Statika Isak Karabegovic

U znak sjeanja na asistente
erifa Behia, dipl. ing.

Enesa Muslia, dipl. ing.
Dr. Isak KARABEGOVI]
STATIKA
III izdanje
TEHNI^KI FAKULTET
BIHA]
UNIVERZITET U BIHA]U
Tehni~ki fakultet u Biha}u
Autor: Prof. dr. Isak Karabegovi}, dipl. in`.
Recenzenti: Prof. dr. Milan Jurkovi}, red. prof. Tehni~kog fakulteta u Biha}u
Prof. dr. Franko Rotim, red. prof. Fakulteta prometnih znanosti, Zagreb
Prof. dr. Budimir Mijovi}, van. prof. Tehni~kog fakulteta u Biha}u
Urednik: Dr. Isak Karabegovi}
Lektor: Ratmira Pjani}
Korektor: Urednik
Tehni~ki urednik: Samir Voji}
Izdava~: Tehni~ki fakultet Biha}
Za izdava~a: Dr. Isak Karabegovi}
Tira`: 1.000 primjeraka
[tampa: GRAFIÂR Biha}
Na osnovu Mi{ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta
br. 02-413-7029/98 od 9.12.1998. godine ovo izdanje uvr{teno je u kategoriju proizvoda koji
su oslobo|eni poreza na promet (Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, ~lan 19.
ta~ka 12 Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 6/95 i 25/97).
CIP Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
624.071/.078(075.8)
KARABEGOVI], Isak
Statika / Isak Karabegovi}. 3. izd. Biha} :
Tehni~ki fakultet, 2004. - 427 str. i graf.
prikazi ; 24 cm (Edicija Univerzitetska knjiga)
Bibliografija: str. 423-424
ISBN 9958-624-03-6
COBISS.BH-JD 6409478
4
3
PREDGOVOR
TRE EM IZDANJU
Ova knjiga predstavlja dopunjeno i proireno izdanje udbenika Tehnika
mehanika I Statika koji je tampan 1995. godine i udbenika Statika koji je
tampan 1998. godine.
Knjiga je namijenjena studentima tehnikih fakulteta, a pisana je po programu
ovog predmeta na mainskim fakultetima univerziteta Bosne i Hercegovine.
Pored izlaganja materija analitikom i grafikom metodom, koritena je vek-
torska metoda, koja nesumnjivo ima itav niz prednosti.
Imajui u vidu da relativno mali broj zakona i teorema Tehnike mehanike
ima iroku primjenu u svim oblastima tehnike, a posebno u proizvodnom
mainstvu, mnogo prostora u udbeniku dato je primjerima i metodama
rjeavanja zadataka. U svakom poglavlju rijeen je odreeni broj zadataka sa
neophodnim teorijskim komentarom u cilju da se pomogne studentima u nji-
hovom samostalnom radu na prihvatanju i primjeni zakona i teorema ove
naune discipline.
Znaaj Tehnike mehanike u obrazovanju visokokolskih kadrova mainske
struke za njihov budui rad od ogromnog je znaaja. Proizvodnja sve vie trai
strunjaka sa solidnom osnovom fundamentalnih teorijskih znanja.
Iskreno se zahvaljujem prof. dr. Milanu Jurkoviu, prof. dr. Duanu Mie-
viu, te prof. dr. Franku Rotimu na vrlo korisnim savjetima u izradi ovog
udbenika. Zahvalan sam i asistentu Samiru Vojiu na kompjuterskoj isprav-
ci teksta. Autor se nada da e pomenute ciljeve ovaj udbenik postii u
velikoj mjeri.
Unaprijed se zahvaljujem studentima, kolegama i itaocima koji e svojim
primjedbama i savjetima pomoi da se otklone pogreke i manjkavosti u
udbeniku, jer sam svjestan da ih unato uzastopnoj provjeri nismo mogli
otkloniti.
Biha, 20. januar 2004. godine
Autor
Prof. dr. Isak Karabegovi, dipl. ing.
4
Popis va`nijih oznaka
SIMBOL JEDINICA NAZIV
A m
2
povr{ina
A
,B
,C
, - vektori
A, B, C, - integracione konstante
A Nm rad
a, b, c, d, m duìne
C - kulmanova linija
d m pre~nik
F, F
, N sila, vektor sile

F
G
, F
G
N sila teà, vektor sile teè
F
, Fn N sila trenja i normalna sila

F
q
N sila kontinuiranog
optere}enja
Fr, F
r, N rezultanta, vektor
rezultante
F
R
, F
R
N glavni vektor sistema
sila
F
[
N sila u {tapu
F
S
N sila u uètu
Fa, Fz N aksijalna i trasverzalna
komponenta sile
Fx, Fy, Fz N skalarne komponente
sile
G N teìna
g m/s
2
ubrzanje zemljine teè
I m duìna
M, M
Nm moment, vektor
momenta
Mf Nm moment savijanja
Ms Nm moment stabilnosti
Mpr Nm moment prevrtanja
M Nm moment trenja
Mx, My, Mz Nm komponente momenta
m kg masa
5
q, q
N/m kontinuirano optere}enje

r, R m polupre~nik
S - teì{te, sredi{te
S
1
, S
2
N sile u {tapovima
s m put
v, v
m/s brzina, vektor brzine

V m
3
zapremina
x, y, z - koordinate
, , , , - uglovi
s
,
z
, m virtualni pomak
- koeficijent trenja
(kineti~ki)
0
- koeficijent trenja (stati~ki)
K
- koeficijent kotrljanja
s
- koeficijent stabilnosti
- Hamiltonov operator
6
1.1. [TAJE MEHANIKA
Mehanika kao grana prirodnih nauka temelji se na opaànjima, iskustvima, pokusima
i na teoriji. Naziv mehanika (koja je to ime dobila po Galileju) dolazi od gr~ke rije~i
mehane, {to ima zna~enje stroja ili sprave. Mehanika, koju ~esto nazivamo i klasi~na
mehanika, kao nauka se javlja jo{ u starih Grka, me|utim svoje savremene temelje popri-
ma u radovima Isaca Newtona.
Mehanika je nauka o op}im zakonima mehani~kog kretanja i ravnoteè materijal-
nih tijela. Krug problema koje izu~ava mehanika stalno se {iri, obuhvataju}i sve nove
i nove oblasti nauke i tehnike.To je dovelo do toga da su mnogi dijelovi teorijske
mehanike, zbog specifi~nog objekta posmatranja i primjene matemati~kih metoda,
postali potpuno samostalne nau~ne discipline (mehanika fluida, teorija elasti~nosti,
otpornost materijala, teorija regulisanja, teorija mehanizama i ma{ina, nebeska
mehanika i dr.). Sada se pod teorijskom mehanikom obi~no podrazumijeva srazmjer-
no mali dio: mehanika materijalne ta~ke, mehanika apsolutno krutih tijela i mahanika
sistema materijalnih tijela. Treba imati u vidu da klasi~na mehanika samo pribli`no
ta~no opisuje prirodu, jer je zasnovana na postulatima koji sasvim ta~no ne opisuju
geometriju tijela i karakter mehani~kog uzajamnog dejstva tijela. To je postalo
o~igledno poslije Einstein-ove specijalne teorije relativnosti, na kojoj se zasniva rela-
tivisti~ka mehanika. Saglasno teoriji relativnosti ne postoji apsolutno vrijeme niti
apsolutni prostor. Postankom relativisti~ke mehanike nije negirana klasi~na mehanika.
Klasi~na mehanika je poseban slu~aj relativisti~ke mehanike, koja ne gubi svoju vrijed-
nost, jer njeni zaklju~ci pri brzinama kretanja dovoljno malim su u odnosu na brzinu
svjetlosti, sa velikom ta~no{}u zadovoljavaju potrebe mnogih grana savremene
tehnike.
Savremena mehanika je samostalna nauka koja se ~esto naziva i mehanikom konti-
nuuma, gdje se pojave kretanja materije prete`no prou~avaju teorijskim putem sluè}i
se samo matemati~kim sredstvima. Osnovna podjela mehanike je:
Mehanika
Kinematika Dinamika
Statika Kinetika
7
Tehni~ka mehanika je kao zasebna disciplina mehanike, prakti~no se koristi u rje{a-
vanju inènjerskih problema. Tehni~ka mehanika kao dio mehanike moè se podijeliti na:
Mehanika je temelj i brojnim drugim inènjerskim znanjima i disciplinama postaju}i
tako njihov sastavni dio. U ma{instvu mehanika je temeljni predmet. Kinematika prou~ava
kretanje tijela sa ~isto geometrijske ta~ke gledi{ta, tj. ne uzima u obzir sile koje djeluju
izme|u tijela. U dinamici se kretanje tijela izu~avaju u vezi sa silama koje djeluju izme|u
materijalnih tijela. U ovoj knjizi prou~avamo zakone slaganja sila i uslove ravnoteè mate-
rijalnih tijela na koja djeluju sile. Pretpostavit }emo da su tijela apsolutno kruta, {to zna~i
da tijela bez obzira na veli~inu djeluju}ih sila ne}e biti deformirana. Stvarne konstrukcije
nisu nikada apsolutno krute, jer se pod optere}enjem deformiraju, ali te deformacije obi~no
su male da prete`no ne uti~u niti na uvjete ravnoteè, niti na kretanje tijela koja pro-
u~avamo, pa ih zbog tog razloga moèmo izostaviti. Pod ravnoteòm podrazumjevamo
stanje mirovanja tijela u odnosu na druga tijela. Ako tijelo u odnosu na koje posmatramo
ravnoteù drugih tijela moè se smatrati da je nepokretno, tad se ravnoteà uvjetno naziva
apsolutna, u suprotnom slu~aju je relativna ravnoteà. U ovoj knjizi (STATICI), prou~avat
}emo samo apsolutnu ravnoteù. Da bi kruto tijelo pod djejstvom nekog sistema sila bilo
u ravnoteì, potrebno je da te sile zadovolje odre}ene uvjete koji se nazivaju uvjeti
ravnoteè datog sistema sila. Odre|ivanje tih uvjeta je osnovni zadatak statike. Da bi
odredili uvjete ravnoteè, potrebno je prethodno prou~iti kako se slaù sile koje djeluju na
jedno tijelo, kako se dati sistem sila moè zamijeniti s drugim sistemom sila i svesti na
prostiji oblik. Zaklju~ujemo da sadràj statike krutog tijela ~ine dva osnovna zadatka:
a) svo|enje sistema sila, odnosno, kako dati sistem sila zamijenit drugim, najprostijim
sistemom i njemu ekvivalentnim sistemom sila,
b) zadatak o ravnoteì, odnosno, koje uvjete mora zadovoljiti sistem sila koji djeluje
na jedno tijelo da bi on bio uravnoteèn sistemu sila.
Kod rje{avanje prvog osnovnog zadatka statike, moraju biti poznate sve sile koje
djeluju na kruto tijelo. Drugi dio zadataka stsike ~esto se odnosi na slu~ajeve kada
ravnoteà nesumnjivo postoji. Ovdje uslovi ravnoteè daju me|usobnu zavisnost sila koje
djeluju na tijelo.
1.2. SILA
Osnovni pojam u mehanici, a posebno u statici, jeste pojam sile. Sila se defini{e
kao koli~inska mjera mehani~kog uzajamnog djejstva materijalnih tijela. Uzajamna
dejstva materijalnih tijela su veoma razli~ita po svojoj prirodi: u jednom slu~aju ona
Statika Kinetika
Kruto tijelo Statika krutih tijela
Kinetika krutih tijela
Elasti}no Otpornost
Te~no Hidrostatika Hidrodinamika
Gasovito Aerostatika Gasodinamika
8
nastaje kao rezultat neposrednog dodira tijela (pritisak jednog elementa ma{ine na
drugi dio), a u drugim slu~ajevima uzajamna dejstva nastaju bez neposrednog dodira
(uzajamna privla~enja tijela).
Dejstvo sile na tijelo odre|uje se: napadnom ta~kom, napadnom linijom, brojnom vrijed-
no{}u (intenzitetom) i smjerom sile. Ovo nam ukazuje na to da je sila vektorska veli~ina.
Napadna ta~ka sile i njen pravac odre|uju pravu liniju djelovanja sile. Silu
moèmo predstaviti vektorom kao orjentisanu du` AB, pri ~emu je ta~ka A po~etak
(napadna ta~ka), ta~ka B, kraj sile. Veli~ina duì AB je intenzitet sile prikazan u raz-
mjeri, a smjer je prikazan strelicom na kraju B sile. (slika 1.1.)
Slika 1.1. Vektor sile
Za odre|ivanje intenziteta sile potrebno je utvrditi na~in upore|ivanja neke sile sa si-
lom koju smo izabrali za jedinicu. Osnovna jedinica sile u me|unarodnom sistemu SI
jeste Newton, o ~emu }e biti vi{e govora u narednom poglavlju o jedinicama. Sile koje
djeluju na kruto tijelo dijele se na spolja{nje i unutra{nje.
Spolja{nje sile su one koje djeluju na tijelo od strane drugih materijalnih tijela.
Unutra{nje sile su one sile kojima djeli}i jednog istog materijalnog tijela djeluju jedni
na druge.
Spolja{nje sile mogu biti aktivne i pasivne (reakcije, sile veze). Sile koje djeluju na
tijelo od strane drugih tijela, koje ograni~avaju kretanje datog tijela, zovu se reakcije.
Tijelo koje nije vezano za drugo tijelo i moè slobodno da pre|e u bilo koji poloàj u
prostoru, naziva se slobodno tijelo. Tijelo ~ije je kretanje u prostoru sprije~eno bilo
kojim drugim tijelom zove se vezano (neslobodno) tijelo.
1.3. SISTEMSILA
Skup sila koje djeluju na jedno kruto tijelo zove se sistem sila. Ukiliko napadne li-
nije sila leè u jednoj ravni, za takav sistem sila kaèmo da je ravanski. Ako su napadne
linije sila raspore|ene u prostoru, takav skup sila zovemo prostorni sistem sila.
Ako se napadne linije sila sijeku u ravni u jednoj ta~ki, takav skup sila nazivamo
su~eljeni sistem sila; a ako su napadne linije paralelne (iste leè u jednoj ravni), tada
skup sila nazivamo sistem paralelnih sila; i ako su napadne linije sila proizvoljno ras-
pore|ene u jednoj ravni, radi se o proizvoljnom ravnom sistemu sila (vidi slike 1.2.,
1.3. i 1.4.).
9
Slika 1.2. Sistem su~eljnih sila
Slika 1.3. Sistem paralelnih sila
Slika 1.4. Proizvoljan ravan sistem sila
Sistem sila koje djeluju na kruto tijelo moè se sastaviti od koncentrisanih sila (koje
djeluju u jednoj ta~ki tijela) i kontinualno raspore|enih (koje djeluju na sve ta~ke zapremine
tijela ili pak dijela njegove povr{ine ili linije). Pritisak kugle na horizontalnu ravan pred-
stavlja koncentrisanu silu, pritisak cilindri~nog valjka na horizontalnu ravan predstavlja sile ras-
pore|ene du` prave linije. Djelovanje sile teè predstavlja sistem sila raspore|enih na sve ta~ke
zapremine tijela, dok pritisak pare u kotlu predstavlja sistem sila raspore|enih po povr{ini.
1.4. FIZIKALNE VELIÎNE
Najopse`niji mjerni instrumenti ugra|eni su u ljudskom tijelu. Najve}i broj informa-
cija o svijetu pruàju nam o~i i u{i koje registriraju i primaju zvukove. Tu su jo{ i
osjetljivost na dodir, toplinu, hladno}u, ravnoteù, miris i okus. To su pomagala koja nam
neposredno donose informacije, i nazivamo ih osjetilima i ~ulima.
F
1
F
2
F
3
F
4
F
n
ravan
10
ôvjek sve pojave promatra, osje}a i doìvljava subjektivno. Nauka se nemoè
temeljiti na subjektivnim ljudskim osje}ajima, nego na objektivnim ~injenicama, na
objektivnom iskustvu, a objektivne ~injenice se utvr|uju i objektivno iskustvo se stiè
samo mjerenjem.
Razmotrimo jednu najosnovniju fizikalnu pojavu, kao {to je vrijeme.Vrijeme se
proteè u pro{lost, prije na{eg ro|enja, a nastavit }e se i poslije na{e smrti, stalno nam
izmi~e i neda se zaustaviti, kao da ima svoj put. Akako vrijeme nastaje, veliko je i te{ko
pitanje na koje ne}emo ni poku{ati odgovoriti. Kada u~imo, leìmo, tr~imo svjesni smo
da vrijeme prolazi. Mjerilo za vrijeme ugra|eno je u nama, to su otkucaji srca, otprilike
svake sekunde po jedan. Postoje i druga mjerila za vrijeme koja svi poznajemo.
Mjerljiva svojstva objekata kao nihovih nosilaca nazivaju se veli~inama, tj.
fizikalne veli~ine su prirodna svojstva objekta koja se mogu kvantitativno iskazati.
Fizikalne veli~ine su, naprimjer: masa cigle, temperatura tijela, duìna {tapa, snaga
ma{ine itd. Ali cigla, tijelo, {tap, ma{ina nisu fizikalne veli~ine, ve} njihovi objekti, nji-
hovi nosioci. Zna~i, fizikalne veli~ine nisu sami prirodni objekti,ve} mjerljiva svojst-
va, atribut i ~ovjekove vizije o samim prirodnim pojavama.
Svaka fizikalna veli~ina ima dvije vrijednosti: kvalitetnu, kojom se poku{ava
opisati njena kvaliteta, njeno postojanje, kojom se iskazuje njena kvalitativna vrijed-
nost ili koli~ina. Razni prirodni objekti, odosno fizikalna tijela, uvijek su nosioci
jednog te istog mjerljivog svojstva. Npr. masa je svojstvo svih prirodnih objekata, svih
fizi~kih tijela, svih ~estica i drugih. Me|utim, njihova kvantitativna vrijednost mase je
razli~ita za svaki prirodni objekt, za svako fizi~ko tijelo pojedina~no. Jedan te isti
objekat nosilac je vi{e razli~itih mjernih svojstava, iako sam objekt nije fizikalna
veli~ina.Tako, na primjer, mjerljiva svojstva bakrenog {tapa su: duìna, volumen,
masa, temperatura, toplotni kapacitet, toplotna vodljivost, unutarnja energija i drugo -
odnosno to su sve fizikalne veli~ine objekta - bakrenog {tapa. To vrijedi i za ostale
objekte, tj. svaki objekat je nosilac vi{e razli~itih mjerljivih svojstava.
Veli~ine kojim se vrijednosti mogu izraziti pozitivnim ili negativnim brojevima nazi-
vaju se skalarnim veli~inama (masa, temperatura, vrijeme, energija, rad i td.). Veli~ine kod
kojih se vrijednosti odre|uju dimenzijama i smijerom u prostoru nazivaju se vektorskim
veli~inama (sila, momenat, ubrzanje itd.). Osim toga, ima i veli~ina vi{eg reda, tj. ten-
zorskih veli~ina.
Podjela fizikalnih veli~ina mogu}a je na vi{e na~ina, prema razli~itim svojstvima i
kriterijima. Fizikalne veli~ine mogu se svrstati u skupove prema svojim dimenzijama.
Prema standardu ISO ta se podjela obavlja prema mjernim jedinicama.
Prema na~inu definisanja fizikalne veli~ine se dijele na:
- osnovne veli~ine i
- izvedene veli~ine.
Osnovne veli~ine se ne definiraju jedna~inama, ve} se definiraju opisom postupaka
mjerenja i dogovorno se odabiru i progla{avaju na me|unarodnim sastancima i konferen-
cijama, nakon odre|enog iskustva i saznanja o tim fizikalnim veli~inama. Za podru~je
11
mehanike dovoljne su tri osnovne veli~ine: duìna, vrijeme i masa. Na slici 1.5 prikazan
je fizikalni sistem prema W. Westphalu, u kojem su za pojedina podru~ja nauke navede
osnovne fizikalne veli~ine pomo}u kojih se mogu obraditi pojedina podru~ja nauke.
Naziv osnovne veli~ine dolazi od toga {to se iz njih izvode i definiraju sve ostale
fizikalne veli~ine. Broj osnovnih, odnosno nezavisnih veli~ina, nije stalan, on se s vreme-
nom i razvojem nauke mijenjao. Prema dosada{njim odlukama Generalne skup{tine za
mjere i utege CGPM ima sedam osnovnih i nezavisnih veli~ina, a to su:
- duìna l,
- masa m,
- vrijeme t,
- elektri~na struja I,
- termodinami~ka temperatura T,
- svjetlosna ja~ina I i
- mnoìna ili koli~ina materije n.
Slika 1.5 Fizikalni sistem
Mjerenje fizikalnih veli~ina je upore|ivanje neke fizikalne veli~ine s dogovoreno
izabranom veli~inom odre|ene vrijednosti. Ta dogovorena izabrana vrijednost naziva
se mjerna jedinica ili kra}e jedinica.
GEOMETRIJA
duìna (1, L)
duìna (1), vrijeme (t)
duìna (1), vrijeme (t), masa (m)
duìna (1), vrijeme (t), masa (m) duìna (1), vrijeme (t), masa (m)
KINEMATIKA
MEHANIKA
ATOMISTIKA I HEMIJA
koli~ina materije (n)
koli~ina materije (n)
TERMODINAMIKA
termodinami~ka temparatura
ELEKTRICITET
elektri~na struja (I)
FIZIKALNA MATERIJA
temperatura (T), elektri~na struja (I)
12
Pored veli~ina koje moèmo mjeriti direktno ima i veli~ina koje je jednostavnije
mjeriti posredno. To se izvodi posredno mjerenjem onih veli~ina kojima su one defin-
isane i njihovim izra~unavanjem pomo}u fizikalnih zakona koji ih povezuju.
Mjerenje je skup pokusnih radnji kojima se iskazuje kvantitativna vrijednost
fizikalnih veli~ina, a mjerna jedinica, polazna je ili referentna fizikalna veli~ina. Sekun-
da je mjerna jedinica za mjerenje vremena. Mjerenje vremena zasniva se na jednos-
tavnom principu brojanja, a brojanje je dio matematike. Takvo brojanje sekundi, sati,
dana, itd.. kojim se mjeri vrijeme, naziva se mjerni broj ili broj~ani iznos. Prema tome
broj~ani iznos neke veli~ine je broj kojim treba pomnoìti mjernu jedinicu da se dobije
kvantitativna vrijednost fizikalne veli~ine. Moèmo to izraziti na slijede}i na~in:
vrijednost veli~ine = broj~ani iznos x mjerna jedinica.
Da bi se ovi pojmovi mogli prikazati u matemati~kom obliku, upotrebljavaje se
velika i mala slova latinice i gr~ka slova. To se za neku veli~inu X moè pisati da je
x = {x}[ x],
ili rije~ima: veli~ina = broj~ani iznos x jedinica.
Gornja jedna~ina predstavlja osnovnu jedna~inu o veli~inama , tj. osnovnu jedna~inu.
Ta jedna~ina se moè iskazati i u slijede}em obliku:
{x} =
x
[x]
ili rije~ima : broj~ani iznos = veli~ina/jedinica.
Tabela 1.1. Osnovne mjerne jedinice Me|unarodnog sistema (SI)
Definisanje osnovnih jedinica Me|unarodnog sistema (SI):
Metar je duìna puta koji svjetlost pre|e u vakuumu za vrijeme jednog 299792458- og
dijela sekunde.
Kilogram je masa me|unarodne pramjere kilograma.
Sekunda je trajanje 9192631770 perioda zra~enja koje odgovara prijelazu izme|u
dvaju hiprfinih razina osnovnog stanja cezija 133.
Amper je ja~ina stalne elektri~ne struje koja, kad se odràva u dvjema ravnim upored-
nim veli~inama, neograni~ene duìne i zanemarljivo malena kru`nog popre~nog presjeka
{to se nalaze u vakuumu me|usobno razmaknuti jedan metar, proizvodi me|u tim
vodi~ima silu od 2-10 newtona po metru njihove duìne.
Redni
broj
1
2
3
4
5
6
7
Fizikalna veli~ina Osnovna jedinica SI
Naziv Naziv Znak Znak
duìna
masa
vrijeme
elektri~na struja
termodinami~ka temparatura
koli~ina materije
svjetlosna ja~ina
l, L) (
m
t
I
I
v
T
n
metar
kilogram
sekunda
amper
kelvin
mol
candela
m
kg
s
A
K
mol
cd
13
Kelvin je termodinami~ka temperatura koja je jednaka 1/273,16 termodinami~ke
temperature trojne ta~ke vode.
Mol je koli~ina materije koji sadrì toliko elementarnih jedinki koliko ima atoma
u 0.0012 kilograma ugljika 12.
Candela (kandela) je svjetlosna ja~ina u odre|enom smjeru koji oda{ilje monokro-
matsko zra~enje frekvencije 540 10 herca ikojemu je energetska ja~ina u tom smjeru 1/683
wata po steradijanu.
11. generalna konferencija za mjere i utege (CGPM) definirala je 1960 godine
jedinicu ugla (ravninskog ugla), radijan (znak: rad) i jedinicu ugla (prostornog ugla)
steradijan (znak: sr) kao dopunske mjerne jedinice (Unites de mesure supplementares)
Me|unarodnog sistema (SI) zato {to te dvije jedinice nisu svrstane u osnovne, a ni u
izvedene jedinice.
Tabela 1.2. Dopunske mjerne jedinice Me|unarodnog sistema (SI)
Definicije dopunskih mjernih jedinica Me|unarodnog sistema (SI):
Radijan je ugao izme|u dva polumjera koji na kru`nici isijecaju luk duìne jednake
polumjeru (1 rad = 1).
Steradijan je ugao sto{ca s vrhom u sredi{tu kugle, koji na plohi kugle ome|uje
povr{inu jednaku povr{ini kvadrata odre|enog polumjerom kugle (1 sr = 1).
Kod nas jedinica ugla radijan (znak: rad) i jedinica ugla steradijan (znak: sr) svrsta-
vane su u dopunske jedinice (Slu`beni list, broj 9, od 17. februara 1984).
11. generalna konferencija za mjere i utege (CGPM) prihvatila je godine 1960. nazive
i znakove za odre|eni broj izvedenih mjernih jedinica (Unites de mesure derivees)
Me|unarodnog sistema (SI), s time da on nije kona~an, tako da se nove jedinice kasnije
po potrebi mogu dodavati. Kako je to bio veoma malen broj prema mno{tvu izvedenih
mjernih jedinica koje se danas upotrebljavaju, posebno ih ne navodimo.
1.5 KOORDINATNI SISTEMI
Poloàj posmatranog tijela kojeg analiziramo u zadacima u proizvoljno izabranom
prostoru, relativno se odre|uje prema usvojenom kordinantnom sistemu. Naj~e{}e }emo
koristiti pravougli desni Dekartov ili Kartezijski koordinantni sistem. Izbor ovog koordi-
nantnog sistema uslovljen konvencijom ili dogovorom o izboru predznaka pomaka i rota-
cija, koji su ~esto predmetom prou~avanja u zadacima mehanike. U klasi~noj mehanici je
prima-ran inercijski koordinantni sistem ili astronomski referentni sistem koji je
zami{ljen od osi pravouglog sistema, koji nema niti translacijskih niti rotacijskih pomaka.
Zakoni mehanike vrijede u takvom sistemu ako su brzine kretanja tijela zanemarljive s
obzirom na brzinu svjetlosti. Veli~ine koje dobijemo prema takvom sistemu nazivaju se apso-
Redni
broj
1
2
Fizikalna veli~ina Dopunska jedinica SI
Naziv Naziv Znak Znak
ugao (ravninski ugao)
ugao (prostorni ugao)
rad
sr
rad = m/m = 1
sr = m /m = 1
, ,
2
radijan
steradijan
Me|ujedini~na jed.
14
lutnim veli~inama, a koordinantni sistem smatramo nepomi~nim u prostoru. Ukoliko takav
koordinantni sistem prostoru pri~vrstimo na povr{inu Zemlje, tada se u mnogim zadacima
moè takav sistem smatrati nepomi~nim jer je odstupanje od fundamentalnih jedna~ina
neuvaìvo.
1.6. KRUTO TIJELO
Pod krutim tijelom podrazumjevamo skupinu ~estica {to su me|usobno povezane
takvim vezama koje se pod djelovanjem bilo kako velikih sila ne deformiraju. Takvo
}e kruto tijelo, bez obzira na veli~ine sila {to na njega djeluju, ostati uvijek nede-
formirano. Iako ovakvog tijela nema u prirodi, ta nam predpostavka omogu}uje
rije{enje brojnih problema statike, bez obzira na dimenzije takvog tijela.
15
16
2.1. VEKTOR I SKALAR
O vektorima se prvi put govori u djelima holandskog fizi~ara Simona Stevina
1600. godine (godina 1585). On je u mehaniku odnosno statiku prvi put uveo vektor.
Sila je bila konkretni obrazac vektorske veli~ine. Razvojem mehanike fizi~ari su
dolazili do otkri}a i zaklju~aka, koji su u sebi sadràvali odnose izme|u vektorskih
veli~ina. Fizi~ari i mate-mati~ari su prona{li mnogo va`nih odnosa me|u vektorima i
ne govore}i o vektorima.
Prvobitne operacije sa vektorima predstavljao je elementarni geometrijski metod,
pomo}u kojeg je vektor uziman kao cjelina i predstava jedne fizi~ke veli~ine.
Iz elementarne fizike je poznato da se neke fizi~ke veli~ine mogu prikazivati jed-
nim jedinim brojem. Vrijeme, temperatura, masa, zapremina, gustina, rad, razli~ite su
fizi~ke veli~ine, ali se svaka od njih moè uspje{no prikazivati kvantitativno brojem
odgovaraju}ih jedinica.
Odgovaraju}i brojevi odre|enih jedinica ne zahtjevaju nove dopunske komponente
za karakterisanje veli~ine koju pokazauju. Oni se mogu smatrati kao da su na nekoj
skali. Dovoljna je njihova vrijednost.
Takve fizi~ke veli~ine koje se mogu prikazivati jednim brojem nazivaju se skalarne
veli~ine ili skalari. broj koji takvu veli~inu kvantitativno prikazuje naziva se brojna vrijed-
nost skalarne veli~ine.
Skalarne veli~ine se ozna~avaju obi~nim slovima, kao na primjer t (vrijeme), m
(masa), V (zapremina) itd. U fizici vrlo va`ne i veli~ine koje se ne mogu uspje{no
prikazati jednim brojem. Kao primjer uzimamo putanje jednog tijela pod uticajem dru-
gog tijela. Jedna od mjera za takvo uzajamno dejstvo je sila. Na neko tijelo moè djelo-
vati ve}a ili manja sila (ve}a ili slabija). To prvo svojstvo sile naziva se intenzitet ili
ja~ina sile. Ali odmah se postavlja pitanje u kojem pravcu djeluje ta sila, pa je pravac
druga karakteristika takve fizi~ke veli~ine. No, pravac ima dva smjera, pa je za dalje
karakterisanje takve veli~ine potreban i smjer.
Odmah se uo~ava da su takve veli~ine orijentisane i nazivaju se vektorske veli~ine
ili vektori.
Prema tome, karakteristike vektora su:
1. Intenzitet (ja~ina),
2. Pravac, i
3. Smjer.
17
Intenzitet vektora nije ni{ta drugo nego apsolutna vrijednost vektora, pa se tako i
naziva. Za vektorske veli~ine vaì sli~no kao iza skalarne veli~ine, da imaju razli~ita
svojstva prema svojoj prirodi, pa se ne moè re}i da ih navedena tri svojstva vektora
potpuno karakteri{u. Ali za kvalitativno fizi~ko prikazivanje ispostavlja se da su ta tri
elementa vektora vrlo efikasna, pa je utoliko ve}a i njegova va`nost kao i vektora
uop}e.
Vektor se predstavlja usmjerenom (orijentisanom) duì. (slika 2.1) Vektor ima
po~etnu ta~ku ili po~etak i krajnju ta~ku ili kraj (zavr{etak). Smjer vektora ozna~ava
se strelicom na kraju duì.
Na slici 2.1. prikazan je vektor A
gdje je
Opo~etna ta~ka ili po~etak vektora, a ta~ka P
krajnja ta~ka ili kraj vektora. Brojnu vrijed-
nost ili modul vektora ozna~ava}emo istim
slovom kao i vektor, ali bez strelice ili .
Intenzitet vektora je skalarna veli~ina koja ne
moè biti negativna.
Dva vektora su me|usobno jednaka ako
su jednaki njihovi intenziteti, ako su istog
pravca i istog smjera, tj. ako su im jednake sve
Slika 2.1 Vektor A
tri karakteristike koje su navedene za vektor

uop}e. Dakle, dva vektora iste veli~ine i istog pravca, a makar i razli~itog smjera, opet
nisu jednaki vektori.
Dva me|usobno jednaka vektora ne moraju biti prikazani jednom istom orijenti-
sanom duì. To su prema definiciji dva jednaka me|usobno paralelna vektora, od kojih
se jedan ili drugi paralelnim pomjeranjem moè prenijeti u poloàj drugog vektora sa
kojim }e se potpuno poklopiti. Prema tome, tako definirani vektor ne mijenja se kada se
pomjera u prostoru paralelno sa svojim prvobitnim poloàjem(vidi sliku 2.2).
Slika 2.2 Dva jednaka vektora A
i B
= OP
= B
= O
1
P
1
(2.1.)
A
= B

OP O
1
P
1
18
Po~etak vektora posmatran kao napadna ta~ka vektora moè biti proizvoljno uzet,
a moè biti odre|en u izvjesnom domenu ili u prostoru, ako se o njemu radi. Vektore
moèmo podijeliti:
a) Slobodni vektori kod kojih se napadna ta~ka moè izabrati proizvoljno u prostoru,
pri ~emu treba da modul, pravac i smjer vektora ostanu nepromjenjeni.Slobodni vek-
tor se moè pomicati paralelno samom sebi prema potrebi, a da se pri tom ne izmjeni.
b) Klizni ili linijski vektori, kod kojih se po~etna ta~ka vektora moè pomjerati
(slika 2.3) po pravoj liniji, koja se poklapa sa pravcem vektora.Dejstvo je isto, a vektor
se moè uzeti proizvoljno ili na primjer kao OP
, ili O
1
P
1
itd.
Slika 2.3. Klizni ili linijski vektor
c) Vezani vektori, kod kojih je odre|en po~etak tj. napadna ta~ka, pa se vektor ne
moè pomjerati, jer je u raznim ta~kama razli~it.
2.2. PROIZVOD VEKTORAI SKALARA
Proizvod vektora i skalara je vektor istog pravca i onoliko puta ve}e apsolutne vrijed-
nosti koliko taj skalar ima jedinica.Istog je smjera ako je skalar pozitivan, a suprotnog je
smjera ako je skalar negativan.
Zna~i da je prozvod vektora A
i skalara k novi vektor B
koji ima isti pravac kao i

vektor A
i isti smjer kako je k > 0 a suprotan smjer ako je k < 0.

A
.
k = k
.
A
= B
. (2.2.)
Ukoliko je k = 1, onda je B
= A
, a to zna~i da su jednaki vektori paralelni (mogu se

poklopiti kada se dovedu jedan na drugi) i istog smjera. Ako je k = -1, onda je B
= -A
.
Za takva dva vektora kaèmo da su me|usobno suprotni, a to zna~i da su paralelni, iste
apsolutne vrijednosti, ali suprotnog smjera. (slika 2.4.) Uop{te se nazivaju i antiparalelni.
Slika 2.4. Antiparalelni vektori
0
0
1
A B = A

P
P
1
19
Shodno svojstvu skalara, za proizvod vektora i skalara vaì relacija:
k
.
A
= A
.
k
(2.3.)
k(m
.
A
) = (km)
.
A
= m(kA
)
(k + m)A
= kA
+ mA
.
Poglavlje vektorske analize dosta }e se koristi u ud`benicima Kinematike i Dinamike pa
}emo ovdje detaljnije objasniti neke pojmove koje nam nisu potrebne u Statici.
2.3 JEDINI^NI VEKTOR ILI ORTVEKTORA
Vektor kod koga je apsolutna vrijednost jednaka jedinici naziva se jedini~ni vektor.
Svaki vektor se moè prikazati kao proizvod svog intenziteta i jedini~nog vektora koji
je orijentiran kao taj dati vektor. Jedini~ni vektor koji ima isti pravac i smjer kao dati
vektor naziva se jedini~ni vektor ili ort datog vektora. Jedini~ni vektor se obi~no
ozna~ava isto kao njegov vektor, ali sa indeksom nula. Na slici 2.5. prikazan je vektor
A
apsolutne vrijednosti od A jedinica. Naravno ort A
0
sadrì se u vektoru A
ba{ A
puta.
A
= A
.
A
0
(2.4.)
A
0
= 1
Slika 2.5. Jedini~ni vektor
2. 4. VEKTOR POLO@AJA(RADIJUS - VEKTOR)
Osim navedenih i sli~nih fizi~kih vektorskih veli~ina tako|e se i poloàj neke ta~ke
ili tijela odre|uje pomo}u vektora. Poloàj se odre|uje i prikazuje u odnosu na neko
usporedno tijelo ili u odnosu na kordinantni sistem . Usvojeno je da se poloàj ta~ke u
prostoru odre|uje vektorom poloàja ili radijus - vektorom.
Taj vektor obi~no se obiljeàva sa r
. Vektor poloàja neke ta~ke zavr{ava u toj

ta~ki, odnosno on je orijentiran na toj ta~ki. Vektor poloàja obi~no po~inje od neke
usvojene fiksne poredne ta~ke ili koordinantnog po~etka. Ort vektora poloàja ozna-
~ava se sa r
0
.
Jasno je da vrijedi relacija:
r
= r
.
r
0
= r
.
r
0
. (2.5.)
0
A
0
A - jedinica
P
20
2.5. SABIRANJE VEKTORA
Kako vektori nisu obi~ni brojevi, jasno je da i njihov zbir i razlika zavise i od nji-
hovog pravca i smjera. Predpostavimo da su nam data dva vektora A
i B
. (slika 2.6.)
Slika 2.6. Vektori A
i B
Zbir dva vektora dobiva se kad se na vrh vektora A
postavi po~etak vektora B
koji
se prenese paralelno samom sebi. Zbir A
+ B
je tako|er vektor C
koji po~inje na
po~etku vektora A
a zavr{ava se na zavr{etku tako prene{enog vektora B
.
Slika 2.7. Zbir vektora A
+ B
je ista B
+ A
Slika 2.8. Razlika vektora A
Ukoliko je dato vi{e vektora, tada se suma dobiva na potpuno isti na~in kao dva
vektora.
Navedeni postupci pokazuju da za sabiranje vektora vaì pravilo poligona koje je
o~igledno i za proizvoljan broj vektora.
B B
B

A B
A
C = A + B
C = B +A

A
A
B
B
A
B

21
Za zbir vektora vaè slijede}a svojstva:
1. A
+ B
= B
+ A
komutativnost, (2.6.)
2. (A
+ B
)+C
=A
+ (B
+C
) asocijativnost, (2.7.)
3. (A
+B
+C
) = kA
+ kB
+ kC
distributivnost. (2.8.)
Slika 2.9. Suma tri vektora A
+ B
+D
Projekcija vektora A
na osu p je duìna odsje~ka te ose P

1
Q
1
ortogonalne projek-
cije ta~aka P i Q na p. (slika 2.10)
prA
= prPQ
= (A
)
p
= P
1
Q
1
Slika 2.10 Projekcija vektora na osu
Kona~ni ugaoni obrti nisu vektori. Pogotovo ne sve veli~ine i pravci. Tako na pri-
mjer rotacija jednog krutog tijela prikazana je na slikama 2.11. - 2.16. Ne mogu se
zbrajati dvije èljene rotacije, izuzev kod beskrajno malih rotacionih uglova. To se
lako moè pokazati ako npr. izvodimo dvije okomite rotacije za ugao rotacije od 90.
Predpostavimo da rotiramo jednu knjigu. Nakon prve rotacije dolazimo do poloàja
kao na slici 2.12., a nakon daljeg okretanja u poloàj slike 2.13. Ako knjigu rotiramo
u drugom smjeru iz ovog izlaznog poloàja kao na sl. 2.11., dobivamo krajnji poloàj,
slika 2.16. Vidimo da prostorni poloàj sada nije isti kao kod slike 2.13. O~igledno adi-
cija nije komutativna. Nije mogu}e izvr{ti vektorijalno zbrajanje.Tu nedostaje znatno
svojstvo vektora.
Slika 2.11. Prvobitni poloàj knjige Slika 2.14. Prvobitan poloàj knjige
2
2
. .
P
P
1
A
Q
Q
1
p
A + B + C

A
B
C
22
Slika 2.12. Poloàj poslije jedne Slika 2.15. Poloàj poslije jedne
rotacije za
/
2
oko ose 1 rotacije za
/
2
oko ose 2
Slika 2.13. Poloàj knjige nakon Slika 2.16. Poloàj krajnji nakon
rotacije za
/
2
oko ose 2 rotacije za
/
2
oko ose 1
2.6. KOMPONENTE JEDNOG VEKTORA
U ogromnoj ve}ini problema vektori se isklju~ivo prikazuju pomo}u koordinata u
odre|enom koordinatnom sistemu. Naj~e{}e se koristi pravougli Descartes-ov koordi-
natni sistem. U matematici i fizici upotrebljavaju se dva Descartes-ova koordinatna sis-
tema: lijevi i desni sistem. Desni koordinatni sistem je onaj kod kog rotacija ose x ka osi
y najkra}im petem za posmatra~a uz z s desna ulijevo. u smjeru suprotno kazaljci na satu
(slika 2.17.)
U tretiranju vektora pomo}u koordinatnih
sistema vrlo je korisno uzeti u obzir jedini~ne
vektore osa. Na osnovu poglavlja 1.3. jasno je
da su to vektori respektivno du` x, y, i z ose,
kod kojih je duìna jednaka jedinici. Obi~no se
ozna~avaju sa i
, j
i k
. (slika 2.18.) Zajed-

ni~ki se nazivaju koordinatni ortovi.
Slika 2.17. Desni koordinatni sistem
0
x
y
z
2
2
23
Pretpostavimo da nam je dat vektor A
= OP
u
koordinnatnom sistemu. Dati vektor moèmo
razloìti na tri vektora du` koordinatnih osa, pa je:
OP
= A
= A
x
i
+ A
y
j
+ A
z
k
,
(2.9.)
vektori A
x
i
, A
y
j
, A
z
k
nazivaju se komponente
vektora A
= OP
.
Slika 2.18. Jedini~ni vektori
Projekcije vektora A
na osama su alge-
barske veli~ine A
x
, A
y
, A
z
.To su koordinate
vektora A
. Zna~i A
moèmo napisati u
obliku zbira njegovih komponenata. (slika
2.19.)
A
= A
x
i
+ A
y
j
+ A
z
k
, (2.10.)
Intenzitet vektora A
je
(2.11.)
Relacija me|u uglovima je:
cos
2
x
+ cos
2
y
+ cos
2
z
= 1, (2.12.)
Slika 2.19. Komponente vektora
odnosno:
(2.13.)
Na isti se na~in prikazuje i vektor poloàja r
. Njegove projekcije su koordinate pos-

matrane ta~ke.
r
x
= x, r
y
= y, r
z
= z
(2.14.)
r
= x
z
+ y
j
+ z
k
,
odnosno intenzitet
(2.15.) =
2 2 2
x r y z + + .
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
A
=
=
=
=
=
=
2
2
2
2
2
2
2
2
2
x
y
z
x
y
z
x
x
x
y
y
y
z
z
z
x
y
z
+
+
+
+
+
+
cos
cos
cos
A A A A A
= =
2 2 2
x y z + + .
0
P A
x
, ( A
z
A
y
, )
x
z
y
A
y
j
A
z
k
A
x
i

i
j
k
y
A
0
x
y
z
k
j
i
24
2.7. SKALARNI PROIZVOD DVAJU VEKTORA
Skalarni proizvod dvaju vektora je proizvod apsolutne vrijednosti (intenziteta) jednog
vektora i projekcije drugog vektora na njemu ili skalarni proizvod dvaju vektora je proizvod
njihovih apsolutnih vrijednosti (intenziteta) i kosinusa uglova me|u tim vektorima.Taj
proizvod je skalarna veli~ina, pa se zato naziva skalarni.Moèmo napisati relaciju:
A
= ABcos (A
, B
) = AB cos
0 0 .
(2.16.)
Ako ugao leì izme|u
2
i
3
2
tada je A
negativno. Kada je A
= B
slijedi
da je cos (A
, B
) = 1 tada je
A
= A
2
= A
2
(2.17.)
Slika 2.20. Prikaz vektorskog proizvoda B(Acos ) = A
.
B
A(Bcos ) = A
.
B
Ako je =
2
tada je A
.
B
= 0.
Po{to vrijedi relacija
cos ( A
, B
) = cos (B
, A
),
to je
A
= B
, (2.18.)
to jest veli~ina skalarnog proizvoda dvaju vektora ne mijenja se promjenom reda fakto-
ra, a to zna~i da za skalarni proizvod vrijedi komutativni zakon.
Prema pravilu o projekcijama dobiva se kao skalarni proizvod jednog vektora sa
zbirom drugih vektora slijede}a relacija:
A
( B
+ C
) = A
+ A
C, (2.19.)
a to zna~i da za skalarni proizvod vektora vaì distributivni zakon.
Ako je konstanta onda vrijedi
k( A
) = k A
= A
(k B
) = ( A
)k. (2.20.)
Skalarni proizvod nekog vektora sa jedini~nim vektorom jednak je projekciji tog vek-
tora na osu jedini~nog vektora.
A
0
B
= B
.
cos, (2.21.)

A A
A
B
B B

A
c
o
s
B
c
o
s
25
gdje je
A
0
= 1, (A
0
, B
).
Skalarni proizvod dva kordinantna orta kod pravouglog koordinantnog sistema dobi-
va se prema predhodnom:
i
= j
= j
= k
= i
= 0
i
= j
= k
= i
2
= j
2
= k
2
= 1. (2.22.)
Dakle, skalarni proizvod dva razli~ita koordinantna orta jednog sistema jednak je
nuli, a skalarni proizvod jednog orta sa samim sobom jednak je jedinici.
Ako izrazimo vektore u funkciji njihovih projekcija na koordinantnim osama skalarni
proizvod je
A
= ( A
x
i + A
y
j + A
z
k) . (B
x
i
+ B
y
j
+ B
z
k
)
A
= A
x
B
x
+ A
y
B
y
+ A
z
B
z
.
(2.23.)
2.8 VEKTORSKI PROIZVOD DVAJU VEKTORA
Vektorski proizvodi dvaju vektora A
i B
je vektor C
, kod kojeg je intenzitet jed-

nak povr{ini paralelograma, ~ije su strane dati vektori i koji je normalan na toj povr{ini,
a takvog smjera da za posmatra~a, koji stoji uz vektor C
rotacija najkra}im putem od

A
do B
bude pozitivna (suprotno smjeru kretanja kazaljke na satu). Vektori A
, B
i C
tim redom ~ine desni koordinantni sistem. (slika 2.22)

Apsolutna vrijednost vektorskog proizvoda je
C = C = A B = A
.
B
.
sin. (2.24.)
Slika 2.21. Vektorski proizvod C
= A
Slika 2.22. Rotacija vektora A
ka vektoru B
najkra}im putem
C = B A

A
B
26
Navedena definicija pokazuje da se promjenom redoslijeda istih vektora A
i B
u vek-
torskom proizvodu dobiva kao vektorski proizvod upravo vektorski proizvod upravo vek-
tor - C
, (slika 2.23.) to jest vektor sa obrnutim smjerom, odnosno suprotni vektor.

Dakle, promjenom reda faktora vektor-
ski proizvod mijenja znak, a veli~ina ostaje
ista.
A
= -B
. (2.25.)
To zna~i da za vektorski proizvod ne vaì
komutativni zakon, nego mjesto njega vaì
antikomutativni ili alternativni zakon.
Slika 2.23. Vektorski proizvod A
Za vektorski proizvod vrijedi distributivni zakon.

A
(B
+ C
) = A
+ A
(B
+ C
) A
= B
+ C
(2.26.)
Pri mnoènju vektorskog proizvoda skalarom vijedi asocijativni zakon:
k(A
) = (kA
) B
= kA
. (2.27.)
Vektorski proizvod moè biti jednak nuli ako je jedan od faktora jednak nuli , ili kada
je ugao me|u vektorima jednak nuli, tj kada su vektori paralelni (kolinearni). Prema tome
uvijet paralelnosti dvaju vektora je:
A
= 0. (2.28.)
Kao posljedica tog zaklju~ka slijedi da je vektorski proizvod nekog vektora sa samim
sobom jednak nuli.
A
= 0. (2.29.)
Ove relacije, dakle, pokazuju istovremeno i uvjet kolinearnosti vektora. Prema tome
uvjet kolinearnosti je:
A
= 0. (2.30.)
Prema definiciji vektorskog proizvoda i prema slici 2.18 gdje je dat osnovni triedar
(koordinantna baza) sa jedini~nim vektorima i
, j
, k
koji su me|usobno normalni, o~i-

gledno proizilazi:
i
= k
= i
= j
,
(2.30.)
a prema alternativnom zakonu
j
= - k
= - i
= - j
.
(2.31.)
A
B
C = A B

27
Koriste}i jedna~inu (2.29) zaklju~ujemo da i za ortove vaì ista relacija
i
= j
= k
= 0. (2.32.)
Da bi smo vektorski proizvod dvaju vektora prikazali u analiti~kom obliku, pred-
postavimo da imamo dva vektora
A
= A
x
i
+ A
y
j
+ A
z
k
= B
x
i
+ B
y
j
+ B
z
b
.
Tada se vektorski proizvod moè predstaviti determinantom
(2.33.)
Razvijenjem determinante dobijemo da je:
A
= ( A
y
B
z
A
z
B
y
)i
+ (A
z
B
x
A
x
B
z
)j
+ (A
x
B
y
A
y
B
x
)k
. (2.34.)
Ako su nam data dva vektora A
i B
, (slika 2.24.) moè se vektor B
razloìti na
dvije komponente: unutra{nju B
u
= OP
na pravcu vektora A
i spolja{nju B
s
= PQ
nor-
malnu na vektor A
.
Skalarni proizvod vektora A
i B

jednak je proizvodu intenziteta (veli-
~ine) vektora A
i intenziteta (veli~ine)
vektorskog proizvoda ili spolja{njeg
proizvoda vektora A
i B
jednaka je
proizvodu intenziteta vektora A
i in-
tenziteta spolja{nje komponente vektora
B
. Ovdje se radi o veli~ini, tj apsolutnoj

(brojnoj) vrijednosti odgovaraju}ih pro-
izvoda, a orijentacija vektorskog proizvo-
Slika 2.24. Razlaganje vektora B
na komponente
da dobiva se prema poznatom pravilu.
2.9. VEKTORSKO - SKALARNI (MJE[OVITI) PROIZVOD
Prema definiciji ovaj proizvod se moè napisati (A
) C
. Vektorsko - skalarni
proizvod je skalar. Predpostavimo da imamo tri vektora koji imaju zajedni~ki po~etak i
da nisu komplanarni. Nadalje pretpostavimo da vektori A
, B
, C
, imaju me|usobni
poloàj kao ose desnog koordinantnog sistema.
Vektorski proizvod A
brojno je jednak povr{ini paralelograma strana A i B, a

predstavljen je vektorom S
, koji je normalan na ravan vektora A
i B
. Zatim je
S
= S
.
C
.
cos = S
.
h = V, (2.35.)
0
0
B
B
u
B
s
P A

= A
A A A
x
x
y
y
z
z
i j k
B
B B B
28
a to je zapremina paralelopipeda, kod kojega su stranice A, B, C. Ugao je o{tar pod
predpostavkom da A
, B
, C
imaju redoslijed osa desnog sistema. Po{to moè biti i

tupi ugao, onda u op}em slu~aju imamo da je
(A
) C
= V, (2.36.)
ili vektorsko - skalarni proizvod triju vektora brojno je jednak zapremini paralelopipeda,
~ije su ivice dati vektori, sa pozitivnim zrakom ako je redoslijed vektora isti kao kod osa
usvojenog sistema, a sa negativnim znakom ako je redoslijed obrnut.
Slika. 2.25. Prikaz vktorsko skalarnog proizvoda
Zapremina se moè dobiti i kao
(A
) C
= (B
) A
= (C
) B
, (2.37.)
{to zna~i da se cikli~nom permutacijom triju vektora ne mijenja njihov vektorsko -
skalarni proizvod.
Svakom drugom permutacijom mijenja se znak proizvoda kao naprimjer:
(A
)
.
C
= (B
)
.
C
, (2.38.)
Vektorsko-skalarni proizvod triju ne mijenja se kada se me|usobno zamijene znaci
vektorskog i skalarnog mnoènja, ali pod uslovom da se ne mijenja redoslijed faktora
(A
) C
= A
(B
)
(A
) C
= A
(B
).
(2.39.)
Odnosno vrijedi da je:
A
= B
= C
=
= C
= A
= B
. (2.40.)
Na osnovu ovoga mje{oviti proizvod moè se ozna~iti i kao:
[A
] ili (A
).
Ako su vektori me|usobno komplanarni, onda je zapremina (koju treba da obrazuje)
paralelopipepeta jednaka nuli;
A
(B
) = 0, (2.41.)
to je ujedno i uslov komplanarnosti.
Vektorsko - skalarni (mje{oviti) proizvod koordinantnih ortova
i
(j
) = i
= 1. (2.42.)
29
Predpostavimo da su nam vektori A
, B
, C
izraèni preko projekcija

A
= A
x
i
+ A
y
j
+ A
z
k
,
B
= B
x
i
+ B
y
j
+ B
z
k
,
C
= C
x
i
+ C
y
j
+ C
z
k
,
tada je mje{oviti proizvod vektora
[A
] = (A
) = A
(B
) = (2.43.)
Razvijanjem u determinantu imamo da je
A
(B
) =(A
x
i
+ A
y
j
+ A
z
k
)[(B
y
C
z
B
z
C
y
)i
+
+ (B
z
C
x
B
x
C
z
)j
+ (B
x
C
y
B
y
C
x
) k
]. (2.44.)
Za jedini~ne vektore vrijedi
[i
] = (i
) = (i
= = 1. (2.45.)
2.10 DIFERENCIRANJE VEKTORA
Osnovna pravila diferenciranja skalara vrijede i za vektore. Neka je vektor A
pro-
mjenjiv koji zavisi od skalarnog argumenta u A
(u).
Izvod vektora A
po argumentu u uz uslov kontivualnosti i limesa je

(2.46.)
Ako izrazimo vektor A
preko projekcija A
(u) = A
x
(u) i
+ A
y
(u) j
+ A
z
(u) k
tada
}e izvod vektora A
glasiti:
(2.47.)
Naprimjer, za drugi izvod vektora A
po argumentu u imat }emo:

(2.48.)
Predpostavimo da da nam je poznata skalarna funkcija (u) i dvije vektorske
funkcije A
(u) i B
(u) tada }e vrijediti relacije

.
2
2
2
2
2
2
2
2

+ + = k
du
A d
j
du
A d
i
du
A d
du
A d
z
y
x
.

+ + = k
du
dA
j
du
dA
i
du
dA
du
A d
z
y
x
1
1
1
0
0
0 0
0
0
A A A
x
x
x
y
y
y
z
z
z
B
C
B
C
B
C
30
(2.49.)
(2.50.)
(2.51.)
2.11. INTEGRIRANJE VEKTORA
Neodre|eni integral vektora B
naziva se funkcija A
, koja ispunjava uslov

(2.52.)
odnosno funkcija ~iji je proizvod po skalaru u jednak zadatom vektoru B
. Prema tome
(2.53.)
gdje je konstantni vektor C
uzet {to se diferenciranjem (2.53.) dobiva (2.52.) bez obzi-

ra na vrijednost vektorske konstante C
. Ako je vektor A
dat u obliku
A
(u) = A
x
(u) i
+ A
y
(u) j
+ A
z
(u) k

tada je
(2.54)
Odre|eni integral funkcije A
(u) uzet u granicama od neke vrijednosti do vrijed-

nosti naziva se razlika vrijednosti prvobitnih funkcija uzetih za granice i , to jest
(2.55.)
2.12. GRADIJENT, DIVERGENCIJAI ROTOR
Po{to navedeni podnaslov nije predmet razmatranja gradiva Statike nego Kinematike
i Dinamike dat }emo samo neke osnovne definicije a ~italac se upu}uje na literaturu sa
detaljnim upoznavanjem ove materije [21].
Da bismo objasnili gradijent, divergenciju i rotor definirajmo skalarno i vektorsko polje.
Prostor u kojem svakoj ta~ki odgovara neki skalar naziva se skalarno polje.
Prostor u kojem je za svaku ta~ku vezan neki vektor, kao predstava fizi~ke realnosti
naziva se vektorsko polje.

+
)
;
'
). ( ) ( ) ( ) ( ) (
B B c u B du u B
du
d
du u A
. ) ( ) ( ) ( ) ( du u A k du u A j du u A i du u A
z y x
+ +

,

+
C du B A
B
du
A d
,
_
B
du
A d
du
B d
A B A
du
d
,
_
B
du
A d
du
B d
A B A
du
d
+ A
du
d
du
A d
A
du
d
) (
31
I uop}e,ograni~en ili neograni~en prostor, u kojemu je pri prou~avanju neke
fizi~ke pojave za svaku ta~ku vezan neki skalar ili vektor naziva se fizi~ko polje.
Ako je poloàj ta~ke odre|en koordinatama (x, y, z)(ili vektorom poloàja
r
= xi
yj
+ zk
), onda je skalarno ili vektorsko polje dato kada se zna doti~ni skalar
ili vektor u funkciji od koordinata poloàja pojedinih ta~aka (ili vektora poloàja).
Ozna~imo skalarnu funkciju
= (x, y, z), (2.56.)
a vektorsku funkciju
A
=A
(x, y, z). (2.57.)

