboti, sa izlaganjem, te
Omer Zuli i Selma Isi.
23.5.2012. godine
Otvorena izloba o tuzlanskoj Kapiji u Arhivu TK
Povodom obiljeavanja godinjice stradanja tuzlanske mladosti na Kapiji
25.5.1995. godine, Arhiv TK postavio je izlobu Kapija 1995. Ista je postavljena
u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona i gdje je javnosti bila dostupna do kraja
mjeseca maja tekue godine.
643
25.5.2012. godine
Promocija izdanja na 3. meunarodnom sajmu knjige u Tuzli
Arhiv TK i
Drutvo arhivskih
zaposlenika TK odrali
su promociju svojih
publikacija: Arhivska
praksa br 14., Defter
nekretnina Gradaac
iz 1875. (autori Kemal
Nurki i Izet aboti)
Stari niani u Vukovijama
(autor Sejfulah Imamovi)
u okviru 3. meunarodnog
sajma knjige u Tuzli,
25.5.2012. godine u 14:00
sati, u Merkator centru u
Tuzli. Promotori izdanja su bili: dr. sc. Izet aboti, Esaf Levi, Hatida Fetahagi,
Selma Isi, Omer Zuli. Prisutnima su se takoer obratili autori publikacija mr.
Kemal Nurki i Sejfulah Imamovi.
Dana 26.5.2012. u 12:00 sati Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih
zaposlenika TK organizovali su promociju knjige autora dr. sc. Adnana Velagia pod
naslovom Hercegovaki muslimani u koncepcijama etnikog pokreta (1941.-1945).
Promotori su bili: prof. dr. Azem Koar i dr. sc. Adnan J ahi. Prisutnima se, takoer,
obratio i autor publikacije dr. sc. Adnan Velagi.
8.6.2012. godine
Otvorena vrata Arhiva TK
Povodom obiljeavanja Meunarodnog dana arhiva (9. jun), u petak, 8. juna
2012. u 11:00 sati u holu Arhiva TK organizirana je manifestacija Otvorena vrata
Arhiva.
Meunarodni dan arhiva je bila prilika da se skrene panja javnosti na znaaj
arhivske djelatnosti u zemlji i svijetu, te da se kae neto vie o znaaju arhivske
grae koja je dio kulturne batine i od neprocjenjive vanosti za kolektivno pamenje
naroda i drutva.
Prigodno predavanje o aktivnostima Arhiva i ulozi koju arhivi i arhivska
graa imaju u drutvu govorila je Selma Isi. Posjetioci, uenici O Sjenjak i J U
Gimnazija Ismet Mujezinovi, predstavnici nadlenog Ministarstva, arhivski
radnici i prijatelji Arhiva TK su imali priliku pogledati postavljene izlobe,
publikacije Arhiva, dio arhivske opreme i arhivalija.
644
Adnan TINJ I
18.6.-24.6.2012.
Struna ekskurzija Rim
Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona uestvovali su u strunoj ekskurziji
koju je organizovalo Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine. Po programu
strune ekskurzije izvrena je posjeta Veneciji, Rimu, Vatikanu i Sieni. Posebno
je znaajna posjeta izlobi Lux in arcana - Tajna Vatikanskih arhiva, gdje su
prisutni imali priliku vidjeti 100 originalnih dokumenata koji se uvaju u Tajnom
Vatikanskom arhivu, a koji su prvi puta u historiji prikazani javnosti.
9.7.2012. godine
Izloba Srebrenica - da se ne zaboravi
Povodom obiljeavanja 11. jula Dana genocida u Srebrenici u prostorijama
Arhiva Tuzlanskog kantona, za javnost je postavljena izloba Srebrenica - da se ne
zaboravi. Izloba su mogla pogledati svakim radnim danom od 8:00 do 14:00 sati.
Pored navedenog, Arhiv je, kao i prethodnih godina u saradnji sa osnovnim
i srednjim kolama iz Tuzlanskog kantona upriliio niz organizovanih kolektivnih
posjeta Arhivu, tokom kojih je uenicima predstavljen Arhiv kao institucija,
njeno djelovanje, rad strunih slubi, a imali su priliku vidjeti dio arhivske grae
pohranjene u fondovima i zbirkama proglaenim nacionalnim spomenicima Bosne i
Hercegovine. Cilj ovih posjeta je pouiti mlade narataje o vanosti zatite i uvanja
kulturne batine njihovih predaka i znaaja njegovanja tog neprocjenjivog blaga za
budue generacije. Saradnja sa kolama u regiji predstavlja vaan dio kulturno -
obrazovne djelatnosti Arhiva.
Svi navedeni sadraji potvruju da je Arhiv Tuzlanskog kantona u 2012.
godini posvetio znaajnu panju realizaciji kulturnih i izdavakih sadraja. Na taj
nain, nastavljen je kontinuitet validnog predstavljanja i promovisanja Arhiva,
arhivske djelatnosti i vrijednosti koje posjeduje.
645
Eefa BEGOVI,
ZAPISNIK O TOKU 24. SAVJETOVANJA ARHIVSKA
PRAKSA 2011.,
Tuzla, 6. i 7. oktobar 2011. godine (Hotel Tuzla)
I
Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2011, u organizaciji Arhiva
Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona odrano
je u Tuzli 6. i 7. oktobra 2011. godine. Savjetovanje je poelo sa radom u 9,30 u
Kristalnoj dvorani Hotela Tuzla u prisustvu oko 300 gostiju i uesnika. Sveani
dio skupa vodila je Hatida Fetahagi, vii arhivski tehniar u Arhivu TK. Muziku
numeru, pod vostvom prof. muzike Bahire Hodi izveo je hor Muzike kole
Tuzla.
Savjetovanju su prisustvovali i u strunom radu uestvovali arhivski radnici
iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, vicarske i Bosne i Hercegovine.
U ime domaina i organizatora prisutnima se obratio dr. sc. Izet aboti,
predsjednik Organizacionog odbora Savjetovanja i direktor Arhiva Tuzlanskog
kantona (Prilog 1).
Pokrovitelji Savjetovanja bili su: Federalno ministarstvo obrazovanja i
nauke Sarajevo i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog
kantona; Medijski pokrovitelj: J P Radio-televizija Tuzlanskog kantona; Generalni
sponzor: DOO Kabas Sarajevo; Sponzori Savjetovanja: Itineris d.o.o. Tuzla,
Procom d.o.o. Graanica, Mikrograja d.o.o. Sarajevo, Gama System Ljubljana,
Imel d.o.o. Lukavac, Scope solution AG Bazel vicarska, Eko sirovina d.o.o. Tuzla,
Trnice pijace d.o.o. Tuzla, Sisecam soda Lukavac d.o.o. Lukavac, RMU Banovii.
Prisutne goste i uesnike Savjetovanja su pozdravili:
- dr. sc. Peter Pavel Klasinc, direktor Meunarodnog instituta arhivskih nauka
Trst (Italija) Maribor (Slovenija),
- Ivan Fras, direktor Pokrajinskog arhiva Maribor,
- Stevan Radulovi, direktor Dravnog arhiva Crne Gore,
- Ljubica Buda, Drutvo arhivskih radnika Vojvodine,
- Darko Rubi, ravnatelj Dravnog arhiva Zagreb,
- J ovan Popovi, publicist, bivi direktor Arhiva J ugoslavije.
U ime pokrovitelja Savjetovanja prisutne je pozdravila i proglasila skup
otvorenim Ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Tuzlanskog
kantona dr. Naa Avdibai Vukadinovi (Prilog 2).