Polje (x, y, z) ili A
= A
(x, y, z), koje se nemijenja u toku vremena,te ne za-

visi od vremena t, naziva se stacionarno ili konstantno polje, a polje (x, y, z) ili
A
=A
(x, y, z) koje se mijenja u toku vremena, tj. koje zavisi od vremena naziva se nesta-
cionarno ili varijabilno polje. Funkcije (x, y, z) i A
=A
(x, y, z, t) su jednozna~ne, konti-

nualne i mogu se diferencirati.
Vektor koji u posmatranoj ta~ki skalarnog polja ima smjer najbrèg rasta
skalara , a veli~inu jednaku porastu skalara u tom istom pravcu, po beskona~no
maloj duìni, naziva se gradijent skalara .
(2.58.)
Dakle, veli~ine komponenata vektora grad su parcijalni izvodi skalara po kor-
dinatama vektora poloàja ta~ke P(xyz) u kojoj se gradijent ra~una.
Iz jedna~ina (2.58) vidimo da se radi o diferenciranju veli~ine po odgo-
varaju}im promjenjivim, to zna~i moèmo izdvojiti skalar iza zagrade.
(2.59.)
Izraz u zagradi naziva se Hamiltonov operaror nabla i ozna~ava se simbolom .
(2.60.)
Divergenciju moèmo predstaviti pomo}u Hamiltonovog operatora . (2.60.)
(2.61.)
div A
=
.
A
.
(2.62.)
Jedna~ina (2.62) pokazuje da je divergencija vektora A
jednaka skalarnom
proizvodu operatora nabla i vektora A
.
) ( ) (

+ +
= k A j A i A k
z
j
y
i
x
A div
z y x
z
A
y
A
x
A
A div
z
y
x
.
z
k
y
j
x
i
=

.
=

z
k
y
j
x
i grad

= k
z
j
y
i
x
grad
32
Rotor predstavlja vektorski proizvod dvaju vektora sa komponentama koje imaju ove
vrijednosti
Prema tome,
(2. 63.)
rot A
= A
.
Prethodna jedna~ina pokazuje da je rotar vektora A
jednak vektorskom proizvodu

operatora nabla i vektora A
. Ovu jedna~inu moèmo napisati u obliku:

(2.64.)
Na osnovu teorijee skalara i vektora iz [21] zaklju~ujemo da vrijede relacije
div rot =
.
( A
) = 0, (2.65.)
rot grad = () = 0. (2.66.)
2.13. LINIJSKI INTEGRALVEKTORA
Neka je dato vektorsko polje sa karakteristi~nim vektorom A
i u polju kriva linija

C. U raznim ta~kama te krive, vektor A
ima uop{te razli~ite vrijednosti. Radijus vek-

tora poloàja ta~ke na krivoj liniji je r
(t) = x (t) i
+ y (z) j
+ z (t) k .
. Kada ta~ka
bude u ta~ki P
1
vrijeme je t
1
, a kad
do|e u poloàj P
2
vrijeme je t
2
.
Linijski integral vektora A
du`
krive linije P
1
P
2
naziva se grani~na
vrijednost sume skalarnih proizvo-
da A
i elemenata r
, kada broj n
tih proizvoda teì beskona~nosti, a
veli~ina elemenata teì nuli.
(2.67.)

n
l i
r d A i i
n
a
P
i
P
r A . lim
z
x
y
P
1
P
2
P
i
P
i+1
A
C
0
r t ( )
dr
,
_
+ k
y
A
x
A
x
y
= =
+ +
A A A
A A A A
x
x x y y z z z
y
y
z
z z z
i
i
j
j
k
rot A

( )
+ +
,
_

, k A j A i A k
z
j
y
i
x
A rot
z y x
. ,
, z y x
A A iA
z
k
y
j
x

33
Slika 2.26. Prikaz krive linije u vektorskom polju
Jedna~inu (2.67) moèmo napisati i u druga~ijemu obliku
(2.68.)
Linijski integral vektora po zatvorenoj krivoj liniji (konturi) naziva se cirkulacija
vektora du` te konture i ozna~ava se sa:
(2.69.)
Ako vektor predstavlja neku silu, a kriva P
1
P
2
predstavlja trajektoriju ta~ke, onda
je linijski integral takog vektora du` te trajektorije rad sile na putu koji napada, a ta~ka
pre|e.
(2.70.)
= =
=

2
1 2 1
.
P
P P P
A r d F r d F
. dz A dy A dx A r d A
z
c
y x
+
= =

+ + = =

a
i
P
P c c
z y x
dz A dy A dx A dr A dr A .
34
Rije{eni zadaci iz poglavlja 2.
Zadatak 2.1.
Poznati su nam vektori A
, B
, C
. Potrebno je konstituirati sljede}e vektore:

a) A
+ 2C
b)
Rje{enje:
Slika uz zadatak 2.1.
Zadatak 2.2.
Vektor je definiran po~etnom ta~kom P(x
1
, y
1
, z
1
) i krajnjom ta~kom Q(x
2
, y
2
, z
2
).
Izra~unati duìnu vektora.
Rje{enje:
Vektori poloàja ta~ke P i Q su

+ + = k z j y i x r
1 1 1 1
A
A
B
B
B
C
2C
3C
2A
A
B
C
A
B
C
+
2
=
+
(
) +
2
2

+

(
)

=

2

A
B
A
B
3

+

+

(
2

)

=

3

(
2

)
C
A
B
C
A
B
[
]
1
2
1
2
B A 2 ( )
1
2
). 2 (
2
1
3

B A C
35
ili
PQ
= r
2
r
2
PQ
= (x
2
i
+ y
2
j
+ z
2
k
) +
+ (x
1
i
y
1
j
+ z
1
k
)
PQ
= (x
2
x
1
) i
+ (y
2
y
1
) j
+ (z
2
z
1
) k . .
Intenzitet vektora PQ
je
Zadatak 2.3.
Date su koordinate ta~aka (0, 0,0), (3, 2,0), (4,6,0) i (1,3, 0) koje ~ine jedan
~etverokut. Koliki ugao ~ine dijagonale tog ~etverokuta?
Rje{enje:
OA
= 3i
+ 2j
O~ito je
OB
= 4i
+ 6j
OC = i
+ 3j
OC
= OA
OC
= 2i
.
Skalarni proizvod
=8253.
1240 , 0
2 52
2
cos = =
( ) cos 1 2 6 4 2 6 4
2 2 2
+ + =
+

j i j i o
cos =

GA OB CA OBo
x
y
C(1,3,0)
B(4,6,0)
A(3,2,0)
0(0,0,0)
. ) ( ) ( ) (
2
1 2
2
1 2
2
1 2
z z y y x x PQ + + =

= +
2
r PQ r

+ + = k z j y i x r
2 2 2 2
x
z
y
0
)
)
z
1
z
2
y
1
,
y
2
,
x
1
,
x
2
,
P(
Q(
r
1
r
2
36
Zadatak 2.4.
Dokazati da je povr{ina paralelograma (A
) ~ije su strane A
i B
.
Rje{enje:
Povr{ina paralelograma
P = h
.
B
P =
.
sin B
P = A
.
Zadatak 2.5.
Ako su poznati vektori A
= i
+ j
, B
= 2i
3j
+ k
, C
= 4j
3k
, potrebno je
na}i vrijednost:
a) (A
) C
b) A
(B
).
Rje{enje:
a) Kako je A
= onda je
b) Kako je
slijedi da je
Iz rezultata vidimo da je
(A
) C
(B
).
. 8 8
8 6 5
0 1 1

+ = =
k j i
k j i
C B A

+ + =
= k j i
k j i
C B 8 6 5
3 4 0
1 3 2
. 4 3 23
3 4 0
5 1 1

+ + =
k j i
k j i
C B A

=
k j i
k j i
5
1 3 2
0 1 1
A
B
h
37
Zadatak 2.6.
Dokazati
gdje su A
i B
diferencijabilne funkcije od u.
Rje{enje:
Metoda 1
Metoda 2 Izrazimo vektore A
i B
preko koordinata
A
= A
x
i
+ A
y
j
+ A
z
k
B = B
x
i
+ B
y
j
+ B
z
k
+ = B
du
A d
du
B d
A o o
+ + +
z
z
y
y
x
x
B
du
dA
B
du
dA
B
du
dA
+
+ + =
z
z
z
y
y
x
x
B
du
dB
A
du
dB
A
du
dB
A
) ( ) (
z z y y x x
B A B A B A
du
d
B A
du
d
+ + =

o
.
+ = B
du
A d
du
b d
A o o

b
u
A
B
u
A
u
B
A
u
o o o
lim
0
du
B A B A B A

+ +
=
o o o
lim
0
u
B A B B A A
B A
u
d
u
+
=

o o
0
lim

+ = B
du
A d
du
B d
A B A
du
d
o o o ) (
38
Zadatak 2.7.
Data je skalarna funkcija (x,y, z) = x
2
yz i vektor A
= 3x
2
y j
+ y z
2
j
x z k
.
Kolika je vrijednost u ta~ki P (1, -2, -1)?
Rje{enje:
Za vrijednosti x = 1, y = -2 i z = -1 imamo da je
Zadatak 2.8.
Izra~unati za A
= (3u
2
1) i
+ (2u 3) j
+ (6u
2
4u) k
.
Rje{enje:
( ) ( ) ( )

+
'
+ + k i k j i 8 6 2 2 3 1 1 1
( ) ( ) ( )
'
+ +

k j i 8 16 6 4 2 8
2
2 2 3 3
u =1

= ( ) + ( 3 ) + (2 2 ) u u i u u j u u k

A u du ( ) = A u du ( ) =
2 2
2 2
u =1 u =1
(3 1) + (2 3) + (6 4 ) u i u j u u k du =

( )
2
1 u
du u A
. 2 12 12
2

+
,
_
k j i A
z y
. 2 6 6
3 2 2 4

+ k z x j yz x i y x
,
_
,
_

k yz x j z y x i y x
y
A
z y
3 2 2 2 2 4
2
2 3 3

+ k yz x j z y x i y x
3 2 2 2 2 4
2 3 3
,
_
,
_

k yz x j z y x i z y x
z
A
z
2 3 3 2 2 2 4
3
2 2 2 2 2 2 2 3 3 4

( ) = ( )(2 + ) = 3 + A x yz x y i yz j xz k x y z i x y z j x yz k
,
_

A
z y
2
39
Zadatak 2.9.
Izra~unati za = x
2
yz
3
i A
= xz i
y
2
j
+ 2x
2
yk
sljede}e izraze:
a) , b)
, c) A
, d) div(A
), e) rot(A
).
Rje{enje:
a)
= 2xyz
3
i
+ x
2
z
3
j
+ 3x
2
yz
2
k
.
b)
c)
d)
e) = + = =

k z y x j z y x i yz x A A rot
3 2 4 3 3 2 4 3
2 ( ) ( ) ( o
. 6 3 3
2 2 4 3 2 2 4 2
z y x z y x yz x + =
=
= ) 2 ( ) ( ) (
3 2 4 3 3 2 4 3
z y x
z
z y x
y
yz x
x
= + + = =

) 2 ( ) ( ) (
3 2 4 3 3 2 4 3
k z y x j z y x i yz x A A div o o
. ) 4 ( 2
2

+ = j xy x i x
=
=

k xz
y
y
x
j y x
x
xy
z
i y
z
y x
y
) ( ) ( ) 2 ( ) ( ) ( ) 2 (
2 2 2 2
=
=

y x y xy
z y x
k j i
2 2
2
=
=

k y x j y i xz k
z
j
y
i
x
A
2 2
2
. 2 ) 2 ( ) ( ) (
2 2
y z y x
z
y
y
xz
x
=
=
=
=

k y x j y i xz k
z
j
y
i
x
A
2 2
2 o o
=
=

k
z
j
y
i
x
k
z
j
y
i
x
40
Zadatak 2.10.
a) Dokaìte da je = 0, ako je A
= (2xy + z
3
) i
+ (x
2
+ 2y) j
+ (3xy
2
2) k
.
b) Prona|ite skalarnu funkciju za koju je A
= .
Rje{enje:
a)
.
b) Metoda 1
Integracijom prethodnih izraza dobijamo da je:
= x
2
y + xz
3
+ C
1
(y, z)
= x
2
y + y
2
+ C
2
(x, z)
= xz
3
2z + C
3
(x, y).
Integracione konstante su:
C
1
(y, z) = y
2
2z, C
2
(x, y) = xz
3
2z, C
3
= x
2
y + y
2
,
tada je = x
2
y + xz
3
+ y
2
2z.
Metoda 2
=
+ +

=

k dz j dy i dx k
z
j
y
i
x
r d Ao
. 2 3
2
2
2
2
3
=

+ =

+ =

xz
z
y x
y
z xy
x

= = k
z
j
y
i
x
A
0
2 3 2 2
2 2 3
=
+ +
xz y x z xy
z y x
k j i
A
. ) 2 ( ) 8 4 ( ) 3 4 (
4 3 3 3 3 3 3 3 2 3 2 3 4

+ + + = k z x z xy j yz x yz x i z y x yz x
=
=

3 2 2 3 3 2 4 3
2 z y x z y x yz x
z y x
k j i
41
totalni diferencijal od .
U ovom izrazu je:
d= A
dr
= (2xy + z
3
)dx + (x
2
+ 2y)dy + (3xz
2
2)dz =
= [(2xy + z
3
)dx + x
2
dy + 3xz
2
dz] + 2ydy 2dz =
= d(x
2
y + xz
3
) + d(z
2
) + d(-2z).
Funkcija je = x
2
y + xz
3
+ y
2
2z.
Zadatak 2.11.
Dat je vektor A
= (3x
2
6yz) i
+ (2y + 3xz) j
+ (1 4xyz
2
) k
.
Izra~unati A
.
dr
izme|u ta~aka (0,0, 0) i (1, 1,1).

a) x = t, y = t
2
, z = t
3
,
b) du` linije od (0,0, 0) do (0,0, 0) tada do (0,1, 1) i (1,1,1),
c) du` linije od ta~ke (0,0, 0) do (1, 1,1).
Rje{enje:
c
A
dr
= {(3x
2
6yz) i
+ (2y + 3xz) j
+ (1 4xyz
2
) k
(d
x
i
+ d
y
j
= d
z
k
) =
=
c
c
(3x
2
6yz)dx + (2y + 3xz)dy + (1 4xyz
2
)dz.
a) 1 na~in: Kada je t = t, y = t
2
, z = t
3
ta~ke (0,0,0) i (1,1,1) vrijeme t = 0 i t = 1.
c
A
dr
= {3t
2
6(t
2
)(t
3
)} dt + d(t
3
) + {1 4(t)(t
2
)(t
3
)}d(t
3
) =
=
c
c
(3t
2
6t
5
)dt + (4t
3
+ 6t
5
)dt + (3t
2
12t
11
)dt = 2.
2 na~in:
A
(3t
2
6t
5
) i
+ (2t
3
+ 3t
4
) j
+ (1 4t
9
) k
i
r
= x i
+ y j
+ z k
= t i
+ t
2
j
+ t
3
k
dr
= (i
+ 2t j
+ 3t
2
k
)dt.
c
A
dr
=
1
0
(3t
2
6t
5
)dt + (4t
3
+ 6t
5
)dt + (3t
2
12t
11
)dt = 2.
b) Du` prave izme|u (0, 0,0) i (0,0,1) je x = 0, y = 0, dx = dy = 0, z je od 0 do 1.
1
z=0
{(3)
2
6(0)(z)}0 + {2(10) + 3(0)(z)}0 + {1 4(0)(0)(z
2
)}dz =
1
z=0
dz = 1.
Od (0,0, 1) do (0,1, 1) je x = 0, z = 1, dx = 0 i dz = 0, y je izme|u 0 i 1.
1
z=0
{3x
2
6(1)(1)}dx + {2(1) + 3x(1)}0 + {1 4(0)(y)(1)
2
}0 =
1
z=0
2ydy = 1.
, =

= d dz
z
dy
y
dx
x
42
Od (0,1, 1) do (1,1, 1) je y = 1, z = 1, dy = 0, dr = 0, x je izme|u 0 i 1.
1
z=0
{3x2 6(1)(1)}dx + {2(1) + 3x(1)}0 + {1 4x(1)(1)2}0 =
1
z=0
(3x2 6)dx = -5.
c) Za ta~ke (0,0, 0) i (1,1,1) je x = t, y = t, z = t, dx = dy = dz = dt.
c
A
dr
=
c
(3x
2
6yz)dx + (2y + 3xz)dy + (1 4xyz
2
)dz =
=
1
t=0
(3t
4
6t
2
)dt + (2t + 3t
2
)dt + (1 4t
4
)dt =
=
1
t=0
(2t + 1 4t
4
)dt =
6
5
.
43
3.1. AKSIOME STATIKE
Aksiomi statike formuliraju osnovne zakone kojima se pod~injavaju sile koje
djeluju na kruto tijelo. Odre|eni broj aksioma je posljedica osnovnih zakona mehanike
o kojima }emo govoriti u DINAMICI. Aksiomi su sami po sebi jasni i ne dokazuju se.
AKSIOM I. Ako na neko slobodno kruto tijelo djeluju dvije sile, ono }e biti u
ravnoteì tada i samo tada ako te dvije sile leè na istom pravcu (imaju istu napadnu
liniju), imaju iste intenzitete i imaju suprotne smjerove, slika 3.1.
Ovaj aksiom govori o najjednostavnijem
uravnoteènom sistemu sila, jer je o~igled-
no da jedna sila koja djeluje na kruto tijelo
nije uravnoteèna.
AKSIOM II. Djelovanje datog sistema
sila na kruto tijelo se ne mijenja ako se
datom sistemu sila dodaje ili oduzme
uravnoteèni sistem sila. Slika 3.1. Djelovanje istih sila na kruto tijelo
Da bismo ovo objasnili predpostavimo da imamo kruto tijelo na koje djeluje sila
F
kao {to je pokazano na slici 3.2.

Slika 3.2. Slika za obja{njenje aksioma II
Dodajmo u ta~ki Bkoja leì na pravcu sile F
dvije sile F
1
i F
2
kao {to je pokazano

na slici i predpostavimo da su intenziteti sila F
1
=F
2
jednaki. Djelovanje sile F
na
kruto tijelo nije se promijenilo i ako je dodat uravnoteèn sistem sila.
45
AKSIOM III. Ako na kruto tijelo djeluju u jednakoj ta~ki dvije sile moèmo ih
zamijeniti jednom silom (rezultantom) koja tako|er djeluje u toj istoj ta~ki krutog tijela,
pri ~emu je vektor te sile jednak vektorskom zbiru vektora datih sila (vidi sliku 3.3.)
Slika 3.3. Paralelogram sila
Ovaj aksiom se naziva jo{ i aksiom o paralelogramu sila. Na slici 3.3. prikazane su
tri mase koje djeluju u ravnoteì. Presijecanjem uàdi javljaju se sile u kracima F1
, F
2
i F
3
. Da bi mase bile u ravnoteì vektorskim slaganjem sila F
1
i F
2
, moramo dobiti
rezultantu F
r
koja }e imati isti pravac kao i sila F

3
isti intenzitet a suprotan smjer.

F
r
= F
1
+ F
2
r
= F
3
.
Kao {to vidimo sa slike 3.3. vektor F
r
konstruiramo kao dijagonalu paralelograma nad
silama F
1
i F
2
, kao stranama tog paralelograma. U daljem prou~avanju Statike razlikovat
}emo pojam vektorskog zbira sila i pojam rezultante sila. Pretpostavka da u ta~ki A kru-
tog tijela (slika 3.4.) djeluje sila F
1
, a u ta~ki B sila F
2
. Da bismo odredili njihov vektor-
ski zbir, sile F
1
i F
2
, moèmo da prenesemo paralelno tako da im je bilo koja ta~ka O(van
tijela ili u tijelu) zajedni~ki po~etak. Dijagonala OO
1
paralelograma, konstruisanog nad
ovim silama predstavlja zbir sila.
Slika 3.4. Djelovanje dvije sile na tijelo
Rezultat zbira sila F
1
i F
2
jeste sila F
R
i zove se glavni vektor sabranih sila. S obzirom da
su sile F
1
i F
2
, klize}i vektor, presje~na ta~ka Onjihovih linija je zajedni~ka napadna ta~ka.
Na osnovu aksioma III napadna linija rezultante sila F
1
i F
2
, mora da pro|e kroz ta~ku O.
46
Glavni vektor F
R
, prene{en paralelno na pravu koja prolazi kroz ta~ku O zamjen-
juje djejstvo sila F
1
i F
2
, to jest, postaje njihova rezultanta F
r
.
Prema tome, glavni vektor F
R
, koji je jednak vektorskom zbiru, postaje rezultanta
F
tj. zamjenjuje djelovanje tek kad se prenese na napadnu liniju rezultante.

AKSIOM IV. Dva materijalna tijela djeluju jedno na drugo silama istog inten-
ziteta, pravca a suprotnog smjera.
Slika 3.5. Me|usobno dejstvo dva materijalna tijela
Ovaj aksiom predstavlja jedan od osnovnih zakona mehanike.
AKSIOM V. Ukoliko se deformabilno tijelo pod dejstvom datog sistema sila
nalazi u ravnoteì, ono }e biti u ravnoteì i onda ako postane apsolutno kruto.
Ovaj aksiom ~esto se naziva i princip ukru}ivanja, a ima veliku primjenu u inènjer-
skoj praksi. On omogu}ava da se deformabilno tijelo (lanac, uè) ili bilo koja druga
promjenljiva konstrukcija (gerberov nosa~) posmatra kao kruto tijelo prilikom postav-
ljanja uslova ravnoteè i da se za ispitivanje ravnoteè takvih tijela koriste metode i
zakoni koji vaè za kruto tijelo. Treba imati na umu da uslovi koji su za deformabilno
tijelo potrebni ne moraju u isto vrijeme da budu i dovoljni.
3.2. PRIMJENAPRAVILAO PARALELOGRAMU SILA
KADAU TA^KI KRUTOG TIJELADJELUJE VI[E SILA
Vidjeli smo da je rezultanta dviju sila razli~itih pravaca jednaka po pravcu i veli~ini
tre}oj stranici trougla kojem su dvije stranice zadane sile, (slika 3.3 i slika 3.4.). Njen
smjer je suprotan smjeru obolaènja zadanih sila, a sasvim je svejedno kojim redom
ucrtavamo sile. Moèmo, naprimjer, zapo~eti silom F
1
i na
nju dodati silu F
2
. Rezultanta }e biti ista kao i kad smo
zapo~eli sa silom F
1
. (slika 3.3.)
Primjenom paralelograma silu F
(slika 3.6.) moèmo

rastaviti u mnogo komponenata, jer se moè nacrtati
mnogo trokutova.
Pretpostavimo da na kruto tijelo u ta~ki Odjeluju sile F
1
,
Slika 3.6. Rastavljanje sile F
1
F
2
, F
3
i F
4
. Veli~inu i smjer rezultante tih sila nalazimo tako
u dvije komponente
da trokutno pravilo primjenimo tri puta.
47
Slika 3.7. Djelovanje ~etiri sile na tijelo u ravni
Sa slike 3.7. vidimo da je:
(3.2.)
F
r12
= F
1
+ F
2
F
r13
= F
r12
+ F
3
= F
1
+ F
2
+ F
3
F
r
= F
r13
+ F
4
F
r
= F
1
+ F
2
+ F
3
+ F
4
Po~injemo u ta~ki a povla~enjem paralelne sile sa silom F
1
(odsje~ak ab). Iz ta~ke
b nanosimo silu F
2
, koja je paralelna sa silom F
2
. Spajanjem ta~aka a i c dobivamo
rezultantu tih dviju sila F
r12
. Postupak ponavljamo do kraja nano{enjem sila F
3
F
4
.
Rezultanta sve ~etiri sile odre|ena je duìnom ae
. Smjer je suprotan smjeru obilaènja

sila F
1
F
2
F
3
F
4
.
Redosljed sila pri nano{enju u planu sila nije bitan, jer ne utje~e na rezultantu.
3.3. PRAVILO O POMJERANJU NAPADNE TA^KE SILE
U statici kod prou~avanja ravnoteè krutih tijela smatramo da me|usobni razmak
ta~aka tijela ostaje konstantan bez obzira na veli~inu sila koje djeluju. Moèmo pom-
icati napadnu ta~ku sile na napadnoj liniji sile bez ikakvih posljedica na rezultate. Pret-
postavimo da na kruto tijelo u ta~ki A djeluje sila F
. (slika 3.8.)
Dodajmo u proizvoljnoj ta~ki B na napadnoj liniji sile F
uravnoteèn sistem F
1
(-F
1
),
pri ~emu su intenziteti isti F
= F
1
. Po{to je uravnoteèn sistem F
1
moèmo ga uklo-
niti. Kao rezultat imamo silu F
1
u ta~ki B, koja je jednaka sili F
sa napadnom ta~kom B.
Slika 3.8. Pravilo o pomjeranju napadne ta~ke sile
Prema tome, moèmo zaklju~iti da se dejstvo date sile na kruto tijelo ne}e promijeniti
ako napadnu ta~ku sile pomjerimo u bilo koju drugu ta~ku tijela du` napadne linije sile.
Tako, vektor koji predstavlja sila, jeste klize}i vektor, ako sila djeluje na kruto tijelo.
48
U slu~aju da sila djeluje na ~vrsto (deformabilno) tijelo, vektor sile ne smije se pomjerati
du` napadne linije. Da bismo to dokazali, pretpostavimo da imamo jedan deformabilani
{tap koji je optere}en istim silama na pritisak F
1
F
2
, kao {to je prikazano na slici 3.9.
Ako bi pomjerali sile F
1
F
2
u drugom
slu~aju (kao {to je prikazano na slici) {tap
ne bi bio optere}en, a u tre}em slu~aju
{tap bi bio optere}en na istezanje. Ovaj
primjer pokazuje da sistem sila, koji je
ekvivalentan u stati~kom smislu, nije
ekvivalentan u slu~aju prou~avanju ~vrs-
tih (deformabilnih) tijela.
3.4. VEZANO TIJELO. VEZE. REAKCIJE VEZA
Tijelo ~ije je slobodno pomjeranje sprije~eno nekim drugim tijelom zove se vezano
tijelo ili neslobodno tijelo. U poglavlju 1.2. definirali smo slobodno tijelo, rekli smo da
tijelo koje nije ometano drugim tijelima, da slobodno pre|e iz jednog u bilo koji drugi
poloàj u prostoru, zove se slobodno tijelo. Primjer najprostije veze je podloga, jer ona
spre~ava slobodno kretanje tijela.(slika 3.10.)
Ako veza ne dozvoljava kretanje, tada tijelo
djeluje na vezu silom, usljed ~ega se veza suprot-
stavlja tako|er silom, koja se zove veza ili reakcija
veze. Reakcija veze ima isti intenzitet i zajedni~ku
napadnu liniju, a suprotan smjer sili kojom tijelo
djeluje na vezu, zovu se aktivne sile. Aktivna sila
ne zavisi od djejstva drugih sila, dok reakcija veze
zavisi od aktivnih sila i predstavlja nepoznatu silu.
Slika 3.10. Podloga kao veza
Kad odredimo reakcije veze {to predstavlja osnovni zadatak statike, tada znamo
sve sile koje djeluju na tijelo ili konstrukciju, pa smo u mogu}nosti da izvr{imo dimen-
zioniranje ili ispitamo nosivost. Reakcija veze ima suprotan smjer od smjera u kojem
veza ne dozvoljava pomjeranje tijela. Razmotrimo detaljnije kako su usmjerene
reakcije na neke osnovne oblike veza koje se naj~e{}e primjenjuju u ma{inskoj
industriji.
a) Glatka povr{ina. Glatka povr{ina sprje~ava kretanje tijela pod djejstvom
aktivnih sila samo u pravcu zajedni~ke normale na dodirne povr{ine tijela, u ta~ki nji-
hovog dodira. Ukoliko je jedna od dodirnih povr{ina ta~ka, tada je reakcija usmjerena
po normali na drugu povr{inu. (slika 3.11.)
Slika 3.9. Primjer optere}enja deformabilnog {tapa
49
Slika 3.11. Primjeri reakcija glatke povr{ine
b) Uè. Ukoliko je veza ostvarena pomo}u savitljivog i neistegljivog uèta, zane-
marive teìne uè ne dozvoljava da se teret udalji od kuke gdje je obje{en. Reakcija
uèta F
S1
, F
S2
usmjerena je du` samog uèta ka ta~ki vje{anja.
Slika 3.12. Primjer reakcije uèta
Na slici 3.13. prikazano je osloba|anje od veza (glatka povr{ina i uè) teglja~a koji
uètom vu~e kamion.
50
Slika 3.13. Primjer osloba|anja od veze
c) Cilindri~ni zglob. Ukoliko su dva kruta
tijela spojena osovinicom kroz odgovaraju}e
otvore u tim tijelima, pri ~emu je tijelo koje sluì
kao veza ~vrsto vazano za nepomi~nu ravan,
tada se takva veza zove cilindri~ni zglob, cilin-
dri~no leì{te, {arnir ili nepomi~ni oslonac.
Ovakva veza dozvoljava tijelu obrtanje u ravni
oko ose {arnira, ali ne dozvoljava pomjeranje
tijela ni u jednom pravcu normalnomna pravac
ose {arnira. Reakcija F
A
je normalna na osu
{arnira i moè imati bilo koji pravac. Kod rje{avanja problema statike sa cilindri~nim
zglobom treba odrediti dvije veli~ine: intenzitet reakcije F
A
i ugao .
d) [tap. Ako je veza ostvarena {tapom zanemarljive teìne koji je krajevima zglob-
no vezan za podlogu ili tijelo, tada je tijelu ograni~eno kretanje u pravcu {tapa. Prema
tome, reakcija ima pravac {tapa, dok je smjer nepoznat. [tap koji sluì kao veza (zane-
marljive teìne, a na krajevima cilindri~ni zglobovi) moè biti izloèn samo na
zatezanje ili pritisak. (slika 3.15.)
Slika 3.15. Primjer veze {tapom
Slika 3.14. Primjer cilindri~nog zgloba
51
Prilikom rje{avanja problema u kome se veza ostvaruje pomo}u {tapa, treba odredi-
ti intenzitet i smjer sile koja optere}uje {tap. Smjer reakcije pretpostavimo proizvoljno;
ako dobijemo pozitivno rje{enje za vrijednost reakcije, to zna~i da je smjer dobro pret-
postavljen, a negativno rje{enje zna~i pogre{no pretpostavljen smjer.
3.5. AKSIOM O VEZAMA
Ako na kruto tijelo djeluje sistem sila i ako se tijelo nalazi u ravnoteì (u stanju
mirovanja), tada je sistem sila uravnoteèn i on zadovoljava uslove ravnoteè statike.
Ako se radi o vezanom krutom tijelu, tj. ako mu je bilo koje kretanje onemogu}eno
vezama, to tijelo }e biti u miru pod djejstvom proizvoljnog sistema sila. Da bismo
postavili uvjete ravnoteè za vezano kruto tijelo, omogu}uje nam aksiom o vezama,
koji glasi: svako vezano tijelo moè da se posmatra kao slobodno, ako se veze uklone
i njihov uticaj na tijelo zamijenimo djejstvom reakcija veza. (slika 3.16.)
Slika 3.16. Primjer primjene aksioma o vezama
2,50 m
2,50 m
B
K
45
45
C D
1
,
2
0

m
1
,
2
0

m
1
,
2
0

m
1,20 m
A
50
F
H
m
II I
F
r
F
ax
F
ax
F
ay
F
ay
F
K
F
K
F
H
F
G
F
G
F
G
F
H
F
C
F
Dy
F
Dy
F
Ey
F
Ey
F
Dx
F
Dx
F
Ex
F
Ex
45
H
50
50
=
1
,
2
0

m
1
,
2
0

m
1
,
2
0

m
IV
III
S =
52
4.1. SISTEM SILAU RAVNI ÎJE SE NAPADNE LINIJE SIJEKU
U JEDNOJ TA^KI - SUÊLJNI SISTEM SILA
Kao {to smo rekli u poglavlju 1.3. sistem sila ~ije se napadne linije (sile djeluju u
jednoj ravni) sijeku u jednoj ta~ki, (slika 1.2.) nazivamo su~eljni sistem sila. Ve}i broj
prakti~nih zadataka zahtijeva prou~avanje su~eljnog sistema sila kao {to su re{etkasti
nosa~i i dr. Prou~avanje ovakvih sistema sila neophodno je za daljnja uop}avanja koja
se odnose na proizvoljni sistem sila.
4.1.1. Geometrijski na~in slaganja dvije sile
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje ravan sistem su~eljnih sila, rekli smo to je
takav sistem ~ije napadne linije leè u jednoj ravni i sve prolaze kroz istu ta~ku.
(slika 4.1.)
U ovom poglavlju pokaza}emo da bilo koji
ravan sistem su~eljnih sila uvijek moèmo
zamijeniti rezultantom datog sistema sila.
Intenzitet, smjer i pravac rezultante mo-
èmo da odredimo grafi~ki, grafo-analiti~ki i
analiti~ki.
Neka u ta~kama A i B krutog tijela (slika
4.2.) djeluju sile F
1
i F
2
, tako da se napadne
linije sijeku u ta~ki O. Vode}i ra~una o
aksiomima statike ta~ka O je zajedni~ka na-
Slika 4.1. Primjer su~eljnog sistema sila padna ta~ka sila F
1
i F
2
, a kroz nju }e pro}i
napadna linija rezultante.
Konstrukcijom paralelograma nad silama F
1
i F
2
odredi}emo intenzitet, pravac i
smjer rezultante. (slika 4.2.) Napadnu ta~ku rezultante C biramo proizvoljno na napadoj
liniji, ali ta ta~ka mora pripadati krutom tijelu.
F
1
F
2
F
3

53
Slika 4.2. Slaganje dviju sila
Za odre|ivanje rezultante ne moramo crtati cio paralelogram sila, ve} je dovoljno kon-
struirati trougao sila. Sile F
1
i F
2
sabiramo po pravilu sabiranja vektora. (vidi poglavlje
2.5.) Zavr{na strana trougla sila odre|uje rezultantu F
r
kao vektorski zbroj sila F
1
i F
2
:
F
r
= F
1
+ F
2
. (4.1.)
Primjenom kosinusne teoreme iz trougla sila moèmo odrediti intenzitet rezultante
(4.2.)
Pravac rezultante se odre|uje uglovima i koje ona zatvara sa silama F
1
i F
2
, a
koji se mogu odrediti primjenom sinusne teoreme
(4.3.)
4.1.2. Geometrijski na~in slaganja sistema sila
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje sistem su~eljnih sila (~ije se napadne linije
nalaze u jednoj ravni) kao {to je prikazano na slici 4.3.
Sloìmo sile F
1
i F
2
, u rezultantu F
r12
.
F
r12
= F
1
+ F
2
. (4.4.)
Silu F
r12
sloìmo sa silom F
3
u rezultantu F
r13
, tako da je
F
r13
= F
r12
+ F
3
= F
1
+ F
2
+ F
3
. (4.5.)
Ovaj postupak primjenjujemo sve dok se cijeli sistem sila ne svede na rezultantu
datog sistema
F
r
= F
1
+ F
2
+ ... F
n
, (4.6.)
odnosno
F
r
=
n
i=1
F
i
. (4.7.)
.
sin sin sin
2 1

r
F F F
= =
. cos 2
2 1
2
2
2
1
+ + = = F F F F F F
r R
54
Slika 4.3. Slaganje su~eljnog sistema sila
Po{to je odre|ivanje rezultante metodom paralelograma sila dosta sloèn proces, u
slu~aju da djeluje veliki broj sila, pogodnije je koristiti konstrukciju poligona sila. Iz
proizvoljno izabrane ta~ke nanesemo paralelno silu F
1
u razmjeri, a zatim na vrh vek-
tora sile F
1
nanesemo vektor sile F
2
i tako sve do krajnje sile. Spajanjem po~etka prve
sile F
1
i kraja posljednje sile F
n
dobija se glavni vektor.
F
R
= F
1
+ F
2
+ ... + F
n
=
n
i=1
F
i
. (4.8.)
Intenzitet rezultante F
r jednak je intenzitetu glavnog vektora F
R
. Napadnu liniju
rezultante F
r dobivamo povla~enjem kroz ta~ku O linije paralelne zavr{noj strani

poligona sila, dok napadnu ta~ku rezultante biramo proizvoljno na njenoj napadnoj lin-
iji pod uvjetom da ta ta~ka pripada krutom tijelu.
4.1.3. Teorem o tri sile
Teorem o tri sile glasi: Ako na kruto tijelo djeluju tri sile, a kruto tijelo se nalazi u
ravnoteì, i ako se napadne linije dviju sila sijeku u jednoj ta~ki, tada sve tri sile leè
u jednoj ravnini i njihove napadne linije se sijeku u jednoj ta~ki.
Slika 4.4. Tijelo u ravnoteì pod djejstvom tri sile
55
Da bismo dokazali ovaj teorem pretpostavimo da na kruto tijelo (slika 4.4.) djeluju
tri sile F
1
, F
2
i F
3
, tako da se napadne linije sila F
1
i F
2
sijeku u ta~ki O. Sloìmo sile
F
1
i F
2
u rezultantu F
r12
, kao {to je prikazano na slici 4.4. Sistem od tri sile je sveden
na dvije sile, F
3
i F
r12
. Po{to se tijelo nalazi u ravnoteì prema uslovima teoreme, to
prema aksiomu I, sile F
3
i F
r12
, moraju imati zajedni~ku napadnu liniju, biti istog
intenziteta i suprotnog smjera.
4.1.4. Razlaganje sile na komponente
[to zna~i razloìti silu na komponente? Razlaganje sile na komponente zna~i na}i
takav sistem od dvije ili vi{e sila kom je data sila rezultanta. U ovom poglavlju
prou~i}emo samo slu~aj razlaganja sile na dvije komponente. Prou~i}emo ~etiri
mogu}a slu~aja razlaganja sile na dvije komponente. Da bismo prou~ili to, pret-
postavimo:
a) Poznati su pravci komponenata. Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje sila
F
. Poznati su pravci p
1
i p
2
na kojima leè komponente sile F
. Razlaganje sile F
vr{i
se na taj na~in {to se konstruira paralelogram ~ija je dijagonala sila F
. Strane ovog
paralelograma su traène komponente F
1
i F
2
sile F
. (slika 4.5.)
Razlaganje sile F
moèmo da izvr{imo i pomo}u trougla sila na sljede}i na~in. Nane-

semo vektor sile F
i kroz njegove krajnje ta~ke povla~imo paralele sa pravcima p

1
i p
2
do
njihovog presjeka. Dobivene sile F
1
i F
2
zamjenjuju djelovanje sile F
na kruto tijelo.
b) Poznata je jedna komponenta. Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje sila F
(slika 4.6.) i da je poznata komponenta F
1
. Spajanjem vrhova vektora F
1
i F
dobiva-
mo tre}u stranu trougla sila koja istovremeno odre|uje veli~inu, pravac i smjer druge
komponente F
2
.
Slika 4.5. Razlaganje sile F
na komponente ako su poznati pravci komponenata

56
na komponente ako je poznata jedna komponenta

c) Poznati su intenziteti komponenata F
1
i F
2
, pri ~emu je F
1
+ F
2
F
. I u ovom
slu~aju zadatak se svodi na konstrukciju trougla sila. Zadatak ima dva rje{enja, kako
je prikazano na slici 4.7., jer nisu poznati pravci komponenata.
F
= F
1
+ F
2
= F
1
+ F
1
F
1
, F
2
F
2
.
(4.9.)
na komponente ako su poznati intenziteti komponenata

d) Poznat je intenzitet jedne komponente i pravac druge komponente. Neka na
kruto tijelo djeluje sila F
i neka je poznat pravac p

1
komponente F
1
i intenzitet sile F
2
.
1
na komponente ako je poznat intenzitet
jedne komponente i pravac druge komponente
57
Konstrukcija trougla sila pravimo na taj na~in da vrijednost intenziteta sile F
2
nanosi-
mo iz ta~ke O
1
do pravca komponente p
1
, na taj na~in dobivamo dvije ta~ke A i B.
Zna~i da imamo dva rje{enja.
F
= F
1
+ F
2
F
= F
1
+ F
2
,
(4.10.)
kao {to je prikazano na slici 4.8.
4.1.5. Analiti~ki na~in definiranja sile i rezultante sistema sila
Analiti~ki na~in rje{avanja zadataka statike zasniva se na pojmu ortogonalne projekcije.
U poglavlju 2. vidjeli smo da je projekcija vektora (sile) na osu skalarna veli~ina jednaka
proizvodu intenziteta tog vektora i kosinusa ugla, kog pravac vektora zatvara sa pozitiv-
nim smjerom ose na koju se projektuje vektor. Ta projekcija vektora na osu je pozitivna,
ako je ugao izme|u vektora i pozitivnog smjera ose o{tar, a negativana ako je taj ugao tupi.
Pravac sile F
u ravni definirat }emo kao {to smo u poglavlju 1.5. rekli Dekartovim
koordinantnim sistemom slika 4.9.
Po{to su komponente sile F
u
pravcima osa Ox i Oy.
F
x
=F
x
.
i
F
y
=F
y
.
j
.
(4.11.)
to se sila F
, kao vektor , moè napisati

u obliku
F
=F
x
i
+ F
y
j
. (4.12.)
Pri ~emu su intenziteti
F
x
= Fcos
Slika 4.9. Projekcije sile F
na ose koordinantnog sistema

F
y
= Fsin.
(4.13.)
ntenzitet sile F
moèmo da odredimo na osnovu jedna~ine

(4.14.)
a ugao koji ona zatvara sa koordinatnom osom O
x
(4.15.)
ako su poznate projekcije sile na ose Ox i Oy.
Da li je projekcija sile na osu pozitivna ili negativna zavisi u kojemu kvadrantu leì.
(slika 4.10.)
,
Fx
Fy
tg =
,
2 2
Fy Fx F + =
58
Slika 4.10. Projekcije sila koje leè u svim kvadrantima
4.1.6. Analiti~ki na~in slaganja sila
Najop}iji na~in odre|ivanja rezultante ravnog sistema su~eljnih sila, jeste upravo
analiti~ki na~in. Da bismo odredili rezultantu analiti~kim putem, pretpostavimo da na
kruto tijelo djeluje ravan sistem su~eljnih sila F
1
, F
2
, ... F
n
(slika 4.11.)
Slika 4.11. Rezultiraju}e sile i njihove komponente u Dekartovom sistemu
Pomjerili smo sve sile sistema po njihovim napadnim linijama do zajedni~ke
napadne ta~ke O. U ta~ku O postavili smo po~etak Dekartovog koordinatnog sistema
Oxy. Da bismo izvr{ili prelaz od zavisnosti izme|u vektora na zavisnost izme|u nji-
hovih projekcija, moramo se sjetiti teoreme iz vektorskog ra~una koja kaè: projekcija
vektorskog zbira na neku osu jednaka je algebarskom zbiru projekcija komponentnih
vektora na tu istu osu.
y
F
3
F
1
F
1x
F
1y
F
2y
F
3y
F
3x
F
2x
F
2
F
2
F
3
F
1
F
r
F
rx
F
r
1
2
F
ry
x
O
59
Vektorski zbir sistema sila jeste njihova rezultanta
F
r
= F
1
+ F
2
+ ... + F
n
=
1
i=1
F
i
, (4.16.)
dok su njene projekcije na ose Ox i Oy, kao {to je prikazano na slici 4.11.
F
r
x
= F
1x
+ F
2x
+ ... + F
nx
=
n
i=1
F
ix
F
r
y
= F
1y
+ F
2y
+ ... + F
ny
=
n
i=1
F
iy
.
(4.17.)
Ako smo odredili projekcije rezultante kori{}enjem jedna~ina (4.17.), tada se
prema jedna~inama (4.14.) i (4.15.) moè odrediti intenzitet i pravac rezultante
(4.18.)
Da li su rezultante na ose Ox i Oy pozitivne ili negativne, zavisi od tog, u kom
kvadrantu leì rezultanta {to je prikazana u tabeli 4.1.
Tabela 4.1. Projekcija rezultante na ose Ox i Oy.
4.2. PARALELNE SILE I SPREGOVI U RAVNI
4.2.1. Moment sile za ta~ku
Kruto tijelo pod djejstvom sila moè pored translatornog kretanja da vr{i i obrtan-
je oko neke ta~ke. Obrtni efekt sile karakteri{e moment sile za ta~ku.
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje sila F
i da se kruto tijelo moè obrtati oko

pola O. Poloìmo ravan kroz napadnu liniju i ta~ku pola O, kao {to je prikazano na
slici 4.12. Du` d, povu~ena iz pola O normalno na pravac sile F
, naziva se krak sile

F
za pol O. Po{to se sila F
moè pomicati du` svoje napadne linije, to zaklju~ujemo

da obrtno djejstvo sile zavisi od:
a) intenziteta sile F
,
b) veli~ine kraka d i
c) smjera obrtanja u poloènoj ravni (ravni djejstva sile).
60
Slika 4.12. Slika za definiciju momenta sile
Koli~insku mjeru obrtnog djejstva sile na kruto tijelo karakteri{e moment sile za
ta~ku. Moment sile F
za ta~ku O defini{emo kao skalarnu veli~inu jednaku proizvo-

du intenziteta sile i kraka sile za ta~ku O pola.
Mo (F
) = F
.
d F d. (4.19.)
Moment sile F
za ta~ku O moè se smatrati pozitivan ako sila èli da obrne kruto

tijelo oko pola O u pozitivnom smjeru obrtanja satne kazaljke. To se moè i obrnuto
pretpostaviti {to nema neku zna~ajniju ulogu. Ako intenzitet sile mjerimo u Newtoni-
ma a krak sile a u metrima, tada je jedinica mjere momenta sile za ta~ku Newtonmetar
( Nm).
Iz izloène definicije moèmo zaklju~iti:
1 Moment sile se ne mijenja pri pomjeranju sile du` njene napadne linije,
2 Moment sile za ta~ku O jednak je nuli kada je sila jednaka nuli ili kada napad-
na linija sile prolazi kroz ta~ku O.
Istaknuti francuski nau~nik Varinjon
1)
uveo je teoremu: Moment rezultante ravnog
sistema su~eljenih sila za proizvoljnu ta~ku O u ravni dejstva sila, jednak je algeber-
skom zbiru momenta komponentnih sila za ta~ku O.
Da bismo dokazali navedenu teoremu, predpostavimo da na krutu plo~u djeluje sila
F
kao {to je prikazano na slici 4.13.

1) Francuski nau~nik Varinjon (1654-1722)
61
Slika 4.13. Slika za dokaz Varinjonove teoreme
Momenat sile F
za ta~ku A pola je
M
A
= F
.
d. (4. 20.)
Na osnovu aksioma III silu F
moèmo rastaviti na dvije komponente ~iji su prav-

ci poznati 1i 2 F
1
i F
2
,
F
= F
1
+ F
2
,
tako da je sila F
rezultanta sila F
1
i F
2
.
Tada }e moment za ta~ku pola A biti jednak
M
A
= F
1
.
d
1
+ F
2
.
d
2
. (4.21.)
Silu F
moèmo da rastavimo na dvije komponente tako da pravac jedne kompo-

nente prolazi kroz pol A, tada je moment jednak
M
A
= F
3
.
d
3
. (4.22.)
Po{to silu F
zamjenjujemo komponentama F
1
i F
2
odnosno F
3
i F
4
na osnovu
izloènog moèmo napisati
F
.
d = F
1
d
1
+ F
2
d
2
= F
3
d
3
, (4.23.)
odnosno
M
A(F
)
= M
A(F
1
)
+ M
A(F
2
)
= M
A(F
3
)
+ M
A(F
4
)
M
A(F
r)
=
n
i=1
Mo
(F
i)
,
(4.23.)
{to u matemati~kom obliku predstavlja Varinjonovu teoremu.
4.2.2. Slaganje i razlaganje paralelnih sila
U ovom poglavlju prou~it }emo sile ~ije su napadne linije paralelne me|u sobom i
nalaze se u jednoj ravnini. Prvo }emo pokazati kako se slaù paralelne sile, odnosno, kako
se odre|uje rezultanta dvije paralelne sile koje djeluju na kruto tijelo. Imamo dva slu~aja:
a) Slu~aj kada su paralelne sile istih smjerova
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluju dvije paralelne sile F
1
i F
2
kao {to je
prikazano na slici 4.14. u ta~kama A i B. U ta~kama A i B, prema aksiomu II, dodaje-
1
2
.
. .
.
.
A
A A
d
F
F
1
F
3
F
4
d
1
d
2
d
3
F
2
M
A
d F = M
A
M
A
d
1
d
2
d
3
F
1
F
3
F
2
= = +
a) b) c)
62
mo dvije uravnoteène sile F
1
i F
2
koje djeluju du` prave AB i istih intenziteta. Za-
mijenimo sile F
1
i F
1
, odnosno F
2
i F
2
njihovim rezultantama
F
r1
= F
1
+ F
r2
= F
2
+ F
2
.
(4.24.)
Pomjerimo dobivene rezultante po njihovim napadnim linijama do zajedni~ke
ta~ke O. Razloìmo zatim ove rezultante na komponente ~iji su pravci paralelni prvo-
bitnim komponentama F
1
, F
1
odnosno F
2
, F
2
.
Slika 4.14. Slaganje paralelnih sila istih smjerova
Na ovaj na~in smo u ta~ki Odobili ~etiri su~eljne sile: dvije uravnoteène sile F
1
,
F
2
koje se po aksiomu II poni{tavaju i dvije kolinearne sile F
1
, F
2
. Zamijenimo sile
F
1
, F
2
sa rezultantom ~ije je intenzitet
F
r
= F
1
+ F
2
. (4.25.)
Iz izloènog vidimo da je sila F
r
rezultanta paralelnih sila F
1
i F
2
. Napadna linija
nalazi se izme|u napadnih linija sila F
1
i F
2
i paralelna je tim silama. Odredimo poloàj
napadne linije rezultante F
r
(odnosno poloàj ta~ke C).
Iz sli~nosti trouglova OAC ONM
(4.26.)
a iz OCB i OED
(4.27.)
Iz gornjih jedna~ina AC
.
F
1
= OC
.
F
1
i BC
.
F
2
= OC
.
F
2
. (4.28.)
.
2
2
F
F
OE
ED
OC
BC
= =
,
1
1
F
F
OM
MN
OC
AC
= =
63
Kako je F
1
= F
2
to iz jedna~ina (4.28.) imamo
(4.29.)
odnosno (4.30.)
Ako jedna~ini (4.29.) dodamo isti ~lan BC
.
F
1
, tada ova jedna~ina postaje
(AC
+ BC
)
.
F
1
= BC
.
(F
1
+ F
2
)
(4.31)
odnosno (4.32.)
Sa dvije jedna~ine (4.25.) i (4.32.) potpuno je odre|ena rezultanta (F
r) dvije para-
lelne sile istih smjerova. Rezultanta dvije paralelne sile istih smjerova po intenzitetu
jednaka je zbiru intenziteta tih sila, a napadna linija rezultante nalazi se izme|u lini-
ja komponenata, paralelna im je i dijeli rastojanje izme|u njih obrnuto srazmjerno tim
silama.
b) Slu~aj kada su paralelne sile suprotnih smjerova
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluju sile F
1
i F
2
u ta~kama Ai Bi neka je F
2
> F
1
.
(slika 4.15.) Rezultantu ovih sila moèmo odrediti kori{}enjem jedna~ina (4.25.) i (4.32.).
Na produètku pravca AB u ta~ki C, dodajmo uravnoteène sile F
r
i F
r
i neka je
intenzitet ovih sila
F
r
= F
r
= F
2
F
1
, (4.33.)
a poloàj ta~ke C neka je odre|en relacijom
(4.34.)
Zamjenimo sile F
1
i F
r
rezultantom F
~iji je intnzitet
F = F
1
+ F
r
= F
1
+ F
2
F = F
2
, (4.35.)
dok njena napadna linija prema jedna~ini (4.32.) prolazi kroz ta~ku B. Po{to se sile F
i F
2
uravnoteùju, moèmo ih ukloniti, pa ostaje samo sila F
r
, koja zamjenjuje djejst-
vo sila F
1
i F
2
, pa prema tome, ona je njihova rezultanta. Zaklju~ujem da je rezultanta
dvije paralelne sile suprotnih smjerova po intenzitetu jednaka razlici intenziteta tih
sila, paralelna im je, nalazi se na strani ve}e sile i ima smjer ve}e sile.
.
1 2 r
F
AB
F
BC
F
AC
= =
.
2 1 r
F
AB
F
AC
F
BC
= =
1
1
F
BC
F
AB
F BC F AB
r
r
=
=
.
2 1
F
AC
F
BC
=
2 1
F BC F AC =
64
Slika 4.15. Slaganje paralelnih sila suprotnih smjerova
4.2.3. Spreg sila. Moment sprega sila
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluju dvije paralelne sile istog intenziteta a
suprotnih smjerova. (slika 4.16.)
Ovakav sistem sila naziva se spreg sila i
ozna~ava se sa (F
, F
). Vektorska suma dviju

sila jednaka je nuli.
F
r
= F
1
+ F
2
= 0. (4.36.)
Kaèmo da spreg sila nema rezultantu.
Slika 4.16. Spreg sila
Spreg sila je element statike koji nije mogu}e uprostiti, pored sile to je drugi
osnovni element statike. Prema tome, sistem sila koje obrazuju spreg sila nema rezul-
tantu i one se ne nalaze u ravnoteì, jer ne djeluju du` iste napadne linije. Djelovanje
tih sila rezultira rotiranjem krutog tijela. (slika 4.17.)
Slika 4.17. Obrtno djejstvo sprega sila na kruto tijelo
F
F
c
F
F
d
a
b
65
Ravan koja prolazi kroz napadne linije sila sprega naziva se ravan djejstva sprega.
Najkra}e rastojanje d napadnih linija sila sprega naziva se krak sprega.
Obrtni efekt krutog tijela usljed djejstva sprega sila zavisi od:
a) intenziteta sila i kraka sprega,
b) poloàja ravni djejstva sprega i
c) smjera obrtnog djejstva u toj ravni.
Obrtni efekt krutog tijela usljed djejstva sprega sila karakteri{e moment sprega sila.
Moment sprega sila jednak je proizvodu jedne od sprega sila i kraka sprega sila.
M= F
.
d. (4.37.)
Predstavimo moment sprega sila vektorom M
. Pretpostavimo da na krutu plo~u

djeluje spreg sila.(slika 4.18.)
Moment s obzirom na ta~ku O, koja je
proizvoljna ta~ka prostora je:
M
= r
A
F
+ r
B
(-F
) =
= (r
A
r
B
) F
= r
. (4.38.)
Kako je udaljenost d projekcija vektora r
na normalu sile F
, onda je veli~ina gornjeg

izraza
M
= F
.
d, (4.39.)
Slika 4.18. Geometrijski odnosi vezani
{to predstavlja veli~inu momenta sprega.
uz zadati spreg sila (F
, F
)
Vektor M
momenta sprega sila stoji okomito na ravan spreg sila i po veli~ini je

jednak proizvodu intenziteta jedne od sila i kraka sprega sila, a smjer mu se odre|uje
pravilom desne ruke. (slika 4.19.)
Moment sprega sila ne zavisi od izbora pola,
tj. moment sprega sila je slobodan vektor, a jed-
nak je:
M
= M
F
O
= M
F
B
, (4.40.)
to jest
M
F
O
= F
.
c F
.
x = F(c x).
Slika 4.19. Pravilo odre|ivanja
smjera vektora M
Kako je
c x = d,
to je
M
F
O
= M
F
B
= F
.
d. (4.41.)
66
Odavde izvodimo zaklju~ak da alge-
barski zbir momenata sila sprega za bilo
koju ta~ku u ravnini djejstva sprega ne
zavisi od izbora poloàja te ta~ke i jed-
nak je momentu sprega sila.
Slika 4.20. Poloàj vektora momenta sprega sila
Ako na kruto tijelo djeluje vi{e spregova, koji ne leè na jednoj ravni, jednostavno
se dokazuje da se dati sistem spregova moè zamijeniti jednim spregom, ~iji je moment
jednak vektorskom zbiru momenata komponentnih spregova.
M
= M
1
+ M
2
+ ... + M
n
=
n
i=1
M
i. (4.42.)
Moment M
rezultiraju}eg sprega moè da se odredi kao zavr{na strana poligona

konstruiranog od momenta M
i komponentnih spregova. Za sistem spregova, koji ne

djeluje u jednoj ravni krutog tijela, zgodno je koristiti analiti~ki na~in. Na osnovu
jedna~ine (4.17.) o projekciji vektorskog zbira na os, zaklju~ujemo da je:
M
x
=
n
i=1
M
ix
M
y
=
n
i=1
M
iy
M
z
=
n
i=1
M
iz
(4.43.)
Intenzitet momenta rezultiraju}eg sprega se odre|uje jedna~inom
(4.44.)
4.2.4. Ekvivalentnost spregova sila
Djejstvo sprega sila na kruto tijelo se ne}e promijeniti ako se izvr{e sve transfor-
macije sprega sila. Da bismo to dokazali, pretpostavimo da imamo jedno kruto tijelo
na koje djeluje spreg sila (F
, F
) sa krakom d. (slika 4.21.) Povucimo kroz napadne

ta~ke A i B sile sprega dvije bilo koje paralelne pravce p
1
i p
2
. Rastojanje izme|u
pravaca p
1
i p
2
ozna~imo sa d
1
.
Razloìmo silu F
na komponente F
1
i F
2
du` pravca p
1
i AB a silu F
na kom-
ponente F
1
i F
2
du` pravca p
2
i AB.
F
1
= -F
2
= -F
2
.
(4.45.)
Sile F
2
i F
2
se uravnoteàvaju, pa ih moèmo ukloniti, dok sile F
1
i F
1
~ine
spreg sila. (F
1
, F
1
) Sile ovog sprega moèmo pomjerati du` njihovih napadnih linija u
.
2 2 2
z y x
M M M M + + =
M
F
F
d
B
A
ravan
c
x
67
bilo koje ta~ke A
1
B
1
krutog tijela. S obzirom na proizvoljan izbor ta~aka A, B kao i
pravaca p
1
i p
2
, moèmo da smatramo da se spreg (F
1
i F
1
) nalazi bilo gdje u ravni
svog dejstva, odnosno, u ravni dejstva transformiranog sprega sila (F
1
i F
1
).
Slika 4.21. Transformacija sprega sila
Dokaìmo da su momenti spregova ( F
i F
) i ( F
1
i F
1
) me|usobno jednaki.
Po{to je sila F
rezultanta sila F
1
i F
2
to prema Verinjonovoj teoremi (4.23.) vrijedi:
M
B
(F
) = M
B
(F
1
) + M
B
(F
2
) (4.46.)
Kako je
M
B
(F
) = F
.
d
M
B
(F
1
) = F
1
.
d
1
M
B
(F
2
) = 0,
(4.47.)
to na osnovi jedna~ine (4.46.) dobivamo
F
.
d = F
1
.
d
M= M
1
.
(4.48.)
Moèmo da donesemo sljede}e zaklju~ke:
a) djelovanje sprega se ne mijenja ako sile pomjeramo u pravcu djelovanja sila,
b) spreg sila moè se po volji pomicati u pravcu njegovog kraka, tj. okomito na
pravac djelovanja sila,
c) spreg sila se moè po volji pomicati na ravni djejstva, ali pod uslovom da poje-
dine sile ne mijenjaju svoj me|usobni poloàj,
d) spreg sila se moè zamijeniti drugim spregom sila ako su momenti jednaki i
imaju smisao rotacije,
e) spreg sila moèmo pomaknuti iz jedne ravni u drugu paralelnu ravan krutog
tijela kroz promjene njegovog mehani~kog djelovanja.
68
4.3. PROIZVOLJAN - OP]I SISTEM SILAU RAVNI
4.3.1. Paralelno preno{enje sile
Paralelni pomak sile ili redukcija, vrlo je ~est postupak u statici, pa mu zbog toga daje-
mo poseban zna~aj. Zadatak o svo|enju sistema sila na prostiji oblik, rje{ava se pomo}u
sljede}eg teorema: djejstvo sile na kruto tijelo se ne mijenja ako je prenesemo paralelno
njoj samoj u bilo koju drugu ta~ku krutog tijela i dodamo spreg sila ~iji je moment jed-
nak momentu sile koju paralelno prenosimo u odnosu na ta~ku u koju se sila prenosi.
Neka u ta~ki A krutog tijela djeluje sila F
(slika 4.22.) Dodajmo u proizvoljnoj