646
Eefa BEGOVI
Nakon pozdravnih govora i otvaranja Savjetovanja odrane su promocije
asopisa Arhivska praksa 14 (promotori asopisa su bili mag. Nada ibej i Darko
Rubi) i jubilarnog 40-tog broja asopisa Glasnik arhiva i Arhivskog udruenja
Bosne i Hercegovine (promotor asopisa je bio Sejdalija Gui).
II
U radnom dijelu Savjetovanja (Program Savjetovanja, prilog 3) koje
je vodilo Radno predsjednitvo u sastavu: mag. Nada ibej, dr.sc. Azem Koar i
Omer Zuli u prvoj temi Savjetovanja Zatita arhivske grae u nastajanju izlagali
su: dr. Peter Pavel Klasinc, Demila eki, eljko Markovi, dr. ivana Hebeli,
mag. Metka Bukoek, Nijaz Brbutovi, J oka Filipovi, mag. Nada ibej, J ugoslav
Veljkovski, Ljerka imuni, Marija Todorovi, Ikbal Cogo.
Istog dana realiziran je sadraj druge teme Savjetovanja: Zatita arhivske
grae ratne provenijencije. Izlagai su bili: dr. Azem Koar, J osipa Maras Kraljevi,
Omer Zuli i dr. Izet aboti. Nakon izlaganja uslijedila je diskusija u kojoj su
uestvovali dr. Peter Pavel Klasinc, Bogoljub Savin, Mina Kujovi, Zdenka Semli
Rajh, dr. Izet aboti. J osipa Maras Kraljevi, dr. Azem Koar, mag. Nada ibej,
Marija Todorovi.
U poslijepodnevnim satima za uesnike Savjetovanja je organizirana
posjeta kulturno-historijskim znamenitostima Banovia, prilikom ega je upriliena
promotivna vonja vozom iro.
Drugog dana Savjetovanja izvrena je promocija izdanja Arhivistika u
teoriji i praksi 3 autora dr. sc. Azema Koara. Promotori ovog izdanja su bili dr.
Miroslav Novak i dr. sc. Izet aboti.
Istog dana obraena je trea tema Savjetovanja Aktualna pitanja arhivske
teorije i prakse. Radno predsjednitvo je radilo u sastavu: mag. Zdenka Semli-
Rajh, Selma Isi i Vladimir Drobnjak. Svoje strune i naune radove su prezentovali:
dr. Miroslav Novak, J ovan Popovi, Vladimir Drobnjak, mr. Muhdin Mujai, mr.
Dragan Krsmanovi, mag. Zdenka Semli Rajh, Saneta Adrovi, Almira Alibai,
arko trumbl, Selma Isi, Katarina Horvat, Hatida Fetahagi. Nakon izlaganja
uslijedila je diskusija u kojoj su uestvovali dr. Izet aboti, Omer Zuli i dr. Azem
Koar.
U toku Savjetovanja predstavljena je arhivska i informatika oprema
proizvoaa i distributera arhivske i informatike opreme: Imel d.o.o. Lukavac,
ScopeArhiv Bazel (vicarska), Mikrograja d.o.o. Sarajevo, Gama System Ljubljana,
Kabas d.o.o. Sarajevo.
Savjetovanje je zavrilo sa radom u 13 asova.
Tuzla, oktobra 2011. godine Zapisnik sainila:
Eefa Begovi
Zapisnik o toku 24. savjetovanja Arhivska praksa 2011., Tuzla, 6. i 7. oktobar 2011. godine...
647
Prilog 1
Predsjednik Organizacionog odbora
UVODNO IZLAGANJE NA 24. MEUNARODNOM SAVJETOVANJU
ARHIVSKA PRAKSA 2011.
Potovani prisutni, dame i gospodo, cijenjene kolegice i kolege, zadovoljstvo
mi je pozdraviti vas u ime organizatora i domaina 24. po redu Meunarodnog skupa
Arhivska praksa 2011 i izraziti vam zahvalnost, to nam danas, kao i vie puta do
sada vaim prisustvom dajete podrku u nastojanjima, da ovim strunim, naunim i
kulturnim sadrajem ukaemo na vanost, za drutvo i dravu, arhivske djelatnosti.
Moram priznati, da mi ini veliko zadovoljstvo, to sam na elu po broju
malog, ali vrlo agilnog tima, koji evo ve pune 24 godine istrajava, moemo slobodno
rei, i uspijeva u nastojanjima da na jedan struan, sistematian i pragmatian nain
promovie arhivsku struku. Arhivska struka se svugdje u svijetu uvaava i tretira
kao djelatnost od posebnog drutvenog interesa.
Uvaeni prisutni, neopravdano bi bilo ne kazati da su nam svih ovih godina
nesebino i zduno pomagali mnogi, a prije svih nae kolege iz bosanskohercegovakih
arhiva i arhiva iz 50-ak evropskih zemalja, s ciljem da arhivsku struku uinimo
profesionalnijom i standardnijom. Na tom tekom putu bilo je pored podrke i
neshvatanja i nerazumijevanja, no mi nismo odustajali. Znali smo da samo kroz
potovanje struke, strunih kodeksa i normi, te putem velikog entuzijazma i odricanja
moemo uspjeti i uiniti ovu djelatnost izvjesnijom. Smijem se usuditi i kazati da je
mali broj projekata i sadraja koji su tome doprinijeli, koliko je to projekat Arhivska
praksa.
Na dosadanje 24 arhivske smotre prezentovano je vie od 600 strunih
saoptenja, to znai otvoreno isto toliko strunih pitanja, pitanja koja su nam u
velikoj mjeri pomogla u rjeavanju najosjetljivije i najvanije arhivske problematike.
Kroz prezentovanje strunih sadraja osposobljavani su i educirani brojni arhivski
kadrovi, kako oni u arhivima, tako i oni u registraturama. To nam je pomoglo da
znaajno osposobimo na esnaf i podignemo nivo zatite arhivske grae, posebno
one u nastajanju, ali i da promoviemo arhivsku struku na prihvatljiv, struan i
profesionalan nain.
Potovani prisutni, treba kazati da je poseban doprinos arhivskoj struci,
ne samo u Bosni i Hercegovini, ve i ire dao godinjak Arhivska praksa, kao
sastavni dio ovog projekta, koji evo punih 14 godina izlazi i na najbolji nain prati
Savjetovanje. U 14 objavljenih brojeva na vie od 5.000 stranica, od strane nekoliko
648
Eefa BEGOVI
stotina autora iz 20-ak evropskih zemalja, objavljeno je oko 600 strunih radova,
koji su tretirali raznovrsnu arhivsku, ali i historijsku i informatiku problematiku.
Sadraji prezentovani na savjetovanjima i u asopisu, potvruju ispravnost nae
misije, misije znanja i umijea, provedene s ciljem oplemenjena i unapreenja jedne
za drutvo vane djelatnosti, kakva je arhivska. Nadamo se da smo u tome uspjeli
te da smo ovim sadrajima znaajno popravili i stvorili povoljniji ambijent i tako
uticali na izvjesnost arhivske grae kao nezamjenjivog pisanog kulturnog naslijea
drutva i drave.
I na ovom, kao i na dosadanjim savjetovanjima gledali smo da otvorimo
neka od najaktualnijih pitanja arhivske teorije i prakse, te da uz pomo naih sponzora
i saradnika prezentujemo najznaajnija tehnoloka dostignua iz oblasti arhivistike i
informacijskih tehnologija.
Svojim sadrajima autori e na savjetovanju tretirati raznovrsnu arhivsku
problematiku koja se odnosi na tri odabrane strune teme, i to: Problematika zatite
arhivske grae u nastajanju, Zatita i znaaj ratne produkcije registraturne grae
i Arhivi i informatiko okruenje. Nadamo se da e navedeni sadraji probuditi
interes prije svega arhivske, ali i ire kulturne i naune javnosti i da e ovo 24.
po redu Meunarodno savjetovanje, kao i ona predhodna dati znaajan doprinos
razvoju i unapreenju arhivske struke.
Dozvolite mi na kraju, da jo jednom uputim rijei zahvale, svima onima
koji su nas podrali i pomogli u organizaciji ovog programskog sadraja. Posebno se
elimo zahvaliti kolegama predavaima, uesnicima savjetovanja, pokroviteljima,
brojnim sponzorima, lanovima UO Arhiva, Organizacionom odboru, Predsjednitvu
DAZ-a, Redakciji asopisa, te posebno malobrojnom, ali agilnom timu Arhiva TK,
jer bez njihove nesebinosti i zalaganja, ovaj struni i nauni sadraj ne bi svo ovo
vrijeme trajao i bio na zavidnoj strunoj razini.
Hvala vam svima na pruenoj podrci.
U Tuzli, 6. oktobra 2011. god.

Zapisnik o toku 24. savjetovanja Arhivska praksa 2011., Tuzla, 6. i 7. oktobar 2011. godine...
649
Prilog 2
Prof. dr. Naa AVDIBAI-VUKADINOVI,
Ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi TK
I ove godine, 24. put zaredom, Arhiv Tuzlanskog kantona ne eli da posustane, pa
nastavlja lijepu i korisnu tradiciju organizuje Meunarodno savjetovanje Arhivska
praksa. Ne treba vama, ljudima iz ovog esnafa, kazivati koliko je to vano, kakav
efekat i koliku korist ima va rad. Plus nova poznanstva i obnavljanja i utvrivanje
starih veza i prijateljstava, to vaem skupu daje dodatnu dimenziju obogaivanja
prirode ovog vrijednog i vanog posla.
Ovo su najvaniji razlozi za to da se na ovo Savjetovanje gleda i da ono bude
vrednovano ne samo kao struni skup, koji neposredno koristi onome to radite. Ovo
je, istovremeno, i viestruko korisno ljudsko druenje i razmjena iskustava, koje
uspjeno organizuje na, nadaleko poznat i odavno renomirani Arhiv.
Taj stav je, na internacionalnoj i strunoj osnovi, mogue i potrebno provjeriti
na dvije vane stvari: na jednoj strani je injenica da meu ljudima u vaem poslu
nema ni barijera, ni predrasuda, ni granica, a na drugoj strani stoji injenica vaeg
neposrednog, vrijednog doprinosa davanju odgovora na brojna pitanja iz oblasti
javne uprave i administracije, to je tradicionalno i nemjerljivo vrijedno i vano.
I vama, profesionalcima u ovom poslu, a i nama koji ne moemo raditi svoj
posao bez vas, jasno je da je ova vaa smotra u Tuzli, odavno prestala biti tek rutinski,
redovan godinji skup entuzijasta, niti je ona samoj sebi svrha. Mnogo vie i mnogo
vanije od toga: ovo je postala nezaobilazna mjera ozbiljnosti i odgovornosti, s kojom
nai, ali i uposlenici arhiva iz ovog puta dvanaest drugih zemalja, odgovaraju i na
mnoga vana pitanja iz svoje struke, ali i na pitanja, koja su opevaea za drutvo u
cjelini.
Ipak, najupeatljiviji je trag koji ostavljate u nastojanju da se sauvaju
dokumenti, graa i ivo sjeanje na ono to smo bili prije nego to smo dostigli
sadanje stanje. Va doprinos kulturi, tradiciji, civilizacijskim vrijednostima
neprocjenjivo vrijedna je dimenzija vaeg rada. Zato i savjetovanje ovog tipa
i ovolike tradicije, logino slui i za svojevrsnu inventuru te vrste, za sumiranje,
analizu.
to je jedan od vanijih, iako ne i jedini razlog za moje vrsto vjerovanje u to
da, dajui doprinos pripremi i organizovanju ovog skupa, Vlada Tuzlanskog kantona
i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta postaju jedna vrsta aktivnog
uesnika i partnera vae vane misije, jer pomau i osiguravaju njeno obavljanje.
to mi daje pravo za osjeaj zadovoljstva zbog toga to sam u prilici da
otvorenim proglasim 24. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2011. i da vam
zaelim uspjean i plodan rad.
Tuzla, 6.10.2011.

650
Eefa BEGOVI
Prilog 3

651
Hatida FETAHAGI
PROMOCIJA PUBLIKACIJA ARHIVA TUZLANSKOG
KANTONA NA 3. MEUNARODNOM SAJMU KNJIGA U
TUZLI, Tuzla 24. i 25. maja 2012. (Mercator Tuzla)

Trei meunarodni tuzlanski sajam knjiga odran je od 23. do 28. maja
2012. godine. Organizatori sajma su Forma Nuova iz Tuzle, Izdavako knjiarsko
drutvo University press iz Sarajeva i TC Mercator. Kao i prethodne dvije godine
sajam je odran u prostoru garae tuzlanskog trnog centra Mercator. Upravo zbog
toga slogan ovogodinjeg sajma je bio Ko knjigu trai - knjiga je u garai! Uee
na sajmu je uzelo vie od 60 izlagaa i izdavaa iz BiH i regiona, predstavljajui
izdavaku produkciju iz razliitih oblasti. Sajam, moe se slobodno rei, postaje
tradicionalan i osim to obezbijeuje kvalitetan izbor knjiga uz prihvatljive cijene,
nudi i druge pogodnosti kao to su slobodan ulaz i besplatan parking prostor. Ipak
da se ne radi samo o komercijalnom sajmu, govori i injenica da osim izloenih
knjiga na prodajnim tandovima ide se korak dalje u namjeri da se knjiga priblii
itaocu, te da se uspostavi blii kontakt sa istom. Naime u sve dane odravanja sajma
posjetioci su imali priliku u prezentacijskom dijelu sajma druiti se sa izdavaima i
autorima knjiga, te uti promocije i kritike osvrte na nova izdanja. Zadnji dan sajma
upriliena je i jednodnevna biblioteku radionica pod nazivom Nove generacije u
bibliotekama.
i Drtvo arhivskih zaposlenika
Tuzla su kao i prethodnih godina
prihvatli uee na sajmu i
predstavili svoja nova izdanja.
24. maja 2012. godine u 14.00
sati pred punom prezentacijskom
dvoranom promovisana su tri
nova izdanja: Arhivska praksa
br 14., Defter nekretnina
Gradaac iz 1875. (autori Kemal
Nurki i Izet aboti) Stari
niani u Vukovijama (autor
Sejfulah Imamovi).
asopis Arhivska praksa br. 14., izdatog u Tuzli 2011. godine u izdanju
Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona
Sa Promocije izdanja Arhiva Tuzlanskog kantona
652
Hatida FETAHAGI
promovisali su dr. sc. Izet aboti, Esaf Levi, Hatida Fetahagi. Isti su upoznali
prisutne sa dugom tradicijom izlaenja ovoga renomiranog asopisa, zatim o
sadrajima i znaaju koji ovaj godinjak ima ne samo za one koji se bave arhivskom
djelatnou, ve i za studente i istraivae iz oblasti arhivistike, historije i kulturnog
naslijea. asopis je meunarodnog karaktera, kao i Meunarodno istoimeno
savjetovanje koje asopis prati. Naglaeno je da se asopis razvija i napreduje
iz godine u godinu, kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu, te da
posljednjih godina isti se tampa na preko 500 stranica teksta.