ta~ki O uravnoteèn sistem sila F
1
i F
2
.
Slika 4.22. Grafi~ki prikaz pojma paralelnog preno{enja sile
Sile F
, F
1
i F
2
imaju potpuno djejstvo na kruto tijelo kao i sama sila F
. Sile F
i F
2
,
~ine spreg sila (F
, F
2
), ~iji je moment jednak
M= M(F
, F
2
) = F
.
l = M
O
(F
). (4.49.)
Umjesto sile F
, imamo sile F
, F
1
i F
2
koje se svode na: silu F
1
jednaku sili F
, s
napadnom ta~kom u ta~ki Oi spreg sila (F
, F
2
) ~iji je moment Modre|en jedna~inom.
(4.49.)
4.3.2. Osnovna teorema statike
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje proizvoljan ravan sistem sila F
1
, F
2
, F
3
, ...,
F
n
tada vektorski zbir sila
F
R
= F
1
+ F
2
+ ... + F
n =
n
i=1
F
i
, (4.50.)
nazivamo glavni vektor datog sistema sila. Zbir momenata svih sila sistema za bilo
koju ta~ku O kao pol.
M
O
=
n
i=1
M
O
(F
i
), (4.51.)
nazivamo glavni moment datog sistema sila za tu ta~ku. Kori{}enjem teorema o paralel-
nom preno{enju sile moèmo dokazati osnovni teorem statike koji glasi: svaki ravan sis-
tem sila koji djeluje na jedno kruto tijelo moè da se zamijeni jednom silomF
R
, koja je jed-
naka glavnom vektoru datog sistema sila sa napadnom ta~kom u ta~ki Osvo|enja i spre-
gom ~iji je moment M
O
jednak glavnom momentu sistema sila za ta~ku Osvo|enja.
69
Da bismo dokazali gornje navode, pretpostavimo da na jedno kruto tijelo, i da u
jednoj njegovoj ravni, djeluje proizvoljan sistem sila F
1
, F
2
, ... F
n
. (slika 4.23.)
Slika 4.23. Redukcija proizvoljnog ravnog sistema sila na jednu ta~ku
Saglasno teoremu o paralelnom preno{enju sile, prenosimo sve sile sistema u ta~ku
redukcije O. Dobivamo ravan sistem su~eljnih sila
F
1
, F
2
, F
3
, ..., F
n
i ravan sistem spregova, ~iji su momenti
M
1
= M
O
(F
1
), M
2
= M
O
(F
2
), M
3
= M
O
(F
3
), ..., M
n
= M
O
(F
n
). (4.52.)
Sistem su~eljnih sila (4.52.) moèmo zamijeniti jednom silom koja je jednaka vek-
torskom zbiru ovih sila
F
R
= F
1
+ F
2
+ ... + F
n
=
n
i=1
F
i
(4.53.)
a sistem spregova ~iji su momenti odre|eni jedna~inom (4.53.) moèmo zamijeniti
jednim spregom ~iji je moment jednak algebarskom zbiru momenata svih sila sistema
sa centar O redukcije
M
O
= M
1
+ M
2
+ ... + M
n
=
n
i=1
(F
i
). (4.54.)
Sila F
R
nije rezultanta datog proizvoljnog ravnog sistema sila, jer ona sama ne
zamjenjuje sistem. Da bismo definirali jedan ravan sistem sila dovoljno je poznavati
glavni vektor i glavni moment datog sistema sila za neku ta~ku O. Glavni vektor F
R
70
ne zavisi od izbora ta~ke O jer je o~igledno da poligon sila ostaje nepromijenjen bez
obzira u koju se ta~ku tijela paralelno prenose sile. Veli~ina glavnog momenta zavisi
od izbora centra redukcije, jer se promjenom poloàja ove ta~ke mijenja ne samo
veli~ina momenta svake sile ve} i njegov znak. Glavni vektor je invarijantan u odno-
su na centar redukcije, a glavni moment nije invarijantan u odnosu na centar redukcije.
4.3.3. Svo|enje ravnog sistema sila na prostiji oblik
Da bismo dokazali da se sistem sila koji djeluje na jednoj ravni krutog tijela moè
svesti na prostiji oblik, posluìt }emo se osnovnom teoremom statike. Rezultat ovog
svo|enja zavisi od glavnog vektora F
R
i glavnog momenta M
O
. Posebni su slu~ajevi
pojednostavljenog oblika djelovanja skupa sila:
a) ako je glavni vektor i glavni moment
F
R
= 0 i M
O
= 0, (4.55.)
tada se sistem nalazi u ravnoteì,
b) ako je glavni vektor i glavni moment
F
R
= 0, M
O
0, (4.56.)
tada se sistem sila svodi na spreg ~iji je moment M
O
nezavisan od izbora redukcione ta~ke,
c) ako je glavni vektor i glavni moment
F
R
0, M
O
= 0, (4.57.)
d) ako je glavni vektor i glavni moment
F
R
0, M
O
0, (4.58.)
tada se sistem sila moè zamijeniti samo jednom silom rezultantom F
r
= F
R
= F
R
.
Napadna linija ne prolazi kroz ta~ku O ve} na takvom rastojanju od nje da bude
zadovoljen uvjet M
O
= M
O
(F
i
).
Slika 4.24. Svo|enje ravnog sistema sila na prostiji oblik
71
Pretpostavimo da smo sistem sila sveli na glavni vektor F
R
i glavni moment M
O
u ta~ki O.
Spreg momenta M
O
zamijenimo spregom (F
R
, F
R
) pod uvjetom da ovaj spreg ima isti
moment a sile F
R
i F
R
odredimo tako da budu istog intenziteta kao glavni vektor, tada vrije-
di jedna~ina
M
O
= F
R
.
d, (4.59.)
iz koje moèmo dobiti veli~inu kraka d sprega. Uklonimo sile F
R
i F
R
po{to su
uravnoteène. Vidimo da se sistem sila svodi na rezultantu F
R
= F
R
= F
r
~ija napad-
na linija prolazi kroz ta~ku O na udaljenosti d od pola redukcije O.
4.3.4. Poligon sila i veri`ni poligon
Da bismo objasnili konstrukciju poligona sila i veri`nog poligona, pretpostavimo
da imamo jedno kruto tijelo (plo~u) na koje djeluju sile F
1
, F
2
i F
3
. (slika 4.25.)
Na slici 4.25. prikazan je poloàj i raspored sila u
odnosu na kruto tijelo (plo~u), a zove se plan djejstva
sila ili plan sila. Pri grafi~kom rje{avanja zadatka plan
sila se crta u razmjeri U
L
za duìnu i U
F
razmjeri za sile.
Poligon sila se crta kao {to smo ranije vidjeli na
sljede}i na~in: u odabranoj razmjeru U
F
iz proizvoljne
ta~ke nacrtamo vektor sile F
1
; zatim iz vrha vektora sile
F
1
nacrtamo vektor sile F
2
, a zatim iz vrha vektora sile
Slika 4.25. Kruto tijelo (plo~a)
F
2
nacrtamo vektor sile F
3
. (slika 4.26.)
optere}ena sa tri sile
Slika 4.26. Poligon sila i veri`ni poligon
Izlomljena linija sila F
1
, F
2
i F
3
nacrtana tako da se po~etak sljede}e sile poklapa
sa krajem prethodne sile, zove se poligon sila. Ukoliko se kraj posljednje sile u
poligonu sila poklapi sa po~etkom prve sile u poligonu sila, tada kaèmo da je poligon
sila zatvoren. Ako se kraj posljednje sile ne poklopi sa po~etkom prve sile u poligonu
sila, tada je poligon sila otvoren (na na{em primjeru poligon sila je otvoren).
72
Da bismo konstruirali veri`ni poligon izaberimo proizvoljnu ta~ku O, koja se zove
pol i koja ne smije biti na stranama, niti na produètku strana poligona sila. Spajanjem
pola O sa po~etkom i krajem svake sile dobivamo zrake poligona 0,1,2 i 3. Tada
povu~emo pravu paralelnu zraku O do presjeka sa napadnom linijom sila F
1
. Zatim iz
ta~ke presjeci{ta zraka 1 i napadne linije F
1
povla~imo paralelnu zraku 1 do presjeci{ta
s napadnom linijom sile F
2
. Iz presjeci{ta zraka 1 i napadne linije sile F
2
povla~imo para-
lelu sa zrakom 2 do presjeci{ta sa napadnom linijom sile F
3
. Iz tog presjeci{ta povla~imo
paralelu sa zrakom 3. Izlomljena linija ~ije su strane paralelne odgovaraju}im zracima u
poligonu sila, a ~ija presjeci{ta leè na napadnim linijama sila u planu djejstva, zove se
veri`ni poligon. Ako se zraka O i 3 poklope, tada je veri`ni poligon zatvoren. Kada se
prva i posljednja strana veri`nog poligona ne poklope, tada je veri`ni poligon otvoren.
Konstrukcijom poligona sila i povla~enjem zraka 0,1, 2,3 svaka sila F
1
, F
2
i F
3
ras-
tavljena je na dvije komponente. (slika 4.27.)
S
0
+ F
1
= S
1
S
1
+ F
2
= S
2
S
2
+ F
3
= S
3
S
0
+ S
3
= F
re
.
(4.60.)
Mogli smo i na sljede}i na~in izvr{iti rastavljanje
F
1
= S
0
+ S
1
F
2
= S
1
+ S
2
F
3
= S
2
+ S
3
F
rez
= F
1
+ F
2
+ F
3
= S
0
+ S
3
.
(4.61.)
Slika 4.27. Uz konstrukciju veri`nog poligona
73
Svaku silu zamjenjujemo njenim komponentama sila F
1
s komponentama S
0
i S
1
,
komponente S
1
i S
2
zamjenjuju silu F
2
i komponente S
2
i S
3
zamjenjuje silu F
3
. Kako
se vidi S
1
= -S
1
, S
2
= -S
2
, te ove sile nanijete u planu sila uzajamno se uravnoteùju, pa
se mogu ukloniti. Sile F
1
, F
2
i F
3
zamjenjujemo sa dvije sile S
0
i S
3
.
Primjenom izloènog postupka svaki proizvoljan ravan sistem sila sa proizvoljnim
brojem sila svodi se na dvije sile.
4.3.5. Grafi~ko odre|ivanje rezultante proizvoljnog sistema sila u ravni
U poglavlju 4.3.2. vidjeli smo da se svaki proizvoljni ravan sistem sila svodi na
rezultantu ili na spreg sila ili je uravnoteèn sistem sila. Ukoliko je poligon sila, kon-
struiran od datog sistema sila otvoren, tj. ako glavni vektor F
R
0, dati sistem se svodi
na rezultantu. U ovom poglavlju razmatrat }emo takav sistem sila.
Pretpostavimo da na kruto tijelo
djeluju tri poznate sile F
1
, F
2
i F
3
u
ta~kama A
1
, A
2
i A
3
. (slika 4.28.)
Slika 4.28. Kruto tijelo optere}eno sa tri sile
Da bismo grafi~ki odredili rezultantu, plan djelovanja sila crta se u razmjeri. Rezul-
tanta datog sistema sila moè da se odredi postupnom primjenom pravila o slaganju
sila pomo}u paralelograma sila.
Slika 4.29. Grafi~ko odre|ivanje rezultante
74
Me|utim, taj metod je nepodesan za ve}i broj sila, pa se u tom slu~aju rezultanta
odre|uje konstrukcijom poligona sila i veri`nog poligona. (slika 4.29.) Poligon sila za
dati sistem sila konstruisan je u razmjeri za silu U
F
pri ~emu je po~etak proizvoljno
izabran. Vektor, ~iji je po~etak u po~etku prve sile, a zavr{etak u zavr{etku posljednje
sile u poligonu sila, jeste glavni vektor F
R
datog sistema sila.
Proizvoljnim izborom pola O i povla}enjem zraka 0,1,2,3 konstruisan je veri`ni
poligon 0,I,II,III,3. Konstrukcijom veri`nog poligona, dati sistem sila F
1
, F
2
i F
3
zamijen-
jen je sa dvije sile koje djeluju du` prave Oi posljednje 3 strane veri`nog poligona S
0
i S
3
.
Rezultanta ovih dviju sila S
0
i S
3
, a time i rezultanta posmatranog sistema sila, pro-
lazi kroz ta~ku S u kojoj se sijeku pravci 0 i 3. Prema tome, kada se konstruira veri`ni
poligon datog sistema sila, presjek prve i posljednje strane veri`nog poligona daje
ta~ku S kroz koju prolazi napadna linija rezultante tog sistema sila. Prava povu~ena
kroz ta~ku S paralelno glavnom vektoru F
R
predstavlja napadnu liniju rezultante.
Glavni vektor F
R
nanesen du` napadne linije rezultante sa po~etkom u bilo kojoj ta~ki
krutog tijela daje, kona~no, rezultantu datog sistema sila.
Duìna ad
predstavlja intenzitet rezultante F
r
u razmjeri
F
r
= ad
.
U
F
. (4.62.)
Izbor pola Oi po~etak veri`nog poligona nemaju uticaja na poloàj napadne linije rezul-
tante. Ako bi ta~ku Oi po~etak veri`nog poligona uzeli u drugim poloàjima, presje~na ta~ka
prve i posljednje strane veri`nog poligona, uvijek }e se na}i na napadnoj liniji rezultante.
4.3.6. Grafi~ko odre|ivanje rezultiraju}eg sprega sistema sila
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje takav sistem sila, da je poligon sila
zatvoren, a veri`ni poligon otvoren, tada se dati sistem sila svodi na spreg sila.
Pretpostavimo da na jedan nosa~ djeluje sistem od ~etiri sile F
1
, F
2
, F
3
i F
4
i neka
je poligon sila zatvoren. (slika 4.30.)
Slika 4.30. Grafi~ko odre|ivanje rezultiraju}eg sprega
75
U tom slu~aju glavni vektor datog sistema sila je jednak nuli, a to zna~i da se sis-
tem ovih sila ne moè svesti na rezultantu. Kada se usvoji pol O i povuku zraci u
poligonu sila, kao posljedica {to je poligon sila zatvoren, dobiva se rezultat da se prvi
zrak O i posljednji zrak 4 poklapaju. To zna~i da su prva strana O i posljednja strana
4 u veri`nom poligonu O, I, II, III, IV i 4 paralelne me|usobno. Kada je prva i
posljednja zraka paralelna u veri`nom poligonu, mogu da nastupe dva slu~aja:
a) da se ova dva pravca nalaze na nekom rastojanju tj. da je veri`ni poligon
otvoren,
b) da se pravci prve i posljednje strane veri`nog poligona poklapaju = 0.
Konstrukcijom veri`nog poligona dati sistem sila F
1
, F
2
, F
3
i F
4
, zamjenjuje se dvjema si-
lama, koje djeluju du` zraka O i 4 veri`nog poligona na kruto tijelo. Intenzitet, pravac i
smjer ovih sila dat je prvim i posljednjim zrakom u poligonu sila (S
0
i S
1
). Sile S
0
i S
1
djeluju
na kruto tijelo na me|usobnom rastojanju a istog su intenziteta i pravca, a suprotnog smjera.
Prema tome, sistem sila F
1
, F
2
, F
3
i F
4
zamjenjen je spregom sila
(S
0
, S
4
) (S
0
= aO
, S
4
= Oa
) ~iji je krak .
M= aO
.
U
L
.
U
F
, (4.63.)
gdje du` aO
, izmjerena u poligonu sila i pomnoèna razmjerom U

F
za sile, predstavlja
prirodnu vrijednost sile sprega, a du` izmjerena i pomnoèna sa razmjerom U
L
za
duìnu predstavlja prirodnu vrijednost kraka sprega.
4.3.7. Razlaganje sile na dvije njoj paralelne komponente
Da bismo raloìli silu na dvije komponente, moramo odrediti dvije sile kojima je
data sila rezultanta. U op}em slu~aju, ovaj zadatak nije odre|en i ima}e jednozna~no
rje{enje samo ako se postave dopunski uvjeti. Analizirajmo dva slu~aja koji se naj-
~e{}e pojavljuju pri grafi~kom rje{avanja zadataka.
a) Slu~aj razlaganja sile kada su zadane napadne linije komponenata paralelne
datoj sili i nalaze se sa razli~itih strana te sile.
Neka je data rezultanta F
r,
koju treba razloìti na dvije komponente, ~ije su
napadne linije zadane pravcima I i II.
r
u dvije komponente koje su paralelne i nalaze se sa razli~itih strana
76
Nanesimo silu F
r
u razmjeri U
F
, zatim iz usvojenog pola O povla~imo zrak 0 i 2.
Iz ta~ke K, proizvoljno odabrane na napadnoj liniji sile F
r
povla~i se prava paralelna zraka
Odo presjeka sa pravcem I, odnosno, prava paralelna zraka 2 do presjeka sa pravcem II.
Spajanjem presjeci{ta dobije se strana veri`nog poligona 1. Prava paralelno povu~ena
iz pola O sa zrakom 1 sije~e silu F
r
u ta~ki C i dijeli je na dva dijela ac
= F
1
i silu
cb
= F
1
. Sile F
1
i F
2
prene{ene na pravce I i II, predstavljaju traène komponente sile F
r
.
Na slici 4.31. prikazana su dva slu~aja: a) kada su pravci I i II na istim rastojanji-
ma od sile F
r
i b) kada su pravci I i II na razli~itim odstojanjima od F
r
. Da su sile F
1
i F
2
komponente sile F
r
moè se dokazati grafi~kim slaganjem sila F
1
i F
2
.
b) slu~aj razlaganja sile kada su zadane napadne linije komponenata paralelne
datoj sili i nalaze se sa iste strane te sile.
Neka je data F
r
, koju treba razloìti na dvije komponente, ~ije su napadne linije
zadane pravcima I i II.
r
na dvije komponente koje su paralelne i nalaze se sa strane te sile
Da bismo razloìli silu F
r
na dvije komponente, treba ponoviti prethodni postupak
koji za ovaj slu~aj prikazan na slici 4.32. Kako sila F
r
, koja se razlaè, mora da bude
jednaka vektorskom zbiru komponenata. Na taj na~in dobijamo sile F
1
= ac
i F
2
= cb
.
Sile F
1
i F
2
prene{ene na pravce I i II, predstavljaju traène komponente sile.
77
Rije{eni zadaci iz poglavlja 4
Zadatak 4.1.
U ta~ki A krutog tijela djeluju sile F
1
= 15 N, F
2
= 40 N i F
3
= 30N. Napadne linije sila
grade uglove sa pozitivnim dijelom ose Ox
1
= 30,
2
= 135 i
3
= 280. Za dati sis-
tem sila odrediti:
a) grafi~kom metodom intenzitet, pravac i smjer rezultante i
b) analiti~kom metodom intenzitet, pravac i smjer rezultante.
Rje{enje:
a) Grafi~ko rje{enje:
Usvojimo razmjeru za sile U
F
= nanesemo sile F
3
, F
2
i F
1
kao {to je pokazano na
slici. Po~eli smo iz ta~ke Ananijev{i silu F
3
u razmjeri, zatim silu F
2
i F
1
, tako dobiv{i ta~ku
E. Spajanjem ta~ke AE dobivamo rezultantu datog sistema sila. Paralelnim preno{enjem
rezultante u koordinatni po~etak, dobivamo pravac rezultante u odnosu na koordinatni sistem.
Slika uz grafi~ko rje{enje zadataka 4.1.
Intenzitet rezultante
r
= 32.
N
mm
N
mm U AE F
F r
12
1
1
12 = = =
N
mm
N
12
1
1
=
78
b) Analiti~ko rje{enje:
Uglovi koje sile ~ine osom Ox su:
1
=
1
= 30
2
= 180
2
= 180 135 = 45
3
= 360
3
= 360 280 = 80.
Projekcija sila F
1
, F
2
i F
3
na osu Oy su:
F
1y
= F
1
.
sin
1
= 15
.
0,5 = 7,50 N
F
2y
= F
2
.
sin
2
= 40
.
0,707 = 28,28 N
F
3y
= F
3
.
sin
3
= 30
.
0,985 = -29,55 N.
Komponente rezultante su:
F
rx
= F
1x
+ F
2x
+ F
3x
F
ry
= F
1y
+ F
2y
+ F
3y
F
rx
= F
1
.
cos
1
F
2
.
cos
2
+ F
3
.
cos
3
F
ry
= F
1
.
sin
1
+ F
2
.
sin
2
F
3
.
sin
3
F
rx
= 12,99 28,29 + 5,22 F
ry
= 7,50 + 28,28 29, 55
F
rx
= 10,07 N F
ry
= 6,23 N.
Intenzitet rezultante je:
a pravac rezultante
1)
Slika uz analiti~ko rje{enje zadatka 4.1
1) Predznak minus zna~i da se radi o II kvadrantu (vidi sliku)
62 , 0
07 , 10
13 , 6
=
+
= =
rx
ry
r
F
F
tg
2 2
ry rx r
F F F + =
79
Zadatak 4.2.
Na kruto tijelo u ta~ki Odjeluje sistem su~eljnih sila F
1
= 20 N, F
2
= 40 N, F
3
= 50 N,
F
4
= 80 N, F
5
= 45 N i F
6
= 35 N.
1
= 20,
2
= 75,
3
= 150,
4
= 270,
5
= 290 i
6
= 350 sa pozitivnim
dijelom ose Ox.Za dati sistem sila potrebno je:
a) grafi~kim metodom odrediti intenzitet, pravac i smjer rezultante,
b) analiti~kim metodom odrediti intenzitet, pravac i smjer rezultante
Rje{enje:
a) Grafi~ko rje{enje:
Razmjer za silu
Slika uz grafi~ko rje{enje zadatka 4.2.
mm
N
U
F
1
5 , 2
=
80
Intenzitet rezultante
r
= 58 ,
r
= 302.
Projekcija sila F
1
, F
2
, F
3
, F
4
, i F
5
prikazali smo tabelarno

Slika uz analiti~ko rje{enje zadatka 4.2.
Komponente rezultante su:
F
rx
= F
1x
+ F
2x
+ F
3x
+ F
4x
+F
5x
=
5
i =1
F
ix
F
rx
= + 35,702 N
F
ry
= F
1y
+ F
2y
+ F
3y
+ F
4y
+F
5y
=
5
i =1
F
iy
F
ry
= -57,886 N.
Intenzitet rezultante je
F
r
= 67,90 N
Pravac rezultante odre|ujemo na osnovu komponenti rezultante
Vidimo da rezultant a leì u IVkvadrantu (vidi sliku u predhodnom zadatku),
r
= 58,3
r
= 301,7
622 , 1
70 , 35
89 , 57
=
r
tg =
+
.
) (
) (
= =
ry
r
F
-F
tg
rx
2 2
) 886 , 57 ( ) 702 , 35 ( + =
r
F
N
m m
N
m m U A E F
F r
0 , 68
1
5 , 2
5 , 27 = = =
81
Zadatak 4.3.
Na krutom tijelu u ta~ki O djeluju sile F
1
, F
2
, i F
3
tako da im rezultanta leì na

x osi i ima intenzitet F
r
= 40 kN. Koliki mora imati intenzitet sila F
1
i koji pravac da
bi ovaj uslov bio zadovoljen?
F
2
= 30 kN
F
3
= 50 kN
F
r
= 40kN.
Rje{enje:
a) Analiti~ko rje{enje:
F
1x
+ F
2x
+F
3x
= F
rx
F
1x
= F
rx
F
2x
F
3x
F
rx
= 40
F
1x
= 40 30
.
cos150 50
.
cos 300
F
1x
= 39,01 kN
F
1y
+ F
2y
+F
3y
=F
ry
= 0
F
1y
+ F
2y
+F
3y
= 0
F
1y
= F
2y
F
3y
= 30
.
sin150 50
.
sin300
F
1y
= +28,301 kN.
Intenzitet sile F
1

je :
F
1
= 48,20kN.
Pravac sile F
1

1
=144,0.
b) Grafi~ko rje{enje:
Razmjera za silu
F
1
= 48 kN.
mm
kN
mm U cd F
F
1
1
48
1
= =
mm
kN
U
F
1
1
=
9
2
1
2
1 1 y x
F F F + =
82
Zadatak 4.4.
Uz strmu ravan konopcem vu~e se masa m= 30kg. Strma ravan je pod uglom 40,
a konopac 15 u odnosu na vertikalu. Kolika je sila u konopcu i reakcija podloge (trenje
zanemareno) da bi rezultanta tih sila bila jednaka nuli?
Rje{enje:
Oslobodimo masu od veza.
Uslov zadatka je da rezultanta sile u konopcu i reakcije podloge bude jednaka nuli.
F
r
= 0
40
15
F
s
83
F
rx
= 0, i F
ry
= 0
F
rx
= F
x
= 0
F
ry
= F
y
= 0
F
y
= 0 F
s
. cos 25 F
G
. cos 40 = 0.
F
s
= 249 N
F
x
= 0 F
A
+ F
s
.
sin 25 F
G
.
sin 40 = 0
F
A
+ F
G
.
sin 40 F
s
.
sin25
F
A
= 294
.
sin40 249
.
sin 25
F
A
= 84 N.
b) Grafi~ko - analiti~ko rje{enje
Uslov zadatka je F
r
= 0. To zna~i plan sila mora biti zatvoren. Usvojimo razmjer
za sile
Uglovi su
= 90 15 = 75
= + 40 = 115 Slika uz grafi~ko - analiti~ko rje{enje zadatka 4.4.
= 90 40 = 50.
Primjenimo li sinusni teorem, imat }emo:
N F F
G A
84
115 sin
15 sin
294
115 sin
15 sin
= = =
o
o
o
o
;
115 sin 15 sin
o o
G A
F F
=
N F F
G s
249
115 sin
50 sin
294
115 sin
50 sin
= = =
o
o
o
o
;
115 sin 50 sin
o o
G s
F F
=
. 84
7
50
12 N
mm
N
mm U ca F
F A
= = =
N
mm
N
mm U bc F
F s
249
7
50
36 = = =
.
7
50
mm
N
U
F
=
294
25 cos
40 cos
=
o
o
s
F
N
s
m
k g g m F
G
294 81 , 9 30
2
= = =
G
F Fs =
o
o
25 cos
40 cos
2 2
ry rx r
F F F + =
84
Zadatak 4.5.
Pogonsko vratilo ima moment okretanja M
1
= 10 Nm. Preko zup~anika 1 i 2 prenosi
se moment na vratilo II. Kolika je obimna sila na zup~anicima i koliki je moment okre-
tanja vratila II ako su pre~nici zup~anika d
1
= 100 mm i d
2
= 180 mm?
Rje{enje:
Moment na vratilu I odnosno zup~aniku 1 iznosi:
Moment vratila II na osnovi slike je:
M
2
= 18000 Nm
M
2
= 18N m.
Zadatak 4.6.
Voza~ bicikla ostvari silu na pedalu bicikla F = 220 N. Duìna na kojoj je pedala
od osovine l
1
= 210 mm. Pre~nik pogonskog lan~anika je d
1
= 182mm, a gornjeg
d
2
= 65 mm. Polupre~nik pogonskog to~ka bicikla je 1
2
= 345m. Potrebno je odrediti:
a) moment na pogonskom lan~aniku,
b) silu u lancu,
c) moment na gornjem lan~aniku i
d) silu koja ostvaruje pogon bicikla izme|u podloge i
pogonskog to~ka.
Rje{enje:
a) Moment pogonskog lan~anika iznosi:
M
1
= F
.
l
1
= 200
.
0,21 = 46,2 Nm.
b) Sila u lancu
M
2
= M
1
2
180
200
2
= M
2
2
2
d
F M
u
=
. 200
100
10 10 2
3
N F
u
=

=
1
1
2
d
M
F
u
=
2
1
1
d
F M
u
=
85
F
1
= 507,7 N.
c) Moment na gornjem lan~aniku je:
d) Sila koja ostvaruje vo`nju iznosi:
F
v
.
l
2
= M
2
F
v
=
M
2
l
2
Zadatak 4.7.
Sila F = 17 kN je u ravnoteì sa silama F
1
i F
2
koje
su pod uglovima
1
= 30 i
2
= 60. Odrediti inten-
zitet sila F
1
i F
2
da bi uslov zadatka bio zadovoljen.
Rje{enje:
1
= 210
2
= 300
3
= 90
Uslov zadatka je:
F
r
= 0
F
rx
= F
x
= 0 = F
1
cos
1
+ F
2
cos
2
+ Fcos
3
I
F
ry
= F
y
= 0 = F
1
sin
1
+ F
2
sin
2
+ Fsin
3
. II
2 2
ry rx r
F F F + =
3
. 83 , 47
345 , 0
5 , 16
N F
v
= =
. 5 , 16
2
065 , 0
7 , 507
2
2
1 2
Nm
d
F M = = =
182 , 0
2 , 46 2 2
1
1
1
=
d
M
F =
1
1
1
2
M
d
F =
86
Ako izjedna~imo jedna~ine I i II, dobijemo da je:
-F
1
cos
1
sin
2
Fcos
3
sin
2
= -F
1
sin
1
cos
2
Fsin
3
cos
2
F
1
(sin
1
cos
2
cos
1
sin
2
) = F(cossin
3
sin
3
cos
2
)
sin(
1

2
) sin(
2

3
)
b) Grafi~ko rje{enje:
=
1
+
2
= 90
1
= 90
1
= 60
2
= 90
2
= 30
F
1
= F
.
cos
1
= 17
.
cos60 = 8,5 kN
F
2
= F
.
cos
2
= 17
.
cos30 = 14,72 kN,
U
F
=
5N
10 mm
. kN 72 , 14
mm 10
5
mm 29
2
= = =
N
U bc F
F
kN 5 , 8
mm 10
5
mm 17
1
= = =
N
U ca F
F
. 72 , 14
300 cos
90 cos 17 210 cos 5 , 8
cos
cos cos
2
1 1
2
kN
F F
F =
=

=
o
o o

3
kN F F 5 , 8
) 300 210 sin(
) 90 300 sin(
17
) sin(
) sin(
1
2
1
=
=
o o
o o

2
3
3
3
87
Zadatak 4.8.
Valjak teìne G= 3,8kN pridràva {tap pod uglom = 40 koji vr{i pritisak na drugi
valjak . Poznate su duìne l
1
= 280mm, l
2
= 320mm. Izra~unati silu u {tapu i pritisak
izme|u valjaka.
Rje{enje:
a) Grafo - analiti~ko rje{enje:
= 41,19
Slike uz grafo analiti~ko rje{enje zadatka 4.8.
Na osnovu sinusnog teorema
kN G F
r
946 , 2
) 19 , 41 40 sin(
) 40 90 sin(
8 , 3
) sin(
) 90 sin(
=
+

=
+

=

kN G F
s
894 , 2
) 19 , 41 40 sin(
) 19 , 41 90 sin(
8 , 3
) sin(
) 90 sin(
=
+

=
+

=

) 90 sin( ) 90 sin( ) sin(

=

=
+
r s
F F G
320
280
1
1
arctan
2
1
arctg = =
88
1
= = 41,19
2
= 180 =140
3
= 270
F
x
= 0 F
r
.
cos
1
+ F
s
.
cos
2
+ G
.
cos
3
= 0 I
F
y
= 0 F
r
.
sin
1
+ F
s
.
sin
2
+ G
.
sin
3
= 0 II
Iz jedna~ine I izra~unajmo silu Fr
Iz jedna~ine II tako|er imamo da je:
Izjedna~avanjem gornjih jedna~ina dobivamo:
F
S
.
cos
2
sin
1
+ G
.
cos
3
sin
1
= Fs
.
sin
2
cos
1
+ G
.
sin
3
cos
1
F
S
(sin
2
cos
1
cos
2
sin
1
) = G(sin
1
cos
3
cos
1
sin
3
)
sin(
2

1
) sin(
1

3
)
F
S
= 2,894 kN
F
r
= 2,946 kN.
Zadatak 4.9.
Na klip dizel motora djeluje sila F = 110 kN. Klipnja~a se nalazi pod uglom = 12.
Potrebno je odrediti:
a) kojom silom klip vr{i pritisak na cilindar,
b) izra~unati silu na klipnja~i (trenje zanemariti).
) 19 , 41 140 sin(
) 270 19 , 41 sin(
8 , 3
) sin(
) sin(
1
3 1

=
=

G F
s
2
1
3 2
sin
sin sin
+
=
G F
F
s
r
1
3 2
cos
cos cos
+
=
G F
F
s
r
89
Rje{enje:
a) Grafi~ko - analiti~ko rje{enje:
F
N
= F
.
tg = 110
.
tg12
F
N
= 23,38 kN
1
= 0
2
= 102
3
= 270
Postavimo uslove ravnoteè
F
x
= 0 F
N
.
cos
1
+ F
p
.
cos
2
+ F
.
cos
3
= 0 I
F
y
= 0 F
N
.
sin
1
+ F
p
.
sin
2
+ F
.
sin
3
= 0 II
Slika uz analiti~ko rje{enje zadataka 4.9.
Ako izjedna~imo gornje jedna~ine I = II, imat }emo:
F
N
cos
1
+ F cos
3
sin
2
= F
N
sin
1
cos
2
+ F sin
3
cos
2
F
N
(sin
1
cos
2
cos
1
sin
1
) = F(sin
2
cos
3
cos
3
cos
1
sin
3
)
sin(
1

2
) sin(
2

3
)
kN
F F
F
n
p
5 , 112
102 cos
270 cos 110 0 cos 38 , 23
cos
cos cos
2
3 1
=
+
=
+
=

, 38 , 23
) 102 0 sin(
) 270 102 sin(
110
) sin(
) sin(
2 1
3 2
kN F F
n
=

=
=

. 5 , 112
12 cos
110
cos
kN
F
F
p
=
= =
90
Zadatak 4.10.
Kamion istovara teret teìne G= 50000 N kao {to je prikazano na slici. Odrediti silu
u cilindru CB
i reakcije u osloncu A.
Rje{enje:
Slika uz rje{enje zadatka 4.10.
Uvjeti ravnoteè za sanduk glase:
F
x
= 0 F
B
.
cos30 X
A
= 0
F
y
= 0 Y
A
+ F
B
.
sin30 G = 0
M
A
= 0 F
B
cos30
.
4
.
sin20 + F
B
.
cos30
.
4
.
cos20 +
+ G
.
sin20
.
1,5 G
.
cos20
.
3 = 0
Nakon rje{avanja gornjih jedna~ina dobivamo:
F
B =
Y
A = G
F
B
.
sin30 = 380 160 N
X
A = 22 489 N.
91
Zadaci za rje{avanje iz poglavlja 4
Zadatak 4.11.
Na {tap u ta~ki A djeluju dvije sile F
1
= 500 N i F
2
= 300 N pod uglom = 80. Koli-
ka mora da bude sila F
s
da bi sila bila u ravnoteì i pod kojim uglom
s
treba da djeluje?
Rje{enje:
F
s
= 626,2 N
s
=151,85
Zadatak 4.12.
Za sistem su~eljnih sila prikazanih na slici F
1
= 1,2 kN, F
2
= 1,5 kN, F
3
= 1,0 kN
i F
4
= 0,8 kN odrediti rezultantu i pravac rezultante.
Rje{enje:
F
r
= 1,818 N
r
=186,31
Zadatak 4.13.
Telefonski stub optere}en je silama F
1
= 400N, F
2
= 500N, F
3
= 350N i F
4
= 450N.
Odrediti intenzitet, pravac i smjer rezultante.
F
r
= 562,2 kN
r
= 26,4
F
S
S
F
1
F
2
= 60
92
Zadatak 4.14. - 4.17.
Za sisteme sila prikazane na slikama potrebno je odrediti:
a) komponente rezultante F
rx
i F
ry
,
b) intenzitet, pravac i smjer rezultante F
r
.
Rje{enje:
F
r
= 18,99 kN
r
= 51,7
Rje{enje:
F
r
= 48,7kN
r
= 61,0
Rje{enje:
F
r
= 647N
r
= 100,3
F
2
= 4,0 kN F
1
= 5,0 kN
F
3
= 6,0 kN
x
y
1
2
3 3
4
x
y
30 kN
35 kN
45 kN
50 kN
60 kN
40 kN
70
200
270
20
300
110
x
y
15 kN
20 kN 10 kN
30 kN
35 kN
80 140
220
30
310
93
Rje{enje:
F
r
= 4,08 kN
r
= 2,8
Zadatak 4.18.
Masa m= 1500 kg obje{ena je uètom o dva {tapa 1 i 2. [tapovi su pod uglom =25.
Odrediti sile u {tapovima 1 i 2.
Rje{enje:
S
1
= 31,6 kN
S
2
= 34,8kN
Zadatak 4.19.
U zglobu gdje se spajaju {tapovi 1 i 2 djeluje sila F= 25 kN na oba {tapa. Odredite
sile u {tapovima 1 i 2.
Rje{enje:
S
1
= 12,04 kN
S
2
= 22,98 kN.
2,50 m 4,0 m
2,0 m
6,0 m
1
2
1
2
m
45
60
30
F
2
= 5,0 kN
F
1
= 3,0 kN
F
3
= 4,0 kN F4 = 2,0 kN
x
y
94
Zadatak 4.20.
Kliza~ radne ma{ine oslanja se na postolje ma{ine u dvijema strmim ravnima i
optere}uje postolje silom F = 10 kN. Sila djeluje pod uglom = 70. Strme ravni pos-
tolja su pod uglovima = 65 i = 35. Kolikim silama kliza~ djeluje na strme ravni
podloge?
Rje{enje:
Zadatak 4.21.
Reduktor jedne radne ma{ine na ulaznom i izlaznom vratilu ima momente M
1
i M
2
.
Kolikim rezultiraju}im momentom odnosno silom reduktor optere}uje vijke kojima je
pri~vr{}en u ta~kama A i B?
Rje{enje:
Mr = 300 Nm
F
A
= F
B
= 500 N.
Zadatak 4.22.
Vratilo je optere}eno sa tri paralelne sile F
1
= 500 N, F
2
= 800 N i F
3
= 2100 N. Ras-
tojanja na kojim se nalaze remenice i zup~anici su: l
1
= 150 mm, l
2
= 300 mm i l
3
= 150 mm.
a) intenzitet, pravac i smjer rezultante
b) na kom rastojanju od lijevog leàja }e djelovati rezultanta?
M
1
= 100 Nm M
2
= 400 Nm
0
,
6
0

m
A
. kN 18 , 7
) sin(
) cos(
kN 32 , 8
) sin(
) cos(
=
+
+
=
=
+
=
F F
F F
B
A

F
95
Rje{enje:
F
r
= 1800 N
l
0
= 0,5417 m.
Zadatak 4.23.
Nosa~ je optere}en sa dvije paralelne sile F
1
= 30 kN, F
2
= 20 kN, a izme|u sila
optere}uje ga uè silom F
s
= 25 kN pod uglom = 60. Rastojanja su l
1
= 2 m, l
2
= 1.5 m
i l
3
= 0,7 m.
a) intenzitet, pravac i smjer rezultante,
b) najkra}e rastojanje pravca rezultante od oslonca B.
Rje{enje:
F
r
= 30,98 kN
= 23,79
l
0
= 2,981 m.
l
1
F
1
F
S
F
2
l
2
l
3
A
B
l
1
F
1
F
2
F
3 l
2
l
3
96
5.1. UVOD
Kruto tijelo je u ravnoteì, ako je skup sila i spregova koje djeluju na kruto tijelo u
ravnoteì.
Iz prethodne re~enice zaklju~ujemo da }e potreban i dovoljan uvjet, (da tijelo na
koje djeluje skup sila bude u ravnoteì), biti ispunjen ako je
F
r
= 0, M
r
= 0 (5.1.)
Gornje jedna~ine predstavljaju uvjete ravnoteè statike. Iz njih jasno slijedi
zaklju~ak, da je kod krutog tijela, koje je u ravnoteì, sprije~ena i translacija i rotacija
krutog tijela u svim pravcima.
Da bismo detaljnije objasnili uvjete ravnoteè krutog tijela, razmotrit }emo
odre|ene slu~ajeve djelovanja sila na kruto tijelo.
5.2. SISTEM SILAÎJE SE NAPADNE LINIJE SIJEKU
U JEDNOJ TA^KI - SUÊLJNI SISTEM SILA
5.2.1. Analiti~ka metoda
Pretpostavimo da imamo su~eljni sistem sila (detaljno obja{njen u 4.2.1.) koji je
prikazan na slici 5.1. Kao {to smo vidjeli, su~eljni sistem sila moèmo zamijeniti rezul-
tantom.
F
rx
= F
x
F
ry
= F
y
(5.2.)
Slika 5.1. Su~eljni sistem sila
Da bi bio ispunjen potreban i dovoljan uslov ravnoteè (5.1.), dovoljno je da je
rezultanta jednaka nuli. Drugi uslov je ispunjen samim tim {to sve sile prolaze kroz
jednu ta~ku.
F
rx
= 0 F
ry
= 0.
97
Kako su projekcije rezultante na Ox i Oy osu koordinantnog sistema date u (5.2.),
to jedna~ine ravnoteè moèmo napisati u formi
F
x
=0
F
y
=0.
(5.3.)
Jedna~ine (5.3) su analiti~ki uslovi ravnoteè za jedan sistem sila koji ima zajed-
ni~ku napadnu ta~ku - su~eljeni sistem sila.
Sa ove dvije jedna~ine moèmo odrediti dvije nepoznate, npr. reakcije u oslonci-
ma (vidi poglavlje 4.2.1.).
5.2.2. Grafi~ka metoda
Rezultanta sistema sila koji imaju zajedni~ku ta~ku djelovanja prikazana je grafi~ki
u poglavlju 4.2.1. Za ispunjenje uslova F
r
= 0 mora se kraj zadnje sile u planu sila pok-
lopiti sa po~etkom prve sile u planu sila.
Slika 5.2. Grafi~ki uslov ravnoteè
Moèmo zaklju~iti da je grafi~ki uslov ravnoteè za su~eljni sistem sila: plan sila
mora biti zatvoren.
5.2.3. Tri neparalelne sile u ravnoteì
Pretpostavimo da nam je jedna plo~a optere}ena sa tri sile F
1
, F
2
, F
3
u ta~kama A,
B i C kao {to je prikazano na slici 5.3.
Slika 5. 3. Tri sile na krutoj plo~i
Pravci sila F
1
i F
2

sijeku se u ta~ki I. Pomicanjem sila F
1
i F
2
iz ta~aka A i B u
ta~ku I mo}i }emo ih pomo}u paralelograma sloìti u rezultantu F
r12
. Uvjet ravnoteè
98
je ispunjen ako su rezultanta F
r12
i F
3
istih veli~ina, istog pravca , a suprotnog smjera
(ako je plan sila zatvoren). Sile F
1
, F
2
, F
3
promatraju se kao sile sa zajedni~kom
ta~kom djelovanja I.
a) pravci sila sijeku se u jednoj zajedni~koj ta~ki,
b) plan tri sile je zatvoren.
5. 3. PARALELNE SILE
Kada se radi o paralelnim silama , uslov da je F
r
= 0 za ravnoteù krutog tijela nije
dovoljan. Za jedan spreg sila ( F
- F
) ispunjen je uslov da je F
r
= 0, ali postoji obr-
tanje. Da bi se sprije~ilo obrtanje, potrebno je da i rezultiraju}i momenat bude jednak nuli
M
r
= 0.
Analiti~ki uslovi ravnoteè za paralelni sistem sila su:
F = 0

M= 0. (5.4.)
Pol za momentnu jedna~ine je slobodno odabran. Umjesto jedna~ine (5.4.) moèmo
uslove ravnoteè za paralelni sistem sila napisati u obliku
M
I
= 0
M
II
= 0 (5.5)
gdje su ta~ke I i II slobodno odabrane.
5.3.2.Grafi~ka metoda
Da bi smo objasnili grafi~ki uslov ravnoteè za sistem paralelnih sila , moramo se
potsjetiti poglavlja 4.4. gdje je detaljno obja{njen poligon sila i veri`ni poligon sile.
Ukoliko je F
r
= 0 (to jest ako nema rezultante), tada se prva i zadnja polna zraka
poklapaju u poligonu sila i polgon sila je zatvoren. Iako je poligon sila zatvoren, ne
mora zna~iti da je sistem paralelnih sila koje djeluju na kruto tijelo u ravnoteì . To nije
dovoljan uslov. Moramo vidjeti {ta je sa veri`nim poligonom,jer veri`ni poligon sila
moè biti otvoren kada su krajnje polne zrake paralelne, pa se tada skup sila svodi na
spreg sila (vidi poglavlje 4, ta~ku 4.4) i sistem paralelnih sila nije u ravnoteì.
Ako je veri`ni poligon zatvoren, tada se krajnje polne zrake poklapaju, to jest kada
su poligon sila i veri`ni poligon zatvoreni, skup sila koje djeluju na kruto tijelo je u
ravnoteì.
Da bi sistem paralelnih sila koje djeluju na kruto tijelo bio u ravnoteì prema
grafi~koj metodi mora biti:
a) poligon sila zatvoren i
b) u veri`nom poligonu moraju se poklopiti krajnje polne zrake, to jest veri`ni
poligon mora biti zatvoren.
99
5.4. OP]I SISTEM SILAU RAVNI
Razmotrimo uvjete ravnoteè krute plo~e na koju djeluju sile F
1
, F
2
, F
3
i F
4
u
ta~kama A, B, C i D. Pretpostavimo da su sile tako odabrane da je njihov poligon
sila zatvoren. Po{to je poligon sila zatvoren, rezultanta sila je jednaka nuli. U to
se moèmo lako uvjeriti analiti~ki ako izra~unamo projekcije sila na Ox i Oy osi
te ih algebarski sumiramo. Tada bi komponente u pravcima osi bile jednake nuli,
pa je onda i rezultanta sila jednaka nuli. Na osnovu slike 5.4. uo~imo da sile F
1
i F
3
~ine spreg sila kod koga je smjer obrtanja obrnut smjeru kazaljke na satu, a
sile F
2
i F
4
~ine drugi spreg sila sa istim smislom.
Tada je rezultuju}i spreg
M
= M
1
+ M
2
(5.6)
Slika 5.4. Djelovanje slika u razli~itim ta~kama krute plo~e u jednoj ravni
Za zadane vrijednosti poloàja ta~aka A, B, C, i D i veli~ine sila slijedi da su spregovi
odnosno njihovi momenti ve}i od nule, pa je posljedica djelovanja spregova na plo~u
rotacija plo~e, {to zna~i da plo~a nije u ravnoteì. Zna~i, posmatrani sistem nije u ravnoteì.
Na osnovu ovoga moèmo postaviti op}e pravilo za uslove ravnoteè u ravni
koje glasi:
Ravanski sistem sila koje djeluju u proizvoljnim ta~kama bit }e u ravnoteì
ako su algebarske sume projekcija svih sila na dvije me|usobno okomite ose jed-
nake nuli, te ako je algebarska suma momenata, {to ih ~ine te sile s obzirom na
bilo koju ta~ku u ravnini, jednaka nuli.
Analiti~ki se to izraàva jedna~inama ravnoteè ravanskog sistema sila koje
nemaju zajedni~ku napadnu ta~ku.
F
x
= 0 F
y
= 0, M = 0 (5.7.)
Moè se umjesto jedne jedna~ine za sile upotrijebiti jedna~ina momenta. To
vrijedi za mnoge primjere u inènjerskoj praksi. Kao ekvivalentni sistem jedna-
~ina ravnoteè je:
F
x
= 0, M
I
= 0, M
II
= 0; (5.8.)
M
1
= 0, M
II
= 0, M
III
= 0. (5.9.)
100
Polne ta~ke I, II III su slobodno odabrane, ali moramo voditi ra~una da:
a) za jedna~ine (5.8) spojna prava I, II ne smije biti okomita na pravac ose O
x
,
b) za jedna~ine (5.9.) ta~ke I, II i III ne smiju leàti na jednoj liniji.
5.4.2. Grafi~ka metoda
Da bi projekcije rezultante F
rx
= 0 i F
ry
= 0 bile jednake nuli, dovoljno je da je
poligon sila zatvoren. Rezultiraju}i momenat }e biti jednak nuli ako je zatvoren veri`ni
poligon.
Op}i sistem sila u ravni je u ravnoteì ako je:
a) plan sila zatvoren i
b) veri`ni poligon sila zatvoren.
Po{to se grafi~ke metode statike ~esto upotrebljavaju za brè i lak{e analiziranje
ravnote`nih stanja sila {to djeluju u razli~itim ta~kama ravnine, to }emo ovdje anali-
zirati ovu metodu i na jednom primjeru. Pretpostavimo da imamo jedan nosa~
optere}en silama F
1
, F
2
i F
3
kao {to je prikazano na slici 5.5. Rezultanta sila F
1
, F
2
i
F
3
je F
R
= F
1
+ F
2
+ F
3
leì u sjeci{tu zraka 1 i 4 (nije ucrtana u crteù). Rezultantu
rastavimo na dvije sile koje su paralelne s rezultantom, a pravci im prolaze ta~kama
A i B i ~ine ravnoteù sa silama F
1
, F
2
i F
3
pa je zbir tih sila u ta~kama A i B jednak
zbiru F
1
, F
2
i F
3
to jest
F
A
+ F
B
= F
1
+ F
2
+ F
3
(5.10.)
Slika 5.5 Grafi~ka metoda za analiziranje ravnote`nog stanja sila
U planu sila, sile F
A
+ F
B
su suprotnog smjera F
1
, F
2
i F
3
, kraj jedne reakcije
(npr. F
A
) zavr{avat }e se u po~etku sile F
1
, jer je tada plan sila zatvoren. U planu
poloàja treba rezultantu F
R
rastaviti na sile u pravcima {to prolaze kroz ta~ke A
i B. Te sile moraju biti paralelne s pravcima {to prolaze kroz ta~ke A i B. Te sile
moraju biti paralelne sa rezultantom F
R
. Produìmo li sa sila F
1
i F
3
veri`ne zrake 1
i 4 do pravca kroz ta~ke A i B,definirat }emo ta~ke a i b. Ako èlimo imati zatvoren
veri`ni poligon ({to je grafi~ki uslov ravnoteè), moramo povu}i u ta~kama a i b
pravac koji spaja te dvije ta~ke. Taj pravac se naziva zaklju~nica (s), a predstavlja
pravac sila na koje se rastavljaju reakcije u F
A
i u F
B
. Tako zaklju~nica (s) s polnom
101
zrakom 1 ~ini reakciju u osloncu A a sa zaklju~nicom i polnom zrakom 4 ~ini reak-
ciju u osloncu B. Vidimo, da bi sistem sila koje djeluju u ravni bio u
ravnoteì,mora i plan sila i veri`ni poligon biti zatvoren.
5.4.3. Culmannova metoda
*)
Ova metoda se ~esto primjenjuje kada sile nisu paralelne i kada nemaju zajedni~ku
napadnu ta~ku. U tu svrhu se upotrbljava Culmannova metoda, koja se sastoji u sljede}em:
Neka na jednu ravnu krutu plo~u djeluju ~etiri sile F
1
F
2
i F
3
i F
4
kao {to je prika-
zano na slici 5.6. Produìmo pravce sila F
1
i F
4
i dobi}emo ta~ku I, isto to u~inimo sa
produènjem pravaca sila F
3
i F
2
tako da dobijamo ta~ku II.
Slika 5.6. êtiri sile na krutoj plo~i - Culmannova metoda
Spajanjem ta~aka I i II dobivamo spojnu pravu koja se naziva Culmannova linija
(prava). Sile F
1
i F
4
moèmo zamijeniti rezultantom F
r14
koja }e prolaziti kroz I. Sile
F
3
i F
2
tako|er ~ine rezultantu F
r23
koja prolazi kroz ta~ku II. Ukoliko su sile u
ravnoteì (ili treba da budu u ravnoteì), tada rezultante F
r14
i F
r23
moraju leàti na
Culmannovoj liniji, imati iste intenzitete i suprotne smjerove. Odatle proisti~e da }e
smisao obiljeènja sila u Culmannovom ~etverouglu zbog ravnoteè sila biti takav da
poligon sila mora biti zatvoren, to jest da rezultanta jednaka nuli.
êsto se Culmannova metoda primjenjuje kad je potrebno jednu silu rastaviti na tri kom-
ponente kojima su pravci poznati. Da bi smo to objasnili pretpostavimo da je poznata sila F
{to djeluje na kruto tijelo (slika 5.7.), a poznati su i pravci djelovanja sila S
1
, S
2
, i S
3
.
Slika 5.7. Rastavljanje sile u tri komponente
*) Culmann Carl 10. 7. 1821 - 9. 12. 1881. Profesor, Polytehnikum Zurich
102
Produènjem pravca S
1
i S
2
, odnosno S
3
i F

dobivamo ta~ke I i II, odnosno
Culmannovu pravu, Cwa. Sile S
i F
mogu se sloìti u jednu rezultantu koja }e pro-

laziti kroz ta~ku II, a sile S
1
i S
2
~ine drugu rezultantu koja prolazi kroz ta~ku I. Ako
posmatrane sile moraju biti u ravnoteì , tada je nu`no da te rezultante budu na jed-
nom pravcu i da su suprotnih smjerova. Ta prava je takozvana Culmannova linija. Na
taj na~in sila F
je rastavljena na komponente S
1
, S
2
, i S
3
.
Kod primjene ove metode moramo se dràti istih uputa kao i prije u pogledu izbora
mjerila i na~ina crtanja plana poloàja i plana sila.
5.4.4. Ritterova grafoanaliti~ka metoda
Ova metoda kao i Culmannova metoda sluì za rastavljanje jedne sile u tri zadana
pravca. Da bismo obrazloìti ovu metodu, pretpostavit }emo da je zadana sila F
i tri
pravca 1, 2 i 3. Produàvanjem pravca 1, 2 i 3 djelovanja sila dobivamo ta~ke A, B i
C, slika 5.8.
Najkra}a rastojanja ta~ke A, B i Cod pravca sile
F
ozna~avamo sa a, b i c. Povla~enjem normala iz

ta~aka A, B i C na suprotne stranice trougla ABC
dobivamo visine h
1
, h
2
i h
3
.
Primjenimo li momentano pravilo imat }emo:
M
A
= 0 F
.
a = F
1
.
h
1
M
B
= 0 F
.
b = F
2
.
h
2
(5.11.)
M
C
= 0 F
.
c = F
3
.
h
3
.
Iz jedna~ina (5.11.) odre|ujemo vrijednost komponenata F
1
, F
2
i F
3
,
F
1
=
Fa
h
1
, F
2
=
Fb
h
2
, F
3
=
Fc
h
3
, (5.12.)
poznavaju}i veli~ine a, b, c, i h
1
, h
2
, h
3
.
Ukoliko je predznak izra~unate komponente negativan, tada je smjer te sile pogre{no
postavljen, te ga treba korigirati.
5.5. STATI^KO ODRE\ENO I
STATI^KI NEODRE\ENO OSLONJENJE
Oslonci jednog krutog tijela su stati~ki odre|eni ako iz jedna~ina ravnoteè
moèmo izra~unati reakcije veza. Jedan sistem sila sa zajedni~kom napadnom ta~kom
(su~eljeni sistem sila) ima dvije jedna~ine ravnoteè
F
x
= 0,

F
y
= 0 iz kojih
moèmo izra~unati dvije nepoznate reakcije veze.
Slika 5.8. Ritterova metoda rastavljanja
sile na tri komponente
103
Pretpostavimo da imamo masu m obje{enu o {tapove 1, 2 i 3 kao {to je prikazano na
slici 5.9.
Slika 5.9. Stati~ki odre|eno (a) i stati~ki neodre|eno ovje{enje (b/c)
Ovje{enje (a) je stati~ki odre|eno, moèmo postaviti dvije jedna~ine ravnoteè
F
x
= 0,
F
y
= 0 iz kojih moèmo izra~unati sile na uètu S
1
i S
2
, a i plan sila je
zatvoren pa na osnovu njega moèmo prona}i vrijednosti sila u kracima uèta. U slu~aju
(b ) imamo isto dvije nepoznate, ali se radi o stati~ki neodre|enom ovje{enju. U ovom
primjeru jedna~ina
F
x
= 0 je neupotrebljiva (0 = 0), tada nam ostaje samo jedna~ina
F
y
= 0 sa dvije nepoznate sile S
1
i S
2
, u uètu. Ni na osnovu plana sila S
1
i S
2
, jer
dobijamo duplu liniju u planu sila. Samo za ovaj primjer ostaje matemati~ki egzaktno
rje{enje da se radi o potpuno dva jednaka uèta, tada je S
1
= S
2
=
G
2
. Me|utim da je uè
preba~eno preko kotura i da postoji trenje izme|u uèta i kotura i da postoji trenje izme|u
uèta i kotura tada sile u kracima uèta nisu iste i radi se o stati~ki neodre|enom ovje{enju.
Tako|er primjer (c) je stati~ki neodr|eno ovje{enje, jer je nemogu}e iz dvije jedna-
~ine ravnoteè
F
x
= 0,

F
y
= 0 izra~unati tri nepoznate S
1
S
2
i S
3
sile u kracima
uèta. Ovje{enje (c) je jedan put stati~ki neodre|eno. Ukoliko bi ovje{enje bilo sa ~etiri
uèta, tada bi se radilo o dva puta stati~ki neodre|enom ovje{enju.
Za paralelni sistem sila koriste se tako|er dvije
jedna~ine ravnoteè. Pretpostavimo da imamo jedan
kruti nosa~ (gredu) obje{enu o dva uèta na ta~kama A
i B i optere}en paralelnim silama. (slika 5.10.)
Moèmo postaviti dvije ravnote`ne jedna~ine iz
kojih moèmo izra~unati sile u uàdima S
1
i S
2
.
Slika 5.10. Stati~ki odre|eno
oslonjenje kod optere}enja sa
paralelnim silama
Ukoliko je greda ovje{ena o tri uèta, kao {to je
prikazano na slici 5.11. tada se radi o stati~ki neodre|e-
nom problemu.
Zbog simetri~nosti je S
1
= S
3
, a to proizolazi iz mo-
mentne jedna~ine za ta~ku C. Kod stati~ki neodre|enih
oslonjenja dopunsku jedna~inu postavljamo iz uvjeta defor-
Slika 5.11. Stati~ki neodre|eno
macije i na taj na~in rje{avamo problem, stati~ki neodre|eno
oslonjenje kod optere}enja
oslonjenje postaje stati~ki odre|eno.
sa paralelnim silama
104
Za op{ti sistem sila u ravni imamo tri jedna~ine ravnoteè, iz kojih moèmo da
odredimo tri reakcije u osloncima krutog tijela. Izvr{imo analizu stati~ke odre|enosti
u krute plo~e teìne G koja je oslonjena, kao {to je prikazano na slici 5.12.
Slika 5.12. Kruta plo~a pri~vr{}ena sa tri {tapa
U slu~aju (a) pri~vr{}ene plo~e radi se o stati~ki odre|enom problemu. Postavljanjem
momentnih jedna~ina za tri ta~ke krute plo~e koja je pri~vr{}ena {tapovima pronalazimo
tri sile u {tapovima S
1
, S
2
i S
3
.
U slu~aju (b) da postavimo momentnu jedna~inu za ta~ku Aimat }emo F
G
.
a
2
= 0, jer
svi pravci sila u {tapovima prolaze kroz ta~ku A.Predhodna jedna~ina je zadovoljena
samo ako je F
G
= 0. Ovdje se radi o stati~ki neodre|enom problemu i dopunsku
jedna~inu moramo postaviti iz uslova deformacije.
U primjeru (c) sve tri sile u {tapovima su paralelne. Iz jedna~ine F
x
= 0 dobivamo
F
G
.
sin45 = 0. Ovo vrijedi samo ako je F
G
= 0. Radi se o stati~ki neodre|enom prob-
lemu. Moèmo zaklju~iti slijede}e:
Jedno kruto tijelo je za ravanski op}i sistem sila stati~ki odre|eno kada je:
a) oslonjeno tako da ima tri reakcije veza,
b) tri reakcije veze nemaju zajedni~ku prosje~nu ta~ku (pravci reakcija veze ne
sijeku se u jednoj ta~ki) i
c) tri reakcije veze nisu paralelne (pravci reakcije veza nisu paralelni).
Smjernice za rje{enje zadatka iz statike ravnih sistema
105
Zadatak 5.1.
Uteg mase m = 400 kg obje{en je o uè koje je jednim
krajem vezano za nepokretni oslonac A, drugi kraj je preba-
~en preko kotura Bi na njega djeluje sila F= 500N. Potrebno
je odrediti:
a) veli~inu ugla kojeg uè gradi sa vertikalom u ta~ki A,
b) silu u kraku uèta koji je pri~vr{}en u ta~ki A.
Analiti~ko rje{enje:
Teìna utega je G = mg = 3,92 kN.
Presjecanjem uèta u sva tri kraja djelovat }e sila
G
, F
A
i F
B
kao {to je prikazano na donjoj slici
Postavimo li jedna~ine ravnoteè imat }emo
I = F
x
= 0 F
B
.
cos 30 F
A
.
sin = 0
II = F
y
= 0 F
B
.
sin 30 + F
A
.
cos G = 0.
Dobili smo dvije jedna~ine F
A
i ugao . Nakon sre|ivanja gornjih jedna~ina imamo:
F
A
.
sin = F
B
.
cos 30
F
A
.
cos = G F
B
.
sin 30.
Dijeljenjem gornje dvije jedna~ine dobit }emo
= 6,7.
Iz jedne od prvih jedna~ina izra~unavamo silu F
A
:
Grafi~ko rje{enje:
U dobro usvojenoj razmjeri za silu, nanesemo silu G
kao {to je prikazano na slici.