Publikaciju Tapu zabit defter Gradaac Defter nekretnina Gradaac
iz 1875. (1292. h. godine), koja je izala u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona,
Opine Gradaac i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Tuzla 2011.
godine promovisala je Selma Isi. Publikacija predstavlja nastavak objavljivanja
arhivske grae orijentalne provenijencije, naime gradaaki defter iz 1875. godine,
predstavlja dio Orijentalne zbirke pohranjene u Arhivu Tuzlanskog kantona, kojeg
je sa staroturskog jezika preveo mr. Kemal Nurki. Zahvaljujui njegovom znanju i
umijeu, podaci o nekretninama Gradaca iz navedene godine dugo su bili tajanstveni
za korisnike, jer su pisani na jeziku koji se danas ne koristi. Doprinos ove publikacije
je nemjerljiv i svakako e posluiti mnogobrojnim istraivaima prodinih stabala
i podataka o precima, to je u posljednje vrijeme jedna od najzastupljenijih tema
istraivanja. Arhiv Tuzlanskog kantona ve due vrijeme uspjeno sarauje sa
orijentalistom Kemalom Nurkiem i ovo je druga publikacija koja je izala iz
tampe, a u pripremi su i druge na kojima Nurki vrijedno radi. Ovo je jedan od
vanijih projekata koji se realiziraju u Arhivu, a nemjerljiv znaaj se ogleda u
pribliavanju vanih arhivskih i historijskih dokumenata iroj italakoj publici.
O samoj publikaciji je govorio takoer, mr. Kemal Nurki. U svom obraanju sa
prisutnima je podijelio iskustva steena radei na prijevodima arhivskog dokumenta
ne krijui svoje zadovoljstvo i ljubav koju gaji prema ovim vrijednim tragovima
prolosti.
Publikaciju Stari niani u Vukovijama izdali su Arhiv Tuzlanskog kantona
i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona u Tuzli 2011. godine. Istu
je promovisao Omer Zuli, naglasivi znaaj istraivanja ovoga tipa i pokuaja
otimanja od zaborava lokalne historije. Dogaaji i ljudi koji su obiljeili historiju
manjih sredina svakako zasluuju pisani trag zbog generacija koje dolaze i koje e
eljeti saznati vie o historiji zaviaja. O samom entuzijazmu i velikoj ljubavi koju
gaji prema svom zaviaju, te o potekoama na koje nailazi jedan istraiva koji
traga na terenu govorio je sam autor Sejfulah Imamovi.
Osim vlastitih izdanja, Arhiv je upriliio 26.5.2012. u 12.00 sati promociju
jedne znaajne publikacije iz oblasti historije pod nazivom Hercegovaki muslimani
u koncepcijama etnikog pokreta (1941.-1945.), autora dr. sc. Adnana Velagia.
Izdavai publikacije su Fakultet humanistikih nauka, Univerziteta Demal Bijedi
Mostar i Muzej Hercegovine Mostar. Ista je publikovana u Mostaru 2012. godine.
Promocija publikacija Arhiva Tuzlanskog kantona na 3. meunarodnom sajmu knjiga u Tuzli...
653
O sadraju i znaaju
publikacije govorili su
promotori prof. ddr. Azem
Koar i dr. sc. Adnan J ahi,
ocijenivi da se radi o
vrijednom djelu, koje
bosanskohercegovakoj i iroj
javnosti i naunim krugovima
nastoji priblii jedan segment
novije historije koji je do sada
uglavnom bio marginaliziran.
Ovakve teme zasluuju
ozbiljna nauna istraivanja
koja se temelje samo na
injenicama sauvanim u
arhivskoj grai. Svoja promiljanja i iskustva u pisanju ove osjetljive i znaajne teme
podijelio je sa publikom autor publikacije dr. sc. Adnan Velagi, naglaavajui da o
istini treba govoriti i pisati. Tema ove publikacije je pobudila veliko zanimanje to se
moglo vidjeti i na osnovu broja prisutnih slualaca i medija.

Detalj sa promocije knjige dr. Adnana Velagia
655
Sejdalija GUI
IZVJETAJ SA MEUNARODNE KONFERENCIJE
ARHIVISTIKIH UDRUENJA BOSNE I HERCEGOVINE,
HRVATSKE I SLOVENIJE, Biha, Bosna i Hercegovina, 10. i 11.
05. 2012. godine
U Bihau, Bosna i Hercegovina, je 10. i 11.05.2012. odrana Meunarodna
konferencija arhivista u suorganizaciji Arhivistikog udruenja/udruge Bosne i
Hercegovine, Hrvatskog arhivistikog drutva i Arhivskog drutva Slovenije. Ova
Konferencija je nastavak tradicije meudravnih arhivskih savjetovanja, a u skladu
sa ranije potpisanim protokolima o meusobnoj saradnji. Domain konferencije koja
je odrana u hotelu Ada bio je Arhiv Unsko sanskog kantona.
Do sada su odrane konferencije :
Tuhelj, Hrvatska, 15. 16. maj 2008. godine; 1. Meunarodno savjetovanje
Okrugli sto arhivista Slovenije i Hrvatske sa osnovnom temom:
Mogunosti za crpljenje evropskih sredstava za projekte na podruju
arhivske djelatnosti.
Dolenjeske Toplice, Slovenija, 14. 16. oktobar 2009. godine; 1.
Konferencija EU projekat HERITAGE LIVE Obrazovanje arhivskih
djelatnika i zaposlenih kod stvaralaca arhivske grae.
Otoec, Slovenija, 9. 10. septembar 2010. godine, 2. Konferencija EU
projekat HERITAGE LIVE Postdiplomski studij arhivistike.
Marija Bistrica, Hrvatska, 19. 20. maj 2011. godine; 3. Konferencija EU
projekat HERITAGE LIVE Arhivisti u elektronskom okruenjum.
Ovogodinja konferencija je bila posveena temama: Sukcesija arhivske
grae bive Jugoslavije i Menadment i marketing u arhivskim institucijama.
Uz uee vie od 60
eminentnih arhivista i eksperata
za marketing i menadment,
Konferenciji su osim arhivista
iz navedenih zemalja
prisustvovali i arhivisti iz
Crne Gore, Srbije i Vojvodine,
a takoer su bili pozvani, ali
se nisu odazvali, arhivisti
Makedonije i kolege iz Arhiva
J ugoslavije. U dva dana, uz
odravanje Okruglog stola i
moderiranje predsjednika triju
Uesnici Konferencije Sukcesija arhivske grae
656
Sejdalija GUI
drutava Deane Kovaec, Gordane vege Lipovek i Sejdalije Guia, svoja
saopenja predstavili su :
TEMA I: SUKCESIJA ARHIVSKE GRAE BIVE JUGOSLAVIJE
Mag. aban Zahirovi, direktor i Duan Vrina, zamjenik direktora
Arhiva Bosne i Hercegovine: Iskustva i rezultati u radu na implementaciji
Sporazuma o pitanjima sukcesije anex D
Dr. Dragan Mati, Arhiv Republike Slovenije, Pogled na realizaciju
sporazuma o pitanju nasljedstva nekadanje SFRJ annex D
Dr. J ozo Ivanovi, Hrvatski dravni arhiv: Pitanje sukcesije arhivskog
gradiva bive SFRJ
Dr. Izet aboti, Uticaj sukcesije arhivske grae na nauno istraivaki
rad
Vesna Gotovina, Arhiv Republike Slovenije : Iskustva Arhiva Republike
Slovenije pri evidentiranju arhivske grae za sukcesiju
TEMA II: MENADMENT I MARKETING U ARHIVSKIM INSTITUCIJAMA
Mag. Petra Loar, Arhiv Republike Slovenije: Marketing u arhivima? Dali
ili ne arhivi uspjeno komuniciraju preko alternativnih medija.