Paralelnim povla~enjem sa pravcima F
A
i F
B
zatvaramo plan sila jer je to grafi~ki
uslov ravnoteè (zatvoren plan sila).
5 , 0
7 , 6 sin
30 cos
sin
30 cos
=

B
A F F

=

=
30 sin 5 , 0 92 , 3
30 cos 5 , 0
30 sin
30 cos
B
B
F G
F
tg
106
= 6,7
Mogli smo zadatak rije{iti primjenom cosinusne i sinusne teoreme
F
A
= 3,70 kN
= 6,7.
Zadatak 5.2.
Poznate su sile F
1
= 15 N, F
2
= 40 N, F
3
= 30 N i uglovi
1
= 30,
2
= 135,
3
= 280.
Odrediti sile F
4
i F
3
koje leè na pravcima koji su pod uglovima
4
= 30 i
5
= 60, tako
da sistem sila bude u ravnoteì.
1
= 30
2
= 135
3
= 280
4
= 30
5
= 60
Analiti~ko rje{enje
Pretpostavi}emo sile F
4
i F
5
, kao {to je prikazano na donjoj slici, a rezultat }e nam
pokazati da li je pretpostavka smjera sile dobra ili je drugog smjera.
= = 60 sin
7 , 3
5 , 0
60 sin sin
A
B
F
F
A B
F F
=
60 sin sin
+ = 60 cos 5 , 0 92 , 3 2 5 , 0 92 , 3
2 2
A
F
+ = 60 cos 2
2 2
B B A
GF F G F
+ = 60 cos 2
2 2 2
B B A
F G F G F
kN U ca F
F A
7 , 3
6
500
46 = = =
mm
N
U
F
6
500
=
107
F
nx
= F
n
.
cos
n
F
ny
= F
n
.
sin
n
Postavimo jedna~ine ravnoteè za usvojeni
koordinatni sistem xy.
F
x
= 0 F
1x
F
2x
F
4x
F
5x
+ F
3x
= 0, I
F
y
= 0 F
1y
+ F
2y
F
4y
F
5y
F
3y
= 0. II
Slika uz analiti~ko rje{enje 5.2.
Komponente sila F
nx
i F
ny
su:
F
1x
= F
1
.
cos
1
= 15
.
0,886 = 12,99 N
F
nx
= F
n
.
cos
n
F
2x
= F
2
.
cos
2
= 40
.
0,707 = 28,28 N
F
3x
= F
3
.
cos
1
= 30
.
0,174 = 5,22 N.
F
1y
= F
1
.
sin
1
= 15
.
0, 5 = 7,50 N
F
ny
= F
y
.
sin
y
F
2y
= F
2
.
sin
2
= 40
.
0,707 = 28,28 N
F
3y
= F
3
.
sin
3
= 30
.
0,174 = 29,55 N.
Projekcije nepoznatih sila F
4
i F
5
na koordinatne ose su:
F
4x
= F
4
.
cos30 = 0,886 F
4
F
5x
= F
5
.
cos50 = 0,5 F
5
F
4y
= F
5
.
sin30 = 0,5 F
4
F
5y
= F
5
.
sin60 = 0,866 F
5
.
Uvr{tavanjem komponenti sila u jedna~ine I i II dobit }emo dvije jedna~ine sa dvije
nepoznate
I. -10,1 0,866 F
4
0,5 F
5
= 0,
II. 6,2 0,5F
4
0,866 F
5
= 0.
Rje{enjem gornjih jedna~ina dobijamo
(-10,1 0,5F
5
)
.
0,5 = (6, 2 0,866 F
5
)
.
0,866
-5,05 0,25F
5
= 5, 37 0,75 F
5
. 7 , 23
866 , 0
4 , 10 1 , 10
866 , 0
5 , 0 1 , 10
5
4
N
F
F =

=

=
N F 8 , 20
5 , 0
42 , 10
5
= =
5 , 0
866 , 0 2 , 6
866 , 0
5 , 0 1 , 10
5 5
4
F F
F

=

=
108
Znak (-) nam govori da smo pogre{no pretpostavili smjer sile F
4
. Ona djeluje u
suprotnom smjeru od pretpostavljenog.
Grafi~ko rje{enje:
U dobro usvojenoj razmjeri za sile U
F
nanesemo sile F
1
, F
2
i F
3
kao {to je
prikazano na slici (po~etak jedne sile nanosi se na kraj druge). Iz ta~ke A do{li smo u
ta~ku d. Po{to je uslov zadatka da sile budu u ravnoteì, poligon sila mora biti zatvoren
i mi ga zatvaramo sa pravcima sila F
4
i F
5
, na taj na~in dobijamo ta~ku e. Smjer sila
F
4
i F
5
nanosimo tako da vektor jedne sile gura vektor druge sile.
Razmjera za sile:
Slika uz grafi~ko rje~enje zadatka 5.2.
Vrijednost sila F
4
i F
5
su
Zadatak 5.3.
Kugla teìne G = 80N oslonjena je o prizmu u
ta~kama A i B. Ako na kuglu djeluje sila F = 130 N i
ako su uglovi =54, = 95, kolike su sile u
ta~kama A i B.
. 22
1
1
22
5
N
mm
N
mm U de F
F
= = =
N
mm
N
mm U ef F
F
25
1
1
25
4
= = =
mm
N
U
F
1
1
=
109
Oslobodimo kuglu od veza i usvojimo koordinantni sistem u odnosu na koji }emo
posmatrati ravnoteù.
Postavimo jedna~ine ravnoteè:
I. F
x
= 0 F
A
.
sin F
B
.
sin = 0,
II. F
y
= 0 F
A
.
cos + F
B
.
cos F G = 0.
Dobili smo dvije jedna~ine sa dvije nepoznate F
A
i F
B
iz kojih ih moèmo izra~unati.
Iz I jedna~ine proizilazi:
te
uvrstimo li vrijednost za F
A
u II jedna~inu dobit }emo:
F
B
=173,2N
F
A
= 90,6 N.
Grafi~ko rje{enje :
U usvojenoj razmjeri za sile nanesemo sile Fi G. Na planu sila dobijamo ta~ke a, b i c.
Poligon sila zatvaramo sa pravcima okomitim na prizmu u
ta~kama A i B i na taj na~in dobijamo ta~ku d, odnosno f.
Razmjera za sile:
Vrijednosti sila F
A
i F
B
:
F
A
= cd
.
U
F
Slika uz grafi~ko rje{enje zadatka 5.3. F
B
= df
.
U
F
mm
N
U
F
1
4
=
=
54 sin
25 sin
173
A
F
+
+
=
25 cos 54 25 sin
80 130
ctg
F
B
cos sin +
+
=
ctg
G F
F
B
0 cos cos
sin
sin
= + G F F F
B B

,
sin
sin
=
B A
F F
110
Zadatak 5.4.
Dvije mase m
1
i m
2
pri~vr{}ene su uàdima kao {to
je prikazano na slici.
Odrediti sile u kracima uèta S
1
do S
4
ako su vrijed-
nosti masa m
1
= 300kg i m
2
= 200kg.
Teìne masa m
1
i m
2
su:
Presje~emo li uàd 1, 2, 3 i 4 i usvojimo koordinantni sistem (xy) u odnosu na koji
}emo posmatrati ravnoteù dobit }emo dva sistema su~eljnih sila.
Jedna~ine ravnoteè za I
(a) F
y
= 0 S
2
.
sin 45 G
1
.
sin 60 = 0
(b) F
x
= 0 S
2
.
cos 45 + G
1
.
cos60 S
1
= 0
S
2
= 3,60kN
S
1
= S
2
.
cos 45+ G
1
.
cos60
S
1
= 3,6
.
cos 45 + 2,94
.
cos60
S
1
= 4,02 kN.
Jedna~ine ravnoteè za II
(c) F
x
= 0 S
4
.
cos 45 G
2
.
sin 15 S
2
= 0
(d) F
y
= 0 S
3
G
2
cos15 S
4
sin 45 = 0
1 2
45 sin
60 sin
G S
=
N
s
m
kg g m G 1962 81 , 9 200
2 2 2
= = =
N
s
m
kg g m G 2943 81 , 9 300
2 1 1
= = =
111
S
4
= 5,81 kN
S
3
= G
2
.
cos15 + S
4
sin 45
S
3
= 1,96
.
cos15 + 5,81
.
sin 45
S
3
= 6,00 kN.
Zadatak 5.5.
Su~eljni sistem sila sastavljen je od sila F
1
= 320 N, F
2
= 180 N i F
3
= 250 N koje
sa pozitivnim smjerom ose Ox grade uglove
1
= 35,
2
= 55 i
3
=160. Sistem
uravnoteùju sile F
A
i F
B
koje ~ine uglove sa Ox osom
A
= 225 i
B
= 270. Potrebno
je odrediti veli~ine i smjerove sila F
A
i F
B
.
Rje{enje:
1
= 35
2
= 55
3
=160
A
= 225
B
= 270
a) Analiti~ko
Jedna~ine ravnoteè:
I.
F
x
= 0 = F
1
cos
1
+ F
2
cos
2
+ F
3
cos
3
+ F
A
cos
A
+ F
B
cos
B
II.
F
y
= 0 = F
1
sin
1
+ F
2
sin
2
+ F
3
sin
3
+ F
A
sin
A
+ F
B
sin
B
I.
II.
I = II.
F
1
cos
1
sin
B
F
2
cos
2
sin
B
F
3
cos
3
sin
B
F
A
cos
A
sin
B
=
= F
1
sin
1
cos
B
F
2
sin
2
cos
B
F
3
sin
3
cos
B
F
A
sin
A
cos
B
B
A A
B
F F F F
F

sin
sin sin sin sin
3 3 2 2 1 1

=
B
A A
B
F F F F
F

cos
cos cos cos cos
3 3 2 2 1 1

=
) 6 , 3 15 sin 96 1 (
45 cos
1
4
+
= S
) 15 sin (
45 cos
1
2 2 4
S G S +
=
112
F
A
(sin
A
cos
B
cos
A
sin
B
) = F
1
(cos
1
sin
B
sin
1
cos
B
)
sin(
A

B
) sin(
1

A
)
F
2
(sin
2
cos
B
cos
2
sin
B
) = F
3
(cos
3
sin
B
sin
3
cos
B
)
sin(
2

B
) sin(
3

B
)
F
A
= 185,4N
F
B
= 286N.
b) Grafi~ko
Razmjera za sile
Vrijednosti sila
Zadatak 5.6.
Uteg teìne G
1
= 30N odràvaju u ravnote`nom poloàju druga dva utega 2 i 3 kao
{to je prikazano na slici. Uàd zatvaraju uglove
3
= 80 i
2
= 155. Odrediti vrijed-
nosti teìna utega 2 i 3 koji odràvaju ravnoteù.
. 285
1
15
19 N
mm
N
mm U ef F
F B
= = =
N
mm
N
mm U de F
F A
195
1
15
13 = = =
mm
N
U
F
1
15
=
B
A A
B
F F F F
F

sin
sin sin sin sin
3 3 2 2 1 1

=
) sin(
) sin( ) sin( ) sin(
3 3 2 2 1 1
B A
B B B
A
F F F
F

+ +
=
113
1
= 270
2
= 155
3
= 80
I.
F
x
= 0 G
1
cos
1
+ G
2
cos
2
+ G
3
cos
3
= 0
II.
F
y
= 0 G
1
sin
1
+ G
2
sin
2
+ G
3
sin
3
= 0
Izjedna~imo gornje jedna~ine
-G
1
cos
1
.
sin
3
G
2
cos
2
.
sin
3
= -G
1
sin
1
.
cos
3
G
2
sin
1
.
cos
3
G
2
(sin
2
cos
3
cos
2
sin
3
) = G(cos
1
sin
3
sin
3
sin
1
cos
3
)
sin(
2

3
) sin(
3

1
)
G
2
= 5,393N
G
3
= 28,15N
) 155 80 sin(
) 270 155 sin(
30
3

= G
) sin(
) sin(
2 3
1 2
1 3

= G G
) 80 155 sin(
) 270 80 sin(
30
2

= G
) sin(
) sin(
3 2
1 3
1 2

= G G
3
2 2 1 1
3
2 2 1 1
3
sin
cos cos
cos
cos cos

=

=
G G G G
G
114
Zadatak 5.7.
Jedan ma{inski elemenat teìne G = 50kN uètom je obje{en o kuku krana.
Dimenzije su l
1
= 1,2 m, l
2
= 2m i l
3
= 0,95m. Odrediti vrijednost sila u oba kraka uèta.
Grafo-analiti~ko rje{enje:
= arctg
l
3
l
2
= 25, 41
= arctg
l
3
l
1
= 38,37
Slika uz grafo-analiti~ko rje{enje zadatka 5.7.
Primjenimo li sinusnu teoremu imat }emo:
F
2
= 43,70kN.
) 41 , 25 37 , 38 sin(
) 37 , 38 90 sin(
50
2
+

= F
) sin(
) 90 sin(
2

+

= G F
kN F 35 , 50
) 41 , 25 37 , 38 sin(
) 41 , 25 90 sin(
50
1
=
+

=
) sin(
) 90 sin(
1

+

= G F
) 90 sin( ) 90 sin( ) sin(
2 1

=

=
+
F F G
115
Zadatak 5.8.
Lampa teìne G = 220 N obje{ena je o konopac. Kolika sila vjetra treba da djelu-
je na lampu da bi konopac sa vertikalom zatvarao ugao od = 20?
Grafo-analiti~ko rje{enje:
Sila vjetra:
tg =
Fv
G
F
v
= Gtg = 220
.
tg 20
F
v
= 80,07 N.
Slika uz grafo-analiti~ko rje{enje
Sila u konopcu:
cos =
F
G
F =
G
cos
F =
2 20
cos 20
= 234,1 N.
Zadatak 5.9.
Jedan radni komad teìne G = 25 kN podiè se pomo}u krana. Radni komad
privezan je sa dva uèta AB i AC za jednu gredu koja je lancima u ta~kama B i C
ovje{ena o vozno vitlo. Dimenzije grede su l
1
= 1,7 m, l
2
= 0,7 m i l
3
= 0,75 m.
a) sile u uàdima AB i AC,
b) silu u lancu B i pritisak na gredu u ta~ki B,
c) silu u lancu C i pritisak na gredu u ta~ki C.
116
Rje{enje:
a) sila u uàdima
= arctg
l
3
l
1
= arctg
0,75
1,7
= 23,81
= arctg
l
3
l
2
= arctg
0,75
0,7
= 46,97
Primijenimo sinusnu teoremu:
Slika uz grafo-analiti~ko
rje{enje zadatka 5.9.
F
1
= 18,06 kN
b) Ta~ka B
Analiza sila u ta~ki B
F
K1
= F
1
.
sin = 18,06
.
sin23,81 = 7,290 kN
F
d1
= F
1
.
cos = 18,06
.
cos23,81 = 16,53 kN.
c) Ta~ka C
Analiza sila u ta~ki C
kN. 22 , 24
) 97 , 46 81 , 23 sin(
) 81 , 23 90 sin(
25
2
2
=
+

=
F
F
) sin(
) 90 sin(
2

+

= G F
) 97 , 46 81 , 23 sin(
) 97 , 46 90 sin(
25
1

= F

+

=
sin(
) 90 sin(
1
G F
) 90 sin( ) 90 sin( ) sin(
2 1

=

=
+
F F G
117
F
K2
= F
2
.
sin = 24,22
.
sin46,97 = 17,71 kN
F
d2
= F
2
.
cos = 24,22
.
cos 46,97 = 16,53 kN.
Kontrola:
1 Sile u gredi su iste
F
d1
= F
d2
16,53 = 16, 53.
2 Suma sila u oba lanca jednaka je teìni radnog komada
F
K1
+ F
K2
= 7,29 + 17,71 = 25 kN = G.
Zadatak 5.10.
Tri cilindri~na tijela sa teìnama G
1
= 3 N, G
2
= 5 N i G
3
= 2 N i pre~nicima
d
1
= 50 mm, d
2
= 70 mm i d
3
= 40 mm leè u jednom sanduku {irine l = 85 mm.
Izra~unati pritiske koje tijela vr{e na sanduk u ta~kama A, B, E i F.
Rje{enje:
Oslobodimo li cilindar l od veza ima}emo:
Slika uz analizu sila na cilindru l zadatka 5.10.
= 65,38
2 1
2 1
2 1
2
2
2
1
d d
l
artcg
d d
d d
artcg
+
=
+
+
=
118
Oslobo|en cilindar 2
Slika uz analizu sila na cilindru 2 zadatka 5.10.
= 56,94,
1
= = 56,94
2
= 180,
3
= 270,
4
= 360 = 294,62
F
x
= 0 F
D
.
cos
1
+ F
C
.
cos
2
+ G
2
.
cos
3
+ F
B
.
cos
4
= 0
F
y
= 0 F
D
.
sin
1
+ F
C
.
sin
2
+ G
2
.
sin
3
+ F
B
.
sin
4
= 0.
Iz gornjih jedna~ina izra~unavamo reakcije
F
C
= 6,581 N i F
D
= 9,545 N.
Oslobo|en cilindar 3
5
= 0
6
= 90
7
= 180 + = 236,94
8
= 270
Slika uz analizu sile na cilindru 3 zadatka 5.10.
F
0
= 0 F
B
.
cos
5
+ F
F
.
cos
6
+ F
0
.
cos
7
+ G
3
.
cos
8
= 0
F
y
= 0 F
B
.
sin
5
+ F
F
.
sin
6
+ F
0
.
sin
7
+ G
3
.
sin
8
= 0.
1
2
arccos
3
2
1
arccos
3 2
3 2
3 2
+
=
+
=
d d
l
d d
d d
. N 300 , 3
38 , 65 sin
3
sin
N 375 , 1
38 , 65
3
1
1
=
= =
=
= =
G
F
tg tg
G
F
B
A
119
Vrijednost reakcija u ta~kama E i F
F
E
= 5,206 N, F
F
= 10 N.
Kontrola
1 F
F
= G
1
+ G
2
+ G
3
10 N = 3 N + 5 N + 2 N
10 = 10
F
A
+ F
B
= F
C
1,375 + 5,206 = 6,581
6,581 = 6,581.
Zadatak 5.11.
Nosa~ AB ima nepokretni oslonac u ta~ki A a pokretni u ta~ki B, kao {to je
prikazano na slici. Odrediti reakcije u osloncima AB nosa~a, ako na njega djeluju tri
paralelne sile F
1
, F
2
i F
3
.
Analiti~ko rje{enje
Sistem moramo osloboditi od veza. U leì{tu B imamo jednu reakciju F
B
koja je
okomita na ravnu podlogu. Kako se radi o paralelnim silama, druga reakcija u oslon-
cu A je F
Ax
= 0.
Uslovi ravnoteè za ovaj sistem
F = 0; M= 0
ili
M
I
= 0, M
II
= 0.
Slika nosa~a oslobo|enog od veza uz zadatak 5.11.
120
Imamo dvije jedna~ine ravnoteè za izra~unavanje dviju nepoznatih reakcija.
M
A
= 0 -F
1
.
a F
2
.
2a F
3
.
4a + F
B
.
5a = 0
F
B
=
1
5
(F
1
+ 2F
2
+ 4F
3
) =
1
5
(10 + 40 + 160)
F
B
= 42,0 kN.
Druga jedna~ina je
F = 0 F
A
+ F
B
F
1
F
2
F
3
= 0
F
A
= F
1
+ F
2
+ F
3
F
B
= 70 42
F
A
= 28,0 kN.
Da bi smo provjerili dobivene rezultate postavimo sumu momenta za ta~ku B
M
B
= 0 -F
A
.
ra F
1
.
4a F
2
.
3a + F
3
.
a = 0
0 0.
Grafi~ko rje{enje:
1. Produìmo napadne linije svake sile uz predhodno usvojenoj razmjeri za duìne U
1
.
2. Nacrtamo poligon sila na razmjeri U
F
F
1
+ F
2
+ F
3
.
3. Usvojimo pol orijentaciono tako da izme|u polnih zraka 0 i 3 bude ugao 45.
4. Spajamo pol sa po~etkom i zavr{etkom svake sile odbijamo polne zrake 0, 1, 2 i 3.
5. U proizvoljno odabranoj ta~ki na pravcu sile F
1
povla~imo paralele 0 i l kroz ovu
ta~ku. (Ako pravac relacije F
A
nije poznat, tada zrak 0 povla~imo iz ta~ke A)
6. Analogiju ponovimo 2 i 3.
7. Uvjet ravnoteè je zatvoren veri`ni poligon, to }emo u~initi s zaklju~nicom S.
Zatvoren veri`ni poligon je 0 1 2 3 S. Rezultanta optere}enja prolazi kroz ta~ku presje-
ci{ta 0 i 3.
8. Paralelno sa S prenosimo zaklju~nicu iz pola S na planu sila.
9. Reakcija F
B
(presjeci{te S3 u veri`nom poligonu, a trougao sila SBF
B
u planu sila)
10. Za reakciju F
A
ponovimo analogno 9. Tada je plan sila zatvoren. (F
1
, F
2
, F
3
sa
F
B
, F
A
)
U
L
=
0,1 mm
1 mm
U
r
=
1kN
1mm
Slika konstrukcije veri`nog poligona za paralelne sile nosa~a uz zadatak 5.11.
121
U
L
=
0,1 mm
1 mm
U
r
=
1kN
1mm
F
A
= 28,0 kN
F
B
= 42,0 kN.
Zadatak 5.12.
Kamion sa prikolicom kre}e se konstantnom brzinom uz strmu ravan nagiba 10%.
Masa prikolice je m
1
= 15000kg, a masa kamiona m
2
= 10000kg.
Potrebno je odrediti
a) reakcije u ta~kama oslanjanja kamiona i prikolice,
b) silu u vu~noj poluzi izme|u kamiona i prikolice,
c) silu koja ostvaruje pogon na to~kovima kamiona.
Slika uz zadatak 5. 12
Rje{enje:
Oslobodimo kamion i prikolicu od veza
Slika kamiona i prikolice oslobo|enog od veza, zadatak 5. 12.
tg = 0,10 = 5,7
F
G1
= m
1
g = 10
.
10
3
kg
.
9,81
m
/s
2 .
kN
10
3
N
= 98,1 kN
F
x
= 0 S F
G1
.
sin = 0
S = 98,1
.
sin 5,7
S = 9,74 kN.
Postavimo sumu momenta za ta~ku D
M
D
= 0 F
G1
.
sin
.
1,5 F
G1
.
cos . 1,8 S
.
0,7 + F
C
.
4,0 = 0
F
C
=
1
4,0
[ F
G1
(1,8 cos 1,5sin ) + S
.
0,70]
122
F
C
=
1
4,0
[98,1(1,8
.
cos 5,7 1,5
.
sin 5,7) + 9,74
.
0,7]
F
C
= 41,98 kN.
F
y
= 0 F
D
+ F
C
F
G1
.
cos = 0
F
D
= F
G1
.
cosa F
C
F
D
= 98,1
.
cos 5,7 41,98
F
D
= 55,64 kN.
Kontrola:
M
C
= 0.
Kamion
F
G2
= m
2
. g = 15
.
10
3
kg
.
9,81
m
/s
2 .
kN
10
3
N
= 147,2 kN
F
x
= 0 F
Bx
S F
G2
.
sin = 0
F
Bx
= S + F
G2
.
sin
F
Bx
= 9,74 + 147,2
.
sin 5,7
F
Bx
= 24,36 kN
Uslovi ravnoteè za kamion
M
B
= 0
S
.
0,7 + FG
2
.
sin
.
1,4 FG
2
.
cos
.
2,0 + F
A
.
5,0 = 0
F
A
=
1
0,5
[ F
G2
( 2,0 cos 1,4 sin ) S
.
0,7]
F
A
=
1
0,5
[ 147,2( 2,0 cos 5,7 1,4 sin 5,7) 9,74
.
0,7]
F
A
= 53,13 kN.
F
y
= 0
F
A
+ F
By
F
G2
.
cos = 0
F
By
= F
G2
.
cos F
A
F
By
= 147,2
.
cos 5,7 53,13
F
By
= 93,34 kN.
Kontrola:
M
A
= 0.
Zadatak 5.13.
Pokretno ku}i{te jedne radioni~ke ma{ine oslanja se u ta~kama v
1
,v
2
i F na postolje
ma{ine. Vo|ice v
1
i v
2
su pod ugloma = 90. Teìna ku}i{ta je G= 1,5 kN a dimenzije su
l
1
= 380 mm, l
2
= 200 mm, l
3
= 60 mm i l
4
= 4500 mm.
Odrediti reakcije na postolje ma{ine u ta~kama F, v
1
i v
2
.
123
Rje{enje:
Oslobodimo pokretno ku}i{te od veza i postavimo jedna~ine ravnoteè
I. F
x
= 0
II. F
y
= 0
III. M
0
= 0 .
Iz prve jedna~ine slijedi
F
v
2
= F
v
1
,
F
V1
= 0,8397 kN
F
V2
= F
V1
.
0,8397 kN
Iz druge jedna~ine moèmo izbaciti F
F
F
F
= G 2F
V1
.
sin
2
F
F
= 1,5 2
.
0,8397 sin45
F
F
= 0,3125 kN.
=
+
=
45 sin 960
380
5 , 1
2
sin ) 2 (
4 3
1
l l
l
G F
v
0
2
sin ) (
2
sin
4 4 3 1
2 1
= + l F l l F l G
v v

0
2
sin
2
sin
2 1
= + +
F v v
F G F F

0
2
cos
2
cos
2 1
=

v v
F F
124
Zadatak 5.14.
Na slici je prikazan kran koji podiè teret F
1
= 60 kN, a protuteg voznog vitla je
F
2
= 96 kN. Teìna mosta krana je G
1
= 97 kN, a teìna voznog vitla G
2
= 40 kN.
Dimenzije krana su: l
1
= 11,2 m, l
2
= 2,2 m, l
3
= 5,6 m, l
4
= 1,3 m, l
5
= 4,2 m i l
6
= 0,4 m.
Potrebno je izra~unati:
a) Reakcije u ta~kama Ai Bkojima vozno vitlo vr{i pritisak na most krana ako je ras-
tojanje izme|u te dvije ta~ke 2,2 m,
b) Reakcije u osloncima C i D,
c) Reakcije u osloncima A, B, C i Dkada je teret F
1
zaokrenut za 180.
Rje{enje:
a)
Slika uz odre|ivanje reakcije u ta~kama A i B zadatka 5.14.
I. I. F
x
= 0 0 0
II. F
y
= 0 F
A
+ F
B
F
1
F
2
G
2
= 0
III. M
0
= 0
kN 91 , 32
2 , 2
4 , 72
= =
A
F
2 , 2
1 , 3 60 7 , 0 40 4 , 2 96 +
=
A
F
l
l
l F l
l
G l
l
Fl
F
A
)
2
( )
2
( )
2
(
5 1 6 2 4 2
+ +
0 )
2
( )
2
( )
2
(
5 1 6 2 4 2
= + + l F
l
l F l
l
G l
l
F
A
125
F
B
= F
1
+ F
2
+ G
2
F
A
F
B
= 60 + 96 + 40 32,91 = 163,1 kN.
Slika uz odre|ivanje reakcija u ta~kama C i Dzadatka 5.14.
I. F
x
= 0 0 0
II. F
y
= 0 F
C
+ F
D
G
1
G
2
F
1
F
2
= 0
III. M
0
= 0
-F
C
.
l
1
+ G
1
(l
1
l
3
) + F
2
(l
2
+ l
4
) + G
2
(l
2
l
6
) F
1
(l
5
l
2
) = 0
F
C
= 74,21 kN.
F
D
= G
1
+ G
2
+ F
1
+ F
2
F
C
F
D
= 97 + 40 + 60 + 96 74,21
F
D
= 218,8 kN.
Kontrola M
C
= 0.c)
Slika uz odre|ivanje reakcije u ta~kama A i B za zaokrenut teret zadatka 5.14.
I. F
x
= 0 0 0
II. F
y
= 0 F
A
+ F
B
F
2
G
2
= 0
III. M
A
= 0
l
l
l
F l
l
G
F
B
)
2
( )
2
(
4 2 6 2
+
=
)
2
( )
2
(
4 2 6 2
l
l
F l
l
G l F
B
+
2 , 11
2 60 8 , 1 40 5 , 3 96 6 , 5 97 + +
=
C
F
1
2 5 1 6 2 2 4 2 2 3 1 1
) ( ) ( ) ( ) (
l
l l F l l G l l F l l G
F
C
+ + +
=
126
F
B
= 117,5 kN.
F
A
= F
2
+ G
2
F
B
F
A
= 96 + 40 117,5
F
A
= 18,55 kN.
Slika uz odre|ivanje reakcija u ta~kama C i Dza zaokrenut teret uz zadatak 5.14.
I. F
x
= 0 0 0
II. F
y
= 0 F
C
+ F
D
G
1
G
2
F
2
= 0
III. M
D
= 0 -F
C
.
l
1
+ G
1
(l
1
l
3
) + G
2
(l
2
+ l
6
) + F
2
(l
2
l
4
)
F
C
= 65,5 kN.
F
D
= G
1
+ G
2
+ F
2
F
C
F
D
= 97 + 40 + 96 65,5
F
D
= 167,5 kN.
Kontrola M
C
= 0.
Zadatak 5. 15.
Nosa~ CB je optere}en silama F
1
= 3,8 kN, F
2
= 3 kN
i posredno u ta~ki A silom F
3
= 2,1 kN kao {to je
prikazano na slici. [tap A u ravnote`nom poloàju
odràva lanac K. Ako su dimenzije l
1
= 0,8m, l
2
= 0,7m,
l
3
= 0,4m, l
4
= 0,6m, l
5
= 3,2m i l
6
= 1,5m potrebno je
odrediti:
a) ugao izme|u nosa~a i lanca,
Slika uz zadatak 5.15. b) pritisak u {tapu
A,
c) silu u lancu i osloncima C i B.
2 , 11
9 , 0 96 6 , 2 40 6 , 5 97 + +
=
C
F
1
4 2 2 6 2 2 3 1 1
) ( ) ( ) (
l
l l F l l G l l G
F
C
+ + +
=
2 , 2
4 , 2 96 7 , 0 40 +
=
B
F
127
Rje{enje:
a) i b)
= 64,98.
F
A
= F
S
.
tg = 2,1
.
tg 64,98
Slika uz odre|ivanje ugla zadatka 5. 15.
F
A
= 4,5 kN.
F
k
= 4,966 kN.
I. F
x
= 0 F
s
F
cx
= 0
II. F
y
= 0 F
B
+ F
Cy
+ F
2
F
1
= 0
III.
C
= 0
- F
1
.
[l
5
(l
1
+ l
2
+ l
3
+ l
4
)] + F
2
( l
5
+ l
4
) +
+ F
B
.
l
5
F
s
l
6
= 0
Slika uz odre|ivanje reakcija u
osloncima C i B zadatka 5.15.
F
B
= - 0,6219 kN
F
cx
= F
s
= 2,1 kN
F
cy
= F
1
F
B
F
2
F
cy
= 3,8 (-0,6219) 3
F
cy
= 1,422 kN.
F
C
= 2,536 kN.
2 2 2 2
422 , 1 1 , 2 + = + =
Cy Cx C
F F F
2 , 3
5 , 1 1 , 2 6 , 2 3 7 , 0 8 , 3 +
=
B
F
= =
98 , 64 cos
1 , 2
cos
S
k
F
F
7 , 0
5 , 1
2
6
arctg
l
l
arctg = =
128
Zadatak 5. 16.
Platforma prikazana na slici sluì za podizanje tereta mase 200 kg. Platformu podiè
hidrauli~ni cilindar CB, a pri~vr{}ena je osloncem u ta~ki A. Izra~unati sile u osloncima
A i B.
Rje{enje:
F
A
= 3,35 kN
F
B
= 4,29 kN.
Slika uz zadatak 5. 16.
Zadatak 5.17.
Na slici je prikazan mlin za ugalj u formi valjka. Ako se na valjku ostvari sila od
F
M
= 20 kN kolike su sile u ta~kama A i B.
Rje{enje:
F
A
= 12,9 kN
F
B
= 27,5 kN.
129
Zadatak 5. 18.
Za nosa~ optere}en prema slici odrediti silu u uètu 1 i 3 i {tapu 2.
Rje{enje:
G
3
= 28,03 N
y = 13,85.
Zadatak 5. 19.
Dva tijela teìne G
1
= 20 N i G
2
= 25N odràvaju u ravnoteì tijelo G
3
. Povezani su
uàdima tako da je ugao = 30. Kolika je potrebna teìna tijela G
3
i ugao da bi i dalje
ostali u ravnoteì?
Rje{enje:
G
3
= 28,3 N
=13,85.
Zadatak 5. 20.
Jedan podni poklopac teìne G= 2 kN podiè se pomo}u lanca silom F
2
= 0,5 kN.
Na poklopac djeluje sila F
1
= 1,5 kN. Ako su dimenzije l
1
= 0,2 m , l
2
= 0,8 m , l
3
=
0,9 m odrediti:
a) rezultantu i ugao koji ona zatvara sa
pravcem poklopca,
b) rastojanje rezultata od ta~ke O
(najkra}e).
Rje{enje:
F
R
= 3,166 kN
R
= 83,59
130
l
0
= 0,2208 m
Zadatak 5. 21.
Dizalica mase m
2
= 5000kg optere}ena je teretom mase m
1
= 2800 kg kao {to je
prikazano na slici. Ako su dimenzije a = 2,0 m, b = 0,60 m, c = 5,0 m koliku masu mora
imati protuteg i na kom rastojanju mora biti udaljen od oslonca Ada ne bi do{lo do pre-
vrtanja dizalica oko oslonca A niti oko oslonca B.
Rje{enje:
m
3
= 2000kg
x = 1,5 m.
Zadatak 5. 22 - 5. 25.
Za nosa~e AB prikazane na slici i optere}ene masom m
3
= 2000kg, dimenzija a= 1,0 m,
r = 0,10 m, odrediti reakcije u osloncima A i B.
Rje{enje:
F
Bx
= mg
Rje{enje:
F
A
= mg
F
Bx
= 0
F
By
= mg.
.
2
1
mg F
By
=
.
2
1
mg F
A
=
131
Rje{enje:
F
Bx
= 0
Rje{enje:
F
Bx
= 0
Zadatak 5.26.
Stub za elektri~nu energiju postavlja se pomo}u dva uèta i jednog podupira~a kao
{to je prikazano na slici. Teìna stuba je G= 29 kN. Dimenzije su l
1
= 20 m, l
2
= 6,1m,
l
3
= 1,3 m. Ugao = 55 ~ini podupira~ sa uètom l.
Potrebno je izra~unati:
a) silu u uètu l i reakciju u osloncu A,
b) ugao kada sila u uètu 2 ima vrijednost F
2
= 13 kN i silu u podupira~u.
Rje{enje:
a) F
1
= 14,74 kN
F
Ax
= 12,07 kN
F
By
= 20,55 kN
F
A
= 23,83 kN
b) = 68,12
F
3
= 13,28 kN.
Zadatak 5.27.
Na ko~ionu polugu duìne l
1
= 290 mm, l
2
= 45 mm i = 75 djeluje se silom F =
110 N. odrediti reakciju u poluzi B i osloncu A.
mg
a
r a
F
By
2
=
mg
a
r a
F
A
2
+
=
mg
a
r a
F
By
2
=
mg
a
r a
F
A
2
+
=
132
Rje{enje:
F
B
= 733,9 N
F
Ax
= 189,9 N
F
A
= 628,3 N
F
Ay
= 598,9 N.
Zadatak 5.28.
Pokretni dio radne ma{ine oslanja se o postolje ma{ine u ta~kama A, B, i C. Na pokret-
ni dio radne ma{ine djeluje sila F = 18 kN. dimenzije su: l
1
= 600 mm, l
2
=140 mm,
l
3
=780 mm ugao = 60 i = 20. Odrediti sile kojim pokretni dio radne ma{ine dje-
luje na postolje ma{ine u ta~kama A, B, i C.
Rje{enje:
F
A
= 5,942 kN
F
B
= 6,122 kN
F
C
= 11,51 kN.
Zadatak 5.29.
Kliza~ kopirne ma{ine teàk je G= 1,8 kN i oslanja
se o postolje kopirne ma{ine u ta~kama A, B, i C.
Ugao = 40. Dimenzije su l
1
= 280 mm, l
2
= 30 mm,
l
3
= 50 mm i l
4
= 90 mm. Kojim silama kliza~ djeluje
na postolje u ta~kama A, B, i C.
Rje{enje:
F
A
= 2,800 kN
F
B
= 1,394 kN
F
C
= 0,7508 kN.
133
Zadatak 5.30.
Osovina reduktora optere}ena je silama F
1
= 2 kN, F
2
= 5 kN i F
3
= 1,5 kN. Dimenzije
su l
1
= 250 mm, l
2
= 150 mm, l
3
= 200 mm. Odrediti reakcije u osloncima A i B.
Rje{enje:
F
A
= 1 kN
F
B
= 0,5 kN.
Zadatak 5.31.
Putni~ko vozilo teìne G= 13,9 kN, dimenzija l
1
= 2,8 m, l
2
= 1,31 m, prikazano je
na slici. Kod velikih brzina, na vozilo djeluje sila vjetra F
v
= 1,2 kN na visini l
3
= 0,75
m. Kod napu{tanja ubrzanog kretanja sila na pokretnim to~kovima izjedna~ena je sa
silom vjetra. Izra~unati sile kojim to~kovi djeluju na put:
a) kada vozilo stoji na putu,
b) kada se vozilo kre}e velikim brzinama
Rje{enje:
a) F
A
= 7,397 kN
F
B
= 6,503 kN.
b) F
A
= 7,075 kN
F
A
= 6,825 kN.
Zadatak 5.32.
Nosa~ AB optere}en je silama F = 10 kN, ima dimenzije l
1
= 5 m, l
2
= 1 m. Nosa~ je
nagnut pod uglom = 10. Odrediti reakcije u osloncima.
Rje{enje:
F
A
= 18 kN
F
B
= 12 kN.
134
6.1. OSLANJANJE TIJELA(NOSAÂ)
Kruta tijela koja smatramo dijelovima konstrukcija moraju biti oslonjena tako da
se mogu iz tog poloàja kretati na unaprijed odre|en na~in. Oslonci moraju posre-
dovati u preno{enju sila na ostale dijelove konstrukcija. Na mjestu oslonca djeluju na
tijelo rekcije, koje odre|ujemo poznatim postupkom, da bi smo mogli ustanoviti
pona{anje date konstrukcije te unutra{nje sile u konstrukciji. Reakcije u osloncima
moraju biti takve da sa zadanim vanjskim silama ~ine ravnoteù (vidi primjer sl. 6.1).
Slika 6. 1. Prikaz djelovanja reakcija u osloncima
Temeljna stati~ka konstrukcija jeste jedan nosa~ ili takozvana prosta greda oslo-
njena na dva oslonca. Oslonci nosa~a moraju biti takvi da bi nosa~ ostao u ravnoteì
pri djelovanju proizvoljnog sistema sila na nosa~. Oslonci nosa~a mogu biti pomi~ni i
nepomi~ni. Pomi~ni oslonci su oni koji dozvoljavaju kretanje nosa~a u odre|enom
smjeru prilikom djelovanja vanjskih sila. Kod ovih oslonaca ne moè se pojaviti reak-
cija koja bi sprije~ila taj pomak tijela. Nepomi~ni oslonac proizvodi reakciju na nosa~,
koja mora preuzeti vanjsko horizontalno optere}enje, ina~e sile ne bi bile u ravnoteì.
Jednostavno oslonjeni nosa~ (prosta greda) ima jedan nepomi~ni oslonac, koji
prenosi horizontalne i vertikalne sile, te jedan pomi~ni oslonac koji prenosi sile koje
su okomite na njegovu podlogu. Pokretni oslonac osigurava mala pomjeranja koja se
pojavljuju, npr. kod zagrijavanja.
135
Slika 6. 2. Oblici oslonca i njihovih shema u nosa~u
136
Pomi~ni oslonci naj~e{}e se prave od ~eli~nih valjaka koji se postavljaju izme|u
~eli~nih plo~a koje imaju grani~nike, a nepomi~ni oslonci mogu se napraviti tako da se
valjci postave u leàjeve u kojima se ne mogu kretati. Oslonci prostih nosa~a mogu se
napraviti na razli~ite na~ine, a na slici 6. 2. prikazano je kako se crtaju oslonci nosa~a.
Pored prikazanih veza izme|u nosa~a i podloge moè se ostvariti veza i samo jednim
osloncem, tako da je jedan kraj nosa~a uklije{ten u masivnu podlogu (vidi sliku 6.3.).
Slika 6. 3. Izgled konzolnog nosa~a
Uklje{tenje osigurava mirovanje konstrukcije koja je u stanju prenositi zadano
optera}enje. Takav se nosa~ naziva konzolni nosa~. Uklje{tenje moè da prenosi hori-
zontalne, vertikalne sile i moè se opirati momentu sila koje djeluju na konzolni nosa~.
6.2. METODE ODRE\IVANJAUNUTARNJIH SILA
6.2.1 Analiti~ki postupak
Da bi smo objasnili odre|ivanje unutarnjih sila, pretpostavimo da imamo jedan
prosti nosa~ oslonjen na jedan pokretni i jedan nepokretni oslonac i optere}en silama
F
1
i F
2
kao {to je prikazano na slici 6. 4.
Slika 6.4. Prosti nosa~ optere}en op{tim optere}enjem
Postavimo uvjete ravnoteè za cijeli nosa~ na osnovu kojih }emo odrediti reakcije
u osloncima A i B.
F
x
= 0 F
Ax
F
1
.
cos = 0
F
y
= 0 -F
Ay
+ F
1
.
sin + F
2
F
B
= 0
M
A
= 0 F
1
.
sin
.
a
1
+ F
2
.
a
2
F
B
.
l = 0 (6.1.)
Iz jedna~ina (6.1.) odre|ujemo reakcije
l
a F a F
F
B
2 2 1 1
sin +
=
137
F
Ax
= F
1
cos. (6. 2.)
Pretpostavimo da smo sada presjekli posmatrani nosa~ presjekom a - a i podijelili
ga na dva dijela, kao {to je prikazano na slici 6.5.
Slika 6.5. Primjena principa izolacije na prosti nosa~
U presjecima svakog dijela nosa~a a - a moraju se pojaviti sile ako èlimo da
svaki dio nosa~a bude u ravnoteì. Za ravnote`no stanje cijelog nosa~a u posmatranom
presjeku, unutra{nje sile za jedan i za drugi kraj moraju biti jednake, ali suprotnih
smjerova, ili presjek ne}e biti u ravnoteì.
Redukujmo sile desnog dijela nosa~a na teì{te presjeka S. U presjeku a - a imat
}emo:
M
fa a
= - F
B
.
x+ F
2
(x b
2
)
F
ta a
= -F
B
+ F
2
F
aa a
= 0. (6. 3.)
Potpuno iste vrijednosti imamo i za ravnoteù lijevog dijela nosa~a, to jest:
M
fa a
= F
Ay
.
x F
1
sin (x a
1
)
F
ta a
= F
Ay
F
1
sin
F
aa a
= F
Ax
F
1
cos = 0. (6.4.)
Iz uvjeta
M
fs
= M
is
F
t
= F
yis
F
a
= F
xis
, (6.5.)
proizilaze definicije unutarnjih sila:
a) Moment savijanja u nekom presjeku nosa~a jednak je algebarskoj sumi stati~kih
momenata svih vanjskih sila, lijevo ili desno od posmatranog presjeka, s obzirom na
teì{te posmatranog presjeka.
b) Transverzalna (popre~na) sila u nekom presjeku nosa~a jednaka je sumi pro-
jekcija svih vanjskih sila i reakcija veze, lijevo ili desno od posmatranog presjeka na
osu koja je okomita na uzdu`nu osu nosa~a.
2 1
2 2 1 1
sin
sin
F F
l
a F a F
F
Ay
+ +
+
=
138
c) Aksijalna (uzdu`na) sila u nekom presjeku nosa~a jednaka je sumi projekcija
svih vanjskih sila i reakcije veze, lijevo ili desno od posmatranog presjeka na uzdu`nu
osu nosa~a.
Slika 6.6. Moment savijanja, transverzalna i aksijalna sila
U op}em slu~aju
M
f
0
F
t
0
F
a
0 (6.6.)
zadovoljene jedna~ine (6.6.) nosa~ je optere}en na savijanje, smicanje i istezanje
(ili pritisak). Mogu nastupiti slijede}i slu~ajevi optere}enja:
a) F
a
= 0, M
f
0, F
t
0 savijanje i smicanje,
b) F
a
= 0, M
f
0, F
t
= 0 ~isto savijanje i
c) F
a
0, M
f
0, F
t
= 0 istezanje (ili pritisak)
6.2.2. Konvencija o predznacima
Radi pojednostavljenja i lak{eg obja{njenja, uvest }emo dogovor prema kojem
}emo odre|ivati predznake za moment savijanja, transverzalnu i aksijalnu silu.
Koristit }emo se desnim pravougaonim koordinantnim sistemom, kao {to je prikazano
na slici 6.7.
Slika 6.7. Poloàj koordinantnog sistema na prostom nosa~u
Presjecimo posmatrani nosa~ presjekom a - a prema slici 6.8. Taj presjek dijeli pos-
matrani nosa~ na dva dijela, lijevi i desni. Postavimo okomito na prerezanu povr{inu
lijevog dijela jedini~ni vektor, vidimo da je smjer tog vektora isti kao i pozitivni smjer
koordinatne osi x. Takvu povr{inu }emo zvati pozitivnom povr{inom. Povr{ina presjeka
a - a, ali desnog dijela,imat }e smjer jedini~nog vektora povr{ine, suprotan od pozi-
139
tivnog smjera koordinatne ose x. Takvu povr{inu nazvat }emo negativnom povr{inom.
Da bi smo definirali predznak momenta savijanja, definirajmo pojam prira{taja ugla u
desnom koordinantnom sistemu. Pozitivni prira{taj ugla u desnom koordinantnom sis-
temu xyz je onaj kada rotacija kraka ugla ide od ose x prema y, od y prema z i kona~no
z prema osi x.
Sada kad smo usvojili konvencije o predznacima, pre|imo na definicije koje su
vezane uz nosa~.
Slika 6.8. Prikaz momenta savijanja, transverzalnih i akscijalnih sila u presjecima
nosa~a prilikom primjene na~ela izolacije dijela nosa~a
U presjeku lijevog dijela koji je pozitivan, ucrtamo transverzalnu, akscijalnu sliku,
te momenat savijanja. Isto tako veli~ine koje se nalaze na negativnoj povr{ini (desni
dio nosa~a) prema na{em dogovoru su pozitivne.
6.2.3. Veza izme|u unutarnjih sila
Da bismo razmotrili smisao aksijalne sile, napravimo presjek na nosa~u (iz po-
glavlja 6. 21.) a - a i posmatrajmo lijevi dio tog nosa~a, kao {to je prikazano na slici 6.9.
Slika 6.9. Prikaz za tuma~enje pojma aksijalne sile
140
Iz uvjeta ravnoteè F
x
= 0 dobili smo da je F
Ax
= F
1
cos . Na osnovu slike 6.9.
zaklju~ujemo da aksijalna sila nosa~a djeluje u pravcu uzdu`ne ose nosa~a samo na
duìni od A do a
1
. Oslonac A je nepokretni i on preuzima na sebe djelovanje kompo-
nente kose sile F
1
cos , dok preostali dio nosa~a od A
1
do B ne moè nositisilu jer
je oslonac B pokretni. Iz jedna~ina (6.3) i (6.4.) dobiju se reakcije u funkciji x, dok je
transverzalna sila F
t
konstantna.
Ukoliko se radi o kontinuiranom optere}enju, situacija je ne{to druga~ija. Zbog
toga razmotrimo jedan prosti nosa~ koji je jednoliko optere}en kontinuiranim
optere}enjem ~itavom svojom duìnom.
Slika 6. 10. Nosa~ optere}en jednoliko kontinuiranim optere}enjem
Reakcije u osloncima dobit }emo iz uslova ravnoteè
F
y
= 0, M
A
= 0 F
A
= F
B
=
q
.
l
.
2
Prona|imo izraze za moment savijanja i transferzalnu silu u presjeku a - a.
Moment savijanja
M
t
= F
A
.
x q
.
x
x
2
M
t
=
q
.
l
2
x q
x
2
2
. (6.7.)
Transverzalna sila
F
t
= F
A
q
.
x
F
t
=
q
.
l
2
q
.
x = q(
l
2
x)
Vidimo da je jedna~ina momenta savijanja kvadratna funkcija x, parabola drugoga
reda, dok je izraz za transverzalnu silu linearna funkcija od x, jedna~ina pravca.
Da bismo analizirali vezu izme|u momenta sa-
vijanja M
f
, transverzalne sile F
t
i kontinuiranog opte-
re}enja q, uzmimo elementarni dio nosa~a opte-
re}enog kontinuirano i postavimo uvjete ravnoteè
za taj dio nosa~a (sl.6.11.).
Postavimo sumu momenata za ta~ku S da je jednaka
nuli.
M
S
= 0
Slika 6.11. Elementarni dio nosa~a
optere}enog kontinuirano
141
M
f
+ qdx
dx
2
+ (F
t
+ dF
t
)dx (M
f
+ dM
f
) = 0.
M
f
+ q
(dx)
2
2
+ (F
t
.
dx + dF
t
dx M
f
dM
f
= 0. (6.9.)
Imamo da je
0 0 0 0
dM
f
= F
t
.
dx,
odnosno
dM
f
dx
= F
t
. (6.10.)
Iz jedna~ine (6.10.) zaklju~ujemo da je kod kontinuiranog optere}enja transverzalna
sila u bilo kojem presjeku jednaka derivaciji momenta savijanja.
Iz uvjeta ravnoteè F
y
= 0 dobit }emo:
-F
t
+ (F
t
+ dF
t
) + q
.
dx = 0
dF
t
dx
= -q, (6.11.)
da je derivacija transverzalne sile po x jednaka kontinuiranom (specifi~nom) opte-
re}enju s negativnim predznakom.
Zna~i, veza izme|u M
f
, F
t
i q je sljede}a:
d
2
M
f
dx
2
=
dF
t
dx
= -q. (6.12.)
6.2.4. Optere}enje proste grede
a) Prosta greda optere}ena jednom koncentriranom silom
(6.13.)
(6.14.)
(6.15.)
Slika 6.12. Prikaz stati~kih dijagrama F
t
i M
t
l
b a F
M
b F a F M
f
B A f

=
= =
max
max
l
Fb
F M
A B
= = 0
l
Fa
F M
B A
= = 0
142
b) Prosta greda optere}ena jednom kosom silom
(6.16.)
(6.17.)
(6.18.)
c) Prosta greda optere}ena jednoliko kontinuiranim optere}enjem
a) analiti~ko rje{enje b) grafi~ko rje{enje
t
, M
f
Slika 6.15. Prikaz konstrukcije stati~kih
dijagrama grafi~kim putem
F
y
= 0 F
A
+ F
B
ql = 0
M
A
= 0 q
.
l
.
l
2
F
B
.
l = 0
F
A
= F
B
= q
.
l
2
(6.19.)
za x =
l
2
l
b a F
M
l
a F
a F a F M
f
Ay f

=

= =
sin
sin
sin
max
2
max
l
b F
l
a F
F F
F F F F
Ay
B Ay y

=

=
= + =
sin sin
sin
0 sin 0
143
Slika 6.13. Prikaz stati~kih
dijagrama F
a
, F
t
i M
f
M
fmax
=
q
.
l
2
8
(6.20.)
M
fmax
= y
max
.
H
.
U
L
.
U
F
.
d) Prosta greda optere}ena jednoliko kontinuirano i koncentrisanom silom
(6.21.)
F
B
=
F
.
a
l

q
.
l
2
(6.22.)
za x = a
M
fmax
=
F
.
a
.
b
2

q
.
l
.
a
2

q
.
2
a
2
(6.23.)
Slika 6.16. Prikaz stati~kih dijagrama M
f
, F
t
e) Prosta greda optere}ena ekscentri~nim optere}enjem
F
x
= 0
F
y
= 0 F
Ax
= F (6.24.)
M
A
= 0
F
Ay
= F
B
=
F
.
c
l
(6.25.)
Moment savijanja u presjeku desno od ta~ke C:
M
d
f
= F
B
.
b =
F
.
c
l
.
b
Moment savijanja u presjeku lijevo od ta~ke C:
M
L
f
= F
Ay
.
a =
F
.
c
l
.
a
Moment savijanja u ta~ki C:
M
C
= M
d
f
+ M
l
f
=
F
.
c
l
.
b +
F
.
c
l
.
a =
Slika 6.17. Prikaz stati~kih dijagrama =
F
.
c
l
.
a =
F
.
c
l
.
a =
Fc
l
(a + b)
F
a
, F
t
i M
f
M
c
= F
.
c (6.26.)
2
0
l q
l
b F
F
M
M
A
B
A
=
=
144
0
_
f) Prosta greda pod nagibom optere}ena koncentrisanom silom
F
x
= 0
F
y
= 0
M
A
= 0
F
B
=
F
2b
(bsin + acos) (6.27.)
F
Ax
=
F
2b
(-bsin + acos) (6.28.)
F
Ay
= F
.
cos (6.29.)
Razlaèmo reakciju u ta~ki A na transver-
zalnu i aksijalnu silu
a
, F
t
i M
f
F
t1
= F
Ay
.
cos
F
a1
= F
Ay
.
sin
F
t2
= F
Ax
.
sin
F
a2
= F
Ax
.
cos
F
t
= F
Ay
cos F
Ax
sin
F
a
= -F
Ay
sin F
Ax
cos
M
tmax
= F
B
.
a =
F
.
a
2b
(bsin acos). (6.30.)
145
g) Prosta greda optere}ena trokutnim kontinuiranim optere}enjem
F
y
= 0
M
A
= 0 F
A
=
ql
6
(6.31.)
F
B
=
ql
3
(6.32.)
Iz sli~nosti trouglova
q : l = q : x
q =
q
.
x
l
Transferzalna sila u presjeku a-a
F
t
= F
A

l
2
q
.
x
F
t
=
q
.
l
6

l
2
.
qx
2
6l
=
q
6l
(1 3x
2
) (6.33.)
Slika 6.19. Prikaz stati~kih dijagrama M
f
, F
t
Moment savijanja u presjeku a-a
M
f
= F
A
.
x
l
2
q
.
x
.
x
3
M
f
=
q . l
6x

q
.
x
3
6l
M
f
=
q
.
x
6l
(l
2
x
2
) (6.34.)
Jedna~inama (6.33.) i (6.34.) izraàva se promjena transverzalne sile F
t
i momenta
savijanja M
f
du` nosa~a. Prva krivulja je drugog stupnja, a druga krivulja tre}eg stupnja.
Transverzalna sila u osloncima
F
tA
=
q
.
l
6
= F
A
F
tB
=
ql
3
= F
B
(6.35.)
Odredimo poloàj najve}eg momenta
(6.36.)
l.
(6.37.)
Poloàj najve}eg momenta savijanja x mjeri se od oslonca A.
. 577 , 0
3
= =
l
x
0 3
0 ) 3 (
6
0 ) (
6
2 2
2 2
3 2
=
= =
=
=
x l
x l
l
q
dx
dM
x x l
l
q
dx
d
dx
dM
f
f
146
6.2.5. Optere}enje konzolnog nosa~a
Pretpostavimo da imamo jedan konzolni nosa~ (tj. konzolu) koji je optere}en:
a) Jednom koncentrisanom silom
Iz uvjeta ravnoteè imamo:
Fx = 0
F
y
= 0 F
Ay
= F F
A
= 0 (6.38.)
M
A
= 0 M
A
= F
.
l
Moment savijanja i transverzalna sila u pre-
sjeku a-a su
M
f
= -F . x (6.39.)
F
t
= F (6.40.)
Vidimo da je transverzalna sila konstantna a
promjena je po pravcu.
t
i M
f
b) Jednoliko kontinuirano
Iz uvjeta ravnoteè odre|ujemo reakcije u
osloncu A
F
x
= 0
F
y
= 0 F
Ay
= q
.
l M
A
=
q
.
l
2
2
(6.41.)
M= 0
Jedna~ine momenta savijanja i transverzalne
sile u presjeku a-a
F
t
= q
.
x (6.42.)
M
f
=
q
.
x
2
2
(6.43.)
t
i M
f
Za granicu polja 0 x l vrijednost momenta i transverzalne sile }e iznositi za
x = 0 F
t
= 0 M
f
= 0 za x = l F
t
= q
.
l M
f
=
q
.
l
2
2
(6.44.)
c) Trouglim kontinuiranim optere}enjem
Iz uvjeta ravnoteè dobit }emo
F
y
= 0
M= 0 F
Ay
= q
.
l M
A
=
q
.
l
2
6
(6.45.)
F
x
= 0 F
Ax
= 0.
147
Jedna~ine momenta savijanja i transferzalne sile u presjeku a-a
q : l = q : x q =
q
.
x
l
F
t
=
l
2
q
.
x =
q
.
x
2
2l
(6.46.)
M
f
=
l
2
q
.
x
.
x
3
=
q . x
3
6l
(6.47.)
Vidimo da je promjena transverzalne sile po krivulji
II reda, momenta savijanja po krivulji III reda.
t
i M
f
Za granice polja 0 x l
za x = 0 F
t
= 0, M
f
= 0
za x = l F
t
=
q
.
l
2
, M
f
=
q . l
2
6
(6.48.)
6.2.6. Posredno optere}enje nosa~a
Pretpostavimo da se nosa~ CDkoji je optere}en silama F
1
i F
2
nalazi na nosa~u AB.
(slika 6.23.) Odre|ivanjem reakcija u osloncima C i D, odredili smo aktivno opte-
re}enje nosa~a A i B kao {to je na slici prikazano.
Slika 6.23. Posredno optere}enje nosa~a
148
Smjernice za rje{avanje zadatka iz statike ravanskih nosa~a
149
Zadatak 6.1.
Za prosti nosa~ i optere}enje prikazano na slici grafi~kim putem odrediti i nacrtati
stati~ke dijagrame F
a
, F
t
i M
f
.
Usvojene razmjere:
U
L
=
1 m
10 mm
U
F
=
100 N
1 mm
.
F
Ay
= da
.
U
F
= 4950 N
F
B
= cd
.
U
F
= 4250 N.
M
fmax
= y
max
.
H
.
U
L
.
U
M
M
fmax
= 12750 Nm.
Zadatak 6.2.
Nosa~ prikazan na slici optere}en je sljede}im optere}enjem:
F
1
= 30 kN
F
2
= 10 kN
q
1
= 18 kN/m
q
2
= 12 kN/m
a = 1 m.
Za dati nosa~ potrebno je nacrtati stati~ke dijagrame F
a
, F
t
i M
f
.
Iz uvjeta ravnoteè odredimo reakciju u osloncima
F
y
= 0 F
1
+ q
1
.
a
2
+ q
2
.
a F
Ay
F
B
= 0
F
x
= 0 F
Ax
F
2
= 0
M
A
= 0 3F
B
.
a q
2
a(2a +
a
2
) q
1
a
2
(a +
2
3
a) F
1
.
a = 0
F
Ax
= 10 kN F
B
= 20 kN F
Ay
= 31 kN
150
a
b
c
d
F
A
=
F
Ax
2
+
Ay
2
= 32,573 kN
A
= arc tg
F
Ay
F
Ax
= 72,12
Jedna~ine momenta savijanja, transverzalne i aksijal-
ne sile
Polje a x
a
2
F
t
= F
Ay
Fa = -F
Ax
Mf = F
Ay
.
x
za
x = 0, Ft = 31 kN, Fa = -10 kN, Mf = 0
x =
a
2
, Ft = 31 kN, Fa = -10 kN, Mf = 31
a
2
Polje
a
2
x a Ft = F
Ay
F
1
Fa = -F
Ax
Mf = F
1
.
a
2
+ (F
Ay
F
1
)
.
x
za
x = a/2, Ft = 1 kN, Fa = -10 kN
x = a, Mf = a (15 + a) kNm.
Polje a x 2a
Ft = F
Ay
F
1

q
1
2a
(x a)
2
= (-9x
2
+ 18x 8)kN
Fa = -F
Ax
= -10 kN
Mf = x(F
Ay
F
1
) + F
1
a
2

q
1
2a
(x a)(x a)(
x a
3
)
f =(-3x
3
+ 9x
2
8x + 18)kNm.
Polje a y
a
2
Fa = F
Ay
F
1

q
1
2
a = -8 kN
Ft = F
Ax
F
2
= 0
Mf = F
Ay
.
2a F
1
.
3
2
a
q
1
a
2
6
= 16 kNm.
Polje 0 x a
F
a
= 0 F
t
= q
1
.
x
1
F
B
= 12x
1
20
M
f
= F
B
.
x
1

q
2
2
.
x
2
1
= (20x
1
6x
2
)kNm.
Odredimo maksimalnu vrijednost momenta savijanja na polju 0 x 2a
F
t
= -9x
2
+ 18x 8 = 0
za
x =
4
3
a, M
fmax
= 16,22 kNm.
151
Zadatak 6.3.
Za prostu gredu optere}enu prema slici, nacrtati stati~ke dijagrame M
f
, F
t
i F
a
.
Odredimo reakcije u osloncima:
F
y
= 0 F
Ay
+ F
B

q
.
l
2
= 0
M
A
= 0 F
B
l
q
.
l
2
.
2
3
l = 0
F
A
= 2500 N, F
B
= 5000 N.
Jedna~ine momenta savijanja i transverzalne
sile u presjeku a-a
q : l = q: x, q = q
.
x
l
F
t
=
ql
6

qx
2
2l
=
q
6
(
l
2

l
3x
2
)
M
f
= F
Ay
.
x
qx
2
6
=
q
.
l
6
x
q
.
x
3
6l
=
=
q
6
(
l
2
x

l
x
3
)
Odredimo rastojanje na kome je maksimalan moment savijanja F
t
= 0
q
6
(
l
2
l
3x
2
) = 0
l
2
3x
2
= 0
x =
l
3
=
3
3
=
3 m.
Maksimalni moment savijanja
Zadatak 6.4.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici, odrediti M
f
, F
t
dijagrame.
Odredimo reakcije na osloncima
F
y
= 0 q(l + a) F
A
F
B
= 0
M
A
= 0 q(
l +
2
a
)
2
F
B
l = 0
F
A
= 1450 kN F
B
= 3550 kN.
. Nm 75 , 2886 )
3
3 3 3 3
(
6
5000
) (
6
2 3 2
max
=
=
l
z z l q
M
f
152
Polje 0 x l
Jedna~ine momenta savijanja i trans-
verzalne sile
F
t
= F
A
qx = 1450 500x
M
f
= F
A
x q
x
2
2
= 1450
.
x 250x
2
.
Vrijednost maksimalnog momenta
savijanja
F
t
= 0 1450 500x = 0 x = 2,90 m
za x = 2,9 m maksimalni moment je
M
fmax
= 1450x 250x
2
= 2100 kNm.
M
fmax
=0
1450x 250x
2
= 0 2x = 5,8 m.
Zadatak 6.5.
Za nosa~ na slici potrebno je odrediti reakcije u osloncima
153
a
a) Analiti~ko rje{enje
M
A
= 0 -F
1
.
a F
3
.
2a F
2
.
3a + F
B
.
2a = 0
F
B
=
1
2
(F
1
+ 3F
2
+ 2F
3
)
F
B
= 5,75 kN
F
y
= 0 F
Ay
F
3
F
2
= 0
F
Ay
= F
2
+ F
3
F
Ay
= 3,5 kN
F
x
= 0 F
Ax
+ F
1
F
B
= 0
F
Ax
= 2,75 kN.
b) Grafi~ko rje{enje
U
L
=
1 m
12 mm
U
F
=
0,5
kN
3,5 mm
.
F
Ax
= fa
.
U
F
= 2,75 kN
F
Ay
= ef
.
U
F
= 3,50 kN
F
B
= de
.
U
F
= 5,75 kN.
Zadatak 6.6.
Za konzolni nosa~ i optere}enje prema slici odrediti F
a
, F
t
i M
f
dijagrame.
Odre|ivanje reakcija uklje{tenja
Fy = 0 q
.
l F
2y
+ F
1y
F
Ay
= 0
F
Ay
= 3866 N
F
x
= 0 F
Ax
F
1x
F
2x
= 0
F
Ax
= 1500 N
F
A
=
F
2
Ax

+
F
2
Ay
= 4147 N.
M
A
= 0
q
.
l
.
2,5 F
2y
.
2 + F
1y
.
l M
A
= 0
M
A
= 7500 Nm.
154
Slika uz analiti~ko rje{enje zadatka 6.6. Slika uz grafi~ko rje{enje zadataka 6.6.
b) grafi~ko rje{enje
Jedna~ine F
a
, F
t
i M
f
za polja:
Polje 0 x 1
F
t
= -qx = -3000x
M
f
=
qx
2
2
= -1500x
2
Polje l x 2
F
t
= -q
.
1 + F
2y
= 2134 N
F
a
= F
2x
= 500 N
M
f
= -q
.
1(x
1
2
) + F
2y
(x l)
M
f
= (634 2134x) Nm.
Polje 2 x 3
F
t
= F
2y
F
1y
q = -3866 N
F
a
= F
2x
+ F
1x
= 1500 N
M
f
= (4098 3866) Nm
M
fmax
= y
max
.
H
.
U
F
.
U
E
M
fmax
= 75
.
30
.
0,33
10
.
100
1
= 7500 Nm.
155
Zadatak 6.7.
Za konzolni nosa~ i optere}enje prikazano na slici, odrediti reakcije u uklje{tenju
F
S
= 3 kN
q = 2 kN/m
2F
u
= F
S
F
u
=
F
S
2
= m
.
g
m =
F
S
2g
=
3
2
.
10
3
.
9,81
= 153 kg
F
x
= 0
-F
Ax
+ F
S
cos30 = 0
F
A
= F
S
cos30 = 2,60 kN
F
y
= 0
F
Ay
F
q

1
2
F
S
F
S
sin30 = 0
F
Ay
= F
q
+
1
2
F
S
+ F
S
sin30
F
Ay
= 8 +
1
2
.
3 + 3 sin30 = 11,0 kN.
M
A
= 0 F
q
.
2 +
1
2
F
S
.
1 + F
S
cos 30
.
1,5 F
S
sin 30
.
2 M
A
= 0
M
A
= F
q
.
2 +
1
2
F
S
.
1 + F
S
cos 30
.
1,5 F
S
sin 30
.
2
M
A
= 8
.
2 +
1
2
3 cos 30
.
1,5 3 sin 30
.
2
M
A
= 18,4 kNm.
156
Za navedene nosa~e potrebno je analiti~kim putem odrediti i nacrtati stati~ke dija-
grame F
a
, F
t
i M
f
.
Zadatak 6.8.
F
1
= 2 kN, F
2
= 1 kN
l
1
= 2 m, l
2
= 5 m
l
3
= 8 m
Zadatak 6.9.
F
1
= 10 kN, F
2
= 3 kN
q = 4 kN/m
l
1
= 6 m, l
2
= 10 m, l
3
= 4 m
l = 16 m
Zadatak 6.10.
q
1
= 2 kN/m, q
2
= 3 kN/m
l
1
= 4 m, l = 7 m
Zadatak 6.11.
q
1
= 6 kN/m, q
2
= 4 kN/m
l
1
= 4 m, l
2
= 4 m, l = 10m
Zadatak 6.12.
q
1
= 0,5 kN/m, q
2
= 2 kN/m
F = 6 kN
l
1
= 10 m, l
2
= 14 m, l
3
= 7 m
l = 22 m
Zadatak 6.13.
F
1
= 3 kN, F
2
= 2 kN
q = 2 kN/m
l
1
= 1 m, l
2
= 1,5 m, l
3
= 0,5 m
l = 3 m
157
Zadatak 6.14.
F
= 0,5 kN, q = 1 kN/m
l
1
= 2,5 m, l
2
= 2,5 m
l = 5 m.
Zadatak 6.15.
F
1
= 1 kN, F
2
= 2 kN, F
3
= 0,5 kN
q = 1 kN/m, l
1
= 2 m, l
2
= 1 m
l
3
= 3 m, l
4
= 5 m.
Zadatak 6.16.
F
1
= 3 kN, F
2
= 2 kN
q = 0,5 kN, l
1
= 2 m
l
2
= 3 m, l = 9 m.
Zadatak 6.17.
q
1
= 500 kN/m
q
2
= 200 kN/2
l
1
= 7 m
l
2
= 3 m.
Rje{enje zadatka 6.8.
F
A
= 1,125 kNm F
B
= -1,125 kNm
M
fmax
= 2,250 kNm
polje 0 x l
1
F
t
= F
A
= 1,125 kNm
M
f
= F
A
.
x = 1,125 kNm
polje l
1
x l
2
F
t
= F
A
F
l
= - 0,875x
M
f
= F
A
.
x F
l
( x 2) = 4 0,875x
M
fmax
= 2,250 kNm.
polje l
2
x l
1
F
t
= 0,125 kN
158
M
f
= 0,125x 1.
F
Ax
= 6,295 kN
F
Ay
= 5,333 kN
F
B
= 14,840 kN
M
f
= 5,333 kN
polje 0 x l
1
F
a
= 6,295 kN
F
t
= 5,325 kN
M
fmax
=31,998 kNm
polje l
1
x l
2
F
a
= - 0,776 kN
F
t
= - 1,738 kN
M
f
= 42, 426 1,738x
polje l
3
x ( l l
3
)
F
a
= 0
F
t
= 4x 14,840
M
f
= 14,840x 2x
2
Rje{enje zadataka 6.10.
F
A
= 7,64 kN F
B
= 9,36 kN
polje 0 x l
1
F
t
= 7,64 2x
M
f
= 7,64x x
2
x = 3,82m
polje l
1
x l
F
t
= 11,64 3x
M
f
= 11,64x 1,5x
2
8.
F
A
= 13,6 kN F
B
= 14,4 kN
polje 0 x l
2
F
t
= - 14,4 + 4
.
x
M
f
= (14,4 2
.
x)
.
x
159
M
fmax
=25,92 kNm
polje l
2
x (l l
1
)
F
t
= 1,6 kN
M
f
= (32 1,6x)
polje ( l l
1
) x l
F
t
= 1,6 +
3
4
( x + 6)
2
M
f
= 32 1,6 x
1
4
( x 6)
3
F
A
= 1,69 kN F
B
= - 7,2 kN
polje 0 x l
1
F
t
= 1,69 0,025
.
x
2
M
f
= 1,69x
0,025
3
x
2
polje l
1
x l
2
F
t
= - 0,803 kN
M
t
=
50
3
0,80 kN
polje l
2
x (l l
3
)
F
t
= - 6,803 kN
M
f
= 100,67 6,8x
polje 0 x l
3
F
t
= 7,19 2
.
x
M
f
= ( x 7,19) x
M
f max
= - 12,95 kNm.
F
Ax
= 1 kN F
Ay
= 9,211 kN
F
B
= 1, 057 kN
polje 0 x l
1
160
F
t
= 3,211
2
3
x
2
F
a
= - 1kN
M
t
= 3,211x
1
4,5
x
3
M
f
max = 2,989kNm
polje l
1
x l
2
F
t
= 0,211
2
3
x
2
F
a
= - 1kN
M
f
= 3 + 0,211x
1
4,5
x
3
polje 0 x l
3
F
t
=
2
3
x
2
F
a
= - 1kN
M
f
= 1,057x
1
4,5
x
3
polje l
3
x (l l
2
)
F
t
=
2
3
x
2
2,788
M
f
= 2,788 x 0,866
1
4,5
x
3
Slika uz rje{enje zadataka 6.13.
F
A
= - 0,375 kN F
B
= 3,375 kN
polje 0 x l
1
F
t
= - 0,375N
M
f
= - 0,375x
polje l
1
x l
F
t
= - 0,875x
M
f
= 1,250 0,875x
M
f
max = - 3,125kNm
polje 0 x l
2
F
t
=1
.
x
M
f
=- 0,5x
2
F
Ax
= - 0,74118 kN F
Ay
= 1,27237 kN F
B
= - 1,0385 kN
polje 0 x l
1
F
a
= 0,74118 kN
F
t
=1,27237 kN
M
f
= 1,27237 x
161
polje l
1
x l
4
F
a
= 1 kN F
t
= 0,30645 kN
M
f
= 1,93185 + 0,30645x
M
f
max = 3,464 kN
polje 0 x l
2
F
a
= 1 kN
F
t
=
1
6
x
2
0,5
M
f
= 0,5x 0,05556 x
3
polje l
2
x l
3
F
t
=
1
6
x
2
2,232
M
f
= - 0,05556 x
3
2,232 x 1,732.
F
A
= 5,4375 kN F
B
= 5,5625 kN
polje 0 x l
1
F
t
= -3
x
2

x
2
24
M
f
= -3
x
2
4

x
2
72
polje l
1
x ( l l
2
)
F
t
= 2,4375
x
2

x
2
24
M
f
= 2,4375 x
x
2
4

x
3
72
10,875
M
f
max = - 8,25 kNm
polje 0 x l
2
F
t
= 2 + 0,5x
M
f
= - 2x
1
4
x
2
162
F
A
= 1620 kN F
B
= 2480 kN
polje 0 x l
1
F
t
= 1620 500 x
M
f
= 1620 x 500
x
2
2
za x = 3,24m
M
f
max = 2625 kNm
polje 0 x l
2
F
t
= 200 x
M
f
= 200
x
2
2
.
163
7.1. GERBEROVI NOSAÎ ILI SLO@ENI NOSAÎ
7.1.1. Definicije
Svi nosa~i na tri i vi{e oslonaca kod kojih su jedan nepomi~an, a ostali pomi~ni
stati~ki su neodre|eni. Mi moèmo postaviti tri stati~ke jedna~ine ravnoteè, a nepoz-
natih veli~ina imamo koliki je broj oslonaca plus jedan. Pretpostavimo da imamo jedan
nosa~ sa ~etiri oslonca, kao {to je prikazano na slici 7. 1.
Slika 7.1. Dva puta stati~ki neodre|en nosa~
Stavimo li u posmatrani nosa~ dva zgloba G
1
i G
2
, u kojima nema trenja, zna~i da
ne mogu prenositi momenat savijanja, tada nosa~ postaje stati~ki odre|en (slika 7.2.)
Slika 7. 2. Rastavljanje Gerberovog nosa~a na tri stati~ki odre|ena nosa~a
Iz uslova ravnoteè za sve tri rastavljene grede moèmo da odredimo sile u
zglobovima G
1
i G
2
, te reakcije u zglobovima A,B,C i D. Na taj na~in moèmo
izra~unati reakcije u osloncima i odrediti dijagrame M
f
, F
t
i F
a
.
Gerberov zglob ne moè prenositi momenat savijanja, ve} samo transverzalne i
aksijalne sile. Rezultanta transverzalnih i aksijalnih sila naziva se pritisak u zglobu.
Uvjeti ravnoteè za Gerberov nosa~:
F
x
= 0 F
y
= 0 M = 0 M
G1
= 0 M
G2
= 0 (7. 1)
165
Prilikom rastavljanja Gerberovog nosa~a
na vi{e dijelova zglobovi ne smiju biti
ugra|eni proizvoljno, nego moraju biti ras-
pore|eni tako da posmatrani nosa~ bude
rastavljen na stati~ke nosa~e, {to zna~i da
ni jedan rastavljeni nosa~ ne smije imati
vi{e od dva oslonca. Za Gerberov nosa~ sa
n oslonca (gdje je 1 nepomi~ni i n - 1 po-
mi~an oslonac) trebalo bi odrediti n + 1
nepoznatih reakcija u osloncima.
Po{to moèmo postaviti tri jedna~ine
stati~ke ravnoteè, preostaju n-2 preko-
brojnih komponenti reakcija. To zna~i da
je n-2 nosa~ stati~ki neodre|en. Da bismo
takav nosa~ u~inili stati~ki odre|enim,
Slika 7.3. Razli~iti tipovi Gerberovoih nosa~a treba ugraditi n-2 Gerberova zgloba. Tada
}emo imati jo{ n-2 jedna~ina koje izraàvaju uvjet da momenat savijanja u svakom
Gerberovom zglobu mora biti jednak nuli.
Na slici 7.4. dat je primjer stati~ki neo-
dre|enog nosa~a jer je lijevi dio nosa~a,
ra~unaju}i od ta~ke G
1
stati~ki neodre|en.
Slika7. 4. Stati~ki neodre|en nosa~
Gerberovi zglobovi se postavljaju u svakom
drugom rasponu izme|u oslonca.
7.1.2. Analiti~ka metoda odre|ivanja momenta savijanja
i transverzalnih sila Gerberovih nosa~a
Da bi smo objasnili analiti~ku metodu odre|ivanja momenta savijanja i trans-
verzalnih sila, predpostavimo da imamo jedan Gerberov nosa~ sa tri oslonca koji je
optere}en jednoliko kontinuirano (slika 7. 5.)
Postavimo jedna~ine ravnoteè iz kojih }emo izra~unati reakcije u osloncima
F
y
= 0 - F
A
+ q
.
4a F
B
F
C
= 0
M
A
= 0 q
.
4a
.
2a F
B
.
2a F
C
.
4a = 0
M
G
2
= 0 F
A
.
a q
.
a
.
a
2
= 0
F
A
=
qa
2
, F
B
= 3qa, F
C
=
qa
2
(7. 2.)
Postavimo jedna~ine momenta savijanja i rransferzalnih sila za svako polje nosa~a
iz kojih }emo do}i do vrijednosti M
f
i F
t
za cijeli nosa~
166
polje 0 x a M
f
=F
A
x qx
x
2
=
qa
2
x q
x
2
2
F
t
= F
A
qx =
qa
2
qx
x = 0 M
f
= 0 F
t
=
qa
2
a = 0 M
f
= 0 F
t
=
qa
2
(7. 3)
Maksimalna vrijednost momenta sa-
vijanja u ovom polju je
za F
t
=
qa
2
qx = 0 x =
a
2
(7.4.)
polje 0 x 2a
M
f
= F
A
.
x qx
.
x
2
=
qa
2
.
qx
2
2
F
t
= F
A
qx =
qa
2
qx
za x = a M
f
= 0 F
t
=
qa
2
za x = 2a M
f
= - qa
2
F
t
=
3qa
2
. (7.5)
polje 2a x 4a
Mf = F
A
x qx
x
2
+ F
B
(x 2a) =
- qa
2
+
7
2
qax q
x
2
2
Slika 7.5. Gerberov nosa~ optere}en kontinuirano
F
t
= F
A
qx + F
B
=
7
2
qa qx
za x = 2a M
f
= - qa F
t
=
3qa
2
za x = 4a M
f
= 0 F
t
= -
qa
2
(7.6.)
Maxsimalna vrijednost momenta savijanja
F
t
= 0
7
2
qa qx = 0 x =
7
2
a
za x =
7
2
a M
f max
=
qa
2
8
. (7.7)
Aksijalnih sila nema, jer se radilo o normalnom (vertikalnom) optere}enju.
8 2 2 2 2
2
2
max
qa a q a qa
M
f
=
=
167
B
7.1.3. Grafi~ko odre|ivanje dijagrama momenta savijanja
i transverzalnih sila Gerberovih nosa~a
Da bi smo objasnili grafi~ku metodu odre|ivanja dijagrama M
f
i F
t
za Gerberov
nosa~, objasnimo prvo na~in M
f
i F
t
za prosti nosa~.
U dobro usvojenoj razmjeri za duìnu U
L
i sile U
F
na poznat na~in odredimo
reakcije u osloncu, zatim poznatim postupkom odredimo rezultate bilo lijeve bilo
desne strane presjeka a - a i njezin poloàj koji se nalazi na udaljenosti x od presje-
ka a - a.
Slika 7.6. Grafi~ka veza izme|u M
f
i veri`nog poligona
Iz sli~nosti trouglova TNM i OCD slijedi da je:
Y
a
F
B
=
x
H
H
.
Y
a
=F
B
.
x =M
f
M
f
=Y
a
.
H. (7.8.)
Na osnovu jedna~ine (7.8.) moèmo odrediti momenat savijanja grafi~kim putem
na bilo kom presjeku nosa~a.
Predpostavimo da imamo jedan Gerberov nosa~ koji je optere}en silama F
1
, F
2
, F
3
i F
4
. Na slici 7.7. prikazan je grafi~ki postupak odre|ivanja momenta savijanja i trans-
verzalnih sila.
168
Slika 7.7. Gerberov nosa~ na tri oslonca optere}en koncentriranim silama
Ovdje je uvjet da u Gerberovim ta~kama moment bude jednak nuli, {to odre|uje
pravac zaklju~ne linije s
1
. Apravac zaklju~ne linije s desnog dijela nosa~a odre|uje se
tako da se po~etna ta~ka I odredi u sjeci{tu zaklju~nice s
1
s vertikalnim pravcem djelo-
vanja reakcije u osloncu B. Kona~na se ta~ka zaklju~ne linije s
2
odre|uje presjekom
zraka 5 i vertikalnog pravca djelovanja reakcija u osloncu C.
Ukoliko se plan sila podijelio u dva posebna plana s planovima 0 i 0, radi prak-
ti~nog izgleda veri`nog poligona, tada je postupak isti, samo {to su pravci veri`nog
druga~iji, pa je i veri`ni poligon poloìtiji.
Dijagramom transverzalnih sila radimo na temelju utvr|enih veli~ina reakcija u
osloncima i poznatih sila {to djeluju na Gerberov nosa~.
7.2. OKVIRNI NOSAÎ
Okvirni nosa~ je sistem {tapova (ili krutih tijela) me|usobno vezanih krutim
~vorovima, to jest okvirni nosa~ je kruto tijelo nekog odre|enog oblika sli~nog okviru.
Skupini okvirnih nosa~a pripadaju savijeni {tapovi, odnosno greda. Razmotrimo jedan
jednostavni okvirni nosa~, prikazan na slici 7.8. koji je sastavljen od dva tijela koji su
oslonjeni na nepokretne oslonce A i B, a me|usobno vezani krutim ~vorom.
169
Slika 7.8. Jednostavni okvirni nosa~
Razmotrimo pitanje stati~ke odre|enosti posmatranog nosa~a. Ako rastavimo sis-
tem i veze zamijenimo reakcijama u pravcima x i y, moèmo za I i II postaviti tri
jedna~ine za svaki dio i tri jedna~ine za cijeli sistem. Zna~i, moèmo postaviti ukup-
no 9 jedna~ina ravnoteè, a imamo 6 nepoznatih reakcija. Tri jedna~ine mogu nam
posluìti za kontrolu.
Me|utim, ako ista dva tijela spojimo zglobom na taj na~in da su AB i C na jednom
pravcu, dobit }emo stati~ki neodre|en nosa~. Sistem prestaje biti geometrijski nepro-
mjenjen, postaje mehanizam. Takav primjer je prikazan na slici 7.9.
Kod okvirnih nosa~ao dre|ujemo reakcije u oslonci-
ma na potpuno isti na~in kao kod ostalih nosa~a.
Reakcije moèmo da odredimo bilo da sistem posma-
tramo kao cjelinu, bilo da okvirni nosa~ rastavimo na
sastavne dijelove, pri ~emu stvarne veze zamjenjujemo
odgovaraju}im silama ili momentima, kao {to je poka-
zano na slici 7.8. Nakon odre|enih reakcija veza odre-
|ujemo raspodjelu momenta savijanja, transverzalnih i
Slika 7.9. Stati~ki neogra|eni
aksijalnih sila. Veza izme|u momenta savijanja, trans-
okvirni nosa~
verzalnih sila i optere}enja u definiciji je ista kao i kod
nezakrivljenih nosa~a. Na osnovu dijagrama M
f
, F
t
, i F
a
moèmo ocijeniti karakter
naprezanja ~lanova okvirnog nosa~a i tako na osnovi poznavanja opasnih presjeka
odrediti potrebne dimenzije okvirnog nosa~a.
Reakcije odre|ujemo bilo grafi~ki bilo analiti~ki kao u prethodnim poglavljima.
Na slici 7.10. prikazan je grafi~ki na~in odre|ivanja reakcija nezavisno od oblika
tijela koje se prou~ava.
170
Slika 7.10. Grafi~ki na~in odre|ivanja reakcija u okvirnom nosa~u
Na analiti~ki na~in reakcije u osloncima odre|uju se iz jedna~ina ravnoteè. Bez
obzira na oblik krutog tijela na~in odre|ivanja reakcija je uvijek isti, tj. odredimo veli-
~inu i poloàj rezultanta svih vanjskih sila i rastavimo je na sile reakcija u osloncima.
Ako je sistem stati~ki neodre|en, tada ne moèmo odrediti reakcije u osloncima
pomo}u stati~kih metoda.
Slika 7.11. Postupak redukcije rezultante sila s lijeve odnosno desne strane presjeka a-a
Postupak odre|ivanja stati~kih veli~ina potpuno je isti kao i kod nezakrivljenih
nosa~a. Dogovor o predznacima momenta savijanja, transverzalnih i aksijalnih sila
ostaje isti kao i prije. Pozitivni momenat savijanja je onaj momenat koji na unutra{njoj
strani okvira izaziva istezanje vlakna nosa~a. Isto tako je pozitivna ona aksijalna sila
koja uzrokuje istezanje u presjeku nosa~a. Pozitivna je ona transverzalna sila koja na
lijevom presjeku djeluje prema unutra, a na desnom djeluje prema van okvira.
171
7.2.1. Odre|ivanje reakcija momenta savijanja M
f
,
transverzalnih i aksijalnih sila okvirnog nosa~a
Da bismo objasnili odre|ivanje (M
f
, F
t
i F
a
) stati~kih veli~ina kod okvirnog nosa~a,
razmotrit }emo okvirni nosa~ optere}en prema slici 7.12.
Postavimo jedna~ine ravnoteè iz kojih }emo odrediti
reakcije u osloncima
M
A
= 0 - q
.
l
l
2
+ F
B
l = 0 F
Ax
= 0
F
y
= 0 F
Ay
+ F
B
ql = 0 F
Ay
= F
B
=
q
l
2
(7.9.)
F
x
= 0
Slika 7.12. Odre|ivanje reakcija
u jednostavnom okvirnom nosa~u
Nakon odre|ivanja reakcija postaju nam poznate sve vanjske sile koje djeluju na nosa~
(ra~unaju}i u vanjske sile i reakcije veze), pa moèmo pre}i na iznalaènje M
f
, F
t
i F
a
u svim onim presjecima unutar kojih nema promjena u optere}enju. Ta podru~ja su pri-
kazana na slici 7.13.
Postavimo jedna~ine momenta savijanja, transverzalne
i aksijalne sile po odgovaraju}im poljima.
Polje I-I 0 y
1
l
M
f
= - F
Ax
.
y
1
= 0
F
t
= - F
Ax
= 0
F
a
= - F
Ay
= -
q
l
2
Slika 7.13. Podjela okvirnog
nosa~a na polja analize
unutra{njih sila
za y
l
= 0 M
f
= 0 F
t
= 0 F
a
= -
q
l
2
y
l
= l M
f
= 0 F
t
= 0 F
a
= -
q
l
2
(7.10)
Polje II-II 0 x
1
l
M
f
= F
Ay
.
x
1
q
.
x
1
.
x
1
2
=
q
l
2
.
x
1

q
2
x
2
1
F
t
=
q
2
qx
1
F
a
= 0 (7.11)
x
1
= 0 M
f
= 0 F
t
=
q
l
2
za
x
1
= 1 M
f
= 0 F
t
= -
q
l
2
172
Odredimo ekstremnu vrijednost momenta savijanja u polju II-II. Po{to je jedna~ina
momenta savijanja funkcija drugog reda (x
1
), ta funkcija imat }e ekstremnu vrijednost
gdje je prvi izvod jednak nuli.
dM
f
dx
= 0 (7.12.)
Kako na osnovu jedna~ine (6.12.) iz poglavlja 6.2.3. imamo da je prvi izvod
momenta savijanja jednak transverzalnoj sili, zna~i tamo gdje je transverzalna sila jed-
naka nuli tu je ekstremna vrijednost momenta savijanja
dM
f
dx
= F
t
= 0 (7.13.)
Izjedna~imo jedna~inu transverzalne sile sa nulom
F
t
=
q
l
2
qx
l
= 0
x
l
=
l
2
. (7.14.)
Maksimalni momenat savijanja je (7.15.)
Polje III-III 0 y
2

1
2
M
f
= 0
F
t
= 0 (7.16.)
F
a
= -F
B
=
q
l
2
za S
2
= 0 y
2
= l M
f
= 0,
F
t
= 0, F
a
= -
q
l
2
.
Po{to smo detaljno odredili vrijednosti za momenat savijanja M
f
, transverzalnu silu
F
t
i aksijalnu silu F
a
po poljima na osnovu dobivenih podataka moèmo nacrtati
stati~ki dijagrame. Dijagrami su prikazani na slici 7. 14.
Slika 7.14. Izgled M
f
, F
t
i F
a
dijagrama za zadani okvirni nosa~
Primjer okvira s horizontalnim optere}enjem prikazan je na slici 7.15, a sa ver-
tikalnim optere}enjem prikazan je na slici 7.16.
.
8
)
2
( )
2
(
2
2
2 2
max
ql l l ql
M
f
= =
173
Slika 7.15. Izgled stati~kih dijagrama za jednostavno optere}eni okvirni nosa~ s vertikalnim optere}enjem
Slika 7.16. Izgled stati~kih dijagrama za okvirni nosa~ s vertikalnim optere}enjem
7.2.2. Odre|ivanje reakcija kod zakrivljenog trozglobog nosa~a
Primjer stati~ki odre|enih trozglobnih nosa~a dat je na slici 7.17. a primjer stati~ki
neodre|enih trozglobnih nosa~a dat je na slici 7.18.
Slika 7.17. Stati~ki odre|eni trozglobni nosa~i
Slika 7.18. Primjer stati~ki neodre|enih trozglobnih nosa~a
Analiti~ki postupak odre|ivanja reakcija
Slika 7.19. Trozglobni zakrivljeni nosa~
174
Za rje{enje ovog zadatka moèmo primijeniti slijede}i postupak. Postavimo uslove
ravnoteè za cijeli sistem, prikazan na slici 7.19.
F
x
= 0 F
y
= 0 i M= 0 (7.17.)
U jedna~inama (7.17) nepoznate veli~ine su F
Ax
, F
Ay
, F
Bx
i F
By
. Nakon toga
postavimo uslove ravnoteè za samo lijevi ili desni dio nosa~a
F
x
= 0 F
y
= 0 i M= 0. (7.18.)
gdje su nepoznate za lijevi dio F
Ax
, F
Ay
, F
Gx
i F
Gy
, odnosno za desni dio F
Bx
, F
By
,
F
Gx
i F
Gy
.
Na taj na~in dobili smo {est jedna~ina, moèmo odrediti najvi{e {est nepoznatih.
Nakon izra~unavanja reakcija izvri se superpozicija reakcija u osloncima i izra-
~unavaju se stvarne vrijednosti reakcija.
Grafi~ki na~in odre|ivanja reakcija prikazan je na slici 7.20.
Slika 7.20. Grafi~ki na~in odre|ivanja reakcija
175
Zadatak 7.1.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici odrediti M
f
, F
t
i F
a
dijagrame.
F = 6 kN q = 2kN/m
l
1
= 3m, l
2
= 1m, l
3
= 2m,
Odredimo reakcije u osloncima iz uslova ravnoteè.
Sistem I
F
x
= 0 F
Ax
F
Gx
= 0
F
y
= 0 - F
Ay
F F
B
ql
2
+ F
Gy
= 0
M
A
= 0 F
B
l
1

1
2
Fl
1
ql
2
( l
1
+
l
2
2
) F
Gy
( l
1
+ l
2
) = 0
Sistem II
F
x
= 0 F
Gx
= 0 = F
Ax
F
y
= 0 - F
C
+ ql
3
F
Gy
= 0
d
G
= 0 F
C
l
3

1
2
ql
2
3
= 0
F
C
=
1
2
ql
3
= 2 kN
F
G
= F
Gy
= ql
3
F
C
= 12kN
F
B
=
1
2
F +
l
2
l
1
(l
1
+
1
2
l
2
) +
+ F
Gy
l
1
+ l
2
l
1
= 8 kN
F
A
= F
Ay
= F F
B
+ ql
2
+ F
Gy
= 2 kN
Polje I-I 0 x 1,5
M
f
= F
Ay
.
x = 2x
F
t
= F
Ay
= 2 kN
F
a
= 0 , za x = 0, M
f
= 0, F
t
= 2 kN i
x = 1,5 M
f
= 3 kNm, F
t
= 2 kN, F
a
= 0
Polje II-II 1,5 x 3
M
f
= F
Ay
.
x F (x 1,5) = 9 4x
M
f
= F
Ay
.
x F = - 4 kN
F
a
= 0
x =1,5, M
f
= 3 kN, F
a
= - 4 kN, za
x =3, M
f
= - 3 kN, F
a
= - 4 kN, F
a
= 0
176
Polje III-III 2 x 3
M
f
= F
C
.
x q
x
2
2
= 2x x
2
F
t
= F
C
qx = 2 2x
F
a
= 0
za x = 2 M
f
= 0 F
t
= - 2 kN,
za x = 3 M
f
= - 3 kNm F
t
= - 4 kN,
Polje IV-IV0 x 2
M
f
= F
C
x q
x
2
2
= 2x x
2
F
t
= - F
C
+ qx = -1 + 2x
F
a
= 0
za x = 0 M
f
= 0 F
t
= - 2 kN,
za x = 2 M
f
= 0 F
t
= + 2 kN F
a
= 0.
Ekstremna vrijednost momenta savijanja
dM
f
dx
= F
t
= 0
2 2x = 0 x =
2
2
= 1 m
za x =1m M
f max
= 2x x
2
= 2
.
l l
2
= 1 kNm.
Zadatak 7.2.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici odrediti dijagrame M
f
, F
t
i F
a
Podaci:
F = 20 kN
= 60
q = 5 kN/m
a =2m
Odre|ivanje reakcije:
Sistem I
F
x
= 0 F
Ax
Fcos F
G1x
= 0
F
y
= 0 - F
Ay
F
B
F
G1y
+ Fsin + q
a
2
= 0
M
A
= 0 F
B
.
a + F
G1y
.
3
2
a Fsin q
a
2
5
4
a = 0
Sistem II
F
x
= 0 F
G1x
F
G2x
= 0
F
y
= 0 - F
C
+ F
G1y
+ F
G2y
+ qa = 0
M
d
G1
= 0 F
C
a
2
F
G2y
.
a q
a
2
2
= 0
177
Sistem III
F
x
= 0 F
G2x
= 0 F
G1x
= 0
F
y
= 0 F
G2y
+ F
C
+ q
a
2
= 0
M
d
G2
= 0 F
D
a
2
q
a
2
.
a
4
= 0
F
D
= 2,5 kN, F
G2
=2,5 kN, F
C
=
15,kN, F
G1
= F
G1y
= 2,5 kN
F
B
= 11,16 kN, F
Ax
=
10 kN, F
Ay
= 8,6 kN
= arctg
F
Ay
F
Ax
= 40, 8925
Ispitajmo detaljno svako polje nosa~a
Polje I-I 0 x
a
2
F
a
= - F
Ax
= -10 kN
F
t
= F
Ay
= 8,66 kN
M
f
= F
Ay
.
x = 8,66x
za x = 0 M
f
= 0
za x = l M
f
= 8,66 kN
Polje II-II
a
2
x a
F
a
= 0
F
t
= F
Ay
Fsin = - 8,66 kN
M
f
= F
Ay
x Fsin (x
a
2
) = 17,32 8,66x
za x = l M
f
= 8,66 kN
za x = 2 M
f
= 0.
Polje III-III a x 2a
F
a
= 0
F
t
= F
Ay
Fsin + F
B
q (x a) = 12,5 5x
M
f
= F
Ay
x Fsin (x
a
2
) + F
B
(x a) q
(x
2
a
)
2
M
f
= -2,5x
2
+ 12,5x 15.
, 2285 , 13
2 2
kN F F F
Ay Ax A
= + =
178
Polje IV-IV 2a x 3a
F
a
= 0
F
t
= F
Ay
Fsin + F
B
+ F
C
+ aq qx = 27,5 5x
M
f
= F
Ay
x Fsin (x
a
2
) + F
B
(x a) F
C
(x 2a) q
(x
2
a
)
2
M
f
= - 2,5 x
2
+ 25,7x 75.
Na osnovu jedna~ina za F
a
, F
t
i M
f
i zadanih podataka nacrtani su stati~ki dijagrami.
Zadatak 7. 3.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici odrediti M
f
, F
t
i F
a
.
Podaci: q = 10kN/m, l = 3m, a = 1m.
Odredimo reakcije na osnovu jedna~ina ravnoteè.
Sistem I
F
x
= 0, F
Ax
F
Gx
= 0
F
x
= 0, - F
Ay
q (l x) F
Gy
= 0
M
A
= 0,
M
A

l
2
q (l x)
2
+ F
Gy
(l x) = 0
Sistem II
F
x
= 0 F
Gx
= 0 F
Ax
= 0
F
y
= 0 - F
B
+ F
Gy
+ q (a + x) = 0
M
d
G
= 0 F
B
.
x
l
2
q (a x)
2
= 0
F
A
= 20 kN, M
A
= 20 kNm,
F
B
= 20 kN F
G
= 0.
Ispitajmo vrijednost za M
f
, F
t
i F
a
za
svako polje nosa~a
Polje I-I 0 x 2
M
f
= F
Ay
.
x M
A

qx
2
2
= - 20 + 20x 5x
2
F
t
= F
Ay

qx
2
2
= - 20 10x
F
a
= 0.
za x = 0 M
f
= -20 kNm F
t
= 20 kN, x = 2 M
f
= 0 F
t
= 0
Polje II-II 2 x 3
M
f
= F
Ay
.
x M
A

qx
2
2
= - 20 + 20x 5x
2
179
F
t
= 20 10x
F
a
= 0
za x = 2 M
f
= 0 F
t
= 0, x = 3 M
f
= -5 kNm F
t
=-10 kN.
Ekstremna vrijednost momenta
20 10x = 0
x =
20
10
= 2 m
Nema ekstremne vrijednosti M
f
.
Polje III-III 0 x 1
M
f
= - q
x
2

2
= - 5x
2
F
t
= qx = 10x
F
a
= 0
za x = 0 M
f
= 0 F
t
= 0 x = 1 M
f
= -5 kNm F
a
= 10 kN.
Na osnovu poznatih vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
u granicama polja moèmo nacrtati
stati~ke dijagrame.
Zadatak 7.4.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici nacrtati statisti~ke dijagrame M
f
, F
t
i F
a
.
Izra~unajmo reakcije u osloncima
F
y
= 0: - F
Ay
+ F F
B
= 0
F
x
= 0: F
Ax
F = 0
M = 0: - 2M F
.
l M+ F
B
.
l = 0
F
Ax
= F, F
Ay
= -3
M
l
, F
B
= F + 3
M
l
.
Jedna~ine M
f
, F
t
i F
a
u poljima nosa~a.
Polje I-I 0 x l
F
t
= F
Ay
= -3
M
l
F
a
= - F
Ax
= - F
M
f
= F
Ay
.
x + 2M= M(2 3
x
l
)
za x = 0 F
t
= -3
M
l
, F
a
= - F i M
f
= 2M
za x = 2 F
t
= -3
M
l
, F
a
= - F i M
f
= - M.
0 = =
t
f
F
dx
dM
180
Polje II-II a x
1
2a
F
a
= - F
B
= - F 3
M
l
F
t
= 0
M
f
= - M
za x = a i x = 2a F
a
= - F 3
M
l
,
F
t
= 0 M
f
= - M.
Polje III-III 0 x
1
a
F
a
= - F
B
= - ( F 3
M
l
)
F
t
= 0
M
f
= 0.
Zadatak 7.5.
Za dati okvirni nosa~ i optere}enje
a) ra~unskim putem odrediti reakcije
oslonca,
b) napisati jedna~ine napadanog
momenta, transverzalne i aksijalne sile
za svako polje nosa~a i na osnovu njih
nacrtati stati~ke dijagrame M
f
, F
t
i F
a
,
c) ra~unom odrediti poloàj i veli~inu
ekstremnih vrijednosti momenta u polji-
ma kontinualnog optere}enja, kao i naj-
ve}u apsolutnu vrijednost momenta sa-
vijanja cijelog nosa~a M
fmax
181
l
Podaci:
F = 10 kN
q
1
= 10 kN/m
q
2
= 5 kN/m
Rje{enje:
Ram je u ta~ki A uklije{ten, a oslanja se u ta~ki B na pokretan oslonac, pa imamo
~etiri nepoznate reakcije veza M
A
, y
A
, x
A
i F
B
, a po{to za ravan sistem sila imamo tri
jedna~ine ravnoteè, to se mora postaviti jedan Gerberov zglob da bi zadatak stati~ki
bio odre|en, pa moèmo napisati:
1) x
i
= -x
A
F + q
1
.
4 = 0
2) y
i
= y
A
+ F
B
F q
2
.
4 2 F F = 0
3) M
A
= F
B
.
4 M
A
q
2
.
4
.
4 2F
.
3 F
.
6 F
.
l + F5 q
1
.
4
.
2 = 0
4) M
d
G
= F
B
.
2 2 F
.
l F
.
4 q
2
.
4
.
2 = 0
odakle nalazimo
x
A
= 30 kN, y
A
= 10 kN M
A
= 30 kNm F
B
= 50 kN
Vertikalna konzola AC
I Polje 0 x 4
Jedna~ina momenta savijanja:
M(x) = - M
A
+ x
A
.
x q
1
.
x
.
x
2
M(x) = - 30 + 30x 5x
2
Jedna~ina transverzalne sile:
Jedna~ina aksijalne sile:
F
a
= - y
A
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
za pojedine karakteristi~ne presjeke polja:
za x = 0 M
f
= -30 kNm, F
t
= 30 kN, F
a
= -10 kN
za x = 4m M
f
=10 kNm, F
t
= -10 kN, F
a
= -10 kN.
II Polje 4 x 5
M(x) = - M
A
+ x
A
.
z q
1
4(x 2)
M(x) = 50 10x
Jedna~ina tansverzalne sile:
10
) (
) ( = =
dx
x dM
x F
t
. 10 30
) (
) ( x
dx
x dM
x F
t
= =
182
F
a
= - y
A
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
za grani~ne presjeke polja
za x = 4m M
f
=10 kNm, F
t
= -10 kN, F
a
= -10 kN
za x = 5m M
f
= 0 kNm, F
t
= -10 kN, F
a
= -10 kN.
Vertikalna greda BD.
III Polje 0 x 1
M(x) = 0
F
t
= 0.
F
a
= - F
B
za x = 0 i x = 1 m F
a
= - 60.
IV Polje l x 4
M(x) = 2F
.
l
M(x) = 20.
F
t
= 0.
F
a
= - F
B
+ 2F.
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
za grani~ne presjeke polja
za x = 1 m M
f
= 20 kNm, F
t
= 0, F
a
= -30 kN
za x = 4 m M
f
= 20 kNm, F
t
= 0, F
a
= -30 kN.
Horizontalna greda CD.
V Polje 0 x 2
Jedna~ina (napadnog ) momenta savijanja:
M(x) = - F
.
x q
2 .
x
.
x
2
M(x) = -10x 2,5x
2
.
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
na granicama polja
za x = 0 M
f
= 0 , F
t
= 10 kN, F
a
= 0
x
dx
x dM
x F
t
5 10
) (
) ( + = =
183
za x = 2 m M
f
= - 30 kNm, F
t
= 20, F
a
= 0.
VI Polje 2 x 4
M(x) = - F
.
x q
2
.
x
2
2
+ F
B
(x 2) 2F(x 3)
M(x) = - 40 + 20x 2,5x
2
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
na granicama polja
za x = 2 m M
f
= -10 kNm , F
t
= - 10 kN, F
a
= 0
za x = 4 m M
f
= 0 kNm, F
t
= 0 kN, F
a
= 0.
VII Polje 4 x 5
M(x) = F
.
x q
2
.
4(x 2) +F
B
(x 2) 2F(x 3)
M(x) = 0
F
t
= 0
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
na granicama polja
za x = 4 m i x = 8 m M
f
= 0 F
t
= 0 F
a
= 0.
VIII Polje 5 x 6
M(x) = F
.
x q
2
.
4(x 2) +F
B
(x 2) 2F(x 3) F(x 5)
M(x) = 50 10x
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
na granicama polja
za x = 5 m M
f
= 0, F
t
= 10 kN, F
a
= 0.
za x = 6 m M
f
= -10, F
t
= 10kN, F
a
= 0.
. 10
) (
) ( = =
dx
x dM
x F
t
. 5 20
) (
) ( x
dx
x dM
x F
t
+ = =
184
IXPolje 0 x 1 (gledano sa lijeve strane)
M(x) = F
.
l
M(x) = -10
F
a
= + F.
Vrijednosti M
f
, F
t
i F
a
na granicama polja
za x = 0 M
f
= - 10 kN, F
t
= 0, F
a
= 10 kN
za x = 1 m M
f
= -10 kN, F
t
= 0, F
a
= 10 kN.
Poloàj i veli~ina ekstremnih vrijednosti napadnog momenta u poljima kontinu-
alnog optere}enja.
Polja kontinualnog optere}enja su prvo I (0 x 4) drugo V(2 x 4) i tre}e
VI(2 x 4)
U prvom polju I
F
t
= 0 30 10x = 0
x =
30
10
= 3 m
M
fmax
= -30 + 30
.
3 5
.
3
2
x = 3
M
fmax
= 15 kNm
U drugom polju V
F
t
= 0 10 5x = 0
x = - 2
Vrijednost x ispada iz polja {to zna~i da kriva nema matemati~kih ekstrema.
U tre}em polju VI
F
t
= 0 20 + 5x = 0
x = 4
M
fmax
= 15kNm
Napomena: Prema znaku drugog izvoda zaklju~ujemo o konkavnosti i konvek-
snosti krive momenta savijanja i transverzalne sile. Ako je:
a) kriva napadnog momenta konveksna na dole (ispup~ena)
b) kriva napadnog momenta konkavna je 0
) (
2
>
dx
x M d
0
) (
2
<
dx
x M d
. 0
) (
) ( = =
dx
x dM
x F
t
185
2
2
Slika stati~ki dijagram za okvirni nosa~ uz zadatak 7.5.
Zadatak 7.6.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici odrediti reakcije u osloncima i nacrtati
stati~ke dijagrame M
f
, F
t
, F
a
.
Izra~unajmo reakcije u osloncima
F
x
= 0
F
y
= 0
M
A
= 0
F
Ax
F F
Bx
= 0
-F
Ay
F F
By
= 0
F
Bx
= F
B
.
sin 30 F
By
= F
B
.
cos 30
.
3 ) 2 (
3 ) (
b b a
M Fa
F F
By
+
+
=
b b a
M Fa
F
Bx
+
+
=
3 ) 2 (
b b a
M Fa
F F
Ay
+
+
=
3 ) 2 (
3 ) (
b b a
M F
F F
a
Ax
3 ) 2 ( +
+
+ =
186
Slika uz rje{enje zadatka 7.6
.
Odredimo jedna~ine za M
f
, F
t
i F
a
u poljima nosa~a
Polje I-I 0 x a
b b a
M Fa
F F F
Ay t
+
+
= =
3 ) 2 (
3 ) (
187
Polje II-II a x 2a
Polje III-III 0
2
F = 0
F = 0
= 0 F
t
= F
Bz
F
a
= - F
By
M
f
= 0
=
2
F
t
= - F
By
F
a
= - F
Bx
M
f
= F
Bx
b ( 3 l)
Odre|ivanje jedna~ina M
f
, F
t
i F
a
u poljima nosa~a
Polje I-I 0 60
F
x
= 0: F
Ax
+ Fasin + F
t
cos = 0
F
y
= 0: - F
Ay
Facos + F
t
sin = 0
M
A
= 0: M
f
F
a
asin
2
+ F
a
acos(l cos) F
t
a sin cos
F
t
a sin(1 cos) = 0
F
a
= - F
Ax
sin F
Ay
cos = -3,66 sin 13,66cos
F
t
= F
Ay
sin F
Ax
cos = 13,66 sin 3,66cos
M
f
= F
Ay
a(l cos) F
Ax
asin = 27,32(l cos ) 7,32 sin
[ ]. sin ) cos ( 3
3 ) 2 (
) (
sin ) cos (
+
+
= = l
b b a
b M Fa
b F l b F M
Bx By f
) sin cos 3 (
3 ) 2 (
sin cos +
+
+
= =
b b a
M Fa
F F F
Bx By a
) sin 3 (cos
3 ) 2 (
sin cos
+
+
= =
b b a
M Fa
F F F
By Bx t
x
b b a
M fa
Fa a x F x F M
Ay f
+
+
= =
3 ) 2 (
) (
) (
b b a
M Fa
F F F
Ax a
+
+
= =
3 ) 2 (
b b a
M Fa
F F F
Ay t
+
+
= =
3 ) 2 (
3 ) (
.
3 ) 2 (
3 ) (
x
b b a
M Fa
F x F M
Ay f
+
+
+ = =
+
+
+ = =
b b a
M Fa
F F F
Ax a
3 ) 2 (
188
Polje II-II 60 90
F
x
= 0: F
Ax
F cos60 + F
a
sin + F
t
cos = 0
F
y
= 0: -F
Ay
+ F sin60 F
a
cos + F
t
sin = 0
M
A
= 0: M
f
= F
Ay
a(l cos) F
Ax
asin = 27,32(l cos60) Fasin
2
+
+ F
a
a cos(l cos) F
a
asincos F
a
asin(l cos) = 0
F
a
= (F sin60 F
Ay
)cos (F cos60 + F
Ay
)sin = 3,66 cos 13,66 sin
F
t
= (F
Ay
F sin 60)sin (F cos60 + F
Ax
)cos = -3,66 sin 13,66 cos
M
f
= 27,32(l sin) + 7,32 cos
Polje III-III 0 = -F
Cx
= -13,66 kN
F
t
= -F
Cy
qx = -3,66 10x
M
f
= F
tx
q
x
2
2
= -5x
2
3,66 x
za x = 0 F
a
= -13,66 kN F
t
= -3,66 kN M
f
= 0
za x = 2 F
a
= -13,66 kN F
t
= -23,66 kN M
f
= -27,32 kNm.
Polje IV-IV 0 y a
F
a
= -F
By
= -23,66
F
t
= F
Bx
= 13,66
M
f
= -F
Bx
y = -13,66 y
za y = 0 F
a
= -23,66 kN F
t
= 13,66 kN M
f
= 0
za y = a F
a
= -23,66 kN F
t
= 13,66 kN M
f
= -27,32 kNm
=
6
F
t
= 0 F
a
= -2F
Bx
M
f
= F
Bx
.
b(
3 2).
Zadatak 7.7.
Za nosa~ zadan i optere}en prema slici, odrediti reakcije u osloncima i nacrtati dija-
grame M
f
, F
t
i F
a
.
Podaci:
F = 20 kN
q = 10 kN/m
= 60
a = 2 m
189
Izra~unajmo reakcije u osloncima:
Sistem I
F
x
= 0: F
Ax
+ F cos F
Cx
= 0
Fy = 0: -F
Ay
+ F sin F
Cy
= 0
M
A
= 0: F
Cx
.
+ F
Cx
.
F
.
a sin(l cos ) F
a
cos
.
sin = 0
Sistem II
F
x
= 0: F
Cx
F
Bx
= 0
F
y
= 0: -F
By
+ F
Cy
+ qa = 0
M
C
d
= 0 F
By
a F
Bx
a q
a
2
2
= 0.
Vrijednost reakcija
F
Ax
= F
Cx
Fcos = 3,66 kN
F
Ay
= Fsin F
Cy
= 13,66 kN
F
A
= = 14,142 kN
A
= arctg
F
Ay
F
Ax
= 75
F
Bx
= Fsin F
Cy
= F
Cy
+ q

2
= 13,66kN
F
By
= F
Bx
+ q

2
= 23,66 kN
F
B
= = 27,32 kN
B
= arctg
F
By
F
Bx
= 60
F
Cx
= F sin F
Cy
= 13,66 kN
F
Cy
=
l
2
(F sin q
a
2
) = 3,66 kN
F
C
= = 14,142 kN
C
= arctg
F
Cy
F
Cx
= 15.
Slika dijagrama F
a
, F
t
i M
f
uz rje{enje zadatka 7.7.
2 2
Cy Cx
F F +
2 2
By Bx
F F +
2 2
Ay Ax
F F +
190
Zadatak 7.8.
Teret mase m = 30000 kg podiè se uètom preko zglobnog mehanizma prika-
zanog na slici. Odrediti reakcije u osloncima.
Analiti~ko rje{enje
Sistem I + II
M
A
= 0
F
By
.
5 2F
.
2 F
.
3 = 0
F
By
=
1
5
(2F
.
2 + F
.
3) = 1,4 F
F
By
= 206 kN
F
y
= 0
F
Ay
+ F
By
3F = 0
F
Ay
= 3F F
By
F
Ay
= 235,4 kN.
Sistem I
M
C
= 0
F
Ax
.
2 F
Ay
.
0,5 2F
.
1,5 F
.
2 = 0
F
Ax
=
1
2
(F
Ay
.
0,5 + 2F
.
1,5 + F
.
2)
F
Ax
= 426,7 kN
191
F
y
= 0
F
Ay
F
Cy
2F = 0
F
Cy
= F
Ay
2F
F
Cy
= -58,9 kN
F
x
= 0
-F
Cx
+ F
Ax
+ F = 0
F
Cx
= F
Ax
+ F
F
x
= 573,9 kN
Sistem I + II
F
x
= 0 F
Bx
= F
Ax
= 426,7 kN
Sistem II Kontrola reakcije
M
B
= 0 -F
Cy
.
4,5 F
x
.
2 + F
.
4 + F
.
2 = 0
M
B
= 0 0 = 0
Grafi~ko rje{enje:
Razmjera U
F
=
10 kN
1 mm
192
Zadatak 7.9.
Za mehanizam prikazan na slici, odrediti reakcije u osloncima, analiti~ki i grafi~ki.
F
Cx
= F
C
sin30 F
Cy
= F
C
cos30.
Sistem I
M
A
= 0
F
Cx
.
450 + F
Cy
.
300 F
.
400 = 0
F
C
(450sin30 + 300cos 30) F
.
400 = 0
F
C
= 8,25 kN F
Cx
= 4,13 kN F
Cy
= 7,15 kN.
F
y
= 0
F
Ay
+ F
Cy
F = 0
F
Ay
= 2,85 kN.
F
x
= 0
F
Ax
F
Cx
= 0
F
Ax
= 4,13 kN.
193
Sistem II
M
B
= 0
F
H
.
150 F
Cx
.
300 = 0
F
H
= 2F
Cx
= 8,25 kN.
F
y
= 0
F
By
+ F
H
F
Cy
= 0
F
By
F
Cy
F
H
F
By
= -1,10 kN.
F
x
= 0
F
Bx
F
Cx
= 0
F
Bx
= 4,13 kN.
Grafi~ko rje{enje:
U
F
=
0,2 kN
1 mm
F
A
= 5,02 kN
F
B
= 4,27 kN
F
C
= 8,25 kN
F
H
= 8,25 kN.
194
Zadatak 7.10.
Za nosa~e prikazane na slikama od a) do j), odrediti da li su stati~ki odre|eni ili
neodre|eni.
a)
Rje{enje:
stati~ki odre|en
b)
Rje{enje:
neupotrebiv kao nosa~
c)
Rje{enje:
jednom stati~ki neodre|en
d)
Rje{enje:
stati~ki odre|en
e)
Rje{enje:
dva puta stati~ki neodre|en
f)
Rje{enje:
neupotrebiv kao nosa~
g) Rje{enje:
dva puta stati~ki neodre|en
h)
Rje{enje:
jedan put stati~ki neodre|en
195
i) Rje{enje:
stati~ki odre|en
j)
Rje{enje:
stati~ki odre|en
Slike uz zadatak 7.10.
Za date Gerberove nosa~e odrediti reakcije u osloncima analiti~kim putem
(7.11. - 7.14.)
Zadatak 7.11.
F
1
= 5 kN F
2
= 10 kN
1
= 60
2
= 80
l = 3 m Rje{enje:
F
Ax
= 0,76352 kN F
A
= 2,2958 kN
F
Ay
= 2,16513 kN F
Gx
= 1,73648 kN
F
G
= 2,775 kN F
Gy
= 2,165 kN
F
B
= 9,254 kN F
C
= 2,759 kN
Zadatak 7.12.
F = 50 kN q = 10 kN/m
l = 2 m = 60 Rje{enje:
F
Ax
= 25 kN
F
Ay
= 16,65 kN F
A
= 30,04 kN
F
B
= 41,65 kN
F
G
= F
Gy
= -5 kN
196
Zadatak 7.13.
F = 20 kN q = 10 kN/m
l = 2 m Rje{enje:
F
A
= F
Ay
= -10 kN
F
B
= 60 kN
F
G
= F
Gy
= 10 kN
Slika uz zadatak 7.13. F
C
= 10 kN
Polje: 0 x
l
2
polje:
a
2
x a polje: 0 x 39
F
t
= -10 kN F
t
= -30 kN F
t
= 50 10x
M
f
= -10x M
f
= 20 30x M
f
= -120 + 50x 5x
2
Zadatak 7.14.
F
1
= 20 kN F
2
= 10 kN
q = 10 kN/m
l
1
= 3 m l
2
= l
3
= 2 m Rje{enje:
F
A
= F
Ay
= 25 kN
F
G
= 25 kN
F
B
= 35 kN
M
B
= 60 kNm
Zadatak 7.15.
Na kom rastojanju od uklje{enja A treba postaviti Gerberov zglob da reakcija u
Gerberovom zglobu bude minimalna? Izra~unati reakciju u zglobu G.
q
1
= 40 kN/m
q
2
= -10 kN/m
l
1
= 3 m
l
2
= 1 m
Rje{enje:
x = 2,5 m
F
G
= 40 kN
Za date trozglobne nosa~e analiti~kom metodom odrediti reakcije u osloncima
(7.16.-7.24.)
197
Zadatak 7.16.
F
1
= 10 kN
q = 10 kN /m
a = 3m
b = 4,5m
= 60 Rje{enje:
F
Ax
= 29,9995 kN F
A
= 30,3 kN
F
Ay
= 4,02 kN
F
Cx
= 29,9995 kN F
C
= 39,7 kN
F
Cy
= 25,98 kN
F
Bx
= 29,9995 kN F
B
= 54,9 kN
F
By
= 45,98 kN
Zadatak 7.17.
F
1
= 10 kN
F
2
= 20 kN
F
3
= 5 kN
q = 15 kN /m
l
1
= 2
Rje{enje:
F
A
= 47,16 kN
F
C
=38,05 kN
F
B
= 38,05 kN
Zadatak 7.18.
F = 20 kN
q = 10 kN /m
l
1
= 2m l
2
= 3m l
3
= 1m l
4
= 1,5
Rje{enje:
F
Ax
= 42 kN F
A
= 43,174 kN
F
Ay
= 10 kN F
Cx
= 42 kN
F
C
= 43,174 kN F
Cy
= 10 kN
F
Bx
= 22 kN F
By
= 40 kN
198
Zadatak 7.19.
F
1
= 5 kN
F
2
= 11 kN
q = 10 kN /m
l
1
= 2m l
2
= 3m
l
3
= 2m l
4
= 2m Rje{enje:
F
Ax
= 20,21 kN F
A
= 20,23 kN
F
Ay
= 1 kN
F
Cx
= 20,21 kN F
C
= 25,7 kN
F
Cy
= 15 kN
F
Bx
= 2,89 kN
F
By
= 25 kN
Zadatak 7.20.
F = 20 kN
q = 10 kN/m
r = 2 m Rje{enje:
F
Ax
= 10 kN F
A
= 22,36 kN
F
Ay
= 20 kN
F
Cx
= 10 kN F
C
= 10 kN
F
Cy
= 0
F
Bx
= 10 kN
F
By
= 20 kN
Zadatak 7.21.
q = 10 kN/m
l
1
= 2 m
l
2
= 1,5 m Rje{enje:
F
Ax
= 6,67 kN F
A
= 21,08 kN
F
Ay
= 20 kN F
Cx
= - 6,67 kN
F
C
= - 6,67 kN
F
Cy
= 0
F
Bx
= - 6,67 kN F
B
= 21,08 kN
F
By
= 20 kN
199
Polje: 0 y l
2
F
a
= - 20 kN
F
t
= - 6,67 kN
M
f
= - 6,67
.
y
Polje: 0 x l
1
F
a
= - 6,67 kN
F
t
= 20 20x
M
f
= - 10 + 20x 10x
2
Zadatak 7. 22.
F
t
= 10 kN
q
1
= 30 kN/m
l = 2 m
Rje{enje:
F
Ax
= 30 kN F
A
= 30,1 kN
F
Ay
= - 2,5 kN
F
Cx
= 0 F
C
= 42,5 kN
F
Cy
= 42,5 kN
F
Bx
= 0,5 kN F
B
= 42,5 kN
F
By
= 42,5 kN
Zadatak 7.23.
F= 20,0 kN
q = 5,0 kN/m
Rje{enje:
F
Ax
= -50, kN
F
Ay
= 27,0 kN
F
Cx
= -50,0 kN
F
Cy
= -27,0 kN
F
Bx
= - 0,0 kN
F
By
= -70 kN
200
Zadatak 7.24.
F
1
= 20 kN F
2
= 40 kN
F
3
= 5 kN F
4
= 15 kN q = 2 kN/m
Rje{enje:
F
Ax
= - 0,308 kN
F
Ay
= 25,59 kN
F
Cx
= - 0,308 kN
F
Cy
= - 8,41 kN
F
Bx
= - 9,69 kN
Za nosa~e prikazane na slici (7.25.-7.32) odrediti reakcije u osloncima i nacrtati
stati~ke dijagrame.
Zadatak 7.25.
F= 11,0 kN q = 22,0 kN/m
Rje{enje:
F
Ax
= 11,0 kN
F
Ay
= 5,5 kN
F
B
= 16,5 kN
Zadatak 7.26.
F
1
= 1,0 kN F
2
= 1,0 kN
q = 1,0 kN/m
Rje{enje:
F
Ax
=1,0 kN
F
Ay
= - 9,33 kN
F
B
= 2,25 kN
201
Zadatak 7.27.
F
1
= 78,0 kN
F
2
= 20,0 kN
F
3
= 24,0 kN
q
1
= 16,0 kN/m
q
2
= 2 kN/m
Rje{enje:
F
Ax
= -11,0 kN
F
Ay
= 286,1 kN
F
B
= 67,9 kN
Zadatak 7.28.
F
1
= 20,0 kN
F
2
= 40,0 kN
q = 4, 2 kN/m
Rje{enje:
F
Ax
= - 40 ,0 kN
F
Ay
= 11,22 kN
F
B
= 16,34 kN
Zadatak 7.29.
F
1
= 500 kN
F
2
= 300 kN
F
3
= 280 kN
q = 24,2 kN/m
l
1
= 3,5m l
2
= 2m
l
3
= 1m l
4
= 3m
Rje{enje:
F
Ax
= -280 kN
F
Ay
= 505 kN
F
B
= 361 kN
202
Zadatak 7.30.
q
1
= 12,2 kN/m
q
2
= 28,0 kN/m
q
3
= 20,0 kN/m
l
1
= 5,0m
l
2
= 12,5m
l
3
= 6,0m
Rje{enje:
F
Ax
= 60 kN
F
Ay
= 119 kN
F
B
= 121 kN
Zadatak 7.31.
q = 40 kN/m
l
1
= 7,0m
l
2
= 3,0m
Rje{enje:
F
Ax
=106,7 kN
F
Ay
= 120 kN
F
B
= -386,7 kN
Zadatak 7.32.
F = 2,4 kN
l
1
= 2,4m
l
2
= 1,1m
Slika uz zadatak 7.32. Rje{enje:
F
Ax
= 0
F
Ay
= -1,1 kN
F
B
= 1,1 kN
203
204
205
206
207
208
209
210
A
C
B
D
A
B
P
C
D
A
A
A
B
B
B
C
C
C
D
D
D
E
E
E
A
B
C
D
E
D
8.1. DEFINICIJE
Zatvoreni {tapni poligon koji osim {tapova po obimu ima i popre~ne {tapove na-
ziva se re{etkasti nosa~.
Sa slike 8.1. moèmo zaklju~iti da je od svih poligona trougaona kruta figura.
Sl. 8.1. Poligoni re{etkastog nosa~a
Sl. 8.1. Izgradnja re{etkastog nosa~a
a. b. c. d.
e.
f.
205
Nosa~i sastavljeni od trougaonih poligona nazivaju se re{etkasti nosa~i, a na~in
izgradnje prikazan je na slici 8.2.
Ravni resetkasti nosaci
205
Slika 8.2. Izgradnja reetkastog nosa~a
Slika 8.1. Poligoni reetkastog nosa~a
206
Kod re{etkastih nosa~a razlikujemo slijede}e vrste {tapova:
- pojasni {tapovi (gornji i donji koji ograni~avaju re{etkasti nosa~) i
- vertikalni {tapovi (vertikale i dijagonale koje ostvaruju vezu izme|u gornjeg i
donjeg pojasa).
45
45
D
E
C
A
B
C
D
E F G H
a. b.
A
B
C E G
I
D F H
J
c. d.
A
B
C
D
E
F
G
H
30
30
B
A
D
C
E
e. f.
A
Sl. 8.3. Primjeri re{etkastih nosa~a
206
Slika 8.3. Izgradnja reetkastog nosa~a
Re{etkasti nosa~ moè biti sastavljen u ravni ili prostoru, pa na osnovu toga raz-
likujemo ravni i prostorni re{etkasti nosa~. U ovom poglavlju analizirat }emo samo
ravne re{etkaste nosa~e, a primjeri su prikazani na slici 8.3.
Primjeri primjene re{etkastih nosa~a su: konstrukcije mostova, konstrukcije diza-
lica, avionska krila, elektri~ni stubovi itd. [tapovi u re{etkastom nosa~u spajaju se u
jednoj ta~ki koju nazivamo ~vor. U prakti~nim primjerima ~vorovi su ~vrsto vezani
(zavareni ili zakovani). Me|utim, pretpostavlja se, radi lak{eg stati~kog prora~una da
su {tapovi vezani zglobovima bez trenja. Ova pretpostavka je od velike va`nosti, jer
nam omogu}uje da smatramo da su {tapovi optere}eni samo na pritisak ili samo na
istezanje. Teìna {tapova u ve}em se broju primjera moè zanemariti.
Re{etka, odnosno re{etkasti nosa~, upotrebljiv je samo onda ako je geometrijski
nepromjenjiv. Naprimjer, ravanski ~etverokut je geometrijski promjenjiv slika (8.1.) pa
ga nije mogu}e upotrijebiti kao re{etkasti nosa~ sve dok se ne sprije~i promjena oblika,
a to je mogu}e dodavanjem jednog {tapa ~ime dobivamo dvije trougaone figure.
Za re{etkasti nosa~ sa n ~vorova moèmo postaviti 2n jedna~ina ravnoteè. Uslov
ravnoteè ukupne re{etke odre|en je sa tri jedna~ine, i to:
Fx = 0
Fy = 0
M = 0 (8.1.)
Da bi mehani~ki sistem bio rje{iv, dovoljne su samo 2n 3 jedna~ine, a to pret-
stavlja ujedno i broj {tapova u re{etkastom nosa~u za koji moèmo odrediti sile.
Najmanji broj {tapova za koji moèmo odrediti sile i sastaviti re{etkasti nosa~ odre|en
je izrazom:
s = 2n 3 (8.2.)
gdje je s - broj {tapova u re{etkastom nosa~u
n - broj ~vorova u re{etkastom nosa~u.
Na osnovu jedna~ine (8.2.) moèmo re}i da se radi:
a) s = 2n 3 stati~ki odre|ena re{etka,
b) s > 2n 3 stati~ki neodre|ena i
c) s < 2n 3 re{etka je labilna
Navedeni primjeri prikazani su na slici 8.4.
Slika 8.4. Re{etkasiti nosa~ stati~ki odre|en, neodre|en i labilni
Na{ zadatak u ovom poglavlju svodi se na odre|ivanje sile u {tapovima. Sile u
{tapovima mogu se odrediti analiti~ki ili grafi~ki.
207
8.2. ANALITI^KI NAÎN ODRE\IVANJASILAU [TAPOVIMA
- METODA^VOROVA
Metode odre|ivanja sila u {tapovima temelje se na uslovu da sve sile (vanjske i
unutarnje), koje djeluju na jedan ~vor moraju biti u ravnoteì, ako je i cijeli re{etkasti
nosa~ u ravnoteì. Da bismo objasnili ovu metodu odre|ivanja sila u re{etkastom
nosa~u, pretpostavimo da imamo jedan re{etkasti nosa~ (slika 8.5.) na koji djeluju
dvije sile
F
1
i
F
2
.
Slika 8.5. Op{ti oblik re{etkastog nosa~a
Prvo provjerimo na osnovu jedna~ine (8.2.) o kakvoj se re{etki radi s = 2n 3
(9 = 2
.
6 3, 9 = 9). Vidimo da se radi o stati~ki odre|enoj re{etki. Sada postavimo
uslove ravnoteè za cijeli re{etkasti nosa~:
F
x
= 0 F
y
= 0 M= 0 } F
A
, F
By
i F
By
iz kojih odredimo reakcije u oslonci-
ma. Po{to su sile u osloncima A i B (F
A
, F
By
i F
By
) poznate, postavimo uslove
ravnoteè za svaki ~vor ponaosob. Za svaki ~vor moèmo postaviti dvije jedna~ine
ravnoteè, {to zna~i ukupno 12 jedna~ina iz kojih izra~unavamo 12 nepoznatih sila u
{tapovima. Kod rje{avanja pretpostavimo sile u {tapovima, a ra~un }e nam pokazati
da li je pretpostavka dobra ili nije. Na slici 8.6. prikazana je analiza svih ~vorova.
Slika 8.6. Primjer za odre|ivanje sila u re{etki metodom ~vorova
Jedna~ine ravnoteè za ~vorove I, II i III su:
^vor I F
x
= 0 S
1
.
cos
1
+ S
6
= 0
F
y
= 0 F
A
S
1
sin
1
= 0
^vor II F
x
= 0 S
1
.
cos
1
+ S
2
+ F
1
= 0
F
y
= 0 S
1
sin
1
+ S
7
= 0
^vor II F
x
= 0 S
1
.
cos
3
S
4
F
Bx
= 0
F
y
= 0 S
3
sin
3
F
By
= 0 (8.3.)
208
Iz prve dvije jedna~ine (8.3.) odre|ujemo sile (S
1
i S
6
) u {tapovima 1 i 6, zatim iz
tre}e i ~etvrte jedna~ine odre|ujemo sile (S
2
i S
7
) u {tapovima 2 i 7 i tako dalje. Vidimo
iz prethodnih jedna~ina da za svaku silu moramo na}i projekciju i na x i y osu. Radi
lak{eg postavljanja jedna~ina za prethodni primjer, prikaìmo tabelarno.
Tabela 8.1. Projekcije sila na ose x i y
Na osnovu tabele 8.1. vrlo brzo moèmo postaviti jedna~ine iz kojih izra~unava-
mo sile u {tapovima. Ova metoda odre|ivanja sila u re{etkastom nosa~u rijetko se
primjenjuje. Naj~e{}e se primjenjuje grafi~ka metoda odre|ivanja sila u {tapovima
re{etkastog nosa~a, pa zbog toga prou~imo tu metodu.
8.3. GRAFI^KI NAÎN ODRE\IVANJASILAU [TAPOVIMA
RECIPRO^NI PLAN SILA
Da bismo lak{e objasnili ovu metodu odre|ivanja sila u {tapovima re{etkastog
nosa~a, razmotrimo isti primjer kao u prethodnom poglavlju sa (slika 8.7.) silama
F
1
= 3F i F
2
= 6F. Ako postavimo uslove ravnoteè za cijelu re{etkasti nosa~, dobit
}emo da je:
F
x
= 0 F
1
F
Bx
= 0
F
y
= 0 F
A
F
By
+ F
2
= 0
M
A
= 0 F
1
.
l + F
2
.
2l F
By
.
3l = 0. (8.4.)
Izra~unat }emo reakcije F
A
= F, F
By
= 5F i F
Bx
= 3F u osloncima. To smo mogli
napraviti i pomo}u plana sila i veri`nog poligona.
209
Slika 8.7. Primjer za odre|ivanje sila u re{etkastom nosa~u grafi~kom metodom
Slika 8.8. Prikaz grafi~kog rje{enja re{etkastog nosa~a odvojeno po ~vorovima ~vor I i ~vor II
Prema slici 8.8. slijedi da svaki poligon sila i plan sila odgovaraju}e re{etke imaju isti
broj linija, jer svakoj liniji u jednom planu sila odgovara paralelna linija u drugom planu
(primjer sile S
1
u ~voru I i II). Zbog toga za takve dvije figure kaèmo da su recipro~ne.
Taj zajedni~ki plan sila, zovemo recipro~ni plan sila ili Cremonin plan sila, odnosno
Maxwellov plan sila. Uvijek kre}emo od onoga ~vora gdje su samo nepoznate sile u dva
{tapa, npr. ~vor 1, a zatim prelazimo na pravcima tih nepoznatih sila moèmo zatvoriti
poligon sila. Na taj na~in idu}i od ~vora do ~vora obilazimo cijeli re{etkasti nosa~. Ovdje
je bitno napomenuti da se pri konstrukciji recipro~nog plana sila treba dràti istog smjera
obilaènja sila, za svaki plan sila (za svaki ~vor). Ako se ne bi dràli istog smjera, do{li
bi u situaciju da ne bi mogli zatvoriti poligon sila za odre|ene ~vorove.
Radi lak{eg grafi~kog rje{enja re{etkastih nosa~a bitno je uo~iti u kojim su {tapovima
sile jednake nuli. Neki primjeri, kada su sile u {tapovima jednake nuli, dati su naslici 8.9.
Slika 8.9. Primjeri kada su sile u {tapovima jednake nuli
210
Odre|ivanje karaktera sile (to jest da li je u {tapu istezanje ili pritisak) prikazano je
na slici 8.10.
Slika 8.10. Na~in odre|ivanja smisla sila u {tapovima
Ramotrimo li sve planove sila, vidjet }emo da se i u svakom planu sila koji ima vezu
preko jednog {tapa pojavljuje ista sila ili sile, ali suprotnog smjera. Poveèmo li za svaki
~vor sile preko odgovaraju}ih {tapova, dobit }emo dijagram prikazan na slici 8.11.
Slika 8.11. Zajedni~ki skup grafi~kih rje{enja u obliku tzv. Cremoninog
1)
plana sila ili recipro~nog plana sila
Prilikom crtanja Cremoninog plana sila treba se dràti ovih pravila:
a) Vanjske sile treba nanizati u zatvoreni poligon sila onim redom kako su one posta-
vljene, obilaze}i re{etku bilo u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto i paze}i na redosljed.
b) Potpuno isto prethodnom pravilu istim redom, to jest smislom obilaènja treba
sastavljati i sile koje djeluju na svaki ~vor, pri tome treba paziti da su vanjske sile u
planu poloàja uvijek izvan re{etke.
Rezultati se o~itavaju iz dijagrama slika 8.11. a zatim se unose u tabelu (primjer
tabela 8.2.).
1) Luigi Cremona, italijanski matemati~ar, 1830-1903
211
8.4. CULMANNOVAMETODAODRE\IVANJASILAU [TAPOVIMA
RE[ETKASTOG NOSAÂ- METODAPRESJEKA
Culmanova metoda se primjenjuje kada èlimo odrediti sile u pojedinim {tapovi-
ma re{etkastog nosa~a.
Slika 8.12. Prikaz postupka odre|ivanja sila u presjeku re{etkastog nosa~a Culmanovom metodom
Zamislimo da smo presjekli re{etkasti nosa~ presjekom linije xx (slika 8.12) i da
posmatramo ravnoteù samo lijevog ili samo desnog dijela re{etkastog nosa~a. Svaki
}e od dijelova biti u ravnoteì pod djelovanjem vanjskih sila, i nepoznatih unutra{njih
sila u presje~nim {tapovima, koje nadokna|uju djelovanje odrezanog dijela re{etke.
Lijevi dio re{etke je optere}en vanjskim silama
F
1
i reakcijom
F
A
, a unutra{nje sile
u {tapovima S
4
, S
5
i S
6
u ravnoteì su sa tim silama. Napomenimo da reakcije F
A
i F
B
re{etkastog nosa~a kao cjeline odre|ujemo na poznat na~in (ili pomo}u jedna~ina
ravnoteè F
x
= 0, F
y
= 0 i M =0 ili pomo}u veri`nog poligona sila). Slijede}i
korak je odre|ivanje rezultante F
r
l
vanjskih sila lijevog dijela re{etkastog nosa~a (vidi
sliku 8.12.) po pravcu, veli~ini i smjeru. Ovim smo sveli zadatak na rastavljanje poz-
nate sile u tri pravca (to jest u pravcu {tapova). Veli~inu sila odre|ujemo iz poligona
sila pomo}u rezultante F
r
l
i Culmanove linije na na~in kako je pokazano u slici 8.12.
212
Pravce utvr|enih sila odre|ujemo obilaze}i konturu Culmanova ~etverougaonika u
smjeru rezultante F
r
l
.
8.5. RITTEROVA
2)
METODAODRE\IVANJASILAU [TAPOVIMA
RE[ETKASTOG NOSAÂ- METODAPRESJEKA
Ritterova metoda odre|ivanja sila u {tapovima re{etkastog nosa~a upotrebljava se
u primjerima kada èlimo odrediti sile u pojedinim {tapovima.
Slika 8.13. Prikaz postupka odre|ivanja sila u presjeku re{etkastog nosa~a Ritterovom metodom
Ovom metodom do vrijednosti sila u {tapovima dolazimo postavljanjem moment-
nih jedna~ina:
Za ~vor III
[tap 4 je optere}en na pritisak.
Za ~vor IV
[tap 6 je optere}en na istezanje.
2) A. Ritter, profesor matematike u Achenu (1826-1908)
. 2 , 2
2
0 2
1
6
1 6
F
l
l F l F
S
l F l F l S
A
A
=