Dr. sc. J adran Antolovi, VPU B.A.Kreli, Hrvatska: Menadment u
kulturi.
Mag. Fikret Midi, direktor Arhiva Unsko sanskog kantona Biha:
Marketing i menadment u arhivima sa posebnim osvrtom na Arhiv USK-a.
Dr. Emin Mesi, Bosna i Hercegovina: Neiskoritene mogunosti PR
komunikacije u promociji kulturolokih vrijednosti drutva.
Sporazum o pitanjima sukcesije bive J ugoslavije zakljuen je u Beu
29. juna 2001., stupio je na snagu 2. juna 2004., nakon njegove ratikacije od svih
drava sukcesora a sastavni dio Sporazuma je i Aneks D, koji regulie pitanje
sukcesije arhivske grae. Arhivisti okupljeni na Konferenciji su svjesni da je to
dugotrajan viedecenijski proces, koji traje ve osam godina a rezultati nisu u skladu
sa njihovim oekivanjima i potrebama struke. Iako je pitanje sukcesije vrlo sloeno,
ope je miljenje da postupak ide presporo i da je potrebno ovaj proces djelimino
ubrzati, te da na tome mora raditi politika, odnosno drave. Upravo zbog toga je i
organiziran ovaj skup da bi ukazali na tu potrebu.
Prisutna arhivistika udruenja kao predstavnici struke, na osnovu priopenj i
diskusije odrane tokom Konferencije, donijeli su sljedee:
Izvjetaj sa Meunarodne konferencije arhivistikih udruenja Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije...
657
Z A K LJ U K E
I
1. Potrebno je ubrzati proces sukcesije arhivske grae bive SFRJ
sukladno odredbama Aneksa D Ugovora o pitanjima sukcesije bive
SFRJ.
2. Potrebno je omoguiti ostvarivanje principa slobodnog pristupa grai
(lan 7. Aneksa D) koja je predmet sukcesije kako bi se uspjeno provele
predradnje nune za provoenje sukcesije arhivske grae. U tu svrhu
predlae se odravanje zajednikog sastanka visokih predstavnika za
sukcesiju, predstavnika ministarstav vanjskih poslova, ministarstav
nadlenih za arhive te nacionalnih arhiv zemalja sljednica bive SFRJ.
II
3. Prepoznaje se potreba i podrava se formiranje komplementarnih
upravljakih timova u svrhu to uinkovitijeg upravljanja arhivskim
ustanovama.
4. Preporuuje se arhivskim ustanovama i arhivistikim udruenjima
koritenje drutvenih mrea u cilju boljeg povezivanja i ostvarivanja
prostora za saradnju, razmjenu strunih miljenja i informacija.
Arhivistika udruenja uesnici ove konferencije obavezuju se o ovome
upoznati iru javnost i nadlena ministarstva u svojim zemljama. S obzirom na temu
konferencije, s ovim zakljucima bit e upoznata i arhivistika udruenja u ostalim
zemaljama sljednicama bive SFRJ .
659
Mr. sc. Salkan UIANIN
Zenita FAZLI
NAUNI SKUP PEDAGOKI I NAUNI RAD PROF. DR.
AZEMA KOARA, Motel Rudar u Tuzli, 19. 11. 2011. godine
Drutvo historiara Tuzla, Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u
Tuzli, Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona, bili su organizatori Naunog skupa Pedagoki i nauni rad prof. dr. Azema
Koara, odranog u Motelu Rudar u Tuzli, 19. 11. 2011. godine.
Detalj sa Naunog skupa Pedagoki i nauni rad
prof. dr. Azema Koara
(Motel Rudar Tuzla, 19. 11. 2011.).
Ideja o odravanju ovog
naunog skupa javila se unutar
organizatora skupa prije nekoliko
godina. Formiran je Inicijativni
odbor koji je pripremio osnovne
pokazatelje o opravdanosti
odravanja takvog skupa a u vidu
uopenog programa njegovog
rada. Poto je prof. dr. Azem
Koar dao znaajan doprinos u
radu sva etiri organizatora (kao
viegodinji direktor Arhiva
Tuzla, lan Komisije matiara za
osnivanje Filozofskog fakulteta
Tuzla, te viegodinji ef Odsjeka
za historiju, prodekan za nastavu i
dekan, zatim, inicijator osnivanja i prvi predsjednik Drutva arhivskih zaposlenika
TK i Drutva historiara Tuzla), ideja Inicijativnog odbora je prihvaena poetkom
2012., pa je ubrzo iza toga formiran Organizacioni odbor za pripremu Naunog
skupa, na elu sa predsjednikom doc. dr. Seadom Selimoviem. Organizacioni
odbor je intenzivno radio na programskoj i nansijskoj komponenti pripreme skupa.
Blagovremeno je, u toku aprila 2012., sainjen Okvirni program rada, na osnovu
kojeg su podnijete aplikacije za nansijsku podrku Federalnom ministarstvu
obrazovanja, nauke i sporta i Ministarstvu obrazovanja, nauke i kulture TK, to
su oni i prihvatili i namjenski dodijeljenim sredstvima omoguili odravanje ovog
Naunog skupa.
Nakon intenzivnih priprema na programskoj prolaciji Naunog skupa,
Organizacioni odbor je utvrdio sve neophodne programske (glavne i pratee)
sadraje njegovog rada. Odlueno je da se Nauni skup odri u jednom danu i to
19. 11. 2011. (subota) sa poetkom u 9,00 sati u Motelu Rudar u Tuzli, ponajvie
660
zbog pogodnosti nansijske ponude, a to je prethodno usaglaeno i sa uesnicima
podnosiocima odreenih saopenja.
Nauni skup je otvorio predsjednik Organizacionog odbora, doc. dr. Sead
Selimovi, prigodnim obraanjem pred oko 150 uesnika, objanjavajui razloge i
znaaj odravanja samog skupa. Potom je uslijedilo obraanje nekoliko uesnika iz
Tuzle, koji su uglavnom dobri poznavaoci pedagokog, strunog i naunog opusa
prof. dr. Azema Koara. Time je zavren sveano-radni dio programa.
Prva i zadnja stranica Programa rada naunog skupa
Pedagoki i nauni rad prof. dr. Azema Koara
Nakon toga je prof. dr. Galib ljivo (Oraje, Bosna i Hercegovina),
viegodinji saradnik Odsjeka za historiju, podnio neto due uvodno izlaganje
pod nazivom Pedagoki i nauni prol prof. dr. Azema Koara. Ukazujui na
raznovrsnost, obimnost i domete koje je prof. dr. Azem Koar kao dvostruki doktor
nauka postigao, prof. ljivo je, na poetku, istakao: Posebna mi je ast, ali i prevelika
odgovornost u pokuaju da u najkraem prikaem ogroman doprinos dr. dr. Azema
Koara arhivskoj nauci, historijskoj nauci i pedagokom pregalatvu u njegovom
dosadanjem radu, tim prije to je on u usponu u svim granama ovih djelatnosti.
1
1 Iz autoriziranog izlaganja prof. dr. Galiba ljive.
Nauni skup Pedagoki i nauni rad prof. dr. Azema Koara, Motel Rudar u Tuzli, 19. 11. 2011. godine
661
Izlaganje pod nazivom Osvrt na bibliograju radova prof. dr. Azema
Koara, podnio je mr. sc. Salkan Uianin, asistent na Odsjeku za historiju
Filozofskog fakulteta u Tuzli, konstatujui da je prof. dr. Azem Koar objavio
(samostalno ili u koautorstvu) oko 300 bibliografskih jedinica iz oblasti arhivistike,
pomonih historijskih nauka i historije, od ega je 20 knjiga.
2
Slijedei sadraj ovog uvodnog dijela Naunog skupa, bila je promocija
knjige prof. dr. Azema Koara, Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeu, Tuzla,
2010. Promotori su bili recenzenti knjige: prof. dr. Galib ljivo i doc. dr. Sead
Selimovi. U saetim izlaganjima oni su ukazali na strune i naune domete, kao i
na znaaj ove knjige za izuavanje historije Bosne i Hercegovine 19. i 20. stoljea.
Kratke zahvale promotorima i recenzentima kao i drugim saradnicima (urednicima,
lektoru, prevodiocu saetaka na engleskom jeziku, korektorima, tehnikoj pripremi),
izdavaima (Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo historiara Tuzla), tamparskoj
kui OFF Set Tuzla i drugima koji su na bilo koji nain dali svoj doprinos u njenom
nastajanju, uputio je u kratkom obraanju autor knjige prof. dr. Azem Koar.
Poslije promocije uesnici skupa su pozvani na razgledanje izlobe
Bibliograja radova prof. dr. Azema Koara, autora Esafa Levia, Sanete Adrovi
i Salkana Uianina. Osim tekstualnog dijela (na panoima) u posebnim vitrinama je
izloen, po jedan primjerak objavljenih knjiga i drugih publikacija autora (asopisi,
zbornici radova i sl.), razvrstanih uglavnom prema provenijenciji: historija,
arhivistika, pomone historijske nauke. Izloba je takvim svojim sadrajima,
predstavljala znaajan doprinos radu ovoga Naunog skupa: sva izlaganja imala
su svoju konkretnu potvrdu u izloenim bibliografskim radovima prof. Koara, to
e rei da su svi uesnici skupa kroz ovu izlobu dobili odgovarajuu predstavu o
bogatom i raznovrsnom naunom opusu prof. dr. Azema Koara.
Rad Naunog skupa nastavljen je u skladu sa Programom, tj., podnoenjem
saopenja u okvirima etiri tematske cjeline. Prve tri teme odnose se na posebne
sadraje rada, strunog i naunog opusa prof. dr. Azema Koara (pedagoka i
rukovodna djelatnost, struna i naunoarhivistika djelatnost, nauno-historijska
djelatnost), dok je etvrta tema naslovljena Historija i Arhivistika, u okviru koje
su svoje priloge, koji nisu vezani za stvaralatvo prof. dr. Azema Koara, izloili
historiari i arhivisti.
U okvitu Teme I Pedagoka i rukovodna djelatnost, izlagali su:
- dr. sc. Ibro Skenderovi (Osnovna kola Mustafa Peanin, Roaje, Crna
Gora),na temu: Osvrt na poetke pedagokog i drutvenog rada prof. dr.
Azema Koara;
- Nermana Hodi, arhivski savjetnik i Eefa Begovi, arhivski savjetnik
(Arhiv Tuzlanskog kantona), na temu: Na zadacima direktora Arhiva
Tuzlanskog kantona;
2 Bibliograja radova prof.dr. Azema Koara (priredio mr. Salkan Uianin), Tuzla, 2011. Ovaj
broirani materijal, tampan na 32 stranice, koji osim bibliograje sadri i krau biograju prof. Koara,
dobili su svi uesnici Naunog skupa.
662
- dr. sc. Ahmet Kasumovi (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), na temu:
Profesionalna i kolegijalna dimenzija prof. dr. Azema Koara;
- Fikret J ahi, prof. historije, na temu: Tuzlanska radionica profesora
historije.
U okviru ove teme izlaganje je najavio i dr. sc. Selmo Cikoti (Ministarstvo
odbrane Bosne i Hercegovine, Sarajevo), na temu: Uitelj je uvijek bio
uzor svojim uenicima. Meutim, zbog sprijeenosti da uestvuje u radu
skupa, a po njegovom zahtjevu, saetak izlaganja proitao je mr. sc. erim
Rastoder.
Svaki od ovih priloga izazvao je panju i interesiranje prisutnih, jer je
svaki prilog osvjetljavao neki od aspekata pedagoke i rukovodne djelatnosti prof.
dr. Azema Koara: dr. Ibro Skenderovi i dr. Selmo Cikoti, govorili su o prof.
Koaru kao svom uitelju, nastavniku i direktoru osnovne kole, Nermana Hodi
o direktoru Arhiva, Ahmet Kasumovi o univerzitetskoj, nastavnikoj i rukovodnoj
karijeri, a Fikret J ahi, kao bivi student Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u
Tuzli, o doprinosu prof. Koara osnivanju i razvoju Odsjeka za historiju, o odnosima
prema studentima i sl.
Na Temu II Struna i nauna arhivistika djelatnost izlagali su
arhivisti:
- Dr. sc. Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv Maribor, Slovenija), na temu:
Doprinos univerzitetskog profesora dr. Azema Koara uobliavanju i
primjeni arhivistike doktrine;
- Dr. sc. Petar P. Klasinc (Meunarodni institut arhivskih znanosti Trst
Maribor, Ljubljana, Slovenija), na temu: Sudjelovanje prof. dr. Azema
Koara u radu Meunarodnog instituta arhivskih znanosti i asopisa za
savremenu arhivistiku Atlanti;
- Mr. sc. Zdenka SemliRajh (Pokrajinski arhiv Maribor, Slovenija), na
temu: Sudjelovanje prof. dr. Azema Koara na slovenakim strunim i
znanstvenim skupovima;
- J ovan Popovi (Beograd, Srbija), na temu: Arhivistika trilogija prof. dr.
Azema Koara;
- Dr. sc. Izet aboti (Arhiv Tuzlanskog kantona, Filozofski fakultet
Univerziteta u Tuzli), na temu: Doprinos prof. dr. Azema Koara razvoju
bosanskohercegovake arhivistike;
- Mina Kujovi (Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo), na temu: Prof. dr.
Azem Koar saradnik u Glasniku arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne
i Hercegovine;
- Omer Zuli (Arhiv Tuzlanskog kantona), na temu: Sudjelovanje prof. dr.
Azema Koara u radu strunih asocijacija, te strunih i naunih skupova.
Nauni skup Pedagoki i nauni rad prof. dr. Azema Koara, Motel Rudar u Tuzli, 19. 11. 2011. godine
663
U okviru Teme III Nauno historijska djelatnost, izlagali su historiari:
- Dr. sc. Enes Pelidija (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), na temu:
Osmansko razdoblje Bosne i Hercegovine u radovima prof. dr. Azema
Koara;
- Dr. sc. Sead Selimovi (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), na temu:
Austrougarsko razdoblje Bosne i Hercegovine u radovima prof. dr. Azema
Koara;
- Dr. sc. Adnan Velagi (Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal
Bijedi u Mostaru), na temu: Razdoblje socijalistike izgradnje Bosne i
Hercegovine u radovima prof. dr. Azema Koara;
- Dr. sc. Senaid Hadi (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), na temu:
Udbenika historijska literatura prof. dr. Azema Koara;
- Dr. sc. Omer Hamzi (Opina Graanica), na temu: Prof. dr. Azem Koar u
naunoj i strunoj periodici: pokreta, urednik i saradnik.