=
= + M
IV =0
. 375 , 2
0
4
4
F F
l
l F
S
l S l F
A
A
A
= =
=
= + M
m
=0
213
Za ~vor I
{tap je optere}en na pritisak
Vidimo da se pri odre|ivanju sila u {tapovima Ritterovom metodom presjek polaè
kroz re{etku tako da ne presijeca vi{e od tri {tapa. Sjeci{te dva {tapa odre|uje momen-
talni pol za odre|ivanje sile u tre}em {tapu.
Zadatak 8.1.
Za re{etkasti nosa~ prikazan na slici i dato optere}enje potrebno je:
a) analiti~kom metodom ~vorova odrediti sile u {tapovima,
b) grafi~kom metodom odrediti sile u {tapovima recipro~nim planom sila.
F
1
= 100 kN
F
2
= 300 kN
a) Analiti~ka metoda odre|ivanja sila {tapovima
Provjerimo prvo da li je nosa~ upotrebljiv kao re{etka s = 2n 3 7 = 2
.
5 3
7 = 7. Radi se o stati~ki odre|enoj re{etki. Oslobodimo svaki ~vor i postavimo
jedna~ine ravnoteè iz kojih }emo izra~unati sile u {tapovima.
F
l
l S l F
S
l S l S l F
502 , 0
2
0 2
6 1
5
6 5 1
=
=
=
214
M
1 =0
Slika uz analiti~ku metodu odre|ivanja sila u {tapovima zadatka 8.1.
^vor I
^vor II
^vor III
^vor IV
^vor V
. 400 ; 0
300 ; 0
4
1
kN F F S
kN F F S
Ay Ay
Ax Ax
= =
= =
. 500 ; 0 45 sin
300 ; 0 45 cos
5 6
1 5 1
kN F S S F
kN S S S
B B
= =
= = +
. 400
0 6 , 26 sin 45 sin
3 , 424
0 6 , 26 cos 45 cos
4
1 5 4
5
1 3 5
kN S
S S S
kN S
S S S
=
= + +
=
= + +
. 100 , 0 45 cos
200 ; 0 45 sin
3 2 2 3
6 2 6
kN S F S S
kN S S S
= = +
= =
. 8 , 282
0 45 cos 6 , 71 sin
6 , 223
6 , 71 cos
45 sin
0 45 sin 6 , 71 cos
6 , 26 50 , 0 tan
2
1 1 2
1 1
1 1
kN S
F S S
kN F S
F S
=
= +
=
=
= +
= =
215
7 7
7
b) Grafi~ka metoda odre|ivanja sila u {tapovima
Slika grafi~kog rje{enja zadatka 8.1. odvojeno po ~vorovima
Rje{enja su prikazana tabelarno za sile u {tapovima
Zadatak 8.2.
Re{etka na slici optere}ena je silama F
1
= F
3
= 4kNi F
2
= 8kN, potrebno je odrediti:
a) sile u osloncima Ai B,
b) sile u {tapovima i
c) sile u {tapovima 2, 3 i 5 Culmannovom i Ritterovom metodom.
L = 3,5 m
h
1
= 0,4 m
h
2
= 0,8 m
216
L
Rje{enje:
a) Po{to se radi o simetri~nom optere}enju
b) Cremona plan
c) Culmannova metoda
Ritterova metoda
kN
F F F
F F
B A
8
2
4 8 4
2
3 2 1
=
+ +
=
+ +
= =
217
218
Zadatak 8.3
Za re{etkasti nosa~ prikazan na slici, a optere}en silom F = 6 kN potrebno je:
a) odrediti reakcije u osloncima,
b) odrediti sile u {tapovima i
c) Culmannovom metodom odrediti sile u {tapovima 2, 3, 4 i Ritterovom metodom
sile u {tapovima 6, 7, i 8.
Rje{enje:
a)
b)
. 12
2
4
2
4
kN
F
F F
B A
= = = =
219
c) Culmannov postupak
m
m
h
S
m
m
l
h
2806 , 1
66 , 38 cos
11
cos
4
66 , 38
5 , 2
2
arctan
4
2
arctan
1
9
1
=
=
=
= =
7
2 6
7
7 7 2 6
6
2 1 2 1
6
2 1 6
4
1
4
1
0
) istez ( 10
3 2
10 6
) ( 2
) (
4
1
4
1
2
1
) (
4
1
2
1
2 2
1
0
l
lt S F
S
h S h S F
kN
m kN
S
h h
l F F
h h
F F F
S
lt lt S F
F
F
B
B
B
+
=
+ = =
=

=
= =
220
Izra~unavanje l
F
Zadaci za rje{avanje iz poglavalja 8
) pritisak ( 44 , 19
2806 , 1
8 , 0 6 ) 8 , 0 5 , 2 ( ) 12 3 (
8 , 0 66 , 38 sin 2806 , 1 sin
8
8
9
kN S
m
m kN m kN kN
S
m m S l
F
=
+ +
=
= = =
.
4
1
2
4
1
2 4
1
) istez ( 51 , 10
378 , 2
1 10 5 , 2 6
387 . 2 80 , 21 sin 2016 , 3 2 sin 2
80 , 21
2016 , 3
2806 , 1
arctan arctan
9
8
9 8
7
11 7
11
9
S
Fl l F
F
S
S S Fl l
F
l F
kN
m
m kN m kN
S
m m S l
m
m
S
S
F F B
F F F B
+
=
+
+ =
+ =
+
=
= = =
= = =
221
Zadatak 8.4. Zadatak 8.5.
222
kN
223
Zadatak 8.16.
224
Zadatak 8.17.
Zadatak 8.19.
Zadatak 8.18.
225
226
227
9.1. UVOD
Pretpostavimo da imamo jednu trouglastu plo~u ~ija je teìna F
G
. Kao {to je
prikazano na slici 9.1. plo~a je obje{ena pomo}u niti u ta~ki C o strop.
Na plo~u osim vlastite teìne F
G
i reakcije izazvane u niti ne djeluje niti jedna sila.
Ravnoteà plo~e }e se ostvariti samo onda ako su te dvije sile jednake po veli~ini,
suprotnog smjera i istog pravca. Objesimo li sada trouglastu plo~u u ta~ki B, opet }e
za stanje ravnoteè biti potrebno da pravac djelovanja sile teìne bude postupak
vje{anja plo~e i u ta~ki A.
Slika 9.1. Obje{ena kruta trouglasta plo~a u ravnote`nom poloàju putem niti pokazuje pravac djelovanja teìne
Sjeci{tem tih pravaca definira se ta~ka S koja se naziva teì{te tijela, zna~i kroz
ta~ku S uvijek prolazi pravac rezultiraju}eg djelovanja teìne tijela.
9.2. TE@I[TE TIJELA
9.2.1. Teìne nehomogenih tijela
Pretpostavimo da imamo jedno kruto tijelo (nehomogeno const.) prikazano na
slici 9.2. Nadalje, zamislimo da smo tijelo podijelili na bezbroj elementarnih masa m.
Na svaku elementarnu masu m djeluje elementarna teìna F
G
.
Pravac i smjer djelovanja tih sila je poznat, jer je to pravac Zemljina polupre~nika.
227
Prikazani se primjer svodi na prostorni sistem sila koje su paralelne s jednom od
osa. Rezultanta tih sila se odre|uje kao zbir svih elementarnih sila F
G
.
Analiti~ko odre|ivanje poloàja teì{ta jednostavna je primjena momentnog pravila,
to jest moment rezultante jednak je sumi momenta komponenata te iste rezultante.
Postavimo moment za z-osu
x
1
.
F
G
1
+ x
2
.
F
G
2
+ ... + F
G
n
= x
S
.
F
G
. (9.1.)
Rezultanta je jednaka
F
G
= F
G
1
+ F
G
2
+ ... + F
G
n
=

F
G . (9.2.)
Na osnovu Njutnovog zakona
F
G = m
.
g jedna~inu (9.1.) moèmo napisati u obliku
g(x
1
m
1
+ x
2
m
2
+ ... + x
n
m
n
) = x
S
.
m
.
g (9.3.)
x
i
m
i
= m
.
x
S
m = m
i
. (9.4.)
Ako se potsjetimo da je integriranje proces sumiranja infinitezimalnih veli~ina, to
moèmo pro{le izraze napisati u slijede}oj formi:
xdm = x
S
.
m
m =
dm (9.5.)
Na osnovu prethodnih jedna~ina dolazimo do koordinata teì{ta nehomogenih
tijela:
(9.6)
odnosno
(9.7)
228
9.2.2. Teì{te homogenih tijela
Pretpostavimo da imamo homogeno tijelo ~ija je specifi~na gustina = costanta
Koordinate teì{ta homogenih tijela su
xdV ;
ydV ;
zdV . (9.8.)
Za razli~ite geometrijske forme tijela koordinate teì{ta su date u tabeli 9.1.
V
z
1
=
V
y
1
=
V
x
S
1
=
229
S S
Tabela 9.1. Koordinate teì{ta za razli~ite geometrijske forme tijela
Ukoliko je vi{e tijela povezanih u jednu cjelinu tada su koordinate teì{ta date
jedna~inama:
(9.9.)
9.3. TE@I[TE POVR[INE
Pretpostavimo da imamo jednu plo~u konstantne debljine s koja je napravljena od
homogenog materijala kao {to je prikazano na slici 9.3.
230
Elementarna masa prikazanog djeli}a na slici 9.3. je
dm =
.
dV =
.
sdA
sa = cos t i s = const.
m =
.
sA. (9.10.)
Vode}i ra~una o jedna~inama (9.7.) koordinate prikazane plo~e }e iznositi:
xdA ;
ydA ;
zdA . (9.11.)
Za razli~ite geometrijske forme povr{ina koordinate teì{ta su date u tabeli 9.2.
A
z
S
1
=
A
y
S
1
=
A
x
S
1
=
231
Tabela 9.2. Koordinate teì{ta za razli~ite geometrijske forme povr{ina
Ukoliko je vi{e povr{ina povezano u jednu cjelinu, tada su koordinate teì{ta date
slijede}im jedna~inama:
(9.12.)
9.4. TE@I[TE LINIJA
Neka imamo jednu liniju koja je napravljena od homogenog materijala odnosno
neka je konstantnog popre~nog presjeka i ukupne duìne l. (Vidi sliku 9.4.).
232
Masa isje~ka je:
dm =
.
dV =
.
A
.
dl (9.13.)
odnosno ukupna masa
m =
.
A
.
l.
Koordinatu teì{ta linija dobit }emo kao u prethodnim slu~ajevima na osnovu
momentnog pravila:
xdl ;
ydl ;
zdl (9.14.)
Za razli~ite geometrijske forme linija koordinate teì{ta su date u tabeli 9.3.
l
z
S
1
=
l
y
S
1
=
l
x
S
1
=
233
Tabela 9.3. Koordinate teì{ta za razli~ite geometrijske forme linija
Ako je linija sastavljena od vi{e geometrijskih formi linija, tada su koordinate
teì{ta date jedna~inama:
(9.15.)
9.5. PAPPUS - GULDINOVA
1)
TEOREMA
Dvije Pappus-Guldinove teoreme formuliraju povr{inu i zapreminu koje nastaju
rotiranjem linije odnosno povr{ine oko koordinata teì{ta.
a) Prva Pappus-Guldinova teorema
Pretpostavimo da imamo jednu profilnu liniju (slika 9.5.) koja rotira oko ose
simetrije. Prilikom rotiranja linija }e opisati povr{inu.
Uzmimo elementarnu liniju {irine l koja
prilikom rotiranja opisuje elementarnu povr{inu
A = 2
.
x
.
l. (9.16.)
Ukoliko izvr{imo sumiranje svih elemen-
tarnih povr{ina, dobit }emo povr{inu koju
na~ini profilna linija prilikom rotacije.
(9.17.)
1) Paul Guldin profesor u Be~u i Gracu, 1577.-1643.
234
Kao {to je poznato iz jedna~ina (9.14.) imamo da je:
l
.
x
S
=
xl. (9.18.)
Uvr{tavanjem izraza (9.18.) u (9.17.) dobivamo veli~inu povr{ine koja nastaje roti-
ranjem linije oko ose vrtnje:
A = 2
.
.
x
S
(9.19.)
gdje je : l-linija koja rotira; x
S
-koordinata teì{ta linije.
b) Druga Pappus-Guldinova teorema
Prilikom rotiranja povr{ine oko ose vrtnje, povr{ina }e ~initi tijelo.
Elementarna povr{ina A ~initi }e elementarnu zapreminu.
V = 2
.
x
.
A. (9.20.)
Sumiranjem elementarnih zapremina dobivamo veli~inu zapremine tijela koje je
nastalo rotiranjem pomenute povr{ine (vidi sliku 9.6.).
V =
V =
2xA = 2
xA (9.21.)
Vode}i ra~una o izrazima u poglavlju 9.3., izraz za zapreminu (9.21.) moè se
napisati u slijede}em obliku:
V = 2A
.
x
S
. (9.22.)
gdje je A-povr{ina koja rotira x
S
- koordinata teì{ta povr{ine.
9.6. STABILNOST RAVNOTE@E
Ravnoteà materijalnog sistema je stabilna, ako se pri dovoljno malom izvo|enju
iz ravnote`nog poloàja, sistem teì vratiti u ravnote`ni poloàj (slika 9.7.).
235
Ravnoteà materijalnog sistema je nestabilna, ako se pri dovoljno malom
izvo|enju iz ravnote`nog poloàja, taj sistem teì udaljiti od ravnote`nog poloàja
(slika 9.8.).
Ukoliko sistem ne pokazuje tendenciju povratka u prvobitni ravnote`ni poloàj niti
udaljenje od njega, ravnoteà se naziva indiferentna (slika 9.9.).
236
Za obja{njavanje stabilnosti ravnoteè moè se uzeti sila teè (primjer: te{ka lopta
na povr{ini) slika 9.7., 9.8. i 9.9. Uop}eno govore}i, ako se pri malom otklonu
poduprtog tijela, ili sistema, iz poloàja ravnoteè teì{ta penje - ravnoteà je stabilna,
a ako se teì{te spu{ta - ravnoteà je nestabilna. Ako teì{te ostaje na prethodnom
nivou ravnoteà je indiferentna. Ovo su takozvani Tori~elijevi principi.
Stabilnost na prevrtanje definira se preko zadràvaju}eg momenta i momenta pre-
vrtanja. Odnos zadràvaju}eg momenta (stabiliziraju}eg momenta) i momenta prevr-
tanja naziva se koeficijent stabilnosti na prevrtanje.
Da bismo to objasnili pretpostavimo da imamo jedno tijelo teìne Gna koje djelu-
je
F (slika 9.10.).
Moment prevrtanja
M
pr
= F
.
a, (9.23.)
moment stabilnosti
M
S
= G
.
b . (9.24.)
Koeficijent stabilnosti
(9.25.)
Ako je
S
= 1 tada je G
.
b = F
.
a tada rezultanta sile prevrtanja i teìne tijela G,
prolazi kroz ta~ku Koko koje se vr{i prevrtanje. [to je ta~ka B blià ta~ki A, to je koefi-
cijent stabilnosti na prevrtanje
S
> 1. Ka je ta~ka B van ta~ke K(npr. C) tada je koefi-
cijent stabilnosti
S
< 1 i do}i }e do prevrtanja tijela.
Uvjet da bi tijelo bilo stabilno (da ne bi do{lo do prevrtanja), mora biti ispunjen
uvjet:
(9.26.)
237
Rje{eni zadaci iz poglavlja 9
Zadatak 9.1.
Za profile prikazane na skici potrebno je prona}i koordinate teì{ta pod pret-
postavkom da je (t << a).
Izdijelimo posmatrane profile na tri linije tako da svakoj poznajemo koordinate
teì{ta kao {to je prikazano na donjoj skici:
a) za podijeljene linije vrijedi:
Koordinate teì{ta }e iznositi:
.
4
2
) 1 4 / 2 5 (
3 2 1
3 3 2 2 1 1
3 2 1
3 3 2 2 1 1
a
l l l
l y l y l y
y
a
l l l
l x l x l x
x
S
S
=
+ +
+ +
=
=
+ +
+ +
=
.
2 2
3 2 : ) 3
0 2 / : ) 2
2 / 0 : ) 1
3 3 3
2 2 2
1 1 1
a
y
a
x a l
y a x a l
a y x a l
= = =
= = =
= = =
238
b) Za drugi profil na potpuno identi~an na~in do}i }emo do koordinate teì{ta:
Zbog simetrije x
S
= 0
Zadatak 9.2.
Prona}i koordinate teì{ta pola kru`ne linije kao {to je prikazano na slici.
Rje{enje:
Zbog simetri~nosti kru`ne linije x
S
= 0, potrebno je samo izra~unati y
S
.
Vode}i ra~una o 9.4. imamo da je:
ydl
Sa slike vidimo da je:
dl = r
.
d
y = r sin
l = r
= .
1
ydl
l
y
S
.
4
3
3 2 1
3 3 2 2 1 1
a
l l l
l y l y l y
y
S

+
+
=
+ +
+ +
=
.
2
0 : ) 3
0 0 2 : ) 2
2
1
0 2 : ) 1
3 3 3
2 2 2
1 1 1
a a y x a l
y x a l
a y x a l
+ = = =
= = =
= = =
239
Zadatak 9.3.
Za paraboloid koji je napravljen od homogenog materijala odrediti teì{te:
Rje{enje:
Prona|imo integral:

= = =
= =
H H
H
H
k
ydy
k
dy
k
y
dV V
H
k
dy y
k
dy
k
y
y ydV
0 0
2
0
3
2
.
2
3
.
x dV
volumen i Elementarn
2
2
2
dy
k
y
dV
k
y
x
dy
ydV
V
l
y
x k y
S
=
=
=
=
=
.
2
0
180
) cos ( sin
sin
sin
180
0
180
0
2
180
0
r
y
r
d
r
y
d r
r
l
y
rd r
r
l
y
S
S
S
S
240
Poloàj teì{ta:
Teì{te prikazanog tijela paraboloida je na
Zadatak 9.4.
Za popre~ni presjek prikazan na skici prora~unati koordinate teì{ta:
Podijelimo posmatrani presjek na dvije povr{ine kao {to je prikazano na skici.
koordinate teì{ta x
1
= 0 x
2
= 11 mm
y
1
= 0 y
2
= 0 mm
(zbog simetri~nosti). 0
2 1
2 2 1 1
=
+
+
=
A A
y A y A
y
S
mm
A A
x A x A
x
S
095 , 2
1996
11 1 , 380 0
2 1
2 2 1 1
=

=
+
+
=
2
2 2
2
2
2 2
1
1 , 380
4
22
4
2376
4
55
4
mm
d
A
mm
D
A
=
=
=
=
.
3
1
H y
S
=
.
3
2
3
2
3
3
H y
H k
k H
y
S
S
=

=
H R V
R
H
k kR H
H y R x
2
2
2
2
1
= = =
= =
241
Zadatak 9.5.
Za povr{inu prikazanu i zadanu prema slici odrediti teì{te.
Iz skice slijede vrijednosti povr{ina i koordinata teì{ta poznatih likova:
A
1
= 60
.
25 = 15
.
10
2
mm
2
x
1
= 12,5 mm y
1
= 30 mm
A
2
= 40
.
25 = 10
.
10
2
mm
2
x
2
= 45 mm y
2
= 47,5 mm
A
3
= 40
.
25 = 4
.
10
2
mm
2
x
3
= 70 mm y
3
= 40 mm.
Zbog prakti~nosti prora~un moèmo prikazati tabelarno.
Sada moèmo definirati koordinate teì{ta:
Grafi~ko rje{enje:
Usvojimo razmjeru za duìnu 10mm
= 2mmi razmjeru za povr{inu 1mm
= 10mm
2
.
Prikaìmo svaku povr{inu vektorski kao fiktivnu silu i na osnovu poligona fiktivnih
sila i veri`nog poligona do}i }emo do presjeci{ta rezultanti odnosno teì{ta.
. 4 , 37
10 29
10 5 , 108
6 , 31
10 29
10 8 , 91
2
3
2
3
mm
A
x A
y
mm
A
x A
x
n
n n
S
n
n n
S
=
=
=
=
242
Zadatak 9.6.
Izra~unati vrijednost povr{ine koja nastaje rotacijom linije oko ose y kao {to je
prikazano na slici.
Iz slike slijede vrijednosti duìna i koordinata teì{ta
poznatih linija
l
1
= 0,09m x
1
= 0,045m
l
2
= = 0,03142m
x
2
= l
2
+ x
02
cos 45 = 0,09 + 0,9003
.
0,02
.
cos 45
x
2
= 0,10273m.
2
2
243
l
1
= 0,145m x
3
= 0,11m
l
4
= = 0,015708m
x
3
= R x
04
.
cos 45 = 0,12 0,9003
.
0,01
.
cos 45
x
3
= 0,11364m.
Povr{ina koja nastaje rotacijom oko ose Oy jednaka je sumi povr{ina koje nastaju
rotacijom linija l
1
, l
2
, l
3
i l
4
oko y ose. Primjenimo Pappos-Guldinovu teoremu I
A = A
1
+ A
2
+ A
3
+ A
4
= 2
.
l
i
.
x
i
A = 2(l
1
x
1
+ l
2
x
2
+ l
3
x3 + l
4
x
4
)
A= 2(0,09
.
0,045 + 0,03142
.
0,10273
.
0,145
.
0,11 + 0,015708
.
0,11364)
A= 0,1572m
2
Zadatak 9.7.
Za povr{inu koja je prikazana na skici izra~unati volumen tijela koje nastaje rotaci-
jom pomenute povr{ine oko y-ose a zatim teìnu tijela koje nastaje ako se radi o ~eliku
za koji je = 7,85 kp /dm
2
.
Sa slike vidimo da je
A
1
= 0,00075m
2
x
1
= 0,1m
A
2
= 0,0006m
2
x
2
= 0,081m
Primjenimo II Pappos-Guldinovu teoremu za izra~unavanje volumena tijela koje nas-
taje rotacijom povr{ine oko Oy ose.
4
2
244
V = V
1
+ V
2
= 2

A
i
.
x
i
V = 2(a
1
x
1
+ A
2
x
2
)
V = 2(0,00075 + 0,0000486)
V = 0,000776m
3
= 0,7766
.
10
3
m
3
.
Zadatak 9.8.
Putni~ko vozilo kre}e se po strmoj ravni nagiba . Vozilo ima slijede}e karakteris-
tike m =1200 kg, a = 800mm, b = 1500mm, c = 2400mm.
Koliki mora biti nagib uspona da koeficijent stabilnosti iznosi = 1,2 ?
Rje{enje:
Koeficijent stabilnosti
Zadatak 9.9.
Brana prikazana na slici optere}ena je pritiskom vode F
v
na visini h
v
i pritiskom
zemlje F
z
na visini h
z
. Teìna brane je G na rastajanju od ta~ke K b.
Odrediti koeficijent stabilnosti na prevrtanje.
. 43
94 , 0
sin 800
900
2 , 1
sin 800
cos ) 1500 2400 (
sin
cos ) (
=
=

=
=

=

= =
tg
a mg
b c g m
M
M
S
pr
S
S
245
Rje{enje:
Moment stabilnosti iznosi:
M
S
= M
Si
= Gb,
a moment prevrtanja
M
pr
= M
pr
i
= F
v
.
h
v
+ F
z
.
h
z
.
koeficijent stabilnosti na prevrtanje oko ivice K je:
Zadatak 9.10. - 9.18.
Za profile od linije prona}i koordinate teì{ta:
.
z z v v
pr
S
S
h F h F
b G
M
M
+ +
= =
246
Rje{enja:
9.10. x
S
= 22,91mm 9.13. x
S
= 10,08mm 9.16. x
S
= 5,43mm
9.11. x
S
= 7,84mm 9.14. x
S
= 4,21mm 9.17. x
S
= 33,5mm
y
S
= 10,29mm
9.12. x
S
= 7,18mm 9.15. x
S
= 12,51mm 9.18. x
S
= 11,14mm
y
S
= 11,14mm.
Zadatak 9.19. - 9.28.
Za presjeke prikazane na slici (povr{ine) izra~unati koordinate teì{ta:
247
9.19. y
S
= 23,77mm 9.24. x
S
= 14mm
9.20. x
S
= 25,03mm y
S
= 13,08mm
9.21. x
S
= 10,94mm 9.25. x
S
= 5,70mm
y
S
= 21,49mm y
S
= 5,34mm
9.22. x
S
= 11,29mm 9.26. x
S
= 0mm
y
S
= 20,44mm y
S
= 31,33mm
9.23. x
S
= 17,13mm 9.27. x
S
= 0mm
y
S
= 30,77mm y
S
= 17,52mm
9.28. x
S
= 0,07mm
y
S
= 9,55mm
Zadatak 9.29. - 9.33.
Za tijela prikazana na slikama izra~unati koordinate teì{ta:
248
Rje{enje:
9.29. x
S
= 8,4mm 9.30. x
S
= 15mm
y
S
= 75,1mm y
S
= 19mm
z
S
= 79,9mm z
S
= 15mm
9.31. x
S
= 22,2mm 9.32. x
S
=1,354a
y
S
= 22,2mm y
S
= a
z
S
= 25,0mm z
S
= 0,833a
9.33. x
S
= 8,4mm
y
S
= 2,07m
z
S
= 1m
Zadatak 9.34. - 9.40.
Primjenom Pappus-Guldinove teoreme izra~unati veli~ine volumena tijela koja
nastaju rotacijom povr{ina oko osa simetrija.
249
Rje{enja:
9.34. V = 460
.
10
3
mm
3
9.35. V = 82,7
.
10
3
mm
3
9.36. V = 78,5
.
10
3
mm
3
9.37. V = 1240
.
10
3
mm
3
9.38. V = 70,8
.
10
3
mm
3
9.39. V = 41,1
.
10
3
mm
3
9.40. V = 105,5
.
10
3
mm
3
250
251
10.1. UVOD
U dosada{njem izlaganju razmatrali smo idealizirane veze izme|u krutih tijela, tj.
pretpostavljali smo da su dodirne povr{ine idealno glatke i da reakcije u tim
povr{inama djeluju okomito na te povr{ine. Takva analiza nije u skladu sa realnim
uslovima, jer tijela nisu apsolutno ~vrsta niti idealno glatka. U dodirnim povr{inama
dva tijela postoje udubljenja i izbo~ine ka {to je prikazano na slici 10.1.
Sa slike 10.1. (prikazane u mikromjerilu) je o~ito da }e se pojaviti otpor pri klizan-
ju jednog tijela po drugom. Uzrok nastanka otpora trenja tuma~i se upravo postojan-
jem udubina i izbo~ina u dodirnim povr{inama dva tijela. Sile koje se javljaju na
dodirnim povr{inama nazivaju se silama trenja kod svih realnih tijela. Otpor pri kliza-
nju jednog tijela po drugom }e biti ve}i {to su udubljenja ili izbo~ine ve}e i {to ih je
ve}i broj. Moèmo re}i da uvijek, kada se pojavljuje klizanje jedne povr{ine po dru-
goj, pojavljuje se i sila trenja koja je uvijek suprotno usmjerena tom nastojanju.
Prema na~inu i mjestu gdje se zbiva trenje, razlikujemo vi{e vrsta trenja.
10.2. SUHOTRENJE
Suho trenje moèmo objasniti na vrlo jednostavan na~in slijede}im eksperimen-
tom. Pretpostavimo da imamo jedno tijelo teìne G koje miruje na jednoj horizontal-
noj podlozi. Dodirne povr{ine tijela i podloge imaju odre|enu hrapavost.
251
Pretpostavimo da na navedeno tijelo djeluje i horizontalna sila
F (sl.10.2.) koja se
pove}ava od 0 (nule) pa do neke vrijednosti koja je dovoljna da pomakne tijelo iz stan-
ja mirovanja. Oslobo|eno tijelo i podloga s odgovaraju}im silama prikazano je na slici
10.2.
Kako smo u po~etku poglavlja rekli, sila trenja

F
bit }e usmjerena u suprotnom

smjeru sile
F koja vu~e tijelo, opiru}i se tako kretanju tijela. Osim toga, na tijelo djelu-
je i normalna sila
F
n
koja je jednaka sili
G. Sila trenja je upravo proporcionalna nor-

malnoj reakciji
F
n
i iznosi
F
=
.
F
n
(10.1.)
Prema tome da li se tijelo kre}e ili miruje, razlikujemo slijede}e sile:
a) sile trenja mirovanja (stati~ko;
0
)
b) sile trenja kretanja (kineti~ko; )
Veli~ina u jedna~ini (10.1.) se naziva faktor trenja ili koeficijent trenja koji za-
visi od:
- vrste materijala dodirnih povr{ina,
- stupnja hrapavosti dodirnih povr{ina,
- na~ina podmazivanja dodirnih povr{ina,
- povr{inskom pritisku,
- brzini klizanja.
Koeficijent (faktor) trenja odre|uje se eksperimentalno. Pokaìmo na koji se na~in
eksperimentalno odre|uje koeficijent trenja i
0
. Tijelo od materijala za koje tre-
bamo ispitati koeficijent postavimo na drugo tijelo tako da drugo tijelo, (podlogu)
moèmo zakretati za ugao kao {to je prikazano na slici 10.3. Pove}ajmo ugao sve
do grani~nog slu~aja ravnoteè kada tijelo po~inje da se kre}e niz strmu ravan.
Postavimo uslove ravnoteè za ispitano tijelo:
252
Fx = 0 G sin + F
= 0
Fy = 0 F
n
Gcos = 0.
(10.2.)
Iz jedna~ine (10.2.) i (10.1.) slijedi da je:
G sin = F
=
.
F
n
G cos = F
n
,
tg = .
(10.3.)
Tijelo za koje ispitujemo koeficijent trenja (sl. 10.3.) ostat }e u stanju mirovanja sve
dok je ispunjen uvjet:

0
odnosno
tg tg
0
tg
0
.
(10.4.)
Veli~ina sile trenja zavisi od:
- veli~ina normalnog pritiska,
- vrste materijala,
- stepena hrapavosti,
- brzini klizanja i
- temperature.
n
n
F
F
G
G
=
cos
sin
253
10.3. UGAOTRENJA
Pretpostavimo da na posmatrano tijelo
Gdjeluje jo{ i horizontalna sila
F, a izme|u
tijela i podloge postoji trenje kao {to je prikazano na slici 10.4.
Iz uslova ravnoteè posmatranog tijela, na osnovu sl. 10.4. slijedi da je:
F
y
= 0 G = F
n
F
x
= 0 F = F

(10.5.)
Sa slike je o~ito da }e rezultanta djelovanja podloge na tijelo biti nagnuta pod
uglom
0
. Ugao
0
nagiba rezultiraju}e sile naziva se ugao stati~kog trenja.
Iz slike 10.4. slijedi da je:
F
R
.
cos
0
= F
0
F
R
.
sin
0
= F
0
(10.6.)
tada je
(10.7.)
Veli~ina koja se naziva koeficijent stati~kog trenja
0
, a ugao
0
ugao stati~kog
trenja.
Razmotrimo pitanje grani~nog ugla, drugim rije~ima pitanje najve}e sile trenja
kada se tijelo nalazi jo{ uvijek u ravnoteì ili se po~inje kretati jednoliko.
Iz jedna~ine (10.5.) slijedi da je:
F = F
, (10.8.)
o~ito je da }e se za bilo kako malu silu
F pojaviti i mala sila trenja i za koje }e taj uslov

biti ispunjen. Me|utim, po{to je sila trenja klizanja manja od sile trenja klizanja pri
mirovanju tijela.
F
<
0
.
F
n
(10.9.)
. tg
0
0
0
0
=
= =
n
n
n
F
F
F
F
254
Slijedi da postoji neka grani~na vrijednost sile trenja, kada se ona izjedna~i s vri-
jednosti F
n
i svako bilo kako malo prekora~enje te vrijednosti izbacuje posmatrano
tijelo iz stanja ravnoteè,
0
>
i
i
0
>
F
0

0
.
F
n
= F
0
max
.
(10.10.)
Ove dvije zavisnosti (10.1.) i (10.10.) su Coulombovi
1)
zakoni trenja.
10.4. KONUS KRETANJA
Horizontalna sila koja djeluje na tijelo izaziva nagnutu rezultiraju}u silu. Pri
grani~nom slu~aju ravnoteè, tj. pri grani~noj sili taj nagib rezultante je najve}i.
Me|utim, bez obzira gdje horizontalna sila djeluje, uvijek }e rezultiraju}a sila imati
horizontalnu komponentu suprotno usmjerenu horizontalnoj sili.
Mijenja li se sila
F pravac djelovanja u ravni svog djelovanja (rotira li), tada }e

mijenjati svoj poloàj i rezultanta
F
R
, i opisivat }e, za grani~nu vrijednost sile
F, konus-
nu povr{inu, kao {to je prikazano na slici 10.5. Taj se konus naziva konus trenja.
Budu}i da on predstavlja grani~ni primjer, rezultanta }e biti na povr{ini tog konusa ako
je sila
F jednaka grani~noj sili
F
0
(
F =
F
q
).
Ukoliko je sila
F manja od grani~ne sile
F
g
(
F <

F
g
), rezultanta se nalazi unutar
konusa trenja (tijelo miruje), dok se za vrijednosti sile
F koje su ve}e od vrijednosti

______________
1) Fizi~ar Charles Augustin de Coulomb, (1736-1806)
255
grani~ne sile
F
0
(
F >
F
0
) tijelo po~inje kretati. Pojam konusa trenja potreban nam je za
odre|ivanje podru~ja unutar kojih tijela mogu biti u ravnoteì. Ako tijelo miruje ili se
jednoliko kre}e, tada se radi o stati~kom konusu trenja, a ako se tijelo kre}e nejedno-
liko, tada imamo kineti~ki konus trenja. U op}em slu~aju, kineti~ki konus trenja ima
ne{to manji ugao
k
od ugla stati~kog konusa
S
.
10.5. TRENJE NAKOSOJ RAVNI
Vrlo ~esto zadatak ma{inskih inìnjera je analiziranje ravnoteè tijela na kosoj
ravni koja je nagnuta pod uglom (slika10.6.)
U grani~nom poloàju ravnoteà (prije nego {to tijelo po~ne da klizi niz kosu
ravan) bit }e jedna~ine ravnoteè:
F
x
= 0 G
.
sin F
= 0
F
y
= 0 G
.
cos F
n
= 0
(10.11.)
Za grani~ni slu~aj ravnoteè }e vrijediti:
F
=
.
F
n
, (10.12.)
tada }emo imati:
G
.
cos F
n
= 0
G
.
sin F
n
= 0,
(10.13.)
odnosno
G
.
sin =
.
F cos , (10.14.)
te }e za ravnoteù vrijediti da faktor trenja s obzirom na ugao nagiba mora biti:
, (10.15.)
{to zna~i da }e kretanje zapo~eti kada ugao nagiba bude jednak uglu trenja.
Razmotrimo sada nekoliko posebnih slu~jeva ravnoteè na kosoj ravni.
0
tg tg
cos
sin
= =
=
256
Slu~aj a)
Kolika je sila
F potrebna da se tijelo teìne
Gpokrene uz kosu ravan (slika 10.7.)?

Jedna~ine ravnoteè za posmatrano tijelo su:
F
x
= 0 G
.
sin + F F
= 0,
F
y
= 0 G
.
cos + F
n
= 0,
(10.16.)
odakle slijedi uz F
= F
n
= tg F
n
da je
F = G (sin + cos ).
Kako je slijedi da je potrebna sila
(10.17.)
Slu~aj b)
Kolika je sila
F potrebna da sprije~i kretanje tijela niz kosu ravan? Sila potpuno

sli~na kao kod slu~aja a). Poloàj i plan sila prikazan je na slici 10.8.
Jedna~ine ravnoteè bit }e sli~ne, samo {to sila F
djeluje u suprotnom smjeru u

odnosu na slu~aj a).
Na osnovu slike 10.8. i sinusne teoreme slijedi:
.
cos
) ( sin
+
= G F
=
cos
sin
257
odnosno
F = G (sin
0
cos ). (10.18.)
Slu~aj c)
Razmotrimo sada slu~aj kada sila
F nije paralelna sa kosom ravni nego je horizon-

talna.
Plan sile prikazan je na slici 10.9. Iz plana sile o~ito da je:
odnosno
F = G
.
tg ( + ) (10.19.)
Slu~aj d)
Odredimo sada veli~inu sile
F koja je potrebna da sprije~i klizanje niz kosu ravan.

Sa slike 10.10. imamo da je
odnosno
F = G
.
tg (
0
) (10.20.)
G
F
= ) ( tg
0
G
F
= + ) ( tg
,
cos
) sin(
90 ( sin ) sin(
0
0
cos
0 0
0

=
+
=

G F
G F
4 48 4 47 6
258
10.6. RAVNOTE@AKLINA
Na slici 10.11. prikazan je plan sila klina koje djeluju na klin.
Imamo da je na osnovu slike 10.11.
a sila trenja F
=
F
nK
. Iz jedna~ina ravnoteè za obje povr{ine klina slijedi da je:
(10.21.)
Na osnovu definicija sile trenja i jedna~ine (10.21.) moèmo definirati koeficijent
trenja klina
(10.22.)
gdje je 2 ugao klina.
Razmotrimo ravnoteù klina za slu~aj sila koje sprije~avaju istiskivanje prikazanog
klina. Na slici 10.12. prikazan je plan sila klina za takav slu~aj.
=
sin
.
sin
sin
1
2
2 2
n S
n
x
F F
F
F F
= =
,
sin
2 /
=
n
nK
F
F
259
Zbog simetrije vrijedi izraz
F
n1
= F
n2
= F
nK
, F
1
= F
2
= F
i F
R1
= F
R2
F
y
= 0 F 2F
n
cos 2F
n
sin = 0 , (10.23.)
te slijedi
F = 2F
n
( cos + sin ). (10.24.)
Uvr{tavanjem
jedna~ina (10.24.) postaje
(10.25.)
odnosno
. (10.26.)
Na osnovu slike 10.12. o~ito je da normalne reakcije èle izbaciti klin iz njegova
poloàja. Sila
F koja je potrebna da sprije~i istiskivanje klina (uzimaju}i u obzir da u

tom primjeru sile trenja mijenjaju smjer) bit }e:
(10.27.)
Za inìnjersku praksu posebno je va`no razmotriti slu~aj kada normalne reakcije
ne mogu istisnuti klin, tada mora biti ispunjen uvjet:
(10.28.)
odakle slijedi da je sin ( ) < 0 jer je 2 F
n
0 a te }e biti:
( ) < 0, (10.29.)
odnosno < i kona~no
2 < 2 . (10.30.)
Da ne bi do{lo do istiskivanja klina djelovanjem normalnih reakcija na njegove
bo~ne povr{ine, potrebno je da ugao u vrhu klina bude jednak ili manji od dvostrukog
ugla trenja. Za takav klin se kaè da je samoko~an.
10.7. TRENJE ROTIRAJU]IHTIJELA
Dio osovine (vratila) kojom se osovina ili vratilo oslanja na leàjeve, naziva se
rukavac. Veza izme|u vratila (osovine) i njegovih leàjeva moè biti trovrsna.
Rukavac moè biti: (kao {to je prikazano na slici (10.13.)
- radijalni, kada sila u njemu djeluje na pravcu radijusa;
- aksijalni kada sila djeluje u pravcu uzdu`ne osi;
- radijalno-aksijalni kada sile djeluju u oba pravca.
, 0
cos
) sin(
2 <

=
n
F F

=
cos
) sin(
2
n
F F
+
=
cos
) sin(
2
n
F F
,
cos
sin cos cos sin
2
+
=
n
F F
= =
cos
sin
tg
260
Okretanje vratila nastaje pod djelovanjem pogonskog sprega sila koji mora savla-
dati otpor i otpor trenja u leàju osovine. Zna~i, otpor trenja ovisi i svodi se na spreg
sila trenja u leàju osovine. Moment tog sprega naziva se moment otpor trenja M.
Op}enito veli~ine momenta trenja zavisi od:
- optere}enja,
- hrapavosti dodirnih povr{ina,
- brzina okretanja,
- obliku rukavca,
- stepenu pohabanosti rukavca,
- na~inu podmazivanja i
- vrsti maziva.
10.8. RADIJALNI LE@AJ
Kod potpuno podmazana leàja svojstva i analiza otpora trenja dobiva sasvim
druga~iji oblik, jer se tada mora uzimati u obzir zra~nost, brzina okretanja, viskoznost
sredstava za podmazivanje i mnogi drugi faktori. Zbog tog trenja u leàju osovine
moè se odrediti pribli`no na osnovu Coulombovog zakona za takozvano suho trenje
klizanja. U mnogim slu~ajevima takvi rezultati daju dosta dobru aproksimaciju.
Kada osovina miruje, prikazano je na slici 10.14. a). Prilikom rotacije u smjeru
prema slici 10.14. tada osovina se po~ne i penjati u suprotnom smjeru od rotacije
zbog sile trenja maksimalno od ta~ke A do ta~ke B, pri rotaciji (slika 10.14.) u tom
poloàju osovina ostaje manje ili vi{e.
261
Reakcija F
rez
je tangenta na malu kru`nicu polupre~nika r
0
= r
.
sin koja se, po
analogiji s konusom trenja naziva jo{ kru`nica trenja. Ta reakcija uvijek tangira
kru`nicu trenja (kao {to je prikazano na slici 10.14. d.)) na strani prema kojoj se
rukavac kotrlja. Ugao izme|u normalne reakcije i rezultante F
rez
je ugao trenja.
Jedna~ina ravnoteè }e glasiti:
M= 0 M =
F
rez
.
r
0
= F
rez
. r sin
M =
.
r
.
sin
M =

F
n
.
r
.
tg =

F
n
.
r
.
.
Nakon sre|ivanja dobivamo veli~inu momenta otpora na trenje kod radijalnog
leàja:
M = r
.
F
n
M = r
.
F.
(10.31.)
10.9. AKSIJALNI LE@AJ
U ovom primjeru prona|imo veli~inu momenta otpora na trenje M na donjoj
povr{ini osovine (slika 10.15.) koja rotira jednoliko. Pri tome pretpostavimo da je:
a) - konstantno,
b) pritisak po dodirnoj povr{ini jednoliko raspore|en.
cos
n
F
262
Na osnovu slike 10.15. imamo da je:
F
z
= 0
(10.32.)
Na elementarnu povr{inu dA = (rd) (dr) elementarna sila dFn = pdA i elementa-
rna sila trenja:
(10.33)
Iz uvjeta ravnoteè dobijamo dobivamo
M
z
= 0
(10.34.)
Ako je R
2
= R R
1
= 0 imamo da je moment sile otpora trenja
(10.35.)
10.10. TRENJE U@ETA
U dosada{njim izlaganjima smo prou~avali ravnoteù koja se odnosila samo na
kruta tijela. Sada }emo prou~iti ravnoteù kada su u sprezi kruto tijelo sa savitljivim
tijelom. Primjer takve veze dat je na slici 10.16., a on odgovara stati~koj ravnoteì
kada na kruto tijelo djeluje uè koje ima u dodirnoj povr{ini odgovaraju}e trenje.
Ozna~imo sa obuhvatni ugao uèta (ugao u kom se dodiruje uè i kruto tijelo).
F R M
3
2
.
3
2
2
1
2
2
3
1
3
2
,
_
R R
R R
F M

1
1
]
1
2
0
2
2
1
2
2
2
1
2
2
2
0
2
1
2
1
) (
) (
) (
d dr r
R R
F
dr rd
R R
F
r M
R
R
R
R
0
A
rdF M
dA
R R
F
pdA dFn dF
) (
2
1
2
2

). (
2
1
2
2
R R
F
p
263
F
x
= 0 (F + dF) cos F
.
cos
0
d F
n
= 0 (10.36.)
F
y
= 0 dF (F + dF) sin F sin = 0 (10.37.)
Iz jedna~ine (10.36.) slijedi da je:
dF cos = dF
n
(10.38.)
dF = dF
n
(10.39.)
na osnovu cos 1 i sin imamo da je:
dF
n
= Fd. (10.40.)
Uvr{tavanjem jedna~ine (10.39.) i (10.40.) slijedi:
dF =
.
F
.
d,
odnosno
Integracijom prethodne jedna~ine dobit }emo:
F2
F
1
=

d ln
=
.
F
2
= F
1
.
e

(10.41.)
takozvanu Eulerovu formulu za izra~unavanje sila u uètu. Sila trenja uèta:
(10.42.) .
) 1 (
) 1 (
1
2 2 1
= = =
e
e F
e F F F u F
1
2
F
F
F
dF
, = d
F
dF
2
d
2
d
2
d
2
d
2
d
2
d
2
d
2
d
264
Vrijednost e
u jedna~inama (10.41.) i (10.42.) moèmo da na|emo koriste}i dija-

gram 10.17. ili tabelu 10.2.
10.11 KO^NICE
êsta je zada}a u inìnjerskoj praksi analiziranje uslova pod kojim }e se neki
ma{inski dio koji rotira zaustaviti. U tim slu~ajevima upotrebljavaju se ko~nice koje
zaustavljaju ili zadràvaju odre|eni ma{inski dio da se ne kre}e (ne okre}e). Po{to ima
dosta vrsta ko~nica, mi }emo u ovom poglavlju prou~iti odre|ene tipove mehani~kih
ko~nica.
Slu~aj a)
Ko~nica sa jednom papu~om kod koje je ta~ka oslonca Diznad ta~ke dodira ko~ne
obloge i ko~nog dobo{a (l
2
).
265
Iz uvjeta ravnoteè slijedi da je:
M
D
= 0 F
.
l F
n
.
l
1
F
.
l
2
= 0
kako je F
=
.
F
n
, to }emo dobiti da je sila F koja je potrebna za zako~enje
(10.43.)
predznak + je za desno obrtanje, a
je za lijevo obrtanje.
Slu~aj b)
Ko~nica sa jednom papu~om kod koje je ta~ka oslonca poluga Dispod ta~ke dodi-
ra ko~ne obloge i ko~nog dobo{a (l
2
)
Postavimo uslov ravnoteè za polugu imamo da je:
M
D
= 0 F
.
l F
n
.
l
1
+ F
n
.

.
l
2
= 0,
dobivamo da je sila F potrebna za ko~enje:
(10.44.)
predznak + je za desno obrtanje, a
je za lijevo obrtanje.
,
) (
2 1
l
l l F
F
n
=
m
,
) (
2 1
l
l l F
F
n

=
266
Slu~aj c)
Ko~nica sa jednom papu~om kod koje je ta~ka oslonca poluge D u istoj ravnini kao
i ta~ka dodira ko~ne obloge i ko~nog dobo{a (l
c
= 0).
Iz momentne jedna~ine za ta~ku D imamo da je:
M
D
= 0 F
.
l F
n
.
l
1
F
n
.