Programom je bilo predvieno i izlaganje dr. sc. Adnana J ahia (Filozofski fakultet
Univerziteta u Tuzli), na temu: Problematika Drugog svjetskog rata u radovima
prof. dr. Azema Koara, meutim, iz opravdanih razloga on nije uestvovao u
radu ovog Naunog skupa. Takoer je programom predvieno uee dr. sc. Smaila
ekia (Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu), na temu: Odbrambeni rat (1992.1995.) u radovima prof.
dr. Azema Koara. Meutim, zbog sprijeenosti da uestvuje u radu, na skupu je
proitan kratak saetak njegovog izlaganja.
Na Temu IV Historija i Arhivistika izlagali su:
- Dr. sc. Edin Mutapi (Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli), na temu:
Pogled na historiografska tumaenja nekih znaajnih momenata bosanskog
srednjovjekovlja;
- Mr. sc. erim Rastoder (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), na temu:
Milo- beg Obrenovi prema Pokretu za autonomiju Bosne;
- Mr. sc. Salkan Uianin (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), na temu:
Historiografska istraenost industrijskog razvoja na podruju Bosne i
Hercegovine (1918.1929.);
- Danijela Brankovi (Arhiv Vojvodine, Novi Sad), na temu: Profesionalizacija
arhivskog zanimanja.
Programom je bilo predvieno i uee dr. sc. ivane Hebeli (Sabor Republike
Hrvatske, Zagreb), na temu: Arhivistiki izazovi 21. stoljea, ali uz blagovremenu
obavijest o sprijeenosti, ona nije uestvovala u radu ovog Naunog skupa.
Nakon svih izlaganja predsjedavajui je pozvao uesnike na diskusiju.
Nekoliko kraih obraanja rezultiralo je zakljukom da se radovi sa ovog Naunog
skupa objave u posebnom zborniku radova. Na kraju okonanja rada Naunog
skupa, na poziv predsjedavajueg, a u skladu sa Programom rada, uslijedilo je
kratko obraanje prof. dr. Azema Koara. On se zahvalio organizatorima Naunog
skupa, podnosiocima saopenja i svim uesnicima Naunog skupa, te brojnim
664
koleginicama i kolegama arhivistima, historiarima i drugima sa kojima je u minulom
etrdesetogodinjem radu radio i suraivao. Istakao je da je o dometima svoga rada
teko govoriti, te da je najbolja potvrda valjanosti svega toga kritiki sud strune i
naune javnosti.
Na Naunom skupu Pedagoka i nauna djelatnost prof. dr. Azema Koara,
podnijeto je 25 saopenja, od kojih je est iz inostranstva (Slovenija, Srbija i Crna
Gora). Osim toga prireena je prigodna Izloba dokumentarnog karaktera, tampana
Bibliograja radova, te izvrena promocija, do ovog Naunog skupa, posljednje
objavljene knjige prof. dr. Azema Koara Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeu.
Ovi naprijed naznaeni sumarni rezultati, bez sumnje, potvruju opravdanost
odravanja i zavidnu uspjenost realizacije ovog Naunog skupa. Miljenja smo da
je to primjer koji treba slijediti, i praviti retrospektivni osvrt na preeni stvaralaki
put i drugih uspjenih naunika.
665
Omer ZULI
Promocija knjige AHOVII 1924. Kad su vakat kaljali
insani autora akademika dr. erbe Rastodera
Tuzla 28. april 2012. godine
Nauna javnost zemalja regiona bogatija je za jo jedno izvanredno nauno
djelo, autora, akademika erbe Rastodera, redovnog profesora Univerziteta u
Podgorici. Rije je o publikaciji pod nazivom AHOVII 1924. Kad su vakat kaljali
insani. Rije je o vrijednoj i jedinstvenoj naunoj publikaciji, ija je vrijednost utoliko
vea, jer je rije o temi, koja je do sada bila marginalizirana. Pokolj u ahoviima
je bio najvei zloin nad muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS,
koji se zbio izmeu 9 i 10. novembra 1924. godine. Pitanje istraivanja zloina nad
muslimanima ahovia, znaajno je ne samo zbog broja rtava, nego i injenice da
za navedeni zloin niti je ko bio sankcionisan, niti je sprovedena bilo kakva istraga.
Vanost ove knjige ogleda se, izmeu ostaloga u hrabrosti autora da se odvai pisati
o temi, koja je do sada u historiograji zanemarivana i izbjegavana.

Detalj sa promocije knjige akademika erbe Rastodera Naslovna strana publikacije
Uzimajui u obzir historijske injenice vezane za ahovie, te potrebu
prezentovanja javnosti ovog vrijednog naunog rada, to je upriliena promocija
pomenute publikacije u Tuzli. Organizatori promocije bili su J U Arhiv Tuzlanskog
kantona, Bonjaka zajednica kulture Preporod Tuzlanskog kantona, te Drutvo
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona Tuzla. Promocija je upriliena 28. aprila
2012. godine, a odrana je pred prepunom Kongresnom salom Hotela Tuzla.
666
Omer ZULI
Promotori knjige bili su istaknuti nauni radnici: dr. Novak Adi, dr. Sead
Selimovi, dr. Azem Koar i dr. Izet aboti. Moderator programa bila je Azra
Gazibegovi, predsjednica BZK Preporod Tuzlanskog kantona. Odlomke iz knjige
itala je J asmina Rastoder.
U kolikoj mjeri je navedena knjiga pobudila panju naune javnosti, ali i
graana Tuzle, najbolje pokazuje podatak velike posjeenosti promocije, te injenice
da je ista trajala vie od dva sata. Dobra medijska propraenost promocije, dodatno
govori u prilog aktuelnosti teme, te uspjeno realizovane promocije iste. Nakon
promocije prisutnima se obratio i autor publikacije, akademik dr. erbo Rastoder,
koji je pobrao aplauze i estitke prisutnih.
CkLMA SCI1WAkL
kCuAk lu!l1Su SCl1WA8L
CCLC818AC LAS? SCl1WA8L
ZLu1SCPLL A88??
C8LMA ZA Mlk8CllLMCvAn!L
C SLkVIS kCN2AL1ING
u 8 P
L 8 P
kOMPL1N4 u5Lu64 N4 POukuclu 4knlvlk4Nl4

Profesionalna i estetska
rjeenja
za vae
poslovne prostorije.
clicri clcrc . rcLzc
M
E
T
A
L
N
I

N
A
M
J
E
T
A
J
R
E
G
A
L
I
S
E
F
O
V
I
V
A
T
R
O
O
T
P
O
R
N
I

O
R
M
A
R
I
Vatrootporni ormari
Vatrootporni ladiari
Kancelarijski / arhivski regali
Klizni regali
Pokretni regali na runi i elektro
pogon
Automatski kartoteni ormari
Skladini regali
Oprema za biblioteke i muzeje
Ladiari
Arhivski ormari
Garderobni ormari
Namjetaj za radionice
Rjeenja za skladita
Namjetajni sefovi serija 1
Namjetajni sefovi serija 2 ,3,4
Namjetajni sefovi viih sigur. nivoa
Sefovi za magnet. medije - data sefovi
TREVIS d.o.o.
Llic MHrick LL
71000 Sarajevo
Tel./Fax:
+387 33 810 820
e-nil: rcHjtrevie.L
www.trevie.L
METALNI NAMJETAJ
savjetovanje
izrada ponude/
projekta
savremeno podrano
kompjutersko
projektovanje
677
ARHIV TUZLANSKOG KANTONA
F. Ledera br. 1, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
Tel. (035) 252-620, 258-252
Fax (035) 252-620
132-100-02560000-80 kod NLB Tuzlanske banke dd Tuzla
Budetska organizacija 2405003
Vrsta prihoda 722631
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
U IZDANJU ARHIVA TAMPANE SU SLIJEDEE PUBLIKACIJE:
1. Generalni trajk rudara i Husinska buna 1920., (Grupa autora), Tuzla 1981. (i
1984.), str. 410.
2. Dobrovoljno vatrogasno drutvo Tuzla, (Grupa autora), Tuzla 1983., str. 150.
3. Vodi Arhiva Tuzla, (Grupa autora), Tuzla 1989., str. 156.
4. Regionalni istorijski arhiv Tuzla 1954.-1994., (mr. Azem Koar), Tuzla 1995.,
str. 108.
5. Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, (mr. Azem Koar), Tuzla 1995., str. 220.
6. Tuzla u osmansko doba, (Demal ilimkovi), Tuzla 1996., str. 178.
7. Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave, (mr. Salih Jalimam), Tuzla
1997., str. 144.
8. Narodna uzdanica u drutvenome i kulturnome ivotu Muslimana Bosne i
Hercegovine, (dr. Ismail Hadiahmetovi), Tuzla 1998., str. 120.
9. Pomone historijske nauke, (dr. sc. Azem Koar, dr. sc. Ivan Balta), Tuzla
2003., str. 262.
10. Pomone historijske znanosti i arhivistika, (dr. sc. Azem Koar, dr. sc. Ivan
Balta), Tuzla 2004., str. 253.
11. Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 2, (dr. sc. Azem Koar), Tuzla 2005., str. 310.
12. Tuzlanske historijske minijature, (mr. sc. efkija Muteveli), Tuzla 2005., str. 245.
13. Mogu li se jo spasiti? Konzervacija i restauracija pisanog blaga, (Grupa
autora), Sarajevo 2006., str. 140.
14. Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954.-2004.), (Grupa autora), Tuzla 2005., str. 291.
15. asopis Arhivska praksa, br. 1, Tuzla 1998., str. 168.
678
27. asopis Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010, str. 509.
30. Deset godina asopisa Arhivska praksa: 1998.-2007., (mr. sc. Izet aboti),
Tuzla 2007., str. 74.
31. Doprinos asopisa Arhivska praksa razvoju arhivske struke u Bosni i Hercegovini
1998.-2012., (u povodu 15 godina izlaenja), dr. Izet aboti, Tuzla 2012. str
122.
32. Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT), 1949-1952.: sumarno-analitiki
inventar, (Nermana Hodi), Tuzla 2006, str. 197.
33. Tuzlanski, bijeljinski i srebreniki sidil: (1641.-1833.), (doc. dr. Tufan Gndz),
Tuzla 2008., str. 158.
34. Popis Bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, (mr. Kemal Nurki), Tuzla 2009.,
str. 543.
35. Salih Safvet Bai Jedan osmanski intelektualac u Bosni i Hercegovini, (Dr.
Gen Osman Geer), Tuzla 2009., str. 232.
36. Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga trea, (Dr. Azem Koar), Tuzla 2011. str.
270.
37. Tapu zabit defter Gradaac - Defter nekretnina Gradaac iz 1875./1292. godine,
(Mr. Kemal Nurki, dr. Izet aboti), Gradaac 2011., str. 132.
38. Tuzla: sjeanja na bisere stare gradske jezgre, (Suad i Nihad Buljugi), Tuzla
2010., str. 254.
39. Nemiri mira, (Zlatko Duki), Tuzla 2010., str.351.
40. Stari niani u Vukovijama, Sejfulah Imamovi, Tuzla 2011., str. 32.
41. Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, Izet aboti,
Nermana Hodai, Selma Isi, Tuzla,2012., str. 427.
42. Kultura i tradicija u Bosni i Hercegovini - Viemilenijski kontinuitet, dr. Senaid
Hadi, dr. Selimovi, Tuzla 2012., str. 560.
43. Materijali sa savjetovanja sa imaocima arhivske grae i registraturskog
materijala (1985.-1994.) posveeni odreenim pitanjima zatite arhivske
grae u nastajanju (sreivanje grae, ureenje arhivskog poslovanja,
normativna akta, zakonski propisi i sl.).
* * * * *
Arhiv radi od 7,30 16,00 sati svakim radnim danom;
Biblioteka Arhiva radi svakim danom od 9,00 14,00 sati;
Arhiv vri otkup svih vrsta arhivalija (dokumenata i vrijednih knjiga);
Prijem stranaka i zahtjeva u vezi sa izdavanjem isprava o dokazima iz pohranjene
arhivske grae vri se svakim danom od 09,00 14,00 sati;
Prijem stranaka u vezi sa arhivskim poslovanjem imalaca arhivske grae i
registraturnog materijala vri se petkom od 9,00 15,00 sati, a ostalim danima
po prethodnom dogovoru.
679
UPUTE SARADNICIMA
Arhivska praksa objavljuje radove sa irokog podruja arhivske teorije i
prakse, historije i pomonih historijskih i informacijskih nauka, kao i prikaze i
ocjene strunih publikacija i asopisa, te izvjetaje sa strunih skupova iz zemlje
i inostranstva.
Radovi (lanci) ne mogu prelaziti obim od 16 stranica i 5 ilustracija, a
prikazi i ocjene (kao i drugi prilozi) 3 do 6 stranica.
Struktura lanaka mora biti sljedea: ime i prezime sa adresom autora ili
ustanove u kojoj je zaposlen, naslov rada, abstrakt na jeziku lanka (oko 400
znakova) sa kljunim rijeima (5-10) koji se donose izmeu naslova i teksta
lanka, tekst samog lanka, te na kraju opirniji saetak (zakljuak, rezime)
na njemakom, engleskom ili francuskom jeziku obima do 2000 znakova sa
prijevodom naslova i lanka i kljunih rijei.
Sve vrste priloga moraju biti napisane na raunaru u nekoj od verzija
MS WORD programa od 6.0 i novijima, te snimljeni na formatu MS WORD
dokumenta. Posebne znakove u tekstu treba priloiti odvojeno. Poeljna je
veliina slova od 12 taaka (jednostruki prored) za tekst, odnosno od 10 taaka
za biljeke (fusnote) koje se donose ispod teksta. Naslov priloga pie se velikim
slovima (bold), podnaslovi malim slovima (bold), a saeci, originalni termini i
nazivi na stranom jeziku kurzivom (italic). Fotograje, skice i druge ilustracije
treba da budu jasne i otre u crno-bijeloj tehnici. Svi prilozi se dostavljaju na
disketi, CD-u ili elektronskom potom, a uz to jedan primjerak teksta na papiru
formata A-4. Rukopisi podlijeu recenziji.
asopis izlazi godinje. Rukopisi koji pristignu do 1.7. objavljuju se u
broju za tekuu godinu. Rukopisi se ne vraaju.

Adresa Redakcije:
Franje Ledera 1
(za asopis Arhivska praksa)
75000 Tuzla
E-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
Telefon/fax: + 387 (35) 252 620
Redakcija

Arhivska Praksa 15

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Arhivska Praksa 15

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ARCHIVAL PRACTICE 15

You might also like