.
0 = 0 .
Sila potrebna za ko~enje:
(10.45.)
bilo da se radi o lijevom ili desnom obrtanju.
Slu~aj d)
Jednostavna ko~nica sa trakom prikazana na slici 10.21.
Na osnovu slike 10.21. i uslova ravnoteè poluge imamo da je:
(10.46.)
.
,
1
2
1 2
l
l
F F
l F l F
=
=
,
1
l
l F
F
n
=
267
Sila trenja vode}i ra~una o jedna~ini (10.42.)
F = F
2
(e
l) = F (e
l), (10.47)
moment ko~enja }e iznositi:
M= F
.
r = F
.
r (e
l), (10.48)
Slu~aj e)
Sumarna ko~nica sa trakom:
Iz uslova ravnoteè imamo da je:
(10.49.)
Ukupna sila trenja:
Ko~ioni moment je:
(10.50.)
.
1
l e
l e
l
l
r F M
+
.
1
l e
l e
l
l
F F
+
.
) (
1
2 1
1 2 1
l
l
F
l e
l e
F
l e
F
l e
e
F F F
l F F l F
=
+
=
= +
+ =
1
l
l
1
l
l
268
Slu~aj f)
Diferencijalna ko~nica sa trakom:
Na osnovu slike 10.23. i uslova ravnoteè poluge imamo:
da je sila trenja
(10.51.)
Ko~ioni moment }e iznositi:
(10.52.)
10.12. TRENJE KOTRLJANJA
Trenje kotrljanja je otpor {to se pojavljuje pri kotrljanju valjka, to~ka i kru`ne
plo~e. To~ak teìne
Gkotrlja se po podlozi pod dejstvom horizontalne sile
F kao {to je
prikazano na slici 10.24.
.
) (
1 2
= =
e l l
l e
r l F r F M
.
) (
1 2
=
e l l
l e
l F F
l e
F
F
e F F
l F l F l F
=
=
=
2
2 1
1 1 2 2
269
Deformacija podloge prikazana je na slici pove}ano. Raspodjela pritiska p na
dodirnoj povr{ini je pribli`no sli~na prikazanoj na slici, a rezultanta
F
R
je takva da
polazi kroz sredi{te to~ka. Sila koja je potrebna da izazove kretanje proizilazi iz
momenta jedna~ine:
(10.53.)
gdje krak sile F pretpostavljen kao r, a je faktor trenja kotrljanja. Faktor
K
je omjer izme|u sile otpora i teìne, pa je u tom smislu sli~an koeficijentu stati~kog i
kineti~kog trenja.
Veli~ina f zavisi od brojnih faktora koje je vrlo te{ko kvalificirati, tako da potpuna
teorija o otporu kotrljanja ne postoji u decidiranom obliku.
U tabeli 10.3. date su orijentacione vrijednosti za f.
10.13. UNUTRA[NJE TRENJE
Kod ~vrstih tijela se pri svakoj deformaciji pojavljuju tangencijalne sile trenja koje
pri tome vr{e rad i tako se pretvaraju u toplotu. Takva vrsta trenja naziva se
unutra{njim trenjem. Unutra{nje trenje izu~ava se u teoriji elasti~nosti i teoriji plas-
ti~nosti tako da je izvan na{ih prou~avanja i ne}e biti predmet na{eg izu~avanja.
10.14. TE^NOTRENJE
Te~no trenje je ~esta pojava u inènjerskoj praksi, a posebno pri projektovanju i
radu leàjeva svih vrsta. Leàjevi uglavnom rade s djelimi~nim podmazivanjem, kada
se tanki sloj podmazivanja nikada ne odvaja od dodirnih povr{ina. Takvo se podmazi-
vanje naziva polute~nim trenjem i pretstavlja stanje izme|u suhog i te~nog trenja.
Teoretski problemi vezani uz ta pitanja prelaze okvir na{ih posmatranja, kako zbog
te{ko}a i sloènosti tako i zbog pripadnosti hidrodinamici i teoriji podmazivanja ne}e
biti predmet na{ih izu~avanja.
r
f
K
=
, G G
r
f
F
K
= =
270
Zadatak 10.1.
Blok ma{ine mase m = 2000 kg prikazan na skici vu~e se jednim uètom uz kosu
ravan pod uglom od 20. Teì{te bloka ma{ine je u ta~ki S. Izra~unati silu u uètu i
koeficijent trenja.
Oslobodimo blok od podloge i postavimo tri jedna~ine ravnoteè.
271

M
A
= 0, F
G
.
cos 20
.
0,2 + F
G
sin 20
.
1,0 F
S
.
cos 10
.
0,7 F
S
.
sin 10
.
0,8 = 0
F
G
= m
.
g = 19,62 kN
F
y
= 0; F
n
F
G
cos 20 + F
S
sin 10 = 0
F
n
= 19,62
.
cos 20 12,55
.
sin 10
F
n
= 16,26 kN.
F
y
= 0; F
S
.
cos 10 F
G
sin 20 F
n
.
= 0
Zadatak 10.2.
Mehani~ka ko~nica ostvaruje pritisak na podlogu u ta~ki B, posredstvom klina kao
{to je prikazano na slici. Klin se povla~i silom F = 200 N. Dimenzije ko~nice su
l
1
= 10mm, l
2
= 35mm, l
3
= 20mm, ugao = 15 i koeficijent trenja = 0,11.
Odrediti:
a) normalnu silu F
N
i silu trenja F
izme|u klina i kliznog stola;

b) normalnu silu F
NA
i silu trenja F
A
izme|u klina i ko~nice,
c) pritisak u ta~ki B i
d) reakciju u ta~ki C.
. 35 , 0
26 , 16
20 sin 62 , 19 10 cos 55 , 12
=

=
. 55 , 12
10 sin 8 , 0 10 cos 7 , 0
) 20 sin 1 20 cos 2 , 0 ( 62 , 19
kN F
S
=
+
+
=
272
a)
I.
F
x
= 0 = F
N
+ F
NA
sin + F
NA
cos F
II.
F
y
= 0 = F
N
+ F
NA
sin F
NA
cos
F (cos sin ) F
n
(cos sin ) = F
N
(sin + cos )
b)
II.
F
NA
= 427,2 N
F
RA
= F
NA
= 427,2
.
0,11 = 46,99 N
I.
F
x
= 0 = F
Cx
F
NA
sin F
RA
cos
II.
F
y
= 0 = F
B
+ F
NA
cos F
RA
cos F
Cy

=

=
15 sin 11 , 0 15 cos
5 , 400
sin cos
N F
F
N
NA
N N F F
N
N
F
F
F
F
F
N R
N
N
N
05 , 44 11 , 0 5 , 400
5 , 400
15 sin ) 15 sin 11 , 0 15 cos 2 ( 11 , 0
) 15 sin 11 , 0 15 (cos 200
sin ) sin cos 2 (
) sin (cos
) cos (sin ) sin (cos
) sin (cos
= = =
=
+

=
+

=
+ +

=

=
+

= =
sin cos cos sin
II. I.
N N
NA
F F F
F
273
III.
M
(C)
= 0 = F
B
l
3
F
NA
l
2
F
RA
l
1
III.
d)
I. F
Cx
= F
NA
sin + F
RA
cos
F
Cx
= 427,2 N
.
sin 15 + 46,99 N
.
cos 15 = 156 N
II. F
Cy
= F
B
+ F
NA
cos a F
RA
sin
F
Cy
= 771,1 N + 427,2 N
.
cos 15 46,99 N
.
sin 15
F
Cy
= 1172 N
Zadatak 10.3.
U kliznim vo|icama nalazi se pokretni dio ma{ine kao {to je prikazano na slici.
Kojom horizontalnom silom F
H
treba djelovati na pokretni dio ma{ine da bi se on kre-
tao nalijevo. Vertikalna sila koja na njega djeluje je rezultanta teìne elementa i utica-
ja ostalih elemenata.
. 1182
) 1172 165 (
2 2 2 2
N F
N F F F
C
Cy Cx C
=
+ = + =
771
mm 20
mm 10 99 , 46 mm 35 2 , 427
=
+
=
N N
F
B
3
1 2
l
l F l F
F
RA NA
B
+
=
274
Ostale vrijednosti su:
Analiti~ko rje{enje
Postavimo ravnote`ne jedna~ine:
I. M
A
= 0 F
v
.
c + F
H
.
h F
Bn
.
d F
Bn
.
b = 0
II. F
x
= 0
.
F
An
+ F
Bn
F
H
= 0
III. F
y
= 0 F
An
F
Bn
F
v
= 0
Iz III. jedna~ine izra~unajmoF
An
i uvrstimo u II, imat }emo:
). (
2
1
0 2
v H Bn
v H Bn
F F F
F F F

=
= +
275
Iz I. jedna~ine slijedi:
Zadatak 10.4.
Tijelo teìne Gleì na jednoj kosoj ravni koja je pod uglom od = 5. Koeficijent
trenja
0
= 0,23. Na tijelo djeluje sila F. Potrebno je:
a) odrediti uticaj teìne i sile F na grani~ni ugao i .
Analiti~ko rje{enje
a) slu~aj da je sila F pod uglom .
I.
F
x
= 0 = F cos F
N
0
G sin
II.
F
y
= 0 = F
N
sin G cos
I.=II.:
cos G sin = F
0
sin + G
0
cos
cos
0
= (sin +
0
cos )

+ =

0
0
0
0
cos
cos sin
sin
cos
sin sin
cos
F
G
F
G
+ =

= cos sin
sin cos
0
G F
G F
F
N
. 73 , 0
4
300 20
1 , 0
160
160 1 , 0 20 80
2
2
kN F
F
F
h d
b
b d e
F
H
H
v H
=
+
+ +
=
+ +
=
276
b) slu~aj da je sila F pod uglom .
I.
F
x
= 0 = F
N
0
G sin G sin
II.
F
y
= 0 = F
N
G cos F sin
I.=II.:
F cos + G sin = F
0
sin + G
0
cos
cos
0
sin = (
0
cos + sin )
Zaklju~ak:
Ukoliko je Gveliko, utoliko je ve}e i manje, a ukoliko je F veliko, utoliko je
manje i ve}e.
. 13836 , 0 95 , 7 sin ) 95 , 7 ( cos
) ( sin ) ( cos
) ( sin ) ( cos
cos
sin cos cos sin
cos
sin sin cos cos
0 0
0 0
0
0 0
0
0 0
F
G
F
G
F
G
F
G
F
G
= = +
= +
+ =
+ = +

sin
cos
cos sin
cos
sin sin
cos
0
0
0
0
F
G
F
G
+ =
+
= cos sin
sin cos
0
G F
G F
F
N
F
G
F
G
F
G
F
G
F
G
3 0 8 2 3 , 0 9 5 , 1 7 si n ) 9 5 , 1 9 7 ( cos
) ( si n ) 1 8 5 ( cos
1 8 5 1 8 0
) ( si n ) ( cos
cos
si n cos cos si n
cos
si n si n cos cos
0 0
0 0
0
0 0
0
0 0
= =
+ = +
= + =
+ = +
+
=

277
Zadatak 10.5.
Dvo~eljusna ko~nica prikazana je na slici sa odgovaraju}im dimenzijama. Na nju
djeluje protuteg teìne 160N. Koeficijent trenja izme|u dodirnih povr{ina je = 0,3.
a) Reakcije u ta~kama Ai B za smjer okretanja koji je prikazan na slici,
b) Koliki je ko~ioni moment na ko~ionom dobo{u?
a) Reakcije u ta~kama A i B.
M
0
= 0 160
.
400 F
By
.
60 F
By
.
60 + 2F
By
.
60 = 0
kako je F
By
= 553,3 N = F
Dy
= F
By
Za gredu CAD slijedi da je
M
C
= 0
Dx Gx By Ex
Ey
Ex
F F N F F
F
F
= = = =
= =
8 , 177
3
1
180
60
tg
278
F
A
.
200 F
A
.
140 F
Dx
.
180 + F
Dy
.
470 = 0
F
A
.
200 + 0,3 F
A
.
140 + 177,8
.
180 533,3
.
470 = 0
F
A
= 905 N,
za gredu CBF
M
C
= 0 F
B
.
200 F
B
.
140 F
Gx
.
180 F
Gx
.
470 = 0
slijedi da je nakon sre|ivanja
F
B
= 1790 N.
b) Ko~ioni momenat
M =
.
F
A
140 +
.
F
B
.
140 = 11,32
.
10
4
Nmm.
Zadatak 10.6.
Na slici je prikazana jedna dvo~eljusna ko~nica za motorna vozila kod koje se sila
za ko~enje prenosi preko jednog hidrauli~nog klipa F
H
. Za date podatke pita se koli-
ki je ko~ioni moment. Za koju vrijednost koeficijenta trenja imamo maximalni
moment ko~enja.
Uzmimo u analizu lijevu ko~ionu papu~u
M
A
= 0
F
H
.
2a Fn
1
.
a + Fn
1
.
b = 0
kN Fn
F
b a
a
Fn
M
18 , 16 5
12 , 0 35 , 0 11 , 0
11 , 0 2
2
1
1
=

=
279
Ko~ioni moment za lijevu papu~u iznosit }e:
M
1
= F
1
.
r =
.
Fn
1
.
r
M
1
= 0,35
.
16,18
.
0,14 = 0,793 kNm.
Iz uvjeta ravnoteè.
F
x
= 0 F
Ax
+ Fn
1
F
A
= 0
F
y
= 0 F
Av
Fn
1
= 0
slijedi reakcija u osloncu A
Napravimo analiti~ku analizu za desnu ko~ionu papu~u. Iz uslova ravnoteè
imamo:
M
B
= 0
F
H
.
2a Fn
2
.
a + Fn
2
.
b = 0
Ko~ioni moment
M
2
= Fn
2
.
r = 0,35
.
7,24
.
0,14 = 0,355 kNm.
Reakcija u osloncu B
F
x
= 0 F
Bx
Fn
2
+ F
H
= 0
F
y
= 0 F
By
+ Fn
2
.
= 0
Ukupni ko~ioni moment ko~nice:
M
UK
= M
1
+ M
2
M
UK
= 1,148 kNm.
Vrijednost koeficijenta trenja dobit }emo iz jedna~ine za ukupni ko~ioni moment.
. 38 , 3
2 2
kN F F F
By Bx B
= + =
kN Fn
F
b a
a
Fn
H
24 , 7 5
12 , 0 35 , 0 11 , 0
11 , 0 2
2
2
2
=
+
+
=
. 53 , 12
66 , 5 18 , 11
2 2
kN F F F
kN F kN F
Ay Ax A
Ay Ax
= + =
= =
280
uslov je:
Zadatak 10.7.
Preko dva nepokretna valjka preba~ena je traka kao {to je prikazano na slici. Koliki
je koeficijent trenja potreban da bi se ostvarile sile u krajevima trake S
1
= 50 N i
S
2
= 150 N?
Analiti~ko rje{enje
Sa slike je o~ito da je obuhvatni ugao
= 2
. 44 , 4 2
22 , 2 500 126 0 1 53 180
0 1 53
) 600 , 0 ( cos
600 , 0
75
2 / 90
cos
rad
rad
arc
= =
= = =
=
=
= =
. 91 , 0
12 , 0
11 , 0
0 1
2
= = =
=

b
a
a
b
2
2 1 2 1
1
4
) (

=
+ = + =
a
b
F r M
Fn Fn r M M M
H UK
UK
281
Koeficijent trenja dobit }emo iz Eulerove jedna~ine
Zadatak 10.8.
To~ak vagona prikazan na slici ima pre~nik od 1000mm i teìnu G = 11,5 kN.
Faktor trenja kotrljanja je f = 0,05cm. Kolika sila F treba da djeluje na to~ak u slu~aju:
a) kada je to~ak na ravnoj podlozi,
b) ako je podloga pod nagibom 1:180?
a) Iz uslova ravnoteè:
M
A
= 0 F
.
R G
.
l
2
= 0
F = G
.
= 11,5 N.
b) Uslov ravnoteè za prikazani to~ak
F
.
R G sin
.
R G cos
.
l
R
= 0
F = G
.
sin + G
.
cos
tg = = 0,0125 sin = 043
cos = cos 43 = 0,99992 1 F = 155,3 N.
80
1
R
l
R
R
l
R
. 2480 , 0
44 , 4
099 , 1
3 ln
44 , 4
1
ln
1
1
2
=
= =
=
S
S
282
Zadaci za rje{avanje iz poglavlja 10.
Zadatak 10.9.
Ma{ina sa svojom teìnom G= 1,65 kNoslanja se na postolje po kom moè da klizi
u ta~kama A i B. Rastojanje izme|u ta~aka AB je l
1
= 520mm, a poloàj teì{ta od
ta~ke Aje na duìni l
2
= 180mm. Koeficijent trenja = 0,11.
Kolika je potrebna sila da djeluje na ma{inu da je horizontalno pomjera?
Rje{enje
F
H
= 185,5 kN.
Zadatak 10.10.
Teglja~ prikazan na slici vu~e teret koji ostvaruje silu u lancu F
e
= 6 kNpod uglom
= 60. Koliku treba ostvariti silu F u ta~ki B ako je vozilo te{ko G= 40 kN te koefi-
cijent trenja ta~ke i podloge = 0,5.
283
Zadatak 10.11.
Kamion teìne G = 150 kN nai{ao je na strminu uz put koja je pod uglom . Za
dimenzije prikazane na slici i koeficijente trenja
A
=
B
= 0,4 u ta~kama A i B odred-
iti koja maksimalna veli~ina nagiba moè biti da ne do|e do klizanja zadnjeg kraja
kamiona.
Zadatak 10.12.
Jedan klin pritisnut je silom F = 14,0 kN. Ako je koeficijent trenja = 0,07 na
dodirnim povr{inama, odrediti horizontalnu silu kojom moèmo pomjeriti klin.
Rje{enje
F
H
= 1,13 kN
284
Zadatak 10.13.
Nosa~ prikazan na slici oslonjen je na tri povr{ine i optere}en silom F = 4,2 kN.
Kolika je potrebna horizontalna sila da pomjera nosa~ u kliznim stazama, ako je koefi-
cijent trenja = 0,07.
Rje{enje
F
H
= 381 N
Zadatak 10.14.
Klackalica je pri~vr{}ena radijalnim leàjem u ta~ki C ~iji je polupre~nik
r = 50mm. U ta~ki B djeluje sila F
B
= 10,0 kN. Kolika je potrebna sila da djeluje u
ta~ki A da bi klackalica zadràla postoje}i poloàj, ako je koeficijent trenja u leàju
= 0,5, a dimenzije a = 200mm, b = 400mm?
Rje{enje
F
A
= 23,15 kN
Zadatak 10.15.
Dvije mase m
1
= 20 kg, m
2
= 30 kg vezane su {tapom zanemarive teìne. Kolika
sila treba da djeluje na masu m
2
pod uglom = 30 da bi promijenila obje mase? Ugao
konusa trenja kod prve mase
0
1
= 15,
0
2
= 30.
285
Rje{enje
F = 328 N
Zadatak 10.16.
Masa m
1
= 30kg leì na masi m
2
= 20kg. Masa m
1
pri~vr{}ena je konopcem u ta~ki
A kao {to je prikazano na slici. Masa m
2
leì na podlozi koja je nagnuta pod uglom
= 20. Kolika treba da djeluje sila na masu m
2
Fda bi se masa m
2
pomjerila u pravcu
sile? Koeficijent trenja izme|u dodirnih povr{ina je = 0,2.
Rje{enje
F = 82 N
Zadatak 10.17.
Aksijalni leàj pre~nika D
1
= 50 mm i d
1
= 30 mm optere}uje aksijalna sila
F = 500 N. Odrediti koji je moment poseban za okretanje ako je koeficijent trenja
= 0,3.
286
Rje{enje:
M= 25,5 Nm
Zadatak 10.18.
Ko`ni remen preba~en je preko nepomi~nog diska koji je od ~elika. O jedan kraj
remena obje{en je teret F
1
= 900 N. Na drugi kraj remena djeluje sila F
2
pod uglom
od 30. Ako je koeficijent trenja izme|u ko`nog remena i ~eli~nog diska = 0,28, koli-
ka je potrebna sila F
2
da bi se teret podizao prema gore?
Rje{enje
F
2
= 430 N
Zadatak 10.19.
Kolika mora da bude masa m
A
da bi sistem prikazan na slici ostao u miru?
Koeficijent trenja na svim dodirnim povr{inama je = 0,25. Mase su spojene uètom.
Masa m
B
= 100kg.
287
Rje{enje
m
A
= 250kg
Zadatak 10.20.
Moment okretanja dobo{a je M= 50 Nma koeficijent trenja izme|u dobo{a i trake
je = 0,3. Odrediti kojom silom F treba djelovati na ru~icu da do|e do zako~enja.
Rje{enje
a) F = 53,6 N.
288
Zadatak 10.21.
Sa skiciranom ko~nicom vr{i se zako~enje jednog motora ~iji je broj okretaja
n = 400min
1
i snage 1kW. Dimenzije date na skici su: l
1
= 120mm, l
2
= 270mm,
l
3
= 750mm, d = 380mm, koeficijent trenja = 0,5.
a) moment zako~enja,
b) silu trenja,
c) normalnu silu na ko~nu oblogu,
d) reakciju u zglobu A.
Rje{enje
a) M = 23,88 Nm
b) F = 125,7 N
c) Fn = 251,3 N
d) F
A
= 240,5 N
Zadatak 10.22.
Na skici je prikazana ko~nica sa trakom dimenzija l
1
= 100mm, l
1
= 100mm,
l = 450mm i d = 300mm. Koeficijent trenja je = 0,25. Moment okretanja na
ko~ionom dobo{u je 70Nm. Obuhvatni ugao = 270.
a) silu trenja,
b) sila u traci F
1
i F
2
,
c) silu F da bi se ostvarilo zako~enje i
d) reakciju oslonca D.
Rje{enje
a) F
= 466,7 N.
b) F
1
= 674,2 N, F
2
= 207,6 N,
c) F = 196 N,
d) F
D
= 883,4 N.
289
Zadatak 10.23.
Ko~nica prikazana na slici vr{i ko~enje silom F = 100 N. Koeficijent trenja izme|u
trake i ko~ionog dobo{a je = 0,18.
a) sile u traci izme|u F
1
i F
2
,
b) silu trenja i moment trenja,
c) reakciju u osloncu A,
d) kolikom bi silom F morali djelovati ako bi moment okretanja dobo{a iznosio
70 Nm da bi ostvarili zako~enja.
Rje{enje
a) F
1
= 2215 N, F
2
= 1127 N
b) F = 1088 N M
= 108,8 Nm
c) F
A
= 3112 N
d) F = 64,36 N.
Zadatak 10.24.
Jedan valjak (teìne G i polupre~nika r) oslanja se na hrapavu podlogu u ta~ki A i
hrapavi vertikalni zid u ta~ki B. Koeficijent trenja izme|u valjka i dodirnih povr{ina je
1
. O uè koje je preba~eno preko nepomi~nog kotura C gdje je koeficijent trenja
izme|u uèta i kotura m obje{en je teret teìne G
2
. Koja mora biti veli~ina tereta G
2
da bi valjak mirovao?
Rje{enje
1
2
1 1
2
2
) (
G e
l
l
G

+
+
=
290
Zadatak 10.25.
Valjak pre~nika d = 500m vu~e se po podlozi tako da je krak trenja kotrljanja
f = 5,4cm silom F = 500 N pod uglom = 30.
a) teìnu G valjka,
b) koliki je pre~nik valjka ako bi njegova teìna iznosila G = 3 kN?
Rje{enje
a) F = 2255 N,
b) d = 2r = 686mm.
291
11.1. PROSTORNE KOMPONENTE SILA
Pretpostavimo da imamo jednu silu
F koja djeluje u prostoru. Usvojimo u ta~ki O

gdje djeluje sila prostorni koordinatni sistem Oxyz (slika 11.1.). Da bi smo odredili
prostorne komponente sile ili projekcije sile
F na koordinatne ose, prvo projektujemo

silu
F na osu Oz Fz i ravan xy Fxy. Zatim projektujemo silu Fxy na ose Ox Fx i Oy Fy.

Usvojimo slijede}e uglove:
izme|u pozitivne ose Ox i sile
F
izme|u pozitivne ose Oy i sile
F
izme|u pozitivne ose Oz i sile
F
Prostorne komponente sile odnosno sile
F na ose koordinatnog sistema su:

(11.1.)
Na osnovu slike 11.1. i Pitagorinog pou~ka imamo da je
F
2
= Fx
2
+ Fy
2
+ Fz
2
, (11.2.)
odnosno
F
2
= F
2
cos
2
+ F
2
cos
2
+ F
2
cos
2

F
2
= F
2
(cos
2
+ cos
2
+ cos
2
) (11.3.)
cos
2
+ cos
2
+ cos
2
= 1.
=
=
=
cos
cos
cos
F Fz
F Fy
F Fx
293
Na osnovu jedna~ine (11.1.) moèmo napisati
(11.4.)
Na osnovu pravouglih trouglova prikazanih na slici 11.1. b) dobijemo da je:
(11.5.)
Primjenjuju}i jedna~ine (11.3.) i (11.4.) slijedi da je:
l
2
= x
2
+ y
2
+ z
2
,
odnosno
(11.6.)
11.2. REZULTANTAPROSTORNOG SISTEMASILA
KADASVE SILE DJELUJU U JEDNOJ TA^KI
Pretpostavimo da imamo jedno kruto tijelo, koje u ta~ki A napada prostorni sistem
sila (slika 11.2.).
Pretpostavimo da su nam poznati smjerovi
svake sile:
(11.7.)
Izvr{imo li projekciju svake sile na ose koor-
dinatnog sistema Oxyz i saberemo sve projekcije
u pravcu ose x, y, z dobit }emo projekcije rezul-
tante
(11.8.)
+ + + =
+ + + =
+ + + =
iz nz z z rz
iy ny y y ry
ix nx x x rx
F F F F F
F F F F F
F F F F F
...
...
...
2 1
2 1
2 1
n
n
n
n
F F F
2
2
2
2
1
1
1
1
.
l
F
z
Fz
y
Fy
x
Fx
= = =
=
=
=
l
z
l
y
l
x
cos
cos
cos
.
cos cos cos
F
Fz Fy Fx
=
294
Vode}i ra~una o jedna~inama (11.1.) projekcije rezultante postaju:
F
rx
=
F
i
cos
i
F
ry
=
F
i
cos
i
F
rz
=
F
i
cos
i .
(11.9.)
Intenzitet rezultante:
(11.10.)
Smjerovi rezultante:
(11.11.)
11.3. MOMENTSILE F
S OBZIROM NAOSI KOORDINATNOG SISTEMA

Analiti~ki se izraz momenta sile F
s obzirom na osi koordinatnog sistema odre|uju

na slijede}i na~in:
Moment s obzirom na osu z prema slici 11.3. }e biti:
M
F
z
=
M
F
xy
0
=
M
x
0
+
M
y
0
. (11.12.)
Kako je (11.13.)
bit }e (11.14.) .
x y z
F
z
yF xF M M = =
=
=
y
y
x
x
xF M
yF M
0
0
. cos cos cos
r
rz
R
r
ry
R
r
rx
R
F
F
F
F
F
F
= = =
295
Na isti na~in dobit }emo:
(11.15.)
(11.16.)
Prethodne jedna~ine pretstavljaju analiti~ke izraze za momente sile F
s obzirom na
koordinatne ose.
Moment sile F
s obzirom na osi koordinatnog sistema moèmo izraziti kao vek-

torski produkt radius vektora napadne ta~ke r

i vektora sile F
.
Ukoliko vi{e sila djeluje na tijelo u prostoru, te ako znamo njihove projekcije na
ose i poloàj napadnih ta~aka, tada je analiti~ki izraz stati~kog momenta rezultante
M
x
= (y
i
F
zi
z
i
F
yi
),
M
y
= (z
i
F
xi
x
i
F
zi
), (11.18.)
M
z
= (x
i
F
yi
y
i
F
xi
).
11.4. REDUKCIJAPROSTORNOG SISTEMASILE NAJEDNU TA^KU
Izu~avanje skupa sila koje djeluju na neko kruto tijelo (slika 11.4.) mogu}e je prim-
jenom principa redukcije sile. Izvr{imo redukciju u ta~ku Osvake sile
F
1
,
F
2
...
F
n
koje
djeluju u ta~kama A
1
, A
2
... A
n
.
.
z x y
F
y
xF zF M M = =
.
y z x
F
x
zF yF M M = =
296
Na slici 11.5. prikazana je redukcija proizvoljne sile
F
i
s obzirom na ta~ku O, gdje
se primjenilo pravilo o paralelnom pomaku sile. Paralelnim preno{enjem sile
F
i
iz
ta~ke A
i
u ta~ku Odobili smo paralelno prenesenu silu
F
i
u ta~ku Oi spreg sila ~iji je
moment:
M
i
=
r
i

F
i
, (11.19.)
gdje je (11.20.)
M
i
= F
i
.
h.
297
Kada izvr{imo redukciju svih sila
F
1
,
F
2
...
F
n
u ta~ku O, dobivamo:
a) skup sila u ta~ki O ~ija je rezultanta jednaka vektorskom zbiru komponenata
F
1
,
F
2
...
F
n
.
(11.21.)
b) skup spregova sile

M
i
pa je suma svih spregova sila
M
1
,
M
2
...
M
n
jednaka
M=
M
1
+
M
2
+...
M
n
M=
M
i
= (
r

F
i
). (11.22.)
Moèmo zaklju~iti da je prostorni sistem sila, koji djeluje na kruto tijelo u
razli~itim ta~kama, ekvivalentan sili koja djeluje u jednoj ta~ki i spregu sila kojem
veli~ina zavisi od izbora ta~ke redukcije.
11.5. ANALITI^KI USLOVI RAVNOTE@E
Kruta tijela vezana su osloncima, koji posreduju preno{enje sila na druga tijela ili
ostale dijelove konstrukcije. Prilikom analize ravnoteè krutih tijela u osloncima
postavljamo reakcije veze koje moraju biti takve da sa zadanim vanjskim silama mora-
ju ~initi ravnoteù. Detalji o oslanjanju nosa~a dati su u poglavlju 6.1. a ovdje }emo
dati tabelu oslanjanja i veza u okvirnim nosa~ima.
298
299
Da bi prou~ili analiti~ke uslove ravnoteè, pretpostavimo da imamo jedno kruto
tijelo (slika 11.8.) na koje djeluje sistem sila F
1
, F
2
, ... F
n
i neka su nam poznati
poloàji napadnih ta~aka i smjerovi svake sile
(11.23.)
. ,... ,
2
2
2
2
1
1
1
1
n
n
n
n
F F F
300

Izvr{imo li redukciju svih sila s obzirom na ta~ku O, tada }e biti:
a) Glavni vektor sila
F
R
:
(11.24)
Intenzitet glavnog vektora
F
R
= F
R
= (11.25.)
odnosno
(11.26.)
Pravac glavnog vektora bit }e odre|en jedna~inama:
(11.27.)
b) Rezultiraju}i moment sprega sila
M:
(11.28.)
Intenzitet rezultiraju}eg momenta sprega sila
M = M= (11.29.)
a pravac rezultiraju}eg momenta sprega sila odre|en je slijede}im jedna~inama:
(11.30.)
. cos , cos , cos
M
M
M
M
M
M
z
M
y
M
x
M
= = =
,
2 2 2
Rz Ry Rx
M M M + +
= = + + +
= = + + +
= = + + +
=
=
=
. ...
, ...
, ...
1
2 1
1
2 1
1
2 1
z
n
i
iz nz z z
y
n
i
iy nx y y
x
n
i
ix nx x x
M M M M M
M M M M M
M M M M M
. cos , cos , cos
R
Rz
R
R
Ry
R
R
Rx
R
F
F
F
F
F
F
= = =
=
=
=
. cos
, cos
, cos
R R Rz
R R Ry
R R Rx
F F
F F
F F
,
2 2 2
Rz Ry Rx
F F F + +
= = = + + +
= = = + + +
= = = + + +

= =
= =
= =
n
i
Rz zi
n
i
i i nz z z
n
i
Ry yi
n
i
i i ny y y
n
i
Rx xi
n
i
i i nx x x
F F F F F F
F F F F F F
F F F F F F
1 1
2 1
1 1
2 1
1 1
2 1
. cos ...
, cos ...
, cos ...
301
Na osnovu jedna~ina (11.24.) i (11.28.) moèmo zaklju~iti da }e potreban i dovo-
ljan uslov biti da tijelo na koje djeluje sistem sila bude u ravnoteì da je:
(11.31.)
U skladu s jedna~inama (11.24.) i (11.28.) gdje su rastavljene sile i momenti u
takozvane komponente jedna~ine, slijede i dovoljni i potrebni uslovi ravnoteè krutog
tijela u obliku slijede}ih skalarnih jedna~ina:
(11.32.)
Jedna~ine (11.32.) moèmo koristiti za odre|ivanje nepoznatih sila krutog tijela
optere}enog prostornim sistemom tijela.
Broj nepoznatih veli~ina koje moèmo izra~unati je {est, skladno s brojem jed-
nad`bi koje moèmo postaviti. Vidimo da je kod tijela koje je u ravnoteì sprije~ena
translacija i rotacija u sva tri pravca Oxyz koordinatnog sistema.
Pretpostavimo da na kruto tijelo djeluje sistem sila koje su paralelne jednoj od osa
koordinatnog sistema, npr. Oz osi (ovaj primjer se ~esto pojavljuje u inènjerskoj prak-
si). Za ravnoteù takvog sistema potrebno je i dovoljno da suma projekcija svih sila na
osu paralelnu sa silama i suma momenta sila na druge dvije ose budu jednake nuli.
(11.33.)
= =
= =
= =
. 0 0
0 0
0 0
z Rz
y Ry
x Rx
M F
M F
M F
302
Smjernice za rje{avanje zadatka iz statike prostornih sistema
303
Zadatak 11.1.
Na {tap u ta~ki B djeluje vertikalna sila F
. [tap je oslonjen na pod u ta~ki A i u

ravnoteì odràva se pomo}u dva uèta kao {to je prikazano na slici. Odrediti sile u
uàdima i silu kojom {tap priti{}e podlogu ako je:
a = 3m, b = 4m, h = 5m, F = 10kN.
Rje{enje:
Cosinusi smjera sile S
1
(3, 5, 4)
Za silu S
2
koordinate napadne ta~ke (x = 6, y = 5, z = 4)
cos
2
= 0,68376, cos
2
= 0,5698, cos
2
= 0,45584.
i za silu u {tapu F
S
(x = 0, y = 5, z =0)
cos
{
= 0, cos
{
= 0, cos
F
= 1.
i za silu F cos
F
= 0 cos
F
= 0 cos
F
= 1
F
ix
= 0: S
1
cos
1
+ S
2
cos
2
= 0,
F
iy
= 0: S
1
cos
1
+ S
2
cos
2
+ F
{
= 0,
F
iz
= 0: S
1
cos
1
+ S
2
cos
2
+ F= 0,
Rje{avanjem gornjih jedna~ina dobijamo vrijednost sila
. 56568 , 0
50
4
cos
707106 , 0
50
5
cos
424264 , 0
) 4 ( 5 3
3
cos
1
1
2 2 2 2 2 2
1
=
=
= =
=
+ +
=
+ +
=
z y x
x
304
Zadatak 11.2.
Kvadratna plo~a teìne G = 10 kN oslonjena je na {est {tapova. Na kvadratnu plo~u
djeluje vertikalna sila F
. za podatke F= 30 kN, a = 1m, h = 3m odrediti sile u {tapovima.

Rje{enje:
Cosinusi smjerova dati su tabelarno za sve sile.
. 5 , 12
, cos cos
, 782 , 11
cos
cos
, 3125 , 7
cos cos
cos
cos
2 2 1 1
1
2
1
2 1
1
2
2
kN F
S S F
kN S
kN
F
S
=
=
=
=
=

=
{
{
305
F
x
= 0:
F
y
= 0:
F
z
= 0:
M
x
= 0:
M
y
= 0:
M
z
= 0:
Sile u {tapovima dobivamo rje{avanjem gornjih jedna~ina:
. 58 , 16
6
11
, 0
, 11 , 22
6
11
) (
, 9 , 10
12
19
, 9 , 10
12
19
, 11 , 22
6
11
) (
6
5
4
3
2
1
kN F S
kN S
kN G F S
kN F S
kN F S
kN G F S
= =
=
= + =
= =
= =
= + =
. 0
11
3
19
3
11
3
19
3
19
3
11
3
6 5 4 3 2 1
= + + + aF aS aS aS aS aS aS
, 0
11
1
1 1
3
19
1
11
1
11
1
6 5 5 4 4
= + + aS aS aS aS aS
+ + +
19
1
19
3
9 1
3
19
1
11
1
11
1
3 3 2 2 1 1
aS aS aS aS aS aS
, 0
11
3
19
3
11
3
19
3
19
3
11
3
6 5 4 3 2 1
= a F aS aS aS aS aS aS
, 0
11
1
19
3
11
1
19
1
11
3
11
1
6 5 4 3 2 1
= + + S S S S S S
, 0
11
3
19
3
11
3
19
3
19
3
11
3
6 5 4 3 2 1
= + + + + + + + F G S S S S S S
, 0
11
1
19
1
11
1
19
3
19
1
11
1
6 5 4 3 2 1
= + + S S S S S S
306
Zadatak 11.3.
U ta~ki K sistema od tri {tapa obje{en je teret teìne G. Za dimenzije prema slici
odrediti sile u {tapovima.
Rje{enje
Cosinusi smjerova sila S
1
, S
2
i S
3
prikazani su u tabeli.
F
x
= 0:
F
y
= 0:
F
z
= 0:
Rje{enjem gornjih jedna~ina dolazimo do vrijednosti sila u {tapovima:
.
2
6
,
2
6
, 2
3
2
1
G S
G S
G S
=
=
=
. 0
6
1
6
1
2
1
3 2 1
= G S S S
, 0
6
2
6
2
3 2
= + S S
, 0
6
1
6
1
2
1
3 2 1
= + S S S
307
Zadatak 11.4.
Preko kotura K preba~eno je uè ~iji je jedan kraj vezan za zid a o drugi je obje{en
teret G. Kotur je pri~vr{}en sa tri {tapa. Ako je poznat teret Godrediti sile u {tapovima.
1
, S
2
i S
3
, G iGprikazani su tabelarno.
308
Postavimo ravnote`ne jedna~ine
F
x
= 0:
F
y
= 0:
F
z
= 0:
Rje{avanjem gornjih jedna~ina odre|ujemo vrijednosti sila u {tapovima:
Zadatak 11.5.
Sa tri {tapa pri~vr{}en je jedan disk polupre~nika r kojeg optere}uje spreg sila ~iji
je moment M
0
. Potrebno je izra~unati sile u {tapovima.
Rje{enje
.
5
5 9
,
10
10 3
,
10
10 9
3
2
1
G S
G S
G S
=
=
=
. 0
5
9
5
1
3
= G S
, 0
5
2
10
3
10
3
3 2 1
= S S S
, 0
5
3
10
1
10
2
1
= G S
S
309
M
C
= 0
M
A
= 0
M
B
= 0
Zadatak 11.6.
Plo~a bez teìne optere}ena je silom F, a u ravnote`nom poloàju odràva se
pomo}u 6 {tapova. Ako je poznata sila F, odrediti sile u {tapovima.
Rje{enje
Uslovi ravnoteè u vektorskom obliku:
.
3
2
, 0
0 0
3 3 0
r
M
h
M
S h S M = = = +
,
3
2
, 0
0 0
2 2 0
r
M
h
M
S h S M = = = +
,
3
2
, 0
0 0
1 1 0
r
M
h
M
S h S M = = = +
r h
r r h
r
h
2
3
2
3
60 sin , 60 sin
=
= = =
310
S
1
+
S
2
+
S
3
+
S
4
+
S
5
+
S
6
+
F = 0
r
i

S
i
+
r
F

F = 0
r
1
= r
4
= r
6
= 0
1
, S
2
i S
3
, S
4
, S
5
, S
6
i F prikazani su tabelarno.
F
x
= 0:
F
y
= 0:
F
z
= 0:
M
x
= 0: 3aS
3
= 0,
M
y
= 0:
M
z
= 0:
Rje{enjem jedna~ina dolazimo do sila u {tapovima:
.
2
3
,
2
5
, 0 ,
2
1
,
2
1
6 5 4 3 2 1
F S F S S S F S F S = = = = = =
. 0 2
5
4
5
= aF aS
, 0
5
2
2 2
5 3 2
= + + aS aS aS
, 0
3
1
5
1
5
1
6 5 4 3 2 1
= + + + + + S S S S S S
, 0
3
2
5
2
6 5
= + + S S
, 0
3
2
5
2
6 4
= + + + F S S
.
0
2
0
0
2
2
0
0
2
3 5 2
= = a r a
a
r
a
r r
F
311
Zadatak 11.7.
Trougaona plo~a teìne G odràva se u ravnote`nom poloàju pomo}u {est {tapo-
va. Izra~unati sile u {tapovima.
Rje{enje:
Komponente sile S
6
Jedna~ina ravnoteè

M
(A)
z
= 0: 3aS
3
= 0,

M
(A)
x
= 0: 6aS
6z
2aG = 0,

M
(A)
y
= 0: 3aS
4
+ aG = 0,

M
z
= 0: 3aS
5
6aS
6x
= 0,

M
(B)
x
= 0: 6aS
1
6aS
4
+ 4aG = 0,

M
(B)
z
= 0: 6aS
2
3aS
6
= 0.
.
6
1
,
6
2
,
6
1
6 6 6 6 6 6
S S S S S S
z y x
= = =
312
Sile u {tapovima dobit }emo iz gornjih jedna~ina:
Zadatak 11.8.
Homogena plo~a teìne G
1
pri~vr{}ena je pomo}u {est {tapova. Kolike su sile u
{tapovima ako se na plo~u postavi teret teìne G
2
.
Rje{enje:
.
3
1
,
3
1
,
3
2
,
3
1
,
3
6
, 0
2 1 5 4 6 3
G S G S G S G S G S S = = = = = =
313
Na osnovu geometrije zaklju~ujemo da je:
Jedna~ina ravnoteè }e biti:

F
x
= 0: S
tx
S
2x
=0,

F
y
= 0: S
3y
+ S
4y
= 0,
M
(B)
z
= 0: 12aS
1z
+ 12aS
2z
+6aG
1
+ 9aG
2
= 0,
M
z
= 0: 12aS
1x
+ 12aS
2x
8aS
4y
= 0,
M
y
= 0: 8aS
2z
8aS
6
4aG
1
6aG
2
= 0,
M
(D)
y = 0: 8aS
1z
+ 8aS
5
+ 4aG
1
+ 2aG
2
= 0.
Rje{enjem gornjih jedna~ina dobivamo:
Sile u {tapovima zavise od odnosa teìna G
1
i G
2
.
Na primjer:
za G
2
< 2G
1
{tap 5 je optere}en na pritisak
G
2
> 2G
1
{tap 5 je optere}en na istezanje.
Zadatak 11.9.
Vratilo AB prenosi moment torzije od 100 Nm. Oba zup~anika su sa zakoenim
zubima = 15. Ugao dodirnice je = 20. Ako su poznate veli~ine a = 30m,
d
1
= 0,04m, d
2
= 0,05m odrediti reakcije u leàjevima A i B.
). 3 2 (
8
1
), 2 (
8
1
), 3 2 (
24
13
, ,
2 1 6
2 1 4
2 1 2
4 3 2 1
G G S
G G S
G G S
S S S S
+ =
=
+ =
= =
.
6
4
,
,
1
1
2
1
4
3
4
3
2
1
2
1
2
1
a
a
S
S
S
S
S
S
S
S
S
S
S
S
S
S
z
z
x
x
y
y
z
z
x
x
= = =
= =
314
Rje{enje
Po{to se radi o zup~anicima sa zakoenim
zupcima, raspored sila je dat na slijede}oj slici
Moment torzije
. cos cos , 5
2
, 4
2
, 4
2
,
2 2
1 1
1
1
1
2
1
2
2
1
2
1
1
2
2
= = = = =
= = = = =
F F kN
d
M
F kN
d
M
F
kN
d
M
F
d
F
d
F M M
y y z
z y z x t
. tg
,
cos
tg
tg
,
cos
=
= =
=
u a
u
u
r
u
u
F F
F F F
F
F
315
Kada su poznate projekcije sila F
1
i F
2
postavimo jedna~ine ravnoteè:
F
x
= 0:
F
y
= 0:
F
z
= 0:
M
z
= 0:
M
y
= 0:
Rje{enjem gornjih jedna~ina dobivamo reakcije u osloncima:
. 05233 , 0 06367 , 2 4 884 , 1
, 8856 , 2 6073 , 0 507 , 1 5
, 2679 , 0 3397 , 1 0718 , 1
, 6073 , 0
,
03 , 0 5 , 3
1
03 , 0 5 , 2 507 , 1
2
05 , 0
0718 , 1 03 , 0 5
,
5 , 3
1
5 , 2
2
, 06367 , 2
,
03 , 0 5 , 3
1
03 , 0 5 , 2 4
2
04 , 0
3397 , 1 03 , 0 884 , 1
,
5 , 3
1
5 , 2
2
2 1
2 1
1 2
2
2
2 1
2
1
1 1
kN F F F F
kN F F F F
kN F F F
kN F
F
a
a F
d
F a F F
kN F
F
a
a F
d
F a F F
Bx z z Az
By y y Ay
x x Ax
By
By
y x y By
Bz
Bz
z x z Bz
= + = + =
= + + = + + =
= = =
=
+ =
=
+ =

+ =
. 0 5 , 3 5 , 2
2
2
1
1 1
= + a F a F
d
F a F
Bz z x z
, 0 5 , 3 5 , 2
2
2
2
2 1
= + + a F a F
d
F a F
By y x y
, 0
2 1
= +
Bz z z Az
F F F F
, 0
2 1
= + +
By y y Ay
F F F F
, 0
2 1
= +
x x Ax
F F F
. 0718 , 1 15 sin 20 cos 40687 , 4 sin cos
, 507 , 1 20 sin 40687 , 4 cos
, 40687 , 4
15 cos 20 cos
4
cos cos
, cos cos
, 3397 , 1 15 sin 20 cos 5086 , 5 sin cos
, 5086 , 5
15 cos 20 cos
5
cos cos
2 2
2 2
2
2
2 2
1 1
1
1
kN F F
kN F F
kN
F
F
F F
kN F F
kN
F
F
x
y
z
z
x
y
= = =
= = =
=

=

=
= = =
=

=

=
316
Zadatak 11.10.
Tijelo koje ima oblik {estostrane prizme oslonjeno je u ta~ki A pomo}u sferi~nog
zgloba, a u ta~ki B pomo}u cilindri~nog leàja. Pomo}u nerastezljivog uèta CE
odràva horizontalni poloàj ravnoteè. Preko kotura zanemarivih dimenzija u ta~ki D
preba~ena je nerastegljivo uè koje je u~vr{}eno u ta~ki L, na ~ijem kraju visi teret
teìne Q. U ta~ki K prizme djeluje vertikalna sila F. U nagnutoj strani prizme djeluje
moment Mkoji je okomit na datu ravan i ima smijer kako je dato na slici.
Odrediti reakcije u ta~kama A i B te silu u uètu CE, ako su poznate slijede}e vri-
jednosti: Q = 500 [N]; M = 1000 [Nm]; a = 80 [cm]; b = 40 [cm]; c = d = 20 [cm];
= = 30 i = = 60.
Rje{enje
Ako u ta~ki A sfernog zgloba
smjestimo ishodi{te koordinatnog sis-
tema Oxyz imat }emo da je reakcija u
ta~ki A:
F
A
= x
A
+ y
A z
+ z
A
a reakcija cilindri~nog zgloba B:
F
B
= y
B
+ z
B
.
317
Projekcija sile S
na koordinatne ose
Sile u ta~ki D zamijenimo rezultatom F
R
= Q
+F
n
te na|imo njene projekcije na ose
koordinatnog sistema Ozyz.
Koordinate ta~aka B, C, K i D su:
Moment sila za ose su:
. 2 , 173 sin
2
) ( ) (
300 ) cos 1 (
2
) ( ) (
600 ] sin ) ( ) cos 1 ( [ sin ) ( ) cos 1 ( ) (
320 ) (
0 ) ( ) (
1 , 0 sin cos ) (
22 , 0 sin cos ) (
73 , 0 ) cos cos sin ( cos cos sin ) (
) ( ) (
) ( ) (
69 , 0 4 , 0 ) ( ) (
0 ) ( ) ( ) (
= = =
= + = =
= + + = + =
= =
= =
= = =
= = =
= + = + =
= + = =
= + = =
= =
= = =
Q
a
F x F M
Q
a
F x F M
Q c h b Q c h bQ F M
a F F M
F M F M
S bS S y S M
S S h S Z S M
S S h b S h S b S M
y y d a y x F M
z z d a z x F M
y Z y c h bZ F M
F M F M F M
y R D R z
z R D R y
R x
z
z x
x c z
x c y
x
B B B B B z
B B B B B y
B B B B B x
A z A y A x

c h z b y
a
x
h z y a x
h z b y x
c h z b y d a x
D D D
K K K
c c c
B B B
= = =
= = =
= = =
= = + =
, ,
2
, 0 ,
, , 0
, ,
. 750 ) cos 1 ( cos ) (
433 866 , 0 500 sin ) (
0 ) (
N Q Q Q z F
N Q y F
x F
R
R
R
= + = =
= = =
=
. 866 , 0 sin
433 , 0 cos cos cos
25 , 0 sin cos sin
S S S
S S S S
S S S S
z
xy y
xy x
= =
= = =
= = =
318
Provjerite momente M
na ose koordinatnog sistema Oxyz.

M
x
= 0
M
y
=M
.
cos = 866
M
z
= Msin = 500.
Postavimo uvjete ravnoteè za posmatrano tijelo:
x
A
+ 0,25 S = 0
y
A
+ y
B
0,433 S + 433 = 0
z
A
+ z
B
+ 0,866 S + 400 750 = 0
0,4 z
B
0,69 y
B
+ 0,73 S 600 = 0
z
B
+ 0,22 S 320 + 300 + 866 = 0
y
B
0,1 S + 173,2 = 0
z
B
= 0,22 S + 846
y
B
= 0,1 S + 326,8.
Nakon rje{avanja jedna~ina dobijamo da je:
S = 652 N z
B
= 989 N y
B
= 392 N
x
A
= 163 N y
A
= 542,684 N z
A
= 1203,632 N.
Zadatak 11.11.
Masivna homogena plo~a,
ima oblik pravouglog paralelo-
pipeda teìne G
, moè se obrtati
u krug oko vertikalne ose AB.
Na plo~i u ta~ki Dvezano je uè,
preba~eno preko nepomi~nog
kotura i na slobodnom kraju
uèta visi teret teìne Q
. U ta~ki
E djeluje sila F
paralelna ivici
plo~e b. Sistem se odràva u
ravnoteì pomo}u diska, u ~ijoj
ravni djeluje moment sprega M
,
a tako|er i reakcije, u sfernom A
i cilindri~nom B, osloncu.
Dimenzije su date na slici.
319
Rje{enje
x
i
= x
A
+ x
B
Q = 0
y
i
= y
A
+ y
B
+ F = 0
z
i
= z
A
G = 0
M
x
= yB
.
h F (c + d) G
.
= 0
M
y
= x
B
. h G
.
Q
.
d = 0
M
z
= F
.
a + Q
.
b M= 0
Rje{avanjem prethodnih jedna~ina dobivamo da je:
Zadatak 11.12.
Za zadani prostorni sistem sila koje djeluju u jednoj ta~ki A odrediti intenzitet,
pravac i smjer rezultante sila.
( )
.
2
1
2
1
2
1
2
1
G z
G
h
b
F
h
d c
y
G
h
a
Q
h
d
x
G
b
F d c
h
y
a F b Q M
Q d G
a
h
x
A
A
A
B
B
+
,
_

,
_

1
]
1
+ +

,
_
+
2
a
2
b
320
Zadatak 11.13.
Stub visine h = 8m u ravnoteì odràvaju tri uèta. Sile u uàdima su poznate
S
1
= 4 kN, S
2
= 5,5 kN, S
3
= 3 kN. Odrediti komponente rezultante u vertikalnom
pravcu i okomitom na stub.
Zadatak 11.14.
Na slici je dat jedan reduktor sa vi{e pogona. Poznat je intenzitet, pravac i smjer
momenta koji optere}uje reduktor. Potrebno je prona}i intenzitet, pravac i smjer rezul-
tiraju}eg momenta.
M
1
= 0,5 kNm, M
2
= 3,0 kNm, M
3
= 4,0 kNm, M
4
= 1,6 kNm,
= 30 (u ravni x y)
Rje{enje
. 4 , 63
4 , 104
8 , 30
587 , 5
2 2 2
=
=
=
= + + =
M
M
M
z y x R
kNm M M M M
321
Zadatak 11.15.
Jedan konstruktivni dio u konstrukciji je optere}en sa silama F
1
= 6 kN, F
2
= 8 kN,
F
3
= 2 kN. Ako su poznate dimenzije a = 200mm, b = 250mm, c = 150mm, = 30,
odrediti:
a) rezultiraju}i moment od M
x
i M
y
,
b) moment M
z
.
Rje{enje
M
Rxy
= 2,238 kNm
z
= 47,9
M
z
= 0,710 kNm.
Zadatak 11.16.
Tri {tapa optere}uje F = 10 kN koja leì u ravni x y. Potrebno je odrediti sile u
{tapovima 1,2 i 3.
Rje{enje
S
1
= 10,18 kN
S
2
= 6,44 kN
S
3
= 12,25 kN.
322
Zadatak 11.17.
Tri {tapa optere}uje vertikalna sila F = 10 kN. Odrediti sile u {tapovima.
Rje{enje
S
1
= 2,47 kN
S
2
= 3,5 kN
S
3
= 6,39 kN.
Zadatak 11.18.
Za {tapove optere}ene prema slici odrediti sile u {tapovima F
G
= 20 kN.
Rje{enje
S
1
= S
2
= 12,65 kN
S
3
= 20,785 kN.
Zadatak 11.19.
Horizontalni nosa~ zglobno vezan u ta~ki C za vertikalni zid odràva se u
ravnote`nom poloàju pomo}u {tapova 1 i 2. a ko je F = 6,0 kN, odrediti reakciju u
osloncu C i sile u {tapovima 1 i 2.
Rje{enje
S
1
= 8,31 kN
S
2
= 7,51 kN
F
Cx
= 9,6 kN
F
Cy
= 3,6 kN
F
Cz
= 1,6 kN.
323
Zadatak 11.20.
Nosa~ AB optere}en u ta~ki C silom F = 450 kN odràva se u ravnoteì pomo}u
dva uèta 1 i 2. Odrediti reakciju u zglobu A i sile u uàdima.
Rje{enje
S
1
= 297 kN
S
2
= 386 kN
Zadatak 11.21.
Vratilo ABoptere}eno je zup~anicima kao {to je prikazano na slici, silama F
1
= 8,0 kN,
F
2
= 3,0 kN, F
3
= 2,0 kN, F
4
= 4,0 kN. Odrediti silu F
5
i reakcije u A - radijalno-aksi-
jalnom leàju i B - radijalnom leàju.
Rje{enje
F
Ax
= 1,29 kN
F
Ay
= 3,43 kN
F
Az
= 0,22 kN
F
Bx
= 1,29 kN
F
Bz
= 0,22 kN
. 286
2 2 2
kN z y x F
A A A A
= + + =
324
Zadatak 11.22.
Vratilo AB prenosi moment torzije preko zup~anika 1 i 2 M
1
= 240 Nm. Odrediti
reakcije u leì{tima A i B.
Rje{enje
Sile u zup~anicima
F
1x
= 2,41 kN F
2x
= 4 kN
F
1z
= 2,8 kN F
2y
= 1,5 kN
F
1y
= 6 kN F
2z
= 0,
Reakcije u osloncu
F
Ax
= 2,9462 kN F
Bx
= 4,5362 kN
F
Az
= 3,6765 kN F
By
= 0,8675 kN.
F
Ay
= 2,7978 kN
Zadatak 11.23.
Vratilo AB prenosi moment torzije M
1
= 160 Nm. Zup~anik 1 je sa kosim zupcima
nagiba = 10, a zup~anik 2 sa pravim zubima. Ugao nagiba dodirnice je = 20.
Ako su pre~nici zup~anika d
1
= 120mm, d
2
= 80mm, odrediti reakcije u leàjevima.
Rje{enje
F
Ax
= 1,62 kN
F
Ay
= 2,21 kN
F
Az
= 0,47 kN
F
Bx
= 4,64 kN
F
By
= 1,0 kN
F
Bz
= 0.
325
Zadatak 11.24.
Vitlo za podizanje tereta oslonjeno je na dva leàja A i B i podiè teret mase
m = 400kg. Poznate su dimenzije:
- pre~nik bubnja D
B
= 300mm,
- rastojanje tereta od oslona A x
m
= 1,5,
- pre~nici zup~anika d
1
= 120mm, d
2
= 540mm,
- ugao dodirnice = 20.
Odrediti reakcije u leì{tima A i B.
Rje{enje
F
A
= 1,74 kN
F
B
= 1,06 kN.
326
327
12.1. UVOD
Kod konstrukcija kao {to su transmisije, vise}i mostovi, visokonaponski kablovi
vaàn tip konstrukcionih elementa je savitljivo uè. Pri konstruisanju takvih elemena-
ta va`no je poznavati veli~inu progiba, odnos izme|u sila istezanja i raspona, zavis-
nosti tih veli~ina od duìne uèta. Pri analizi savitljive uàdi u nekim primjerima teìna
uèta je zanemariva prema optere}enju uèta. Me|utim, katkada je vlastita teìna
uèta i jedino optere}enje. Prilikom analize savitljive uàdi smatramo da nema nikak-
va otpora pri savijanju, {to zna~i da je sila u uètu usmjerena u pravcu uèta.
Savitljivo uè moè biti optere}eno nizom koncentriranih tereta, kontinuirano ili
kombinovano.
Ako je uè optere}eno silama kontinuirano raspore|enim po rasponu, onda ono
zauzima odgovaraju}i ravnote`ni oblik. Taj je ravnote`ni oblik uèta, u stvari,
lan~anica.
Oblik lan~anice zavisi od vrste optere}enja.
a) paraboli~na lan~anica - kada je uè optere}eno jednoliko kontinuirano du` hor-
izontalne projekcije i
b) obi~na lan~anica - kada je uè optere}eno jednoliko kontinuirano du` cijelog
luka lan~anice.
Ako savitljivo uè oslobodimo od veza, dodamo reakcije veza i posmatramo
ravnoteù, do}i }emo do veze izme|u sila u uètu, pregiba i duìne uèta.
12.2. PARABOLI^NALANÂNICA
Pretpostavimo da je uè optere}eno jednoliko kontinuirano du` horizontalne pro-
jekcije (npr. vise}i most).
327
Isijecimo elementarni dio uèta {irine ds i posmatrajmo ravnoteù tog elementa.
(12.1.)
Dijeljenjem gornje dvije jedna~ine dobit }emo:
(12.2.)
Sa slike 12.3. imamo da je tg
(12.3.)
Izjedna~avanjem jedna~ine (12.2.) i (12.3.) dobit }emo:
(12.4.)
jedna~inu parabole s tjemenom na ta~ki C.
Elimini{imo ugao iz jedna~ina (12.1.), imat }emo:
(12.5.)
, ) (
2 2 2
qx F F
H
+ =
.
2
2
2
H
H
F
qx
y
F
qx
x
y
=
=
.
2
tg
x
y
x
y
= =
. tg
H
F
qx
=
= =
= =
0 sin 0
0 cos 0
qx F F
F F F
u y
H u x
328
odnosno
Pretpostavimo da je uè pri~vr{}eno u ta~kama iste visine, grani~ni uslovi su:
Horizontalna sila je:
(12.6.)
a pogib
(12.7.)
Sila u ta~ki A odnosno u ta~ki B gdje je uè pri~vr{}eno:
(12.8.)
odnosno
(12.8.)
Duìnu uèta izra~unat }emo na osnovu diferencijalnog odnosa:
(12.9.)
odnosno
(12.10.)
Zamjenom obrasca (12.6.) u jedna~ini (12.10) imamo:
(12.11.)
Izraz pod korijenom moèmo rastaviti u red i integrirati ~lan po ~lan tako da dobi-
jemo duìnu lan~anice:
1
1
]
1
,
_
+ ...
32 5
64
8
1
8 3
64
2 2
2
2
4
2 3
4
2
l
l
f l
l
f l l
L
+
2
1
0
4
2 2
.
64
1 2 dx
l
x f
L

,
_
+
,
_
+
2
1
0
2
1
0
2
2
. 1 2 1 2 dx
F
qx
dx
dx
dy
L
H
2 2
dy dx ds +
.
16
1
2
1
2
2
f
l
ql F
u
+
,
4
64
2
2
2
4 2
l
q
f
l q
F
u
+
.
8
2
H
f
ql
f
,
8
2
f
ql
F
H

. ,
2
1
max
f y x
.
2 2 2
x q F F
H u
+
329
odnosno
(12.12.)
Ovaj red konvergira za sve vrijednosti (f / 2) < 1 / 4. Za veli~inu slu~ajeva je f
mnogo manji od 1 / 4, pa }e biti dovoljna samo prva tri ~lana reda da se postigne pri-
bli`na vrijednost za L sa dovoljnom ta~no{}u.
12.3. OBI^NALANÂNICA
Pretpostavimo da je uè optere}eno jednoliko kontinuirano du` cijelog luka
lan~anice. Isijecimo mali element uèta i posmatrajmo njegovu ravnoteù.
Jedna~ine ravnoteè elementa uèta (slika 12.4.)
(12.13.)
Razlika izme|u ovog primjera i prethodnog je u tome {to vertikalna komponenta
F
uy
uvijek jednaka teìni uèta duìne S.
Iz jedna~ina (12.13.) slijedi da je:
(12.14.)
Po{to je
parametar lan~anice,
to je
(12.15.)
. ,
dx
dy
a s
a
s
dx
dy

t a
q
F
H
cos
. tg
dx
dy
F
qs
H

0 sin 0
0 cos 0
s q F F
F F F
u y
H u x
1
1
]
1
+
,
_

,
_
+ ...
5
32
3
8
1
4 2
l
f
l
f
l L
330
Deriviranjem prethodnog izraza imamo da je:
Zadnja jedna~ina pretstavlja diferencijalnu jedna~inu obi~ne lan~anice.
Uvedimo parametar:
Integracijom izraza dobijemo:
(12.17.)
Uvr{tavanjem u gornju jedna~inu dobit }emo:
(12.18.)
odnosno
(12.19.)
Kvadriranjem i sre|ivanjem gornjeg izraza dobit }emo:
. 1
2
a
x
e
a
s
a
s
=
+ +
, 1
2
a
x
a
s
a
s
l
u
=
+ +
.
0
0
a
s
dx
dy
p
c
p
dx
dy
= =
=
= = za x = 0 slijedi da je
C
x
p p l
u
+ =
+ + =
2
1
2
.
1
2
a
p
dx
dp
dx
dy
p
+
=
=
. 1
1
1
1
2
2
2
2
2 2 2
2
2
+ =
+ =
+ =
=
dx
dy
a
dx
y d
dx
dy
dx
ds
dy dx ds
dx
ds
a
dx
y d
331
(12.20.)
Integracijom jedna~ine (12.20.) imamo da je:
Integracionu konstantu C
1
odredit }emo iz uslova y
x = 0
= a slijedi C
1
= 0, te je
jedna~ina lan~anice:
(12.21.)
Silu u uètu dobit }emo iz jedna~ine ravnoteè:
(12.22.)
.
1
2 2 2
2 2 2 2 2
y q F
a
x
ch qa F
a
x
sh a q
a
x
sa a a q F
s a q s q F F
u
u
u
H u
=
+ =
+ =
+ = + =
.
2

+ = =

a
x
a
x
e e
a
a
x
ach y
1
C
a
x
ach y + =
.
a
x
sh
dx
dy
=
dx
dy
a s
a
a
x
sh
e e
a s
e e
e
e e
a
s
a
s
e e
a
s
a
x
a
x
a
x
a
x
a
x
a
x
a
x
a
x
a
x
=
+ =
+
2
2
1
2
2 1
2
2
2
2
2
332
Zadatak 12.1.
Za lan~anicu prikazanu na slici i optere}enje odrediti sile u uàdima AB, BC, CDi
ED.
F1 = 4 kN
F2 = 15 kN
F3 = 3 kN
Rje{enje
Uvjeti ravnoteè za cijeli sistem su:

F
x
= 0 x
A
+ x
B
= 0

M
E
= 0 y
A
.
18 + F
1
.
15 + F
2
.
10 + F
3
.
2 = 0

F
y
= 0 y
A
F
1
F
2
F
3
+ y
E
= 0
y
E
= 10 kN
333
Iz uvjeta ravnoteè uèta AB imamo:

M
c
= 0

F
x
= 0

F
y
= 0

F
x
= 0

F
y
= 0

F
x
= 0

F
y
= 0

F
x
= 0

F
y
= 0
.
Zadatak 12.2.
Uè pri~vr{}eno u ta~kama A i B nosi most koji uè kontinuirano optere}uje
q
0
N/m. Na}i maximalnu l
m
silu u uètu te duìnu lan~anice L.
kN F
ED ED
8 , 11 7 , 57 = =
= = 0 sin 10 0
ED CD Y
F F
= = 0 cos 33 , 6 0
ED ED X
F F
kN F
CD CD
44 , 9 9 , 47 = =
= + = 0 15 6 , 51 sin 2 , 10 sin 0
CD CD Y
F F
= = 0 6 , 51 cos 2 , 10 cos 0
CD CD X
F F
kN F
AB AB
6 , 13 2 , 62 = =
= + = 0 12 sin 0
AB AB Y
F F
= = 0 33 , 6 cos 0
AB AB X
F F
kN F
BC BC
2 , 10 6 , 51 = =
= = 0 sin 4 12 0
BC BC Y
F F
= = 0 33 , 6 cos 0
BC BC X
F F
kN x x x
E A A
33 , 6 0 5 4 8 12 12 = = = +
334
Rje{enje
Kako je q(x) = q
0
to imamo na osnovu jedna~ine (12.4.) iz poglavlja 12.2. da je:
.
Za vrijednosti x = l/2 y = h horizontalna sila
Kako je F
u
= F
H
.
cos za to je F
u max
za maximalnu vrijednost ugla .
.
max
max
cos
=
M
u
F
F

=

M
F
l q
tg
2
0 1
max
2
0
max max
l
x x
F
q
tg
dx
dy
M
= = =
2
0

2
2
4
x
l
h
y =
h
l q
F
M
8
2
0

=
2 0
2
x
F
q
y
M
=
335
Iz ugla koji je prikazan na slici imamo da je:
odnosno
.
Kako je elementarna duìna luka
duìnu uèta
.
Nakon integriranja
.
Uvr{tavanjem izraza za F
H
te sre|ivanjem dobijamo:
1
1
]
1
,
_
+
,
_
+

l
h
h
l
l
h l
L
4
sin
4
4
1
2
1
2
,
_
,
_

+

H
H
H
F
l q
h
q
F
F
l q l
L
2
sin
2
1
2
0 1
0
2
0

,
_

+
2
0
2
0
1 2
l
H
dx
F
x q
ds L
( ) ( ) dx
dx
dy
dy dx ds
2
2 2
1
,
_
+ +
2
0
max
4
1
2

,
_
h
l l q
F
u
2
4
2 2
0
2
max
l q F
F
H
u
+
336
Zadatak 12.3.
Obi~na lan~anica optere}ena jednoliko kontinuirano optere}enjem q = 5N/m
prikazana je na slici. Odrediti maximalnu silu u uètu te duìnu lan~anice.
Rje{enje
Kako je:
to nakon integriranja imamo da je:
Uvedimo oznaku da je u = (1/F
H
) (q
.
S + C
1
) to je du = (q/F
H
) ds
odnosno
.
Znaju}i da je:
( )
1 0
1
C S q
F dx
dy
H
+
( )
'
+
1
]
1
+

2 1
1
1
sin C C S q
F
h
q
F
x
H
H
( )
'
+ +
2
1
2
1
2
1
1 C S q
F
ds
x
H
337
za te dobijamo
za S = 0 x = 0 C
2
= 0
.
Imamo da je:
za y = 0 x = 0 C
3
=
.
Za ta~ku y = h, x = l/2
za q = 5N/m, h = 6m l =20m imamo da je:
Za x = 10m
L = 24,2m.
m 1 , 12 10
8 , 45
5
sin
5
8 , 45
2

1
]
1
h
L
( ) [ ] 1 109 , 0 cos 16 , 9 x h y
1
1
]
1
,
_
1
50
cos
5
6
H
H
F
h
F
1
1
]
1
,
_
1
5
cos
5
x
F
h
F
y
H
H
1
1
]
1
,
_

1
2
cos
H
H
F
l q
h
q
F
h
1
1
]
1
,
_
1 cos x
F
q
h
q
F
y
H
H
q
F
H
3
cos C x
F
q
h
q
F
y
H
H
+
,
_
. sin
,
_
x
F
q
h
dx
dy
H
,
_
x
F
q
h
q
F
S
H
H
sin
H
F
S q
tg
dx
dy

0 0 0
1
C S
dx
dy
338
Sila u uètu F
u
= F
H
/cos
max
= 52,
Zadatak 12.4.
Za lan~anicu prikazanu na slici potrebno je odrediti sile u uàdima
te duìnu lan~anice.
Zadatak 12.5.
Za lan~anicu optere}enu jednoliko kontinuirano q = 700 N/mna rasponu 25m jav-
lja se sila u uètu F
u max
= 10 kN. Odrediti pregib uèta h.
DB CD AC i ,
]. [ 9 , 75
, 52 cos
8 , 45
max
N F
u
=

=
32 , 1
8 , 45
1 , 12 5
max max
=
= = tg
dx
dy
339
Zadatak 12.6.
Uè optere}eno jednoliko kontinuirano q = 5 N/m duìne 175m obje{eno je o dva
stuba Ai Brastojanja 150m. Stubovi su visine 50m. Odrediti duìnu d od uèta do pod-
loge i horizontalnu silu F
H
.
Rje{enje
d = 10,6m
F
H
= 384 N.
340
341
342
343
344
345
346
347
348
13.1. ELEMENTARNI RAD
Pod elementarnim radom sile
F na putu ds podrazumijevamo proizvod projekcije

sile na pravac puta i veli~ine puta
= Fds
.
cos (13.1.)
U vektorskom obliku rad je predstavljen skalarnim proizvodom sile
F i pomaka d
r.
Pretpostavimo da se napadna ta~ka sile
F pomakne za beskona~no mali pomak d
r iz-
vr{en je rad
=
F
.
d
r = F
.
cos
.
dr (13.2.)
ili u analiti~kom obliku
(13.3.)
rad sile
F }e biti izraèn slijede}om jedna~inom

= F
x
d
x
+ F
y
d
y
+ F
z
d
z
= {F}
T
{dr}. (13.4.)
U jedna~inu (13.2.) d
r = ds, a za < 90 dA > 0, za > 90 dA < 0.

U gornjim jedna~inama F
x
, F
y
, F
z
su projekcije sile na koordinatne ose a x, y, z su
koordinate napadne ta~ke sile.
Ako tijelo vr{i rotaciono kretanje, onda je elementarni rad sile koja djeluje na to
tijelo jednak proizvodu momenta te sile za obrtnu osu i ugla rotacije
= M
(F)
.
d (13.5.)
341
Pretpostavimo da napadna ta~ka sile
F pre|e put od ta~ke N do ta~ke M.

Pri kretanju napadne ta~ke sile rad se izraàva pomo}u krivolinijskog integrala
=

NM
F
V
ds =

NM
(F
x
d
x
+ F
y
d
y
+ F
z
d
z
)
gdje je: F
V
- projekcija sile
F na pravac brzine (koja se poklapa sa tangentom).

Ako projekciju sile na tangentu izrazimo u funkciji puta s i predstavimo zavisnost
grafi~ki (slika 13.4.), onda je rad na pomjeranju od s
0
do s
1
proporcionalan {rafiranoj
povr{ini.
342
Ukoliko na kruto tijelo djeluje sistem sila
F
1
,
F
2
...
Fn, rad svih sila kod beskona~no

malenog pomaka iznosi:
= (F
x
d
x
+ F
y
d
y
+ F
z
d
z
) (13.6.)
13.2. PRINCIP VIRTUALNIHPOMJERANJA
Mogu}e ili virtualno pomjeranje sistema (ozna~ava se sa ) naziva se svako ele-
mentarno pomjeranje sistema koje u datom momentu dopu{taju veze. Pomjeranje pri
kome sistem ne napu{ta veze naziva se neosloba|aju}e, a u suprotnom slu~aju zove se
osloba|aju}e. Veza koja ne dopu{ta osloba|aju}a pomjeranja naziva se zadràvaju}a
ili dvostrana. Ako veza dopu{ta osloba|aju}a pomjeranja naziva se nezadràvaju}a ili
jednostrana. Veza se naziva idealna ako je zbir radova njene reakcije pri svakom
mogu}em pomjeranju jednak nuli, to jest virtualni rad reakcije idealne veze jednak je
nuli.
Da bi sistem sa idealnim zadràvaju}im vezama bio u ravnoteì, potrebno je i
dovoljno da zbir elementarnih radova svih sila koje djeluju na sistem, pri svakom
mogu}em pomjeranju, bude jednak nuli:
F
i
s
i
cos (
F
i
,
ds
i
) = 0, (13.7.)
ili u analiti~kom obliku:
(F
xi
x
i
+ F
yi
y
i
+ F
iz
z
i
) = 0. (13.8.)
Vrijedi i obrnuto: ako je zami{ljeni rad svih vanjskih sila koje djeluju na jedan
mehani~ki sistem jednak nuli, onda je on u ravnoteì.
Princip virtualnih radova jedan je od vrlo va`nih principa, ne samo u statici krutih
tijela, nego i u drugim dijelovima mehanike. Primjena principa virtualnih radova u sta-
tici jednostavnija je od primjene uslova ravnoteè. Prednost primjene principa virtual-
nih radova velika je kod mehani~kih sistema kod kojih se jednostavno odre|uju
geometrijske veze me|u pomacima.
343
Zadatak 13.1.
Greda teìne
G odràva se u prikazanom ravnote`nom poloàju pomo}u uèta na

koje djeluje sila
F. Odredit silu F da bi greda i dalje ostala u ravnote`nom poloàju.

Rje{enje
Kako je F x, slijedi da je virtualni rad vanjskih sila:
= G
.
z
s
+ F
.
x = 0.
Kako je z
s
= d sin
a ovisnost x i z od je
z
s
= d
.
cos
.
,
x = 5c.
Sa slike vidimo da je zami{ljena promjena duìne c negativna jer se duìna c sma-
njuje pove}anjem ugla . Zavisnost izme|u c i dobit }emo na osnovu kosinusnog
pou~ka:
c
2
= a
2
+b
2
+ 2ab cos
2cc = 2ab sin d,
odnosno
Uvr{tavanjem u prvu jedna~inu:
. cos 2
tg 5
0 sin
5
cos
2 2
+
=
=
+ =
ab b a
ab
d G
F
d
c
ab
F d G A
. sin
5
= d
c
ab
x
344
Zadatak 13.2.
Na ru~icu zavojne pre{e djeluje spreg sila ~iji je moment M. Korak zavojnice je h.
Odrediti reakciju, odnosno silu sabijanja prese.
Rje{enje
Translatorno pomjeranje zavojnice je z, a ugao obrtanja . Odnos izme|u njih je:
z : h = : 2.
Ako primijenimo princip virtualnih pomjeranja:
to je
Prethodna jedna~ina je zadovoljena ako je:
Zadatak 13.3.
Re{etkasti nosa~ prikazan na slici optere}en je silama
F. Odrediti sile u {tapovima

1 i 2 metodom virtualnih radova.
F = 5 kN
a = 2m.
.
2
0
2
h
M
F
h F
M
=
=
=
. 0
2
=
h F
M
345
Rje{enje
Re{etkasti nosa~ nema mogu}nost kretanja. Da bismo primijenili princip virtualnih
pomjeranja, razrezat }emo {tap 2 zamijeniti silama S
2
kao {to je prikazano na slici.
Veza izme|u mogu}ih pomjeranja:
Zami{ljamo rad svih vanjskih sila
Slijedi
Donji {tapovi 1 i 2 optere}eni su na isteànje sila S
2
= 10 kN. Reakcije u oslonci-
ma A i B nisu utijecale na rje{enje, jer kod zami{ljenih pomaka one ne vr{e nikakav
rad.
. 10 2
0 3 6
0 ) 2 2 3 (
0 2 2 3
2
2
2 2
2 2
kN F S
aS aF
a S Fa a S Fa Fa
a S Fa a S Fa Fa
= =
=
= + +
= + +
0 3
2 2
= + + = a S a F a S a F a F A
= 2
346
347
348
349
350
351
352
353
354
355
356
357
358
359
360
361
362
348
KATEDRAZAMEHANIKU
GRAFI^KE VJE@BE IZ STATIKE
{kolske 20 / godine
Prezime i ime studenta:..............................................................................
ZADATAK BR. 1
Za nosa~ optere}en prema slici broj odrediti:
a) grafi~kim i analiti~kim postupkom reakcije veze
b) grafi~kim i analiti~kim putem nacrtati sve stati~ke dijagrame (M
f
, F
t
, F
a
)
c) odrediti maksimalnu vrijednost momenta savijanja.
Podaci
Datum izdavanja:............................. Predmetni nastavnik:
Rok predaje:..................................... Prof. dr Isak Karabegovi}, dipl.in`.
349
350
351
352
353
KATEDRAZAMEHANIKU
{kolske 20 / godine
ZADATAK BR. 2
Za Gerberov nosa~ optere}en prema slici analiti~ki:
a) odrediti reakcije oslonaca,
b) ispituju}i detaljno svako polje nosa~a nacrtati stati~ke dijagrame (M
f
, F
t
, F
a
),
c) odrediti poloàj i veli~inu ekstremnih vrijednosti napadnog momenta u poljima
kontinualnog optere}enja.
Podaci
354
355
356
357
358
359
360
KATEDRAZAMEHANIKU
{kolske 20 / godine
ZADATAK BR. 3
Za sistem krutih tijela optere}en prema slici broj zanemaruju}i sopstvene teìne
greda odrediti:
a) reakcije svih spolja{njih i unutra{njih veza kojima je sistem podvrgnut,
b) nacrtati sve stati~ke dijagrame (M
f
, F
t
, F
a
) za svako tijelo sistema posebno.
Podaci
361
362
363
364
365
366
KATEDRAZAMEHANIKU
{kolske 20 / godine
ZADATAK BR. 4
Za okvirni nosa~ optere}en prema slici broj odrediti:
a) ra~unskim putem reakcije oslonca,
b) napisati jedna~inu napadnog momenta, transverzalne i aksijalne sile za svako
polje nosa~a i na osnovu njih nacrtati sve stati~ke dijagrame (M
f
, F
t
, F
a
)
c) ra~unom odrediti poloàj i veli~inu ekstremnih vrijednosti momenta u poljima
kontinualnog optere}enja, kao i najve}u apsolutnu vrijednost momenta savijanja cijel-
og nosa~a (M
f max
)
Podaci
367
368
369
370
371
372
373
374
KATEDRAZAMEHANIKU
{kolske 20 / godine
ZADATAK BR. 5
Za dati re{etkasti nosa~ prikazan na skici broj :
a) analiti~kim putem odrediti otpore oslonaca,
b) metodom Kremona odrediti sile u {tapovima ,
c) na datom presjeku R-R odrediti sile u {tapovima metodom Ritter,
d) metodom Kulman odrediti sile u datom presjeku K-K.
Podaci
375
376
377
378
379
380
KATEDRAZAMEHANIKU
{kolske 20 / godine
ZADATAK BR. 6
Za povr{inu prikazanu na slici broj :
a) analiti~kim putem odrediti koordinate teì{ta,
b) grafi~kim putem odrediti koordinate teì{ta,
d) odrediti veli~inu zapremine koja nastaje obrtanjem date povr{ine oko ose O...za
ugao = 2
Podaci
381
382
383
384
UPUTSTVOZAIZRADUPROGRAMA
Prema nastavnom programu Statike za studente I semestra Ma{inskih fakulteta,
predvi|eno je da svaki kandidat samostalno uradi grafi~ke radove iz ove oblasti.
Prora~une treba raditi na propisanim obrascima. Kada se zavr{e svi programi predaju
se u fascikli A4 formata. Tek poslije uspje{no ura|enih, odbranjenih i pozitivno ocjenje-
nih grafi~kih radova, student moè iza}i na ispit iz Statike.
Zadatak 1
Za nosa~ optere}en prema slici odrediti:
a) grafi~kim i analiti~kim postupkom reakcije veze,
b) grafi~kim i analiti~kim putem nacrtati sve stati~ke dijagrame (M
f
, F
t
, F
a
),
c) odrediti maksimalnu vrijednost momenta savijanja.
Slika uz zadatak 1
385
UNIVERZITET U BIHA]U
Tehni~ki fakultet
BIHA]
Podaci:
F
1
= 40 kN
F
2
= 60 kN
M
1
= 50 kNm
M
2
= 60 kNm
q
1
= 10 kN/m
q
2
= 16 kN/m
a = 2 m
Rje{enje:
Grafi~ki postupak
Slika uz rje{enje zadatka 1
386
U
F
=
2 kN
1 mm
F
A
= Fq
.
U
F
= 112 kN
U
L
=
1 m
5 mm
x
B
=
hf
.
U
F
= 30 kN
U
M
=
10
kNm
1 mm
y
B
=
eh
.
U
F
= 84 kN
U
M
=
10
kNm
1 mm
F
B
=
ef
.
U
F
= 89 kN
M
fmax
= 26,5
.
H
.
U
F
.
U
L
= 265 kNm
Analiti~ki postupak
a) Reakcija oslonca
1) x = 0 x
B
F
2
.
cos60 = 0
2) y = 0 F
A
+ y
B
F
1
F
2
sin60 q
1
.
2a q
2
.
2a = 0
3) M
A
= 0
-F
1
.
a q
1
.
2a
.
a + q
2
.
2a
.
a M
1
y
B
.
3a + F
2
.
sin60
.
5a + M
2
= 0
Prema zadanim podacima i jedna~inama nalazimo reakcije oslonca:
x
B
= 30 kN, y
B
= 84,6 kN, F
A
= 111,36 kN.
b) Jedna~ine napadnog momenta M
f
, transverzalne sile F
1
, aksijalne sile F
a
, u
poljima nosa~a.
I polje 0 x a
Jedna~ina napadnog momenta
M
f
(x) = -q
1
.
x
.
x
2
M
f
(x) = -5x
2
.
Jedna~ina transverzalne sile
F
t
(x) =
dM
f
dx
(x)
= -10x.
Jedna~ina aksijalne sile
F
a
= 0.
387
F
2
Vrijednost M
f
, F
t
, F
a
x = 0 M
f
= 0 F
t
= 0 F
a
= 0
x = 2 M
f
= -20 kNm, F
t
= -20 kN, F
a
= 0
II polje 0 x a
M
f
(x) = -q
1
. (a + x)
.
a +
2
F
1
.
x
M
f
(x) = -20 60x 5x
2
.
F
t
(x) =
dM
f
dx
(x)
= -60 10x.
F
a
= 0
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za pojedine karakteristi~ne presjeke polja
x = 0 M
f
= -20 kNm, F
t
= -60 kN, F
a
= 0
x = 2 M
f
= -200 kNm, F
t
= -80 kN, F
a
= 0.
III polje 0 x 2a
M
f
(x) = -q
1
.
2a (x + a) F
1
.
(x + a) q
2
.
x
.
x
2
M
f
(x) = -8x
2
+ 31,36x 160.
Ft(x) =
dM
f
dx
(x)
= -16x + 31,36.
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
x = 0, M
f
= -160 kNm, F
t
= 31,36 kN, F
a
= 0
x = 4 m, M
f
= -162 kNm, F
t
= -32,64 kN, F
a
= 0.
IVpolje 0 x a
M
f
(x) = -q
1
.
2a
.
(x + 3a) F
1
.
.
(x + 3a) + F
a
.
(x + 2a) q
2
.
2a
.
.
(x + a) M
1
M
f
(x) = -202,56 32,64x.
388
F
t
(x) =
dM
f
dx
(x)
= -32,64.
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
x = 0, M
f
= -202,56 kNm, F
t
= -32,64 kNm, F
a
= 0
x = 4 m, M
f
= -267,84 kNm, F
t
= -32,64 kNm, F
a
= 0.
Vpolje 0 x 2a
M
f
(x) = -q
1
.
2a
.
(x + 4a) F
1
.
(x + 4a) + F
A
.
(x + 3a)
q
2
.
2a
.
(x + 2a) M
1
+ y
B
.
x
M
f
(x) = -267,84 + 51,96x.
F
t
(x) =
dM
f
dx
(x)
= +51,96.
F
a
= -x
B
= -30.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
x = 0, M
f
= -267,84 kNm, F
t
= 51,96 kN, F
a
= -30 kN
x = 4 m, M
f
= -60 kNm, F
t
= 51,96 kN, F
a
= -30 kN.
c) Poloàj i vrijednost matematskih ekstrema napadnog momenta.
Polja kontinualnog optere}enja su I-I, II-II i III-III. Grafik funkcije napadnog
momenta moè da ima matemati~ki ekstrem u presjeku u kome grafik transferzalne
sile sije~e osu O, odnosno za F
t
= 0, drugim rije~ima:
F
t
=
dM
f
dx
(x)
= 0,
389
I polje 0 x a
F
t
(x) = -10x
-10x = 0.
Zna~i da kriva nema matemati~kog ekstrema.
II polje 0 x a
F
t
(x) = -60 10x
-60 1x =
x = -6 m.
Rezultat pokazuje da nema ekstremne vrijednosti napadnog momenta.
III polje 0 x 2a
F
t
(x) = -16x + 31,36
-16x + 31,36 = 0
Napadni moment ima matemati~ki ekstrem i to na x = 1,96 m i moment je mini-
malan M
f
= -129,267 kNm (vidjeti dijagram M
f
).
Zadatak 2.
Za dati Gerberov nosa~ i optere}enje:
a) ra~unskim putem odrediti reakcije oslonaca,
b) napisati jedna~ine napadnog momenta, transverzalne i aksijalne sile za svako
polje nosa~a i na osnovu njih nacrtati stati~ke dijagrame M
f
, F
t
, F
a
,
c) ra~unom odrediti poloàj i veli~inu ekstremnih vrijednosti momenta savijanja u
poljima kontinualnog optere}enja.
Podaci:
F = 10 kN
M= 20 kNm
q = 20kN/m
a = 1 m
Slika uz zadatak 2
kNm 267 , 129
(min)
96 , 1
=
= x
f
M
m 96 , 1
16
36 , 31
= = x
390
Rje{enje:
a) Reakcije oslonaca
1) x = 0 -x
A
+ F = 0
2) y = 0 y
A

l
2
q
.
3a
l
2
q
.
3a + F
B
2F = 0
3) M
D
G
= 0 -M+
l
2
q 3a
.
3a F
B
.
4a + 2F
.
4a + F
.
a = 0
4) M
A
= 0 -M
A
+
l
2
q
.
3a
.
a M+
l
2
q
.
3a
.
6a F
B
.
7a + 2F
.
7a + F
.
a = 0
Prema zadanim podacima iz jedna~ina nalazimo reakcije:
x
A
= 10 kN, y
A
= 40 kN, F
B
= 40 kN, M
A
= 60 kNm.
Provjera:
M
L
G
= 0 y
A
.
3 M
A

l
2
q
.
3a
.
2a = 0; 0 0.
Jedna~ine napadnog momenta M
f
(x), transverzalne sile F
t
(x) i aksijalne sile F
a
, u
poljima nosa~a (ispitivanje polja nosa~a).
I polje 0 x 3a
Iz sli~nosti trouglova
q
3a
=
q
3a x
q =
3a x
3a
.
q
q = q q = q
3a x
3a
q =
x
3a
q
F
q
=
1
2
q
.
x
F
q
=
1
2
x
3a
qx =
x
2
6a
q
F
q
= qx F
q
=
3a x
3a
q
.
x.
391
Jedna~ina napadnog momenta:
M
f
(x) = - M
A
+ y
A
.
x
2
3
x
.
F
q

1
2
F
q
M
f
(x) = - 60 + 40x 10x
3
+
10
3
x
2
10
3
x
2
F
a
= x
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za pojedine karakteristi~ne presjeke polja su
za x = 0 M
f
= - 60 kNm, F
t
= 40 kN, F
a
= 10 kN
za x = 3m M
f
= 0kNm, F
t
= 10 kN, F
a
= 10 kN.
II polje 0 x a
M
f
(x) = - M
A
+ y
A
(x + 3a)
1
2
q3a (x + 2a)
M
f
(x) = 10x.
10.
F
a
= x
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za x = 0 M
f
= 0, F
t
= 10 kN, F
a
= 10 kN
za x = 1m M
f
= 10 kNm, F
t
= 10 kN, F
a
= 10 kN.
III polje 0 x a
q : 3a = q : x
q =
x
3a
q
M
f
(x) = - M
A
+ y
A
(x + 4a)
1
2
q
.
3a (x + 3a)
1
2
q
.
x
.
x
3
M
f
(x) = 10 + 10x
10
9
x
2
.
. 10
) (
) ( x
dx
x dM
x F
f
t
= =
2
3
3
10
20 40
) (
) ( x x x
dx
x dM
x F
f
t
+ = =
392
F
a
= x
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za x = 0 M
f
= 10 kNm, F
t
= 10 kN, F
a
= 10 kN
za x = 1m M
f
=
170
9
kNm, F
t
=
20
3
kN, F
a
= 10 kN.
IVpolje a x 3
q : 3a = q : x
q =
x
3a
q
M
f
(x) = - M
A
+ y
A
(x + 4a)
1
2
q3a (x + 3a)
1
2
qx
.
x
3
M
M
f
(x) = -10 + 10x
10
9
x
3
.
F
a
= x
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za x =1m M
f
=
10
9
kNm, F
t
=
20
3
kN, F
a
= 10 kN
za x = 3m M
f
= - 10 kNm, F
t
= -20 kN, F
a
= 10 kN.
Za vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
na granicama polja potrebno je redukovati ekscentri~ne sile
F
, 2F
na desni kraj grede. Pri tome se savijaju spregovi koji su suprotnih smjerova.
Vpolje 0 x a (gledano sa desne strane)
M
1
= F
a
= 10 kNm
M
2
= 2F
a
= 20 kNm.
M
f
(x) = - M
1
+ M
2
2F
.
x
M
f
(x) = 10 20x.
.
3
10
10
) (
) (
2
x
dx
x dM
x F
f
t
= =
.
3
10
10
) (
) (
2
x
dx
x dM
x F
f
t
= =
393
F
t
(x) =
F
a
= x
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za x = 0 M
f
= 10 kNm, F
t
= 20 kN, F
a
= 10 kN
za x = 1m M
f
= -10 kNm, F
t
= 20 kN, F
a
= 10 kN.
c) Poloàj i vrijednost matematskih ekstrema napadnog momenta
Polja kontinualnog optere}enja su I-I, III-III i IV-IV. Grafik funkcije napadnog
momenta moè da ima matemati~ki ekstrem u presjeku u kome grafik transverzalne
sile sije~e osu Ox odnosno za F
t
= 0, drugim rije~ima
I polje 0 x 3a
F
t
(x) = 40 20x +
10
3
x
2
40 20x +
10
3
x
2
= 0
3,33x
2
20x + 40 = 0.
Rje{enje prethodne jedna~ine su kompleksni brojevi {to zna~i da kriva nema
matemati~kih ekstrema.
Prema znaku drugog izvoda zaklju~ujemo o konkavnosti i konveksnosti krive
napadnog momenta i transverzalne sile:
za sve vrijednosti u polju, pa je kriva Mt (x) konveksna
nadole (ispup~ena);
za sve vrijednosti u polju, pa je kriva Ft (x) konkavna (udubljena)
III polje 0 x a
Ft (x) = 10
10
3
x
2
-
33,3x
2
+ 10 = 0.
Korijeni prethodne jedna~ine leè izvan segmenta [ 0,1 ] (izvan granica III polja),
te zaklju~ujemo da napadni momenat nema matemati~kih ekstrema.
IVpolje a x 3a
F
t
(x) = 10
10
3
x
2
, 0
3
20 ) (
2
2
> =
dx
x F d
t
, 0
3
20
20
) (
2
2
< + = x
dx
x M d
f
, 0
) (
= =
dx
x dM
F
f
t
. 20
) (
) ( = =
dx
x dM
x F
f
t
394
Slika Stati~kih dijagrama za Gerberov nosa~ zadatka 2
10 3,33x
2
= 0
x
1
= 1,733.
Ekstrem momenta se nalazi na rastojanju x = 1,733m, a vrijednost mu je:
M
fmax
= -10 + 10x
10
9
x
3
M
fmax
= -10 + 10
.
1,733
10
9
1,733
3
= 1,547 kNm
kriva M
f
(x) konveksna je na dole (ispup~ena)
za sve vrijednosti kriva je konveksna (ispup~ena)
, 0
3
20 ) (
2
2
< =
dx
x F d
t
, 0
3
20
) (
2
2
< = x
dx
x M d
f
733 , 1
33 , 3
10
12
= = x
395
Zadatak 3.
Za dati okvirni nosa~ i optere}enje:
a) ra~unskim putem odrediti reakcije oslonaca,
b) napisati jedna~ine napadnog momenta, transverzalne i aksijalne sile za svako
polje nosa~a i na osnovu njih nacrtati stati~ke dijagrame M
f
, F
t
, F
a
,
c) ra~unom odrediti poloàj i veli~inu ekstemnih vrijednosti momenta savijanja
kao i najve}u apsolutnu vrijednost momenta savijanja cijelog nosa~a Mf
max
.
Podaci:
F
1
= F
3
= 4 kN
F
2
= F
4
= F
5
= 2 kN
Slika uz zadatak 3.
Rje{enje:
Kada se okvirni nosa~ oslobodi spolja{njih veza (oslonaca A i B) i djejstvo i veza
zamjeni reakcijama x
A A A
, y
A
i F
B
tada za cijeli okvirni nosa~ kao krutu konstrukciju mogu
da se postave tri nezavisna uslova ravnoteè u obliku:
1) x
i
= x
A
F
1
+ F
5
= 0
2) y
i
= y
A
+ F
B
+ F
2
F
3
F
4
= 0
3) M
A
( F
i
) = F
B
.
4 + F
1
.
2 F
2
.
1 F
3
.
2 F
4
.
5 = 0
odakle nalazimo:
x
A
= 2 kN, y
A
= 1 kN, F
B
= 3 kN.
Ovaj okvirni nosa~ sastavljen je od dvije vertikalne AC i BD i jedne horizontalne
LN grede i za svaku gredu treba da se nacrtaju stati~ki dijagrami. Pri odre|ivanju
stati~kih veli~ina u popre~nim presjecima svih triju greda poloàj posmatra~a je u
poloàju P, tj. unutar rama i okrenut je ka gredi za koju se odre|uju stati~ke veli~ine.
Vertikalna greda AC
I polje 0 y 2
M
(y)
= -x
A
.
y
M
(y)
= -2y
396
F
a
= - y
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za y = 0 M
f
= 0 , F
t
= - 2 kN, F
a
= - 1kN
za y = 2m M
f
= - 4 kNm, F
t
= - 2 kN, F
a
= - 1 kN.
II polje 2 y 3
M
(y)
= -x
A
.
y + F
2
(y 2)
M
(y)
= 2y 8.
F
a
= - y
A
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za grani~ne presjeke polja:
za y = 2m M
f
= - 4 kNm, F
t
= 2 kN, F
a
= - 1kN
za y = 3m M
f
= - 2 kNm, F
t
= 2 kN, F
a
= - 1 kN.
Vertikalna greda BD
III polje 0 y 1
M
(y)
= 0.
F
t
= 0.
F
a
= - F
B
.
za y = 0 i y = 1m F
a
= -3kNm.
IVpolje 1 y 4
M
(y)
= F
5
(y 1)
M
(y)
= 2y 2
. 2
) (
= =
dy
dM
F
y
t
. 2
) (
) (
= =
dy
dM
F
y
y t
. 2
) (
) (
= =
dy
dM
F
y
y t
397
F
a
= - F
B
.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za y = 1m M
f
= 0 kNm, F
t
= 2 kN, F
a
= - 3kN
za y = 4m M
f
= 6 kNm, F
t
= 2 kN, F
a
= - 3 kN.
Horizontalna greda LN
Vpolje 0 x 1
M
(x)
= F
2
.
x
M
(x)
= 2x.
F
a
= 0.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za x = 0 M
f
= 0 F
t
= 2 kN, F
a
= 0
za y = 1 M
f
= 2 F
t
= 2 kN, F
a
= 0.
VI polje 1 x 3
Jedna~ina momenta savijanja
M
(x)
= F
2
.
x + y
A
.
(x 1) + F
1
.
1 x
A
.
3
M
(x)
= - 3x + 3.
F
t
= F
2
+ y
A
F
t
= -1
F
a
= -x
A
+ F
1
F
a
= 2.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za grani~ne vrijednosti polja:
x = 1m M
f
= 0 kNm F
t
= + 3 kN, F
a
= 2 kN
y = 3m M
f
= - 6 kNm F
t
= + 3kN, F
a
= 2 kN.
VII polje 3 x 5
Jedna~ina momenta savijanja
M
(x)
= F
2
.
x + y
A
.
(x 1) + F
1
.
1 x
A
.
3 F
3
.
(x 3)
M
(x)
= -7x + 15.
. 2
) (
= =
dx
dM
F
x
t
398
Slika dijagrama aksijalnih, transverzalnih sila i momenta savijanja zadatka 3
F
t
= F
2
+ y
A
F
3
F
t
= -1
F
a
= 2.
Vrijednosti M
f
, F
t
, F
a
za grani~ne vrijednosti polja:
za x = 3m M
f
= - 6 kNm F
t
= -1 kN, F
a
= 2 kN.
Vrijednosti momenta savijanja u ta~ki D
M
D
= F
4
.
1 + F
5
.
3 + F
B
.
0
M
D
= 4 kNm.
VIII polje 0 x 1 (gledano s desne strane nosa~a)
M(x) = - F
4
.
x
M(x) = -2x.
399
F
t
= 2 kN
F
a
= 0.
Zadatak 4.
Za dati ravni re{etkasti nosa~ i optere}enje:
a) analiti~kim putem odrediti otpore oslonaca,
b) metodom Kremona odrediti sile u {tapovima,
c) u datom presjeku odrediti sile u {tapovima metodom Ritter,
d) metodom Kulmana odrediti sile u datom presjeku.
Podaci:
F
1
= 35 kN
F
2
= 25 kN
a = 2m
Slika uz zadatak 4
Rje{enje:
a) Reakcije oslonca
400
1) x = 0 x
A
F
1
.
cos60 + F
2
.
cos60 = 0
2) y = 0 y
A
+ F
B
F
1
.
sin60 F
2
.
cos60 = 0
3) M
A
= 0 F
1
.
cos60
.
2a + F
B
.
a F
2
.
cos60
.
2a F
2
.
sin60
.
2a = 0
Prema zadanim podacima i jedna~inama nalazimo reakcije oslonca:
x
A
= 5 kN, y
A
= 18,66 kN, F
B
= 33, 3 kN
Provjera reakcija:
M
B
= 0
y
A
.
a F
1
.
sin60
.
a F
1
.
cos60
.
2a + F
2
.
cos60
.
2a + F
2
.
sin60
.
a = 0
18, 66 35
.
1,866 + 25
.
1,866 = 0
0 0.
b) Metoda izrezivanja ~vorova i metoda Cremona
Slika odre|ivanja reakcija oslonca A i B zadatka 4
F
B
=
cd
.
U
F
= 33,3 kN
F
A
=

da
.
U
F
= 19 kN
x
A
=
ca
.
U
F
= 5 kN
y
A
=

de
.
U
F
= 18 kN.
kN y x F
A A A
318 , 19 66 , 18 5
2 2 2 2
= + = + =
401
U
L
=
1m
10mm
U
F
=
1 kN
1mm
Metoda izrezivanja ~vorova
Provjerimo odnos broja {tapova S i broja ~vorova n
Metoda Cremona
Napomena:
S
1
=
bg
.
U
F
= 33
.
1
1
= 33 kN, istez.
S
2
=
cg
.
U
F
= 33
.
1
1
= 30 kN, pritisak
Slika Cremonovog plana sila zadatka 4
Tabela sila u {tapovima re{etskastog nosa~a zadatka 4
402
S = 2n 3
9 = 2
.
6 3
9 = 9.
c) Metoda Ritter
M
A
= 0
F
B
.
a + S
8
.
a = 0
S
8
= - F
B
= 33, 3 kN (opt. na pritisak)
M
C
= 0
S
6
.
a + y
A
.
a x
A
.
a = 0
S
6
= x
A
y
A
= 5 18,66
S
6
= -13,6kN (opt. na pritisak)
Slika uz Ritterovu metodu zadatka 4
M
B
= 0
S
6
.
a + y
A
.
a + S
7
.
a
.
2
2
= 0
S
7
=
2
(- y
A
S
6
)
S
7
= -7,09 kN.
d) Metoda Kulmana
Slika uz Kulmanovu metodu zadatka 4
403
S
3
= ca
.
U
F
= 23
.
1
1
= 23 kN, pritisak
S
2
= bd
.
U
F
= 30
.
1
1
= 30 kN, pritisak
S
4
= dc
.
U
F
= 13,3
.
1
1
= 13,3 kN, pritisak
Obja{njenje metode izrezivanja ~vorova
Pomo}u plana sila i veri`nog poligona odredimo spolja{nje reakcije veze F
A
i F
B
(vidi sliku). Metoda izrezivanja ~vorova koristi se ~injenicom da je svaki ~vor, izrezan
iz re{etke, u ravnoteì pod uticajem spoljnih (aktivnih i reakcija veze) sila koje na
njega djeluju i unutra{njih sila u {tapovima ~ije se ose u posmatranom ~voru sijeku.
Prema tome, sve sile koje djeluju na dati ~vor moraju da zadovolje uvjet ravnoteè tj.
da obrazuju zatvoreni poligon sila. Da bi smo mogli prakti~no konstruirati poligon sila,
najvi{e dvije sile u njemu mogu da budu nepoznate. Primjenjuju}i ovo pravilo na
prikazanu re{etku, vidimo da su mogu}i slijede}i redoslijedi rje{avanja unutra{njih sila
po ~vorovima a) I II III VI IVV, b) I II III IVVVI, c) VIVIII VI II I, d) VIVIII II
I VI itd.
S
8
= dc

.
U
F
= 33
.
1
1
= 33 kN, (pritisak)
S
1
= gb
.
U
F
= 33
.
1
1
= 33 kN, (istezanje)
Moèmo zaklju~iti slijede}e:
- {tapovi 5 i 9 su neoptere}eni S
5
= S
9
= 0,
- {tapovi 2, 3, 4, 6, 7 i 8 su prisutni, a {tap l zategnut,
- posljednji poligon sila (za ~vor V) ima samo kontrolnu ulogu po{to su ve} sve
unutarnje sile u {tapovima ve} odre|ene.
Obja{njenje metode Cremona
Nacrta se poligon spolja{nih sila koje djeluju na re{etku (a, b, c, d). Sile se nanose u
usvojenoj razmjeri, redosljedom koji se dobije obilaze}i re{etku po spoljnim {tapovima u
smijeru koji se usvoji i nazna~i na slici (ovdje je usvojen smjer kazaljke na satu). Poligon
sile mora biti zatvoren. Da bi re{etka bila u ravnoteì, svaki njen ~vor i {tap moraju biti u
ravnoteì. U ~vorovima djeluje sistem su~eljnih sila, te sve sile, spoljne i unutarnje u
Cremoninom planu sila, moraju zatvoriti poligon. Crtanje poligona sila za ~vorove
po~inje od ~vora u kome djeluju najvi{e dvije nepoznate sile, odnosno sile u dva {tapa.
Smjer nano{enja sila u Cremoninom planu je isti kao i smjer nano{enja sila u poligonu
spolja{njih sila (smjer kazaljke na satu). Naprimjer za ~vor V, iz ta~ke c kraja sila F
2
povu~e se paralela sa {tapom (2), a iz ta~ke b, po~etka sile F
2
paralela sa {tapom (1).
404
Presje~ena ta~ka g defini{e veli~ine sila u {tapovima (1) i (2). Sile u {tapovima
imaju veli~ine:
S
1
=
bg
.
U
F
= 33
.
1
1
= 33 kN, (istezanje)
S
2
=
cg
.
U
F
= 30
.
1
1
= 30 kN, (pritisak)
Dalje se crta poligon sila za ~vor IV, odnosno, onaj ~vor gdje su samo dvije nepoz-
nate sile u {tapovima. Crtanje Cremoninog plana sila mogli smo po~eti i iz ~vora I.
Obja{njenje metode Culmanna
Odbaciv{i jedan dio re{etke od zadatog presjeka K-K odredimo pomo}u poligona
sila rezultantu sila koje djeluju na preostalom dijelu re{etke F
l
R
. U presjeku zraka 1 i
3 veri`nog poligona nalazi se ta~ka c na napadnoj liniji sile F
l
R
. Kroz tu ta~ku
povu~emo rezultantu F
l
R
. U presjeku njene napadne linije i pravca {tapa (3) dobija se
jedna ta~ka K
1
na Culmannovom pravcu. Druga ta~ka K
2
je u presjeku druga dva {tapa
koji se presje~eni (2) i (4). Razlaganje sile F
1
2
na sile u {tapu (3) i na pravac Culmanove
prave F
K
, tako da ~ine zatvoreni poligon sila, a zatim se obrne smjer fiktivne sile F
K
i
pomo}u nje i sila u {tapovima (2) i (4) zatvori poligon sila.
Zadatak 5.
Za datu geometrijsku sliku potrebno je:
a) odrediti analiti~ki koordinate teì{ta,
b) odrediti grafi~ki koordinate teì{ta,
c) primjerom II Guldinove teoreme odrediti veli~inu zapremine tijela koje nastaje
obrtanjem date povr{ine oko O
x
-ose.
Podaci:
R = 100m.
Slika uz zadatak 5
405
Rje{enje:
a) Analiti~ki na~in odre|ivanja teì{ta:
Koordinate teì{ta popre~nog presjeka profiliranog nosa~a (povr{i) su:
Teì{te materijalne linije koja leì u jednoj ravni definirano je sljede}im koordi-
natama:
gdje je:
x
i
, y
i
,z
i
- koordinate teì{ta prostih elemenata tijela povr{i ili linije
G
i
- teìna pojedinih prostih elemenata tijela,
A
i
- povr{ina pojedinih prostih elemenata povr{i,
l
i
- duìna pojedinih prostih elemenata linije.
Da bi smo lak{e odredili teì{te geometrijske slike, rastavimo datu sloènu
povr{inu na geometrijske slike poznatih koordinata teì{ta.
Povr{ina A
1
A
1
= 2R
.
2R = 4R
2
= 40
.
10
3
mm
2
x
1
= R = 100 mm
y
1
= R = 100 mm.
Povr{ina A
2
2
2
2
7850
4
mm
R
A = =

.
i
i i
c
l
l y
y
= ,
i
i i
c
l
l x
x
=
,
i
i i
c
A
A y
y
= ,
i
i i
c
A
A x
x
=
.
i
i i
c
G
G z
z
= ,
i
i i
c
G
G y
y
=
,
i
i i
c
G
G x
x
=
406
Povr{ina A
3
A
3
=
1
2
R
2
= 5
.
10
3
mm
2
Povr{ina A
4
A
4
=
1
2
R
2
= 5
.
10
3
mm
2
Koordinate teì{ta date geometrijske slike su:
x
c
=
1,91
2,22
.
100 = 86,036mm;
y
c
=
1,78
2,22
.
100 = 80,180mm.
3 3 3
3 3 3
10 5 10 5 7850 10 40
66 , 166 10 5 33 , 33 10 5 537 , 157 7850 100 10 40

=
c
y
3 3 3
3 3 3
10 5 10 5 7850 10 40
666 , 166 10 5 666 , 166 10 5 468 , 42 7850 100 10 40

=
c
x
4 3 2 1
4 4 3 3 2 2 1 1
A A A A
x A x A x A x A
x
c
+ + +
+ + +
=
mm
R
R y 66 , 166
3
2
4
= =
mm
R
R x 66 , 166
3
2
4
= =
. 33 , 33
3
3
mm
R
y = =
mm
R
R x 66 , 166
3
2
3
= =
. 537 , 157
3
4
2
2
mm
R
R y = =
mm
R
x 463 , 42
3
4
2
= =
407
b) Grafi~ki na~in odre|ivanja teì{ta
U odre}enoj razmjeri nacrta se popre~ni presjek profila i odrede se teì{ta prostih
elemenata 1, 2, 3 i 4. Respektuju}i definiciju za teì{te tijela, da je to ona njegova ta~ka
koja prema bilo kom njegovom poloàju ostaje na istom mjestu u odnosu na nepomi~ni
sistem referencije, prvo se odredi napadna linija rezultante u jednom poloàju (A), a
zatim u drugom poloàju (A), kada se tijelo zakrene za neki ugao. Obi~no se tijelo
zakre}e za ugao od 90, radi ta~nog presjeka napadnih linija sila A
1
i A, koji definira
poloàj teì{ta tijela (povr{ine, linije). Sile (veli~ine povr{ina, odnosno duìna poje-
dinih prostih elemenata) se nanose u odgovaraju}oj razmjeri.
Slika uz grafi~ko rje{enje zadatka 5
c) Odre|ivanje zapremine tijela
Zapremina tijela koja nastaje obrtanjem date povr{ine oko O
x
- ose izra~unat }emo
po obrascu:
V = 2 y
c
.
A
V = 2
.
80,180
.
(40
.
10
3
7850 5
.
10
3
5
.
10
3
)
V = 111
.
10
5
408
U
L
=
2mm
1mm
U
A
=
100
1mm
mm
2
410
411
412
413
414
416
417
Tabela jedinica me|unarodnog sistema (SI)
418
Tabela ~inilaca decimalnih mjernih jedinica
Tabela upotreba ~inilaca i naziva decimalnih jedinica
419
Potencije broja 10
Tabela potencija broja 10
Tabela decimalnih brojeva ve}ih od milijuna
U Francuskoj tako|er sinonim za 10
12
420
GR^KI ALFABET
421
422
LITERATURA
1. An|eli}, T., Radosavljevi} LJ.: Mehanika, pojmovi, pravila, obrasci,
Tehni~ka knjiga, Beograd 1964
2. Assmann, B.: Technische Mechanik, R. Oldanbourg Verlag
Munchen Vien
TI. 1: Statik, 1993
TI. 2: Kinematik und Kinetik, 1992
3. Bra`ni~enko, N. A. Kan, V.L., Mincberg B.L.: Sbornik zada~ po teoreti~eskoj
mehaniki, Lenjingrad 1962
4. Boge, A.: Mechanik und Festigketslehr, Vieweg, Braunschweig, 1971.
5. Boge, A.: Aufgaben - sammlung zur Mechanik und Festigkeitslehe,Vieweg,
Braunschweig, 1992.
6. Boge, A.: Losungen zur Aufgaben-sammung Mechanik und Festigkeitslehre,
Vieweg, Braunschweig, 1992.
7. Bat, M. I., Dànelidza, G. J. Kelzon, A, S.: Rje{eni zadaci iz teorijske mehanike
sa izvodima iz teorije, I-statika i kinematika, prevod s ruskog, Gra|evinska knjiga,
Beograd, 1970.
8. Voronkov, I. V.: Teorijska mehanika, prevod sa ruskog, Gra|evinska knjiga,
Beograd, 1963.
9. Vujo{evi}, L., Blagojevi} D.: Zbirka rje{enih zadataka iz statike sa izvodima iz
teorije, Nau~na knjiga, Beograd, 1973.
10. \uri}, S.: Mehanika I, Statika, Ma{inski fakultet, Beograd, 1973.
11. Gross, D., Hauger, Schnell W.: Technische Mechanik,
Springer, Berlin
Bd. 1: Statik, 1982.
Bd. 2: Elestostatik, 1985.
Bd. 3: Kinetik, 1983.
12. Gross, D., Schnell W.: Formel - und Aufgabensammlung zur techischen Mehanik,
Teubner, Stuttgart,
TI. 1: Statik, 1982.
TI. 2: Kinematik und Kinetik, 1983.
13. Hagandor P.: Techische Mechanik, Harri Deutsch, Frankfurt,
Bd. 2: Festigkeitslehre, 1990.
14. Pivko S.: Mehanik I, Statika, Nau~na knjiga, Beograd, 1963.
15. Rusov L.: Mehanika, Statika, Privredni pregled, Beogrd, 1973.
Mehanika, Kinematika, Privredni pregled, Beograd 1974.
Mehanika, Dinamika, Privredni pregled, Beograd 1975.
16. Mufti} O.: Mehanika I, Tehni~ka knjiga, Zagreb, 1989.
423
17. Pestel E.: Techische Mechanik, Bibliographisches Institut, Mannheim.
Bd. 2: Kinematik und Kinetik, 1969.
18. Steger H. Sieghart I. Glaninger E.: Techische Mechanik I, Statik, B.G. Teubner
Stuttgart,1990.
19. Steger H., Sieghart I. Glaninger E.: Techische Mechanik 2, Festigkeitslehre,
Kinematik, Kinetik, Hydromechanik, B. G. Teubner Stuttgart,1993.
20. Time{enko, S., Jang D. H.: Tehni~ka mehanika, prevod sa engleskog, Gra|evinska
knjiga, Beograd, 1962.
21. Ivanovi} D.: Vektorska analiza, Nau~na knjiga, Beograd 1963.
22. Zimmermann-Rittinghaus: Mechanik-Aufgaben 1Hermann Schroedel-Verlag
KG, Hannover, 1966.
23. Zimmermann-Rittinghaus: Mechanik-Aufgaben 2 Hermann Schroedel-Verlag
KG, Hannover, 1965.
24. Charles Kittel, Walter Knight, Malvin Ruderman, Carl Helmhdz, Burton Moyer:
Barkelay Physik Kurs, Mechanik, Frider. Viever. Braunschweig, 1991.
25. Murray R. Spiegel,: Allgemeine Mechanik, McGrow-Hill Boch Companz GmbH,
Dusseldorf, 1979.
26. Goldstein Herbert: Klassische Mechanik, AULA-Verlag Wresbaden, 1991.
27. Kiessling Gunter, Korner Wolfgang, Mende Dietman, Spretko Hellmut, Physik,
Leipzig 1981.
28. Hauger, Lippmann, Mannl,: Aufgaben zu Tecnische Mekanik 1-3, Springer-
Lenhbuch, Berlin, 1991.
29. Mayer, Schwarz, Stanger: Formal und tabellen ammlung, Handwerk und Technik,
Hamburg, 1990.
30. Brommundt E. Sachs G.: Technische Mechanik, Springer-Verlag Berlin, 1988.
424
Predgovor 3
1Osnovni pojmovi 7
1.1. [ta je mehanika 7
1.2. Sila 8
1.3. Sistem sila 9
1.4. Fizikalne veli~ine 10
1.5. Kordinatni sistemi 14
1.6. Kruto tijelo 15
2 Vektor 17
2.1. Vektor i skalar 17
2.2. Proizvod vektora i skalara 19
2.3. Jedini~ni vektor ili ort vektora 20
2.4. Vektor poloàja (radijus vektor) 20
2.5. Sabiranje vektora 21
2.6. Komponente jednog vektora 23
2.7. Skalarni proizvod dvaju vektora 25
2.8. Vektorski proizvod dvaju vektora 26
2.9. Vektorsko skalarni (mje{oviti)
proizvod 28
2.10. Diferenciranje vektora 30
2.11. Integriranje vektra 31
2.12. Gradijent, divergencija i rotor 31
2.13. Linijski integral vektora 33
Rije{eni zadaci z poglavlja 2 35
3 Principi i aksiomi statike 45
3.1. Aksiome statike 45
3.2. Primjena pravila o paralelogramu sila
kada u ta~ki krutog tijela djeluje
vi{e sila 47
3.3. Pravilo o pomjeranju napadne
ta~ke sile 48
3.4. Vezano tijelo. Veze. Reakcije veza 49
3.5. Aksiom o vezama 52
4 Rezultanta ravanskog sistema sila 53
4.1. Sistem sila u ravni ~ije se napadne
linije sijeku u jednoj ta~ki su~eljeni
sistem sila 53
4.1.1. Geometrijski na~in slaganja dvije sile 53
4.1.2. Geometrijski naìn slaganja sistema sila 54
4.1.3. Teorem o tri sile 55
4.1.4. Razlaganje sile na komponente 56
4.1.5. Analiti~ki na~in definirana sile
i rezultante sistema sila 58
4.1.6. Analiti~ki na~in slaganja sile 59
4..2. Paralelne sile i spregovi u ravni 60
4.2.1. Moment sile za ta~ku 60
4.2.2. Slaganje i razlaganje paralelnih sla 62
4.2.3. Spreg sila. Moment sprega sila 65
4.2.4. Ekvivalentnost spregova sila 67
4.3. Proizvoljan op}i sistem sila u ravni 69
4.3.1. Paralelno preno{enje sile 69
4.3.2. Osnovna teorema statike 69
4.3.3. Svo|enje ravnog sistema sila
na prostiji oblik 71
4.3.4. Poligon sila i veri`ni poligon 72
4.3.5. Grafi~ko odre|ivanje rezultante
proizvoljnog sistema sila u ravni 74
4.3.6. Grafi~ko odre|ivanje rezultiraju}eg
sprega sistema sila 75
4.3.7. Razlaganje sile na dvije njoj paralelne
komponente 76
Rije{eni zadaci iz poglavlja 4 78
5 Uvjeti ravnoteè za ravanski
sistem sila 97
5.1. Uvod 97
5.2. Sistem sila ~ije se napadne linije sijeku u
jednoj ta~ki su~eljeni sistem sila 97
425
5.2.1. Analiti~ka metoda 97
5.2.2. Grafi~ka metoda 98
5.2.3. Tri neparalelne sile u ravnoteì 98
5.3. Paralelne sile 99
5.4. Op}i sistem sila u ravni 100
5.4.3. Culmanova metoda 102
5.4.4. Ritterova grafoanaliti~ka metoda 103
5.5. Stati~ki odre|eno i stati~ki
neodre|eno oslonjenje 103
Zadaci za rje{avanje iz poglavlja 5 129
6 Static ki odreeni prosti nosai
6.1. Oslanjanje tijela (nosa~a) 135
6.2. Metode odre|ivanja unutarnjih sila 137
6.2.1. Analiti~ki postupak 137
6.2.2. Konvencija o predznacima 139
6.2.3. Veza izme|u unutarnjih sila 140
6.2.4. Optere}enje proste grede 142
6.2.5. Optere}enje konzolnog nosa~a 147
6.2.6. Posredno optere}enje nosa~a 148
7 Statiki odreeni sloèni nosai
7.1. Gerberov nosa~i ili sloèni nosa~i 165
7.1.1. Definicije 165
7.1.2. Analiti~ka metoda odre|ivanja momenta
savijanja i transverzalnih sila Gerberovih
nosa~a 166
7.1.3. Grafi~ko odre|ivanje dijagrama momenta
savijanja i transverzalnih sila Gerberovih
nosa~a 168
7.2. Okvirni nosa~i 169
7.2.1. Odre|ivanje reakcija momenta savijanja
M
f,
transverzalnih i aksijalnih sila
okvirnog nosa~a 172
7.2.2. Odre|ivanje reakcija kod zakrivljenog
trozglobog nosa~a 174
8 Ravni res etkasti nosai 205
8.1. Definicije 205
8.2. Analiti~ki na~in odre|ivanja sila u
{tapovima metoda ~vorova 208
8.3. Grafi~ki na~in odre|ivanja sila u
{tapovima recipro~ni plan sila 209
8.4. Culmannova metoda odre|ivanja sila u
{tapovima re{etkastog nosa~a metoda
presjeka 212
8.5. Ritterova metoda odre|ivanja sila u
{tapovima re{etkastog nosa~a metoda
presjeka 213
9 Teìte 227
9.1. Uvod 227
9.2. Teì{te tijela 227
9.2.1. Teìne nehomogenih tijela 227
9.2.2. Teì{te homogenih tijela 229
9.3. Teì{te povr{ine 230
9.4. Teì{te linija 232
9.5. Pappos Guldinove teorema 234
9.6. Stabilnost ravnoteè 235
10 Trenje 251
10.1. Uvod 251
10.2. Suho trenje 251
10.3. Ugao trenja 254
10.4. Konus trenja 255
10.5. Trenje na kosoj ravni 256
10.6. Ravnoteà klina 259
10.7. Trenje rotiraju}ih tijela 260
10.8. Radijalni leàj 261
10.9. Aksijalni leàj 262
10.10. Trenje uèta 263
10.11. Ko~nice 265
10.12. Trenje kotrljanja 269
10.13. Unutra{nje trenje 270
10.14. Te~no stanje 270
426
sa opterec enjem u jednoj ravni 135
sa opterec enjem u jednoj ravni
11Prostorni sistem sila 293
11.1. Prostorne komponente sila 293
11.2. rezultanta prostornog sistema sila kada
sve sile djeluju u jednoj ta~ki 294
11.3. Moment sile F
s obzirom na osi
koordinatnog sistema 295
11.4. Redukcija prostornog sistema sile na
jednu ta~ku 296
11.5. Analti~ki uslovi ravnoteè 298
12 Lananice 327
12.1. Uvod 327
12.2. Paraboli~na lan~anica 327
12.3. Obi~na lan~anica 330
13 Princip moguih (virtualnih)
pomjeranja 341
13.1. Elementarni rad 341
13.2. Princip virtualnih pomjeranja 343
14 Prilog iz grafostatike 347
15 Prilog iz geometrijskih
16 Prilog iz jedinica
meunarodnog sistema (SI) 415
Literatura 423
427
karakteristika tijela i povrina 409

Statika Isak Karabegovic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Statika Isak Karabegovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

U znak sjeanja na asistente

erifa Behia, dipl. ing.

, N sila, vektor sile

, Fn N sila trenja i normalna sila

N/m kontinuirano optere}enje

m/s brzina, vektor brzine

tri karakteristike koje su navedene za vektor

i skalara k novi vektor B

koji ima isti pravac kao i

i isti smjer kako je k > 0 a suprotan smjer ako je k < 0.

, a to zna~i da su jednaki vektori paralelni (mogu se

apsolutne vrijednosti od A jedinica. Naravno ort A

. Vektor polo`aja neke ta~ke zavr{ava u toj

Zbir dva vektora dobiva se kad se na vrh vektora A

postavi po~etak vektora B

a zavr{ava se na zavr{etku tako prene{enog vektora B

Slika 2.8. Razlika vektora A

na osu p je du`ina odsje~ka te ose P

. (slika 2.18.) Zajed-

. Njegove projekcije su koordinate pos-

, kod kojeg je intenzitet jed-

rotacija najkra}im putem od

bude pozitivna (suprotno smjeru kretanja kazaljke na satu). Vektori A

tim redom ~ine desni koordinantni sistem. (slika 2.22)

Slika 2.22. Rotacija vektora A

, (slika 2.23.) to jest vektor sa obrnutim smjerom, odnosno suprotni vektor.

Za vektorski proizvod vrijedi distributivni zakon.

koji su me|usobno normalni, o~i-

, (slika 2.24.) mo`e se vektor B

. Ovdje se radi o veli~ini, tj apsolutnoj

brojno je jednak povr{ini paralelograma strana A i B, a

, koji je normalan na ravan vektora A

imaju redoslijed osa desnog sistema. Po{to mo`e biti i

izra`eni preko projekcija

po argumentu u uz uslov kontivualnosti i limesa je

po argumentu u imat }emo:

(u) tada }e vrijediti relacije

, koja ispunjava uslov

uzet {to se diferenciranjem (2.53.) dobiva (2.52.) bez obzi-

(u) uzet u granicama od neke vrijednosti do vrijed-

(x, y, z). (2.57.)

(x, y, z), koje se nemijenja u toku vremena,te ne za-

(x, y, z, t) su jednozna~ne, konti-

jednak vektorskom proizvodu

. Ovu jedna~inu mo`emo napisati u obliku:

i u polju kriva linija

ima uop{te razli~ite vrijednosti. Radijus vek-

. Potrebno je konstituirati sljede}e vektore:

izme|u ta~aka (0,0, 0) i (1, 1,1).

kao {to je pokazano na slici 3.2.

kao {to je pokazano

. Da bi mase bile u ravnote`i vektorskim slaganjem sila F

koja }e imati isti pravac kao i sila F

isti intenzitet a suprotan smjer.

tj. zamjenjuje djelovanje tek kad se prenese na napadnu liniju rezultante.

(slika 3.6.) mo`emo

. Smjer je suprotan smjeru obila`enja

r jednak je intenzitetu glavnog vektora F

r dobivamo povla~enjem kroz ta~ku O linije paralelne zavr{noj strani

mo`emo da izvr{imo i pomo}u trougla sila na sljede}i na~in. Nane-

i kroz njegove krajnje ta~ke povla~imo paralele sa pravcima p

(slika 4.6.) i da je poznata komponenta F

na komponente ako su poznati pravci komponenata

na komponente ako je poznata jedna komponenta